GOD. 19. VRLIKA, 2010. Br. 1. (25.)

VRLIČKK

LL I S T Ž U P E

GOSPE RUŽARICE

GGGGGGOOOOOODDDDDDD.. 111111999999.... VVVVVRRRRRRLLLLLIIIIIKKKKKAAAAA,,,, 2222200000111110000.. BBBBBrrrrrr..... 11111... ((((((222222555555..)))))

UVODNIK

VRLIČKO KOLO 11

kaciju izme u župnika i vjernika, ali i usmjeravati pastoralni i ekonomski rad na dobrobit svih. Pastoralno vije evodi brigu o vjerskim slavljima, radu s mladima i starijima, a ekonomsko vije e vodi brigu o materijalnom uz-državanju objekata i osoblja župe.

Vije e se više puta sastajalo i donosilo konkretne zaklju ke. Ovdje bih istaknuo zaklju ke zadnjeg sastan-ka. Župa Vrlika ima tri crkve, jednu

Poštovani župljani župe Vrlika, drago mi je što u ruci imate list naše župe. Nadam se da ete itaju i ga obogatiti se duhom i proširiti vlastite poglede.

Zadnja godina dana u župi Vrlika bila je vrlo dinami na. Naime, u stude-nome 2009. fra Marko Duran premje-šten je u Split, a za župnika je došao fra Tomislav Brelako. U ljeto (srpanj) 2010. fra Tomislav je premješten u Bi-lice (Šibenik), a za novog župnika je došao fra Josip Gotovac.

U mom prvom uvodniku za »Vr-li ko kolo« želim najprije iskrena srca pozdraviti sve vas drage itatelje i vaše prijatelje. Zahvaljujem se svim župlja-nima što su me od prvoga dana lijepo i srda no prihvatili. To mi je velika po-drška u pastoralnom djelovanju.

Ovaj broj »Vrli koga kola« spre-mio je bivši župnik fra Tomislav, na emu sam mu iznimno zahvalan. Sadr-

žaj je vrlo zanimljiv. itaju i naslove mo i ete podosta nau iti o svom vrli -kom kraju kroz povijest i danas. Neka naši mladi u e kako su stari živjeli, a stariji neka imaju strpljenja s mladima u prenošenju tradicije i vjerskih vrednota.

Kroz proteklu godinu u našoj župi, izme u ostalih aktivnosti, osno-vano je pastoralno i ekonomsko vije ežupe. Zada a im je poboljšati komuni-

grobljansku kapelu i jednu crkvu gdje se povremeno vrši služba Božja. Za uzdržavanje tih objekata potrebna su fi nancijska sredstva. Kako nemamo

VRLIČK K LVRLIČK K LLIST ŽUPE GOSPE RUŽARICE

GOD. 19. RUŽARICA, 2010. Br. 1. (25.)

22 VRLIČKO KOLO

drugih na ina fi nanciranja, dogovorili smo se da vjernici prilikom sprovoda za pokojnika daju da se izgovori se-dam svetih misa, a da ostalo daju kao svoj prilog crkvi. Isto tako po pitanju vijenaca na grobovima dogovorili smo se da se umjesto vijenaca dadne prilog za uzdržavanje župe. Oba ova prijedloga su objavljena preko svetih misa. Nadamo se da emo ovakvim na inom stvoriti fond iz kojega emomo i fi nancirati uzdržavanje naših vjerskih objekata.

Novi broj »Vrli kog kola« neka vam bude na radost i širite ga me usvojim prijateljima i poznanicima.

estitaju i vam zaštitnicu župe Gospu Ružaricu, neka nas sve pra-ti zagovor naše nebeske Majke. Njoj preporu ujemo naše starije i nemo -

Raspored službe Božje u župi Gospe od Ružarija – VrlikaSvete mise nedjeljom: Maovice – 9 sati, Vrlika – 10.30 sati a Ježevi – 12 sati.Svete mise preko tjedna: svaki dan, osim srijede, nave er 19 (18 ili 17 sati zavisno o godišnjeg doba).

Vjen anja: u dogovoru sa zaru nicima.Krštenja: nedjeljom ili po dogovoru.Sprovod: potrebno je sa sve enikom dogovoriti vrijeme pokopa, a onda ga objaviti.

Župni ured radi svaki dan prije podne osim srijede.Dobro je nazvati prije na telefon 021/827-200 ili mobitel 095/900 58 78.

ne, naše muževe i žene, naše mladi ei djevojke i našu dje icu. Gospe od Ružarija uvaj i brani svoje Vrli ane.

Vaši sve enici:Fra Josip Gotovac, župnik

Fra Leo Delaš, župni pomo nik

VRLIČKO KOLO 33

Personalne promjene u župi Vrlika

Nakon 6 godina vrli kogživota i djelovanja naš dragi fra Marko Duran, po nalogu starješina, 13. studenoga 2009. oprostio se od Vrli ana i nastavlja

proveo je svoje vrli kegodine, ali prilikom opro-štaja nije mogao skriti sve svoje ljudske kvalitete pa i emocije. Biranim rije i-ma pozdravili su ga su-bra a, fra Ivica Udovi i ,prefekt sjemeništa u Sinju te župni vikar fra Leo De-laš. Svoj život posvetio je drugima, ine i dobro, unaprje uju i vjerski ži-vot, svojim ugodnim gla-som i sviranjem (tko pje-va – dvostruko moli) gdje god bio i djelovao uveli-ao je trenutke molitve,

okupljanja vjernika.Na kraju, oproštaj-

ne svete mise pozdraviše ga i gradski oci na elu s

svoju redovni ku i sve-eni ku službu u Splitu,

kao upravitelj samostana Gospe od Zdravlja.

gradona elnikom Ivanom ori em i darovaše ga

prigodnim darovima.Neka naš fra Marko

i dalje nastavi svoje dje-lo onako kako je inio u

Vrlici i neka dugo poživi u zdravlju na radost svo-joj redovni koj zajednici i vjernom puku koji e i

Onako tih i miran, povu en, ali ustrajan, vri-jedan i uporan u službi, reklo bi se bez emocija,

dalje s pozornoš u prati-ti službu Božju koju fra Marko predvodi.

Cvitko Teskera

4 VRLIČKO KOLO4444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444 VRLIČKO KOLO

Novi župniciNa prijedlog O. Provin-cijala br. 01-763/09. od 17. listopada 2009., s danom 11. studenoga 2009., msgr. Marin Ba-riši , nadbiskup, ime-novao je fra Tomislava Brekalo župnikom župe Vrlika.

Fra Tomislav je ro-en na Prisici 7. rujna

1954. Franjevac je i sve-enik provincije Presve-

tog Otkupitelja kojoj je sjedište u Splitu. Osnov-nu školu završio je g. 1969. u Splitu, a franje-va ku klasi nu gimnazi-ju u Sinju 1974. Godinu novicijata u Visovcu za-

vršio je 1973. Teologiju je diplomirao g. 1981. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a za sve eni-ka je zare en 29. lipnja 1980. u Metkovi u. Mla-du misu je slavio u Arža-nu 3. kolovoza 1980.

Pastoralno je dje-lovao u Kozici, Promi-ni, Dubravicama, Sinju, Igranima, Drašnicama, Šibeniku-Meterize, Turja-cima, Gradcu (drniškom), Le evici, Radoši u, Pira-matovcima i Kijevu. Uz pastoralni rad objavio je nekoliko knjiga o župama u kojima je djelovao.

Kao bogoslov po eose baviti slikanjem. Želja za slikanjem (vodenim bojama) pojavila se po-novno u Piramatovcima i Kijevu. Do sada je imao 5 samostalnih izložbi sli-ka (Knin, Gradac, Le e-vica, Šibenik i Imotski).

Fra Tomislav Brekalo

Fra Josip Gotovac

Fra Josip je ro en 7. rujna 1970. godine u Vinovu Gornjem. Franjevac je i sve enik provincije Presvetoga Otkupitelja.

Osnovnu školu za-vršio je u Vinovu, Une-ši u i Karinu, a klasi -nu gimnaziju u Sinju. Nakon novicijata na Visovcu u Makarskoj studira teologiju, a di-plomirao je u Zagrebu 1996. godine.

Za sve enika je zare en 29. lip-nja 1997. godine Mladu misu slavio

je u rodnoj župi. Do sada je obavljao

slijede e službe: župni pomo nik u Podbablju (1997. – 2000.), župni pomo nik u Drnišu (2000. – 2003.), župnik u Šibeniku na Šubi ev-cu (2003. – 2010.). Od srpnja 2010. godine žu-pnik je Vrlike.

Fra Josip Gotovac župnik u Vrlici

VRLIČKO KOLO 55

ŽUPNO PASTORALNO VIJEĆEŠto je župno pastoralno

vije e (ŽPV)Župno pastoralno vi-

jeće je:• organ, tj. pravo tijelo sa-

stavljeno od više članova koje sve ujedinjuje ista svrha.

• vjersko tijelo koje ima is-ključivo vjerske ciljeve.

• župno tijelo usmjereno problemima župe; da-kle, mjesne a ne sveop-će Crkve.

• pastoralno vijeće koje ima svrhu pomoći župlja-nima oko sebe.

• savjetodavno tijelo koje nema upravne niti vod-stvene funkcije.

Koliko lanova imau ŽPV?

To ovisi prije svega o veličini župe. Tako na primjer mala župa treba imati barem 5-6 članova. Srednja, pak, župa bi tre-bala imati 9 do 10 člano-va, dok one najveće ne bi trebale prelaziti broj od 20 članova.

U jednoj župi može biti samo jedno pastoral-no vijeće. Ako župa ima nekoliko filijala ( u našem slučaju to su Maovice, Ježević i Štikovo) bilo bi dobro da svaka od tih fili-jala bude zastupljena u žu-pnom pastoralnom vijeću.

Tko sudjeluje u ŽPV?• župnik i župni pomoćnici

(kapelani i đakoni)• redovnici i redovnice u župi• delegati crkvenih udruženja• vjernici laici

Koje bi kvalitete trebali posjedovati lanovi ŽPV?

Ovo je jedna od bitnih stavki kad je riječ o vijeću. Naime, članovi ŽPV prije svega moraju biti pošteni, čestiti, moralni i neporoč-ni ljudi. Svakako se treba voditi računa o tome da članovi toga vijeća budu uzorni katolici i praktični (redoviti dolazak na ne-djeljnu svetu misu) vjerni-ci koji dolaze iz obitelji na „dobrom glasu“. Morali bi biti ljudi sposobni očitavati stvarnost oko sebe, uviđati probleme župe i biti kon-struktivni da bi se problemi što prije otklonili.

Na in izbora kandidata u ŽPV?

Dva su načina kako se može doći do kandidata u ŽPV.

a) Župnik sam izabe-re kandidate za ŽPV, njiho-va imena predloži biskupu od kojeg kasnije dobije pi-smena imenovanja. Prepo-ručuje se da župnik prije izbora porazgovara sa kan-didatima i dobije njihovu suglasnost.

b) Drugi je način da cjelokupna župna zajedni-ca sudjeluje u izboru kan-didata. Naravno ovdje je riječ o samo punoljetnim članovima župne zajednice. Izabrani su oni članovi koji dobiju najviše glasova.

Koja je procedurakonstituiranja ŽPV?

• po službenom položaju (crkveni pastiri i surad-nici)

• po delegaciji (zastupnici pojedinih župnih tijela)

• imenovanjem (župnik pre-dlaže, biskup imenuje)

• izborom sa strane svih župljana

Koje je poljedjelovanja ŽPV?

• apostolat (navještaj vje-re), vjerski tisak

• misije (domaće i vanjske)• briga za župnu liturgiju

(npr. pripreme za prosla-vu Gospe Ružarice i Veli-kog tjedna)

• socijalni i karitativni rad (pomaganje župljanima lošijega imovinskog sta-tusa i sl.

• obiteljski apostolat i od-goj mladeži

• katehizacija djece i mladih• izgradnja i očuvanje vjer-

skih objekata• administracija i financije

župe

66 VRLIČKO KOLO

Konkretni zadacilanova ŽPV?

