Karbić - Šubići

7/16/2019 Karbić - Šubići

http://slidepdf.com/reader/full/karbic-subici 1/26

D. Karbiæ: ubiæi bribirski do gubitka nasljedne banske èasti (1322.)

1

Damir Karbiæ

UBIÆI BRIBIRSKI DO GUBITKA NASLJEDNEBANSKE ÈASTI (1322.)

Damir Karbiæ UDK 929.7(497.5Bribir)10/13ubiæiOdsjek za povijesne znanosti 94(497.5)04/14ZDPZ HAZU Izvorni znanstveni radZagreb Primljeno: 14.6.2004.

Prihvaæeno: 19.11.2004.

Autor se osvræe na dosadanja historiografska miljenja o povijestihrvatskoga plemiækog roda ubiæa Bribirskih te razmatra povijest roda urazdoblju od prvih spomena u izvorima do svrgavanja bana Mladena II.godine 1322.

Kljuène rijeèi: Hrvatska, Dalmacija, srednji vijek, drutvena povijest, politièka povijest, plemstvo

Povijest roda knezova bribirskih (od 14. stoljeæa zvanih ubiæi) primjer je, iako dostaatipièan, razvoja plemiækog roda u srednjovjekovnom Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu.Razvojna krivulja vodeæe obitelji roda dostigla je vrhunac u posljednjim desetljeæima 13.i prvim desetljeæima 14. stoljeæa. U to su doba oni postali gotovo nezavisni vladari, skup-

ljajuæi u svojim rukama poloaje i dunosti u Hrvatskom Kraljevstvu, gospodujuæi sus- jednim podruèjima Bosne i Huma te igrajuæi aktivnu ulogu u meðunarodnoj politici.Njihova uloga u povijesnom razvoju Hrvatske teko moe biti precijenjena. Iako je rodizgubio moæ i utjecaj tijekom borbe s anuvinskim vladarima, kasniji pravni poloaj Hr-vatskoga Kraljevstva ostao je manje ili vie odreðen njihovim politièkim naslijeðem. Nekeod obitelji koje su se razvile iz tog roda imale su znaèajnu ulogu i u kasnijoj hrvatskoj iugarskoj povijesti, poput kneevske obitelji Zrinskih, sve do svoga tragiènog ugasnuæau kasnom 17. i ranom 18. stoljeæu.

Zbog te vanosti, povijest ubiæa bila je èesto predmet historiografskog istraivanja,ali je ono èesto bilo uvjetovano politièkim interesima ili ogranièeno onodobnim metodo-lokim odrednicama te su mnoga pitanja iz povijesti roda do sada ostala nedovoljno os-

vijetljena. Ta historiografska ostvarenja mogu se grupirati u tri glavna razdoblja. Prvorazdoblje (do poèetka 19. stoljeæa) karakterizira negativno viðenje njihove uloge, uvjeto-vano dvama glavnim razlozima. Prvi razlog je to su ubiæi uglavnom prosuðivani podutjecajem kronike splitskog èetrnaestostoljetnog kronièara Mihe Madijevog te tako i-gosani kao tirani i neprijatelji gradskih sloboda dalmatinskih gradova. Drugi razlog je

bio da su shvaæani kao pobunjenici protiv kraljevske vlasti i tako automatski negativnilikovi u djelima legitimistièkih povjesnièara. Oba ta razloga su u veæini primjera kom-

binirana.1 Drugo razdoblje nastupilo je s romantizmom, a tijekom njega odnos po-



Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 22(2004), str. 1-26

2

vjesnièara prema njima se znatno poboljao, barem u hrvatskoj historiografiji, a ponekadi u maðarskoj. Za hrvatske povjesnièare njihovo razdoblje doivljeno je kao jedna odnajslavnijih epoha hrvatske povijesti, a meðu maðarskim povjesnièarima doivjeli susimpatije kao preci knezova Zrinskih, obitelji koja je u maðarskoj romantièarskoj histori-ografiji dobila zavidno visoko mjesto.2 Unatoè njihovim anakronim premisama, djelanastala o ubiæima tijekom 19. i prve polovine 20. stoljeæa su visoke kvalitete, barem zauspostavu èinjenica i glavnih linija politièkog razvoja. Ipak, samo su se iznimno baviladrugim aspektima njihova razvoja. U tom je razdoblju napisana i monografija Vjekosla-va Klaiæa, jo uvijek jedina monografija posveæena povijesti roda od najstarijih spomenado sredine 14. stoljeæa.3 Osim Klaiæa, o pojedinim èlanovima roda ubiæa pisali su i drugipovjesnièari, meðu kojima treba posebice istaknuti Ferdu iiæa,4 Lajosa Thallóczyja,5 MihuBaradu,6 Ivana Bojnièiæa7 te Danu Grubera.8 Zbog svoje vanosti, ubiæi su takoðer bili

1 Prvi povjesnièar koji je opirnije pisao o ubiæima bio je trogirski patricij i eruditski povjesnièar Ivan Luèiæ-Lucius. U djelima o povijesti Hrvatske i Dalmacije te rodnog Trogira (De regno Dalmatiae et Croatiae,Amsterdam, 1666.; Memorie istoriche di Tragurio ora detto Trau, Venecija, 1673-74; hrvatski prijevod skomentarom: Ivan Luciæ, Povijesna svjedoèanstva o Trogiru, sv. 1-2, prev. Jakov Stipiiæ, Split, 1979.), Luèiæ jeispravno upozorio na njihovu vanost te je èak i simpatizirao s njima do odreðene mjere. Buduæi da je biokritièki povjesnièar, primarno usredotoèen na otkrivanje povijesne istine, pokuao je objektivno ocijenitinjihovu ulogu, ali je u tome bio sputan svojim podrijetlom. Kao trogirski patricij nije mogao prihvatitiideju da bi otpor komuna bio ita drugo do odgovora na velikaki pritisak, iako je vrlo dobro znao èinjenicuda su njegovi preci bili u tim dogaðajima zapravo pristalice ubiæa. Njegov utjecaj na kasnije povjesnièare,u Dalmaciji kao i na irem prostoru, dao je navedenoj negativnoj slici dugotrajnost, koja se posebice izrazilau djelima njegova kolege i sugraðanina Pavla Andreisa (Storia della citta di Trau, prir. Marko Perojeviæ, Split,

1908; hrvatski prijevod s komentarom: Pavao Andreis, Povijest grada Trogira, sv. 1-2, Split, 1977.). Sliènastajalita su kasnije izraena i u djelima drugih povjesnièara poput Danielea Farlatija (Illyricum sacrum, sv.3-5, Venecija, 1765.-75.) i Istvána Katone (Historia critica regum Hungariae, sv. 8, Budim, 1788.), dijelom podLuèiæevim utjecajem, a dijelom zbog navedenih razloga. Za starije radove koji se odnose na povijest ubiæavidi: Miljenko Pandiæ, Diplomatièko-povijesna analiza povelje hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II (III)kojom se bribirskom knezu, hrvatskom banu Pavlu ubiæu podjeljuje nasljedno banstvo (1293. g.), Arhivskivjesnik , sv. 16, Zagreb, 1973., str. 327-360.

2 Od djela hrvatskih povjesnièara ovdje treba posebice istaæi djelo Ivana Kukuljeviæa Sakcinskog Zrin gradi njegovi gospodari (Zagreb, 1883., str. 14-21, 25-34), a od maðarskih djelo Ferenca Salamona Az elsõ Zrinyiek [Prvi Zrinski], Budapest, 1865.

3 Bribirski knezovi od plemena ubiæ do god. 1347., Zagreb, 1897.4 Pad Mladena ubiæa, bana hrvatskoga i bosanskoga. Istorièka studija, Glasnik Zemaljskog Muzeja Bosne i

Hercegovine (dalje: GZM), sv. 14, Sarajevo, 1902., str. 335-366.5 Prilozi k objanjenju izvora bosanske istorije. I. Prilog k ivotopisu Mladena ubiæa, bana bosanskoga,

GZM, sv. 5, Sarajevo, 1893., br. 1, str. 3-10.6 Vrijeme smrti i obiteljski odnoaji bana Mladena II. Novi prilozi, u: iiæev zbornik , Zagreb, 1929., str. 167-171.

7 Jakov Bribirski od plemena ubiæ,Vjesnik Zemaljskog Arhiva, sv. 1, Zagreb, 1899., str. 85-96; Jo jedan prilog za povjest banovca Jakova od plemena ubiæ, VZA, sv. 1, Zagreb, 1899., str. 197-198.

8 Obsjedanje Zadra po Mleèanih god. 1311. do 1313., Vijenac, sv. 14, Zagreb, 1882., str. 530-531, 545-547, 562-564, 578-582; Nelipiæ, knez cetinski i kninski, Zagreb, 1886.; Vojevanje Ljudevita I. u Dalmaciji s hrvatskimvelmoami i s Mleèanima itd. (1342.-1348.), Izvjeæe kralj. velike gimnazije u Poegi koncem kolske godine 1887./ 88., Poega, 1888., str. 3-101; Borba Ludovika I. s Mleèanima za Dalmaciju (1348-1358),Rad, sv. 152, Zagreb,1903., str. 32-161; Grgur II Bribirski. (Prije god. 1301.-1363.), Nastavni vjesnik , sv. 30, Zagreb, 1920.-21., str.




3

dobro zastupljeni u svim sintezama hrvatske povijesti, kao i povijesti srednjovjekovneBosne i Dalmacije te gradova poput Zadra, ibenika, Trogira i Splita.

Treæe razdoblje obiljeava irenje tematskog interesa povjesnièara prema struktural-nom pristupu i uspostavljanju razvojnih linija i obrazaca te utvrðivanju pojedinaènihèinjenica, iako i nadalje prevladava interes za njihovu dinastièku politiku. Glavne studijeu tom razdoblju napisali su Nada Klaiæ,9 Stjepan Antoljak,10 Miljenko Pandiæ,11 a u naj-novije vrijeme Miroslav Graniæ,12 Nikola Jakiæ,13 Mladen Anèiæ,14 i Damir Karbiæ.15 Maðar-ska historiografija nije ubiæima posvetila veæu panju, ali je znatno pridonijela boljemrazumijevanju razdoblja njihova djelovanja u cjelini.

Iako su historiografska djela o ubiæima relativno brojna, kako pokazuje i ovaj frag-mentarni prikaz, u dosadanjim istraivanjima pokriveni su samo neki aspekti njihovepovijesti, prvenstveno oni iz podruèja politièke povijesti i dogaðajnice, ali su i oni èestokrivo shvaæeni. Glavni je uzrok tome to su neki vani izvori bili donedavno gotovo upotpunosti zanemareni te je time èesto stvorena iskrivljena slika o nekim vanim pita-njima. Postoji i niz otvorenih problema vezanih za objavljene izvore koje su dosadanjaistraivanja previdjela, dolazeæi tako do pogrenih zakljuèaka. Stoga æu u ovom èlankuprvenstvenu panju posvetiti utvrðivanju povijesnog tijeka dogaðaja, iako æe time mnogavanija pitanja vezana za rodovsku strukturu i njezino funkcioniranje ostati nedodirnuta.

26-45; Neto o banu Mladenu i njegovoj porodici, u:Buliæev zbornik. Strena Buliciana, ur. Mihovil Abramiæi Viktor Hoffiller, Zagreb-Split, 1924., str. 587-590; Jo o Grguru II Bribirskom, Nastavni vjesnik , sv. 34, Zagreb,1925.-26., str. 114-115.

9 Paulus de Berberio, banus Croatorum dominus et Bosne, Arhivski vjesnik , sv. 17-18, Zagreb, 1974.-1975.,str. 409-423.

10 Ban Pavao Bribirski Croatorum dominus, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 19, Zadar, 1972., str. 5-62.11 Vidi bilj. 1.12 Jadranska politika ubiæa Bribirskih,Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 36, Zadar, 1994.,

str. 35-68.13 Zadarska plemiæka porodica Martinuiæ-Peæar, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 30, Zadar, 1992., str.

93-124; Srednjovjekovne Kamenjane s crkvama sv. Jurja i sv. Luke. Problem ubikacije i identifikacije,SHP,III. ser., sv. 17, Split, 1987., str. 111-130; Vladarska zadubina Sv. Bartula u srednjovjekovnom selu Trci,Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 42, Zadar, 2000., str. 17-64.

14 Parba za dio naslijeða banovca Jakova ubiæa Bribirskog,Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru,sv. 36, Zadar, 1994., str. 309-352.

15 Knezovi bribirski i osnutak duvanjske biskupije, u: Duvanjski kraj u prolosti, ur. Jure Krito, Zagreb-

Tomislavgrad, 2000., str. 125-133; ubiæi i dobri kralj Zvonimir. Prilog prouèavanju upotrebe legendi u politicihrvatskih velikakih obitelji, u:900 godina Baæanske ploèe. Krèki zbornik , sv. 42. Posebno izdanje, knj. 36, Baka,2000., str. 271-280; Diplomacija hrvatskih velikaa iz roda ubiæa,Zbornik Diplomatske akademije, sv. 2, Zagreb,1999.: Hrvatska srednjovjekovna diplomacija, str. 225-242; Familiares of the ubiæi. Neapolitan influenceon the origin of the institution of familiaritas in medieval Hungary, u:La Noblesse dans les territoires Angevinsa la fin du Moyen Age, ur. Noel Coulet, Jean-Michel Matz, Rim, 2000., str. 131-147; Osnutak ibenske biskupijeu svjetlu jadranske politike hrvatskih banova iz roda ubiæa, u: Sedam stoljeæa ibenske biskupije. Zbornik radova sa znanstvenog skupa ibenska biskupija od 1298. do 1998. godine, ur. Josip Æuzela, Vicko Kapitanoviæ,Slavko Kovaèiæ, ibenik, 2001., str. 53-62; Utjecaj velikakog roda ubiæa na irenje i razvoj franjevaca uHrvatskoj i Dalmaciji s posebnim osvrtom na skradinsko-bribirsko podruèje, u:Zbornik o Pavlu Posiloviæu,ur. Pavao Knezoviæ, Marinko iak, Milivoj Zeniæ, ibenik, 2001., str. 147-166.




