ODABRANA DJELA KARL MAYA

ODABRANA DJELA KARL MAYAKARAVANA ROBOVAI.

OTAC S ETIRI OKAHAl ES SALA povika poboni eik El De-mali, voda karavane na molitvu! Vrijeme je Asri, klanjanju, tri je sata poslije podne!Ljudi se primaknue i bacie na suncem uareno tlo, putajui da im pijesak klizi po rukama. Ornjesto vode koja je manjkala i koja je bila propisana za obred pranja, oni su pijeskom njeno trljali obraze. Pri tome su glasno izgovarali rijei Fathe, prvog poglavlja Korana: U ime svemilostivog boga! Slava ti i hvala svemilostivi gospodaru svijeta, koji e vladati o sudnjem danu. Tebi elimo sluiti i usrdno se moliti da nas vodi pravim putem, putem onih kojima poklanja svoju milost, a ne putem onih koji grijee i na koje se ti ljuti.Svi koji su molili kleali su licem okrenutim prema Meki. Ovaj nain kleanja naziva se prema muhamedanskom vjerskom obredu KIBLA: Neprestano se klanjajui, oni nastavljae pranje pijeskom sve dok se eik ne dignu, davi im time znak da je obred slube boje svren. Zakon dozvoljava putniku da se u vodom oskudnoj pustinji obred pranja uz dnevnu molitvu obavlja slikovito pomou pijeska. Ova blaga popustljivost ne protivi se nipoto nazorima stanovnika pustinje. On naziva pustinju: Bahr bala moije lakin miljan nukat er reml more bez vode, ali puno pjeanih kapljica, prispodobivi, dakle, beskonanost pjeane pustoi sa vodama mora koje isto tako beskonano izgleda.S njemakog prevso: DRAGUTIN BOHUMjesto gdje se karavana nalazila nije, naravno, bila velika Sahara, kao ni Hammada koja je svojini valovitim pjeanim breuljcima sliila uzburkanom moru, ali je to ipak bio dio pustinje koja se pred putnikom prostirala unaokolo tako daleko dokle je pogled mogao dosei. Pijesak, pijesak i nita do pijeska! Ni stabla, ni bunja, dapae ni travice nigdje se nije vidjelo. Uz to je sunce vraki arilo i palilo s neba. Sjene nije bilo nigdje osim iza razrovane. na-zupane hrpe stijena koje se dizahu iz pjeane ravnice poput razvalina neke razbojnike utvrde.U toj sjeni karavana je logorovala od jedanaest sati prije podne do sada da bi se deve za vrijeme najvrurih dnevnih sati mogle odmarati. Vrijeme je asre bilo prolo i oni su se spremali la odlazak. Musliman, a naroito stanovnik pustinje, gotovo nikad ne polazi na putovanje u vrijeme asre. Samo ga nuda moe ponukati da to bude iznimka, pa ako tada putovanje ne prode onako povoljno kao to se oekivalo, on e sigurno baciti krivicu na okolnost to je kremuo u zlokobno vrijeme.Karavana nije bila velika. Ona se sastojala od svega est osoba, od isto toliko jahaih konja i pet teretnih deva. Pet ljudi pripadalo je plemenu Ho-mro Arapa koji su bili poznati kao fanatini muslimanski pravovjernici. Da su taj glas doista zasluili pokazalo se nakon molitve, jer dok se petorica Arapa podigla i pola svojim ivotinjama, mrmljao je eik potiho drugima: Allah jenahrl el kelb, el nusrani! Neka bog uniti psa, kranina!Pri tome on dobaci skriven, ljutit pogled na estog ovjeka koji je vrsto zasjeo na stijenu i bio zabavljen muenjem jedne male ptice.Ovaj ovjek ndje imao otre crte lica i arki pogled Arapa, a ni njihova vitka stasa. Kada je primijetio da su htjeli krenuti, on se die i pri lom se vidjelo da je visoke, snane i pleate grade poput okloplje-nih konjanika. Kosa mu je bila plava, isto tako i puna brada to mu je zaokruivala lice. Njegove oi bile su plave, a crte Lica odavale mekou sasvim neuobiajenu na Istoku.Bio je odjeven kao i njegovi arapski drugovi. To znai, nosio je svijetli bumus sa kapuljaom na-vuenom preko glave. Ali kada se popeo na devu pri emu mu se sprijeda rastvorio burnus, vidjelo se da je obuven u visoke izme, jedna doista rijetka pojava tu u ovom kraju. Iza njegova pojasa virili su drci dva revolvera i jednog noa, a o sedlu bile objeene dvije puke, jedna manja za ubijanje ptica l jedna vea za vee ivotinje, obje ostrague. Na oima je nosio zatitne naoari. Hoemo li sada dalje jahati? upita on eika El Demalija na kahirskom narjeju. Da, ako je Abu 'l arba ijim-u po volji odgovori Arapin.Njegove su rijei bile uljudne, ali on se uzalud trudio da mu pri tome i lice bude prijazno. Abu 'l arba ijun znai Otac s etiri oka. Arapi vole drugima, a naroito strancima, ija imena nisu u stanju izgovoriti i dobro zapamtiti, dati neku oznaku, koja se odnosi na neku njemu upadljivu osobinu koju dotini posjeduje. Ovdje se radilo o naoarima kojima je putnik za svoje neobino ime imao zahvaliti.Ova imena zapoinju obino sa Abu ili Ben i Ibn, sa Omm ili Bent, to jest sa otac ili sin, majka ili ki. Tako ima imena kao Otac sablja hrabar ovjek, Sin razuma razborit mladi, Majka kuskussu ena koja umije neko jelo dobro pripremiti, Kerka razgovora brbljava djevojka. I u drugim zemljama postoji slian obiaj, kao primjerice u Sjedinjenim Dravama u pogledu rijei Old. Old Firehand, Old Shatterhand, Old Coon su tamo poznata imena glasovitih prerijskih lovaca. Kada emo stii u Bahr el Abiad1? raspitivao se stranac. Sutra, jo prije sumraka. A u Faodah? U isto vrijeme, jer ako alah bude htio, naii emo na rijeku upravo na mjestu gdje spomenuti grad lei.l Zapadni glavni rukav Nila To je dobro! Ne poznajem ovaj kraj tano. Vjerojatno ste vi bolje upueni nego ja i neete zalutali! Beni-Homra nikada ne zalutaju. Oni poznaju cijelu zemlju Dschesirahe1, Seonare i pokrajine Wa-dai. Otac s etiri oka ne treba nita da brine.Ove rijei izgovorio je vrlo samosvjesnim glasom, dobacivi pri tome potajni, podrugljiv pogled svojim drugovima koji bi se strancu uinio veoma sumnjiv da ga je opazio. Ovaj pogled najjasnije je govorio da putnik nee taci ni do Nila, ni do Faodaha. A gdje emo danas prenoiti? upita dalje stranac. Na Bir Aslanu2, gdje emo 'stii jedan sat nakon Moghreba3. Ovo ime ne zvui nimalo umirujue. Da li je zdenac zbog lavova nesiguran? Sad vie ne. Ali prije mnogo godina bio se tu smjestio gospodar s debelom glavom4 zajedno sa svojom enom i djecom. Mnogi ljudi i ivotinje postali su njegove rtve, a svi ratnici i lovci koji su krenuli da ga uhvate, vraali su se rastrganih udova ili ih je on naprosto proderao. Neka alah prokune njegovu duu kao i due svih njegovih predaka i nasljednika! Tada se pojavio neki stranac iz Frank-histana koji je zamotao otrov u komad mesa i poloio ga u blizini zdenca. Slijedeeg dana leao je pro-drljivac mrtav pokraj vode. Njegova ena se zbog toga toliko prestraila da je sa svojom djecom odavde pobjegla; kamo, nije se moglo saznati, ali alah to zna. Dao bog da je i nju i njene sinove i keri nevolja ubila! Od onog vremena nije se vie pojavio ni jedan lav na zdencu, ali je zdencu ostalo njegovo ime.Arapin iz pustinje govorit e o lavu loe samo onda ako ovaj vie ne ivi, ako mu, dakle, ne moe vie nikakve tete nanijeti. On se, naprotiv, uva da prema ivom lavu upotrijebi uvredljive izraze ili ak kletve, tovie, izbjegava da upotrijebi rije Sabo, lav,i otoki Lavlji zdenac3 etvrta dnevna molitva kod zalaza sunca4 Arapski naziv za lavaa ako se ikada tim imenom poslui, izgovara ga samo apatom da ga zvijer ne bi mogla uti, jer smatra da ga ivotinja uje makar i bila daleko i da e se pojaviti im se njeno ime izgovori.Poput crnakih naroda Sudana, tako su i Arapi miljenja da se u lavu krije dua nekog preminulog eika. Zato oni dugo trpe njegova razbojstva, sve dok ne prevri svaku mjeru svojim krvolotvima. Tada masovno polaze da ga unite, i pri tom borbu zapoinju dugakim uvodnim govorima.Dok se smioni, evropski lovac ne plai da se sam suprotstavi lavu, traei groznu zvijer najradije nou na mjestu gdje se napaja da bi je sigurnim pogotkom oborio, dotle to Arapin ne smatra za osobitu smjelost, ve naprotiv za mahnitost. Ako lav toliko prorijedi stada nekog arapskog Duara1 lujdi konano izgube strpljenje, i svi omi sposobni za oruje podu da ga skonaju. To se, naravno, dogada usred bijelog dana. Oboruani svim moguim orujem, ak i kamenjem, te molei se svetoj Fathi primaknu se lavljem brlogu, koji se obino nalazi izmedu stijena okruenih i-prajem.Tada jedan od njih, koji se odlikuje osobitom govornikom vjetinom, poinje uljudnim izrazima ivotinji saopavati kako je poeljno da ona napusti njihov kraj, i stane tamaniti goveda, deve i ovce nekog drugog sela. Sve je to, dakako, bezuspjeno. Sada se odluka seoskog glavara saopi ivotinji otrije, ozbiljnijim tonom takoder uzalud. Nakon toga izjavljuje govornik da su primo'rani da se late nasilja i zapoinje bacanje kamenja prema gutiku to traje tako dugo dok se ne pojavi lav, otrgnut iz svog danjeg dri-jemea, te ponosno i dostojanstveno ne izide iza stijena i ipraja. U tome trenutku zazuje sve strijele, zahuje sva koplja i prasnu sve puke. Pri tome se oglasi uasna vika i urlanje.Nitko nema vremena da gada tano. Veina zrna promai ivotinju, tek po koji je pogodi i lake rani. Tada sijevnu njezine vatrene oi ona skoi i obo-J Storite, selo od atorari jednog od napadaa poda se. Opet prasnu hici. Lav, sada tee ranjen, obori jo nekoliko ljudi, dok od metaka, od kojih veina i nije bila smrtonosna, sav izre-etan ne padne mrtav.Sada je svreno s poniznou kojom je prije bio nagovoren, jer on je mrtav i ne moe se vie ni za kakve uvrede osveivati. Obori vi se na ivotinju, gaze je nogama i udaraju pesnicama i uz to obasipaju njezinu uspomenu, njezine pretke i srodnike pogrdnim rijeima kojima je arapski jezik gotovo nepresuan.Stranac se malo osmjehnu na izvjetaj eika. Taj je smijeak znaio da se on sigurno ne bi dao pro-derati ni od gospodara s debelom glavom a ni od njegove obitelji.im se ovaj kratki razgovor zavrio, oni krenue. Te se, medutim ne zbiva tako jednostavno kako to Evropljanin misli. Ako se. dakle, ima konje, to .jest jahae ivotinje, onda se jednostavno uzjae i odjae. Ali s devama, napose teretnim devama, stvar stoji drugaije. One nipoto nisu one strpljive ivotinje kakve su u mnogobrojnim knjigama opisane. One su, tovie, lijene, zloudne i podmukle, to ba nije ni u kakvoj vezi s njihovom runoom i neugodnim vonjem kojim ih je prirod;) obdarila. Njihov je vonj odvratan, toliko da konje ne moe natjerati da provedu jednu no pokraj njih. Brod pustinje je zagriljiva mar-va. Ona udara prednjim i stranjim nogama, nije privrena, nikoga ne trpi, a nadasve je osjetljive udi. Ima ih takvih kojima se nijedan Evropljanin ne smije pribliiti a da se ne izvrgne opasnosti da ga ugrize ili nogama izudara.Istina je, dodue, da je deva vrlo skromna i izdrljiva, ali su pretjerane izvanredne sposobnosti o. kojima se u tom pogledu naklapalo. Ni jedna deva ne moe izdrati ed dulje od tri dana. Tako dugo traje zaliha vode u njezinu elucu, due ne. Ako se nakon toga ne napoji, ona e polegnuti na tlo i nee se vie podii ma kako se okrutno s njom postupalo. I lei tako na tlu dok ne ugine.Isto tako nije istina da Beduin, ostavi bez vode, zakolje devu i pije vodu to se nalazi u njezinu e-10hicu da bi spasio svoj ivot, eludac zaklane deve ne sadri uope vodu inego neku poput krvi toplu, gustu i s ostacima hrane izmijeanu smjesu, sadrajem slinu naim zahodskim jamama, koja smrdi gore od ikakva dubrita po svim moguim amonijakovim solima. ak ni ovjek koji od