• na poziv župnika pristupa-ju zajedničkom vijećanju

• župnika savjetuju i poma-žu mu pri rješavanju pro-blema

Dekretom broj 69/ 2010. od 25. velja e2010. nadbiskup mons. Marin Bariši imenovao je predložene župljane za lanove Župnog pastoral-

nog i ekonomskog vije a.Prijedlog kojeg je

poslao župnik fra Tomi-slav Brekalo, 22. velja e2010., je uvažen i u smi-

slu odredaba ZKP-a i 55. Splitske sinode, predlože-ni se imenuju na pet godi-na lanovima ŽPV.

lanovi Župnog pa-storalnog vije a Župe Gospe Ružarice – Vrlika:

1. Mandica BAKOVI

2. Marija KASELJ

3. Mirjana MANDARI

LANOVI ŽUPNOG PASTORALNOG I EKONOMSKOGVIJE A ŽUPE VRLIKA

• brine se oko realizacije velikih župnih projekata

• osobno preuzimaju odre-đene zadatke na raznim područjima

• vode brigu o materijalnim potrebama mjesne Crkve

• održavaju kontakte sa susjednim župnicima i dekanatskim pastoralnim vijećima

Ivan Uzun

4. Ivan MILKOVI5. Božo ŽERAVICA6. Mira ŽERAVICA

lanovi Župnog eko-nomskog vije a Župe Go-spe Ružarice – Vrlika:1. Jure PLAZONI2. Jakov REŽI3. Stipe UZUN4. Ljilja VRAN I

VRLIČKO KOLO 77

Proslava sv. Jurja u Maovicama

Sve ano misno slavlje proslave blagdana sv. Jurja predvodio je fra Ivan Reži , župni pomo nik u Imotskome. U koncelebraciji, uz fra Ivana i župnika, prisustvovali su još fra Milan Ujevi , župnik Kadine Glavice i fra Jakov Udovi i , župni pomo nik u Vi-njanima. Prije misnog slavlja u procesiji oko groblja kip sv. Jurja nosili su župlja-ni – uvari Kristova groba iz Maovica u narodnim nošnjama. U propovijedi fra Ivan je naglasio važnost vjere i života po vjeri u našem životu. Budu i da je ovo bio prvi fra Ivanov nastup u crkvi u Maovicama, vjernici su ga pozorno slu-šali i bili su oduševljeni kratko om i ja-sno om rije i. Upijali su svaku njegovu rije i vjerujem da e zaista biti dobrih duhovnih plodova. Poznato je da na dan zaštitnika Maovica veliki broj vjernika iz Maovica, ma gdje bili, sudjeluje na slavlju u crkvi. Osim doma ih u Maovi-ce stižu i vjernici iz okolnih sela i župa.

Nakon misnog slavlja župnik i ostali sve enici bili su gosti za obiteljskim stolom kod fra Ivanovih roditelja u Reži ima.

Fra Ivan Reži predvodi procesiju u Maovicama

Prvoga svibnja 2010. u župnoj crkvi Gospe Ružarice u Vrlici održan je humanitarni koncert na kojemu su prikupljena sred-stva za Žanu Lelas koja boluje od cerebralne paralize. Klupe u crkvi su skoro bile ispunjene župljanima koji su došli čuti go-ste a i pomoći Žani.

Na koncertu je sudje-lovala ženska klapa Armarin koja okuplja djevojke iz cijele Hrvatske. Osnovana je 1999. u Zagrebu s ciljem da skupi mlade studentice zaljubljene u klapsku pjesmu. Tijekom svo-ga djelovanja klapa je redovito nastupala na smotrama zagre-bačkih klapa, kulturnim i huma-nitarnim manifestacijama, kako u Zagrebu tako i u drugim gra-dovima Hrvatske. Nastupala je

i na Večerima dalmatinske pi-sme u Kaštel Kambelovcu kao i na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Trenutno snima mate-rijal za svoj samostalni album. Dio svoga reporteora izveli su Vrličanima u župnoj crkvi.

Osim klape Armarin na koncertu je sudjelovala i klapa Hrvace iz Hrvaca koja djeluje unutar kulturno umjetničkog društva Peruća Hrvace. Kroz dvije godine djelovanja imala je zapažene nastupe unutar Splitsko-dalmatinske županije. Umjetnički voditelj klape je ma-estro Momir Čačija.

Župa Vrlika je također pokrenula akciju prikupljanja pomoći među župljanima Vr-like ali i u župama Cetinskog i Kninskog dekanata.

Humanitarni koncert za Žanu Lelas

88 VRLIČKO KOLO

Dana 2. svibnja na put dug 650 kilometara iz Vrlike je krenulo osam muškaraca i jedna žena u znak sje anja na sve žrtve stradale tijekom križnoga puta prije 65 godina. Put koji e prevaliti pješice trajat e 13 dana, a dola-zak u Bleiburg predvi enje na dan godišnjice 15. svibnja. U prosje-ku e dnev-no preva-liti oko 50 k i l o m e -tara. Ovo hodo aš e su posvetili ratnom zapovjedniku generalu Anti Gotovini. Pjesnik i hodo asnik Ante Nadomir Tadi Šutra je naglasio da je pod njegovim zapovjed-

ništvomprije 15 godina ovo podru je bilo oslobo enood velikosrpskih agresora. Hodo asnik i predsjednik Udruge »LU ONOŠEDOMOVINSKOG RATA« Ante Duvnjak koji potje eiz Matkovina, župa Vrlika,

Prije polaska na hodo aš e iz Vrlike za Bleiburg

»LUČONOŠE DOMOVINSKOG RATA«HODOČASTILI NA BLEIBURG

imao oko 600 žrtava. Po raspoloživim podacima, 70 posto žrtava stradalo je na križnom putu. Me u stra-dalim Vrli anima 66 ih je bilo iz naselja Matkovine, i to svi s prezimenom Duv-njak. Ovim hodo aš emželimo pridonijeti tome da se te žrtve ne zaborave«.

Prije polaska na put u župnoj crkvi

Gospe Ružarice župnik fra Tomi-slav Brekalo je izmolio molitvu

za sve stradale u Domovinskom ratu

kao i molitvu za sre-tan put i udijelio im je blagoslov.

Glavni pokrovitelj hodo aš a je Grad Vrlika.

F.T.B.

13 dana, a dola-iburg predvi engodišnjice 15.

U prosje-v--0-voe su

ratnomniku generaluovini. Pjesnik iik Ante Nadomir

želimo pridse te žrtve

Prijput u

Gosžusiz

zaDom

kao itan puje blag

Gla

p r i j e polaska na hodo aš e iz Vrli-ke naglašava: »Tijekom 2. svjetskog rata vrli ki je kraj

VRLIČKO KOLO 99

Čuvari Kristova grobaČuvari Kristova grobaUz službene crkvene litur-gijske obrede Velikoga tjedna, nerIjetko su se po-javljivale i pučke pobožno-sti koje su bile izraz menta-liteta određenoga kraja. Te su pobožnosti bile izvorne ili su preuzimane od drugih naroda ili krajeva.

Za naše krajeve, po-sebno Dalmaciju, može se

reći da su bili bogati nekim pučkim pobožnostima i skazanjima od kojih su neki i do danas sačuvani.

To se posebno odnosi na pučku pobožnost Veliko-ga tjedna. To nije ni čudno jer je vjernik emocionalno i vjernički vezan uz Kristovu muku i smrt. Vjernici Vrli-ke su posebno vezani uz one pučke pobožnosti koje prate događaje i zbivanje iz Isusova života o kojima po-sebno razmišljamo u tjednu Muke. To su čuvari Kristova groba. Ne znamo točno od kada je počela ova pobož-nost u Velikom tjednu. Po-znato nam je da najstarije žudije ili čuvari Isusova gro-ba postoje u Metkoviću.

Ove godine 43 čuvara izabrao je arambaša Jakov Režić. Kroz tri dana oni su bili vjerni čuvari Kristova gro-ba u župnoj crkvi. Svoju služ-bu vrše u vrličkoj narodnoj nošnji. Obrede u našoj crkvi uveliko obogaćuju čuvari Kri-stova groba. Oni daju poseb-nu ozbiljnost Velikom tjednu. Malo je župa koje se mogu

pohvaliti ovakvim sadržajem. Posebno je lijepo vidjeti ih u narodnim nošnjama koje su prepoznatljive i izvan granica naše domovine. Čuvari Kri-stova groba poticaj su mla-dimna da se uključe i da ne zaborave stare običaje.

Župnik je na Uskrs, preko zajedničkoga ručka, preporučio Čuvarima Kri-stova groba da se uključe u akciju prikupljanja sredstava za uređenje dvorane u staroj župnoj kući koja bi služila nji-ma ali i u neke druge svrhe. Ako ozbiljno prihvatimo ovu inicijativu plan bi se mogao i ostvariti u nekoliko godina. Važno je pokušati i za ovaj pothvat zagrijati i druge.

F.T.B.

1010 VRLIČKO KOLO

NASELJA U ŽUPI VRLIKA - 2010.

Naselje Obitelji Stanovnika

1. Vrlika 164 530

2. Cetina 11 30

3. Civljane 4 7

4. Garjak 20 45

5. Ježevi 98 222

6. Koljane 333333 14

7. Kosore 588888 160

8. Kukar 133 37

9. Maovice 13333 322

110. Podosoje 7222 206

1111111. ŠŠŠŠttttiiiikkkoooovvvvoooo 88 1111444

111112222222. VVVVVVVViiiiinnnnnaallllliiii 800 222222000000888888

UUUUUUUkkkkkkkkkuuuuuuuuupppppppnnnnnnnnoooooooo 66666666666666664444444444 11111...77777779999999955555555

STSTSTSTSTSTATATATATATATISISISISISI TITITITITT KKKKIII POPOPOPPOPO ADADADADACICCIIC OO OO OOOBIBIBIBIB TETETETELJLJLJLJIMIMIMIMAAAA POPOPOPO B B BBROROROROROROJUJUJUJUJUJUJ LALALANONONONONONONOVVAVAV - - 2 2 20101011100.0.

MjMjMjMjesessseestatata u župpppiiii

ObObbbbbbbititiitititeleljiji s s

111 llanana omommmmmm 2 2 225555 555555 22 888 3434 00 1 155 22 3939 1 11555 44 2322 1 172772

2222 lllananannnaaaaa 43434 3 33 1 1 1 88 41 111 222222 6 6 5 5555 2424 33 22444 23231

3333 llllananananaaaa 24242424 0 000000 1 1 1 1 1 11 7 0 55 1 1 1 144 99 00 17177 777999999

4 llana a 313111131 00 0 00 0 0 00 00 0 000 00000 6 6 66 66 0 000000 44 44 0 0 00 9 9 1000 11 44444 65656565

55 llannoovovaaaaaaaa 27 00 0 00 1 1 55 55 0 0 0 8 44444 9 999999 1 1 11 1000000 0000000 7777 7177171

6 llanovva 1010 2 222222 0 11111 1 1 2 2 1 1111 0 0 3333 33 2 22 0 000 2 222222 2 2444

77 llananovaa 44 1 00 11111 33 00 11111 00000000 111111 2222222 00000 2222 1515151511

88 lana ovova 0 00 0 0 00 00 1 00 22 0 0 0 33

99 llananovovaa 00 0 0 0 11 00 1 0 1 0 0 1 4

1010 lalanonovava 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

U Ukukupnpnoo 16164 1111 44 20 98 3 58 13 1333 72 8 80 664

rV

rV

rlilik

aka

eeC

eC

etitin

ana

iC

iC

ivlvljaaaaj

nenenene

Ga

Ga

Ga

GGGrjrjj

akk

eeJeJežeže

vivi

Koo

Ko

KKljljl

nanee

Ko

Ko

Koo

Kos

osoorereer

Ku

Kuu

Kuuuk

akarr

Ma

Mao

vovicic

eee

PoPodod

sosojeje

ŠtŠtŠtŠŠtikiki

ovvoooo

Vi

Viiin

annnli

kkkU

kkupupupupnono

STATISTIKA KATOLI KIH OBITELJII STANOVNIKA ŽUPE VRLIKA

Godina Obitelji Stanovnika1857. 3.0161869. 3.0881887. 3.5001897. 566 3.8781898. 662 3.9481903. 612 4.7681906. 772 4.7611913. 942 5.2991939. 6.8861965. 705 4.3781973. 752 4.3388111199997779. 777755 333..999999555500000222222200000000000000000777.. 1111111.888866222222222222000000000000000099999999. 666666666666644444 111.777777799999999555

VRLIČKO KOLO 1111

STATISTIKA VJERSKOG ŽIVOTA ŽUPE VRLIKA

Godina Krštenih Krizmanih Vjen anih Umrlih1949. 151 49 421950. 7171951. 153 401953. 172 463 50 621955. 174 38 311959. 146 361 50 222291960. 124 44 281964. 109 33338 201966. 103 416 1155 221968. 90 336 231970. 68 222 3551111999977771111... 666999 489 3344 334111999997777444. 522 3336666 22661980. 52 14400 2277 3300001199988855. 46 11222255 221 4411119899999... 55555 11100222 18 3355111199999995555. 3333111111 666669999 11133 444331111199999999777. 444422 666622 11333 44444455555222222000000000000000000.. 44444411111 1111112222222 44444444777772200005555.. 333333333 8888 555552222222222222000000007777.. 33330000 11119999 7777 4444555522222000099.. 22222222 111113333 10 55557777

1212 VRLIČKO KOLO

15. obljetnica vojno redarstvene akcije »Oluja«15. obljetnica vojno redarstvene akcije »Oluja«U 6,10 sati počele su padati na Vrliku

paklene granate iz minobacača i drugih oruž-ja. Sve je u panici. Pucalo se i borilo se cijeli dan. Medicinsko osoblje u punoj pripravno-sti. Ranjenici dolaze svaki čas. O misama nije bilo ni govora. Crkva je cijeli dan zatvorena. Župnik i župski vikar slavili su misu u župskoj kući u sestrinskoj blagavaonici. S. Anđela je otišla još jutros prema Splitu zajedno sa stari-jim osobama i djecom.

Ručak je u župskoj kući za liječnike i nas dvojicu. Bitka se vodila cijeli dan. Noć je bila relativno mirna. Čulo se je pucanje iz puškomitraljeza i pušaka. Danas je od čet-ničke granate poginuo Ive Lelas.

