Kant: Metafizika ćudoređa, Prvi Dio: Uvod u Pravni Nauk, Matica Hrvatska, 1999

Predgovor (P. Barišić)

Prioritet prava naspram interesa, sreće i dobra kao stožerni argument liberalizma Kant utjecao na modernu pravnu državu i na koncept ujedinjena država poput Lige narodaKant je po sljedećem šupak: diskriminacija onih bez imovine, uzdizanje muškaraca, smrtna kazna, protiv revolucije, itd.

- Hegel zastupao mišljenje da se Kantov pojam slobode nalazi samo na tlu moralnosti, a ne na tlu legalnosti – Hegel stoga razvija filozofiju objektivnoga duha tako da se tek u instituciji prava razvija lj. sloboda

- čisti praktični umo čist jer je autonoman i ničim drugim izvana uvjetovan – sam sebe može neposredno

motivirati na djelovanjeo na njemu se zasniva moral – u njemu dolazi do izražaja apsolutna vrijednost č.

- i pravo i moral počivaju na slobodi- pojam ćudoređe – običajnost (Hegel) – običaj, upućuje na isti korijen prava i morala- s jedne strane, pravo je u svom ostvarenju neovisno o moralu. s druge strane, nužnu pretpostavku

važenja prava čini slobode umnog bića pod moralnim zakonom- Kantovo pravo prožeto moralnim pathosom- Kant ide kontra racionalista – pravo je kao i moralni zakon – umno, razlika je u motivu: moralni

motiv čini dužnost, p ravno prsila- pravo, dakle, karakteriziraju izvanjskost, ravnodušnost uvjerenja i prisilnost- objašnjenje moralne mogućnosti djelovanja na osnovi prisile:

o prisila je pokretač s kojim je povezan zakono podjela dužnosti prema:

načinu moguće prisile:o pravneo kreposne

vrstama zakonodavstva:o pravno (juridičko) zakonodavstvo – izvanjsko (razlika između

onoga koji ga postavlja od onoga koji mu se podvrgava – stoga je uz zakon povezana prisila)

o etičko zakonodavstvo – zakonodavac je um onoga koji djeluje – prisila je postavljena u predodžbi zakona

po tome je i podjela na dužnosti izvanjske i unutarnje slobode- bez prisile nije moguć pravni poredak života i zajednici zasnovan na općem zakonu slobode –

stoga pojam prisile predstavlja apriorno određenje umnoga pojma pravao pravu je neophodna ovlast prisile – da može ostvariti svoju temeljnu zadaću osiguranja

zajedničkoga života izvanjske slobode bez prisile- dvije sastavnice dužnosti:

o obvezujući subjekto obvezani subjekt

- pravo = skup uvjeta pod kojima se htijenje jednoga može po općem zakonu slobode uskladiti s htijenjem drugoga

o u društvenom životu neograničena sloboda jednoga subjekta vodi ograničenju i poništenju slobode drugoga

- Nešto što nije moralno dopušteno ne mora postati pravna nužnost- Umno određenje prava je omogućiti zajednički život prije svake spoznaje- ključna svrha pravnog poretka nije sreća građana nego:

o njihova pravna sigurnosto jamstvo da neće biti povrijeđena njihova prirođena ljudska prava njihova sloboda

- Najbolji oblik vladavine je onaj gdje je građaninu najbolje osigurano življenje, a ne najugodnije- poveznica između prava i morala:

o činjenica da svaki život u zajednici kada je ustrojen umno, na ćudorednim principima, nužno predstavlja pravno uređenje

Kant: Metafizika ćudoređa, Prvi Dio: Uvod u Pravni Nauk, Matica Hrvatska, 1999

o pravo je na umu zasnovana, nužna ustanova, a nije proizvoljna- Kant kontra Hobbesa. Hobbes kaže: Pravo nije ono što ne pravedno, nego naređeno. Kant: istina

odnosno um je pravno načelo, iz čega se izgrađuje pravedno zakonodavstvo- Kant se ograničuje do racionalista koji bi pravo do kraja izveli iz uma. Kant kaže: ne, nego praksa- Postupak prosuđivanja zakonitosti pravnog postupka analogno kategoričkom imperativu

