JUNI 2016 - Europa Magazine file4 UROA UN komentar KOLUMNA Reis ‘izvan konteksta’ Pridružujem...

Reis ‘izvan konteksta’Bijelog hljeba bez motike!Intervju Armin Pohara: Bio sam naivan

JUNI 2016

ISSN

193

9-34

23

WWW.EUROPAMAGAZINE.INFO 3JUNI 2016

sadržaj

U ovom broju:

4 Kolumna

Reis ‘izvan konteksta’

12 Bosna i Hercegovina

Bijelog hljeba bez motike!

24 Intervju

Armin Pohara: Bio sam naivan

30 Društvo

32 Nauka

34 Automobili

36 Muzika

38 Sport

39 Film

44 Zabava

46 Oglasi

Svim čitaocima islamske vjeroispovijesti želimo sretne i berićetne mubarek dane Ramazanskog Bajrama.

FASTV-kanal# 20NETTV-kanal# 26

BOSNATV-kanal# 26

EUROPA4 JUNII 2016

kom

enta

r

KOLUMNA

Reis ‘izvan konteksta’Pridružujem se onima koji su iskreno razočarani istu-

pom reisu-l-uleme Islamske zajednice Bosne i Herce-govine Huseina efendije Kavazovića u posjeti Bošnjacima-muslimanima u Švicarskoj u kojem je pozvao sve koji mogu glasati na predstojećim lokalnim izborima da ne dozvole da „Vlah vlada u Srebrenici“. „Biću potpuno ovdje otvoren, da Vlah ne vlada u Srebre-nici“ – ponovio je i time potcrtao Kavazović rečenicu koja će nakon pojave video-snimaka tog istupa na Internetu smjesta potpaliti nove snažne podjele u bosanskohercegovačkoj jav-nosti.

Kavazović je, preuzimajući ulogu reisa u septembru 2012. godine nakon gotovo dvije decenije predsjedavanja nad Islamskom zajednicom Mustafe efendije Cerića, odmjerenim odgovorom na izazove s kojima se suočavaju islam i musli-mani u savremenom svijetu počeo da obnavlja moralni auto-ritet islamske zajednice uključujući i njeno odbacivanje samo-zvanih džemata – ili „paradžemata“ - od kojih su neki postali propagatori ekstremnih interpretacija islama i regrutni centri za strana ratišta.

Po tome se bitno razlikovao od svoga prethodnika koji je, govoreći kako „Bošnjaci jedini nemaju svoju državu“, pre-ćutno dozivao podjelu Bosne i Hercegovine; uzvikivanjem kako je „Turska vazda bila naša mati: tako je bilo i tako će

ostati“ odricao istorijsku autohtonost i dostojanstvo bosanske države; grubim javnim napadima na istaknute javne radnike drugih nacionalnosti sužavao prostor dijaloga, tolerancije i pluralizma; promocijom vlastitih favorita na bosanskoher-cegovačkoj političkoj sceni – „hajde nam ti, Harise, napiši taj evropski ustav“ – prelazio civilizacijsku liniju odvojenosti vjerskog i državnog; sve do vlastite kandidature za državno Predsjedništvo 2014. godine u kojoj je dobio glasove 4.5 posto birača kao prilično egzaktnu mjeru prihvatljivosti njegovih političkih pogleda.

Taj duboki kontrast, između politički preangažovanog Ce-rića i vjerski odmjerenog Kavazovića, objašnjava i zašto je po-ruka aktuelnog reisa iz Švicarske Bošnjacima – ali i Srbima i ostalima u Bosni i Hercegovini – primljena s razočarenjem, pa i zaprepaštenjem.

Dosadašnji pokušaji njenog naknadnog „objašnjavanja“ uglavnom samo potvrđuju utisak krajnje neprimjerenosti te poruke.

Tako, recimo, novinska agencija Fena prenosi reisovo objaš-njenje „nakon objavljivanja dijela snimka u kojem je, istrgnuta iz konteksa, na nekim portalima prenesena navedena izjava“. Način kako je to napisano sugeriše neprimjerenu ulogu no-vinske agencije: takav sud – kako je izjava „istrgnuta iz kon-teksta“ – može da iznosi sagovornik ali ne i novinar. Osim


komentar

toga, i samo objašnjenje, u kojem reis kaže kako i dalje misli „da Srebrenicom ne mogu vladati oni koji negiraju genocid u Srebrenici, niti pak oni koji bi negirali zločine nad srpskim stanovništvom“ i kako takvu sortu ljudi naziva „balijama i vlasima, primitivcima, jer drugo i nisu“ traljav je pokušaj amatersko-propagandističkog naknadnog kreiranja konteksta u kojem bi poruka iz Švicarske izgledala umjereno i uravno-teženo.

Po onome što se moglo vidjeti na snimcima reisovih nastu-pa u Švicarskoj, od kojih su neki ekspresno uklonjeni s Inter-neta, takvog konteksta u tim nastupima nije bilo. Nema ga čak ni u sanitiziranoj verziji izvještaja o reisovom razgovoru – „u jednoj opuštenoj atmosferi“ – sa džematlijama u Švicar-skoj na službenom portalu same Islamske zajednice: u njoj se nigdje zajedno ne spominju „negatori genocida u Srebrenici i zločina nad srpskim stanovništvom“ ni „balije i vlasi“.

Osim toga – u profesiji u kojoj se živi od riječi – nisam tek slučajno napisao kako se povodom ove neprimjerene poru-ke pridružujem onima koji su „iskreno razočarani“ reisovim istupom. Neki od njegovih najžešćih kritičara napravili su cijelu političku karijeru na svakodnevnom vrijeđanju osjeća-nja i dostojanstva drugoga – na poricanju masovnih zlodjela i slavljenju njihovih počinilaca, negiranju državnosti Bosne i Hercegovine i nipodaštavanju njenih institucija, sve do po-ziva na njen raspad.