4

PRVI SPOMENI I PUT PREMA MOÆI(od jedanaestoga do trinaestog stoljeæa)

Kolijevka roda, Bribirska upanija, spominje se prvi put sredinom desetog stoljeæa,16

ali se prve osobe koje moemo smatrati èlanovima roda spominju tek oko stotinu godinakasnije, u drugoj polovini 11. stoljeæa. Prvi bribirski upan èije je ime poznato bio je Bu-dec, koji se spominje kao posteljnik hrvatskoga kralja Petra Kreimira IV. od 1066. do 1070.17

Èini se da je rod veæ tada bio moæan. Dokazi za to su malobrojni, ali dobri odnosi s kra-ljevskim dvorom te vojna moæ koja se da naslutiti to sugeriraju.18 Rodovsko ime je u todoba izgleda bilo Bribirèiæi (Berberistich, Berberestiti, Broborstici).19

Izvori ne doputaju praæenje uloge koju su èlanovi roda imali prilikom smjene dinas-tija i ujedinjenja s Ugarskom. Uzevi u obzir da su èlanovi roda obnaali vane poloajeveæ krajem 12. st., moguæe je da su u tim dogaðajima igrali nekakvu ulogu, ali saèuvaniizvori ne omoguæuju ikakav odreðeniji uvid u to pitanje. Samo dva izvora neto govore otome i oba su sastavljena tek u 14. st. (tzv. Pacta conventa i Splitska anonimna kronika) te se nemogu smatrati prvorazrednim izvorima za to pitanje.20 U svakom sluèaju, dolazak Arpa-doviæa ih oèito nije oslabio. Moguæe je da im je preseljenje dravnog centra èak i pomogloda na lokalnoj razini ostvare veæi utjecaj, iako su izgubili moguænost obnaati dvorske slube.Unatoè tome, izgleda da su ostvarili utjecaj kao èlanovi banske ili herceke pratnje. Bogdanac,prvi èlan roda od kojeg se moe pratiti neprekinuti genealoki slijed glavne grane roda,spominje se oko 1160. kao èovjek bana Beloa.21 Njegov sin Miroslav bio je èlan pratnjevojvode Rogerija, sina Slovinjina (vojvode Hrvatske i Dalmacije prilikom kratkog

meðurazdoblja Manuelove rekonkviste)22 1180. god.,23 kao i pratnje kneza Maura, kojeg je

16 Kritièko izdanje: Konstantin Porfirogenet,De Administrando Imperio, Greek text edited by Gyula Moravcsik,English translation by Romilly James Heald Jenkins, Budimpeta, 1949., gl. 30, str. 144-145; V. Klaiæ,Bribirski,str. 13; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1974., str. 285-287; Ivo Goldstein, Hrvatskirani srednji vijek , Zagreb, 1995., str. 152, 155.

17 M. Kostrenèiæ-J. Stipiiæ-M. amaloviæ, Diplomatièki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codexdiplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae 1 (dalje: CD 1), Zagreb, 1969., dok. 78, str. 106, dok. 82, str.114, dok. 85/1, str. 117, dok. 85/2, str. 118; V. Klaiæ, Bribirski, str. 15-16; iiæ, Pad, str. 335, bilj. 2.

18 Stresinna Berberistich et quinque suis militibus bili su svjedoci pri nekom zemljinom poslu benediktinskeopatije sv. Ivana u Biogradu (CD 1, dok. 122, str. 156); V. Klaiæ, Bribirski, str. 17; N. Klaiæ, Povijest Hrvata urazvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 1976., str. 407-408.

19 Uobièajeni oblik za ime roda, ubiæ, pojavljuje se prvi put gotovo sto godina kasnije, ali se èini da je to

tada bilo osobno ime. Izgleda da je kasnije usvojeno kao ime jedne manje utjecajne grane roda, od sredine14. stoljeæa postalo je prihvaæeno ime za sve njegove èlanove. Slièan proces primjetan je i u Poljskoj te jemoguæe da je slièan mehanizam djelovao u obje zemlje (Jan Pakulski, The Development of Clan Namesin Medieval Poland, History & Society in Central Europe, sv. 2, Budimpeta, 1994., str. 85-96).

20 V. Klaiæ, Bribirski, str. 17-18; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 408.21 CD 2, dok. 96, str. 99-100; V. Klaiæ, Bribirski, str. 17-18; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 408.22 Vie o kratkotrajnoj bizantskoj vlasti u Hrvatskoj vidi u èlancima Ive Goldsteina (Byzantine Rule in Dalmatia

in the 12th Century, str. 97-125) i Paula Stephensona (Political Authority in Dalmatia during the Reign ofManuel I Comnenus, str. 127-150) u: Günter Prinzing i Maciej Salamon (ur.), Byzanz und Ostmitteleuropa950-1453, Mainzer Veröffentlichungen zur Byzantinistik 3, Wiesbaden, 1999. Vidi i hrvatsku verziju istog




5

u Hrvatsku poslao kralj Bela III. da ponovo uspostavi suverenitet Arpadoviæa i kome jeMiroslav oèito pruio vojnu pomoæ 1182.24 Miroslavov sin, knez Grgur I., bio je èlan pratnjehercega Andrije (kasnijega kralja Andrije II.) 1200. godine.25

Prijelaz 12. u 13. st. obiljeavaju dva vana dogaðaja: terminoloka promjena naslo-va upana i poèetak irenja izvan rodovskoga matiènog teritorija.

Drutveni poloaj upana, kojeg u tom trenutku jo uvijek moemo smatrati glavomèitavog roda, izgleda da se u to doba promijenio, to moemo zakljuèiti iz promjene sa-mog naslova kad je stariji termin upan (iupanus) u latinskim ispravama zamijenjen ter-minom comes, to bismo u ovom sluèaju mogli prevesti hrvatskim pojmom knez. Tako jeMiroslav posljednji glavar roda kojeg se naziva upanom, a njegov sin Grgur prvi kojeg se naziva knezom. Starija historiografija je tu promjenu uglavnom objanjavala u sklopufeudalizacije i jaèanja kraljevskog autoriteta te je tako upan shvaæan kao manje ili viedemokratski izabran prvak starijega predfeudalnog ili plemenskog sustava, a knezkao osoba koja primarno predstavlja kraljeve interese.26

Ta teorija ne zvuèi uvjerljivo te je veæ bila kritizirana u historiografiji.27 Kao prvo, neèini se da je nekakva plemenska demokracija ikad postojala, a siromani podaci koji-ma raspolaemo ne upuæuju da su se u tom trenutku bitno izmijenili odnosi snaga unu-tar roda. Ipak, èini se da je sama promjena naslova ipak neto znaèila, i to upravo u su-protnom smjeru od spomenutog. Kasnija srednjovjekovna hrvatska upotreba upuæujeda je latinski pojam comes u 14. i 15. st. prevoðen na dva razlièita naèina, kao pan i kaoknez. Prvi od ta dva pojma oznaèivao je kraljevskog dunosnika u upaniji, a drugi na-

sljednoga gospodara upanije izuzete od izravne kraljevske vlasti. Tako je moguæe da suubiæi zapravo promijenili svoj naslov iz onoga kraljevog slubenika u onaj nasljednogakneza, naglaavajuæi na taj naèin svoja nasljedna prava u Bribiru.28 Tako bi ta promjenazapravo upuæivala na pojaèanu samosvijest plemstva. Ipak, moguæe je i da je promjenazapravo samo odraz unifikacije terminologije, jer upravo u tom razdoblju dolazi do nje-zina jaèeg razvoja.

èlanka Ive Goldsteina (Bizantska vlast u Dalmaciji od 1165. do 1180. godine) objavljenu u èasopisu RadoviZavoda za hrvatsku povijest, sv. 30, Zagreb, 1997., str. 9-28.

23 CD 2, dok. 165, str. 166-167; V. Klaiæ, Bribirski, str. 18; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 408; Graniæ, Jadranska, str. 36.

24 CD 2, dok. 178, str. 179-181; V. Klaiæ, Bribirski, str. 18-19; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 408-409.Miroslav je bio i èlan pratnje Maurova nasljednika bana Dionizija 1183. i 1184. godine. Vidi: CD 2, dok.181, str. 184-186, dok. 185, str. 189; V. Klaiæ, Bribirski, str. 19-20; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 409.

25 CD 2, dok. 330, str. 357; V. Klaiæ, Bribirski, str. 23-24; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 409.26 V. Klaiæ, Bribirski, str. 20-21; iiæ, Pad, str. 336-337.27 Nada Klaiæ (Povijest Hrvata u razvijenom, str. 409-410) bila je prva koja je odbacila ideju da je promjena

povezana s kraljevskom politikom, ali je smatrala da se sutinska promjena dogodila barem stoljeæe prijete da se u ovom sluèaju radi o iskljuèivo terminolokoj promjeni.

28 Takvo razmiljanje moe podrati i naslov koji mletaèki kronièar Martin da Canale daje Marku, sinu knezaGrgura, kojeg titulira naslovom cuenz ili cnenz, to je najvjerojatnije iskrivljeni zapis rijeèi knez. Vidi citatu: Ferdo iiæ, Zadar i Venecija od godine 1159. do 1247., Rad, sv. 142, Zagreb, 1900., str. 266.




6

Poèetak 13. st. bio je razdoblje daljnjeg jaèanja vodeæih èlanova roda. Miroslavov bratGrgur spominje se kao kninski biskup 1201.,29 a ubiæi su poèeli zadobivati kneevskepoloaje u dalmatinskim gradovima, to je zasigurno ojaèalo i njihov gospodarski poloaj.Prvi èlan roda koji je u nekom od gradova obnaao neki poloaj bio je Vuèina, koji je biotrogirski knez poèetkom 13. st. te potestat Splita (vjerojatno kao zamjenik tadanjegasplitskog kneza Martinua).30 Vuèina je od kralja Emerika dobio i posjed Drid, prvi zem-ljini posjed nekog od èlanova roda koji se nalazio u nekom od dalmatinskih gradova.31

Otprilike generaciju nakon Vuèine, oko 1220., Split je izabrao za svoga kneza drugog èla-na roda, Viena, koji je veæ drao utvrdu Zvonigrad, vjerojatno kao èovjek tadanjeg

bana.

32

Prvi sukob meðu èlanovima roda, izmeðu Viena i Grgura, buknuo je 1222. godine.Iako postoji opiran i vjerodostojan opis tih dogaðaja koji je napisao splitski arhiðakonToma,33 vrlo je malo poznato o njegovim uzrocima i ukljuèenim stranama. Sigurno jestda je Grgur drao sam Bribir u svojoj vlasti. Nesigurno je, na èijoj je strani u sukobu bilaveæina srodnika. Toma jedino kae da se Vienova strana èinila jaèom, no niti to ne doka-zuje da je veæina bila na njegovoj strani. Vien se tada mogao pouzdavati u snagu koja jedolazila od njegova dranja Zvonigrada i Splita. Nakon niza manjih sukoba, Vien jepokuao ostvariti svoju prednost i preoteti Bribir silom 1223., ali je bio poraen od Grgu-ra i njegovih pristaa i zarobljen. Iako je molio Grgura da mu potedi ivot, Grgur ga jeosobno ubio maèem. Prema kronièaru tada je rekao da je Vien zasluio takvu milost,

buduæi da ga je veæ dugo vremena izazivao kao neprijatelj.34 Èini se da je taj èin zgranuosuvremenike, ali je njime Grgur uspio uèvrstiti svoj poloaj u Bribiru i izvan njega.

Pravi cilj za koji su se Grgur i Vien borili takoðer nije jasan. Oèevidno je za njih imaoveliku vanost kad se nisu libili napasti glavno rodovsko sjedite, a èak i ubiti za njega, ali

je vrlo teko reæi to je on u stvarnosti bio. Povjesnièari su pretpostavili da su se borili zavodstvo roda, to moe, ali i ne mora nuno biti istinito i pokuavali objasniti taj sukobkao sukob dvaju principa nasljeðivanja (izravne primogeniture kao novog obrasca na-

29 Lucius, vol. 528, str. 71/29, str. 58; V. Klaiæ, Bribirski, str. 22-23.30 CD 3, dok. 182, str. 208-209, dok. 396.31 CD 3, dok. 231, str. 258-259.32 Thomas Archidiaconus, Historia Salonitanorum pontificum, ur. F. Raèki, MSHSM 26, Scriptores 3, Zagreb,

1894, gl. 27, str. 99; hrvatski prijevod: Toma Arhiðakon, Kronika, prir. Vladimir Rismondo. Split, 1977.; CD3, dok. 164, str. 190, dok. 176, str. 202-203, dok. 184, str. 210, dok. 200, str. 226; V. Klaiæ, Bribirski, str. 23, 25.Vjekoslav Klaiæ (Bribirski, str. 27) smatrao je da je Zvonigrad bio osobno Vienovo vlasnitve te jepretpostavljao da ga je nakon Vienove smrti preuzeo Grgur, ali izvori o tome nita ne govore.

33 Iako je Toma pisao o tome oko 40 godina nakon samih dogaðaja, on je zasigurno bio dobro upoznat sknezom Grgurom, kad je ovaj kasnije bio splitski knez. Zapravo, prvi poznati spomen Tome, tada jomladoga klerika, u izvorima vezan je uz njegovo sudjelovanje u svojstvu notara prilikom sklapanja ugovorakoji je izmeðu Splita i klikog katelana uglavio knez Grgur. tovie, iako je Toma bio kasnije glavni protiv-nik sustava kneevske vlasti u Splitu, oèito je vrlo cijenio kneza Grgura.