Jutros je stigao i bivši župnik fra Dušan Domić radi uvoda novih svećenika u njihovu službu. On je jutros pošao u Maovice sa fra

Damirom gdje su u crkvi našli samo remetu. Zatvorili su crkvu i vratili se u Vrliku jer su i gore pale prve granate kao što je to bilo i na druge zaseoke cijele župe.(Fra Frano Laco, župnik, 25. VIII. 1991., nedjelja)

Ovaj dan mogao bih označiti: Dan stra-ve i užasa! Pucalo se iz svih oružja. Iz aviona bombardirano je i Kijevo i Vrlika. Gotovo ci-jeli dan svi smo proveli u skloništu. Bilo nas je oko 20-ak. U ovom bježanju u podrum spasio nas je pas Maksi koji je prije od nas osjetio granate gdje je lajući bježao u svoju kućicu.

Župnik je u skloništu dao svima zajed-ničko odriješenje.

Iza podne stigao je poziv da su u Vi-naliću neki naši ranjenici. Liječnička se ekipa uputila po njih sa sestrama i šoferom. Kada su se vratili imali smo što vidjeti i čuti. Na njih su pucali iz pušaka sa tromblomima. Porazbijana stakla. Oni su pobjegli u kukuruz i puzeći su svi zeleni od trave jedva izvukli glavu. Čuli su po-vike uz četničku pjesmu: Ustaše…. Ustaše…!

Oko 20,00 sati stiglo je iz Splita nare-đenje da se svi povučemo prema Potravlju.

S poginulim i ranjeni-ma medicinsko osoblje se povuklo. Ostali su samo nas dvojica. Iza svih smo se i mi povukli ostavivši sve iza sebe. Pokupili smo sve starce i nemoćne. Zadnja je hladnjača koja je poku-pila ljude iz Vrlike. Fra Frano je pošao sa svojim autom prema Potravlju a fra Damir sa svojim. Fra Damir je ukrcao u svoje auto 7 gardista sa svom opremom i vozio ih do Potravlja. Bez svijeta sti-gli smo u Potravlje k žu-pniku fra Petru Jankoviću

oko 21,00 sat. Odmah smo u školi posjetili ranjenike i medicinsko osoblje gdje smo im kazali da je jedan gardist poginuo dok je bila operacija na kuću Babićeva djeda.(Fra Frano Laco, župnik, 26. VIII. 1991., ponedjeljak)

VRLIČKO KOLO 1313

U 10,00 sati u hotelu »Split« u tzv. »starom restoranu« bilo je veoma svečano. S našim župnikom fra Petrom Vrljičkom i kapelanom došao je slaviti sv. misu biskup Domenico D’Ambrosio. On je biskup bisku-pije Termoli –Larino – Molize u Italiji. S bi-skupom, župnikom, kapelanom fra Pavlom Norcem – Kljajom u koncelebraciji su bili još: fra Ante Vugdelija i pratilac biskupa župnik za moližanske Hrvate fra Petar Mi-lanović – Litre. Na početku mise iza ulazne pjesme župnik fra Petar pozdravio je 0. bi-skupa Dominica riječima:

»Dragi oče Biskupe!Pozdravljam Vas u ime 3.500 župlja-

na župe Vrlika. Naša je župa prije točno 27 mjeseci okupirana, a vjernici i njihov župnik i kapelan te časne sestre bili su primorani pobjeći pred tenkovima razularenih četnika da bi spasili goli život.

Gore u Vrlici naše su kuće opljačkane, veliki broj kuća je zapaljen i porušen. Žup-ska crkva Gospe Ružarice u Vrlici i filijalne crkve sv. Jure na Maovicama potpuno su u unutrašnjosti uništene: kipovi su razbijeni, sv. slike i zidovi izrešetani su puščanim mecima, sveto posuđe je ukradeno, a liturgijska odje-ća je obečašćena. Filijalna crkva sv. Spasa u Ježeviću sravnjena je sa zemljom.

U Vrlici je ostalo još oko 120 staraca i starica. Žive gladni pod velikim terorom. Svi koji su u zadnje vrijeme na slobodu došli govore da im je bilo najteže ovo vrijeme biti bez svećenika, sv. mise i sakramenata.

Prognani Vrličani smjestili su se najve-ćim dijelom u Splitu po hotelima. A ima ih koji su smještaj našli kod rodbine i prijatelja u Splitu i okolnim mjestima.

U Splitu na tri mjesta djeluje osnovna škola i u njoj predaju vrlički nastavnici i vr-ličko pastoralno osoblje. Mnogi naši ljudi su nezaposleni, mali broj ih se uspio zaposliti, neki su na bojištu, mali broj ljudi nađe nešto posla kod privatnika, većina žena nastoje raditi ručne radove samo da im ovo vrijeme progonstva što prije prođe.

Oče biskupe! Dok sam vam iznosio teš-ku sadašnju situaciju prognanika i naše do-movine te bježanja pred okrutnim neprijate-ljem sigurno ste se mislima vratili 500 godina unatrag kad su isto tako naši stari Hrvati mo-rali bježati pred Turcima u Molize i Gradišće. Hrvatska je danas kao i prije bila predziđe kršćanstva i katoličanstva, ali nam se čini da neki u Evropi pa i neki katolici to ne vide ili ne žele vidjeti pa često iznose razne neistine o Hrvatima i našoj domovinskoj Crkvi. Usprkos tome mi i dalje želimo ostati predziđe kršćan-stva jer smo upravo zahvaljujući vjeri u Krista sačuvali svoju nacionalnu svijest i bit. Ta nas vjera jača i sada u progonstvu i podržava u nama nadu u ponovni povratak na rodna ognjišta. Vjerujemo naime da Bog ostaje vje-ran onima koji ga ljube, zato se preporučuje-mo u Vaše molitve, a i u materijalnu pomoć kako bismo mogli prebroditi ovo stanje rat-nog vihora. Dobro nam došli!«(Fra Petar Vrljičak, župnik, 28. XI. 1993., nedjelja)

U 10 00 ti h t l S lit t P V l č l

1414 VRLIČKO KOLO

U 12,35 sati u oslobođenoj Vrlici kao znak pobjede izvješena hrvatska zastava na policijskoj postaji. Vrlika je nakon četiri godine slobodna. O. župnik je pohitio među progna-nike da proslavi ovaj povijesni događaj za Vrliku. Svi nam čestitaju. Suzama nema kraja. Vojnik Stipe Uzun već je stigao u hotel »Split« i daje izvještaj. Nitko nije poginuo, samo dvojica ranjenih.(Fra Ante Madunić, župnik, 5. 08. 1995.)

U Vrlici se već uspostavlja civilna vlast, a u popodnevnim satima i župnik je otišao u Vrliku da vidi grad, crkvu i župnu kuću. Cr-kva Gospe Ružarice čitava, ali unutrašnjost crkve našao je u pravoj pustoši. Sve izrazbi-jano i prevrnuto. Pravo obečašćenje. Kip fra Filipa Grabovca nestao. Samo postolje od-vučeno na česmu gdje sam zatekao vojsku i policiju gdje se vesele i sami pripremaju večeru. Srdačan razgovor sa svima.

Župska kuća nije konstrukcijski ošteće-na, ali sva je pokradena. Odnešeno je sve što se dalo odnijeti. Prava pustoš. Po podu ostao dio knjiga i spisa. Strah od miniranja, ali ipak sam obišao cijelu kuću. Prava pustoš i stravično. No ipak ubrzo može biti dove-dena u prvobitno stanje. Opet ipak dobro jer smo se nadali mnogo goremu.

Grad je potpuno opustošen iako nije toliko razoren. Sve rastvoreno i opljačkano. Grad se nije uređivao pa daje dojam da o njemu nitko nije vodio brigu.

Crkva sv. Petra u groblju oštećena ne-znatno na krovu, ali zbog sigurnosti nismo joj se mogli približiti. Sela naše župe znatno su uništena posebno Ježević, gdje je crkva potpuno iz temelja srušena, a sve kuće su popaljene. Vinalić nešto slično, ali manje, ali Kosore potpuno. Na Maovice nisam otišao. U Podosoju naše kuće zapaljene gotovo sve. Stoka slobodno šeće po cesti i oranicama.

Po povratku u razgovoru sa župljani-ma svi žele čim prije poći u posjet. Radi mje-ra predostrožnosti, slobodan odlazak još se ne dopušta.(Fra Ante Madunić, župnik, 6. 08. 1995.)

VRLIČKO KOLO 1515

O. župnik otišao u Vrliku i obišao Maovice i Ježević. Na Maovicama crkva je opustošena i izrazbijana u svom inventa-ru. Građevina je pošteđena osim nekoliko pokrovnih crjepova. U zaseoku su ostale neke srpske obitelji (stariji članovi). Zvona (dva) koja su bila pred crkvom su nestala. Groblje izgleda netaknuto. Sve u svemu prava pustoš. Župnika je pratio vojnik De-nić sa Maovica.(Fra Ante Madunić, župnik, 8. 08. 1995.)

Župnik je u Vrlici od jutarnjih sati do navečer kada se vraća u Split. Uglavnom se u ovom vremenu ljudi vraćaju u Vrliku i čiste kuće i okoliš. Komunalci rade užurbano na ospo-sobljavanju dovoda vode, struje i telefona. Prikupljena stoka velikog grla dijeli se mještani-ma koji to mogu uzeti. Veliko zanimanje za povratak ali uvjeta još nema iako je ministrica prosvjete u svom posjetu Vrlici 16. 08. rekla da škola može početi i to 20. rujna. Škola inače nije bitno oštećena. Narod odlazi u napuštene kuće i traži svoje odnešene stvari i strojeve. Kiša gotovo stalno pada i otežava radove. Pirotehničari rade na razminiravanju objekata i terena ali ih nema dovoljno. Civilna zaštita radi svoj posao. Struje i vode još nema. Mnogo je toga uništeno ali bi se moglo tako brzo povratiti u funkciju.(Fra Ante Madunić, župnik, 20.-25. 08. 1995.)

Subota. Prva sv. misa u crkvi Gospe od Ružari-ja. Prisutni članovi Poglavarstva, vojske, poli-cije, Vrličani iz izbjeglištva i gosti. Misu je u crkvi predvodio 0. župnik koji je u homiliji pozvao sve prisutne na smirenost, razumijevanje i čuvanje ljudskosti i pravednosti svakog pojedinca kao i na savjesno izvršavanje zadataka i pomaganje drugima. Na kraju mise prisutne je pozdravio novoizabrani načelnik općine Vrlika gosp. Vi-cencije Biuk, koji je ujedno i saborski zastupnik. Zamijenio je Dušana Turudića, kojemu se i novi načelnik i 0. župnik zahvalili.

Iza mise slijedilo je otvaranje i blagoslov Splitske banke koju je uz nazočne blagoslovio 0. župnik kojega je direktor banke darovao sa 4.000 kn. za obnovu crkve. Vrlička djeca su bila prisutna i ovdje u crkvi u narodnim nošnjama.

Navečer je Međunarodna organizacija Gebertsaktion Međugorje iz Beča darovala žu-pniku 75.000 šilinga za obnovu crkve u Vrlici.(Fra Ante Madunić, župnik, 26. 08. 1995.)

cpplndncZn

S04p

Gp(

Pripremio: Fra T. Brekalo

DAJ NAJBOLJE OD SEBE

Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan.

NIJE VAŽNO, VOLI GA!

Ako činiš dobro, pripisat će to

tvojim sebičnim ciljevima.

NIJE VAŽNO, ČINI DOBRO!

Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš

lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.

NIJE VAŽNO, OSTVARUJ SVOJE CILJEVE!

Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno.

NIJE VAŽNO, ČINI DOBRO!

Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.

NIJE VAŽNO, BUDI ISKREN I POŠTEN!

Ono što si godinama stvarao,

u času bi moglo razrušeno biti.

NIJE VAŽNO, STVARAJ!

Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.

NIJE VAŽNO, POMAŽI IM!

Daješ svijetu najbolje od sebe,

a on će ti uzvratiti udarcima.

NIJE VAŽNO, DAJ NAJBOLJE OD SEBE!

Zapis na zidu sirotišta u Shishu Bhavan,koji je utemeljila bl. Majka Terezija

1616 VRLIČKO KOLO

VRLIČKO KOLO 17

PROSLAVA SV. SPASA U CETINI15. svibnja 2010.

Milicioner Breko došao u župnu kuću u Vrlici radi pro-slave sv. Spasa u Cetini. Kaže da poručuje kninska milicija o našem dolasku u Cetinu na Spasovo. Rekao sam mu da mi nismo rekli narodu da dođe u Cetinu, a niti će naš narod tamo doći. Ne želimo da se prolije krv zbog crkve. Očito je da srpska Crkva izaziva nerede povezujući se sa srpskom dnevnom politikom. Čujemo da su tamo postavili straže na putove i most da ne bi tko od katolika došao. Kažu da »ni ptica ne može proletjeti kroz njihovu stražu.«

(fra Celestin Belamarić, župnik – 18. V. 1990.)

Prvi put, nakon Domo-vinskog rata, slavlje proslave blagdana Sv. Spasa u Cetini, kod staro-hrvatske crkve, odgo enoje zbog nevremena. Slav-lje je održano u župnoj cr-kvi Gospe Ružarice u Vr-lici u 10,30 sati. Crkva je ipak bila ispunjena vjer-nicima – hodo asnicima.Iz Splita je stigao autobus hodo asnika sa bivšim župnikom fra Markom Duranom. Iz Drniša, Si-veri a i Kadine Glavice je stigao autobus krizma-nika sa svojim župnicima. Na slavlje je stiglo hodo-asnika osobnim automo-

bilima iz susjednih župa.