LJUDSKA PRAVA- Zasnovana na dostojanstvu čovjeka

o uvjet mogućnosti pravnoga djelovanja u skladu sa slobodom svakoga drugogao prirođena je svakom čovjeku na temelju njegove ljudskostio pravo slobode kao izvorno ljudsko pravoo slaže se s Rousseauom da sloboda nije stečena nego pripada čovjeku prije svih pravnih

akata – Kant dodaje da mu je to pravo prirođeno ne u biološkom već u pravnom smisluo traži slobodu mijenja i slobodu umjetnosti i znanostio odbacuje privilegije plemstva te nasljednu podčinjenost i ropstvoo za ukidanje je despotske vlasti i kolonijalizma

- legitimitet vlasti proizlazi iz svrhe koju ima javno pravo države u jamčenju sigurnosti ljudskih prava

- nejednakost građana u pogledu mogućnosti vlastitog održavanja – podjela na aktivnog i pasivnog državljanina (uskratio pravo glasa, pomoćnicima kod obrtnika, sluge, maloljetnicima, ženama, svi koji ne priskrbljuju – nemaju građansku osobnost – samo su inherentni)

PRIVATNO I JAVNO PRAVO- privatno pravo:

o privatno pravo je na prvom mjestu i iz njega izvodi državno pravo – Kontra Hobbesa i Rousseaua

o privatno pravo pravo posjeda i vlasništva pravna osnova stjecanja i prenošenja vlasništva

o č. očitije svoje vlasništvo činjenjem – izvršenje radnji koje označuju moje vlasništvo – rad na ničijem predmetu može zasnovati pravo na njegovu isključivu upotrebu

međutim rad ne zasniva izvorni pravni naslov – radom se ne proizvodi predmet nego se već pretpostavlja objekt koji se mora posjedovati da bi se mogao pravno opredmetiti radom

zaposjedanje nečega što ne pripada nikome konkretno, a zajednica prešutno odobrava njegovo posjedovanje, a to ne znači pravo jačega

- Kasnije, Kant mijenja stav i ide kontra Shaftsburya i Lockea. Nije dovoljno samo raditi, jer bi to značilo da se radom stvara predmet iz ničega – trebaš prvo nešto zaposjesti da bi mogao nešto stvoriti, stoga prelazi na klasično omeđivanje i zauzimanje. Počinje razlikovati privatno vlasništvo od posjeda, na to se poslije nadovezuje Hegel.

o izvanjske stvari koje možemo posjedovati: tjelesne stvari zvan mene – stvarno pravo ugovoreni učinak nečijeg htijenja (ugovori) – ugovorno pravo stanje neke osobe u odnosu na mene – osobno pravo na stvarni način (bračno,

roditeljsko i domaćinovo pravo)- javno pravo:

o izvorni vlasnički odnosi (kao izraz temeljne slobode lj. prava) prethode državi – država se javlja samo u ulozi onoga koji treba osigurati sigurnost posjeda u formalnom pravnom naslovu vlasništva

o država = zajednička opća volja čije je svrha jamčiti sigurnost u društvu već postoječih vlasničkih odnosa

o pravni odnosi među lj. uopće se ne bi mogli u potpunosti urediti bez institucije države – samo naravno pravo ne može po sebi regulirati građanske odnose

- Hume – društveni ugovor ukazuje na povijesni događaj stvaranja države ≠ Kant – riječ je o ideji čistoga praktičnoga uma

Kant: Metafizika ćudoređa, Prvi Dio: Uvod u Pravni Nauk, Matica Hrvatska, 1999

o vlast nije po sebi nego prenesena volja iz izvornoga ugovora, opće volje narodao društveni ugovor ne ocrtava ishodište države kakava ona jest nego pravilo i smjernicu

kakva ona treba biti

- Hegelova kritika: Ne može se samo tako model ugovora prenijeti iz sfere privatnog prava u centar državnog prava. Po Kantu, država je izvedena iz građanskog društva, no kod Hegela, kada on razdvoji privatno i državno pravo, te individualističko i političko, stvoriti će dihotomiju: građansko društvo i država. Po Hegelu, državno pravo je ono iz kojeg se izvodi privatno, dobiva smisao tek u državi, i da je to ono sveto jer na prvom mjestu ustupa privatnom pravu milost. Država ionako određuje privatno, jer kada primjerice uvede porez, već utječe na njega.