34 Thomas, gl. 28, str. 102-103.




7

suprot starijem principu seniorata).35 To bi do neke mjere moglo biti i toèno, ali je vrloteko utvrditi da je princip seniorata ikad bio upotrebljavan ili ikad naputen. Iz ranijeg razdoblja jedino je sluèaj Bogdanca i Miroslava jasan, a u tom sluèaju rijeè je bila o pri-mogenituri. U kasnijem razdoblju, kako æu malo poslije pokazati, Grgura je naslijediokao neformalni voða roda njegov brat Stjepan, a ovoga njegov sin Stjepko. Ipak, Stjep-kovo pravo na nasljedstvo izgleda da je osporio Grgurov sin Marko. Voðe su se ubiæa

borili za vlast, a ne da bi prevladao odreðeni sistem nasljeðivanja.Postoji i druga moguænost koju vrijedi istraiti. Borba izmeðu Viena i Grgura do-

godila se u trenutku kad je, kako izgleda, rod prolazio preobraaj od ire zasnovane ro-dovske strukture, vjerojatno zasnovane na bilateralnom naèelu, u sueniju, agnatsku,strukturu. Takvu pretpostavku moe podrati èinjenica da su svi kasniji ubiæi oèitopotjecali od samo dvije osobe, Miroslava i Vuèine, dok se èini da je u ranijem razdoblju

bilo i drugih èlanova roda. Dobar primjer èlana roda za kojeg nam predak iz tog razdob-lja nije poznat moe biti Hrana Gradiniæ, jedan od glavnih ljudi bana Mladena II., kneza

Jurja II. i kneza Mladena III., jedna od prvih osoba uz èije je ime koriten izrièaj od ple-mena ubiæ, a èije se rodoslovlje ne moe povezati niti s Miroslavom niti s Vuèinom tekoji oèito nije imao sjedite u Bribiru. S druge strane, potomci vie osoba koje se mogusmatrati èlanovima roda krajem 12. i poèetkom 13. st. (meðu kojima je bio i sam Vien),ne mogu se pratiti u kasnijem razdoblju.36 Iako je moguæe da su njihovi ogranci jed-nostavno izumrli, takoðer je moguæe da je Vienov sukob s Grgurom mogao imati vezus promjenama naèina na koji se priznavalo rodbinstvo. Ako je tome tako, moguæe je da je

Vien bio, do odreðene mjere, predstavnik druge strane (moda èak i veæine èlanova roda),koji su se protivili pokuajima kneevske grane za monopolizacijom Bribira i iskljuèiva-njem ostalih iz vlasti u upaniji.37

Nakon to je Viena ubio knez Grgur, Spliæani su se isprva odupirali izabrati ga zakneza te su na taj poloaj izabrali humskog kneza Petra.38 Razdoblje Petrove vlasti nadSplitom obiljeeno je trajnim stanjem sukoba s okolnim hrvatskim velikaima, koji su sedogaðali u sklopu ireg sukoba izmeðu kralja Andrije II. i nepokornih velikaa pred-voðenih knezom Domaldom. Je li dolo do otvorenog sukoba izmeðu Grgura i Petra zavlast u Splitu nije jasno, ali se èini da je u tom razdoblju Grgur bio prvenstveno zaokup-ljen sukobom s Domaldom. Izgleda da je Grgur znao iskoristiti priliku koju mu je pruioDomaldov sukob s kraljem, to mu je donijelo dvostruku korist. Uspio je zauzeti Domal-dove posjede zapadno od Bribira te zajedno s mlaðim bratom Stjepanom dobiti 1223.

35 V. Klaiæ, Bribirski knezovi, str. 26-27; N. Klaiæ (Povijest Hrvata u razvijenom, str. 410) nije o tom zauzela èvrstostajalite da je to bio sukob tih dvaju naèela, ali je, kao i drugi povjesnièari, krivo vjerovala da je Vien bioGrgurov stric te samim time stariji èlan roda.

36 U kasnijem razdoblju postoji i zanimljiv sluèaj da se jedan ogranak roda Kukara iz Krkoviæa blizu Bribiranazivao ubiæi, ali naèin na koji su oni dobili taj naziv za sada ne moe biti utvrðen.

37 Usporedni sluèajevi mogu se naæi u jedanaestostoljetnoj i dvanaestostoljetnoj Kataloniji. Vidi: John C.Shideler, A Medieval Catalan Noble Family: the Montcadas, 1000-1230, Berkeley, 1983., str. 56-61.

38 Thomas, gl. 28, str. 103; Toma, str. 94; V. Klaiæ, Bribirski knezovi, 27-29; N. Klaiæ, Povijest Hrvata, str. 411.




8

godine kraljevu darovnicu za tu zemlju.39 Vjerojatno je uz kraljevu podrku lake uspiozadobiti i knetvo u Splitu nakon Petrove smrti.40

Grgur se prvi put spominje kao splitski knez u travnju 1227., kad je uspio nametnutisvoju vlast i Klisu.41 Moda je Grgur tada uspio, ako je vjerovati kasnijem navodu MiheMadijevog, i zarobiti Domalda te ga privremeno zatvoriti u samostanu sv. Stjepana dePinis.42 Unatoè tome, izgleda da se Domald ubrzo uspio osloboditi te se nastavio opiratikraljevskim postrojbama, koje je ovaj put predvodio herceg Koloman. Rat je oèito voðenna razmjerno velikom podruèju i s velikom estinom. Nadbiskupijski sinod u Splitu nijese mogao odrati propter Sclavos totam Dalmatiam destruentes,43 a èini se da je ukljuèivao ikopnene i pomorske bitke.44 Naalost, detalji tih ratnih operacija nisu poznati. Izgledada je 1229. godine zavren Domaldovim porazom, iako ne i unitenjem te je Domaldovasnaga i dalje ostala zamjetna. Grgur i Bribirci su izgleda ostali na kraljevskoj strani, to im

je najvjerojatnije omoguæilo daljnje irenje. Grgurov brat Stjepan postao je 1229. trogir-ski knez,45 a poèetkom tridesetih godina trinaestog stoljeæa Grgur je bio i knez u ibeni-ku, istisnuvi Domalda i s tog poloaja.46 Tako je sukob s Domaldom zavrio time da jeèitavo obalno podruèje juno od Zadra i sjeverno od Omia privremeno dolo pod kon-trolu vodeæih èlanova roda, a time je osiguran i teritorijalni kontinuitet njihovih kneta-va na obali s njihovim posjedima u unutranjosti i Bribirom.

39 CD 3, dok. 206, str. 230-231; V. Klaiæ, Bribirski knezovi, str. 25; N. Klaiæ, Povijest Hrvata, str. 410; ista, Trogir usrednjem vijeku: Javni ivot grada i njegovih ljudi, Povijest grada Trogira 2/1. Trogir-Split, 1985., str. 82-83; Graniæ,

Jadranska politika, str. 36.

40 Thomas, gl. 32, str. 113; Toma, str. 104. Toma izrijekom ne spominje tu moguænost nego samo konstatira dasu Spliæani sebi postavili za kneza (prefecerunt sibi in comitem) kneza Grgura nakon Petrove smrti.

41 U Diplomatièkom zborniku (CD 3, dok. 239, str. 265-267) objavljen je talijanski prijevod dokumenta kojimknez Grgur daje kliku tvrðavu na upravu Petru, sinu upana Ursika. Latinski tekst saèuvan je u ostavtiniIvana Luèiæa-Luciusa, koja se èuva u Kaptolskom arhivu u Splitu (Ostavtina Ivana Luèiæa-Luciusa, Scr. B,

/dalje: KASp, Lucius/ vol. 538, fol. 109-110). Rukopisni prijepis iste ostavtine, koji su pod rukovodstvomMihe Barade izradili don Mate Hailo i Marin Bego poèetkom pedesetih godina XX. st., èuva se u ArhivuHAZU u Zagrebu (Ostavtina Ivana Luèiæa-Luciusa /dalje: AHAZU, Lucius/, sv. 14, str. 75-77). U daljnjemtekstu podatke iz Luèiæeve ostavtine navodit æu s obje signature odvojene kosom crtom.

42 [Micha Madii de Barbazanis, Historia de gestis Romanorum imperatorum et summorum pontificum],prir. Vitaliano Brunelli,Programma dellI.R. Ginnasio superiore di prima classe in Zara alla fine dellanno scolastico1877-78, gl. 23, str. 54; Hrvatski prijevod Vladimira Rismonda objavljen je u: Vedran Gligo i Hrvoje Moroviæ(ur.), Legende i kronike, Split, 1977., str. 180. Vjekoslav Klaiæ smatrao je da se opisani dogaðaj dogodio zavrijeme Domaldovog sukoba sa Stjepkom (Bribirski knezovi, str. 35). Nasuprot tome, Nada Klaiæ (Trogir, str.83-84) u potpunosti je odbacila Mihin navod kao nevjerodostojan.

43 CD 3, dok. 289, str. 328-329.44 CD 3, doc. 286, str. 326. O tom ratu vidi: V. Klaiæ, Bribirski knezovi, str. 28-29 (s prilièno pobrkanom

kronologijom dogaðaja); vob, Komes Domald, Nauèna misao, sv. 3-4, Zagreb, 1955., str. 21-24; N. Klaiæ,Povijest Hrvata, str. 411-412.

45 CD 3, dok. 277, str. 311; V. Klaiæ, Bribirski knezovi, str. 30; N. Klaiæ, Povijest Hrvata, str. 411; Graniæ, Jadranskapolitika, str. 37.

46 CD 3, dok. 373, str. 431; N. Klaiæ, Povijest Hrvata, str. 411-412; Graniæ, Jadranska politika, str. 37. MiroslavGraniæ smatra da su neprijatelji ubiæa u borbi za ibenik bili templari, koji su grad dobili od kralja u zamjenuza Klis, a ne Domald, ali mi se to ne èini previe uvjerljivo.




9

Grgur se spominje u suvremenim dokumentima kao splitski knez od travnja 1227.do lipnja 1234.47 Krajem 1234. ili poèetkom 1235. Domaldovi pristalice u Splitu uspjeli suga zbaciti i na njegovo mjesto dovesti Domalda.48 Èini se da je Grgur umro ubrzo zatim,ali se ni po èemu ne moe zakljuèiti da su te dvije èinjenice bilo kako povezane. Otprilikeu to doba, Bribirci su u Domaldovu korist vjerojatno izgubili i ibenik. 49 Ipak, ni Domal-dov poloaj u Splitu nije bio jako èvrst te je Grgurov sin Marko uspio, koristeæi se graðan-skim sukobima u Splitu, zbaciti Domalda s knetva i povratiti poloaj splitskoga knezatijekom 1235. ili 1236. godine,50 ali je ibenik ostao u Domaldovim rukama. Time je teri-torijalni kontinuitet izmeðu Bribira i gradova pod upravom Bribiraca, Splita i Trogira, ostaoprekinut, to je sigurno oteavalo Bribircima da uspostave nad njime èvræu vlast. Mo-guæe je da je djelotvornost Markove uprave nad Splitom oteana i poèetkom novih sukobaunutar roda, koji su najvjerojatnije uslijedili nakon smrti Grgurova brata Stjepana 1238.Sve je to vjerojatno olakalo Markovo smjenjivanje u proljeæe 1239.,51 te kratkotrajnipokuaj promjene kneevskog sustava uprave onim s izabranim potestatom. Nasuprottome, sin kneza Stjepana Stjepko, koji je veæ obnaao poloaj potestata u Trogiru,52 uspio

je uskoro postati knez toga grada (vjerojatno nakon oèeve smrti),53 a taj uspjeh vjerojat-no je bitno utjecao na jaèanje njegova poloaja unutar roda.

Stjepkov poloaj unutar roda, a i izvan njega, bio je pojaèan i èinjenicom da se kraljBela IV. tijekom mongolske najezde 1241./1242. sklonio u Trogir.54 Èini se da je Stjepkorukovodio obranom tog podruèja te moda i uputio kralja u Trogir kao najsigurnije mjestopod njegovom kontrolom.55 Marko je oèito bio manje vaan u tim dogaðajima, ali se ne

èini da je pao u nemilost, jer ga uskoro nalazimo kao kraljeva potestata u Zadru tijekomantimletaèke pobune 1243. godine.56

Èini se da su svi gore spomenuti dogaðaji usporili razvoj unutranjeg sukoba izmeðuMarka i Stjepka. Otvoreni sukob izmeðu njih buknuo je oko 1247., a èini se da niti jedna

47 CD 3, dok. 352, str. 408.48 Thomas, gl. 32, str. 114; Toma, str. 105.49 Domald se ponovo spominje kao ibenski knez u sijeènju 1238. (CD 4, dok. 45, str. 51).50 Thomas, gl. 32, str. 114; Toma, str. 105. Kao splitski knez Domald se posljednji put spominje u kolovozu

1235. (A., Serie dei Reggitori di Spalato, Bullettino di Archeologia e Storia Dalmata, sv. 8, Split, 1885., str. 62), aMarko prvi put u sijeènju 1237. godine (CD 4, dok. 19, str. 22).

51 Marko se spominje posljednji put kao splitski knez u sijeènju 1239. (KASp, Lucius, vol. 538, fol. 114-114'/

AHAZU, Lucius, sv. 14, str. 80-81).52 CD 4, dok. 50, str. 58, dok. 75, str. 80.53 CD 4, dok. 75, str. 80; V. Klaiæ, Bribirski, str. 34-39; N. Klaiæ, Trogir, str. 86.54 Za mongolsku provalu u Ugarsku i srednju Europu opæenito, vidi: James Ross Sweeney-Hans-Gerd

Göckenjan, Der Mongolensturm, Graz, 1985.; za stanje u Hrvatskoj, vidi: Josip Ante Soldo, Provala Tatara uHrvatsku, Historijski zbornik , sv. 21-22, Zagreb, 1968.-69., str. 371-388 i N. Klaiæ, Trogir, str. 106-111.

55 Zasluge Stjepka i njegovih roðaka iznesene su u ispravi kralja Bele IV. kojom im 1251. godine daje bribirskuupaniju u nasljedni posjed (CD 4, dok. 405, str. 466-468).

56 CD 4, dok. 170, str. 189; CD-S 1, dok. 77, str. 116.




10

od strana nije ostvarila odluèujuæu prednost te je sve zavreno nagodbom.57 Ipak, nakontog dogaðaja Marko se vie ne spominje u izvorima, a njegovi potomci i potomci nje-govih pristaa nisu igrali vaniju ulogu u povijesti roda sve do pada bana Mladena II.Èlanovi Markove strane nisu bili izrièito ukljuèeni niti u darovnicu iz 1251. kojom je kraljBela IV. potvrdio je ubiæima bribirsku upaniju kao nasljedni posjed,58 ali je vrijednonapomenuti da ih niti Stjepko niti njegovi potomci oèito nisu ometali da uivaju njezineplodove. Tako se moe zakljuèiti da je kohezija unutar roda i solidarnost meðu èlanovi-ma bila dovoljno snana da zaustavi unutranji sukob èim su njegovi glavni akteri nesta-li sa scene.

Stjepko je zadrao kneevski poloaj u Trogiru, dok je onaj u ibeniku prepustio svom bratiæu i sljedbeniku Danijelu.59 Èini se da je u to doba ostvario i nekakvu braènu vezu skraljevskom kuæom, vjerojatno ne izravno nego preko nekoga njezina enskog ogranka.Izgleda da je on bio pristaa bana èitave Slavonije Stjepana od roda Gutkeleda (1248.-1259.) te je moguæe da je ta veza nekako ostvarena kroz banovu obitelj. Naalost, za vezuGutkeleda i kraljevske kuæe nema izravnih dokaza, ali se ona ne moe ni iskljuèiti ako seuzmu u obzir vrlo istaknuti poloaji koje su obnaali ban Stjepan i njegov sin Joakim.