Njima reisova poruka iz Švicarske, u svom originalu – izvan naknadno ponuđenog konteksta – savšeno ide na ruku i to su već pokazali koristeći je kao krunski dokaz o „nemogućoj zemlji“ dubokog vjerskog i nacionalnog razdo-ra i mržnje.

Islamska zajednica je tom utisku o bosanskohercegovačkoj sceni podijeljenoj na tri nepomirljiva projekta doprinijela ovih dana i svojim oglašavanjem u povodu napada iz Republike Srp-ske na biskupa Franju Komaricu zbog njegovih takođe nepri-mjerenih poređenja Blajburga i Banjaluke na način koji relativi-zira ustaška zlodjela velikog dijela blajburških žrtava.

Mogao bih se složiti s onima – uključujući i Islamsku zajedni-cu – koji će ustati u odbranu biskupa Komarice protiv političke hajke i progona zbog tog njegovog verbalnog delikta, ali ona je bila daleko pozvanija, a ostala potpuno nijema, da reaguje i osudi vrijeđanje Komarice i kardinala Vinka Puljića na ulici u Sarajevu. Ona bi morala da ima više uticaja na nosioce vjerske netrpeljivosti u Sarajevu nego na političare i ishod izbora u Re-publici Srpskoj.

Piše: Kemal Kurspahić

EUROPA6 JUNII 2016

bosn

a i h

erce

govi

na

U posljednje dvije godine iz BiH je iselilo čak 80.000 ljudi, približno isto koliko zajedno broje tri herce-

govačke općine, Široki Brijeg, Čitluk i Čapljina.Odlazak je već mjesecima jedna od najčešćih tema u

BiH. Političari obećavaju rad na razvoju ekonomije, nevla-dine udruge apeliraju na problem iseljavanja mladih, vjerski krugovi upozoravaju na nestanak naroda, odnosno vjernika, ponekad čak ističući da odlaze i oni koji nisu “u potrebi”, ma što to značilo.

Brojke su neumoljive: istraživanje Unije za održivi po-vratak i integracije pokazalo je da je u posljednje dvije godine iz BiH iselilo čak 80.000 ljudi. Približno isto onoliko stanov-ništva koliko zajedno broje tri hercegovačke općine, Široki Brijeg, Čitluk i Čapljina.

Sva djeca u NjemačkojU malom hercegovačkom mjestu Bobanovo selo, u op-

ćini Čapljina, zamišljenom kao utočište za izbjegle Hrvate iz Bosne, skoro svaki dan gasi se svjetlo u nekom od novosa-građenih domova. Mještani kažu da mladi sele s čitavim obiteljima. Odlazak nije mogla zaustaviti pre-krasna priroda, mirisi nadolazećeg ljeta i plodna zemlja. Ovdje za njih boljeg života nema, ali zato ima u - Njemačkoj, što je najčešće odredište u potrazi za poslom.

“Moje troje djece otišlo je u Nje-mačku i ne misle se vratiti. Dva sina i kćer sa zetom i djecom, a ja sam ostao čuvati kuću. Tamo žive i rade jer ovdje nema posla, nema previše ni mogućnosti da nešto zaradiš, da se zaposliš, i jedino što preostaje je odlazak na dnevnicu. Nije to život”, kaže Anto Filipović Ba-ron.

U mjesnom caffeu skoro da se odvija cijeli život. Svatko o svakome sve zna, a čujući da se priča o zanimljivoj temi, i trojica mladića od susjednog stola dobacuju: “I mi idemo odavde čim prije.”

‘Vidim izlaz, ali još je daleko’Anto je u Hercegovinu s obitelji pristigao iz Kaknja, a

nakon što mu je supruga preminula, živi sam u velikoj kući. Nezaposlen je, nema mirovinu ali ne želi da mu djeca stal-no šalju ‘eure za život’ i zato planira pokretanje farme svinja. Usprkos svemu kaže da je optimist.

“Ja vidim izlaz u ovoj BiH, ali još je daleko. Vidim, ljudi sade smilje u Hercegovini, u Bosni uzgajaju maline. Sve je u proizvodnji i moglo bi se živjeti da se uredi normalnije ova zemlja. Ali sam ogorčen na političare, jer se bore za fotelje, a nas stalno plaše nacionalizmima i svađaju narode, sve koče dok nam djeca odlaze”, priča ovaj ‘bosanski Hercegovac’.

Sa sjetom govori kako mu nedostaju djeca, ali drago mu je da su svi u Njemačkoj, a ne u nekoj drugoj zemlji. Nau-čio je i fotografirati smartphonom i slati im fotografije bašte,

zasađenih voćki, kuće. Uređuje i konobu u kojoj je uokvirio fotografiju djece i unučadi. A na pitanje nedostaju li njegovoj djeci dom i zavičaj odgovara: “Znam ja da gore imaju svo-ju zajednicu, ali pate i voljeli bi živjeti i raditi ovdje. Ali ne mogu. Tako je - kako je”, zaključuje on.

‘Nema druge nego tražiti bolje’I Stjepanu Filipoviću, Antinom susjedu, prije nekoliko

dana otišao je sin. Također na rad u Njemačku. “Kada se sna-đe ići će k njemu i nevjesta s malim djetetom. Posao nije mo-gao naći, a tu je i malo dijete i supruga koja također ne radi. Na žalost, nema druge nego tražiti bolje. Da sam mlad i ja bih išao”, odlučan je on.