- Montesuieove trodiobe vlasti i trostavačnom strukturom praktičnoga uma:o zakonodavna vlast – gornji stavak koji sadrži zakon opće voljeo izvršna vlast – donji stavak u kojem je zapovijed da se postupa po zakonuo sudska vlast – zaključni stavak s presudom

- današnji oblik pravne ili ustavne države je republika – ne vlada samovolja lj. već pravedni zakoni- država = umna zajednica izvanjske slobode – svrha joj je sam pojam prava, a njezina posljedica je

u pravnom stanu osigurati miro ideju mira propisuje sam um – samo je u tim uvjetima moguće ozbiljenje umne ideje

prava- uvjeti države:

o odlučivanje o pravu ne pripada privatnim osobama nego javnoj vlastio politički poredak koji omogućuje ostvarenje strogo općeg zakona

- pravo na otpor:o protiv prava na aktivni politički otpor, svakoga prevrata ili revolucije čak ni u slučaju

očite zlouporabe vrhovne vlasti sam izvor vrhovne vlasti je u praktičnome neistraživ i neupitan – «sva vlast je od

Boga» preostaje samo put postupnih reformi prema čvrstim načelima

o Locke, Bodin, Grotius nalaze uporište za pravo na otporo zahtijeva pravo na javnu kritiku, slobodu javnog mijenja, slobodu pera – štoviše obvezuje

narod na kritičko mnijenje čija je zadaća da vladara prisili na reforme s ciljem postizanja pravednosti u zajednici

o prihvatljiv je negativan otpor, tj, odbijanje naroda (u parlamentu) da svaki put odobri zahtjeve što ih vlada postavlja kao nužen za upravljanje državom

- kazneno pravo:o kazna svodi č. na puko sredstvo za društvo ako se koristi u smislu zastrašivanjao kazna je zasnivana na pravednosti

- vječni mir i međunarodno pravo:o međunardno pravo se treba nazivati međudržavno jer se njime uređuju međusobni odnosi

sržava kao moralnih osoba u stanju prirodne slobodeo težnja za ukidanjem prirodnoga stanja u kojem vlada pravo jačegao razlika međunarodne zajednice i države

protiv jedinstvene svjetske države – posrijedi bi bio neograničeni despotizam državni savez treba biti federalizam slobodnih država koje su ustrojene

republikanski kao pravne države to nije suverena vlast koja bi se smjela miješati u unutarnje ustrojstvo država

članica- Ideja o ujedinjenoj Europi- krajnja svrha pravnog nauka je opće i trajno morotvorstvo

METAFIZIČKA POČELA PRAVNOG NAUKA

Kant: Metafizika ćudoređa, Prvi Dio: Uvod u Pravni Nauk, Matica Hrvatska, 1999

o to su temelji koji prethode svakoj spoznaji – sustav čistih umnih pojmova neovisnih o bilokijem uvjetu zrenja (tj. metafizika)

o načini primjene slobode – u unutarnjem i izvanjskom određenjuo sustavi dužnosti – prema drugima i prema sebi – čini osnovu podjele metafizike na pravni

(za izvanjske zakone) i kreposni nauk (dužnosti koje nisu podvrgnute izvanjskim zakonima)

o krepost = moć uma da se čovjek može oduprijeti svojemu unutarnjem protivniku ćudoredne nastrojenosti – da čini ono što po bezuvjetnom nalogu umnoga zakona treba činiti, to je čistoća

moralna jakost volje- Kantova krepost drugačije od Aristotelove, odnosno nema nikakve veze s njegovom

o etika = sustav svrha čistoga praktičnoga uma

UVOD U METAFIZIČKU ĆUDOREĐA

- Moć žudnje: pomoću vlastitih predodžbi biti uzrok predmeta tih predodžbi- Djelovati u skladu sa svojim predodžbama znači živjeti, život je moć- Žudnja i gnušanje povezane su ugodom i neugodom preko sposobnosti osjećaja- Osjećaji su subjektivni i nisu u vezi s objektom kako bi mogao biti spoznan- Ugoda povezana sa žudnjom je praktična ugoda, ona nepovezana je nedjelatno sviđanje, to je ukus- Odrednica intenziteta žudnje je sklonost. Moć žudnje, ugoda i sklonost – zanimanje- Predžudnja: požuda, duševna osjetilnost i čin moći neostvaren u žudnju- Iz žudnje se izvodi moć da se nešto po volji čini ili ne čini – volja- Volja mora podlegnuti kategoričkom imperativu- Umni zakon koji se tako oblikuje, zakon slobode, čini moralne zakone- Ako se ti zakoni odnose na izvanjska djelovanja: pravni; ako su temelj djelovanja: etički- Ćudoredne zakone unaprijed određuje um; potreban je metafizika ćudoređa da bi zakonodavstvo