edi umire ne moe gutljaja te strane kae okusiti. Loe devine osobine izlaze na vidjelo za vrijeme putovanja, napose nakon odmaranja kad je treba opet natovariti. Tada se ona iz sve snage brani gubicom i nogama. Ona jeca i hrope, zavija i urla iz petnih ila. Tome se pridruuje svada, vika i psovke ljudi koji se oko nje i tereta nateu.. Od tih bi prizora ovjek najradije pobjegao.Neto plemenitije udi su jahae deve, zvane hed-a. Medu njima se desi poneka koja s pravom stoji silne novce. Za jednu sivu hedu vrste briarin plaeno je navodno deset tisua maraka.Sedlo teretne deve slino je ulegnutom krovu sa podignutim aba tima, koji sainjavaju prednje i stranje zaglavlje sedla. Ono se naziva hauiah. Naprotiv, sedlo vitke, visoke hede zvan machlufah. Ono je tako podeeno da jaha sjedi u udobnom udubljenju tako da obje noge prekrii na devinu vratu ispred prednjeg zaglavlja sedla. Da bi jaha uzjahao. deva mora leati na tlu. Tek to jaha rukom dodirne sedlo, deva se die najprije stranjim, a onda prednjim dijelom tijela tako da ovjeka zabaci najprije prema ia-prijed; a zatim prema natrag. Jaha mora i te kako paziti da zadri ravnoteu i ne bude baen na tlo,Kad deva jednom krene, njen hod je tako ujednaen i brz da se s njom moe lako prei razmjerno velike razdaljine.Beni-Homra imati su pune ruke posla dok su teret privezali na deve. Za to vrijeme popeo se stranac na svoju hedu i polagano naprijed odjahao. On, dodue, nije poznavao kraj. ali je znao pravac kojim je trebao poi. Taj se pas nije maknuo dok smo se mi mo-Uli bijesno e eik. On nije ni ruke sklopio ni11usnama micao. Neka izgori u najdubljoj jami de-neta1! Zato ga nisi ranije onamo poslao! mrmljao je jedan od njegovih ljudi. Ako ti to ne shvaa, onda te alah nije obdario pameu. Zar nisi vidio oruje toga kranina? Zar nisi primijetio da on moe sa svakim od svoja dva pitolja est puta pucati bez punjenja? A u svojim pukama ima etiri metka. To je ukupno esnaest, dok je nas samo petorica. Onda ga treba ubiti dok bude spavao.- Ne, ja s.am ratnik, a ne kukavica. Ne ubijam nikoga na spavanju. Ali protiv esnaest metaka ne moemo nita uiniti i zato sam rekao Abu el Motu2 da emo danas stii u Bir Aslan. Tamo neka radi to mu se prohtije i mi emo s njim dijeliti. Ako se nade u njega togod vrijedno diobe! A to nosi taj kranin uza se? ivotinjske i ptije koe za ispunjavanje, pune boce zmija, dadevnjake i korpione kojima neka ga alah izujeda! Nadalje uza se ima cvijea, listo-va i trava koje gnjei izmedu papira. Ja mislim da mu katkada sam ejtan dolazi u posjetu i da ga tim stvarima eli nagraditi.; A ja mislim da si doista izgubio pamet. Ili je rnoda nikada nisi imao! Zar si bio gluh kada nam je taj be/vjerac objasnio to namjerava s tim stvarima poeti? Sve to meni nije potrebno i zato nisam pazio kada je o tome govorio. Ali znade to je medresa3? Da, uo sam o tome. Dakle, na takvoj jednoj medresi on je uitelj. On poduava o svim biljkama i ivotinjama na zemlji i doao je k nama da ponese kui. nae rae i ivotinje i da ih pokae svojim uenicima. Osim toga on eli velike sanduke i koare napunjene tim stvarima1 pakao '2 Otac smrti3 sveuilite univerza12pokloniti svome sultanu, koji raspolae posebnim zgradama1 u kojima se uvaju sline stvari. A kakva korist nama od toga? Vrlo velika. Daleko vea nego to misli. Jednom sultanu mogu se dati samo skupocjeni pokloni. Dakle, ivotinje i biljke koje je taj kaurin2 kod nas sakupio mora da imaju u njegovoj zemlji vrlo visoku vrijednost. Zar to ne uvida? Da. Alah i ti, vas oboje me prosvjedujete rugao se ovjek. Ja sam zato i smislio da mu ih otmemo i zatim u Kartumu prodamo. Tamo bi se mogla postii dobra cijena. A zar nisi opazio to on jo ima uza se? Da, itav tovar tkanina i sukna, staklenog biserja i drugih predmeta, koji se mogu kod Crnaca zamijeniti za mnogo slonove kosti i mnogo robova. ' A dalje? Dalje ne znam nita. Jer su ti se oi zamraile. Zar njegovo oru.fe, njegovo prstenje i njegov sat nita ne vrijede? A zatim, on ima jednu konatu torbicu ispod svoga prsluka. Kad ju je jednom otvorio, vidio sam u njoj velike papire ispisane stranim pismom i sa igom. Takav sam papir jednom vidio kod nekog bogatog trgovca u Kartumu i doznao da se dobi ja mnogo, vrlo mnogo novaca ako se taj papir proda ornome ije ime je a njemu ispisano. Kod diobe trait u te papire, uz to njegovo oruje, njegovu uru i sve to sa sobom nosi, a uz to devin tovar sa suknom i predmetima za zamjenu. Mi emo tako postati bogati. Sve ostalo, devu sa zbirkom ivotinja i biljaka dobit e, medutim, Abu el Mot. Da li e on biti sporazuman s time? Da, on je na to ve pristao i dao mi je svoju rije? I on e sigurno doi? Danas je zadnji dan. Kaurin nas je iznajmio da ga svojim devama odvedemo u Faodah. Stignemo li sutra onamo, gotovo je s naim planom, jer on e bez nas dalje putovati.l muzej l bezvjerac13 On nee onamo stidi ree eik sa sumornim naglaskom. Uvjeren sam da nas Abu el Mot slijedi u stopu. Danas u noi, malo prije svanua, treba da uslijedi prepad. Dva sata iza ponoi morao bih poi est stotina koraka od zdenca ravno prema zapadu i tamo se sastati sa starim. O tome nam jo nisi nita govorio. Ako ste se tako dogovorili, onda e on sigurno doi i plijen e biti na. Mi smo Beni Arapi, stanujemo u pustinji i dakle i taj ugavi kaurin. koji se s nama ni ne klanja kada se molimo alahu.To to ree bili su nazori svih stanovnika pustinje, koji su razbojstvo smatrali za viteki zanat, pa su se time ak i javno hvalisali.Za vrijeme tog razgovora potjerali su svoje ivotinje za strancem. Kada su ga dostigli, on nije ni slutio da je o njegovoj smrti medu njima postignut sporazum. Svoju pozornost on nije obratio na njih, nego na jedam sasvim drugi predmet. Iznenada on glasno do viknu svojoj devi .Kle, ke! to je za nju bio znak da treba stati i pokleknuti. 2ivotinja poslua. Om sjaha i zgrabi svoju puku. Alah! povika eik, Zar je neprijatelj na vidiku? Pri tom se on prestraeno ogleda na sve strane.l Ne odgovori putnik pokazavi u zrak, radi se samo o jednoj od ovih ptica.Arapi su slijedili svojim pogledima njegov kaiprst. To je hed sa svojom enom ree eik. Zar ih nema i u vaoj zemlji? Da, ali druge vrste. On se kod nas zove ko-koar, corvus. Htio bih i jedinoga heda imati. Hoe da ga smakne? Da. To je nemogue, to ne moe nitko uiniti, pa ni s najboljom pukom! Vidjet emo! osmjehnuo se stranac.Oba kokoara slijedili su karavanu kao to ine grabeljive ptice, lebdei stalno ravno iznad nje. Kada su jahai zastali, one se neto dalje polagano spuste, opisujui pri tome jedina za drugom pravilan krug.14Namjestivi naocare stranac se okrenu ledima prema suncu da ga ne zaslijepi, a zatim je niHiriio nekoliko sekundi pratei s ostraguom na gotovs let ptica. Zatim okine.Mujak koji je najprije letio, trgne se i sklopi terila, zatim ih ponovo raskrili, ali svega na nekoliko trenutaka. Ne mogavi se nakon toga vie u zraku odrati, on se strmoglavi na zemlju. Stranac pohite prema mjestu gdje je ptica pala, podigne je i osmotri. Pribliivi se, Arapi mu uzmu iz ruke heda i pretrae ga. Alah akbar bog je velik! povie zaudeno eik. Ti si imao puku napunjenu kuglom? Da, jednom malom kuglom, ne samom. I ipak si pogodio! Kao to vidi! Metak mu je probio grudi, usred rca. to je, dakako, sluaj. Ali nianio sam ipak u tijelo. Raduje me da Je metak tako dobro pogodio, naime, koa mu je posvema neozlijedena. Pogoditi heda kuglom na takvoj visini nije ala! l jo k tome usred srca! Efendija, ti si izvrstan strijelac. Uitelji se kod nas na medresama ne razumiju u pucanje. Gdje si to nauio? U lovu. Onda si ve ranije lovio takve ptice? Place, medvjede, divlje konje, divlje bivole l minoge druge ivotinje. Ima li takvih u tvojoj domovini? Samo ptica i medvjeda. Divlje konje i bivole ubijao sam u drugom dijelu svijeta, u Americi. O toj zemlji nisam jo nita uo. Da li da stavimo heda u prtljag? Da. Ja u ga veeras pri logorskoj vatri ode-rati, ako e uope biti vatre, Bit e vatre, jer na Bir Aslanu raste mmogo gustog bunja. Onda ga dotle spremite! To je mujak; on je vrijedmiji od enke. Da, to je mujak, i ja ga poznajem. Njegova udova je odletjela i za njim e aliti i tugovati dok Je ne utjei neki drugi hed. Alah se brine za sva tvorenja, pa i za najmanju pticu, ali ponajbolje za18dijur ed djiane1, koju on prima svake godine u raj kada od nas odlazi.Ovo vjerovanje jako je rasprostranjeno u Egiptu. Obian ovjek ne zna da je prava domovina lastavica, koje on naziva snunut. u Evropi i da one polaze na jug samo za vrijeme nae zime. A ako one u proljee nestanu, a da on ne zna kamo, on tu pojavu tumai Sto .pretpostavlja da one odlijeu u raj da bi se kod alaha gnijezdile i cvrkutale mu molitve vjernika. Ovo tumaenje nastaje najvie zbog toga to ova bia osjeaju povjerenje i sklonost prema ljudima.Poto su nastavili prekinuto jahanje, vidjela su se nakon nekog vremena gola brda koja su se dizala juno i sjeverno od pravca kojim su se kretali. To je potaklo stranca da se ogleda natrag. Njegovo se oko zaustavi na siunim malim predmetima koji su, ini se. nepomino u zraku lebdjeli. On izvue iz torbe o sedlu svoj dalekozor i promatrae ih neko vrijeme. Tada ponovo spremi dalekozor u torbu i upita: Da li je put kojim jaemo mnogo upotrebljavan trgovaki put? Ne odgovori eik. Da smo htjeli poi putem kojim prolaze karavane, morali bismo jahati jednim zavojem, na kojem bismo izgubili dva dana.- Ovdje se, dakle, ne moe oekivati neka karavana? Ne, jer na putu kojim jaemo u doba sue nema vode. Naa je ve na izmaku. Mjeine su prazne. Ali u Bir Aslanu emo je sjgurno pronai? Posvema sigurno, efendija. Hm! udnovato!Njegovo lice posta pri tom toliko zamiljeno da ga eik upita: O emu razmilja, gospodine? Ima li neto to ti se ne svida? Da. Ti tvrdi da se ne nalazimo na putu kojim kreu karavane, a ipak iza nas jau ljudi. Iza nas? Nemogue! Onda bismo ih morali vidjeti!l ptica raja lastavica16 To nije potrebno. Kako moe to onda tako sigurno tvrditi? Jer, istina, ne vidim njih, ali ipak vidim njihov trag. Efendijo, ti se ali! ree eik promiljeno. O ne. Naprotiv, govorim najozbiljnije. Kako je mogue da netko vidi darbe i othare1 onih osoba koje iza njega jau? Ti misli samo na tragove koji nastaju u pijesku od ljudskih stopala i ivotinjskih kopita. Ali ima i takvih tragova koji se nalaze u zraku. U zraku? Alah akbar bog je velik. On moe sve, jer je on svemogui. Ali da nam je dozvolio da tragove ostavljamo u zraku, o torne nisam jo nita uo. On je mjerio stranca pogledom kao da ga ne smatra za posve uraunljivo bie. A ipak je tako. Tragovi su tu. Treba za njih imati samo oi. Sjeti se heda koga sam ubio! A to ima on zajednikog sa tragovima? Jako mnogo, jer on bi pod izvjesnim okolnostima mogao biti na trag. Da li si ga ve vidio prije nego sam ga ubio? Da. Taj mali par nas je pratio od zore. A kada smo se odmarali na kamenju, lebdio je stalno iznad nas. Ako ne moe nai nikakve druge hrane, hed se dri deva ne bi li doao do otpadaka hrane to su je putnici za vrijeme odmora pojeli. On vreba takoder i ptice, kljunae-crvojede, koje slijede karavane da bi s