I Anto i Stjepan su “ispratili” djecu u inostranstvoDok mladi odlaze, u kućama ostaju stariji. Iz Lihtenštaj-

na se vratila Marija Jelonić, prva stanovnica Bobanovog sela. Godinama je radila u ugostiteljstvu, a povratku je presudila briga za stare roditelje. “Mogla sam ostati i odvesti i roditelje. Ali, eto, nisam. Možda sam pogriješila i iz boljeg se vratila

u gore”, kaže ona. I da-nas brine o njima i živi zahvaljujući njemačkoj mirovini pokojnog muža.

Iseljavaju svi, samo Hrvati lakše

Odlazak u potrazi za boljim životom priča je iz skoro svih mjesta, kako u Bosni tako i u Hercego-vini. Iz nevladinih orga-nizacija tvrde da odlaze svi podjednako, i Hrvati i Bošnjaci i Srbi. No, nešto je lakše Hrvatima među

kojima većina imaju hrvatske putovnice. Lakše se zapošljava-ju, jer im ne treba radna dozvola i zbog činjenice da je Hrvat-ska sada članica EU-a.

Slično je i u Ljubuškom gdje budući ‘gastarbajteri’ nisu željeli govoriti o razlozima odlaska, strepnji i nadama o živo-tu u zemljama u koje putuju. “Kupio sam autobusnu kartu za Frankfurt i to mi je najvažnije. Građevinac sam i idem na neviđeno pa što bude”, kaže jedan od njih, želeći ostati ano-niman. ‘Na neviđeno’ znači da ga potraga za poslom i smje-štajem tek čeka.

Fra Velimir Mandić, gvardijan samostana na Humcu u općini Ljubuški vrlo je zabrinut masovnim odlaskom mladih, obrazovanih ljudi. No, njihova tačna brojka, kaže, ne može se odrediti.

“Nemamo podatke, jer se ljudi ne odjavljuju, pa se stva-ra dojam da to nije u onoj mjeri o kojoj se govori. Ali znam da idu cijele obitelji. Sadnja smilja vratila je malo nade, ali to nije dovoljno. Pokupe se, poniženi i bez najave odlaze. Naža-lost, najgore je što se ništa nije promijenilo. Isto je kao kada su nekada odlazili njihovi djedovi i majke”, kaže ovaj ljubuški gvardijan.

“Da sam mlađi, i ja bih išao u Njemačku”


bosna i hercegovina

Enter for your chance to win a New Nissan or a �at screen television at Al-Madina Halal Meat Market

Simply �ll out a card and drop it in box

* To enter the drawing a minimum purchase of $50 is required

770-300-07725345 JIMMY CARTER BLVD, NORCROSS, GA 30093

GRAND PRIZE#1

GRAND PRIZE#2

ENTER FOR YOUR CHANCE TO WIN

THE WINNERS WILL DRIVE AWAY WITH THEIR PRIZES AFTER EID!

1 OF 10 PRIZES!

EUROPA8 JUNII 2016

bosn

a i h

erce

govi

na Proces „Brdo-Brijuni“ Ima li volje za rješavanje problema?Sarajevski samit u okviru procesa „Brdo-Brijuni“ pri-

lika je za rješavanje brojnih regionalnih problema. Da li će ona biti iskorištena zavisi i od (ne)iskrenosti regio-nalnih lidera.

Jača saradnjaSarajevo je domaćin regionalnog samita šefova država

koji se održava kroz proces „Brdo-Brijuni“. Ambicije regio-nalnih lidera su jačanje političkog dijaloga u regiji i saradnja sa Evropskom unijom (EU) uz podršku Hrvatske i Sloveni-je kao punopravnih članica EU. Sastanku bi, pored članova Predsjedništva BiH kao domaćina, trebali prisustvovati pred-sjednici Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Albanije, Ma-kedonije i Kosova. Počasni gost ovogodišnjeg samita „Brdo-Brijuni“ je predsjednik Italije Sergio Mattarella.

Proces „Brdo“ započet je u januaru 2010. godine na sa-stanku tadašnjih premijera Slovenije i Hrvatske, Boruta Pa-hora i Jadranke Kosor. Cilj procesa bio je pružanje podrške sigurnosti i saradnji između zemalja bivše Jugoslavije i Alba-nije. S ulaskom Hrvatske u punopravno članstvo Evropske unije (EU) „Brdu“ su dodani i „Brijuni“, tako da je proces na-stavljen po imenom „Brdo-Brijuni“.

Regionalni problemi su brojni

Predsjednici država regije na ovaj proces gledaju različi-to i, kako tvrde pojedini analitičari, uz ispoljavanje određenih sumnji u iskrenost svih učesnika. Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES - Inter-national Institute for Middle-East and Balkan Studies) iz Lju-bljane Zijad Bećirović podsjeća da Slovenija i Hrvatska, kao vodeće članice procesa, imaju drugačije poglede na brojna re-gionalna pitanja.

„Nedavni razvoj događaja oko arbitraža između Hrvat-ske i Slovenije slab je primjer drugim državama u regiji. Lo-gika je jednostavna. Ako dvije zemlje koje su partneri u EU i saveznice u NATO-u imaju takve međusobne odnose, šta možemo očekivati od drugih zemalja u regiji? Ne smijemo za-boraviti činjenicu da Hrvatska, pored Slovenije, trenutno ima slabe odnose sa Srbijom kojoj uslovljava nastavak pregovora sa EU. Ni odnosi sa BiH nisu na zadovoljavajućem nivou. Si-tuacija u BiH je najkompliciranija od potpisivanja Daytonskog sporazuma, a u pitanju je i opstanak na vlasti Milorada Dodi-ka. Događaji u Makedoniji, abolicija od strane predsjednika Gjorga Ivanova najviših predstavnika makedonskog režima, nezakonita prisluškivanja i svakodnevni masovni protesti u ovoj državi pokazuju da je kredibilitet pojedinih sudionika u procesu Brdo-Brijuni krajnje upitan. Situacija u Crnoj Gori gdje je formirana prelazna vlada prilično je nestabilna. I na


bosna i hercegovina

- PREVODILAC NA RASPOLAGANJU -

EUROPA10 JUNII 2016

bosn

a i h

erce

govi

na

Kosovu imamo nestabilnu vlast i masovne proteste. U Hrvat-skoj je na sceni reinkarnacija ideologija poraženih u Drugom svjetskom ratu, dok će Srbija uskoro morati da se i definitivno opredijeli za EU ili Rusiju. Teme su brojne i vidjet ćemo sa koliko će iskrenosti političari pristupiti rješavanju regionalnih pitanja“, kaže Bećirović.