bilo opredmećeno- Za svako zakonodavstvo potrebne su dvije stvari: 1) zakon koji djelovanje predožuje kao nužno,

objektivno i 2) pobudu kao odredbeni temelj htijenja za djelovanje u sklopu zakona- Zakon koji uključuje dužnost je etički zakon; zakon koji dopušta nešto drugo osim dužnosti je

pravni zakon- Slaganje ili neslaganje nekog djelovanja sa zakonom je legalnost, a kada je dužnost i pobuda

djelovanja sa zakonom, to je moralnost- Prema pravnom zakonu dužnosti mogu biti samo izvanjske- Zakonodavstvo koje određuje da se dana obećanja moraju održati nije etičko nego pravno- Ako se čini po dužnosti, prisila kao temelj izvanjskog prava izostaje- Sloboda: čisti umni pojam, transcendentalan, takav kojeg ne možemo oprimjeriti, nije

konstitutivan, ali je regulativan

1) Obvezatnost – nužnost slobodnog djelovanja pod kategoričkim imperativom: To znači sljedeće: Sloboda je djelovanje koje može biti i ne mora biti po kategoričkom imperativu. No kada već jest po kategoričkom imperativu, štovanje kategoričkog imperativa automatski stvara nužnosti, a iz njih proizlaze obvezatnosti, iz kojih proizlaze dopuštene ovlasti. Suprotno od toga znači nedopuštenost, itd.

- Osoba: subjekt uračunljivog djelovanja- Stvar: neuračunljiv predmet- Čin je pravičan ili nepravičan; iz nepravičnog se stvara prijestup- Nenamjeran prijestup je krivnja- ZAKON je postavka koja sadrži kategorički imperativ. Tko zakonom zapovijeda je zakonodavac.

Tvorac je zakonske obveze, ali ne i zakona

UVOD U PRAVNI NAUK

Kant: Metafizika ćudoređa, Prvi Dio: Uvod u Pravni Nauk, Matica Hrvatska, 1999

- pravni nauk = skup zakona za koje je moguće izvanjsko zakonodavstvoo zakonodavstvo je zbiljsko → nauk o pozitivnom pravu

- pravo = skup uvjeta pod kojima se htijenje jednoga može po općem zakonu slobode uskladiti s htijenjem drugoga

o mogućnost povezivanja opće uzajamne prisile sa svačijom slobodom- pravično je svako djelovanje koje dopušta ili čija maksima dopušta da po općem zakonu sloboda

svačijeg htijenja supostoji sa svačijom slobodom- Zakon ne mogu učiniti i povezati samo sa svojom maksimom- Opći zakon prava: djelovanje koje supostoji s tuđom slobodom- predmet prava je samo ono izvanjsko u djelovanjima

o strogo pravo = ono bez ikakvih etičkih primjesa – ne zahtijeva nikakve druge odredbene temelje osim izvanjskih

ono je posve izvanjsko- dvoznačno pravo:

o pravednost – pravo bez prisile u ugovoru ne stoji ono što podanik zahtijeva, ali se poziva na svoje pravo i

pravednost suca spada pred sud savjesti, a svako pravno pitanje mora rješavati građansko pravo

o pravo nužde – prisila bez prava to bi tobožnje pravo trebalo biti ovlast da u slučaju opasnosti po vlastiti život

oduzmem život nekome drugome tko mi nije učinio ništa nažao (Kantov primjer: brodolom. Odgurne se osoba da bi se druga dohvatila užeta – nitko nije kriv). Od Kanta potječe: nužda ne zna za zakone

čin nasilna samoodržanja – nekažnjiv je – subjektivna nemogućnost kažnjavanja

PODJELA PRAVNOG NAUKA

- pravne dužnosti (Kant nadograđuje od Ulpijana):o budi častan – unutrašnje; odnositi se prema drugome tako da vlastitu vrijednost

potvrđuješo nikome ne čini nepravdu - izvanjskeo stupi u takvu zajednicu u kojoj svatko može zadržati ono što je njegovo – one koje se

izvode iz njihova principa pomoću podređivanja višem pojmu- podjela prava:

o kao sustavnih nauka prirodno pravo – počiva na samim principima a priori pozitivno (staturarno) pravo – proizlazi iz volje zakonodavca

o kao moći obvezivanja drugih prirođeno pravo – svakome pripada po prirodi, neovisno o bilokakvo pravnom