Misno slavlje je pred-vodio fra Ante Vu kovi ,profesor Teološkog fa-kulteta u Splitu. U kon-celebraciji je sudjelovalo 10 sve enika. Pjevanje su predvodili franjeva kibogoslovi iz Splita koji su došli sa svojim magistrom fra Domagojom Runjom i voditeljem zbora fra Mi-lom irkom.

Fra Ante je u pro-povijedi izme u ostalo-ga naglasio: »… Navikli

smo da ne slušamo Božju rije i da se bavimo br-bljanjem novina i televi-

zije i da nam Božja rijeza naš život ne zna i ap-solutno ništa… Pune su

Fra Tomislav Brekalo: Sv. Spas, akvarel, 2008.

1717

1818 VRLIČKO KOLO

nam uši imena ljudi koji nose vlast. Svaki dan nam se ponavljaju. I u Crkvi i izvan nje. Pune su nam uši gospodstva nad lju-dima, ekonomskog gos-podstva i zarobljavanja. Pune su nam uši hvalje-nja imena ljudi koji imaju slavu. Gospodstva, mo i,vrhovništva, vlasti!....Nema spoznaje Boga ako nisi otkrio sile koje zaro-bljuju ovjeka u svijetu i ako nisi otkrio im si sam zarobljen. Koje vr-hovništvo je tebi u tvome srcu važno?

…Nismo mi u Crkvi slobodni od ropstva. Nismo mi zato što smo u Crkvi, bezgrješni i isti. Nego smo unutra jedino sa sviješ u da nas ni jedna ljudska sila od toga ropstva ne može oslo-boditi osim Njegove. … Gdje je tvoje srce? Je li se mi klanjamo novcu? Je li

UZAŠAŠĆE – SPASOVO. Danas smo doživjeli sramotu kao Hrvati i katolici. U Cetini u našoj katoličkoj crkvi, spomeniku nulte kategorije naše povijesti Srbi su održali liturgiju i tako osvojili naš nacionalni i vjerski spomenik. Liturgiju je slavio srpsko pravoslavni episkop Nikolaja Mrđa. Svi se crvenimo i obraz nam otpada da su naši političari iz Zagreba tražili od nas da tamo mi ne dolazimo. Alarmirali su kardinala Kuharića. Split-skog nadbiskupa Antu Jurića i naš Provincijalat da ne bismo štogod posredovali. Sada je sve kasno!

(fra Celestin Belamarić, župnik – 24. V. 1990.)

se mi klanjamo silama svi-jeta? Je li mi komentiramo Božju rije ili komentiramo Slobodnu Dalmaciju ili Ve-ernji list? Što mi je važni-

je? … Isus je naše središte. Dao Bog da nas susret s njime o isti iznutra, da nam otvori um i srce, da se kroz nas može dogoditi Božje prisustvo u svijetu…«

Misno slavlje proslave blagdana Sv. Spas u župnoj crkvi Gospe Ružarice u Vrlici

Fra Ante Vu kovi predvodi misno slavlje

VRLIČKO KOLO 1919

Raspitivajući starije ljude po Vrlici doznao sam ove podatke o crkvi sv. Spasa:- Kamen s pleterom nad prezbiterijem veličine oko 50x30 cm. uništen je u ožuj-

ku 1984. g.- Od 1948. počeli su rušiti stećke i tu gradili grobove.- Pravoslavac Barišić, (možda), dok je župnikom u Vrlici o. fra Pile Bilušić, učinio

je nuždu na oltarsku ploču gdje su katolici svake godine do 1948. služili sv. misu. Obolio je i teško umirao – narod kaže, »nije mogao umrijeti«. Kad se tamo na Spa-sovo govorila sv. misa, rečeni Barišić je poručio župniku da u njegovo ime u Boga i katoličkog naroda upita oproštenje. Narod je odgovorio tri puta: »Opraštamo! Bog mu oprostio«! Nakon dva sata je umro.

Navedenu oltarsku ploču razbio je Nenad Kovačević p. Šime i Petar Paspalj obojica iz Vrlike. To su uradili pred sami rat.

Onaj kameni starohrvatski pleter razbili su članovi srpskog društva »Prosvjeta«. Glavni je bio Mirko Arnaut. (III. 1984. g.).

(Fra Celestin Belamarić, župnik – 2. VI. 1990.)

Na kraju misnog slav-lja župnik fra Tomislav Brekalo zahvalio je svima koji su na bilo koji na insudjelovali u organizaciji ovoga slavlja i naglasio: »Ipak smo ovdje u župnoj crkvi Gospe Ružarice u Vrlici proslavili slavlje Sv. Spasa. Svi smo bili u mislima u Cetini, u sta-rohrvatskoj crkvi, na sta-rohrvatskom groblju. Da crkva ima krov sve bi bilo druga ije. Nekima je, koji su odgovorni za starohrvat-sku crkvu sv. Spasa, najve-i problem, ako je pokriju

i postave vrata, kome eonda dati klju od crkve. Zna se kome treba dati klju , zna se tko je gradio tu crkvu, zna se kada je

Pjevanje predvodi franjeva ki bogoslovi iz Splita

gra ena, zna se tko na tome velikom starohrvatskom groblju po iva, zna se iji

je pleter. Puno toga se zna. Ipak, neki postupaju kao da se još ne zna. Do kada?«

Fra Tomislav Brekalo

2020 VRLIČKO KOLO

Nakon završetka Godine sv. Pavla, papa Benedikt XVI. odredio je da se u cijeloj Crkvi ova godina (2009./2010.) obilje-ži kao Svećenička godina, povodom 150. obljetnice smrti arškog župnika Ivana Marije Vianneya kojeg je papa Pio XI. godine 1929. proglasio zaštitnikom svih župnika. Sveti Otac govori o svećeništvu kao dragocjenom daru Crkvi i svijetu, ističući pastoralne metode sve-tog arškog župnika te važnost nasljedovanja njegove duhovnosti.

Svećenička godina traje od 19. lipnja 2009. do 19. lipnja 2010. godine, a ima

de arškog župnika kojeg Papa postavlja kao uzor svećenicima.

U pismu najave ove godine Sveti Otac iz-među ostaloga ističe sljedeće: »Postoje, na ža-lost, i situacije, vrijedne svake osude, u kojima sama Crkva trpi zbog nevjernosti nekih svojih službenika. A svijet onda iz toga izvlači motiv za sablazan i odbijanje. Zato je potrebno da u ovoj Svećeničkoj godini svaki od nas posta-ne svjesniji dragocjenosti dara koji mu je Bog udijelio kad ga je pozvao u svećeničku službu te se istovremeno pomno ispita čime možda doprinosi da vjernici i svijet nedovoljno prepo-

SVEĆENIČKA GODINA

dva aspekta. Jedan je u odnosu na svećeni-ke koji su pozvani dublje otkriti i proniknuti u svoj poziv, a drugi u odnosu na vjernike, da otkriju važnost svećeničkog poziva za navje-štaj Evanđelja.

Svećenička služba je zvanje koje pozi-va svećenike da svoju službu shvate i žive kao proročki poziv i poslanje u svijetu. Mo-litva, žrtva, duhovnost, osobna svetost, na-stojanje oko kršćanskog odgoja župljana, briga za bolesnike i siromahe te suradnja s vjernicima, karakteristike su pastoralne meto-

znaju i cijene taj sveti dar, a sve s ciljem da bi iz svog života otklonio ono što je nespojivo sa svećeničkim pozivom i službom.«

Ova Svećenička godina je i posebna prigoda za sjećanje i zahvalnost za neumoran rad i nesebičnu žrtvu svih onih svećenika koji su među nama, kao i onih koji su već prešli prag vječnosti, kao i za molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja koja u suvremenom svijetu nedostaju, te za ustrajnost i vjernost onih koji su se odazvali ovom Božjem pozivu.

F.T.B.

VRLIČKO KOLO 2121

DUHOVNA ZVANJA IZ ŽUPE VRLIKAPrema mojim višemjesečnim istraživanjima doznao sam da je iz Vrličke župe bilo 22

fratara koja su preminula a živućih sada ima 5. Osim 5 franjevaca iz župe potječu i dva redovnika – isusovca. U Riječkoj nadbiskupiji djeluje jedan svećenik i jedan u Sloveniji – biskupija Novo Mesto.

Danas iz Vrličke župe ima živih 15 časnih sestara. Nekoliko ih je umrlo.

U prvom dijelu ovoga članka donosim sve glavne podatke o živućim redovnicima, redovnicama i svećenicima. U drugom dijelu koji će izići u idućem broju Vrličkog kola do-nijet ću sve važnije i dostupne podatke o preminulim redovnicima i redovnicama.

Doznao sam da veliki dio župljana ne poznaje redovnike, redovnice i svećenike koji potječu iz njegove župe. Zato sam se potrudio i pronašao važnije podatke o duhovnim zvanjima sa terena Vrličke župe kako bi ih župljani, osobito mladi, što bolje upoznali, s njima se družili i tako se možda i oni odlučili poći njihovim stopama.

FRA DRAGO GVERI

FRANJEVA KA PROVINCIJA PRESVETOGA OTKUPITELJA – SPLIT

mladu misu slavio je 9. VII. 1978. u Vrlici.

Obnašao je ove služ-be: župni vikar u Zagrebu (1978. – 1980.), Misionar u Zairu – Afrika (1980.

Fra Drago je ro en u Vinali u 25. VIII. 1952. u obitelji Ivana i Ane r. Bo-žinovi . Osnovnu školu je završio u Vrlici g. 1967., a franjeva ku Klasi nu gi-mnaziju u Sinju 1972. Fi-lozofsko – teološki studij poha ao je u Makarskoj i Zagrebu. Diplomirao je na Katoli kom bogoslov-nom fakultetu u Zagrebu 1979. Novicijat na La Verni (Italija) završio je g. 1970., a sve ane zavje-te položio u Makarskoj 1976. Za sve enika je za-re en u Sinju g. 1978., a

– 1993.), Dušobrižnik u Barrio Vucetich – Argen-tina (1993. – 1994.), župni vikar u Vancouveru – Ka-nada (1994. – 1996.), žu-pnik u Winnipegu – Kana-da (1996. – 1998.), župnik u Edmontonu – Kanada (1998. – 2003.), misionar u Burundiju (2003. – 2008.) i župnik u pokrajini Molise – Italija (2008. – 2009.).

Sada vrši službu du-šobrižnika u Vancouveru – Kanada.

3105 E. 1st Avenue, Vancouver – B. C.., V5M 1B6, Kanada

2222 VRLIČKO KOLO

Fra Božo je ro enu Ježevi u (Matkovine), 23. X. 1956. u obitelji Stjepana i Mare r. Ga-li . Osnovnu školu je poha ao u Koški (Sla-vonija), Ježevi u i Vrli-ci gdje je završio osmi r. 1972., a franjeva kuklasi nu gimnaziju u Sinju 1974. Filozofsko – teološki studij poha aoje u Makarskoj i Zagre-bu, gdje je bogoslovlje i završio 1983. Novicijat

na Visovcu završio je g. 1978., a sve ane zavjete položio je u Rimu 1981.

Za sve enika je zare enu Sinju g. 1983., a mladu misu je slavio u Ježevi u24. VII. 1983.

Obnašao je ove služ-be: župni vikar u Promini (1983. – 1990.), župnik u Perkovi u (1990. – 1998.) i župnik u Stankovcima (1998. – 2009.).

Sada vrši službu žu-pnika Dubravica i Rupa u Šibenskoj biskupiji.Župa sv. Katarine, 22 222 Skradin, tel: 022/ 775 477.

FRA IVAN REŽI

Fra Ivan je ro enu Maovicama, 1. IV. 1978. u obitelji Bože i Luce r. Reži . Osnovnu školu je poha ao u Ma-karskoj, Vrlici i Kaštel Su urcu gdje je završio osmi r. 1993. Srednju elektro-tehni ku školu je poha ao u Splitu od 1993. – 1996. Filozof-sko – teološki studije je poha ao na Katoli kom

bogoslovnom fakultetu u Splitu gdje je i diplo-mirao 2009. Novicijat

na Visovcu završio je g. 2003., a sve ane zavjete je položio u Vrlici 2007. Za sve enika je zare enu Vrlici 2009., a mladu misu je slavio u Vrlici 19. VII. 2009.

Sada vrši službu žu-pnog vikara u Imotskom.

Franjeva ki samo-stan, Fra Stjepana Vrlji a21, 21 260 Imotski, tel: 021/ 841 178

FRA BOŽO DUVNJAK

IZ ŽIVOTA ŽUPE

VRLIČKO KOLO 2323

Fra Božo je ro enu Kninu (Podosoju), 30. XI. 1983. u obitelji Stipe i Marije r. Burilo. Osnovnu školu je završio je završio u Vrlici 1998., a franjeva ku klasi nugimnaziju u Sinju 2002.. Filozofsko-teološki stu-dij poha a na Katoli -kom bogoslovnom fa-

kultetu od 2003. Novici-jat na Visovcu završio je 2002., a sve ane zavjete je položio u Splitu 2008.

Sada živi u Franje-va kom samostanu (kle-rikatu) 0. fra Ante Antiu Splitu – Trstenik, Ivana Plemenitog Zajca b.b.,21 000 Split, tel: 021/ 541 700; 541 704.