ivotinja trijebile gamad. Doputa, dakle, da se na mjestu iznad kojega lebdi hed nalazi neka karavana? Da. Dakle, tu iznad nas nadlijee drugi par kojemu se sada pridruila naa obudovjela enkica. Vidi li je?eik pogleda natrag. Njegovim otrim, dobro izvjebanim oima nisu mogle izmai ptice. Da, vidim ih odgovori on. Taino mora da se nalazi neka karavana! Vjerojatno.l tragl Karavana robova17 Pa ipak. mi se nalazimo na nekom putu. To si fi sam rekao Ljudi to iza nas jau slijede nae tragove. Oni vjerojatno ne poznaju put i stoga se dre naeg traga. Karavana nije nikad bez jednog eika el de-mali-a i drugih ljudi koji dobro poznaju put. No i najbolji khabirj moe jednom zalutati. Moe u velikoj Sahari, aJi ne tu u ovom kraju, juno od Dar Fura gdje, strogo uzevi, o nekoj pravoj pustinji ne moe biti govora. Seik karavane koja iza nas dolazi poznaje ovoj predjel isto tako dobro kao i ti, on ga sigurno poznaje. Ako je unato tome skrenuo s puta kojim prolaze karavane i nas slijedi, onda smjera neto protiv nas. Sjmera protiv nas! Efendija, kakva pomisao! Ti ipak ne misli da ovi ljudi moda pripadaju... On nije izgovorio dokraja to je mislio. On se mui da prikri je svoju nepriliku. Da pripadaju nekoj gumi2, htio si valjda kazati? nastavi stranac. Da, to je moje miljenje. Alah Kerihm bog je milostiv! Kakva pomisao, efendijo! Ovdje u ovom kraju nema guma. Njih se moe nai samo sjeverno od Dar Fura. Kojeta! Ja ne vjerujem ovim ljudima! Zato nas slijede? Oni nas slijede, ali nas nee proganjati. Zar oni ne mogu imati iste namjere kao i mi? Da skrate put? To je, naravno, mogue. Ne samo da je to mogue, ve e stvarno tako i biti. Moje je srce daleko od toga da gaji nekakav strah. Ja poznajem ovaj predjel l znam da smo ovdje tako sigurni kao na dvorcu Prorokovom koga neka alah blagoslovi.Stranac se ispitivaki zagleda u nj, to se elku nije svidjelo, jer on upita: Zato me gleda? Gledao sam ti u oi da bih ti itao u dui. I ta si u njimo proitao? Dakako samo istinu. Ne.1 vodi2 karavana razbojnika18 Alah! A Sto drugo? Mo&da la? Da.Sad eik zgrabi no koji mu je bio iza pasa ; ree: . Znade li da si sada izustio ledinu uvredu? Tako neto ne moe otrpjeti poten i hrabar Ben Arab1Lice stranca dobi iznenada sasvim drugi izraz. Kao da su mu crte postale otrije, napetije. , Preko njegova lijepog mukarakog lica prode ponosan smijeak i o ree gotovo prezirnim glasom: Ostavi no iza pasa! Ti me ne poznaje. Ne trpim kad netko govori o uvredi s nonm u ruci. Pokae li otricu, poubijat u vas do jednog u tili as!eik skinu ruku s pojasa. On je bio i srdit i zbunjen te odgovori: Zar da dopustim da me laju okrivljuje? Da, jer ja sam istinu govorio. Isprva me za-Jta| brinjavala karavana koja nas slijedi, a sada ni tebi |H, vie ne vjerujem.|H Jer preda mnom brani gumu, ako se ovdje o H urm radi, i uz to se trudi da me u neku sigurnost Alah yah fedah neka te bog titi, efendijo, jer tvoje su misli pogrene. Sto me se tiu li'idi koji iza nas dolaze.i Vrlo mnogo, kao to se ini. jer inae ne bipokuao neistinom razbiti nepovjerenje koje . premanjima gajim. Zar nisi tvrdio da je ovaj kraj siguran kao dvorac Prorokov? Da, a tako i jeste. To govori jer zna da sam stranac. Ti si uvjeren da mi prilike ove zemlje nisu poznate. Da, njezini karavanski putovi mi nisu poznati mada bi ih pomou svojih karata vjerojatno i bez tvoje pomoi naao, ali ostalo poznajem svakako bolje od tebe. U mojoj domovini postoje knjige i slike o svim zemljama i narodima svijeta. Pomou njih moe se svaki narod tano upoznati. Stoga sasvim pouzdano znam da ovdje nipoto nismo tako sigurni kao na dvorcu Proro-kovom. Ovdje je proteklo mnogo, mnogo krvi. Ovdje gdje se nalazimo borili su se medu sobom narodi Nuchra, Schilluka i Denka. Ovdje su navalili jedni na19druge Dchuhri i Louhi, Tuitschi. Bahri, Eliabi i Kl-etschi da bi se poubijali, sasjekli, oa ak i proderali.Seik se od izenadenja ukoio. Efendija povika on sa svoje deve tebi je to poznato, ti poznaje ove narode, sve ih poznaje! Da, svakako bolje od tebe.' A znam jo i vie. Znam da se upravo tu gdje sada jaemo provlai nou uasna gliasuaha1 da bi umalda pai koji u Faodahu pazi na lovce robova. Tamo je mnogi ubogi Crnac od slabosti klonuo i jednim udarcem ili jednim metkom zauvijek zanijemio. Dolje na Mokren _el Bohuru istovaru ju se iz brodova oni najsiromaniji i otpremaju ih poprijeko zemljom, da bi ih iznad Faodaha opet utovarili i pred Kartumom prodali. Tu je mnogi svoj posljednji uzdah ispustio, od mnogih je tu samrtniki vapaj odjeknuo kroz tamu noi. I ti ovo naziva krajem koji bi se mogao usporediti sa dvorcem Proro-kcvim? Da li je mogue veu la izgovoriti?Seik pogleda mrko pred sebe. On se osjeao poraen, a ipak to nije smio priznati. Zato on iza nekoliko trenutaka odgovori: Nisam pomiljao na ghasuahu, efeindi'ja, Mislio sam iskljuivo na tebe i na to da si ovdje siguran. Ti se nalazi pod naom zatitom i ja bih volio vidjeti onoga koji bi se usudio da ti uini neto naao! Nemojte se estiti! Ja vidim jasno i znam tano ' to mi je misliti. Ne govori o zatiti! Ja sam vas iznajmio da biste svojim devama otpremili moje stvari u Faodah. Na vau zatitu, medutim, nisam raunao. Vi sami moda vie trebate zatite od mene. Mi? Da. Ti se moda boji Crnaca plemena Siluk koji su opljakali ljude tvoga plemena i odveli ih kao robove. U Dar Fur? Ne postoji li moda zato nezasitna mrnja, ak krvoa osveta izmedu vaih i njihovih ljudi? Zar se sada ne nalazimo na podruju iluka, koji e vas napasti odmah ako vas opaze? Zato ste ostavili put kojim prolaze karavane i vodili me pustim krajevima? Da bi skratili put, kao to si prije rekao?l razbojniki pohod robovaNe, nego da se ne sretnete sa Silucima. Moda postoji jo i neki drugi razlog. Koji? upita eik prilino potiten, osjetivi da je progledan. Da me tu ubijete. Alah, valah, talah! Kakve misli se javljaju u tvojoj dui! Ti sam si tome kriv. Pomisli na karavanu koja nas slijedi! Moda je to guma koja bi me trebala napasti. Prohtio vam se moj imetak koga se ne moete domai dok sam iv. Na vaem podruju ne moete me ubiti zbog odgovornosti od koje sigurno ne biste ostali potedeni. Zato m'e vodite kroz neprohodne krajeve do osamljenog Bir Aslana gdje bi se taj in imao dogoditi a da nikakav svjedok ne bi mogao odati ubojice. Ako se tada pronade moj les, ubojstvo se dogodilo na podruju iluka i odgovornost za zloin bd pala na njih, Na taj nain postigli biste istodobno dvije koristi, naime moj imetak i osvetili se Silucima.On je to rekao tako ravnoduno, gotovo ljubazno, kao da se radi o neem sasvim svakidanjem i ugodnom. Njegove su rijei proizvele na Arape silan dojam. Oni se nisu usudili latiti se svoga oruja. Sto su mogle-njihove dugake puke kremenjae protiv njegova oruja! U tom pogledu bio je on sam samcat nadmoniji od njih. Ali oni su ipak morali neto uiniti ne bi li izgledalo da su oni uvrijedeni to ih je on nedune optuio. Stoga zaustavie svoje deve i izjavie da nee ni korak dalje jahati, ve da e istovariti teret i vratiti se natrag.Stranac se glasno nasmije. To neete uiniti ree on. Kako ete se vraati bez vode? Morate bezuvjetno do Lavljeg zdenca. Uostalom, ja vas namjerno nisam ranije isplatio. Svoj ete novac primiti istom u Faodahu, a ako me ne dovedete donde, neete dobiti ni pjastra. Sto se moje sumnje tie, ja sam vam je poteno kazao da bih vam dokazao da vas se ne plaim. Imao sam ja posla s mnogo gorim drutvom nego to ste vi, a vama se ne moe predbaciti nita osim male pogreke to me ne poznajete. Ako je moja slutnja pogrena, onda vas molim za oprotenje.2021U znak priznanja dat u u Faodahu zaklati govedo l razdijelit u ga izmedu svih vas. A kod isplate koju smo ugovorili za vau uslugu, dodat u napojnicu koju ete upotrijebiti za nakit svojim enama i kerima.Ta oni su tano znali da on nee doivjeti sli- 9 jedee jutro. Ali da ga umire, oni izjavie da e ga f| dalje pratiti ukoliko on prestane sumnjati u njih i ukoliko namjerava odrati svoje obeanje. On je bio time sporazuman, ali je ve slijedeeg trenutka P0!k;i/ao da im ipak ne vjeruje, jer sada je on jahao zadnji u povorci, dok je prije sa eikom stalno na elu jahaoOni su se drali kao da to nisu opazili, ali neko vrijeme poto je odred krenuo, eik se postavi tako kao da toboe Homra, koji je sada jahao pokraj njega, upo/naje s predjelom. Uzdignutom rukom, on je po-ka/iv;io sad prema naprijed, sad desno sad lijevo, i pri tom zajedljivim glasom govorio: Taj pas je daloNo mudriji nego to smo mislili. On poznaje itavu ovu /.}VYW!;fliv'*"1'"'' """svoju fe.ku puku I dr/pfl je za cijev, okovanim kun-dakoiii udarao je bra, zvjerku po glavi, viui pri tome. Alah rinalek, Alah iharkilik, ia afrid el afrid! E kalak, ia kelb, ia kelbe, ia omm el Kilab neka te bog prokune i spali, ti davole svih davola! Kako ti je sada pseto, kujo, ti pasja mati?Njegova odvanost bila bi mu prisjela da ga nije kugla preduhitrila. ivotinja je bila smrtno pogodena. Ona vie nije imala snage za protunapad i srui se pod njegovim udarcima. Tu lei! povika on -slavodobitno. Lei ovdje do mojih nogu. Dotukao sam je kao maku. Ona nije imala smjelosti da mi pokae svoje zube i pande. Dodi ovamo i pogledaj je!On se spusti do nje da bi je dodirnuo, ali ga varc povue natrag i ree: Budi oprezan! Takva je ivotinja ilava i jo ne znamo da li je doista mrtva. Moramo biti sigurni.On napuni svoju puku i sjuri lavu i lavici jo po jednu kuglu u elo. Lavica trgne apama jof jedanput; dakle jo nije bila sasvim mrtva.Njih dvojica su glasno govorili, pa su ih ostali uli. Abu Dihk, koji se sada polagano priblii, upita: Da li ste pobijedili? Smije li se prii blie? Da odgovori Maar mi smo pobijedili. Moete doi da veliate na junaki podvig, jer ubojica stada je odselio u zemlju smrti, a s njim i njegova lavica. Oni su proiani kuglama i dotueni kundakom moga slavnog Katil elfila kome nitko ne moe odoljeti.Abu Dihk pride i zgrabi za ape najprije lava a zatim lavicu, i stane ih vui arno-tamo da bi se uvjerio Jesu li mrtvi. Pogledaj, kako si to doputaju! ree ponosno J-nali Stefan, pogladivi svojih jedanaest dlaka. Posto smo s tim lavovima porazgovarali mecima moe 56 sada s njima poigrati kao s malim maiima.