činu prirođeno moje i tvoje može se također nazvati unutrašnjim

stečeno pravo – ono za koje je pravni čin potreban- prirođeno pravo:

o sloboda je jedino, izvorno pravo koje svakom č. pripada na temelju njegove ljudskosti (ako po općem zakonu može postojati sa slobodom svih drugih)

PODJELA METAFIZIKE ĆUDOREĐA UOPĆE

- pravne dužnosti – za njih je moguće vanjsko zakonodavstvo- kreposne dužnosti – vanjsko zakonodavtsvo nije moguće

o da č. sebi postavi neku svrhu, to se ne može postići nikakvim izvanjskim zakonodavstvom (jer je unutrašnji čin duševnosti)

o mogu se nalagati izvanjska djelovanja koja k tome vode- homo nuomenon – osobnost neovisna o fizičkim određenjima

Kant: Metafizika ćudoređa, Prvi Dio: Uvod u Pravni Nauk, Matica Hrvatska, 1999

- homo phaenomenon – č. kao subjekt koji je ovisan o fizičkim određenjima- najviša podjela prirodnog prava ne može biti podjela na prirodno i društveno – to je podjela na

prirodno i građansko pravo - članovi te podjele:

o privatno pravoo javno pravo

- prirodnom stanju nije oprečno društveno već građansko- Prirodno pravo ne može biti podijeljeno na prirodno i društveno nego prirodno i građansko ->

prirodnom nije oprečno društveno, već građansko

podjela:PRIRODNO PRAVO

PRIRODNO GRAĐANSKO(privatno) (javno)

- nepravno stanje, nema sudske pravde - javnim zakonom štiti sevlasništvo. Da bi pravno stanjeopstalo, svi moraju stupiti u njega

- nije mu suprotstavljeno društveno - tvori društvo, ali nije društvo

PRIVATNO PRAVO

- pravno moje jest ono čime sam povezan tako da bi me povrijedilo kada bi ga netko drugi rabio bez mojeg pristanka

- nešto izvanjsko bilo bi međutim moje samo onda kada bih smio pretpostaviti da bi me to što netko rabi neku stvar koju je posjedujem ipak moglo povrijediti

- posjedovanje:o inteligibilno – pravno posjedovanje; posjedovanje bez držanjao osjetilno – tjelesno posjedovanje

- onaj tko tvrdi da neku stvar ima kao svoju mora taj predmet posjedovati- mogućnost posjedovanja tri izvanjska predmeta izvan mojega htijenja:

o neka tjelesna stvar izvan mene mogućnost tvrđenja da predmet, premda nisam u njegovom tjelesnom posjedu,

ipak posjedujem na neki drugi zbiljski načino nečije htijenje za nekim određenim činom

da od nekoga mogu tražiti da nešto učini iako vrijeme činidbe tek treba doćio nečije htijenje u odnosu na mene

posjeduje druge osobe samom svojom voljom, sve dok egzistiraju – posjedujem ih samo pravno

- izvanjsko moje je ono što mogu rabiti premda ga ne posjedujem, a da me pritom ne smije ometati jer bi to bila uvreda

- dedukcija pojma samo pravnog posjedovanja nekog izvanjskog predmeta:o sve pravne postavke su postave a priori zato što su one umni zakonio samo tjelesno posjedovanje zemljišta već jest neko pravo, premda još nije dovoljno da ga

smatram svojimo prvo posjedovanje kao pravni temelj stjecanja na koji se može osloniti svaki prvi

posjedniko u pravno moje može se ubrojiti svaki izvanjski predmet htijenja koji je u mojoj vlasti, a

koji ne posjedujem- pojam samo pravnog posjedovanja nije iskustveni pojam – ipak je praktično stvaran, tj. mora biti

primjenjiv na iskustvene predmete čija spoznaja ovisi o tim uvjetima- nešto izvanjsko može se imati kao svoje samo u pravnom stanju koje je podvrgnuto javnoj

zakonodavnoj vlasti, tj. u građanskom stanju

Kant: Metafizika ćudoređa, Prvi Dio: Uvod u Pravni Nauk, Matica Hrvatska, 1999

o građansko stanje = stanje podvrgnuto općem izvanjskom (tj. javnom) zakonodavstvu koje ima moć

- u prirodnom stanju ipak može postojati zbiljsko, ali samo privremeno izvanjsko moje i tvoje