Ništa bez ekonomskog razvojaU Sarajevu je istovremeno upriličen i Samit 100

biznis lidera jugoistočne Evrope. Pod motom „Dogo-vor za novo doba“ vodeći privrednici iz Slovenije, Hr-vatske, Srbije, BiH, Crne Gore, Makedonije, Kosova i Albanije razmatraju aspekte saradnje u regiji. „Svim zemljama regije potreban je snažan iskorak u ekonom-skom razvoju kao bitnom preduslovu za stabilnost i mir na ovom području. Zabrinjava činjenica da većina zemalja ima niži BDP nego pred raspad bivše SFRJ. Bez ekonomskog napretka nikakvi susreti na predsjed-ničkom nivou, pa ni proces Brdo-Brijuni, neće puno značiti. Predsjednici u regiji imaju uglavnom protoko-larnu ulogu. Bilo bi daleko primjerenije i korisnije da u ovom procesu sudjeluju premijeri i izvršna vlast, a da ih predsjednici simbolički podrže. Ovako, stiče se utisak da predsjednici preuzimaju određene obaveze za koje nemaju nadležnosti, što potom može dovesti i do nesu-glasica na unutrašnjo-političkoj sceni“, ističe Bećirović.

Samit „Brdo-Brijuni“ je i veliki sigurnosni izazov za policijske agencije koje provode opsežne mjere kako bi ovaj događaj protekao bez problema. „U radu štaba s Direkcijom za koordinaciju policijskih tijela u BiH, uče-stvuju i druge policijske agencije, Obavještajno-sigurno-

sna agencija, Služba za poslove s strancima i Oružane snage BiH. S obzirom da će se mjere i radnje osiguranja poduzimati po najvišem stepenu dolazit će do privremenog ograničenja kretanja vozila i pješaka u zonama održavanja samita, prije svega u blizini zgrada Predsjedništva i institucija BiH i drugih objekata u užem dijelu Sarajeva“,izjavio je direktor Direkcija za koordinaciju policijskih tijela Misrad Vilić.


bosna i hercegovina

EUROPA12 JUNII 2016

bosn

a i h

erce

govi

na

Centar za istraživačko novinarstvo je kreirao bazu ko-risnika ”bijelog hljeba”. U bazi je obuhvaćen period

od početka 2008. godine, pa do marta 2015. godine. U bazi se nalazi 476 zvaničnika koji su koristili ovu mogućnost i iz dr-žavne blagajne izvukli 8,5 miliona KM.

Pravo na „bijeli hljeb“ imaju članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, premijeri, ministri, njihovi zamjenici i savjetni-ci, parlamentarni i skupštinski poslanici te rukovodioci nekih državnih institucija.

Državni i federalni funkcioneri mogu uživati pravo na „bijeli hljeb“ godinu dana nakon isteka mandata. Svim funk-cionerima u bh. entitetu Republika Srpska (RS), Zapadnoher-cegovačkom kantonu (ZHK) te savjetnicima u entitetu Fede-racija BiH odobrena je isplata takve naknade najduže pola godine nakon isteka mandata.

Zanimljiva je činjenica da se dosta ‘hodža’ dobro uhljebilo preko različitih političkih stranaka. Tako je Hilmo Neimarli-ja koji slovi kao ideolog i politički mentor reisu-l-uleme Hu-sejn ef. Kavazovića, pored redovnih primanja kao profesor na FIN-u, a kao delegat u Parlamentarnoj skupštini BiH primao

mjesečno: 4.782,80 KM, te za godinu dana zaradio po osnovu primanja “bijelog hljeba” ukupno 43.045,23 KM.

Iako dvije godine nije radio ništa, bivši zamjenik ministra odbrane Bosne i Hercegovine (BiH) Mirko Okolić je svaki mje-sec primao skoro pet hiljada maraka. Na to je imao pravo jer je bio političar na vlasti.Mirko Okolić je dvije godine koristio pravo na „bijeli hljeb“. Za to vrijeme je dobio 109 hiljada KM.

I nije usamljen slučaj.

Predsjednici, premijeri, ministri, njihovi zamjenici i savjet-nici te poslanici i rukovodioci nekih državnih institucija mogu primati plaću i do godinu dana po završetku mandata. Ovo pravo su im dali zakoni koje su sami napisali i usvojili na dr-žavnom, entitetskim i kantonalnim nivoima vlasti.

Plaću mogu primati dok ne nađu drugi posao ili ne odu u penziju. Funkcioneri dobijaju „bijeli hljeb“ čak i ako su smije-njeni ili ako na funkciji provedu makar jedan dan. Nije ogra-ničeno ni koliko puta ista osoba može to pravo koristiti.

Prema podacima koje je prikupio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), u protekle četiri godine 460 funkcionera je dobilo najmanje 7,3 miliona maraka za „bijeli hljeb“, dok je

Objavljena lista ‘uhljeba’:

Bijelog hljeba bez motike!


bosna i hercegovinanjih desetero na „bijelom hljebu“ bilo i po dva puta.