Iako je kruna pokuavala ogranièiti moæ velikaa u posljednjim godinama vladavinekralja Bele IV., ne èini se da je to prejako pogodilo uspon ubiæa. Naalost, izvori za torazdoblje su vrlo siromani. Lokalni velikai (meðu kojima i ubiæi na prvom mjestu)privremeno su iskljuèeni iz dranja kneevskih poloaja u gradovima, na koje su uglav-nom postavljani banovi. Stjepko je pronaao naèin da tu reformu zaobiðe te je postigao

da ga ibenik i Trogir izaberu za svoje potestate u kasnim pedesetim i ezdesetim godi-nama 13. st.60 Njegov brat Jakov spominje se kao ninski knez 1267.,61 a Stjepkov sin Jurajiste je godine bio ibenski knez.62 Jedan drugi èlan roda, Stjepan, sin Martinuev, bio jetrogirski potestat kao èovjek bana Rolanda od plemena Rátot,63 a stanoviti Vuèeta, sinVuèine, potestat Splita kao zamjenik bana Joakima od plemena Gutkeled.64 U svakomsluèaju, moæ ubiæa u tom razdoblju nije znatno opala, jer se poèetkom sedamdesetihona poèinje dizati prema svom zenitu. Stjepko je najvjerojatnije umro tijekom ranihezdesetih godina te je ta zadaæa ostala njegovim sinovima Pavlu I., Jurju I. i Mladenu I.65

57 Lucius, vol. 538, str. 127-127/14, str. 90-92.58 CD 4, dok. 405, str. 466-468; V. Klaiæ, Bribirski, str. 42; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 412; Ista,

Trogir, str. 143; Graniæ, Jadranska, str. 38.

59 CD 4, dok. 374, str. 430-432; V. Klaiæ, Bribirski, str. 39; Graniæ, Jadranska, str. 37. Graniæ to ne smatra Stjepkovimdjelovanjem.

60 Lucius, vol. 542, str. 313/4, str. 2; CD-S 1, dok. 185, str. 234; CD 5, dok. 749, str. 247; Lucius, vol. 528, str. 56/ 28, str. 106.

61 CD 5, dok. 896, str. 426.62 Lucius, vol. 528, str. 56/28, str. 106.63 Raèki, Notae, str. 212-213; MT 1/1, dok. 54, str. 24, dok. 113, str. 54-55; CD 5, dok. 788, str. 293.64 CD 5, dok. 79, str. 632; CD 6, dok. 2, str. 1-2, dok. 4, str. 3, dok. 7, str. 5; BASD 8, str. 184; N. Klaiæ, Povijest

Hrvata u razvijenom, str. 414.




11

USPON I PAD (1270.-1322.)

Pavao I. (1270.-1312.)

Iako je Pavao roðen oko 1245 i iako je vjerojatno bio vodeæa osoba roda veæ od Stjep-kove smrti (najvjerojatnije od sredine ezdesetih godina 13. st.), prvi je put spomenuttek 1272. kad je bio potestat Trogira.66 Èini se da je bio pristaa bana èitave Slavonije Joakimaod plemena Gutkeled, vjerojatno svog roðaka i jednog od najmoænijih ugarskih velikaa.Ubrzo potom, u svibnju 1273., Pavao je veæ bio knez Splita. Zanimljivo je da je u to dobaprimorski ban Mauricije, zamjenik bana èitave Slavonije, Henrika od plemena Héder, koji

je takoðer bio Joakimov pristaa, drao niu slubu potestata u gradu. Èudno je da je

jedan ban mogao drati podreðenu slubu i teko je objasniti zato je bilo tako. Povjesnièarisu obièno smatrali da je to bilo tako zbog Pavlove osobne moæi i utjecaja na lokalnoj razi-ni, ali je teko vjerovati da bi kralj iz takvih razloga odobrio takav neobièan sklop.67

Vjerujem da je razlog bila veæ spomenuta rodbinska veza s kraljevskom kuæom, te je utom sluèaju davanje jednom banu poloaja podreðenog kraljevu roðaku (ili, u najma-nju ruku, roðaku jednog od vodeæih baruna kraljevstva) moglo biti prihvatljivo. Uskoropotom, u kolovozu iste godine, Pavao je prvi put spomenut kao ban68 ili viceban69 u pismi-ma kralja Ladislava IV.

Prvi cilj Pavlove politike bio je ostvariti èvrstu vlast nad Trogirom (smjetenim izmeðuSplita i ibenika, u kojima je vlast ubiæa veæ bila dosta uèvræena). To ga je privremenodovelo i u sukob s kraljem, koji mu je naredio da ne uznemiruje Trogirane ako eli ostati

u njegovoj milosti.70

Èini se da je Pavao zanemario kraljevske naredbe. U zimu 1273./1274.Spliæani, oèito kao Pavlovi pristae, napali su kraljevsku utvrdu Klis koji se ipak obraniouz pomoæ Trogirana,71 ali veæ u proljeæe Trogir je uglavnom poraen i podvrgnut Pavlo-voj vlasti, no to jo nije znaèilo i potpunu predaju grada. Usprkos neposluhu, Pavao nije

65 Nije sasvim jasno kad je Stjepko umro; u tom razdoblju ili tek 1274. kao knez Trogira (MT 1/2, dok. 73, str.34; vidi nie bilj. 151), kad je vodeæa osoba roda bio njegov sin Pavao I. Posljednji siguran Stjepkov spomen

je iz 1263. i najvjerojatnije je veæ bio mrtav 1267. kad se Juraj I. spominje kao ibenski knez, jer bi inaèevjerojatnije on nego njegov sin bio knez u ibeniku. Ipak, moguæe je i da se on nekako povukao krajemivota. Historiografija je uglavnom drala da je umro 1274. (V. Klaiæ, Bribirski, str. 43; Antoljak, Ban Pavao,str. 43; N. Klaiæ, Trogir, str. 192).

66 CD 6, dok. 5, str. 4; V. Klaiæ,Bribirski, str. 43, 45; Antoljak, Ban Pavao, str. 6; N. Klaiæ,Povijest Hrvata u razvijenom,str. 414; Graniæ, Jadranska, str. 39.

67 Temporibus ... domini comitis Pauli de Birberio illustris comitis, domini Mauricii bani maritimi Spalatensium egregiipotestatis ... (CD 6, dok. 30, str. 30). Antoljak (Ban Pavao, str. 6) i N. Klaiæ (Povijest Hrvata u razvijenom, str.413) jedino su spomenuli da je to neobièno, ali su implicirali gore spomenuti prijedlog. Kasnije je N. Klaiæsmatrala da su oni zapravo bili suparnici (Trogir, str. 157).

68 CD 5, dok. 39, str. 43.69 ... qui vicem gerit pro bano maritimo ... (CD 5, dok. 40, str. 43-44); V. Klaiæ, Bribirski, str. 45; Antoljak, Ban Pavao,

str. 6; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 413; Ista, Trogir, str. 158; Graniæ, Jadranska, str. 39.70 CD 6, dok. 39, str. 43; V. Klaiæ, Bribirski, str. 46-47; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 414-415; Ista,

Trogir, str. 158-159.71 Lucius, vol. 538, str. 147/14, str. 111; CD 6, dok. 390, str. 471.




12

smijenjen s banskog poloaja te je nastavio pritiskati Trogir podravajuæi secesiju iben-ske Crkve od Trogirske biskupije. Konaèno, u drugoj polovini 1274. Pavao je smijenjen s

banskog poloaja.72 Ipak, èini se da to nije bitno oslabilo njegov poloaj te je u ljeto 1275.ponovo uspostavljen na banskom poloaju, najvjerojatnije uz pomoæ bana èitave Hrvatskei Dalmacije73 Nikole Gutkeleda.74 Time je Pavao ponovo zadobio legitimitet za banskipoloaj, a kad je ban Nikola otiao u Ugarsku, ostao je jedini ban u Hrvatskoj. Nakontravnja 1277., kad je ban Joakim ubijen u sukobu s Baboniæima, utjecaj kraljevskog dvorau Hrvatskoj postao je jo manje osjetan, Pavao je ipak nastavio rabiti svoj naslov primor-skog bana barem do 1282., naglaavajuæi da taj poloaj dri kraljevskom miloæu. 75

Moguæe je da je rat Venecije protiv Kaèiæa u kasnim sedamdesetim godinama 13. st.,kao i slabljenje Gutkeleda, navelo Pavla da postane prilagodljiviji prigodom sreðivanjaodnosa s Trogirom. Konaèni sporazum postignut je krajem 1276., kad je Pavlov brat Mla-den I. preuzeo dunost potestata u Trogiru76 te arbitraom izmeðu Splita, ibenika i Tro-gira u svibnju 1277.77 Time je vlast ubiæa uèvræena nad gotovo svim dalmatinskim i hr-vatskim primorskim gradovima. Nin je bio u njihovoj vlasti od kasnih ezdesetih godina13. st.,78 a strateki vana kraljevska utvrda u Klisu dola je u neposrednu Pavlovu vlastprije svibnja 1278.79 U to doba, iako za to nema direktnih dokaza, ubiæi su svoju vlastproirili i na Skradin, grad koji æe ubuduæe biti Pavlova prijestolnica. Tako je rod zagospo-dario èitavim obalnim podruèjem juno od Velebita, izuzev Zadra koji je ostao pod mle-taèkom vlaæu, ali je bio u potpunosti okruen njihovim teritorijima.

Izvori iz ranih osamdesetih godinama pokazuju da su do tada ban Pavao i njegova

braæa uspjeli nametnuti svoju vlast najveæem dijelu srednjovjekovne Hrvatske. Doku-ment iz studenog 1282. pokazuje da je Knin veæ bio u njihovoj vlasti, najvjerojatnije odPavlova postavljanja za primorskog bana, buduæi da je taj grad veæ u 13. st. bio banskosjedite. Svjedoci te Pavlove isprave pokazuju da je njegov autoritet veæ u to doba priznatna velikom podruèju: kninski i buanski panovi80, knezovi Nina i Posedarja te mnogi

72 Povjesnièari (V. Klaiæ, Bribirski, str. 48; Antoljak, Ban Pavao, str. 7; N. Klaiæ, Paulus, str. 413; N. Klaiæ,PovijestHrvata u razvijenom, str. 415; Ista, Trogir, str. 159; Graniæ, Jadranska, str. 39, 59-60) uglavnom su smatrali da

je Nikola postavljen na njegovo mjesto, to nije toèno jer je stranka Gutkeleda u tom trenutku imala velikihpolitièkih problema te je vjerojatno i Pavlovo smjenjivanje uzrokovano njihovim privremenim porazom.

73 Nikola je po rangu zapravo bio ban èitave Slavonije, ali je taj poloaj dijelio s Ivanom od plemena Héder,pa je za njega izmiljen novi naslov.

74 V. Klaiæ (Bribirski, str. 49) smatrao je da je Pavao ponovo postao ban tek 1278, ali ne objanjava zato je tako

mislio. Miroslav Graniæ (Jadranska, str. 39-40) u tom pitanju slijedi Klaiæa.75 Antoljak, Ban Pavao, str. 8-9, bilj. 24 (Lucius, vol. 538, str. 150-151/14, str. 113-114). Graniæ (Jadranska, str.

40) smatra taj izrièaj jedino èinom pristojnosti te mu ne pridaje nikakvo politièko znaèenje.76 Lucius, vol. 539, str. 256-258/12, str. 65-67.77 Sporazum Splita i Trogira: CD 6, dok. 182, str. 201-203; Lucius, vol. 539, str. 259-260/12, str. 68-70; V. Klaiæ,

Bribirski, str. 49; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 415-416; ista, Trogir, str. 165-168; sporazum Trogirai ibenika: Lucius, vol. 539, str. 264-264/12, str. 73-75.

78 MT 1/2, dok. 99, str. 171; CD 6, dok. 288, str. 342.79 CD 6, dok. 151, str. 203.




13

drugi plemiæi, meðu kojima i vie èlanova roda ubiæa. U istom dokumentu Pavlov brat Juraj I. spominje se prvi put kao omiki knez.81 Tako je, u to doba, izvan Pavlova nepo-srednog utjecaja mogao biti jo jedino najsjeverozapadniji dio Hrvatske na granici saSlavonijom.

U kasnim sedamdesetim i u osamdesetim godinama 13. st. neposredni Pavlov cilj bilo je proiriti svoju vlast juno na Omi i ostatak teritorija Kaèiæa.82 ubiæi su sudjelovaliu kampanji junotalijanskih Anuvinaca protiv njih, ali nije jasno jesu li tada postigliikakav teritorijalni dobitak. Otoèni dio teritorija Kaèiæa (Hvar i Braè) bio je veæ 1275. podkontrolom Anuvinaca, koji su tamo za kneza postavili stanovitog Petra.83 Sljedeæe go-dine Venecija je zapoèela rat protiv Kaèiæa za vlastiti raèun. Tijekom tog rata oba su seotoka u travnju 1278. predala Veneciji,84 no nije jasno jesu li ih njoj prepustili Anuvinciili su ih Kaèiæi uspjeli privremeno preoteti. Mletaèka vlast nad tim otocima bila je ozbilj-nom prijetnjom Pavlovim interesima te je moguæe da je to bio neposredni povod njego-vu upletanju u sukob. Izgleda da je uspio preuzeti Braè i predati ga na upravu splitskojkomuni, a njegov splitski potestat, zadarski plemiæ Vid de Mergia, postavljen je za knezana otoku.85 Je li direktno upletanje ubiæa u sukob Venecije i Kaèiæa poèelo time nije jas-no, ali je oèito da su se tijekom tog rata domogli knetva u Omiu te se kasnije spominjukao glavni suparnici Venecije i jedini zastupnici Omiana u pregovorima s Venecijom.Nije jasno ni jesu li ih Kaèiæi pozvali u pomoæ ili su jednostavno iskoristili nastalu situaci-

ju.U travnju 1287. Pavao je poduzeo prve korake za dogovaranje mira, ali su mirovni

pregovori poèeli tek u listopadu 1288. i èini se da ih je potaklo trogirsko gradsko vijeæe.86

Pregovori su izgleda bili teki jer je primirje na tri godine zakljuèeno tek 14. svibnja 1290.u Veneciji.87 Zastupnici Pavla i njegove braæe, zadarski plemiæi Pako de Varicassis i Do-mald de Zadulinis, obeæali su u njihovo ime da omiki gusarski brodovi neæe napadatimletaèke brodove i teritorije i da neæe ploviti sjeverno od crte Unije-Ancona te da æe ko-mune Trogira, ibenika i Splita poloiti u Veneciji kao jamstvo za dranje mira 20 000 li-

bara. Takoðer su prihvatili i mletaèko dranje Hvara i Braèa. Od svoje strane, dud jeobeæao da Mleèani neæe napadati Pavlove teritorije i podanike te dopustio slobodan pro-

80 U tekstu æu rabiti tu titulu za latinski termin comes kad oznaèuje upravitelja upanije postavljenog odkralja ili bana, dok æu za upravitelje dalmatinskih i hrvatskih gradova ili nasljedne posjednike upanijarabiti titulu knez

81 Antoljak, Ban Pavao, str. 8-9, bilj. 24; Lucius, vol. 538, str. 150-151/14, str. 113-114.82 V. Klaiæ, Bribirski, str. 49-51; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 416.83 CD 6, dok. 184, str. 204-205.84 ime Ljubiæ, Listine o odnoajih izmeðu junoga Slavenstva i Mletaèke republike 1, MSHSM 1 (dalje: Listine),

Zagreb, 1878., dok. 165, str. 115-116.85 CD 6, dok. 226, str. 267, dok. 228, str. 269.86 CD 6, dok. 525, str. 619-620; V. Klaiæ, Bribirski, str. 51.87 CD 6, dok. 587, str. 696-699; V. Klaiæ, Bribirski, str. 50 (krivo datirano u 1280.) i str. 52-53 (toèno datirano u

1290.); N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 416; Ista, Trogir, str. 172; Graniæ, Jadranska, str. 41-42.