KAKO SE STJEČE NEŠTO IZVANJSKO

- stanje zajedništva mojega i tvojega ne može se zamišljati kao izvorno, nego se mora steći- princip izvanjskog stjecanja: - ono čime sam ovladao i što mogu rabiti kao objekt svojega htijenja

te napokon za ono što hoću da bude moje, to jest moje- momenti izvornog stjecanja:

o prisvajanje predmeta koji ne pripada nikomeo označavanje posjedovanja i čina mojeg htijenja kako bih od tog predmeta odvratio drugeo privlaštenje kao čin izvanjske opće zakonodavne volje kojim se svatko obvezuje na

suglasnost s mojim htijenjem- zaključak: izvanjski predmet je moj se pravilno izvodi s osjetilnoga na inteligibilno posjedovanje

O stvarnom pravu- pravo na neku stvar = pravo privatne uporabe stvari koju posjedujem u zajednici sa svim drugima- stvarno pravo ne podrazumijeva samo pravo na neku stvar nego i skup svih zakona koji se tiču stvarnoga mojega i tvojega- zapravo ne postoji nikakvo pravo na neku stvar, nego se tako samo naziva nečije pravo sramneke osobe koja nešto posjeduje u zajednici sa svima drugima- izvorno svi lj. zajednički posjeduju tlo cijele Zemlje- jedino građansko sranje određuje što je pravično, što je pravno i što je u skladu s pravom

O osobnom pravu- stjecanje osobnog prava nikada ne može biti izvorno i samovoljno- prijenos vlasništva na nekoga drugoga jest otuđenje- čin sjedinjenja htijenja dviju osoba kojima vlastito jednoga uopće prekazi drugome jest ugovor –

ugovorom ne stječem neposredno neklu izvanjsku stvar, nego čin toga srugoga kojim stvar dospijeva u moju vlast kako bih je učinio svojom

O osobnom pravu na način stvari- to je pravo posjedovanja nekog izvanjskog predmeta kao stvari i njegove uporabe kao osobe – npr.

kod stvaranja kućanstva- stjecanje je trojako:

muškarac stječe ženu par stječe djecu obitelj steče kućnu čeljad

Bračna zajednica- osobno pravo je ujedno pravo na način stvari jer je jedan od supruga, ako je drugi zastranio ili se

dao u posjed nekome drugome, ovlašten da ga poput kakve stvari u svako doba i bezuvjetno vrati u svoju vlast

- odnos između supruga je odnos jedankosti posjedovanja – osobe koje se uzajamno posjeduju, a uzajamno posjeduju i dobra

- pravna posljedica obvezen da se u neku spolnu zajednicu ne stupi drukčije doli uzajamnim posjedovanjem osoba – također se ozbiljuje uzajamnom uporabom njihovih spolnih osebujnosti

Roditeljsko pravo- čin rađanja je čin dovođenja osobe na svijet bez njezina pristanka – zbog toga su roditelji obvezani

da je učine zadovoljnom tim njezinim stanjem- pravo roditelja na usmjeravanje i izobrazbu djece

Kant: Metafizika ćudoređa, Prvi Dio: Uvod u Pravni Nauk, Matica Hrvatska, 1999

- pravo djece nije puko stvarno pravo, dakle nije otuđivo, ali nije ni puko osobno pravo, nego je osobno pravo na način stvari

o roditelji se pozivaju na dužnost djece da se vrate ako su pobjegla i ovlašteni su da ih se domognu i da ih uhvate poput stvari

Domaćinovo pravo- ugovor između domaćina i kućne čeljadi ne može biti načinjen – to bi bio ugovor u kojem se jedna

strana odriče cijele svoje slobode u korist druge, dakle prestaje biti osoba, pa nije ni dužna držati se ugovora, nego priznaje samo silu

- djecu su pak uvijek slobodna jer se svaki č. rađa slobodan jer još nije ništa skrivio

Dogmatska podjela svih prava koja se mogu steći ugovorom- svaki se ugovor sastoji od dva pravna čina

o obećanje i njegovo prihvaćanje- namjera svih ugovora:

o jednostrano stjecanjeo obostrano stjecanjeo sigurnost vlastitoga

- novac je stvar koja se može rabiti samo tako da se otuđujeo opće sredstvo međusobne razmjene lj. truda

Idealno stjecanje izvanjskog predmeta htijenja- ono stjecanje koje ne sadrži nikakvu vremensku kauzalnost – temelji se samo na nekoj ideji