Osim Okolića, još jedan funkcioner je tu privilegiju uži-vao pune dvije godine. Građani su samo za njih dvojicu pla-tili 175 hiljada KM.

Dvije godine rada – četiri godine plaće

Član Srpske demokratske stranke (SDS) Mirko Okolić na izborima 2010. godine nije uspio obnoviti mandat u Parla-mentarnoj skupštini BiH. Za njega je tada glasalo oko 10 hi-ljada građana – trećina manje nego na ranijim izborima.

Mjesec dana nakon što je saznao da više neće biti državni poslanik, Okolić je počeo primati plaću bez rada.

Prema Zakonu o plaćama i naknadama u institucijama BiH, Okoliću je odobreno da u narednih godinu dana do-bija mjesečnu naknadu u visini svoje posljednje plaće, što je suma od 4.833 KM. Pravo bi izgubio da se u međuvremenu zaposlio ili otišao u penziju, što se nije dogodilo.

„Ništa suprotno zakonu nije urađeno i nije to jedan jedini slučaj, i nije usamljen slučaj. Svi su tako radili“, kaže Okolić.

Prema imovinskom kartonu koji je ispunio uoči izbora, Okolić je u tom trenutku na privatnim računima imao oko 145.000 KM, stan i automobil koje je procijenio na ukupno 210.000 KM. Tada je imao kredit od oko 11 hiljada KM.

„Pazite, ako imate neku zakonsku mogućnost i ako oče-kujete da ćete nešto što je dogovarano i da dobijete, onda se jednostavno to tako desi“, kaže Okolić.

Na „bijelom hljebu“ je ostao do decembra 2011. godine, a već početkom februara 2012. je postao zamjenik državnog ministra odbrane.

Sa te funkcije je smijenjen u oktobru 2013, a mjesec dana potom je opet zatražio istu naknadu. To je pravo i ostvario. Do novembra 2014. godine je svaki mjesec primao 4.180 KM.

„Jednostavno, putem inercije, to je tako išlo. Zakonom re-gulisano, nije ništa sporno bilo“, kaže Okolić.

Na novi posao nije čekao dugo – sredinom decembra dobija novi posao – postaje v. d. načelnika novoosnovanog Odjeljenja za civilnu zaštitu Grada Doboja.

Njegova privilegija na plaću bez rada je građane koštala 109 hiljada maraka.

Projektni menadžer u Centrima civilnih inicijativa (CCI) Adis Arapović kaže da je “bijeli hljeb” instrument koji su izmislile političke stranke da bi tako osigurale radna mje-sta partijskim ljudima po isteku mandata. On smatra da je ovo jedan od najgorih primjera u kojima političari sami sebi određuju visinu naknade.

„Bijeli hljeb“ za doktore u politici

Alija Begović Bivši premijer BPK-a je od dvogodišnjeg života na „bijelom hljebu“ dobio 66 hiljadaKM.

Slično Okoliću, rekorder po vremenu koje je proveo na „bijelom hljebu“ je i nekadašnji premijer Bosanskopodrinj-skog kantona (BPK) Alija Begović.

Begović je prethodno bio ministar zdravstva u Vladi BPK-a, a potom i kantonalni guverner. Nakon toga je bio poslanik u Skupštini BPK-a i delegat u Domu naroda Parla-menta FBiH.

Na izborima 2010. godine nije dobio novi mandat za kan-

tonalnu skupštinu – osvojio je 183 glasa, što je skoro deset puta manje nego na prethodnim izborima. Tada je odlučio preći na „bijeli hljeb“ od 2.957 KM mjesečno, koliko je izno-sila njegova plaća u federalnom parlamentu. Kao i njegov kolega Okolić i on smatra da je samo iskoristio legalnu druš-tvenu privilegiju.

„Mislim da je trebalo urediti zakon da se čovjek može vratiti na svoje radno mjesto, bez obzira kad je otišao u poli-tiku. Da je to tako, ja ne bih imao nikakvih problema niti bi mi „bijeli hljeb“ bio potreban“, kaže Begović.

Begović je u politiku ušao prije 18 godina sa pozicije di-rektora goraždanske bolnice.

Prema Zakonu o radu FBiH, imenovani i izabrani funkci-oneri mogu zadržati svoj prethodni posao najduže četiri go-dine, koliko traje mandat. Ako mandat produže, više nemaju pravo da se vrate na staro radno mjesto.

Begović je „bijeli hljeb“ uzimao do marta 2012. godine, a

EUROPA14 JUNII 2016

bosn

a i h

erce

govi

natri mjeseca poslije pronalazi novi posao. Stranka demokratske akcije (SDA) ga postavlja za premijera BPK-a, ali je on ovim kantonom upravljao samo pet i po mjeseci, kada je smijenjen.

Iako je ostao bez posla, nije ostao bez plaće. Opet je zatra-žio „bijeli hljeb“ i nastavio primati plaću od 2.553 KM.

U međuvremenu, Begović se žalio Ustavnom sudu FBiH jer je smatrao da je nezakonito smijenjen sa premijerske po-zicije. „Sud je čekao tri-četiri mjeseca i ja sam, naravno, čekao jer sam računao da će me vratiti na mjesto premijera pošto je to totalno nezakonito učinjeno“, kaže Begović.

Nakon što je Sud utvrdio da nije nadležan za njegovu tuž-bu, Begović je počeo tražiti posao u svojoj medicinskoj struci. U martu 2014. godine je postao direktor Doma zdravlja Usti-kolina.

U proteklih osam i po godina članica HDZ-a BiH Vlatka Komšić je tri puta koristila pravo na „bijeli hljeb“ i dobila 52 hiljade KM.

I njena kolegica iz Kiseljaka Vlatka Komšić, bivša poslani-ca u Skupštini Srednjobosanskog kantona, je tokom posljednje četiri godine skoro pola vremena provela primajući plaću bez rada.