~~ I Hadi Ali je sudjelovao u razgovoru podsjeti Sa Sclnvarz. On je odvano pokraj nas kleao i doeko je lava kopljem. Mi emo uskoro doznati tko 16 od nas trojice njemu i njoj donio smrt; onome, koji51neku ivotinju usmrti, pripada krzno. Donesite sada vatre da zapalimo oganjMada su Arapi i delabari uli svaku rije, nisu se usudili prii. Kad su dvojica malih doli do njih po vatru, oni plaljivo ispuzae iza prtljage i eik upita: Vi ivite? Zar vas nije progutao ni gospodar debele glave, ni njegova ena? Sto to i pita! odgovori Stefain. Ne dam ja da nas proguta ni gospodar ni njegova ena. Upamti to! Sve da dode i pravi ejtan1 da me prodere, pitanje je tko bi nestao u ijem elucu, da U on u mojemu ili ja u njegovu. Dodite i pogledajte slavino djelo koje smo izvrili, a da se ubojica stada i njegova goze el assad2 nisu usudili da nam ita naude!Oni se odazovu pozivu, ali ne prebrzo. Kada su se primakli toliko da su mogli vidjeti leea tijela oborenih grabeljivaca, zastanu. Tek kada je vatra opet usplamsala i kada su vidjeli da sretni lovci okreu ivotinje amo-tamo, oni se sasvim priblie.l napokon kada su se posve uvjerili da vie ne postoji ni najmanja opasnost, nestalo je njihova straha. Okruivi obje ivotinje, eik podigne obje ruke i po-zva ostale da ute, Alah ih Alah ve Muhamed rasuh! Alah! ree on dostojanstvenim glasom. On je stvorio nebo i zemlju, biljke i ivotinje i konanp ovjeka. I kada je bilo sve stvoreno, on je stvorio jo i muslimana da bude gospodar svega to je stvoreno. Njemu su poti-njene i najsnanije ivotinje i ako ga one ne' sluaju, on ih ubija snanom rukom. Ovaj ubojica konja, deva, goveda i ovaca koji tu pred nama lei, bio je gladan. Umjesto da se zadovolji mesom neke neiste halufe3 ili vava4, on bi imao odvanosti da prodere nas, ljubimce Prorokove koji vlada rajem. On je poveo sa sobom svoju enu i O'boje su udjeli za naom krvlju. Oni su se radovali naem mesu i tenosti naih kostiju. Oni su nas htjeli lafeomo pojesti bez kala i1 davo2 lavica, ena lav,,3 divila svinja4 aka!zeta1, bez zibda i bahara2 ba onako kao to raham' prodire oborenu dibu4. Ali alah je bio u naoj blizini. Mi smo se molili svetoj Fati i Josinu ije rijei uvaju vjernike u opasnosti. Onda je nama ovladala odvanost junaka i snaga pobjede. Mi smo se latili oruja i otpremili smo ljudodera davla i njegovu davolicu u pakao, gdje e se sada 'priti na vjenoj vatri i nitko ih nee moi jesti. Mi slavimo slavlje i naa e nas unuad zajedno sa svojim unucima i praunucima slaviti. O nama e se govoriti u svima gradovima i selima, a glazbenici e udarati o bubnjeve i svirat e po svima strunama. Mi elimo sada u svojoj pobjedi uivati i pogubljenima oderati kou. Ipak, prije toga moramo im pokazati kako ih jako preziremo. da su prema nama, snanim junacima, koji nisu nikada poznavali straha, gadovi i zmijurine..On pride prvo do lava, a zatim do lavice i popljuje ih. Tek to je to uinio, slijedili su njegov primjer Ho-mri 'i delabari. ivotinje su izudarali pesnicama, gazili su ih nogama i zasuli svim moguim psovkama.To je trajalo dobrih etvrt sata, pri emu su se ljudi ponaali kao da su ludi. Tada izvue eik svoj no i ree: Osjetili su i uli kako ih preziremo. Sada emo im uzeti odjeu da bismo se njome okitili. Pobjedniku pripada krzno podjedenoga. Kada zatim stignemo kui do atora Homra, ljudi e nam zavidjeti, a ene e nas doekati hvalospjevima.Ostali Arapi izvuku takoder svoje noeve. Stoj! naredi varc. Mi svakako neemo ostaviti krzna ovim ivotinjama, ali tko treba da ih dobije? Pobjednici! odgovori eik. A tko su pobjednici? Svi mi.V A, tato! Onda neka se krzna razrezu na Na sredini seribe' stajale su dvije tokule koje su se isticale osobitom veliinom. To su bile nastambe dvojice voda, Abu el Mota i Abd el Mota.Budui da jedna koliba nije bila odredena samo za jednu osobu, to se s obzirom na velika broj tokula moglo pretpostaviti da se druina sigurno sastojala od najmanje pet stotina osoba. Bilo je tu konja i deva, ali samo u sadanje godinje doba/ Za vrijeme kia i kratko vrijeme poslije njih one bi obino ugibale.Stvarni vlasnik jedne seribe rijetko je kada ivio na njoj. Ta gospoda stoje kod kue, u Kartumu, koji im je stalno boravite. Njima najee ni ne pada na pamet da osobno sudjeluju u lovu na robove, oni za to imaju zamjenike, koji se nazivaju vokala i posjeduju veomo iroke punomoi.Vokalama su podredeni reisihni, kapetani i naufde, mornari. Ovi su ljudi potrebni zato to se lovovi poduzimaju najee odmah nakon doba kia. U svrhu lova unajmljuje se takoder sajadine i askere. Prvi su lovci i zadueni da opskrbljuju druge svjeim mesom, dok su askeri vojnici, sastavljeni od raznorazne bijele i obojene klatei. To je besavjesna eljad koja se po-\ 116svemu zavadila sa svima zakonima i koja se inae ne smije nigdje pojaviti bez opasnosti da e za njom posegnuti ruka zakona.Vokale su primale velike nagrade, a esto i' poseban udio u dobitku. Ostalo ljudstvo dobivalo je hranu i deset talira za nagradu mjeseno. Sve ostalo morao je svaki pojedinac plaati od svoje zarade, a to mu je obraunavano po najviim cijenama. Stoga mu obino od zarade nije nita ostajalo. Ako je ulovljeno dosta robova, vojnici su umjesto novaca dobivali robove. Crnac tada pripada duom i tijelom vojniku, a ovaj moe s njim raditi to mu je drago, moe ga tui, osakatiti, pa ak i ubiti.Na elu dvadeset ili dvadeset i pet vojnika stoji jedan podoficir, koji se naziva buluk. O obraunima vodi brigu buluk emini, koji mora znati itati, pisati i raunati i obino je nie duhovno lice, fakir; on ujedno vri slubu vraa, odreduje sretne i nesretne dane i lijei sve mogue tjelesne i duevne povrede pomou amajlija, koje sam priprema i uz visoku cijenu prodaje. Neprijateljstvo takvog ovjeka moe biti vrlo opasno po svakog pojedinca.Ako se poduzima neka ghasuaha, primorava se eika podruja gdje lei seriba da stavi na raspolaganje svoje crnce kao nosae i pijune. Za tu uslugu dobiva nakon razbojnikog pohoda odtetu u kravama, to mu je, naravno, milije nego da ga plate robovima. Dan polaska utvrduje fakir koji zna za svaki dan u godini da li je sretan ili nesretan.im zapovjednik navijesti ghasuahu, izvjesi se baraka1, napravljena od velikog, etvrtastog, crvenog -sukna na kojemu je utaknuta muslimanska ispovijed ili prva sura iz Korana, Ako ova zastava lepra, svatko zna da je odreden razbojniki pohod, a uesnici se odaju najludem veselju.Abd el Mot rekao je svoju nakanu dvojici crnaca plemena Bela,nda istom poto je, .naravno, prethodno doenao od fakira da je sutranji dan sretan. Tada je, vrativi se u serdbu, dao izvjesiti zastavu. Veselje onih prvih koji su primijetili ovaj dobrodoli * iveta zastava117znak, dozvalo je srve ostale stanovnike tokula Iz koliba. Doneseni su glazbeni instrumenti, poelo je okupljanje i gomilanje, dovuena je sva merisaha da bi se pojaalo dobro raspoloenje pomou opojnog napitka.Pojavi se fakir, odri vatreni govor i ponudi amajlije koje e u predstojeoj borbi zatiivati od ranjavanja i smrti. Tada zasvira glazba. Ali kakva!Tu se mogla vidjeti i uti rababaha, neka veoma jednostavna gitara sa tri strune, valjkasta bulonka od izdubljenog drveta vrste kama, nogaraha, ratnika udaraljka napravljena od izdubljenog panja, darabu-ka, manja runa udaraljka, pitae frule, divovski drveni rogovi, iji su uasni tonovi slini rikanju goveda, kamene egrtaljke, pomou kojih su se oponaali svi mogui ivotinjski glasovi, osobito cvrkutanje ptica.' Tko nije posjedovao nikakav instrument, urlao je i zavijao po volji. Mnogi su stvarali posebne umove. Jedan je udarao tapom po suhom granju, drugi je tip;;i' psa za rep tako da je jadna ivotinja cvilila da U ae srce cijepalo, trei je na uzici vitlao u krugu limenu plou da bi oponaao, fijukanje bure. Kratko reeno, bio je to uasan koncert, koji je bio prekidan samo naas kad bi fakir pozvao junake da otpjevaju pjesmu lovaca na robove. Momci bi se postavili u dva reda, jedan prema drugome, i zapjevali:U marran. basahli!U marran alei dschebal; U marrain antah el vvuara,El es soda kubar. U marran beshali!U marran ketir harni, U marran fl vvoar kan ro dami.U marran katach barrat, Jentelik e regig schi dali!U prijevodu to znai: A pie je moje veselje! tim van u bregove i van u umu, gdje prebiva lav. I pie je moja radost! I ako me obuzme odvanost, krv e doista tei divljinom, barut'e se zatim pudti, a, J* u dovesti kui robovelt118No, kakvi su to MU glasovi koji su pjevali ovu pjesmu! Jedan je rikao poput lava, a drugi kao aba Jcreketua. Trei je piskutao najviim tonovima, a etvrti je mumljao poput berde. Nikakvog slaganja tu nije bilo, svaki je pjevao visoko ili duboko kako je njegovom glasu odgovaralo. Samo su se pojedine rijei zvukovne poklapale, jer je fakir visoko uzdignutom rukom davao takt i pri tom je, dakako, mahao kao ludak.Poto je pjesma otpjevana, opet se pilo i sviralo. Zatim se stalo plesati, oponaajui ples dervia. Tako je to ilo uz stalnu promjenljivost glazbe i posljednje kapi merisahe.Vika je odjekivala iznad ume sve do rijeke l broda. Tamo su sjedila oba Belanda Crnca, a ispred njih straar^ drea stalno bi u ruci. Robinje su bile odvedene u seribu da peku.Od vremena do vremena digao bi se nadglednik l prohodao amo-tamo. Pri tome je bijesno mrmljao jer nije mogao ni pjevati ni piti s ostalima.Neto iza ponoi dode Abd el Mot jo jednom na ladu da se osvjedoi da li traar vri svoju dunost. Kada se iza toga udaljio, nastala je tiina u seribi. Omamljeni lovci na robove podu na poinak i zaspu. Kada je straar opet poao u etnju, doapnuo je Lobo svome prijatelju: Taj bijelac je srdit, stalno dri u rukama bi, ali nas ne udara. Zato ga Lobo ne bi htio ubiti. Onda ne moemo pobjei! Kako bi bilo da mu zaepimo usta da ne moe vikati? Zavezat emo mu i zaepiti usta. To je i Tolu milije nego da ga Ubije, ali jedan nas jedini krik moe upropastiti. Lobove ake su snane. On e tako drati ovjeka da nee moi dozivati. I dok ga ti bude vrsto drao, Tolo e ga vzati- Tako emo to uiniti. Uadi ima tu dovoHno. Kada emo zapoeti?119t U'I Jo malo, Sim svi bijelci zaspu. Ali amac nije tu. Preko noi ga otpreme u seribu. Tolo je zaboravio da u rijeci ima mnogo krokodila? Zato se seriba i zove Omm et Timsah. Radije e Tolo pustiti da ga proderu krokodili nego da vodi bijelce u Ombulu. I Loto takoder. Dobri en na nebesima e nas zatiti, jer smo maloprije poklonili straaru ivot. Dakle, vjeruje sada u velikog eika? itave veeri Lobo je o tome razmiljao i utvrdio da je za crnog ovjeka dobro da ima na nebu jedtr.'