čistoga uma- vrste stjecanja:

dosjelošću nasljeđivanjem

prijenos cjelokupne imovine umirućega na onoga tko ga je nadživio, što se zbiva suglasnošću volje obojice

besmrtnom zaslugom- u prirodno pravo ne spada samo pravda koja vrijedi u međusobnom općenju osoba nego i ona koja

se dosuđuje- pravno stanje = onaj međusobni odnos lj. koji sadrži isključive uvjete pod kojima svatko može

ostvariti svoje pravoo formalni princip njegove mogućnosti: javna pravda – zaštitna, razmjenska i sudbena

- ne-pravno stanje je prirodno stanje ≠ građansko stanje (svi ljudi koji međusobno mogu doći u pravne odnose trebaju stupiti u to stanje)

- u prirodnom stanju nema nepravde – što vrijedi za jednoga, vrijedi i za drugogao najvišu nepravdu čine time što hoće biti u ostati u stanju koje nije pravno

JAVNO PRAVO

DRŽAVNO PRAVO

- javno pravo = skup zakona kojima je za uspostavu pravnog stanja potreban opća objavao sustav zakona za neki narod kojima je u međusobnom utjecaju potrebno pravno stanje

pod vodstvom sjedinjujuće volje, kojima je potrebno uređenje da bi mogli ostvariti svoja prava – to je građansko stanje – oni su članovi države

- prirodno stanje je stanje bespravlja u kojem se nije mogao naći mjerodavni sudac koji bi pravomoćno presudio

- država = savez mnoštva ljudi koji je podvrgnut pravnim zakonimao u sebi sadrži tri vlasti (tj. opću sjedinjenu volju u trojakom liku)

vladarska vlast (suverenost) u liku zakonodavca – zakon volje

Kant: Metafizika ćudoređa, Prvi Dio: Uvod u Pravni Nauk, Matica Hrvatska, 1999

izvršna vlast u liku namjesnika - zapovijed sudska vlast u liku suca - izvršenje

- zakonodavna vlast može biti samo složna sjedinjena volja svih jer svatko odlučuje o svima svi to isto o svakome – to može biti samo opća sjedinjena volja naroda

o članovi takvog društva (države) koji su ujedinjeni radi zakonodavstva zovu se državljani, a njihovi pravni atributi su:

zakonita sloboda: poštivanje samo onoga na što se pristalo

građanska jednakost: u narodu kao nadređenoga ne priznaju nikoga osim onoga čija je moralna moć da ih pravno obveže jednaka njihovoj moralnoj moći da obvežu njega

građanska samostalnost – svoju egzistenciju i svoje održanje ne zahvaljuju htijenju nekoga drugoga u narodu, nego svojim vlastitim pravima i snagama koje imaju kao članovi zajednice

- što nekoga kvalificira za državljanina je sposobnost da glasa –pretpostavlja samostalnost u narodu- poglavar –po zakonima slobode, ne može biti nitko drugi doli sam ujedinjeni narod- čin samostalnog i svojevoljnog konstituiranja naroda u državu je izvorni ugovor

njime se svi u narodu odriču svoje izvanjske slobode da bi je odmah ponovno zadobili kao članovi zajednice

- namjesnik u državi = ona osoba kojoj pripada izvršan vlast zastupnik države koji postavlja magistrate, propisuje narodu pravila prema

kojima svatko u državi po zakonu može nešto steći ili očuvati svoje- vlada koja bi ujedno bila zakonodavna morala bi se zvati despotska ≠ patriotska:

država postupa sa svojim podanicima kao članovima kakve obitelji, ali ujedno kao s državljanima – svatko posjeduje samoga sebe i ne ovisi o apsolutnoj volji nekoga drugoga tko mu je ravan ili nadređen

- ni vladar države ni namjesnik ne mogu suditi, nego samo postavljati suce kao magistrateo vladar u državi ima spram podanika sve sama prava, a nikakve (prisilne) dužnosti

- zašto je narod dužan podnositi zlouporabu vrhovne vlasti, pa čak i onu koja je na izgled nepodnošljiva?

njegov otpor samome vrhovnom zakonodavstvu nikada ne može smatrati drukčijim doli protuzakonitim, čak takvim koji poništava cjelokupno zakonito uređenje