FRANJEVA KA PROVINCIJA SV. JERONIMA – ZADAR

FRA IVAN LELAS

Fra Ivan je ro enu Vinali u (Jare), 13. I. 1948. u obitelji Filipa i Mare r. Biuk. Osnovnu školu završio je u Vrlici g. 1965., a Klasi nu gi-mnaziju u Splitu (Poljud) 1971. Filozofsko – teološ-ki studij završio je u Spli-tu 1976. U franjeva kosjemenište u Sinju je do-šao 1965. Sve ane zavje-te je položio u Splitu (Po-ljud) 1974. Za sve enikaje zare en u Solinu 1976., a mladu misu je slavio u Vrlici iste godine.

Obnašao je ove služ-be: kapelan u župi Srca Isusova u Zadru (1977. – 1979.), gvardijan u fra-njeva kom samostanu sv.

Duje u Kraju - Pašman (1979. – 2000.) i gvardi-jan sv. Križa na Krapnju (2000. – 2006.).

anki iz Šarengrada, da-nas nastanjene u Levanj-skoj Varoši kod akova.Od 2006. voditelj je Fra-njeva kog tre eg reda u Orebi u, Lumbardi i Blatu na Kor uli. Svakog mjeseca asnim sestrama u Blatu ima predavanje i njihov je ispovjednik. U samostanima gdje je bio redovni ki poglavar ista-kao se kao vrstan obnovi-telj samostana – kulturne baštine. Rado propovije-da u župama gdje ga po-zovu susjedni župnici.

Sada je gvardijan franjeva kog samostana Uznesenja Marijina u Orebi u, 20 250 Orebi ,tel: 020/713 075.

FRA BOŽO MANDARI

Osim ovih služba koje mu je povjerila Pro-vincija vršio je ili još vrši neke službe u sredinama u kojima djeluje. Od 1988 do 2000. bio je duhovni voditelj sestara Karmeli-

IZ ŽIVOTA ŽUPE

2424 VRLIČKO KOLO

P. Mate je ro en u Je-ževi u, 5. VI. 1952. u obite-lji Ivana i Mare r. Žeravica. Osnovnu školu završio je u Ježevi u 1967., a sred-nju brodogra evnu školu u Splitu 1971. Fakultet Orga-nizacionih nauka završio je u Beogradu 1982., a Teološ-ki fakultet u Zagrebu 1995. U Isusova ki novicijat u Splitu dolazi 1987. Sve a-ne zavjete je položio 1997., a za sve enika je zare en u Zagrebu 1995. Mladu misu slavio je u progonstvu u crkvi Gospe od Zdravlja u

HRVATSKA POKRAJINA DRUŽBE ISUSOVE – ZAGREB

Splitu 16. rujna 1995. Na-kon završene srednje škole i fakulteta u Beogradu radio je u splitskom Brodogradi-lištu 16 godina.

Vršio je ove službe u svojoj Provinciji: ekonom Provincije u Zagrebu, ekonom rezidencije u Za-grebu – Jordanovac 110, ekonom Fakulteta, knjiž-nice i Instituta.

Sada vrši službu eko-noma Filozofskog fakulteta Družbe Isusove, Knjižnice i Filozofsko – teološkog instituta. Živi u Zagrebu, Jordanovac 110, 10 000 Zagreb, tel: 01/ 235 4127.

P. Mate je ro en u Zagrebu, 15. II. 1977. u obitelji Filipa i Janje r. Vi-dakovi . Osnovnu školu je završio u Zagrebu 1990., a srednju (autoelektri ar)u Zagrebu 1994. Jedno vrijeme je radio, a onda je odlu io postati redovnik i sve enik. U isusova kinovicijat u Splitu dolazi 2000. Teološki fakultet završio je u Zagrebu – na Jordanovcu 2009. Za sve-enika je zare en u Zagre-

Sada vrši službu po-mo nika magistra novaka u Splitu. To mu je prva služba nakon mlade mise.

P. Mate ima brata Fi-lipa (1990.), sestre Gabri-jelu (1979.) i Magdalenu (1993.)

ISUSOVCI (DI), Ma-nuška poljana 1, tel: 021/ 329 124.

P. MATE BOŽINOVI

bu 2009. Mladu misu je slavio u Maovicama 26. VII. 2009.

P. MATE SAMARDŽI

VRLIČKO KOLO 2525

DON TOMISLAV ZE EVI

RIJE KA NADBISKUPIJA – RIJEKA

u Rijeci upisao se 2001. g. Nakon dugog razmišljanja odlu io je postati sve enik.Godine 2004. primljen je u sjemenište u Rijeci. Za a-kona je zare en 2006. g. a 23. VI. 2007. zare en je za sve enika u Rijeci. Mladu misu proslavio je na Ma-ovicama 1. VII. 2007. g. Sada studira u Rimu.

TOMAŽ MARAS

Tomaž je ro en u Novom Mestu (Sloveni-ja), 10. IX. 1976. u obite-lji Ivana i Anice r. Berus. Otac mu je ro en u Podo-soju 1941. Deset godina je radio u Njema koj. Kad se oženio s Anicom Berus 1975. nastanio se u No-vom Mestu.

Osnovnu školu Tomaž je završio u Novom Mestu 1991., a gimnaziju tako eru Novom Mestu 1995. Na-kon srednje škole odlazi na studij kemije u Ljubljanu. U sjemenište u Ljubljanu dolazi 1996., a za sve e-nika je zare en u Ljubljani 2003. U Rimu je završio

ŠKOFIJA NOVO MESTO - SLOVENIJA

licencijat iz dogmatike a još radi na doktoratu.

Kad je 2006. usta-novljena nova biskupija u Novom Mestu postaje lan te biskupije.

Vršio je ove služ-be: Kapelan u župi Kranj (Nadbiskupija Ljubljana)

Don Tomislav je ro-en u Sinju, 22. IX. 1979.

u obitelji Mate i Mare r. Guti . Do 1981. živio je u Maovicama. Poslije odlazi u Rijeku gdje je završio osnovnu i srednju ekonom-sku školu. Nakon zavr-šetka vojnog roka upisuje Ekonomski fakultet u Ri-jeci. Na Teološki fakultet

od 2003. – 2005., student u Rimu na papinskom univer-zitetu Gregoriana od 2005. – 2009. Od 1. VIII. 2009. vrši službu biskupskog taj-nika u Novom Mestu.

Živi u Novom Mestu (Slovenija), Kapiteljska 1, p.p. 182, 8001 Novo Me-sto, tel: + 386 7 38 44 402; + 386 41 287 995.

2626 VRLIČKO KOLO

SLUŽBENICE MILOSR A (AN ELE) - SPLIT

S. VI ENCA(PERA) BIUK

S. Vi enca ro ena je u Vinali u 10. III. 1935. u obitelji Jakova i Ane r. Zidar. Osnovnu školu je završila u Vrlici. U samo-stan sestara u Splitu došla je 1956., a vje ne zavjete položila je u Splitu 1966.

Bila je na službama na Bra u – Su urac, Za-grebu, Vrbovcu i Splitu. U ovim mjestima vršila je razne ku ne poslove.

i Ane Vu emilovi -Juri .Osnovnu školu je završila u Ježevi u 1948. U samo-stan sestara u Splitu došla je 1965., a vje ne zavjete položila je u Splitu 1975.

Bila je na službama u Splitu, Žrnovnici, Kaštel Novom, Kamenu. U ovim mjestima vršila je službe sakristanke i gardarobiere.

Sada živi u Splitu – Kamen gdje vrši razne ku ne poslove.

Sv. Mihovila 43, 21000 SPLIT (Kamen), tel: 021/ 325 281.

S. MIROSLAVA ORI

S. Miroslava ro enaje u Ježevi u 11. XI. 1941. u obitelji Marka i Stane r. Duvnjak.

U Družbu Službenica milosr a došla je 1957. u

Split. Vje ne zavjete po-ložila je u Splitu 1966. g.

Bila je na službama u Splitu, Viljevu (Slavo-nija), Zagrebu, Kaštel Su-urcu i Kaštel Novom.

U mjestima gdje je djelovala vršila je službe katehistice, orguljašice a obavljala je i neke druge redovni ke ku ne obveze.

Sada pastoralno dje-luje u Trogiru (katedrali) gdje vrši službu župne vjerou iteljice.

Sada je umirovljenica i živi u Splitu, iril Meto-dova 14, 21000 SPLIT, tel: 021/ 487-165.

S. DAMIRA (MARA) VU EMILOVI GRGI

S. Damira (Mara) ro ena je u Ježevi u 22. IV. 1935. u obitelji Filipa

Polinovac 30, Kaštel Novi, 21216 Kaštel Stari, tel: 021/ 230 950

S. GRACIJA (MARIJA) ERCEG

S. Gracija (Marija) ro-ena je u Slavoniji, Suboti -

kom Lugu (župa Koška) 23. VIII. 1947. u obitelji Petra

VRLIČKO KOLO 2727

i Mare r. Varnica. Osnovnu školu je završila u Suboti -kom Lugu 1962., a srednju školu u Splitu 1970.

U samostan sestara u Splitu došla je 1962., a vje ne zavjete položila je u Splitu 1974.

Bila je na službama u Kaštel Štafi li u (sakristan-ka i rad u vrti u), Njema -koj (stara ki dom), Splitu (magistra novakinja i ku -na poglavarica) i Rumunj-skoj (rad s Hrvatima).

Sada živi u samosta-nu u Splitu gdje vrši razne ku ne poslove.

iril Metodova 14, 21000 Split, tel: 021/ 487 165.

S. LUCIJA BATURINA

S. Lucija ro ena je u Maovicama 16. XII. 1948. u obitelji Stipe i Mare r. Batovanja. Osnovnu školu poha ala je u Maovicama

i Vrlici, a srednju školu završila je u Splitu 1968.

U redovni ku zajed-nicu u Split došla je 1968., a vje ne zavjete položila je u Splitu 1979. U Zagrebu je studirala duhovnost a u Splitu je završila teološko – katehetski studij.

Bila je na službama u Splitu, Žrnovnici i Kame-nu gdje je vršila službe ka-tehistice, u iteljice forma-cije i ku ne poglavarice.

Sada živi u Splitu gdje vrši službu provinci-jalne poglavarice

iril Metodova 14, 21000 Split, tel: 021/ 487 165

S. MARIJA BATURINA

S. Marija ro ena je u Maovicama 1. XI. 1950. u obitelji Ante i Boje r. Batu-rina. Osnovnu školu je za-vršila u Maovicama a sred-nju medicinsku u Zagrebu.

Vje ne zavjete je po-ložila u Splitu 1977.

Bila je na službama u Žrnovnici, Splitu, Kaštel Su urcu, Kaštel Novom, Zagrebu, Bra u - Nereži-š u, Zagrebu…

Sada živi u samostanu sestara u Splitu gdje je zapo-slena u Zavodu Samaritanac za rehabilitaciju djece obo-ljele od teške retardacije.

iril Metodova 14, 21000 Split, tel: 021/ 487 166

S. RUŽA BATURINA

S. Ruža ro ena je u Maovicama 6. IX. 1951. u obitelji Stipe i Mare r. Ba-tovanja. Osnovnu školu je završila u Vrlici 1967. Srednju školu je završila u Splitu 1975, a Institut crkvene glazbe na Katoli -kom bogoslovnom fakulte-tu u Zagrebu 1985. Završi-la je i TKI u Splitu 1995.

2828 VRLIČKO KOLO

U samostan sestara u Splitu došla je 1967., a vje ne zavjete položila je u Splitu 1977.

Bila je na službama u Splitu i Kaštel Štafi li u(dje ji vrti ), Njema koj- Frejung i Waldcirhen (stara ki dom), Zagrebu (studij), Žrnovnici (ka-

ŠKOLSKE SESTRE FRANJEVKE KRISTA KRALJA - SPLIT

tehistica i orguljašica u župi) i u Splitu – Kamen (katehistica).

Sada vrši službu kate-histice u Splitu – Kamenu.

Sv. Mihovila 43, 21000 Split, tel: 021/ 325 281.

S. BOJA (BOSILJKA) BIUK

S. Boja ro ena je u Vinali u 3. I. 1953. u obi-telji Jure i Šime r. Uzun. Osnovnu školu je završila u Vrlici 1967., a srednju školu u Splitu.

U samostan sestara u Splitu – Žrnovnica došla je 1967., a vje ne zavjete položila je u Splitu 1980.

Bila je na službama u Njema koj (stara ki dom), Kaštel Štafi li u (katehisti-ca) i Splitu (medicinska sestra).

Sada radi u Splitu u bolnici Firule kao medi-cinska sestra.

iril Metodova 14, 21000 Split, tel: 021/ 487 166

U ovim ustanovama radila je razne ku ne poslove.

Sada živi u Splitu gdje pomaže u samostanu oko pranja i gla anja rublja.

Lovretska 9, 21000 Split; tel: 021/ 319 366

S. VALENTINAŽERAVICA

S. Valentina ro enaje u Ježevi u 13. IV. 1947. u obitelji Cvitka i Marije r. Tarle. Osnovnu školu je

S. ROZA (BOJA)TOTI

S. Roza ro ena je u Maovicama 10. XI. 1934. u obitelji Blaža i Marije r. Varnica. Osnovnu školu završila je u Maovicama.

U samostan sestara u Splitu došla je 1956., a vje ne zavjete je položila je 1973. u Splitu.