.vi eika. jer su svi bijeli eikovi na zemlji njegovi, nep-rijatelji, Lobo, dakle, vjeruje u njega i sada e ga zamoliti za uspjeh naeg bijega. Crnac sklopi ruke i bei pogled prema nebu. Njegove se usne pomicahu, ali je njegovu molbu uo samo bog.Straar je opet sjeo, i ostao tako sjedei neko vrijeme, a onda se opet digao i etao amo-tamo. Dobo e tada: Da jo ekamo? Ne. Tolo ve dri u rukama uad, kada nam se opet priblii i okrene, skoit emo. Ti e ga pograbiti odostraga.Tako se i dogodilo, Straar im se priblii i ponovo okrene. U tren oka nali su se Crnci iza njega. Lobo ga zgrabi obim rukama oko vrata i vrsto ga stisne. I zbog ovog stiskanja, a jo vie zbog straha, straar zasta nepomino, ne pustivi ni "glasa od sebe. On se nije branio kada mu je Lobo uzetom vrsto stegao ruke i tijelo. Lobo mu skine fes sa glave, rastrga ga i zguva a zatim mu ga nabije u usta.ovjek je bio svladan i odvueem na dno broda. Lobo mu oduzme no, a Tolo bi, zatim se vrate na palubu,Da ubor vode ne bi domamio krokodile, oni se spvr'e u rijeku vrlo tiho nastojei da se primaknu obali To nije bilo nimalo lako, jer su 'se morali probijati kroz gustu travu. Ipak oni stignu zdravi na obalu 'Kupanje je vie kodilo njima nego njihovoj oskudnoj odjei.120__ Milostivi eik na nebu zatitio nas je od krokodila, on e nam i dalje pomoi ree Lobo stresajui sa sebe vodu. Ne misli li da bi bilo bolje da ostavimo Abd el Mota na ivotu i da odmah krenemo? Ne, on mora umrijeti! Otkako si danas govorio o nebeskom eiku i njegovu sinu, Lobo ne smatra da je mudro ubiti Ara-pina. Ako ga ostavimo na ivotu, on e nas stii uz put. Ali ako ga ubijemo, svih e spopasti takav strah, kad ga pronadu, da im nee ini pasti na pamet da podu za nama. Lobo e raditi sve to eli. Kako enro, medutim ui u seribu? Straari e dignuti galamu. Zar nemamo no da s njim napravimo rupu u ivici? Ali psa e nas odati? Ne, oni znaju da mi pripadamo seribi, a ja ih gotovo sve poznajem po imenu. Dodi!Oni otpuu naprijed do gornjeg ruba ume. Morali su ipak biti oprezni, jer je no bila tako zvjezdana da se ovjeka moglo prepoznati na dvadeset koraka. Oni polegoe na zemlju i otpuu prema mjestu na ogradi odakle je put do tokula Abd el Mota bio najkrai.Sreom su se dovukli do tog mjes'ta a da nisu bili primijeeni ni od jednog psa. Tamo otpone Lobo noem rezati rupu u gustoj bodljikavoj ogradi. To nije bilo lako i napredovalo je izvanredno polagano. Mada je on bio jai, Tolo ga je morao nekoliko puta zamijeniti dok otvor nije bio tako velik da se vitak' ovjek mogao provui...Kad su prispjeli u unutranjost seribe, morali su biti dvostruko oprezni. Malo zastanu oslukujui; nisu uli govedo, a iz daljine je dopirale potmulo ommu-~mmu neke hijene. Medutim u seribi je vladala duboka tiina.Da predemo u napad? ree Tolo. Daj md no!121 Zato? Jer ja hou da zadam udarac. Nee ti to uraditi, nego Lobo, jer on je izmedu nas dvojice jaca. Ali tebi nije drago da se ubija! Rekao si da on ipak mora umrijeti, pa onda je svejedno ija e ruka to izvesti. Ako bi se eik u nebu zbog toga ljutio, on e prije oprostiti Lobou nego tebi, jer Lobo vjeruje u njega istom od danas, a ti ve due vremena. Ostani, dakle, tu i ekaj dok se ne vratim! Ti eli sam poi? To ne trpi Tolo. On e te pratiti do tokula da ti bude pri ruci ako bi se neto dogodilo. Onda dodi, jer si u pravu!'Oni su tano poznavali put. Veina onih koji su spavali nalazili su se u svojim kolibama, mnogi su leali ispred koliba, ali su bili toliko opijeni merisa-hom da se nisu mogli probuditi.Kada su doli do tokule Abd el Mota, oko nje je sigurno lealo osam do deset vojnika. Zamjenik vode nije vjerovao crnakim vojnicima, stoga se preko noi obino okruavao bijelim plaenicima. Ali i ovi su spavali dubokim snom. Ostani tu leati! aputao je Lobo. Nije teko izmedu njih proi. Arapin se nalazi posve sam u kolibi. Sigurno je i on pio. Jedan udarac i Lobo je opet kod tebe.Pouzdanje s kojim je on to rekao bilo je neto prenagljeno. Pothvat je svakako bio mnogo tei nego to je on mislio. S noem u ruci on otpuza poput , zmije izmedu dvojice spavaa. Ve je stigao do ulaza i ispruio ruku da odmakne mreu od trske, koja je nadomjetala vrata, kadli se iza mree zauje glasno rezanje. On povue ruku, ali neoekivani neprijatelj, umjesto da se umiri, poe bijesno lajati i sruivi mreu, ispade iz kolibe. Bio je to jedan od onih ogromnih ilukih pasa koje su lovci na robove rado kupovali i onda ih dresirali protiv Crnaca. On se baci na Loba, koji je bio vrlo snaan ovjek, iako je po godinama bio jedva momak. Spretnom kretnjo111 n122Izmakne psu, zgrabi ga lijevom rukom za zatiljak, podigne ga i Izvanrednom brzinom sjuri mu desnicom no nekoliko puta u grudi. Glasno zavijajui pas se groza.Odasvud se sada uo pasji lave; ljudi se pro-budie, a bijelci koji su Sipavali ispred tokula, poskoe. Oni se htjedoe baciti na Loboa; dvadeset se ruku isprui prema njemu; bio je opkoljen, udarao je i gurao oko sebe da bi se probio. Jedva bi mu to uspjelo da mu nije priskoio u pomo Tolo. Ovaj dotri i udarae svojim biem napravljenim od koe nilskog konja, tim poznatim i uasnim orujem kojim se moe ak i lubanju razmrskati. On je udarao po tlaiteljima svoga prijatelja tako snano, da su se ovi, ne oekujui to, razmakli i napravili mjesta.. Iskoristivi to, oba Crnca velikim skokovima dotre do rupe u ivici.Jedan od onih koji su spavali i koji su htjeli uhvatiti Loboa, bio je podoficir, ovjek vian zapovijedanju i spretniji od ostalih. On glasno povika nadjaavi larmu: Tko su bila ta dvojica? Da li je netko zapazio njihova lica? Lobo i Tolo, bili su to dvojica Belande odgovori ne/ki glas. Onda su ona pobjegli s lade i uuljali se u se-ribu, dok jo nije bio ulaz zatvoren, da ubiju Abd el Mota. Oni se nalaze jo unutar ograde. Poni taj te do kapija i zauzmite ih, da obojica ne bi mogla pobjei! I dozovite sve pse koji e im ui u trag!uvi ovaj nalog svi pojure prema ulazima. Naravno, Abd el Mot se probudio. On izade iz atora da dozna razlog tolikom uzbudenju. On se suglasi s naredbom podoficira i tako se zbilo da se itavo stanovnitvo seribe skupilo na ulazima, a dvojica Crnaca mogli su nesmetano stii do rupe. Lobo je htio brzo kroz rupu ispuzati na slobodu, ali ga lukavi Tolo zaustavi i ree: Stani, ekaj! Zar ne uje da zovu 1 fukaju za psima? Izademo li sada, namjerit emo 86 na te ivotinje, koje nam moda nee nita uiniti, a" e nas sigurno nai. Moramo priekati dok svi ne unidu.Lobo spozna istinitost tih rijei i zastane. Obojica su i kako mnotvo pasa tri pokraj nape do slijedee123kapije. Tamo odjekne naredba Abd el Mota: Svezi te ih na uzicu da nas mogu voditi! l dovedite ih do moje kolibe, do tragova Crnaca! Sada je vrijeme! aputao je Tolo. Brzo van i bjeimo. Psi e pronai rupu odgovori Lobo i dovest e progonitelje na na trag. Da nam je uzjahati, naa se stopala ne bi ticala tla i pii bi izgubili na trag. To je nemogue. Kako? Vani u murahu stoje konji i deve. Ali kraj njih su straari. Svi ljudi su uli galamu i bit e vrlo oprezni. Napadnimo ih! Ne. Previe ih je iza nas, a mi imamo samo jedan no. Sve kad bi nam i uspjelo da ih nadvladamo, izgubili bismo toliko vremena, da bi nas psi stigli prije nego se domognemo konja. Moramo bjeati.Oni se izvuku i pobjegnu pokraj muraha u no, u smjeru njihove domovine.Varali su se kada su mislili da e rupa hiti brzo otkrivena. Preko dvadeset pasa odvedeno je do to-kula Abd el Mota. Tamo je bilo veoma mnogo tragova, a sada je ugaeno jo mnogo novih, pa je bilo sasvim nemogue da ivo-130litve svake sure: Bel Ism lilahi er rahman er rahlm u ime svemilosrdnog boga!Nato su molili prvu suru Korana, svetu Fatu, iza ega je slijedila sto trideset esta sura, koju je Muhamed nazvao srce Korana i odnoda je tako naziva svaki musliman. Ona se moli uoi svake opasnosti i ita se onima koji su na moru. Ona je prilino dugaka, njezin kraj glasi: Bezvjerac osporava uskrsnue, on umjesto boga stavlja slike i zaboravlja da ima stvoritelja. On govori: ,Tko e opet usaditi ivot kostima kad su pretvorene u sitan prah?' Ali mi odgovaramo: ,Onaj e ih opet oivjeti, koji im je prije toga udahnuo ivot.' Zar da onaj koji je stvorio nebo i zemlju ne posjeduje mo da mrtve opet oivi? Svakako, jer to je sveznajui stvoritelj, a ako on neto zaeli, njegova zapovijed glasi: ,neka bude!' i tako biva. Zato hvala l slava njemu u ijim je rukama vlast nad svim stvarima. Njemu ete se jednom vratiti!Potrajalo je jako dugo dok je suru fakir molio, a ostali je ponavljali. Kad su zamukle zadnje rijei, postalo je na istoku svjetlije, a prvi zraci sunca obasjae obzor. Sada nisu smjeli poi sve dok nije bila izgovorena jutarnja molitva, farga, koja se obino molila za vrijeme izlaska sunca. Iza toga poustajahu oni koji su molili radi polaska.Najprije krene Abd el Mot sa svojim ljudima. On je jahao na elu sa svojim psom vezanim dugakom uzicom o remen sedla; pas se revno opet prihvatio . njukanja. Jahai su poletjeli poput oluje prema jugu. Drugi odred krene polagano na elu sa zastavnikom i barakom koju je sada umotao u jednu maramu. Oni se oproste poasnom paljbom od seribe, a posada ini je uzvratila na isti nain. Te su paljbe ispaljivane uvijek punim nabojima, a isto su se tako punim nabojima pozdravljale i ete koje su na putu susretnu. U stvari je to bilo rasipanje municije od ega se nije moglo odustati jer je to traio obiaj... Posada je ostala pred ogradom tako dugo dok nisu nestali s vidika ni to su otili. Ljudi nisu bili najboljeg raspoloenja. Raunali su na veliki plijen, i taj im je eto izmakao; *1i> medutim, kao da su zaboravili na naporno hoda-131nje i opasnosti borbe ega su bili potedeni. .Posla je bilo u seribi na pretek Ono to je prije radilo pet stotina ljudi, sada je moralo obavljati njih pedeset. Osim toga, bili su u svako doba izvrgnuti opasnosti, jer su esto susjedna plemena napadala one seribe iji je preteni do posade krenuo u lov na robove, Bilo je, dakle, vie nego dvostrukog posla, a osim toga trebalo je udvostruiti budnost.Nije stoga bilo nikakvo udo to se tu i tamo ulo mrmljanje, mrmljanje na nepravednost sudbine i na preveliku strogost zapovjednika On je bio zamjenik pravog gospodara Abu el Mota, i u njegovoj se odsutnosti vladao kao da ima veu vlast nego to ju je zapravo imao. Stoga su ga se ne samo bojali, ve su ga mnogi mrzili to je bilo mnogo gore. Naprotiv, stari je vodnik bolje znao postupati s onima iji je in on ranije zauzimao. On je bio strog, ali ne i okrutan. On je drao do svoga dostojanstva, ali se nije prema drugima drao naduto. Stoga je bio obljubljen i zato su se maloprije, kada je bio uhapen, mnogi usudili gundati.Jedan podoficir kojemu je kocka bila nesklona i s ostalima morao ostati primijetio je raspoloenje svojih ljudi, uo je takoder i njihove poluglasne rijei, ali nije nita protiv toga poduzeo. On sam je bio neobino bijesan. Od starog se vodnika nauio prijaznom postupku, zato je suosjeao s njim. Medutim, mirno ja doekao poniavanja starog vodnika, i to zato to se nadao da e biti promaknut na njegov poloaj. To se, medutim, nije desilo. Abd el Mot dao je prednost drugome mada je podoficir smatrao da on ima vea prava. Stoga nije bilo nikakvo udo da je bio dvostruko nezadovoljan i da se slagao s miljenjem svojih podredenih mada im to nije smio kazati,On je morao utjeti, ali je zato svoje negodovanje prema Abd el Motu ispotjavao postupajui s vodnikom to je bolje mogao i to mu je, prema prilikama, olakavao zatoenitvo.. Naredio je da se ispee kisrah i na rijeci ulove ribe. Kad je sve to priredeno, svaki je dobio svoj dio. On uze prilian obrok i uputi se u tokul koji je sluio za zatvor.132Nije taj zatvor imao vrste zidove koji bi spreavali bijeg, o ne, on je uinjen mnogo jednostavnije, naime, bila je to jama dvostruko dulja od ovjeje visine, jama u koju su sputali grenike. Iznad toga nalazio se krov od rogozine, ali ne zato da zatiti zatoenika od usijanih zraka sunca u zenitu, ve iz obzira prema strai koja je uvala zatoenike. Budui da ovu rupu nikada nisu istili, to je boravak u njoj bio odvratan i nedostojan ovjeka.U toj rupi je sada prebivao vodnik. Kada je opazio da dolazi podoficir, straar se pun pocitanja makne u stranu. Ovdje ti nosim jelo povika podoficir dolje. Kisrah i peenih riba, to inae ne dobiva ni jedan zatoenik. Poslije u narediti da se priredi nerisah, pa e i ti do'biti pun lonac.Narednik je stajao do koljena u napola truloj neistoi. Neka te alah vrati odgovori on ali ja nisam upe gladan. Onda ga spremi! Gdje da ga stavim? Da li s na ovom mjestu moe spremiti hrana? Dakako da rupa nije za tu