- promjenu državnog uređenja može provesti sam suveren reformom, ali ne narod revolucijom kada se provodi reforma, ona se može odnositi samo na izvršnu vlast, a ne na

zakonodavnu- suveren kao gospodar zemlje ili njezin vrhovni vlasnik

o pripada mu i narod kao mnoštvo podanika pri čemu je on njihov vrhovni zapovjedniko ne može imati privatno vlasništvo nad zemljištemo on ne posjeduje ništa osim samoga sebe o kada bi uz nekoga drugoga u državi imao vlasništvo, bio bi s tim moguć spor koji nitko

ne bi mogao izgladiti zato što nitko u njemu ne bi mogao biti sudaco ali on posjeduje sve – jer ima zajedničko pravo nad narodom kojemu pripadaju sve

izvanjske stvari- za održanje država potrebno je i još pravo nadzora – ne smije joj se zatajiti nijedna udruga koja bi

mogla utjecati na javno dobro društva- vrhovnom zapovjedniku pripada pravo da optereti narod nametima radi njegova vlastitog

uzdržavanja i to za ubožnice, nahodišta i crkveo opća narodna volja sjedinila se u društvo koje se treba trajno održati, a u tu se svrhu

podvrgnula unutrašnjoj državnoj vlasti kako bi uzdržavala one članove tog društva koji to sami ne mogu

- država nema zakonodavno pravo glede crkvenog unutrašnjeg ustroja i nema pravo narodu zapovijedati vjeru

- ono što narod ne može odlučiti o samome sebi i svojim drugovima, to ni suveren ne može odlučiti o narodu

Kant: Metafizika ćudoređa, Prvi Dio: Uvod u Pravni Nauk, Matica Hrvatska, 1999

- Vladar ne može smjenjivati ljude koje je postavio bez da počine zločin- kazneno pravo = zapovjednikovo pravo da podređenome zbog njegova zločina zada bol

o poglavar države se ne može kazniti, ali može izmaknuti njegovoj vlastio podjela na privatne i javne zločine

- sudska kazna (≠ prirodna kazna – porok sam sebe kažnjava i na nju se zakonodavac ne obazire) ne može biti puko sredstvo kojim se promiče tuđe dobro, nego se ona zločincu mora svaki put izreći samo zato što je počinio zločin – jer nikada se č. ne može koristiti kao sredstvo za ostvarenje tuđih namjera

- kažnjavanje po principu jednakosti- dopušta propisivanje čak i smrtne kazne- izvanbračno dijete rođeno je izvan zakona pa prema tome i izvan njegove zaštite – ono je

prokrijumčareno u zajednicu tako da ona može ignorirati njegovu egzistenciju- vladar može pomilovati zločinca samo kada je posrijedi uvreda nanesena njemu samome – ali čak

ni tada kada bi izostanak kazne mogao ugroziti sigurnost samoga naroda

- Zemlja gdje se ljudi smatraju sugrađanima je domovina- Vlasnik zemlje ima pravo poticati useljavanje stranaca ako im to ne umanjuje vlasništvo- Podanik se može iseliti ako će iznijeti svoju pokretnu imovinu, a ako čini zločin deportira se- državni oblici: autokratski (razlikuje autokratu i monarha: monarh reprezentira pa ima najvišu

vlast, autokrat ima svu vlast), aristokratski, demokratski

- međunarodno pravo – pravo država u odnosu. Tretirati države kao da su ljudi, dakle odnos države i države = odnos čovjeka i čovjeka (sve što je Kant napisao za odnos ljudi vrijedi i za međunarodno pravo)

Elementi međunarodnog prava:1) države su u ne-pravnom odnosu (kao i divljaci)2) države su u stanju rata, ali ne u smislu neprijateljstva, ono je nepravedno i treba se urediti3) narod mora zasnovati društveni ugovor kako bi se mogao braniti od vanjskog utjecaja4) u savezu država ne smije biti suverena, nego udruženja

Pravo svjetskih građana- Umna ideja miroljubive (ne i prijateljske) opće zajednice svijeta nije filantropija, već pravni princip- U ratnim stanjima ne može se napredovati- opći odnos svakoga prema svakome u kojem jedan drugome nudi razmjenu te ima pravo se u tome

okušati, a da to strancu ne daje pravo da se prema njemu odnosi kao prema neprijatelju – to je pravo svjetskih građana

- Narodno zaposjedanje neke zone na kojoj je netko drugi ne može biti stvar prisile, eventualno društvenog ugovora

- osobno pravo na način stvari – to je č. pravo da neku osobu izvan sebe ima kao nešto svoje- Kant stečaj naziva građanskom smrću- niti crkva ne može pripadati državi, a niti država crkvi jer dvije vrhovne vlasti ne mogu biti jedna

drugoj podređene bez proturječja