Bila je na službama u Splitu (Franjeva ki samo-stan – Poljud), Kninu (Fra-njeva ki samostan), Zadru

(Nadbiskupijsko sjeme-nište), Sinju (Franjeva kisamostan) i Makarskoj (Franjeva ki samostan).

VRLIČKO KOLO 2929

je na Filozofsko – teološ-kom institutu u Zagrebu 1985. g.

U samostan sestara u Splitu dolazi 1967., a vje ne zavjete je položila 1978. u Splitu.

Bila je na službama u Kaštel Lukši u, Zadru – Arbanasi, Frankfurtu/M i ponovno u Kaštel Luk-ši u (zadnjih 19 godina).

etiri godine radila je u pastoralu a 31 godinu radi u dje jim vrti ima kao odgojiteljica sa predškol-skom djecom i kao vodi-teljica dje jih vrti a.

Sada živi i radi u Ka-štel Lukši u kao odgojite-ljica i voditeljica dje jegvrti a i kao odgovorna se-stra u svojoj zajednici.

Sv. Ivana 8; 21215Kaštel Lukši ; tel: 021/494 647

S. MARISLAVASAMARDŽI

S. Marislava ro e-na je u Maovicama 3. V. 1953. u obitelji Filipa i Kaje r. Blaževi . Osnovnu školu, kao i op u završava u Vrlici i Splitu u razdoblju od 1960. – 1970. godine. Srednju medicinsku školu završila je u Zagrebu.

U samostan Školskih sestara franjevki u Splitu došla je 1968. godine. U novicijat je ušla 1970., a doživotne zavjete položila je u Solinu 1976. godine.

završila u Splitu, a ugosti-teljsku školu u Zagrebu.

U samostan sestara u Splitu došla je 1964., a sve ane zavjete je tako-er položila u Splitu. Bila

je na službama u Splitu – Lovret, Zadru, Sinju – fra-njeva ki samostan, Zagre-bu (tri puta), Zaostrogu, Trpnju, Kaštel Lukši u i Segetu.

Sada živi i radi u Kninu kao kuharica u re-dovni koj ku i.

Zvonimirova 47, 22300 Knin; tel: 022/ 662 200.

S. KRUNA PLAZONI

S. Kruna ro ena je u Vinali u 7. XI. 1952. u obitelji Josipa i Jele r. To-ti . Osnovnu školu završi-la je u Vrlici 1996., a sred-nju školu, za predškolski odgoj, završila je u Splitu 1972. godine. Diplomirala

Tijekom redovni kogživota od 1971. – 1973. djeluje u Dubrovniku – Si-gurate, u svojoj redovni kojzajednici. Zatim odlazi u Njema ku u Bad Tolz gdje radi u Domu umirovljenika p. Rupert Mayer Heim i tu ostaje do 1978. godine. Na-kon povratka iz Njema ke

3030 VRLIČKO KOLO

MILOSRDNE SESTRE SVETOG KRIŽA - AKOVO

radi u Domu umirovljenika u Splitu – Lovret. Nakon Splita odlazi u svoju redov-ni ku zajednicu u Zagreb gdje radi u dje jem vrti u do 1983. godine. Zatim odlazi u Imotski u sestrinsku ku ugdje uz rad u dje jem vrti uvodi crkveni zbor u Prološ-cu. Godine 1984. ponovno se vra a u Dubrovnik gdje do danas djeluje kao medi-cinska sestra u Oftamološ-koj službi u Dubrovniku.

Od Sigurate 13; 20000 Dubrovnik; tel: 020: 321467

S. MARITANABATALI

S. Maritana ro ena je 7. VIII. 1953. u Maovicama u obitelji Ante i Pere r. Re-ži . Osnovnu školu završila je u akovu, a Filozofsko – teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu – odjel

za permanentno obrazova-nje, 1984. godine.

U redovni ku zajedni-cu u akovo došla je 1968., a vje ne zavjete je položila u akovu 1981. g.

Vršila je razne služ-be u raznim mjestima: Osijek – sakristanka; Ilok – sakristanka; akovo(Biskupski ordinarijat) – u knjižari; Opatija – sa-kristanka i Rijeka (Sušak) – sakristanka.

Sada živi u Rijeci - Sušaku gdje u župi Sv.

irila i Metoda radi kao sakristanka.

Prijelaz S. Vraza 5; 51000 Rijeka; tel: 051/ 424 287.

S. ANIJANA (MILKA) LELAS

S. Anijana ro ena je u Kosorima 11. IX. 1946. u obitelji Ilije i Ane r. Pla-zoni . Osnovnu školu je završila u Bapskoj kod Iloka, srednju školu u Osi-jeku 1964 i Katehetsku školu u akovu 1968.

Nakon završene sred-nje škole zaposlila se u INI u Osijeku gdje je radila kao tajnica i u komercijali.

Uvijek joj je bila želja ra-diti u misijama s ljudima koji su najpotrebniji uti za RADOSNU VIJEST, a koji su ujedno i najpotrebniji i zemaljskog kruha i ruha. Došla je u samostan kad je dobila godišnji odmor.

U samostan Sestara sv. Križa u akovu stigla je 1966. a vje ne zavje-te je položila u akovu1974.

Radila je u Biskup-skom ordinarijatu – ako-vo i Krk, u župi Komiža na Visu kao sakristanka, kra e vrijeme u HBK u Zagrebu i u Osijeku u župi sv. Josipa kao sakristanka.

Sada živi u Zagrebu gdje ure uje ku nu knjižni-cu i obavlja administrativne poslove koji se ti u sestara.

Vrhovec 43, 10000 Zagreb; tel: 01/ 3909 760

VRLIČKO KOLO 3131

KLANJATELJICE KRVI KRISTOVE - REGIJA ZAGREB

S. CECILIJA(IVANKA) MILKOVI

S. Cecilija ro ena je u Maovicama 17. XII. 1952. u obitelji Josipa (Mirka) i Mare r. Milkovi . Osnov-nu školu završila je u Bi-ha u (BiH) 1967. godine. Njezin otac kao voza ka-miona i autobusa zaposlio se u Biha u gdje se i prese-lio 1956. godine. S bratom i sestrom ljetne praznike je redovito provodila u Mao-vicama. Godine 1992. nje-zin brat i sestra s obitelji izbjegli su u Zagreb gdje i danas žive. Otac s. Cecili-je danas živi u Zagrebu.

Nakon završene os-mogodišnje škole dolazi

u redovni ku zajednicu u Zagreb 1967. godine. Do-životne zavjete je položila u Bosanskom Aleksan-drovcu 1978. godine

Bila je na službama u Zagrebu – odgojiteljica kandidatica i novakinja; Bosanskoj Gradiški – or-guljašica i sakristanka; Banjoj Luci – voditeljica zbora u katedrali, mjesna poglavarica i predavanje privatnih satova glazbe; Banjoj Luci – tajnica bi-skupa Franje Komarice; Zagrebu – orguljašica, provincijska savjetnica (2 mandata) i regionalna poglavarica (2 mandata).

Danas živi u Zagrebu gdje vrši službu regional-ne poglavarice.

Tuškanac 56, 10000 Zagreb; tel: 01 48 34 283

Prikupio fra T. Brekalo

U Zagrebu je završila gimnaziju, srednju glaz-benu i Institut za crkvenu glazbu.

VITRAJI ZA CRKVU GOSPE RUŽARICE U VRLICI

Ante Kuduz ro-en je 13. lipnja 1935. godine u Po-dosoju pokraj Vrlike. U Zagrebu je završio Školu primijenjene umjetnosti 1956. go-dine. Iste godine upi-suje se na Akademi-ju likovnih umjetno-sti – grafi ki smjer. Diplomirao je 1964. godine u klasi prof. Marijana Detonija. Kod istog profesora poha-

ao je od 1962. do 1964. specijalku za grafi ku.

Izlaže prvi put na skupnoj izložbi u Zagre-bu 1961., a samostalno od 1965. godine. Od tada do danas izlagao je na mnogo-

brojnim izložbama u zemlji i svijetu. Od 1969. zaposlen je na Akademiji likovnih umjetnosti u zvanju do-centa, a od 1975. u zvanju izvanrednog profesora.

Uz slikarstvo i gra-fi ku bavio se i grafi kimoblikovanjem, opremom

knjiga, asopisa i kata-loga. Od 1970. redovni je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Za-grebu. Predaje i na Stu-diju dizajna od njegovog osnutka 1989. godine.

Dobitnik je više na-grada i priznanja za svoj

rad. Živi i djeluje u Zagrebu.

Godine 2008. u dogovoru s biv-šim župnikom fra Markom Duranom i Gradom Vrlikom izradio je skice vitraja za župnu crkvu u Vrlici. Vi-traji su montirani 4. kolovoza 2010. godine.

3232 VRLIČKO KOLO

VRLIČKO KOLO 3333

VELIKI VJERNIKVeliki vjernik je onaj koji za sebe to kaže i pri tome ne misli da laže i sebe i druge.

Veliki vjernik je onaj koji kaže da se on i kod kuće može moliti i da za to ne treba ići u crkvu.

Veliki vjernik uzima nedjelje za lov, balote, športske priredbe, kafiće… Jedini put kad će zaviriti u crkvu je ponoćka, da se, eto, ne zaboravi stari obiteljski običaj.

Veliki vjernik će o Božiću blagosloviti kuću, svećeniku udijeliti novčani dar i dr-žati da je tako podmirio sve svoje obveze prema Bogu i prema crkvi.

Veliki vjernik objesi lice i hvali se kako posti, a to moraju znati svi njegovi u kući i na radnom mjestu.

Veliki vjernik se ne mrsi, ali zato kod njega nastrada dobra riba.

Veliki vjernik na sprovode dođe do crkve, ali ne ulazi u crkvu.

Veliki vjernik ne zna kad na sv. misi treba stajati, kleknuti ili što odgovoriti na pojedine zazive.

Veliki vjernik dođe u crkvu sa žvakom u ustima.

Velikom vjerniku zna zazvoniti mobitel nekoliko puta u crkvi.

Veliki vjernik traži Boga onda kad mu treba, a kad mu ne treba, drži se onoga: »Ne smetaj ti, Bože, meni – ne ću ni ja tebi«.

Veliki vjernik za crkvena svadbena slavlja odijeva se kao da ide na plažu.

Velikom vjerniku sv. misa za njegove potrebe mora biti služena kad on hoće, a ne kad se može.

Veliki vjernik se čudi kako se njegovo dijete ne može pričestiti i krizmati, a on je već kupio janjce, a prije toga nije uopće upitao je li njegovo dijete pohađalo vjeronauk i je li on ikada došao na roditeljski sastanak.

Velikom vjerniku je važnije kako će njegovo dijete izgledati na dan Prve sv. pri-česti, hoće li nastupati u priredbi i kako će se pirovati kod kuće, a ne kako se pripremilo dijete za prvopričesničko slavlje u crkvi.

Veliki vjernik ne zna da onaj koji nije crkveno vjenčan, i ne živi s Crkvom ili ne-dolično živi, ne može biti kum.

Veliki vjernik je uvijek bolji od onih koji »ližu oltare«.

Veliki vjernik je papskiji od samoga Pape. On bi mnogo toga u Crkvi mijenjao, ali sebe nikako.

Veliki vjernik ne zove svećenika svojim bolesnima, ostrjelima ili nemoćnim uku-ćanima, jer bi se oni mogli prestrašiti i pomisliti kako im s dolaskom svećeni-ka smrt već stoji na vratima.

Veliki vjernik za sebe govori da je »veliki vjernik« zato što on to baš nije. fra Ante Babić

3434 VRLIČKO KOLO

VRLIČKI ŽUPNICI

FRA STANKO BR I

Fra Stanko se rodio u Gali, 21. VIII. 1919. Na krštenju je dobio ime Sre ko. Osnovnu školu je završio u Gali. U Fra-njeva ku gimnaziju u Sinju stupio je 1930. g., a 1936. g. u novicijat na Visovcu. Nakon novici-jata u Sinju studira dvije godine fi lozofi je. Godine 1940. odlazi u Makarsku na studij bogoslovije. Tu je re en za sve enika1943. g. a teološki studij je završio koncem 1944. g.

Svoj život je proveo u pastoralnom radu po raznim župama. Vršio je ove službe: župni pomo nik u Drnišu (1945.-1947.); župnik u Ki-jevu (1947. -1956.); župnik u Vrlici (1956.-1964.); župnik u Promini (1964.-1967.); župnik u Potravlju (1967. -1982.); župni pomo nik u Otoku (1982.-1984.) i lansamostana Gospe Sinjske (1984.-1986.).

Osim pastoralnog rada i materijalno je radio u žu-pama u kojima je pastoralno djelovao. U Kijevu je obno-vio župnu crkvu i ku u. U Vrlici je uredio unutrašnjost župne crkve, a u Potravlju

je nastavio i dovršio izgrad-nju kapele kod župne ku e,te obavio temeljite obnove u župnoj crkvi.

Fra Stanko je bio prin-cipjelan i vjeran Crkvi u svemu. Pokazivao je veliku hrabrost srca. Bio je svjestan da i on nosi odgovornost za sudbinu vjere i Crkve u na-šem narodu. Kao neustraši-vi propovjednik Evan eljaborio se za istinu. Bio je o-vjek velikoga srca koji nije štedio sebe. Pomaganje dru-goga bila je njegova velika krepost i osobina.