14

laz knezu Jurju I. i njegovoj pratnji za njegov posjet papinskoj kuriji u Rimu ili u drugimprilikama. Èini se da su Pavao i njegova braæa prvenstveno eljeli to primirje zbog svojihpolitièkih potreba. Kraljevski tron, barem koliko se njih ticalo, postao je ispranjen smr-æu kralja Ladislava IV., to im je omoguæilo da se ukljuèe u dinastièke borbe za nasljed-stvo ugarskog prijestolja. S druge strane, niti gospodarski razlozi osiguranja trgovine nji-hovih komuna ne smiju se zanemariti. Otprilike isti ugovor produio je Juraj I. kao omi-ki knez na jo jednu godinu u veljaèi 1293. u Zadru. 88 Usprkos tome, rat je ubrzo obnov-ljen jer su Mleèani oèevidno pogazili ugovor i preoteli Omi izdajom stanovitog knezaPodina u svibnju iste godine, ali njihova vlast tamo nije dugo trajala.89 Novi rat trajao je

do oujka 1294., kad je novo primirje zakljuèeno pod sliènim uvjetima kao i 1290.

90

U devedesetim godinama 13. st. glavni cilj bana Pavla i njegove braæe bio je usposta-va veze s anuvinskim dvorom u Napulju i osiguravanje anuvinske podrke za lega-lizaciju dosad postignutih poloaja. Nisu izravno sudjelovali u nasljednim ratovima uUgarskoj, ali su odigrali vanu ulogu u pripremi anuvinskog dolaska na vlast.91 Prvi dokaztih kontakata moe se naæi u dozvoli napuljskoga kralja Karla II. za izvoz odreðene kolièineita iz Apulije zbog opskrbe utvrda bana Pavla i njegove braæe, koju je dao Pavlovu po-slaniku Juri u studenom 1291.92

Dodiri su postali izrazitiji nakon to je napuljska kraljica Marija (kæi ugarsko-hrvatskog kralja Stjepana V. i supruga Karla II. Napuljskog) proglasila svog sina Karla Martela ugar-skim kraljem u sijeènju 1292., nakon èega su Anuvinci pojaèano pokuavali zadobitipristae u Ugarskoj i Hrvatskoj.93 U tim naporima su ban Pavao i njegova braæa, koji su utom trenutku vladali gotovo èitavom obalom i njezinim lukama poput Splita, Trogira,ibenika i Omia, imali izrazito vano mjesto. U kolovozu 1292. kralj Karlo II. i kraljicaMarija potvrdili su, potvrðujuæi darovanje Karla Martela banu Pavlu i njegovoj braæi,gotovo èitav teritorij Hrvatskog Kraljevstva (uz iznimku teritorija koje su drali knezoviKrèki) u nasljedni posjed zajedno sa svim barunima, vazalima, gradovima, utvrdama iselima.94 Tijekom istog razdoblja pokuavali su ubiæima pokazati svoju naklonost

88 CD 7, dok. 62, str. 70-73; andor Szentgyörgyi,Borba Anuvinaca za prijestolje ugarsko-hrvatsko do prve krunidbeKarla Roberta, Zagreb, 1893., str. 17 (krivo datirano u 1292.); Graniæ, Jadranska, str. 42.

89 Listine 1, dok. 257, str. 179; V. Klaiæ, Bribirski, str. 61-62.90 Listine 1, dok. 263, str. 181-184; V. Klaiæ, Bribirski, str. 62-63; Szentgyörgyi, Borba, str. 24.

91 Za anuvinske pokuaje da zadobiju ugarsku krunu i ulogu ubiæa u tim zbivanjima, vidi: V. Klaiæ,Bribirski,str. 54-61, 64-66, 72-76; Szentgyörgyi, Borba; Adalgisio de Regibus, Le contese degli Angioini di Napoli peril trono di Ungheria (1290-1310), Rivista storica Italiana, ser. IV, vol. 5, fasc. I-III, Rim, 1934., str. 1-90; BalintHóman, Gli Angioini di Napoli in Ungheria 1290-1403, Studi e documenti, knj. 8, Rim, 1938., str. 68-74, 80-118, 129-130; Antoljak, Ban Pavao, str. 44-51; N. Klaiæ, Paulus, str. 414-423; N. Klaiæ, Povijest Hrvata urazvijenom, str. 416-422; Graniæ, Jadranska, str. 42-46.

92 ...ad munienda castra Pauli bani, Georgii et Mladeni fratrum, dominorum totius Slauoniae et Dalmatiae... (CD 7, dok. 47, str. 57); V. Klaiæ, Bribirski, str. 55; N. Klaiæ, Paulus, str. 415; N. Klaiæ, Povijest Hrvata urazvijenom, str. 417.

93 CD 7, dok. 59, str. 67-68; N. Klaiæ, Paulus, str. 415.




15

zatiæujuæi njihove podanike u napuljskom kraljevstvu te im doputajuæi izvoz ita iznjega bez plaæanja uobièajenih carina.95

Iz 1293. datira i isprava anuvinskog protivnika, kralja Andrije III., koja je Pavlu i nje-govoj braæi zajamèila nasljednu èast primorskog bana.96 Povjesnièari su navedenu ispra-vu uzimali s rezervom, posebice jer je saèuvana iskljuèivo u kasnijoj kopiji.97 Ipak se neèini da je to krivotvorina u sadraju. Kraljev pokuaj poboljanja svoje prilièno nezavidnepozicije u Hrvatskoj èini se vrlo vjerojatnim. Zanimljivo je da je kralj Pavlu zajamèio pri-morski banat (banatum maritimum), naslov koji nakon tog razdoblja nije vie koriten, to

bi bilo èudno u sluèaju da se radi o kasnijoj krivotvorini. Zanimljivo je i da navedenaisprava nikad kasnije nije koritena u nekom politièkom kontekstu te je teko pronaæirazlog zato bi bila naèinjena. tovie, èini se vjerojatnim da su Pavao i njegova braæapregovarali i s Andrijinim kraljevskim dvorom, iako je oèito da su vie naginjalianuvinskoj strani.

Intenzivni dodiri izmeðu ubiæa i Anuvinaca nastavljeni su i nakon prerane smrtiKarla Martela i prijenosa njegovih prava na njegova malodobnog sina Karla Roberta. Ulipnju 1295. kralj Karlo II. potvrdio je Pavlu doivotno bansko dostojanstvo, koje mu jeveæ podijelio Karlo Martel,98 a u kolovozu 1299. potvrdio mu je i prethodnu darovnicu iz1292.99 U istom razdoblju, kralj i kraljica poèeli su vie naglaavati njezino krvno srod-stvo s banom i njegovom braæom,100 a knez Juraj je vie puta osobno posjetio njihov dvoru kasnim devedesetim godinama 13. st.101

U sijeènju 1300. odluèeno je da se Karla Roberta poalje u Ugarsku, jer se zakljuèilo

da bi due odlaganje moglo izazvati gubitak krune u korist drugih pretendenata. Kon-

94 CD 7, dok. 86, str. 104-105; V. Klaiæ, Bribirski, str. 57-58; Antoljak, Ban Pavao, str. 10, 44-46; N. Klaiæ, Paulus,str. 416-417; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 417-418; Graniæ, Jadranska, str. 43.

95 O tome vidi: Antoljak, Ban Pavao, str. 10; N. Klaiæ, Paulus, str. 415; N. Klaiæ,Povijest Hrvata u razvijenom, str.417; Ista, Trogir, str. 174; Graniæ, Jadranska, str. 44; Karbiæ, Diplomacija, str. 227-228, posebice bilj. 4-5.

96 CD 7, dok. 144, str. 163-164.97 Najstariji autori, poput Vjekoslava Klaiæa (Bribirski, str. 58-60) i andora Szentgyörgyija (Borba, str. 17-18),

nisu sumnjali u autentiènost te isprave, ali je veæ Tadija Smièiklas upozorio da je isprava sumnjiva u ovomobliku. Cf. RA 2/4, reg. 3954. Glavnu kritiku isprave iznio je Stjepan Antoljak (Antoljak, Ban Pavao, str. 10-13, 46-47). S druge strane, vrijedi primijetiti da Nada Klaiæ, inaèe vrlo kritièan povjesnièar, nije prihvatilanjegove sumnje (N. Klaiæ, Paulus, str. 418-419, 421-423; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 419-420).Vidi i vrlo podrobnu formalnu analizu u: Pandiæ, Diplomatièko-povijesna.

98

CD 7, dok. 184, str. 205-206; V. Klaiæ, Bribirski, str. 660-61; Szentgyörgyi, Borba, str. 27; Antoljak, Ban Pavao,str. 13; N. Klaiæ, Paulus, str. 419-420; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 420-421; Graniæ, Jadranska,str. 44-45.

99 CD 7, dok. 271, str. 313, dok. 306, str. 353-354; V. Klaiæ, Bribirski, str. 72; Szentgyörgyi, Borba, str. 36; Antoljak,Ban Pavao, str. 16, 48-49; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 421; Graniæ, Jadranska, str. 44.

100 CD 7, dok. 271, str. 313, dok. 306, str. 353, dok. 315-317, str. 361-362; V. Klaiæ, Bribirski, str. 60-61, 71-72; MoritzWertner, Eine unbekannte kroatisch-schlesische Allianz. Beitrag zur Geschichte des Geschlechtes ubiæ,Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva, sv. 2, Zagreb, 1900., str. 214; N. Klaiæ, Paulus,str. 420.

101 Vidi, na primjer, CD 8, dok. 55, str. 59. Za vie detalja, vidi: Karbiæ, Diplomacija, str. 229-230.




16

takti s knezom Jurjem u vezi s prijevozom mladoga kralja su pojaèani,102 a istodobno su ban Pavao te slavonski i ugarski velikai obavijeteni o tom planu.103 Pripreme su dovreneu srpnju te je Karlo Robert u Jurjevoj pratnji odveden u Manfredoniju i odatle u Split,gdje je predan banu Pavlu, koji ga je otpratio u Zagreb gdje ga je predao odanim slavon-skim i ugarskim velikaima.104

Nakon tih dogaðaja, niti Pavao ni njegova braæa nisu se puno mijeali u kraljevu djelat-nost u Ugarskoj. Prvih godina jo su zagovarali anuvinsku stranu u rimskoj kuriji,podravali papinske legate Nikolu Boccassinija i Gentilea de Montefiorea na njihovu putuu Ugarsku105 te poslali poslanike na kraljevsku krunidbu 1309.,106 ali su oèevidno, nakonto je krunidba obavljena, izgubili interes za aktivnije dodire s kraljevskim dvorom. Na-kon 1300. Pavlova politika bila je uglavnom usredotoèena na dva druga cilja ostvarenjegospodstva nad Bosnom i preuzimanje Zadra od Venecije.

Povod koji je Pavao iskoristio da proiri svoju vlast na Bosnu nije poznat. Moguæe jeda je optuio bana Stjepana Kotromana za nevjeru prema kralju Karlu Robertu, to jelako mogao uèiniti s obzirom na ponaanje njegova tasta Stjepana Dragutina i ogoraVladislava prema kralju, a moguæe je i da se u svojoj propagandi koristio i elementimakriarskog rata protiv krivovjeraca u Bosni, na koje æemo se malo kasnije vratiti. Podvr-gavanje Bosne vlasti ubiæa oèito je postignuto silom i ne bez otpora bana Stjepana i nje-govih pristalica.107 Pohod je zapoèeo u proljeæe 1302., a predvodio ga je brat bana PavlaMladen I., koji je uspio zauzeti veæi dio banovine do svibnja i potisnuti bana Stjepana do

102 CD 7, dok. 321, str. 367-368.103 Gennaro Maria Monti, Linvio di Caroberto di Angio in Ungheria, u isti,Da Carlo I a Roberto di Angio. Ricerche

e documenti, Trani, 1936., str. 143-144; CD 7, dok. 320, str. 367, dok. 321, str. 368; Antoljak, Ban Pavao, str. 16;N. Klaiæ, Paulus, str. 420; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 421-422, 424; Graniæ, Jadranska, str. 45.

104 Micha Madii, gl. 3, str. 371; V. Klaiæ, Bribirski, str. 74-75; Szentgyörgyi,Borba, str. 39; iiæ, Pad, str. 339; Antoljak,Ban Pavao, str. 16-18; Graniæ, Jadranska, str. 45.

105 O djelatnosti kardinala Gentilea u Hrvatskoj, vidi: Gruber, Djelovanje kardinala Gentilisa u Hrvatskoj(1308.-1311.), Nastavni vjesnik , sv. 34, Zagreb, 1925.-26., str. 25-82, posebice str. 32-33, 68-69; V. Klaiæ, Bribirski,str. 85-86; Antoljak, Ban Pavao, str. 22; N. Klaiæ, Paulus, str. 421; id.,Povijest Hrvata u razvijenom, str. 422, 424;id., Trogir, str. 182-184; Graniæ, Jadranska, str. 44; Anèiæ, Putanja, str. 100-101; Serðo Dokoza, Papinskadiplomacija i dolazak anuvinske dinastije na hrvatsko-ugarsko prijestolje, u: Hrvatska srednjovjekovnadiplomacija, str. 271-284; Isti, Papinski legat Gentil i crkvene prilike u Zadru poèetkom XIV. st.,Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 40, Zadar, 1998., str. 65-79.