Međutim, ova političarka Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZBiH) je jedina koja je „bijeli hljeb“ primala i prije 2010. godine. Za osam i po godina je tri puta iskoristila pravo na naknadu i do danas je na taj način uzela 52 hiljade KM.

Blagodat u mjesečnom iznosu od oko 2.250 KM prvi put je uživala nakon mandata u državnom parlamentu krajem 2006. godine.

Nakon toga je četiri godine bila ministrica zdravstva i so-cijalne politike SBK-a, da bi po isteku i tog mandata iskoristila maksimalno pravo na naknadu, primavši cijelu 2011. godinu plaću od 2.320 KM.

Ali, to nije bio njen jedini prihod iz budžeta u tom peri-odu. Ona je u međuvremenu osvojila i poslanički mandat u Skupštini SBK-a. Odrekla se pune plaće i profesionalnog sta-tusa kako bi uz paušal i poslaničke naknade mogla primati i „bijeli hljeb“. Tako je mjesečno zarađivala ukupno 2.900 KM.

„Nisam morala primati „bijeli kruh“. (…) Mogla sam se profesionalizirati istog trenutka pa je bilo svejedno – koristila to ili bila profesionalac“, kaže Komšićka.

No, nije bilo svejedno. Da je postala profesionalna poslani-ca i odustala od „bijelog hljeba“, zarađivala bi mjesečno skoro 500 KM manje, koliko je tada iznosila prosječna plaća radnika u industriji, građevinarstvu, trgovini i ugostiteljstvu u SBK-u.

U novembru prošle godine je završila mandat u Skupštini SBK-a i kao bivša poslanica po treći put počela primati na-knadu. Ukoliko Komšićeva u međuvremenu ne nađe stalni posao, do novembra će primati 1.797 KM.

„Ja sam legalista. (…) Krećem se u okvirima zakona koji mi je dozvolio da ovu godinu dana imam „bijeli kruh“. Ne smatram da je to najgore rješenje“, rekla je Vlatka Komšić.

Komšićeva kaže da živi sa majkom koja ima minimalnu penziju i da joj dijete volontira te da mora imati neka prima-nja.

Adis Arapović iz CCI-a kaže da su svi političari ovu na-knadu uzimali, jer im to dozvoljavaju zakoni koje donose vla-dajuće političke stranke.

“Ali, gle čuda, mijenjaju se stranke, ali se nije mijenjala po-litika. Dakle, ko god je došao u poziciju da uzme taj “bijeli hljeb”, uzeo je. Nekolicina ljudi je odbila da uzme ili je uzela pa to usmjerila u neke humanitarne svrhe. 95 posto ljudi je to uzelo bespogovorno, ne pitajući se da li je to normalno, etično, prihvatljivo i racionalno u ovom trenutku potpunog budžet-skog sloma”, kaže Arapović.

Skupština Kantona Sarajevo je usvojila odluku prema ko-joj je ukinut „bijeli hljeb“ za funkcionere u ovom kantonu.


evropa

3500 Stone Mountain Hwy. | StoneMountainVW.comOnly 15 minutes from

Duluth Located 5 miles east of Stone Mountain Park.

Deni “The Deal Maker”

HodzicYour Bosnian speaking

friend at Stone Mountain Volkswagen

100% Price ProtectionGuaranteeStone Mountain

Advantage 5-Day/200 MileExchange Policy

Complimentary Pick-upand Delivery Service

We Speak Your Language In Every Way

Lots of dealers claim to offer award-winning service but we actually have the awards to back it up!

Call 678.374.4134 and ask for Deni!

Visit us today for a shopping experience like no other! Customer Service – Amazing Low Prices – Incredible Selection

EUROPA16 JUNII 2016

bosn

a i h

erce

govi

na Sudije i tužioci kriju imovinske kartone

Kao i za ostale funkcionere u Bosni i Hercegovini i za nosioce pravosudnih funkcija postoji obaveza do-

stavljanja imovinskih kartona, ali kako su naveli u nevladi-noj organizaciji Transparency International u BiH, javnosti nije poznata imovina funkcionera, a neobjavljivanje podata-ka niko i ne kontroliše.

U zemljama regiona situacija je znatno bolja, jer postoji jasan sistem, a oni koji krše zakon, budu sankcionisani, reče-no je na regionalnoj konferenciji “Imovinski kartoni nosilaca pravosudnih funkcija”, održanoj u Sarajevu.

Brojna istraživanja pokazuju da bh. građani sve manje vjeruju pravosudnim institucijama, a jedan od razloga je ne-transparentnost u radu ovih institucija. Iako zakon nalaže da sudije i tužioci u BiH moraju dostavljati imovinske kartone, oni to uglavnom izbjegavaju.

“Jednostavno, niti se to objavljuje, niti ima ko to da kon-troliše i samim tim, oni nemaju onda apsolutno nikakvu svr-hu, isto kao i kada govorimo o svim javnim zvaničnicima u Bosni i Hercegovini, otprilike funkcioniše na isti način. Mi smo imali slučajeve kada smo od Visokog sudskog tužilač-kog vijeća pokušavali dobiti primjer imovinskih kartona. Konstantno smo odbijani, u jednom slučaju čak smo podnijeli apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava, jer smo iscrpili praktično sve mogućnosti ovdje. Apsolutno nema nikakvog razloga niti prepreke na koje se institucije ovdje pozivaju da se to ne objavi”, objašnjava Ivana Korajlić iz nevladine orga-nizacije Transparency international BiH.