U homiliji, prigodom slavlja mise zadušnice za p. fra Stanka, o. Nadbiskup dr. Frane Frani ovako se, izme u ostaloga, izrazio o

fra Stanki: »… I što bih o njemu mogao re i? Kad sam jutros uo za njego-vu smrt, pala mi je na pa-met ona tužaljka Davido-va nad pogibijom Saula: Kako pogibe div, junak!

Tako se i meni u i-nilo: Evo pogibe, oboren je div, junak, koji je bio za glavu viši od svih nas sa svojom fi gurom, snaž-nom i jakom fi gurom i svojim jakim glasom.

Uvježbao ga je onda, kad još nije bilo razglasa, pa je mogao održavati mise na otvorenom, da bi ga uli oni najudaljeniji po ku ama i poljanama, jer je imao glas grmovit kao truba. Fra Stan-ko je bio krasan ovjek. Od njegovih ljudskih vrlina po-sebno mi se svi ala njegova društvenost, komunikativ-nost, koja je svuda pristajala me u onim seljacima. Bio je jedan od njih, ali se s njima nije identifi cirao da bude kao oni. On im je bio vo a…«

Fra Stanko je umro u Sinju, 15. IV. 1986. u 68. godini života, 50. redovniš-tva i 43. sve eništva. Poko-pan je u franjeva ku grobni-cu u Sinju.

VRLIČKO KOLO 3535

FRA JOZO JANKOVI

Fra Jozo je ro en u Hr-vacama, 29. VI. 1910. u obitelji Marka i Pere. Na krštenju je dobio ime Ivan. Osnovnu školu za-vršio je u Hrvacama, a srednju školu – Franje-va ku klasi nu gimna-ziju u Sinju. U Novicijat na Visovcu stupio je 1928. Sve ane redov-ni ke zavjete položio je u Zaostrogu 1932. g. Filozofsko – teološki studij završio je u Sinju i Makarskoj. Za sve enika je zare en u Splitu 1934. g., a mladu misu je slavio 29. VII. 1934. u Hrvacama.

Vršio je ove služ-be: prefekt u sjemeništu (1934.-1936.); župni po-mo nik u Vrlici (1936. -1940.); župnik Vrlike (1940.-1955.); župnik Li-šana i defi nitor Provinci-je (1955.-1958.); župnik i dekan u Drnišu (1958. -1964.); župnik Rupa (1964.-1967.); zamjenik gvardijana i ispovjednik novaka na Visovcu (1967. -1969.); župnik Igrana i Drašnica (1969.-1971.); lan samostanske obi-

telji na Visovcu (1971.- 1973.); župnik u Vrpolju/

Knin (1973.-1975.) i lansamostanske obitelji u Si-nju (1975.-1987.) Umro je u Sinju u 77. godini života, 59. redovništva i 53. sve eništva.

Fra Jozo je prema svakome bio otvoren, su-sretljiv i nasmijan. Volio je prirodu, posebno cvije ekoje je s radoš u uzgajao i njegovao sve dok je god mogao. Sve je to znak da je imao profi njenu dušu.

Kao mladi sve enik, u 25. godini života, dolazi u Vrliku za pomo nika. Tada je Vrlika imala 6. 886 sta-novnika. Bio je vrlo revan u pastoralnom radu. U ško-le gdje je držao vjeronauk ide pješice jer nije imao prijevoznog sredstva. Kroz

kratko vrijeme upoznao je župu, sve vjernike, a i oni njega. Fra Jozo je imao neku privla nost u kontaktu s ljudima, dje-com i odraslima. Bio je uvijek vedar, veseo i raz-govorljiv. Ljudi su rado susretali i pred njim se rado otvarali. Lako je sve pridobivao i osvajao. Vjernici su ga doživlja-vali kao svoga duhov-nog oca, u itelja, pravog

Kristovog pastira. Svi su ga zvali »naš fra Jozo«.

U vremenu II. svjet-skog rata fra Jozo pokazuje svoju veliku krš ansku i franjeva ku dušu. Kao du-hovni otac briga se za sva-kog ovjeka, sve izmiruje i sklanja ispred životne rat-ne opasnosti. Poput dobrog Pastira on je svoj život izložio za sve njih bez ra-zlike na narodnost i vjeru.

Prigodom sprovodne mise o fra Jozi se ovako izrazio fra Celestin Bela-mari , Vrli ki župnik:

»…O. fra Jozo u Vr-lici je služio punih 19 go-dina, najprije 4 godine kao pomo nik, zatim 15 godina kao župnik. Žu-pnikom je postao baš pred

36 VRLIČKO KOLO

rat. Ostao je cijelo vrije-me rata u župi sa svojim narodom. Kroz rat stalno je nosio glavu u torbi, ali nije napustio svoga naro-da, sje aju i se Kristovih rije i da dobri pastir ne napušta svoga stada, a najamnik, kada vidi pogi-belj, bježi i ostavlja povje-reno stado.

I upravo zbog nje-gova boravka s narodom za vrijeme strašnoga rata bratoubila kog pokazala se njegova ljudska i sve e-ni ka veli ina tako da je on najpoznatiji župnik u Vrlici, župnik koji je najviše dobra u inio za vjeru i narod.

Njegov boravak s narodom kroz rat, kao i mogu nost toga boravka,

pokazuje kako je bio izvan svake politike i iznad svih politika, imaju i pred o i-ma Boga i narod, i to ne ovaj ili onaj narod, nego ovjeka kao ovjeka. Zbog

toga je uspio ostati živ na ovoj vjetrometini i u initimnogo dobra.

Fra Jozo je umro u Si-nju, 15. VI. 1987. i pokopan je u franjeva ku grobnicu.

Strašno je bilo slu-šati njegovo kazivanje o pogibeljima i skrivanju. No ivao je u dra ama i kupinama i štalama. Po dva dana ništa nije oku-sio. Govorio je o poštenju naroda, koji nije ni sebe mogao zaštititi, a ipak je njega krio po svojim ku-ama. Znali su magarca

natovariti sijenom, i kao da gone pi u, u travi su mu donosili komad kruha i lon i mlijeka. Jednom je jedna vojska pitala za nj. Netko mu je od naroda dojavio i on se skrio u po-to inu ispod Zduša. Kad je opazio da upravo idu k njemu, sakrio se u duplju stare vrbe. Valja priznati da su ga branili i pravo-slavci i katolici,

Pri ao mi je potanko kako su jednom imala biti ubijena 43 ovjeka. Kad je za to doznao, uz pogibelj vlastitoga života, nekako došao do mjerodavnog i dokazivanjem, ak i pri-jetnjom, na kraju je uspio spasiti njihove živote….«

F.T.B.

3636 VRLIČKO KOLO

www.zupa-vrlika.comzupavrlika@gmail.com

VRLIČKO KOLO 3737

TRADICIJSKO (NARODNO) GRADITELJSTVONA PODRUČJU ŽUPE VRLIKA

Smatra se da je graditelj-stvo jedno od najstarijih ljudskih djelatnosti. Grad-njom (u po ecima) svog zaklona, prvi je ovjekovkreativni in. U davnini je razvoj tekao polako, tako da je od izgradnje zaklo-na do ku e-doma prošlo dugo vremena.

Pouzdano se zna da su Hrvati kad su se naseli-li u ove krajeve sa sobom donijeli iskustvo gra enjaiz svoje stare (o ito šumo-vite) postojbine. Bila je to jednostavna manja pa e-tvorinasta brvnara pokri-vena slamnatim krovom na dvije vode, s ognjištem u sredini. ini se da su dosta dugo svoje domo-ve gradili drvom i u ovim krševitim krajevima, ma-kar su tu našli ilirsko ro-mansku tradiciju gradnje u kamenu. (Prihvatili su izgleda, bunju [ emer, ka-žun….] male okrugle gra-evine koje su im uglav-

nom služile kao zaklon u polju). Kako se od tada, od vremena doseljenja Hrvata razvijalo seosko graditeljstvo nema gotovo nikakvih podataka osim pokojeg zapisa putopisa-

ca. No stru njaci koji se bave ovom temom smatra-ju da je sve do 18. stolje aselja ki dom bio skroman. To zasigurno vrijedi za ve inu hrvatskih krajeva me u koje spada i vrli ki,koji su bili pod Turcima ili u blizini granice gdje su esto provaljivali i harali.

A to zna i da u tim prilika-ma nije bilo uvjeta za bilo kakav razvoj graditeljstva. Tek nakon oslobo enja od Turaka, kada su se prilike smirile, što zna i po etkom18. stolje a bilo je vrijeme kada se selja ko graditelj-stvo moglo razvijati.

Stru njaci pretpo-stavljaju da je ispo etkato bila jednoprostorna ka-mena ku a s ognjištem na sredini s jednim vratim bez prozora ili s kakvom manjom rupom u zidu, s dvostrešnim krovom po-krivenim slamom, ševa-rom ili kamenom plo om.Malo kasnije ognjište (ko-min) se pomi e u jednu stranu a na drugoj stra-ni ku e je stoka (blago). Ulaze na ista vrata a stoka je odvojena tek kakvom stijenkom od pletera ili ni-žim kamenim zidom. Ra-

3838 VRLIČKO KOLO

zvojem koji slijedi odvaja se stoka u posebne zgrade (štale, staje…) a iza toga grade se i ku e za spava-nje tako da ona prvotna ku a ostaje ku a s ognji-štem, zapravo glavna ku -na prostorija. Na ognjištu se kuhalo, blagovalo, tu se sjedilo, odmaralo, tu se

narodno, selja ko, predaj-no, pu ko, pa i folklorno. Sve su to sinonimi jed-noga zna enja jer ono je i tradicijsko i narodno i predajno…… Kako smo ga ovdje nazvali tradi-cijsko želim pojasniti to zna enje. Defi nira se kao graditeljstvo nastalo u

smještaja gra evine u pro-storu i oblikovanja a isto se tako prenosila i svijest o razlozima zbog kojih se upravo tako gradilo.

Danas se za tradicij-sko graditeljstvo s pravom kaže ga je ono ekološko što danas i u budu nostiima dodatno zna enja.

u dugim zimskim ve eri-ma vodio društveni život. Ognjište je još i danas simbol obitelji. Tek u 19. stolje u u ovome se kraju ku a razvija (podiže) u vi-sinu, na kat, nastaju ku ekatnice, zvane kule.

Tradicijsko gradi-teljstvo se još naziva i

prošlosti, gra eno od sa-mih seljaka odnosno po-luprofesionalnih skupina, gdje su se znanje i vješti-ne prenosile predajom bez posredovanja struke, i bez nacrta. Predajom se pre-nosila cjelokupna vještina gra enja od izbora ma-terijala i njegove obrade,

Svako tradicijsko gradi-teljstvo, pa i ovo, vrli ko-ga kraja odre uju dvije vr-ste (skupine) imbenika:

- prirodne zadatosti i - društvene odrednice.U prirodne zadatosti

spadaju geološki sastav tla, konfi guracija terene, podneblje, biljni pokrov

VRLIČKO KOLO 3939

itd. dok skupinu društve-nih initelja ini organi-zacija obitelji, povijesni doga aji i s time u vezi migracija, stupanj materi-jalnog blagostanja, etni -ke zna ajke naroda…..

U svakom tradicij-skom graditeljstvu pa tako i u ovom, ku e se pojavlju-

materijala do graditeljskog postupka, oblikovanja i korištenja prostora.

U narodnom gradi-teljstvu ne postoje stilovi, kako je to u svjetovnom graditeljstvu. U istom vre-menu nalazimo jednostav-ne i male, kao i razvijene velike ku e. To je naj eš e

mao materijal iz prirode iz svoje najbliže okolice. To je u vrli kome kraju kamen za zidanje zidova. Minimum drvene gra e za stropove i krov tako er se moglo na i u prirodi, dok se za pokrivanje krovo-va koristila ražena slama, ševar (trstika) i kamene

ju kao posljedica htijenja i mogu nosti, kao skladan i funkcionalan prostor, us-postavljaju i pritom bitne odnose prema prirodnom okolišu i društvenoj okoli-ni. Te su ku e esto puta za-divljuju i primjeri uro enaekološkog procesa gra enjaod izbora mjesta gra enja i

ovisilo o materijalnim mo-gu nostima pojedine obi-telji. Siromašniji su gradili male i skromne, a bogatiji (makar je bogatstvo ovdje relativan pojam) ve e i ra-zvedenije ku e. Sad sve to pojednostavimo i recimo da je narodni graditelj za gradnju svojih ku a uzi-

plo e ovisno o lokalnim uvjetima. Sve ono što je trebalo kupiti to je selja-ku bio problem. Gradnju vodi seoski majstor ili poluprofesionalna grupa koje je gotovo svako selo imalo. Majstori su mogli do i i iz susjednog sela ali ne i iz prevelike dalji-

4040 VRLIČKO KOLO

ne. Pomagali su uku aniali i suseljani.