svrhu odredena. Da li da ti hranu umotam u pokriva? Da, i... ja te poznajem. Alah ti je dao dobro i zahvalno srce. Da li sam ikada s tobom strogo postupao? Moe li mi predbaciti da sam te ikada uvrijedio ili prevario? Nisi nikada. Onda nastoj da stekne blagoslov Prorokov time to e mi uiniti jednu, milost! Povuci me gore i dozvoli mi da jedem gore kraj tebe. Nakon toga moe me opet spustiti dolje. To ne smijem. * * Tko ti to moe zabraniti? Pa ti si sada gospodar seribe. Ili misli da ne smije raditi ono to ti se noe?Buluk se osjeao pogoden o svoj ponos, zato on ogovori: ~ Ja sar" zapovjednik. Ono to elim, mora dogoditi. Ali to je previe opasno. Lako bi mi m^-gao pobjei!133 Pobjedi? Pa to je posve nemogue. Ja nemam nikakvog oruja, ti me moe odmah ubiti, a valjda e tvojih pedeset ljudi biti u stanju da sprijee moj bijeg. To je istina ree buluk zamiljeno. Ne smije takoder zaboraviti da neu vjeito amiti. Abd el Mot zna i cijeni moje zasluge i kada se on vrati, opet u vrlo brzo postati vodnik. To mislim i ja iskreno prizna podoficir. Tada u ti vratiti ako mi sada malo olaka" zatoenitvo. Dobro, pokuat u, ali moram vriti svoju dunost i ne smije mi zamjeriti ako naredim straaru da bude spreman da te odmah ubije udalji li se vie od dva koraka od ruba rupe. Uini tako! To je tvoja dunost i ini veoma dobro ako je ispunjava.Dok je buluk straaru izdavao potrebne naloge, a-u je dolje zadovoljno trljao bradu i mumljao: To je bio samo pokus i on ga je poloio. Alah e ga prosvijetlila da pristane i na moje daljnje prijedloge. U ovu rupu se vie neu vratiti, a taj Abd el Mot, neka ga alah uiniti, nee vie nijednog vodnika degradirati na obinog vojnika!Buluk se sada u drutvu straara opet pojavio gore. Oni spuste dolje jedno ue, po kojemu se au popeo. Stigavi gore, on sjedne i odmah se baci na jelo. Straar se povue u pozadinu, drei, medutim, puku na gotovs. Podoficir sjedne ispred zatvorenika promatrajui sa zadovoljstvom kako mu je ilo u tek i ree: Tako dugo dok sam ja ovdje, branit e se isto tako dobro i mnogo kao sada. Nadam se da e mi bitii zahvalan! To u sigurno biti.' Znam da to mogu, jer kasnije u biti sam gospodar jedne velike seribe i poduzimat u vrlo unosne pohode na robove, Ti? zapita buluk zaudeno. Da, ja! kimnu drugi. Ima li za to novaca? Novaca? Zar je za to potreban novac? Mnogo, vrlo mnogo novaca, veliki imetak, kakav na primjer posjeduje Abu el Mot.134_ Hm! Smatra 11 da je on taj imetak uvijek posjedovao? To ne znam. Ali ja to znam. Ja mu sluim jo jedanput tako dugo kao ti i poznam njegovu cijelu prolost. Onda si ti jedini, jer nitko ne zna tano otkud on potie i to je bio. On je Arapin iz plemena Homro i bio je veoma siromaan. On je kao obian vojnik sluio kod Jednog lovca na robove i uspeo se,' ba kao i ja, sve do aua.To je bila la, ali je to stari smislio da bi pridobio buluka tom izmiljenom priom. Bio je siromaan? ree buluk. A na poetku samo buluk i au, kao ti i ja? No kako se onda dokopao te velike seribe? Isto toliko jednostavnim koliko laganim nainom. Jednom ga je njegov gospodar jako uvrijedio i on se zakleo da e se osvetiti. Kada je zatim gospodar poduzeo jednu ghasuahu, dogodilo se da je u seribi ostavio Abu el Mota kao zapovjednika. Kao to sam ja sada? Da. Ali ti ne posjeduje mudrost kakvu su tada pokazali Abu el Mot i njegov buluk. On je imao buluka kraj sebe? Naravno. Ti ga poznaje. Ja? Nita mi *iije poanato. A tako! Zaboravio sam da priu uope ne pozma. Njegov tadanji buluk i sada je s njim, i to kao drugi zapovjednik. Moda Abd el Mot? Da. Obojica su tada igrali vragoliju, koja Ih je uinila bogatima. Neto to zapravo moe pasti na pamet svakom podoficiru kojeg se ostavi u seribi i koji se mora odrei plijena. Oni su ekali dok je gospodar otiao, a zatim su opljakali seribu, popalili je i povukli se sa stokom i svim ostalim to se moglo ponijeti ovamo na Jug, gdje su podigli ovu seribu i otpoeli posao za vlastiti raun.133 Alah 'l alah. Izgubio sam pamet povika buluk rastvorivi usta i razrogaivi oi, To je jako alosno za tebe primijeti au. Ako te je pamet napustila, nikada nee biti bogat. Ja... bogat? Alah je svemoan, on moe sve, a koga on eli svojom milou usreiti, taj treba samo da je prihvati. Da je se ja prihvatim, moda? Tko drugi! Nikada ti se vie nee pruiti ovakva prilika da se brzo obogati.Kao podoficir buluk je vrio svoju dunost kako treba, nije se, medutim, isticao osobitim duevnim sposobnostima. On je sjedio ispred aua kao da je bio uzet. buljei u njega gotovo neshvatljivo. Alah akbar! izbaci on lagano. Jesam li dobro uo? Ja da uradim kao ova dvojica? Ne ti sam, ve ti i ja.- Pa to se ne moe uope zamisliti! Potrudi se da to shvati! Ali nemoj propustiti dobru priliku. Abu el Mot se moe svakog trenutka vratiti. Tada je prekasno, a prilika se nikada vie nee pruiti. Govori li ti doista ozbiljno? Zaklinjem ti se alahom i Prorokom da se ne alim. J ti misli da se to doista moe izvesti? Da, jer su Abu el Mot i njegov buluk to isto obavili. Pomisli samo na sve ono to se tu nalazi, na oruje i silnu municiju, ma odjeu i pribor, na trgovake predmete i na zalihe, a mi sve to moramo plaati naom jadnom nagradom deset puta skuplje od onoga to vrijedi, kad od toga neto kupujemo. Pomisli nadalje na goveda koja moramo uvati! Razmisli kakvu vrijednost to sve ima! Znade koliko slonove kosti moemo od Crnaca u zamjenu dobiti za jednu jedinu kravu? Oh, to ve znam. U Kartumu bismo dobili za to trideset i jo vie krava. Ovdje imamo preko tri stotine goveda. Ako sve Izvedemo kao nekad Abu el Mot i Abd el Mot, postat136emo jednim udarcem bogati ljudi. Razmisli malo! U takvim se prilikama ne smije nipoto gubiti vrijeme! Buluk se uhvati za glavu otoim rukama, pipne se po nosu, grudima i koljenima da se osvjedoi da li je doista iv i budan, a zatim povika: Neka mi se alah smiluje i prosvijetli me! Moja se dua jako teko snalazi u tako golemim stvarima. Moram je poduprijeti. Cime? Donijet u duhana za moju lulu! I ja imam ibuk objeen o vratu, ali nemam duhana. Donijet u i tebi malo.On se die i brzo ode. Bio je ve jako daleko kada se sjetio svoje dunosti. Zastane, okrene se i povika natrag: Ti valjda nee pobjei? Obeao si mi! Ostajem! odgovori au. Promisli dobro prije jer e te pogoditi straa-revi meci, ti si moj zatoenik! Odrat u svoju rije! Ali ne kazuj nikome to si uo od mene! Ne, a nitko mi to sigurno ne bi ni vjerovao! On pode dalje. au se nije maknuo sa svogamjesta. On je pojeo kisrah i ribu. Sada je gladio obim rukama svoju sijedu bradu i mrmljao neumorno zadovoljno tihe rijei.Uskoro se vratio buluk. Drao je u ruci kesicu za duhan, po kojoj se vidjelo da nije odvie sadravala. Duhain je u seribama skupa stvar. Ipak, poto je sjeo i svoju lulu napunio, on ponudi aua. Ovaj zagrabi u kesicu i pusti da mu izmedu prstiju klizne poput brana stucani i s veoma malo dragocjenih duhanskih listova pomijean duhan. Nato pone puniti svoj ibuk i lukavo saalna lica ree: iji je to duhan? Moj odgovori buluk zaudeno Otkud ga ima?t Ovdje sam ga kupio, naravno! Onda si maloprije sasvim ispravno rekao da si izgubio razum! Kako? upita buluk kreui vatru kresivom.137 Nema neki bolji duhar, Ne. O alah! Zar ti nije Abd el Mot predao itavu geribti? Da. Pa i tokule sa zalihama? Da. Moramo ih dobro uvati. Na vrata su stav. Ijeni lokoti. Nijedna nastamba nije zabravljena, ali tokuli koji slue za spremita, snabdjeveni su drvenim vratima i lokotima. Ali kljueve ima ti? upita au. Da. Oni su mi predani. Onda moe ui tamo gdje se nalazi burad sa dragocjenim duhanom koji pue samo Abu el Mot i Abd el Mot, pa ipak se zadovoljavaj s ovim posljednjim, loim otpatkom?Buluk opet rastvori usta, upilji prilino dug pogled u vodnika zatim zapita: Ti misli... Da, mislim! Alah, valah, talah! 'Bilo bi, naravno, lijepo, ..Lobo se jo vie udalji od oba drveta i postavi se tako da ga je pas morao odmah ugledati im se priblii.Suma je bila gusta i dva se jahaa nisu moglakretati jedan kraj drugoga. Lovci na robove nisu sja-hali da ne bi morali svoje konje ostaviti za sobom.( Jahali su jedan za drugim, sprijeda Abd el Mot sa' psom. im se ovaj pojavio, Lobo stane bjeati da nebi pogodili da je on tu stajao i da se njegov prijateljnalazi u blizini. Arapin ga ugleda, Sejtanf povika on. Tamo tri jedan, a dalje sprijeda drugi, mislim. Brzo za njima, brzo za njim! On potjera svoga konja, no sreom jo ne oslobodi psa. Drugi su jurili za njim tako brzo koliko je tlo doputalo. Pas je potezao uzicu divljom goropadnou zavijajui pri tom neugodno. Arapi su urlikali kao za okladu. Lobo je vikao iz petnih ila, da bi njihovu pozornost na sebe svratio. Uasan je strah obuzeo Toloa zbog prijatelja. On je takoder vikao, ali, sreom, glas mu je zbog uzbudenja bio slab i u opem meteu nije se uo. Divlje gonjenje prolo je pored oba dr-. veta i nastavljeno je gore uz rijeku, Ta oslobodi psa! urlao je jedan od jahaa.Abd el Mot uo je te rijei, izvukao no i prerezao uzicu. Pas pojuri dvostrukom brzinom za Crncem, ija je namjera bila da se pusti rastrgati kako bi zvijeri oduzeo njuh, kao to je rekao. Ali sad mu f^nu misao ne bi li ipak bilo mogue da ubije ivotinju. Ta on je danas jednog psa ve probo, pa zato ne bi i149ovoga? Ako su gonitelji imali samo jednog psa, onda je spas doista mogu.Nije se smjelo gubiti ni asa. On stane i prisloni se o deblo jednog drveta, sav zadihan od uzbudenja, umora i zaduhanosti. On spazi psa kako se pribliava velikim skokovima, zakrvavljenih oiju i ukoena pogleda uperena na svoju rtvu, slinei iz gubica. On se mai svoga noa iz kone bone torbice. Dolje s konja, imamo ga sigurno! povika Abd el Mat, obuzdavi svoga konja i skoivi iz sedla. Ostali podu njegovim primjerom.Pas je sada bio u blizini Crnca, jo tri, dva skoka, svega jo jedan! Krvolona ivotinja baci se svom snagom na Crnca i udari, jer se ovaj munjevitom brzinom pomaknuo ulijevo od drveta, glavom u stablo i posrne. Prije nego se mogla opet podii, Lobo kleknu na nju i zarine joj no dva, tri puta u srce, pri emu ga ivotinja dohvati zubima za lijevu ruku.On se otrgne od ubijene ivotinje, ne marei uope to joj je komad mesa ostao u drijelu i pobjegne. Arapi su urlali od bijesa i pojure za njim". Svoje puke nisu jo upotrijebili jer su htjeli pokuati da ulove bjegunca iva.Lobo je bio na smrt umoran, a oni su jo bili pri punoj snazi. Pribliavali su mu se sve blie. On se ogleda za njima i primijeti to. Ali ipak radije krokodilima nego dopasti njihovih aka i biti do smrti bi-evan! On stoga skrene nalijevo, prema o-bali rijeke.Rijeka je na tom mjestu zavijala. Na unutarnjoj strani njezina zavoja odigrala se neovjena hajka. Stigavi do rijeke, Lobo uz krik skoi u nju. Voda je prskala visoko iznad njega.Nekoliko trenutaka iza toga stignu i njegovi go-nioci na obalu rijeke. Oni stanu, uperivi pogled u rijeku: On je skoio u rijeku da nam umakne! povika jedan razoarano. Nama e dodue umai odgovori Abd el Mot ali e ga temasihe1 progutati. Pazite samo!Po strani obale bio je nekih osam do deset lakata irok i slobodan pojas. Nato se nadovezlvao vrh jednogl mnoina od timeah krokodili150dugakog omm-sufaha i tranog polja, a iza togase opet vidjela otvorena voda. U sredini rijeke uzdizaose travom obrastao otok.U blizini spomenute ivice omm-sufahe izroni sadaglava Crnca. On se ogleda za svojim progoniteljima. Pucajte, pucajte! povika .Abd el Mot nato njegov susjed podigne puku i brzo odapne.Ali oin je bio suvie nagao i loe je ciljao. Metak udari pokraj Loboa u vodu. Ovaj, medutim, stigne do vrha i s nekoliko snanih zamaha zapliva oko njega. Tamo se zaustavi kao da se preplaio od neega to je opaao. Nakon toga izbaci glasan, prodoran krik, koji se mogao isto tako pripisati radosnom klicanju kao i smrtnom strahu, i iezne iza tranog polja. Sto je on vikao? upita jedan od Arapa. Primijetio je krokodila odgovori Abd el Mot. Odzvanjalo je kao'da je klicao od veselja. O ne, tu u vodi nema se emu veseliti. Pogledajte, prema obali rijeke.Ispruenom rukom on pokaza prema otoku odakle se brzo pomicala jedna brazda preko slobodne vode prema tranom polju. Vrh ove brazde predstavljao je njuku ogromnog reptila. Krokodil povikae nekolicina zajedno. Alah ga alje u pakao! viknu jedan od lovaca na robove. Et timsah e ga odnijeti i proderati!Krokodil sada nesta iza aa, a slijedeeg trenutka uo se divlji krik, bez dvojbe ovoga puta krik ovjeka koji je pred sobom ugledao smrt. Ima ga, on je gotov! viknu Abd el Mot. On Je jo dobro proao, jer ja bih ga bio zakopao u leglo termita koji bi mu sa ivog tijela proderali meso do kosti. N.o, ono to se njemu nije dogodilo, to neka se dogodi Tolou koji se jo nalazi tu u umi. Ova dva Mtana1, ubili su mi dva najbolja psa. ZSto 6e sada Tolo umrijeti dvostrukom smru!