106 György Fejér, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, Budim, 1829.-44. (dalje: Fejér, CD) 8/1,dok. 163, str. 334; V. Klaiæ, Bribirski, str. 87-88. Nada Klaiæ (Paulus, str. 421; Povijest Hrvata u razvijenom, str.422) i Miroslav Graniæ (Jadranska, str. 44) jedino spominju èinjenicu da Pavao nije pribivao krunidbi.

107 Povjesnièari su bili podijeljeni u tom pitanju na one koji su smatrali Pavlovo stjecanje Bosne rezultatomnekog manje-vie mirnog razvoja (V. Klaiæ,Bribirski, str. 67-69, 77-78, 81-82; iiæ, Pad, str. 339;Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1942., str. 242-243; Antoljak, Ban Pavao, str. 18-19, 51, 61; N. Klaiæ,Povijest Hrvata u razvijenom, str. 423) i onih koji je vide kao rezultat rata (Vladimir Æoroviæ, Historija Bosne,Pos. izd. SKA, knj. 129, Beograd, 1940., str. 217; Sima Æirkoviæ, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd,1964., str. 78-79; Istorija srpskog naroda, sv. 1: Od najstarijih vremena do Marièke bitke /1371/ , ur. Sima Æirkoviæ,Beograd 1981, str. 452-454; Mladen Anèiæ, Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeæu ,Zadar-Mostar, 1997., str. 89-96).




17

Drine.108 Izgleda da je u lipnju rat veæ bio gotov, jer je Mladen I., veæ kao bosanski ban,podijelio u Hotèi, dananjoj Foèi, trgovaèke povlastice Spliæanima, èiji su predstavnicivjerojatno bili u njegovoj vojsci.109 Dakle, oèito je smatrao da je njegova vlast nad Bos-nom dovoljno stabilna da bi te povlastice bile uèinkovite.

Èini se da rat nije voðen samo u Bosni protiv Stjepana Kotromana i njegovih saveznikaiz Srbije, nego i u Humu protiv Rake. Izgleda da je operacije u Humu vodio osobno banPavao.110 U svibnju 1302. Pavlove postrojbe bile su veæ u Trebinju, istoèno od Huma. 111

Pavao je zauzeo i Onogot, dananji Nikiæ.112 Usprkos tim vojnim uspjesima, rat jo nije bio gotov, ali nita odreðenije ne moe biti reèeno.113 Pregovori izmeðu bana Pavla i kra-lja Uroa II. Milutina razmatrani su u svibnju 1303., ali se ne zna je li do njih dolo ili ako

jest, koji je bio rezultat.114 U svakom sluèaju, s tom akcijom Pavao je uspostavio suvere-nitet nad Humom i postavio tamo kao upravitelja svog sina Mladena II. Èini se da je doproljeæa 1304. bio mir u Bosni i Humu.

Vlast ubiæa u Bosni ponovo je ugroena u lipnju 1304. kad su Mladena I. ubili nekipoblie nepoznati krivovjerci. Taj je termin najvjerojatnije upotrijebljen za pristaliceStjepana Kotromana, ali okolnosti Mladenove smrti nisu poznate.115 Èini se da je pobuna

bila irih razmjera jer je u jesen iste godine Pavao poveo novi pohod u Bosnu.116 Oèevid-no je uspio ponovo uspostaviti svoju vlast tamo prije veljaèe 1305. i postaviti za bana svog sina Mladena II. Sam nije uzeo naslov bosanskog bana, nego je svom naslovu banaHrvata dodao onaj gospodina Bosne.117 Vjerojatno je tom prilikom i obitelj StjepanaKotromana pobjegla u Dubrovnik.118 Pavlovo osvajanje Bosne okrunjeno je 1308. godi-

ne, kad mu je kralj Karlo Robert potvrdio bosanski banat kao nasljedni posjed.119

108 ... eçiam per Bosna non podemo per la volunta che poura lo ban Mladeno et Stephano bano, si se acore cum lo bano Mladeno, stando a li confini per la Drina, si che nuy este multo serade le vie. (CD 8, doc. 36, str. 43).

109 CD 8, doc. 24, str. 27-28; V. Klaiæ, Bribirski, str. 77-78; Æoroviæ, Historija, str. 217; Povijest hrvatskih, str. 243;Antoljak, Ban Pavao, str. 18-19; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 423, 437-438; Anèiæ, Putanja, str. 92-93.

110 Izgleda da su vojne operacije u Humu zapoèele veæ 1301., kad je Pavao vjerojatno zauzeo veæi dio pokrajinei pokuao napad na Kotor. U tom napadu pomagala ga je mletaèka mornarica i brodovi od Mleèana zavisnihgradova Zadra i Dubrovnika (Anèiæ, Putanja, str. 91-92).

111 CD 8, dok. 22, str. 25-26.112 Mauro Orbini, Il regno degli Slavi (Pesaro, 1601), str. 395-396 (s pobrkanom kronologijom); Mihailo Diniæ,

Comes Constantinus,Zbornik radova Vizantolokog instituta, sv. 7, Beograd, 1961., str. 5-6; Antoljak, Ban Pavao,str. 54-56, posebice bilj. 312; Istorija srpskog , str. 452-454.

113 Èini se da su neprijateljstva jo trajala u svibnju 1303. (Ivan Krstitelj Tkalèiæ-Josip Gelèiæ, MonumentaRagusina. Libri reformationum /dalje: MR/, sv. 5, MSHSM, knj. 29, Zagreb, 1897., str. 52).

114 MR 5, str. 52; MR 2, str. 305; Povijest hrvatskih, str. 244; Antoljak, Ban Pavao, str. 53; Anèiæ, Putanja, str. 93.115 interfecerunt dominum Mladinum banum Bosnensem heretici infideles (Brib. Necr., fol. 1); V. Klaiæ, Bribirski,

str. 81-82; Povijest hrvatskih, str. 243-244; Antoljak, Ban Pavao, str. 20; Æirkoviæ, Istorija srednjovekovne, str. 79;N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 423; Anèiæ, Putanja, str. 94-95.

116 MR 5, str. 82; MR 2, str. 305. Vidi i: Anèiæ, Putanja, str. 95.117 CD 8, doc. 89, str. 96; Povijest hrvatskih, str. 244; Antoljak, Ban Pavao, str. 20-21; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u

razvijenom, str. 423-424.




18

Pavlova politika u vezi sa Zadrom bila je dugoroèna te se èini da je pripremao preu-zimanje grada jo od svog dolaska na politièku scenu.120 Odravao je bliske veze sa za-darskim plemiæima, povjeravajuæi nekima od njih razlièite prestine poloaje na pros-torima pod svojom upravom, a jedan meðu njima, Domald de Zadulinis, èak je postao iskradinski knez.121

Pavao je oèito ozbiljno shvaæao mletaèku vojnu moæ na moru i bio svjestan da se nje-gova gusarska omika mornarica ne moe s njima ogledati kao ravnopravna te da preu-zimanje Zadra i otoka ne moe biti provedeno bez ozbiljne borbe. Zbog toga je njegovataktika prema Veneciji bila suptilna i èekao je pogodan trenutak. Pokuavao je pridobiti

pristalice u samoj Veneciji te je za to rabio svoje rodbinske veze s obitelji Tiepolo, koja jei sama pokuavala izgraditi osobnu vlast u Veneciji te pretvoriti poloaj duda, koji suneki njezini èlanovi uivali, u nasljedni. Takoðer je uspio za sebe osigurati isplatu zadar-skih regalia, koje je grad inaèe plaæao ugarsko-hrvatskom kralju.122

Izravno djelovanje u sluèaju Zadra poèelo je u proljeæe 1310., kad je u blizini zadar-ske granice poèeo okupljati svoje vojne snage.123 Èini se da je bio upoznat s planovimaBaiamontea Tiepola o preuzimanju vlasti u Veneciji te je èekao da vidi koji æe biti njihovrezultat.124 U tom trenutku, Venecija se nalazila u podosta tekoj situaciji zbog rata s pa-pom za Ferraru i interdikta koji je uslijedio njezinu preuzimanju grada. 125 Unatoè tome,Pavao je mirovao do oujka 1311., kad su njegovi pristae u gradu proveli udar protiv

118 Æoroviæ, Historija, str. 238; Povijest hrvatskih, str. 243; Æirkoviæ, Istorija srednjovekovne, str. 80; Josip Luèiæ,Peljeac od dolaska Slavena do potpadanja pod vlast Dubrovaèke Republike,Peljeki zbornik , sv. 2, Zagreb-Dubrovnik-Korèula, 1980., str. 22. Svi navedeni autori smatrali su da se to dogodilo tek 1314. te da je uprethodnom razdoblju Stjepan Kotroman zadobio u odnosu prema ubiæima neki poluzavisni poloaj iostao u Bosni, ali mi se ipak èini vjerojatnijim da se radi o Orbinijevoj kronolokoj zbrci.

119 Krèeliæ [Kercselich], Adam Balthasar,Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus,Zagreb, s.d., str. 101.

120 O Pavlovoj politici usmjerenoj na gospodstvo nad Jadranom, vidi: Graniæ, Jadranska; za politiku premaZadru posebice str. 47-49. Vidi i: V. Klaiæ, Bribirski, str. 87-88; iiæ, Pad, str. 339; Antoljak, Ban Pavao, str. 58-60; Klaiæ-Petricioli, Zadar, str. 208-213.

121 Lucius, vol. 539, str. 332-335/12, 111-117; CD 8, dok. 49, str. 55.122 CD 8, dok. 249, str. 297-298; V. Klaiæ, Bribirski, str. 92-93.123 Listine 1, dok. 380, str. 246-247, dok. 385, str. 250; V. Klaiæ, Bribirski, str. 89-90.124 O Bajamonteovoj uroti i njenoj pozadini, vidi: Samuele Romanin, Storia documentata di Venezia, sv. 2,

Venecija, 1855., str. 25-51; Horatio Robert Forbes Brown, Bajamonte Tiepolo and the Closing of the GreatCouncil, Studies in the History of Venice, sv. 1, London, 1907., str. 48-78; John Julius Norwich, A History of Venice, London, 1982., str. 190-199; Frederic C. Lane, Venice, a Maritime Republic, Baltimore, 19915, str. 109-117; Isti, The Enlargement of the Great Council of Venice, u: Lane, Frederic C.,Studies in Venetian Social andEconomic History, ur. Benjamin G. Kohl i Reinhold C. Mueller, London, 1987., br. III, str. 237-274. OBajamonteovoj vezi s banom Pavlom, vidi: V. Klaiæ, Bribirski, str. 89; iiæ, Pad, str. 340; N. Klaiæ, PovijestHrvata u razvijenom, str. 424; Klaiæ-Petricioli, Zadar, str. 210; Graniæ, Jadranska, str. 47.

125 O ratu za Ferraru, vidi: Romanin, Storia, sv. 2, str. 11-25; Norwich, A History, str. 186-189; Lane, Venice, str.64-65. Za njegove implikacije na ubiæe, vidi: V. Klaiæ, Bribirski, str. 89; iiæ, Pad, str. 340; N. Klaiæ, PovijestHrvata u razvijenom, str. 424; Klaiæ-Petricioli, Zadar, str. 210; Graniæ, Jadranska, str. 47.




19

mletaèkog kneza.126 Pavao je smjesta prihvatio poziv za pomoæ i u grad poslao sina Mla-dena II. s vojskom. Mladen je proglaen zadarskim knezom127 te je uzeo takoðer i naslovprinceps Dalmatie, buduæi da je Zadar smatran glavnim gradom Dalmacije te je njegovposjed opravdavao vlast nad èitavom pokrajinom.

Mletaèki odgovor bio je energièan. Poslali su jaku flotu u opsadu grada, a dvije bitkekoje su uslijedile bile su estoke i uspjenije za zadarsku stranu. Kopnena vojska koja seiskrcala takoðer je bila neuspjena zbog Mladenovih kopnenih postrojbi. Pregovori ogradu su uskoro zapoèeli (u travnju 1312.), a vodio ih je drugi Pavlov sin, Juraj II., koji jeod strica Jurja I. naslijedio i naslov kneza dalmatinskih gradova.128 No, dok su se prego-vori nastavljali bez rezultata, Pavao je umro 1. svibnja,129 ostavljajuæi svoj dominij Mla-denu II.

Mladen II. (1312.-1322.)

Moæ koju je Mladen II. naslijedio od oca bila je prilièno èvrsta osim u sluèaju navede-nog rata s Venecijom. Njegova moæ nad cijelom Hrvatskom, Bosnom, Humom i dalma-tinskim gradovima bila je jo uvijek neosporna, a odnosi s kraljem, iako neredoviti, jouvijek vrlo dobri. Mladenov dominij bio je zadovoljavajuæe ozakonjen prethodnim kra-ljevskim darovnicama te uèvræen braènim vezama. Njegova supruga Helena bila je srod-nica anuvinske kraljevske kuæe, to potvrðuju dokumenti koje su izdali papa Ivan XXII.godine 1318.130 te napuljski kralj Robert 1335.131 Uz to, on je veæ imao zakljuèen opæeniti

braèni ugovor za svoju djecu s knezovima Gorièkim, koji su mu mogli biti dragocjenisaveznici u borbi protiv Venecije.132

Situacija se pogorala kad su Mleèani zakljuèili s papom mir i bili odrijeeni od ek-skomunikacije. Oni su takoðer zapoèeli i pregovore s rakim kraljem Uroem II. Miluti-nom, obeæavajuæi mu podrku u vezi s njegovim planovima za preuzimanje Huma.133

126 Za detaljniji prikaz zadarske pobune, vidi: Ante Strgaèiæ, Zadarsko-mletaèki rat godine 1311-1313. i pogibijamletaèkog admirala pod Zadrom, u: Pomorski zbornik , sv. 2, Zagreb, 1962., str. 1597-1614; V. Klaiæ, Bribirski,str. 90-95; iiæ, Pad, str. 340-341; Antoljak, Ban Pavao, str. 59-60; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str.425-426; Klaiæ-Petricioli, Zadar, str. 210-215; Graniæ, Jadranska, str. 47-51.