Iako nemaju uporišta u zakonu, funkcioneri u BiH, pa i oni koji rade u pravosuđu, smatraju da je njihova imovina, njihova privatna stvar i da bi se informacije o tome mogla zloupotrijebiti. S druge strane, u NVO kažu da su to informa-cije od značaja za javnost. Ivana Korajlić podsjeća i na druge probleme, koji ukazuju na postojanje sukoba interesa u pra-vosuđu.

“Što već sada imamo na snazi, a što važi i za VSTV, samo po sebi je sukob interesa, gdje vi imate advokate koji imenu-ju praktično sudije i tužioce, ili gdje, recimo, nema prepreka da član VSTV, koji je u isto vrijeme sudija ili tužilac, negdje napreduje u karijeri, a praktično sam može uticati na svoje napredovanje”, kaže Ivana Korajlić iz Transparency Interna-cionala BiH.

Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija ne bi imao ništa protiv da se javno objavi njegov imovinski karton, te tvrdi da je to obaveza svih funkcionera.

“Istina je takva kakva jeste, nećemo je skrivati, bez obzira na to što mi imamo finansijske izvještaje koje nosioci pravo-sudne funkcije svake godine podnose u VSTS, oni još uvijek ne ispunjavaju svoju svrhu”, kaže Tegeltija.

Imovinski kartoni nosilaca pravosudnih funkcija pred-stavljaju jedan od najznačajnijih alata za spriječavanje sukoba interesa i otkrivanje nezakonitog sticanja imovinske koristi. Bosna i Hercegovina i u ovom segmentu ozbiljno zaostaje za zemljama regiona.


bosna i hercegovina

A Place for Mom is the nation’s largest senior living referral information service. We do not own, operate, endorse or recommend any senior living community. We are paid by partner communities, so our services are completely free to families.

Finding Senior Housing can be complex, but it doesn’t have to be.Call A Place for Mom. Our Advisors are trusted, local experts who can help

you understand your options. Since 2000, we’ve helped over one million

families fi nd senior living solutions that meet their unique needs.

“You can trust A Place for Mom to help you.”

– Joan Lunden

A Free Service for Families.

Call: (800) 405-8577

CALL US NOW FOR A FREE DIAGNOSIS!

800.262.0313

We will FixYour Computer TODAY!

COMPUTER PROBLEMS?

| 24/7 Emergency Service Available |

| Mac & all PC Brands |

| Friendly Certified Computer Repair Experts |

| Laptops, Desktops, Printers, Networks |

| Regular Maintenance | Data Recovery | Virus Removal |

EUROPA18 JUNII 2016

evro

pa

Mnoge izbjeglice koje dođu u Italiju su maloljetnici. Neki od njih su žrtve zlostavljanja. Humanitarne

organizacije sumnjaju u sposobnost vlasti da se time bave.Većina mladih koji dođu u prihvatni centar u Pozzallu

je iz Gambije, Nigerije ili Obale Slonovače. Filippo Miraglia, aktivista i zamjenik predsjednika italijanskog kulturno-sport-skog društva je posjetio centar u kojem se uglavnom nalaze maloljetnici bez bilo kakve perspektive. Među 142 izbjegli-ce, koje su proteklog vikenda došle u ovaj centar, bilo je više od 120 maloljetnika. Zbog toga Miraglia zahtjeva zatvaranje evropskih hotspotova. „Ovo mjesto nije napravljeno za duži boravak i krši italijanski zakon o djeci“, izjavio je Miraglia. „Postoji proces koji se mora slijediti prilikom obrade zahtjeva za azil i taj proces se ignoriše upravo kroz hotspotove. Cijeli sistem je ilegalan“.

Sličnog je mišljenja i nekoliko stotina drugih volontera, koji su se nedavno sastali u sicilijanskom lučkom gradu Sa-bir. Učesnici Foruma su protestovali protiv privremenih pri-hvatnih centara kao što je hotspot u Pozzallu. Oni smatraju da se ti centri zloupotrebljavaju kao zatvori u kojim maloljet-

nici i ostali postaju žrtve zlostavljanja i da se tamo zadržavaju na neodređeno vrijeme.

Italijanske vlasti su kao reakciju na proteste izrazile spre-mnost da 52 maloljetnika iz Pozzalla premjeste u druge cen-tre u Licati. Međutim, aktivisti kažu da je potrebno daleko više od reforme propalog sistema integracije.

Teška situacija, malo vremenaDok je broj tražilaca azila, koji je u Evropu došao pre-

ko „Balkanske rute“ smanjen za 90 posto, njihov broj preko Sjevernoafričke rute ostaje nepromijenjen. Prema riječima Federica Sode, šefa italijanske misije Međunarodne organiza-cije za migraciju (IOM), od početka godine je u Italiju stiglo 33.000 ljudi. Sličan broj ljudi je stigao i u istom periodu prošle godine.

„S obzirom na ove brojeve moramo pronaći rješenje i stvoriti uslove za promjene“, kaže Soda. Evropske države se moraju suočiti sa daleko većim pitanjima i to sve odjednom u vrlo kratkom vremenu. Evropa ne djeluje dovoljno brzo“.

Soda je pronašao razlog za odugovlačenje u italijanskom

Italijansko zakazivanje u izbjegličkoj krizi


balkan

EUROPA20 JUNII 2016

evro

paprocesu prihvatanja tražilaca azila.Tražioci azila na Sjeveroa-fričkoj ruti dolaze iz različitih zemalja i razloga, što je drugači-je u odnosu na sirijske ili afganistanske izbjeglice koje dolaze u Grčku.

Posljedica toga je da italijanske vlasti moraju analizirati svaki slučaj pojedinačno. Osobe koje dugo vremena borave u hotspotovima, nakon izvjesnog vremena napuštaju formalni proces i umjesto toga traže rad na crno, bilo da je riječ o poljo-privredi ili poslovima u urbanim sredinama.