~ Da li se on doista jo tu nalazi? upits netko.

151 Da. Vidio sam i njega. On se nalazio ispred Loboa. Dvojica od vas odvest e konje iz ume i vani nas priekati.Tako bi. Iza toga zapone iznova traganje.Ona dva Crnca to su se nalazila izvan ume uz konje, morali su ekati preko jednog sata dok se ostali nisu vratili, ali bez Crnca. Taj Crnac kao da je nestao zakripi Abd el Mot. Do sada nismo otkrili ni najmanji trag o njemu. Pa ti si ga maloprije vidio! rekoe mu. Posvema jasno! Ali koje ovjeje oko moe raspoznati trag bose noge ina mahovini! Uostalom ova uma' je prostrana i protee se satima uz rijeku. Tko da tu trai i nade! Onda nam je taj crni pas iv pobjegao, dok su drugog barem proderali et timsahe. Ne. Pobjegao nije. Odavde ide rijeka gotovo ravno prema istoku, doim Ombula Jei prema jugu i zapadu, gdje se opet nalazi vrlo velika otvorena ravnica. Preko nje mora Crnac prei. Ako ga elimo uloviti, moramo samo onamo odjahati i tamo ga saekati. On e stii mou, kada ga mi ne moemo vidjeti! Rairit emo se i napraviti lanac. Tada e on sigurno na nekoga od nas nabasati. Dakle, sad naprijed!Uzjahali su opet svoje konje, i odjahali prema jugu. Njegovo uvjerenje da je vidio Toloa, spasilo je moda ovome ivot. Traili su samo ispred, a ne i iza sebe, gdje su stajala dva ve spomenuta stabla. Da su krenuli k njima, vjerojatno bi otkrili Crnca koji je zbog napora i uzrujavanja bio polumrtav. No, gdje je on bio? Jo uvijek na drvetu? I konano, da li su hrabrog Loboa doista krokodili epali i proderali?,To se moglo najbolje doznati zahvaljujui amcu koji je oko podneva, sputajui se niz rijeku, doveslao iz crnakog sela Mahana. amac nije bio velik, a ni odvie malen; mogao je primiti dobrih trideset ljudi, ali ih je danas bilo samo dvadeset i tri. Od toga Je bilo dvadeset Crnaca, po deset na svakoj strani M1 su veslali. Na kormilu je sjedio mladi od kojih es-152naest godina, svjetlije boje koe, koja je upuivala ili na arapsko porijeklo ili na mjeanca. Preostala dvo-jica bili su bijelci; oni su sjedili na kljunu amca. Crnci su imali na sebi samo uobiajeni konati pas oko bokova, oko glave visjele su im nauljene pletenice njihovih runjavih, kratkih, tankih vlasi. Mladi na kormilu imao je glatku, crnu kosu. Odjeven je bio u veliku svijetlu plahtu koju je ovio oko sebe poput toge.Jedan od dvojice bijelaca nosio je haik sa kapuljaom i visoke izme, dakle posve jednaku odjeu koju je nosio doktor varc, a svojim snanim i visokim uzrastom te crtama lica uvelike mu je bio slian. Ukratko, taj ovjek bio je doktor Josef varc, koji je Sina vjernih poslao u susret svome bratu, a sada mu je i sam iao u susret, jer je elio da se to prije sastane s njim.Drugi je bijelac nosio sive suknene cipele, sive arape, veoma prostrane i veoma kratke hlae, sivi prsluk, sivi kaput i sivi turban. I veo kojim je bio ovijem oko slabina bio je sive boje. Na njemu je sve izgledalo sivo-, ak i oi, boja lica, dugaka, po grudima sputena marama za vrat i gusta boja kose, koja mu se ispod turbana sputala niz leda. Najneobinije na njemu, bio je, medutim, njegov nos, nos kakav se mogao vidjeti najvie jedno u ivotu.Taj nos bio je svakako takozvani nos dobrog njuha. Bio je uasno dug, uasno ravan i uasno uzak, a imao je stvarno po ivot opasan izgled. Sliio je kljunu rode samo to ovaj nije sive boje. Tko je u FaSodahu imao prilike da uje govoriti Sina vjernosti o Abu el Laklaku, Ocu rodi, sigurno je imao dojam da tog ovjeka pred sobom ima. Oba bijelca pro-niatra-li su pogledom poznavaoca povrinu rijeke koja Je tu bila jako iroka. Njihovu pogledu nije nita izbjeglo, a Sivi se osobito i stalno oduevljavao kad Sod^bi vidio da se iz traka digla kakva ptica ili bi kruila od jedne do druge obale. Pri tom nisu presta-J^i ni za trenutak da se razgovaraju. Sluili su se njemakim jezikom, doktor istim knjievnim, a Si-*" nekim vrlo silovitim i uz to povjerljivim narjejem158koje mora da je bilo domae negdje izmedu Tiirinske ume. eke Sume, Insbrucka, Allgfuia i \vurtembur-ke granice Dajem ti potpuno pravo, dragi doktore ree varc. Mi imamo kod kue jo posvema krivu predodbu o ovim sudanskim narodima. Da bi ih se upoznalo, mora se k njima doi. Onda ti se jako svidaju, ha? upita Sivi. Nisu nipoto loi. Pa ni onda kad deru ljude? Ni onda, ukoliko ja nisam u pitanju. Oni nemaju nikakvu predodbu o odvratnosti toga uivanja, to im treba najprije dokazati. Nakon dobivene bitke oni pohlepno pojedu ubijene neprijatelje, tvrdei pri tom da je posvema svejedno da U se neprijatelja pokopa u eludac ili u zemlju. No to ve nije po mom ukusu. Ipak bih radije leao u emlji s jednom lijepom kapelicom' iznad sebe nego u elucu kakva ljudodera! Ja takoder, dragi doktore. Ti, medutim, mora dobro razlikovati izmedu ...~ Stoj! prekine ga Sivi; pri tom se njegov nos dizao i sputao potpuno neovisno od njegove volje. Ako me jo jednom nazove doktorom, dobit e takvu pljusku da e te kosti zaboljeti! Ti si takoder doktor, pa da li te ja tako nazivam? emu te stvarice izmedu ljudi koji su pili bratimstvo, pa makar se to i dogodilo samo s merisahom, koja me jedino onda mami kad ne mogu do dobroga piva. Pa ti zna kako se zovem? Svakako nasmija se varc. Dakle, u tom uenom svijetu poznat sam kao doktor Ignatius Pfotenhauer. Doma, kod moje kue, zovu me samo Nai ptiar, jer sam neko gajio osobitu ljubav za sve to leta, ali ne i za ono to gmie. Ovdje, u ovoj zemlji nazivaju me ak Abu el Laklak, Otac roda zbog moga nosa, koji je isto tako malo na prodaju kao i tvoj. Sada, budui da ja tebe nazivam jednostavno Sep, moe i ti meni iskazati ljubav i dobrotu i zvati me Nai. Da U si razumio?154__ Jako dobro! Nadam se da se neu opet zarei.__ To bih eto htio od tebe izmolifci! Zna, ja samti poseban ovjek, i tako ... stani, vidi kako leti? Koga? Gdje?Sivi revno skoi i vikne uzbudeno pokazujui rukama prema gore: Tamo... tu... eno ga kako leta! Poznaje U ga? Da. To je biser ptica, trachvphonus margari-tatus. Pravilno! Znao si ve. Otila je! suglasi se Sivi, ponovno sjednuvi. A znade li kako je nazivaju urodenici? Jo ne. Evo ti i opet dokaza da su oni veoma dobri l aljivi promatrai; oni nazivaju njega i nju prema glasu kada viu. On, naime, vie: ,Beerrretu, beerrretu!' Zna li to to znai na ovdanjem jeziku? Da, poderala si svoju haljinu, poderala si svoju haljinu! Tano1! enka je, naime, tamna i ima po sebi bijele pjege, to izgleda upravo kao da ima rupe na svojoj odjei. Ona mu zatim odgovara: 'Bak-si-ki, bak-si-ki!' Sto to znai? Pokrpaj je, pokrpaj je! I to je tano. Kada jedan narod tako osjeajno govori o pticama teko je onda povjerovati u njegovo Ijudoderstvo. Niam-niame smatraju za takve. Ali ja nisam nita od toga primijetio. Stoga to znaju da mi takve stvari mrzimo, oni nastoje da se od toga nita ne zapazi. Uprkos tome mi se osjeamo posve sigurni kod njih. Oni za nau ljubav ine sve to je mogue. To se mora priznati. Oni tre danju i nou da bi me opskrbili pticama. Ni za itave sezone ih prije niani sakupio koliko sada u jednom Jedinom mjesecu.To e. opet uroditi jedinim opsenim, matinim Jelom, zar ne?155 Da, ve u neto sastaviti. Nitko dosad nije pokazao osobitu brigu za ovdanje ptije carstvo. Htio bih ispuniti tu prazninu. Ti sd podesan ovjek za to. Otkuda zapravo potjee tvoja velika ljubav za ptiji svijet? Ima li za to ineki poseban razlog? Ne bih to znao! A otkuda potjee? Hm! U kolijevci mi svakako nisu cvrkutali da u se jednom tako zainteresirati za ornltologiju, a ni petnaest godina kasnije. Sam takoder nisam nikada o tome razmiljao i danas se jo s uasom sjeam svoje prve ornitoloke pustolovine koju sam tada doivio. A to je to bilo? Bilo je to, dakle tebi to mogu priati inae ne volim o tome govoriti bilo je to kada sam kao gimnazijalac polazio trei razred. Profesor prirodnih nauka nije me volio, jer sam ga u svojoj gluposti pitao uvijek za stvari o kojima nitko pojma nije imao. To se esto dogada u tim godinama, i svakako je dokaz velike elje za znanjem. elja za znanjem? Profesor je to uvijek smatrao naglou i znatieljom i razmiljao je samo o prilici da mi se osveti. Bilo je to za vrijeme ljetnih ispita. Obukao sam no-vu koulju i zavezao novu svilenu leptir kravatu. Mislio sarn da sam s tom sveanom odjeom ve poloio ispit. Sve je teklo prilino podnoljivo do prirodopisa. Pitanja su bila po redu postavljena. Kada sam doao na red, ustanem i ekam to e profesor pitati, h"9 Dakle to? Zato imaju ptice perje! Da, on ti se time naravno htio osvetiti. A to si mu odgovorio? Sto sam odgovorio? Dakle, najprije sam pomislio-da on ... stani, eno tamo sjedi. Vidi li ga?Opet je skoio i uzbudeno pokazao prema obali, pri emu mu se nos vinuo u stranu kao da ga ovaj predjel osobito zanima. Tko? Sto? upita varc.156__ Tamo gore na drvu sunut1, sasvim na vrhu.. __ Ah, kriavi morski orao, hali^ftus vocifer, prekrasna ivotinja!