Ima nekih elemena-ta koji su svojstveni sva-kom narodnom graditelj-stvu. To su uz spomenut korištenje materijala iz prirode i štedljivost, ra-cionalnost (ništa suviš-nog) kao i relativno mali otvori prozora. Zašto je tomu tako ima više razlo-ga. Svakako su to razlozi obrane, nemogu nost na-bave stakla ali smatram najozbiljniji onaj koji proizlazi iz same prirode selja koga života. A ta je da se njegov rad sastoji od cjelodnevnog borav-ka u prirodi gdje ga tuku sve vremenske nepogo-de, kiša sunce, vjetar. U svom se domu seljak želi maksimalno ograditi od tih nepogoda i zato radi male prozore.

Ku a je (uz konje i kola) bila statusni sim-bol doma ina. (Ni danas nije druk ije osim što je umjesto konja i kola au-tomobil, a ku a ostala, kao i ranije). Imu niji su gradili ve e i bolje ku e a siromašniji manje i skro-mnije. Razvoj tradicijske ku e tekao je mirno po predaji, bilo je i mijena ali polaganih Stru njacitvrde da je to bilo do kra-ja 19. st. kada se u tradi-

cijsko graditeljstvo uvla-e gra anske ste evine.

Primarno je to prestanak funkcioniranja ognjišta i uvo enje limenih šted-njaka, ali ne samo to, što vrijedi za nešto razvije-nije krajeve, dok u vrli -kom kraju kao, uostalom i u itavom dalmatinskom zale u, može se re i da tradicijski život traje sve do II svjetskog rata. Do tada tj. u prvoj polovici 20. st crijep za pokrivanje ku a nov je materijal. Po-krivaju se ispo etka samo ku e za stanovanje, kule, dok kužine (vatrenice) i dalje ostaju pod kamenim plo ama. Polako je sve manje pokrova od slame ili ševara jer je to materi-jal podložan propadanju.

Nakon II. svjetskog rata dolazi do drasti -nih promjena koje imaju podlogu u odnosu prema tradiciji. Sve što je tradi-cijsko i selja ko smatra se nazadnim pa je još i danas pojam seljak i se-lja ina imaju prizvuk nazadnjaštva i u tome se kontekstu i upotrebljava-ju. Zanimljiv je taj odnos u to vrijeme, poslije II svjetskog rata kada vlada-ju u elitu ine ljudi koji u velikoj ve ini poti u i se-lja kog miljea. Možemo

VRLIČKO KOLO 4141

pretpostaviti da se radilo i o kompleksu selja kezemlje. Nove parole su industrijalizacija, elektri-fi kacija i socijalizam put su u blagostanje.

Da paradoks bude ve i još pedesetih godi-na 20. st 75% hrvatskog stanovništva živi u rural-nom, dakle izvangrad-skom prostoru. Ni struka ni država ne ine ništa da pomognu, da usmjere ra-zvoj sela iji je razvoj na-ravno vezan uz poljopri-vredu i sto arstvo. Selo i poljoprivreda bivaju pre-pušteni sami sebi. Seljaci se po injuu sramiti vlasti-te tradicije, i to je najgo-re što se moglo dogoditi. Nestaje tradicijski na inživota, nestaje tradicij-ska svijest. Napušta se tradicijski na in gradnje a novi , novim materija-lima koji se pojavljuju na tržištu kao što je cement i beton, - nije uspostavljen. Seljaci se u gradnji svojih ku a ugledaju na gradnju svojih sumještana koji su se odselili u gradovi i grade na gradskim perife-rijama. Kasnije, sedam-desetih godina, vezano za odlazak na rad u inozem-stvo uzori se donose od tamo što je neprimjereno našem tlu. To su ku e s

nepotrebno puno soba, duga kih mra nih hodni-ka, loših termi kih svoj-stava….. Tim se ku amane može pore i higijenski standard što je civilizacij-ska ste evina.

Možda e se netko zapitati kakvih vrednota i ljepota ima u tim pripro-stim ku ama, bez struje, vode i drugog komfora, bez minimalnih higijen-skih uvjeta. Što nam zna-e te a ave i zadimljene

kužine. To su injenica, a te nam ku e ipak nešto zna e. I kad odstranimo sentimente, one tuma-e prošlost ovoga kraja,

svjedo e nam o životnoj snazi naših predaka kako su u neimaštini dosegli kozmi ke ljepote. Danas je o ovim stvarima lak-še govoriti nego još pri-je niti desetak godina jer se ljudi sve manje srame svoje tradicije a više uvi-aju njezine vrednote pa i

korist koju od njih mogu imati. Kako se lako mogu urediti za kvalitetno sta-novanje te za bavljenje seoskim turizmom posto-je ve brojni primjeri. Što nam to može zna iti sutra – detaljnije emo u slije-de em broju.

Zdravko Živkovi ,dipl. inž. arh.

42 VRLIČKO KOLO4242 VRLIČKO KOLO

Crkva Sv. Luke na groblju u naselju Štikovo smjestila se na prometnoj ko-munikaciji izme u rubnih dijelova Petro-va i Kosova polja i prostora Podinarja i izvora Krke i Cetine. Ovaj pravac kori-stio se najvjerojatnije još u prapovijesno doba, a intenzivnije u anti ko vrijeme kao najkra i pravac iz-me u teritorija velikog rimskog municipija u Magnumu (na podru juBaline glavice i Umlja-novi a) i neimenovanog municipija na podru juoko izvora rijeke Ceti-ne o kojem nam govori natpis: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / T(itus) (‘) A(u)r(elius) Ma/ximus / q(uin) q(uennalis) suop / v(otum) l(ibens) s(olvit) (Vidi: Corpus Inscrip-

tionum Latinarum III, 14967). Ovaj pri-jelaz preko obronka Svilaje koristili su i Turci u svom posljednjem pokušaju da zauzmu Drniš 1715. godine. Cesta pro-lazi najvjerojatnije negdje kod srednjo-vjekovne crkve Sv. Luke s obzirom da su takvi objekti naj eš e locirani duž anti -

kih komunikacija koje su korištene od srednjeg vijeka sve do moder-nog doba i francuske i austrijske cestogradnje (Vidi prikaz srednjovje-kovnih cestovnih prava-ca na venecijanskoj karti glavnih putnih pravaca u Dalmaciji iz 1757. go-dine kod: Mirela Slukan Alti , Povijesna Geo-grafi ja rijeke Krke. Kar-tografska svjedo anstva,Šibenik, 2007. 86,87).

SREDNJOVJEKOVNA CRKVASREDNJOVJEKOVNA CRKVASV. LUKE U ŠTIKOVUSV. LUKE U ŠTIKOVU

VRLIČKO KOLO 43VRLIČKO KOLO 4343

Bez obzira na dostatnu koli inupisanih povijesnih vrela i znanstvenih radova o prostoru izme u izvora iko-le, Krke i Cetine, kod pokušaja identi-fi kacije i imenovanja konkretnih mjesta nailazimo na ozbiljne poteško e. Tako o Štikovu iz najranije povijesti bilježi-mo tek nalaz zlatnika bizantskog cara Konstantina V. Kopronima (741. – 775.) predstavnika Isaurijske dinastije (Vidi: Lujo Marun, Starinarski dnevnici, Split, 1998., 111.).

Crkva Sv. Luke jednostavna je jed-nobrodna longitudinalna gra evina s polukružnom apsidom, pravilne orijen-tacije. Gra ena je od priklesanog kame-na izvana ožbukana. Brod je prekriven drvenim krovištem na dvije vode s po-krovom od kupe kanalice, a apsida ima polukalotu s pokrovom od kamenih plo-a. Krovište je neznatno podignuto od

originalne visine. Na pro elju se nalazi jednostavni pravokutni glavni portal uo-kviren kamenim pragovima, lijevo i de-sno od njega po jedan manji kvadratni prozor s kamenim pragovima, a iznad portala okulus. Vrh pro elja je profi li-rani podanak za preslicu s profi liranom kasnobaroknom preslicom za jedno zvo-no. U unutrašnjosti crkva ima umjesto stropa neprimjerenu armiranobetonsku deku. U svetištu je jednostavna kamena menza. La a i svetište su iznutra ožbu-kani i obojani tako da se na trijumfalnom luku vide samo dva kamena poluimposta karakteristi na za srednjovjekovni na ingradnje. U svetištu se nalaze i tri omanje niše opet povezane sa srednjovjekovnom liturgijom. Na zapadnom zidu s lijeve strane ulaznih vrata uzidana je jednostav-

4444 VRLIČKO KOLO

1988. – 1989. godine nisu bili obavlje-ni na prihvatljivi na in (napravljena je betonska plo a umjesto stropa koja za-sijeca tjeme, a pod je povišen i pokriven poliranim kamenim plo ama koje uma-njuju estetski doživljaj malog srednjo-vjekovnog objekta).

Crkva Sv. Luke je do danas zadržala skromni izgled na lokalitetu koje je po-sve neistražen. Nakon istraživanja koje bi trebalo prethoditi obnovi crkve mo iemo nešto više kazati o vremenu grad-

nje, razli itim promjenama koje su se na crkvi dogodile i eventualnim ranijih arheološkim slojevima. Konzervatorski zahvat obnove crkve treba zapo eti ar-hitektonskim snimanjem postoje eg sta-nja koje konzervatorima pruža osnovne informacije o objektu (tlocrt, pogledi na pro elja, karakteristi ni presjeci i arhi-tektonski detalji). Tako prikupljeni po-daci i usporedba sa sli nim sakralnim objektima nude polazišne osnove za da-taciju crkve, ali bez obzira što crkva sada odaje dojam tipi nog srednjovjekovnog

objekta tijekom obveznog arheološkog istraživanja u podnici i oko crkve mogu-i su iznena uju i rezulta-

ti: dobar broj naših malih crkava u zale u priobalja pokazuje kontinuirane faze gradnje od ranog kr-š anstva do novog vijeka uvijek na istom mjestu i u istim ili neznatno izmije-njenim gabaritima.

Ivo Glavaš(Ministarstvo kulture,

Konzervatorski odjelu u Šibeniku)

na kamena škropionica. Crkva je u baro-knoj fazi možda imala kor s obzirom na postojanje po jedne jednostavne kamene konzole na unutrašnjem dijelu sjevernog i južnog zida u dijelu la e bliže ulaznim vratima. Izvana na apsidi crkve uzidan je kamen s isklesanim križem i natpisom: INRI / ADI 26 / MAGIO / 1780.

Sude i prema promjenama koje se itaju u strukturi i detaljima, crkva je

kroz stolje a doživljava-la odre ene preinake, ali one nisu bitnije utjecale na njen izvorni srednjo-vjekovni vanjski izgled i ugo aj. Obnova iz 1780. godine je zabilježena na apsidi, ali ona je više zna ila povratak objekta sakralnoj funkciji nakon katastrofalnih mleta ko-turskih ratova, a manje preoblikovanje postoje-eg objekta. Radovi na

crkvi koji su izvedeni od

VRLIČKO KOLO 45VVVRVRRVRVRVRVRVRVRVRRVRVVVVV LLLLILLL ČKČKČKČČČČKČKKČKČKČKČKČKČČKČKČČKČKČKKČKKO O OO KOKOKOOOOOOOOOOOLOLOLOLOLLLLLLLLLLL 4544544455455454555454545445454545454544454454455454545455444544444545454545554555545445445545455545444445445545544444444454545454545554544544544555455454454545545545454454545454454545545454445555544445454545554455554544445554444444445545544444455555554455545455544455555545555555554555554455555545445444545454545455545554545455454454545444544544545454545554545444545454545545554545454455454555544444544554555444444454545454545455544544544555455454554554554554454545454454545545454445555554444544555455455455555444455544444444454554445555444555555545555544455555544555554555554455555555VRLIČKO KOLO 4545

Gledaju i krajolik naše-ga dalmatinskog zale-a, suo it emo se s dva

potpuno suprotna prizora: bezvodnim surovim ka-menjarom s oskudnom ve-getacijom na jednoj strani i prekrasnim vodotocima što zadivljuju om silinom usijecaju duboke kanjone ili lagano teku plodnim

zemlje zapravo vrlo bogat vodom. Taj zaklju ak pro-izlazi iz ukupne koli inegodišnjih oborina, iako ne-ravnomjerno raspore enihna jesensko-zimsko razdo-blje, a isto tako iz množine vodotoka koje na njemu nalazimo. ak devet rijeka presijeca Dalmaciju i otje-e u Jadran! Ako to uspore-

dimo s Palestinom (današ-nji Izrael) koja je veli i-nom tako er usporedljiva s Dalmacijom, onda je tih devet rijeka prema jednom biblijskom, ali vodom sla-bašnom, Jordanu nemjer-ljivo bogatstvo.

Ne spominjemo ovdje tu usporedbu bez razloga. Poznato je, naime, da je prostor Bliskog Istoga op-enito siromašan vodom i

da je upravo današnja izra-elska država u svjetskim razmjerima primjer kraj-njeg iskorištavanja raspo-ložive vode i pretvaranja pustinje u poljoprivredni raj. Zanemarimo za tre-nutak dugoro ne gotovo sigurne nepoželjne poslje-dice tih djelovanja i poku-šajmo zamisliti odgovor na ovo pitanje: kakve bi osje aje mogao imati neki židovski turist, koji ima na

takvim životnim okolno-stima izgra en odnos pre-ma vodi, kad bi se našao primjerice na našim Pli-tvi kim jezerima? Prema svjedo enju nekih turisti -kih vodi a oni izražavaju mješavinu divljenja i ne-vjerice: divljenje zbog ne-ponovljive ljepote i obilja vode i nevjericu da sve to vodeno bogatstvo neisko