127 Micha Madii, gl. 6, str. 372; CD 8, dok. 95, str. 105-106; V. Klaiæ, Bribirski, str. 91-92; iiæ, Pad, str. 340; Antoljak,Ban Pavao, str. 22-23; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 425; Klaiæ-Petricioli, Zadar, str. 210; Graniæ,

Jadranska, str. 47.128 Listine 1, dok. 404, str. 260-261; V. Klaiæ, Bribirski, str. 94-95; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 427;

Klaiæ-Petricioli, Zadar, str. 213; Graniæ, Jadranska, str. 49.129 Micha Madii, gl. 6, str. 372; Brib. Necr., fol. 1; V. Klaiæ, Bribirski, str. 95-96, 99; iiæ, Pad, str. 341; N. Klaiæ,

Povijest Hrvata u razvijenom, str. 427; Graniæ, Jadranska, str. 49. Nijedan od navedenih autora nije znao zaupis u Bribirskom nekrologu te Pavlovu smrt datiraju samo mjesecem svibnjem.

130 Augustin Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, sv 1, Rim, 1859. (dalje: Theiner,VMH 1), dok. 1263, str. 830.

131 CD 10, dok. 151, str. 210; Barada, Vrijeme, str. 170; Æoroviæ, Historija, str. 240.132 CD 7, dok. 349, str. 394-395.133 Diniæ, Comes, str. 8-9; Istorija srpskog , str. 460.




20

Ipak, Mladen je takoðer postigao veæi uspjeh potkupivi voðu mletaèkih plaæenika, kojisu opsjedali Zadar, èime je znatno oslabio njihov vojni potencijal na kopnu.134 Unatoètome, nije uspio zadrati grad nego je uspio postiæi da Mleèani gradu zajamèe vrlo irokuautonomiju te u rujnu 1313. dopustio povratak grada pod njihovu vrhovnu vlast. Ujed-no se odrekao i naslova zadarskog kneza te primio obeæanje da æe biti proglaen mle-taèkim graðaninom s plemiækim pravima,135 to je i provedeno u oujku 1314., kad suMladen i njegova braæa primljeni u graðanstvo po obrascu za strane velikae. 136 Zadranisu oèevidno bili zadovoljni takvim ishodom te Mladenov sporazum nije smatran izda-

jom. Suprotno tome, njegovi odnosi s gradom ostali su izrazito dobri i èvrsti, to Venecijanije gledala sa simpatijom. Èini se da Mladen nije niti odustao od namjere da kasnijepreuzme grad.

Sporazum oèito nije naèinio od Mladena i Mleèana prijatelje, ali su obje strane zaneko vrijeme prihvatile status quo. Mladenu je bilo korisno onemoguæiti mletaèku potpo-ru Uroevim aspiracijama, a mogao je imati i gospodarske interese jer je takvo graðan-stvo bilo povezano i s trgovaèkim privilegijima. Obje su strane oèito imale skrivene na-mjere i obje su vjerojatno eljele iskoristiti postojeæe stanje za upletanje u poslove drugestrane, ali se u konaènici pokazalo korisnijim za Veneciju.

Povjesnièari su uglavnom smatrali da je Mladen II. izgubio puno svog autoriteta nakonneuspjenog pokuaja preuzimanja Zadra. Iako je to moguæe, ne èini se vrlo vjerojatnim.Izvori o sukobima izmeðu njega i dalmatinskih komuna te hrvatskih velikaa svjedoèeda je to poèelo tek nekoliko godina poslije i ne izgleda da ih je on doivljavao kao ozbilj-

nu prijetnju svojoj vlasti. Izgleda da je sve do dogaðaja iz 1322. bio vrlo uvjeren u vlastitunadmoæ.Prva poznata pobuna protiv Mladenove vlasti (ili, bolje reèeno, prva pobuna koja je

shvaæena kao takva) bila je pokuana u kasno proljeæe 1315. u Trogiru, a vodio ju je po-testat i kapetan istoga grada Matej Zorijev, èlan ugledne gradske plemiæke obitelji Cega.137

Pobuna je zapravo bila rezultat frakcijskih borbi unutar same komune izmeðu Matejevihpristaa i onih obitelji Andreis, koji su protjerani iz grada. Iako ona oèito nije bila uperenaprotiv Mladenove vlasti, Andreisi su nekako uspjeli postiæi njegovu potporu. Odgovor

je bio nasilan i intransigentan te je ban zatraio od komune da mu poalje prazan listpergamene na koji æe napisati to god eli od grada i zatraio 40 talaca, tj. bezuvjetnupredaju grada.138 Gradsko vijeæe je odbilo taj zahtjev te èak odredilo ruenje franjevaèkog

134 Micha Madii, gl. 6, str. 372; Albertino Mussato, De gestis Italicorum post Henricum VII (citirano prema Lucius,De regno, lib. IV, str. 198-200); V. Klaiæ, Bribirski, str. 100-104; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 428;Strgaèiæ, Zadarsko-mletaèki.

135 Listine 1, dok. 420, str. 266-271; V. Klaiæ, Bribirski, str. 104; iiæ, Pad, str. 341; N. Klaiæ, Povijest Hrvata urazvijenom, str. 428-429; Klaiæ-Petricioli, Zadar, str. 213-215; Graniæ, Jadranska, str. 50.

136 Listine 1, dok. 427-428, str. 274-276, dok. 431, str. 277-278; V. Klaiæ, Bribirski, str. 105-108; iiæ, Pad, str. 343-344; Laszowski, Knezovi, str. 45-46, 48-49; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 429.

137 O Matejevoj pobuni, vidi: V. Klaiæ, Bribirski, str. 108-111; Gruber,Nelipiæ , str. 8-10; iiæ, Pad, str. 344-347; N.Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 429, 439; id., Trogir, str. 214-228; Graniæ, Jadranska, str. 51-52, 61.




21

samostana izvan grada bojeæi se da bi ga ban mogao uporabiti prilikom opsade grada,to je i provedeno usprkos banovim uvjeravanjima da se to neæe dogoditi.139 Ipak se èinida do veæe eskalacije nije dolo te da je Mladen pristao ostaviti Mateja na poloaju, ali jegradu nametnuo veliku globu.140 Oèito nije oprostio pobunu, ali je odluèio èekati boljupriliku, podupiruæi trogirske izgnanike putem ibenske komune. Od svoje strane, Matejse nije usuðivao otvoreno odbaciti njegovu vlast te je, tovie, pokuao meðu èlanovimaMladenova dvora pridobiti pristalice koji bi mu mogli pomoæi pri sklapanju povoljnijeg dogovora s banom.141 Mali rat u Trogiru i izvan njega nastavio se do jeseni 1317. kad suizvanjski (extrinseci) uz podrku ibenika zbacili Mateja s vlasti i poslali njega i njegove

pristae u izgnanstvo. Iako su njihov progon provodili iskljuèivo komunalni organi,

142

èini se da je ban podravao njihovo djelovanje. Izgleda da je iskoristio i papinsku istraguo ruenju franjevaèkog samostana kako bi gradu i Matejevim pristalicama nametnuo novesankcije u ljeto 1318.143

Osim s Trogirom, Mladen je imao odreðene probleme s hrvatskim velikaima. Naslije-dio je od oca sukob s knezom Frederikom Krèkim u vezi s Jablancem.144 Èini se da je to

bio dugotrajan sukob, ali izgleda da nije bitno utjecao na njegovu moæ. Ozbiljniju prijet-nju èinila je pobuna vojvode Nelipca i knezova Kurjakoviæa u zimu 1316.-1317.,145 naj-vjerojatnije povezana s njegovim sukobom sa slavonskim velikaima Baboniæima.146 Ipak,ni taj sukob nije bio dugotrajan, niti ga je Mladen smatrao vanom pobunom jer ni Ne-lipac niti Kurjakoviæi nisu za due vrijeme pali u njegovu nemilost.

Godine 1318. Mladen se pridruio kriarskom pohodu Filipa Tarantskog, titularnoga bizantskog cara i roðaka svoje supruge Helene, protiv rakoga kralja Uroa II. Milutina.

138 ... Banus petit, vt ei detur carta alba, et facere et scribere possit quidquid vult de dicta civitate ... (CD 8,dok. 317, str. 388); V. Klaiæ, Bribirski, str. 108-109; Gruber,Nelipiæ , str. 9; iiæ, Pad, str. 345; N. Klaiæ, Trogir, str.218; Graniæ, Jadranska, str. 52.

139 CD 8, dok. 317, str. 388; V. Klaiæ, Bribirski, str. 109; Gruber, Nelipiæ , str. 9; iiæ, Pad, str. 345; N. Klaiæ, Trogir,str. 218, 220-221; Graniæ, Jadranska, str. 52.

140 CD 8, dok. 329, str. 404; N. Klaiæ, Trogir, str. 219-220; V. Klaiæ, Bribirski, str. 110; Gruber, Nelipiæ , str. 9-10;Graniæ, Jadranska, str. 52.

141 U sijeènju 1317. knez Bergenda, jedan od glavnih dvorjanika ubiæa, dobio je trogirsko graðanstvo te sumu poklonjeni neki konfiscirani posjedi (Lucius, vol. 542, str. 57/1, str. 35-36).

142 Lucius, vol. 542, str. 57, 65-65, 74/1, str. 35-36, 44-45, 56-57; CD 8, dok. 403, str. 409-410. Vidi i: N. Klaiæ,Trogir, str. 227-228.

143 CD 8, dok. 412, str. 509; Lucius, vol. 542, str. 70-73/1, str. 50-56.144 Listine 1, dok. 434, str. 281-282; V. Klaiæ, Bribirski, str. 111.145 Raèki, Notae, str. 229; CD 8, dok. 365, str. 446; Gruber, Nelipiæ , str. 10; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom,

str. 431; Graniæ, Jadranska, str. 52.146 Raèki, Notae, str. 228; V. Klaiæ, Bribirski, str. 113-114; Gruber, Nelipiæ , str. 10; iiæ, Pad, str. 347-349; N. Klaiæ,

Povijest Hrvata u razvijenom, str. 431. Ferdo iiæ je ispravno upozorio da je veæina Baboniæa bila u tomtrenutku protiv kralja, ali je, smatrajuæi da je Mladen bio u loim odnosima s kraljem, zakljuèio kako suoni neposredno prije tog sukoba priznali kraljevu vlast. Vjerojatnije je da je Mladen ratovao protiv njihkao saveznik kralja.




22

Drugi èlan istog saveza bio je ugarsko-hrvatski kralj Karlo Robert.147 Mladen je napaoMilutinove teritorije iz Huma te je isprva postigao zamjetne rezultate, ali se sljedeæe go-dine ratna sreæa okrenula Milutinovoj strani. Èini se da je Mladenov mlaði brat Grgurzarobljen te je Mladen prihvatio pregovore kako bi ga oslobodio. Milutin je za vrijemepregovora predao Grgura na èuvanje u Dubrovnik. Izgleda da se Mladen morao povuæiiz osvojenih podruèja u Hum i da rat nije urodio nikakvim uspjehom. 148

Moguæe je da je Mladen imao problema i u Bosni. Èini se da je njegova vladavina bila nepopularna meðu bosanskim velikaima, pristaama obitelji bivega bosanskog banaStjepana Kotromana. Mladen je pokuao popraviti te odnose 1318., najvjerojatnije u vezis ratom protiv Rake, stavljajuæi sina Stjepana Kotromana, Stjepana II. (u to doba jo iz-gnanika u Dubrovniku), pod svoj patronat. Moguæe je da mu je èak ponudio i nekakvupodjelu moæi u Bosni, vjerojatno s obeæanjem da æe naslijediti Mladena na mjestu bosan-skog bana ili da æe biti postavljen na to mjesto kao njegov namjesnik veæ i prije. Mladen

je takoðer ugovorio brak izmeðu Stjepana i jedne od kæeri grofa Meinharda Ortenbur-kog, za koji je pribavio papinsku dispenzaciju jer su zamiljeni mladenci bili krvni roða-ci u èetvrtom koljenu, ali nije jasno je li do realizacije tog braka dolo ili nije. 149 Èini se da

je u to doba poèeo provoditi i prilièno tolerantnu politiku prema bosanskom heterodok-snom pokretu, zbog èega ga je ukorio papa Ivan XXII.150

Iako je u prije spomenutom sluèaju trogirske pubune Mladen pokazao barem malodiplomatske vjetine i strpljenja, u sluèaju ibenske pobune 1319. bio je vie nego nesmi-ljen, te se èini da je pobunu ibenika, do tada ubiæima najlojalnijega grada, smatrao vrlo

ozbiljnijom. Uzroci pobune nisu poznati, kao ni slijed dogaðaja. Èini se da je komunazatraila posrednitvo Venecije.151 Buduæi da je pobuna veæ bila slomljena, mletaèki di-plomatski pokuaji nisu urodili nikakvim plodom, ali je to bio prvi sluèaj da je Venecijadobila priliku izravno se uplesti u Mladenove poslove.152Mladenova reakcija je bila nasilna.

147 Theiner, MVH 1, dok. 1263, str. 830; Istorija srpskog , str. 472-473. Neki povjesnièari su smatrali da se ratvodio samo izmeðu Mladena i Uroa II. Milutina (iiæ, Pad, str. 349-351; Povijest hrvatskih, str. 245-246;Luèiæ, Peljeac, str. 22), a neki da je Mladen sudjelovao u ratu u sastavu snaga kralja Karla Roberta (Æoroviæ,Historija, str. 239; Diniæ, Comes, str. 9-10; Graniæ, Jadranska, str. 57).

148 MR 5, str. 111-112, 118, 120-122, 141-142, 144-146; iiæ, Pad, str. 349-351; Æoroviæ, Historija, str. 239; Istorijasrpskog , str. 473-474; Anèiæ, Putanja, str. 103. Mihajlo Diniæ (Comes, str. 10) je pretpostavio da je Mladenmogao biti prisiljen da se povuèe iz Huma, ali je Josip Luèiæ (Peljeac, str. 22) dokazao da je Hum ostao unjegovoj vlasti i nakon rata.

149

CD 8, dok. 411, str. 508; V. Klaiæ, Bribirski, str. 115-116; iiæ, Pad, str. 351; Æoroviæ, Historija, str. 238; Povijesthrvatskih, str. 246-247; N. Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 431-432.150 CD 8, dok. 436, str. 535-536. Povjesnièari su uglavnom uzimali papinski opis kao odraz realnog stanja (V.

Klaiæ, Bribirski, str. 116-117; iiæ, Pad, str. 351; Æoroviæ, Historija, str. 238, bilj. 2; Povijest hrvatskih, str. 246; N.Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 432; Graniæ, Jadranska, str. 57), ali to ne zvuèi vjerojatno. Vidi detaljnijeu: Karbiæ, Osnutak Duvanjske biskupija, str. 129-130.