__To je on. Urodenici ga nazivaju abu luni. Onse hrani gotovo iskljuivo ribama. A zna li kako ljudi ovdje tumae njegovo krianje? Ne. Sef2, karif3, jakul, hut, hut. Kako se to kae na njemakom jeziku? U doba sefa i karifa pohlepno jedem ribe. Ispravno! I to je opet znak promatranja prirode s mnogo ljubavi. Crnci nisu uope tako budalasti i nerazumni kako ih se prikazuje. Da sam na tvom mjestu, izdao bih jedno djelo u obranu njihove asti. To e se moda dogoditi budem li za to imao vremena.Njih dvojica skrenu sada svoju panju na kormilara koji je izgovorio kratku zapovijed, nato'su Crnci uvukli vesla. Hoemo li pristati? upita ga varc, naravno, na arapskom jeziku. Ne, efendijo odgovori on. Ovdje se nikada odmah ne pristaje, ve se amac stavi za neko vrijeme u trsku i izvida da li ima neprijatelja na kopnu. Ti to eli uiniti? Zato ne vozimo dalje? Jer emo se inae suvie pribliiti seribi Omm et Timsah, gdje obitava Abu el Mot. Ako nas on spazi, postat emo robovi. To bi on trebao pokuati? On ne samo da bi to pokuao, ve bi stvarno i uradio. Vi obojica ste smioni i razboriti ljudi, a mi umijemo i svoje oruje upotrijebiti, Medutim, on ima u^a se preko pet stotina lovaca na robove koje ne moemo svladati. Mi bismo ubili trideset ili etrdeset, moda ak i vie, ali preostali bi nas unitili.To je zvualo tako mirno, jasno i promiljeno. Mladi je svakako bio zreliji od svojih godina.157 Misli, dakle, da samo po noi moemo ovuda proi? upita varc. Da. Ali to moemo i po danu uiniti. Veslat emo brzo i podignut emo jo i jedra. Nitko ne moe znati kakav e vjetar puhati za jedan sat. Ako bi puhao prema nama, jedra bi nam samo smetala, a u vesla se ne moemo pouzdati. Abu el Mat usidrio je na rijeci jednu ladu, to on, dodue, dri u tajnosti, ali meni je to ipak poznato. Sa obale on moe rijeku uzvodno dobro osmotriti. On bi nas, dakle, vrlo rano opazio; ne treba nita drugo da uini do da isplovi na sredinu rijeke, da udari u bubnjeve pa da nas sigurno uhvati. Ne, mi moramo tu pristati i doekati no, a zatim emo proi opasno mjesto. Pa i tada nas an moe sluajno primijetiti. Ako trskom i granjem prekrijemo amac, vjerovat e da se radi o otrgnutom ploveem otoku. Dozvoljava li, dakle, da krenem prema obali? Da, uini tako!amac -noem vodenom strujom krene prema lijevoj obali, prode pored ve spomenutog od mulja nanesenog otoka i stigne do ruba iljastog polja omm sufahe i trske, koje je takoder ve bilo spomenuto. Tamo spuste otro, eljezno boogo sidro, koje se odmah vrsto prihvatilo dna i zaustavilo amac.S lijeve obale, u ijoj je blizini amac leao, nije ga se moglo vidjeti, jer je na tom mjestu obale rasla vrlo visoka i gusta trska. Desna obala bila je, dodue, jako udaljena, no vrlo dobro oko moglo ga je moda ipak primijetiti. Zato su Crnci narezali tako mnogo trske i trsovae i amac potpuno pretvorili u mali umjetni otok, da se ne bi vidjelo da je to u ' stvari usidreni amac.Razgovarali su samo tiho, pri tom su naprezali sluh da im ne izmakne nikakav um na obali. Jo nisu bili sasvim sakrili amac, kadli zauju nerazumljive zvukove, koji kao da su potjecali od ovjejeg glasa. Oni koji su sjedili u amcu oslukivali su s udvostruenom pozornou.158Mladi se dumandi1 digne sa svoga sjedala da bimogao bolje uti. Tamo na obali, nedaleko! nizvodno od nas, dva Crnca razgovaraju ree on tiho. __ Kako to zna? upita varc. Razumio sam svega nekoliko rijei, koje pripadaju jeziku Belanda, kojim govore samo Crnci. Sto su razgovarali? To ne znam. Samo sam pojedine rijei uo. Spasenje ... umrijeti... lovci na robove, to sam uo. Ah! Moda su to progonjeni robovi. Onda su sigurno pobjegli Abu el Motu.-V Treba ih spasiti. Primit emo ih u na amac. O tome moramo najprije razmisliti, efendijo. Spreman sam da spasim svakog progonjenog ovjeka, ali se prije toga moram uvjeriti da time sebe' ne bacam u naruaj sigurne smrti. Kod toga moe biti i opasnosti, pred kojom ja ne prezam, ali ne elim se aliti sa smru, jer onda bi bio izgubljen i onaj koga elim spasiti.-r- Govori poput uenog i iskusnog ovjeka. Rugaj se ti samo, ali mi daj pravo. Sluaj! ulo se sada bijesno lajanje pasa i ljudski glasovi koji su dozivali.ejtan! Tamo bjei jedan, a dalje sprijeda drugi, ako se ne varam. Brzo za njima, brzo za njima! jasno je odjekivalo sa druge strane. To- je bio poklik Abd el Mota kada je spazio Loboa. Zatim je slijedilo bijesno lajanje pasa i ispremijeana rika ljudskih glasova. Ta pusti psa! viknu netko. Proganjaju dva roba! ree varc. Moramo ih spasiti!On se mai svoje puke. I Sivi dohvati svoju puku i suglasi se: Poubijajmo te nitarije! Tiho, tiho moljae kormilar. Izgleda da je mnogo progonitelja. Zar da im se pokaemo a da Crnce ne spasimo? To bi bilo nerazumno. Prije nego bismo oslobodili amac od sidra i stigli na obalu, bilo bi prekasno, jer je progonjenje ve prolo. Sluaj! Krik. Jedan je umro. Skoio je u rijeku. Ako je jo &v, proderat e ga krokodili!l kormilar159On stupi na kormilarsku klupu, a ostali se dignu na veslake klupe da bi gledali preko zaklona od trske, U teme trenutku dopliva Lobo iza vrha trskom obraslog polja. Kormilar razmaknu obim rukama trsku da bi ga Crnac mogao vidjeti i domahne mu. Lobo ustukne. To je bio trenutak kada su njegovi progonitelji rekli da je on sigurno neto spazio. Metak jednog lovca na robove prasnu. Brzo, brzo... krokodili! viknu kormilar Crncu.Lobo primijeti nekog ovjeka kako stoji iznad vode. Udvostruenim snagama on se s nekoliko snanih zamaha priblii. Ve je rukama dohvatio rub amca i vie ispruenih ruku htjede da ga podignu gore kadli jedan vesla koji je sluajno pogledao na otvorenu rijeku i prema otoku tiho upozori: Et timsah, et timsah, arnal, amal... krokodil, l""Manavao gojaznog poglavicu Dura i njegovo selo. Ne, nije taj, ve Abd el Mot, Alah ga unitio! Odvezao sam se dalje da potraim ljude koji bi mi pomogli. Tako sam prispio Sandima, koje vi nazivate Niam-niamima. Oni su me primili veoma prijazno, pa je sin poglavice postao moj prijatelj. Njemu, Sinu vjernosti povjerio sam svoju tajnu i on mi je obeao pomoi. Otvoreno nismo smijeli propovijedati rat, jer Abu el Mot nije jo napao Niam-niame, ali smo potajno sijali mrnju protiv njega. Bez znanja kralja, oca moga prijatelja, postepeno je sazrijevao plan da krenemo s malom etom meni sklonih mladih ratnika na, seribu Abu el Mota, da zarobimo moga neprijatelja i da ga kao zatoenika dovedemo kui. Tada bih ga primorao da mi kae ime moga oca i sve drugo to sam elio saanati. Ti sii od vaan, a ipak oprezan, mudar ovjek ree varc. Naravno, sada su prilike za tebe mnogo povoljnije. Da, efendijo. Upravo kada smo htjeli izvesti *voj plan, morao je Sin vjernosti krenuti k tebi u Faodah. On je tano poznavao preteni i najopasniji dio puta, jer mi smo esto potajno jedrili dolje p.cma eribi da doanamo da li se moj neprijatelj jo tamo nalazi. Kralj je u takvim prilikama mislio da smo otili u lov, na neku maijehu na njegovu podruju. Tada se tvom bratu i Ocu rodi vrijeme priinjalo odvie dugo, smatrali su da si u opasnosti i htjeli su w poi u susret. Rekao sam im da poznajem rijeku, Pa su me uzeli sa sobom kao kormilara. Sto se dalje nagodilo priao ti je Otac roda. Zahvaljujem ti za tvoje iscrpno izlaganje. Pri-sam, naravno, da ti pomognem u stvarenjii cilja.285 Tvoj sarn sluga, efendijo. On se oferene i ode. Mlad ovjek, pun znaaja! ree varc, gledajui za njim. Sretan otac koji takva izgubljenog sina opet pronade! Da, i ja sam ga doista od sirca zavolio i... pogledajte, eno tamo dolaze! Da, tako mi due, emo dolaze! Skoivi iznenada on pokaza uvis. Tko zapravo, tko? upita varc gotovo prestraen. Ta zar ne vidite? Eno tamo dolijeu, ravno preko rijeke ovamo! Ah, te ptice? Naravno! Znate U katove su to ptice? Ibisi, i to sveti ibis religiosa. Tano! On ima bijelo perje. A kako se zove latinski ona druga vrst? Ibis falcinellus odgovori varc veoma razdragam ovim ispitom. Da, on ima crno perje. A kako se tu naziva ibis? Herehz ili abu mingal.' To je na arapskom jeziku, no ja sam mislio na sudanskom! Nede, i to zato, jer njihovo krianje takozvui. Veoma tano. Sudanac voli nazivati ptice prema njihovu glasu ili drugim upadljivim svojstvima. Sveti ibis naziva se nede abi ad, jer je bijel, a onaj drugi nede os vud, jer je cm. Izgleda da niste lo poznavalac ptica. S vaim sam bratom bio takoder veoma zadovoljan jer on nije nikada pogreno ili openito odgovorio, ve je odmah sve tano anao. To me je kod njega veoma radovalo i ja se nadam da u i s vama moi biti isto tako zadovoljan. Jedina Ijepukasta ptica svakako mi je milija nego deset sisavaca ili dvadeset riba. Stoga ml je posve svejedno hoe li ovi tu sprijeda sa svojim udicama neto uloviti ili ne. To je samo za hranu, a ne za promatranje. On pokaza na prednji dio' broda, gdje je nekoliko vojnika bacilo udice, a ostali su stajali pokraj njih 8286fcukastim kopljima da prihvate ulov ukoliko bi bdo previe teak za slabi povraz.__ Ali jesti bisite ipak htjeli? upita varc. Pa, naravno. No ta da nauno ponem s ribama? Moe li ih se uope usporediti s ibisom kakvog smo vidjeli! Taj je bio jo u starom vijeku siveta ivotinja, balzamirali su ga i pokapali sa kraljevima. Da li ste ve vidjeli ibisovu mumiju? Mnoge. I ja, prvu sam vidio jo kao djeak dok sam pohadao" kolu. Na profesor prirodopisa posjedovao je jednu, koju je s osobitim ponosom pokazivao kada je predavao o pticama vrsta roda. On nipoto nije bio slab ornitolog, to moram priznati, mada me uope nije volio. A da li vam je poznato zato? Dakle? Jer sam uvijek zapitkivao o stvarima, na koje ak ni najvei uenjak ne bi znao odgovoriti. Zato. me on jednom naro&itom prilikom propisno udesio. To je bilo onda kada smo u treem razredu imali ispit Ja sam se tome jako radovao i obukao najbolju koulju, a oko vrata vezao sam arenu leptir kravatu. U tom sveanom odijelu izgledao sam tako ist i sjajan da mi je to na ispitu samo od koristi moglo biti. Pa ipak nije tako glatko prolo kao to sarn zamiljao, jer kada sam doao na red zapitao me je... to, doista, mislite, to?varc jo nije anao da je to bila najdraa tema Sivoga. Izraajem njegova lica nije Sivi bio sasvim oduevljen jer tu pripovijest bijae ve jedinom uo to je Pfotenhauer doista trebao znati. Kakvo to lice pravite? produi ovaj. Gotovo da sam takvo imao ja kad sam dobio to pitanje! to^e ja o tome ne govorim, jer se to stranih ljudi lista ne tie, ali medu znancima ne treba se ustruavati i stoga morate znati da me zapitao, zato ptice imaju perje. To ve znam primijeti varc.On je mislio time rei da mu je to pitanje ve Poznato, medutim Sivi je smatrao da se te rijei od-na perje i odgovori. . Naravno, sada i ja to287znam, ali tada to jo nisam znao, pa sam dugo stajao rairenih usta, dok napokon ... Samki, samki, samki e! kabir, samki, el tkil jedina riba, riba, velika riba, jedna teka riba! uli su se u tom trenutku radosni poklici desetak, dvadesetak i tridesetak glasova s prednje strane, tako da je Sivi prestao sa svojim prianjem. Isad, ali, a'la, hai, hu, aho povucite uvis, vie, tu je, tu je! Izvukli su na palubu ribu duine od kakva tri lakta i odmah je ubili. Zatim je odvukoe na stranji dio palube da bi se efendije radovale plijenu. Bio je to som, vrst ribe kojom je gornji Nil veoma bogat Veliki, stari somovi misu ba osobito ukusni i teko su probavljivi. Ovaj je, medutim, bio jo mlad primjerak, zbog ega su se ljudi osobito radovali. Poto ih je varc pohvalio i estitao im, odnijeli su ga u amatbahu1.Za vrijeme tog prizora i razgovora drao je varc u ruci svoj dalekozor da osmotri nije li Abu el Mot preko noi pristao uz obalu. Ako je prekinuo putovanje, onda je to sigurno uinio u predjelu kojim su sada pr