151 Listine 1, dok. 481, str. 305, dok. 486, str. 307-308.152 Dogaðaji u vezi s objema ibenskim pobunama su uglavnom pogreno opisani na temelju nekoliko

pogreno datiranih dokumenata. Vidi: V. Klaiæ, Bribirski, str. 120-123; Gruber, Nelipiæ , str. 11-14; iiæ, Pad,str. 351-353; N. Klaiæ, Trogir, str. 230-231; Graniæ, Jadranska, str. 57-58. Uz to, povjesnièari su prenaglaavali




23

Zarobio je vodeæe osobe pobune, Kozu Ilijinog i njegovu braæu te ih zatvorio podoptubom urote protiv njegova ivota. Koza je ubrzo umro u tamnici.153 Unatoè tome,Mladen nije uspio grad potpuno pokoriti te je on samo èekao priliku da se ponovo pobuni.

Mladenov konaèni poraz zapoèeo je obnovljenom ibenskom pobunom u zimu 1321./ 1322.,154 kojoj se ubrzo pridruio i Trogir.155 Mladenova reakcija je ovaj put bila jo nasilni-

ja. Najprije je napao ibensko podruèje, pustoeæi vinograde i polja i opsjeo sam grad, akad ga nije uspio zauzeti silom, naredio je da se Kozina braæa dovedu pred grad i tamopogube. Taj èin jedino je produbio sukob izmeðu njega i grada te potakao druge hrvatskevelikae (Nelipiæi, Mihoviloviæi od Livna, Kurjakoviæi i Mladenov mlaði brat Pavao II., utom trenutku trogirski knez) na pobunu.156

ibensko-trogirsku pobunu podrala je i Venecija, kojoj se ibenik dobrovoljno pre-dao u oujku 1322., te je poslala flotu da brani grad od Mladenove osvete. 157 Pavao II iTrogir su zakljuèili savez s glavnim ciljem ruenja Mladena i dovoðenja Pavla na banskipoloaj.158 Unatoè tome, u svibnju 1322. i Trogir je prihvatio mletaèko vrhovnitvo izjav-ljujuæi da pri tome ostaje lojalan kralju Karlu Robertu kao svome prirodnom gospoda-ru.159

Taj sukob i njegov razvoj pruili su kralju moguænost da obnovi izravni utjecaj uHrvatskoj, buduæi da se posebni poloaj koji je Mladen uivao unutar kraljevstva nijeuklapao u njegove politièke koncepcije. Kralj je imenovao za novog bana slavonskog velikaa Ivana Baboniæa i poslao ga da zamijeni Mladena te se i sam uputio s vojskom uHrvatsku.

Mladen je vjerojatno bio zgranut tim kraljevim èinom, ali nije imao puno vremenarazmiljati o njemu, jer su ga brojni neprijatelji napadali gotovo sa svih strana.160 Prva

mletaèki utjecaj na te dogaðaje. Tako, na primjer, Ferdo iiæ (Pad, str. 342 i dalje) smatra da je Venecija jood 1313. pokuavala organizirati preuzimanje dalmatinskih gradova.

153 Micha Madii, gl. 17, str. 376; V. Klaiæ, Bribirski, str. 119-120; iiæ, Pad, str. 351-352; N. Klaiæ, Povijest Hrvata urazvijenom, str. 436-437; Graniæ, Jadranska, str. 57.

154 Kako se u tim dogaðajima drao tadanji ibenski knez, Mladenov najmlaði brat Grgur, nije poznato. N.Klaiæ (Povijest Hrvata u razvijenom, str. 436) i Miroslav Graniæ (Jadranska, str. 57) misle da je Grgur potakaoili bar podravao pobunu, ali se to ne moe lako dokazati.

155 CD 9, dok. 37, str. 46-48; V. Klaiæ, Bribirski, str. 123-128; Gruber,Nelipiæ , str. 13 (pod 1321.); iiæ, Pad, str. 355-356; N. Klaiæ, Trogir, str. 231-233; Graniæ, Jadranska, str. 58.

156 Micha Madii, gl. 17, str. 376-377; V. Klaiæ, Bribirski, str. 130-132; iiæ, Pad, str. 357-359; N. Klaiæ, Trogir, str.

233; Graniæ, Jadranska, str. 65-66. Ferdo iiæ je krivo zakljuèio da je napad bio odgovor na predaju ibenikaVeneciji.157 Listine 1, dok. 512-513, str. 330-336; V. Klaiæ, Bribirski, str. 128; Gruber, Nelipiæ , str. 16; iiæ, Pad, str. 356-357;

Graniæ, Jadranska, str. 58.158 CD 9, dok. 50, str. 60-62; V. Klaiæ, Bribirski, str. 131-132; Gruber, Nelipiæ , str. 17-18; iiæ, Pad, str. 359-360; N.

Klaiæ, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 439-440; N. Klaiæ, Trogir, str. 241-243; Graniæ, Jadranska, str. 61-62. N.Klaiæ je smatrala da je taj ugovor bio rezultat Pavlova pokuaja da saèuva svoj kneevski poloaj u gradu,ali se ipak èini da su njegovi interesi leali u borbi za banski poloaj.

159 Listine 1, dok. 515, str. 340-341, dok. 522, str. 344; V. Klaiæ, Bribirski, str. 128-129; Gruber,Nelipiæ , str. 16; iiæ,Pad, str. 357; N. Klaiæ, Trogir, str. 233-239.




24

bitka odigrala se blizu ibenika, a Mladenove postrojbe su poraene i prisiljene na uz-mak juno prema Klisu. Mleèani i trogirska i ibenska milicija tada su poharali Skradin.Druga i odluèna bitka odigrala se kod Bliske blizu Klisa te je Mladenovu vojsku koja sesastojala od njegovih postrojbi i onih njegova brata Jurja II., kao i postrojbi Vlaha i sitnog plemstva iz Poljièke upe porazila i rasprila vojska bana Ivana i njegovih saveznika(hrvatskih velikaa meðu kojima se nalazio i Mladenov brat Pavao i milicija ibenika iTrogira), a Mladena prisilila da se povuèe u Klis. Tamo je primio i vijest o kraljevu dolas-ku u Knin. Pokuao je pregovarati s kraljem te mu je poslao svog brata Jurja kao posla-nika. Kralj ga je primio vrlo ljubazno i pruio mu jamstva za Mladenov osobni dolazak uKnin. Ipak, kad je Mladen prihvatio kraljev poziv i doao k njemu, nadajuæi se podrci,

bio je, usprkos kraljevim prethodnim obeæanjima, zatvoren i odveden s kraljem u Ugar-sku,161 gdje je umro nakon kraæeg zatoèenitva pod nepoznatim okolnostima.162 Moguæe

je da je s njim odvedena i njegova kæi Katarina. Mladenova supruga Helena vjerojatno jepotraila pribjeite u Senju ili Zadru.163

Postoje razlièiti razlozi za Mladenov neuspjeh u usporedbi s karijerom njegova ocaPavla I. Na osobnoj razini on je oèevidno bio tat i nasilan, ali to i nisu bile neuobièajenekarakteristike za jednog vladara. Istodobno je bio hvaljen zbog vitekih i intelektualnihvrlina.164 Èak i vrlo neprijateljski opis Mihe Madijevog priznaje da je èesto èitao Svetopismo.165 Izgleda i da je Mladen potakao svog osobnog lijeènika Vilima iz Varignane, kas-nije profesora medicine, da se pie znanstvene traktate.166 Njegova sudbina je, kako seèini, ipak izazvala simpatiju u narodnoj tradiciji te su jo u 19. st. dva mjesta u kninskoj

tvrðavi doivljavana kao mjesta njegova privremenog tamnovanja.167 Pravi razlog zato160 Iako je glavna prijetnja za Mladena dolazila od pobunjenih velikaa i kraljevske vojske, to nije bilo jedino

podruèje na koje je morao paziti. Branivojeviæi Trebinjski, u koordiniranoj vojnoj akciji s Mleèanima, napalisu Hum i opsjeli utvrdu Imotski na hrvatskoj granici (R. Cessi-P. Sambin,Le deliberazioni del Consiglio deirogati (Senato), serie Mixtorum, sv. 1, Monumenti storici pubblicati dalla Deputazione veneta di storia patria,N. S., sv. 15, Venecija, 1960., dok. 121, str. 256). Tu èinjenicu povjesnièari su uglavnom previdjeli; usp. Praga,Baiamonte Tiepolo dopo la congiura, Atti e memorie della Societa Dalmata di storia patria, sv. 1, Zadar, 1926.,str. 57; Veljan A. Trpkoviæ, Branivojeviæi, Istorijski glasnik , br. 3-4, Beograd, 1960., str. 63-65, bilj. 49-50; Istorijasrpskog , str. 499).

161 Micha Madii, gl. 18-19, str. 377; V. Klaiæ, Bribirski, str. 132-135; Gruber,Nelipiæ , str. 19-12 (s prilièno pobrkanomkronologijom); iiæ, Pad, str. 362-366; Graniæ, Jadranska, str. 66.

162 Neki povjesnièari (Wertner, Eine unbekannte, str. 213; Hóman, Gli Angioini, str. 130; Gruber, Neto, str.588) smatrali su da se Mladen nakon nekog vremena izmirio s kraljem, ali je Miho Barada (Vrijeme, str.

171) jasno pokazao da to nije moglo biti tako.163 Wertner, Eine unbekannte, str. 212-213; Barada, Vrijeme, str. 170. Vrijedno je napomenuti da je zadarskakomuna, iako podlona Veneciji, pokuavala poslati Mladenu pomoæne postrojbe i nudila mu azil, ali suto omele mletaèke vlasti (Cessi-Sambin, dok. 114, str. 256, dok. 147, str. 258).

164 ... cunctis militaribus virtutibus accinto nec minus intellectuali diademate coronato... (Thallóczy, Prilozi,str. 9).

165 Micha Madii, gl. 18, str. 377.166 Thallóczy, Prilozi, str. 10.167 Grgur Urliæ-Ivanoviæ, Kljuè. Grad Nelipiæev u Kninskoj upaniji, Narodni koledar, sv. 18, Zadar 1880., str.

45.




25

je u oèima svojih podanika (u ponajprije onih u dalmatinskim gradovima) ostao zapam-æen kao tiranin mora biti sloeniji. U prvom redu njegova arbitrarna moæ postala je zagradove teret, jer je komunalna aristokracija i graðanstvo opæenito trebalo vie prostoraza vlastitu samoupravu nego je to bilo moguæe u sustavu zasnovanom na dominacijiMladenovih dvorjana. Iako to zvuèi paradoksalno, Mladenova pomoæ Zadru da ostvarivie sloboda u odnosu prema Veneciji mogla je utjecati da gradovi pod njegovom upra-vom, èija su prava ostala manja, poènu osjeæati nezadovoljstvo. Hrvatski velikai su ta-koðer bili nezadovoljni te su svi eljeli za sebe veæi udio u vlasti,168 a uspjeh Pavla I. mogaoim je za to biti dobar presedan. Mladenovi vojni i politièki neuspjesi samo su ohrabrilinjihove apetite. Razlog za nezadovoljstvo bila je vjerojatno i èinjenica da je Mladen us-pio u svojim rukama koncentrirati svu moæ jo i vie nego je to pokuao njegov otac.Zadrao je za sebe i naslov bosanskog bana, kao i onaj gospodara Huma. Jedini od Mla-denove braæe koji je aktivno sudjelovao u vlasti na vioj razini bio je Juraj II., koji je draopoloaj kneza dalmatinskih gradova, naslijeðen od njihova strica Jurja I., to je oèito iza-zvalo ljubomoru njegova mlaðeg brata Pavla. Takva podjela vlasti vjerojatno je bila uvje-tovana time to su Pavao II. i Grgur bili osjetno mlaði od Mladena II. i Jurja II., a moda isamo polubraæa.

***

Mladenovo svrgavanje dovelo je do gubitka zakonske osnove na kojoj su ubiæi os-tvarili vladavinu u Hrvatskoj, a samim time i do jakog slabljenja njihove vlasti i suavanjanjihova podruèja. Ipak, oni su u razdoblju vodstva Jurja II. (1322.-1328.) i njegova sinaMladena III. (1329.-1348.) i nadalje ostali najznaèajniji velikai i glavni protivnici obnovekraljevske vlasti u Hrvatskoj. Konaèni poraz nastupio je naglom Mladenovom smræu odkuge te su do 1355. i njegovi posljednji gradovi preli u kraljevske ruke. Neto prije, smræukneza Pavla II. i nagodbom njegova brata Grgura s kraljem 1347., ubiæi su izgubili isekundarno uporite svoje vlasti u Hrvatskoj, utvrdu Ostrovicu, a za nju su dobili Zrin,gdje æe potomci Pavla II. u kasnijem razdoblju postati jedni od najmoænijih hrvatskih iugarskih velikaa.

168 Nada Klaiæ (Povijest Hrvata u razvijenom, str. 47, 450) nalazi razlog za Mladenov pad prvenstveno u njegovusukobu s braæom i podreðenim velikaima.




26

Damir Karbiæ

The ubiæi of Bribir until the Loss of the Hereditary Positionof the Croatian Ban (1322)

Summary

The history of the ubiæ kindred constitutes just one, albeit fairly exceptional, example of

the development of a noble kindred in the medieval Kingdom of Hungary-Croatia. The curve of

the development of the kindreds leading family reached its peak during the last decades of the

thirteenth and the first decades of the fourteenth century. At that time they became almost

independent rulers, concentrating in their hands offices and posts in the Croatian kingdom,dominating the surrounding areas of Bosnia and Hum, and participating actively in interna-

tional politics. The article gives a historical sketch of the rise and fall of the ubiæi and offers an

overview of the political activities, loyalties and conflicts of its most important members, and

the internal dissensions in the kindred, over about eleven generations, that is, some 220 years.

It begins with the early references to the first upani and royal officers whose successors

became known as the ubiæi (Budec, Èerminik and Strezinja, from the end of the eleventh

century), and proceeds through those great men of the twelfth and the early thirteenth century

who were upani /counts and apparently heads of the ubiæi, such as Bogdanac in the 1160s,

Miroslav in the 1180s, Gregory I (ca. 1200-1234), and Stjepko (1235-1270), to the representa-

tives of the aristocratic branch who achieved the greatest power and influence in Croatia, the

bans Paul I (1270-1312) and Mladen II (1312-1322), as well as their brothers and collabora-

tors/opponents. The article ends with the conflict of Ban Mladen with the king and the ensuing

loss of the ubiæi power over most of their territories.

Key words: the ubiæi, Bribir, the Middle Ages, political history, nobility, magnates

Karbić - Šubići

Documents

Transcript of Karbić - Šubići