Iz jedne zemlje u druguSoda kaže da mnogi ljudi iz Sub-Saharske Afrike napu-

štaju domove bez konretnog cilja. „Otkrili smo da oni uopšte u prvom planu nemaju Evropu. Kao cilj nemaju Rim ili Berlin. Oni iz jedne države idu u drugu. Često ih krijumčari ljudi ubi-jede, što je ustvari laž, u bolji život u drugoj državi“.

Tako je bilo i sa Gassamom Saalimom. Ovaj 22 godišnjak je napustio Gambiju, kako bi se zaposlio u Senegalu. Kada nije funkcionisalo, kako je planirao, Saalim je svoju sreću po-tražio u Maliju, u kojem je radio manje poslove. Upravo preko tih poslova je kasnije preko Nigera i Libije došao na Siciliju. „Dođeš na jedno mjesto i shvatiš da je tu situacija još gora. Nakon toga ideš dalje“, kaže Saalim. Kao veliki navijač AC Milana, Saalem je bio oduševljen time što je došao u Italiju i podnio zahtjev za azil. 19 mjeseci kasnije i dalje čeka odgovor, što je uobičajeno vrijeme čekanja za ljude, koji su u Italiji pod-nijeli zahtjev za azil.

Nedostatak psihološke pomoćiBez obzira na sve, bolje je u Siciliji boraviti u prihvatnom

centru nego boraviti u Libiji, u kojoj su me dva puta otimale naoružane paravojne formacije, kaže Saalim kojem je neprijat-

no o tome dalje govoriti. „I kada idem na razgovor povodom zahtjeva za azil, kažem da radije ne bih govorio o Libiji. „Ne želim se vraćati u to vrijeme. Vidio sam prijatelje kako umiru. Među njima je bio i moj najbolji prijatelj. Nisam mogao ništa uraditi kako bi mu pomogao“.

Nedostatak psihološke pomoći tražiocima azila u italijan-skim prihvatnim centrima je također jedan od problema koji zabrinjava volontere. Prema riječima Flavi Calò, stručnjaka iz organizacije „Ljekari bez granica“ oko 80 posto ljudi na Sje-vernoafričkoj ruti za Italiju je zlostavljano. Ona je za izvještaj koji će uskoro biti objavljen vodila 100 intervjua sa ljudima u italijanskim prihvatnim centrima. Mnogi pokazuju znakove depresije i posttraumatskog stresnog poremećaja

“Prelazak Sredozemlja je vjerovatno jedno od lakših isku-stava ljudi u tim centrima“, izjavila je Calò. „Zbog toga su nam potrebni humanitarni prihvatni centri. Mnogi su iskori-stili ove ljude i od njih profitirali“.

Stručnjaci očekuju više izbjeglica„Italijanski sistem prihvata tražilaca azila ima svoje sla-

bosti“, kaže Soda. Međutim i veliki broj drugih evropskih dr-žava još uvijek nema jasan plan useljavanja i to pet godina na-kon ustanka u arapskom svijetu i debate o izbjeglicama koja je nakon toga uslijedila.

Soda smatra da će se broj izbjeglica u narednim deceni-jama povećati. Samo do 2050. godine se očekuje 200 miliona izbjeglica.

“Ako vjerujemo da će sporazumi kao sa Turskom biti odgovor, onda trebamo tražiti brzo rješenje za dugoročne probleme koji zahtjevaju daleko više razumijevanja“, smatra Soda.


evropa

EUROPA22 JUNII 2016

amer

ika

Obamin posjet Hiroshimi nije istorijski trenutak

“Kad bi bar vlada Japana bila tako hrabra kao Obama”, naslov je jednog od komentara koji se mogao čuti o posje-tu predsjednika SAD-a Baracka Obama japanskom gradu Hiroshimi.Obama je došao u Hiroshimu kako bi “priznao patnju civila koji su stradali tijekom udara atomske bom-be ili bili ranjeni. Istovremeno se nije htio i nije ni mogao ispričati za oružje čija je upotreba dovela do pustošenja, ali vjerojatno spriječila još više mrtvih i razaranja zato što je rat privela brzom kraju.

No, slično kao Njemačka, koju je Amerika oslobodila od fašizma i Japan ima ambivalentan odnos prema sili pobjed-nici Drugog svjetskog rata. Hiroshima je jedna rana koja nije htjela potpuno zarasti i koja se u Japanu još uvijek koristi za opravdavanje jedne revizionističke povijesne slike. Obamin potresni susret s preživjelima udara atomske bombe će sada doprinijeti polaganom zacjeljivanju te rane.” Obamina gesta bila je hrabra i iskrena, ali da bi Japan mogao napraviti slič-ne geste prema “onim nacijama u Aziji koje su teško patile od japanskog imperijalizma”.

Kad bi se SAD ispričao, morao bi to učiniti i JapanObamina namjera u Japanu u prvoj liniji bila jačanje bi-

lateralnih odnosa prema jednom od najvažnijih ekonomskih partnera SAD-a i ponovno zalaganje za ukidanje nuklearnog oružja u svijetu. Međutim, tokom tog posjeta je riječ i o suo-čavanju s prošlošću. Obamino odbijanje isprike u shvaćanju da je “Japan bio agresor, a Sjedinjene Američke Države su samo reagirale na napad na Pearl Harbour. Osim toga, vla-da premijera Shinza Abea i vlade njegovih prethodnika su se već odavno pomirile s tim da jedan američki predsjednik nikad neće preuzeti odgovornost za jednu ratnu odluku koja je donesena prije 70 godina i koja je u američkoj narodnoj psihi već odavno legitimirana. Činjenica da su se u zemlji izlazećeg sunca pomirili s suzdržanošću najvažnijeg trgo-

vačkog partnera ima svoje čvrste razloge. Jer, na koncu bi isprika od strane SAD-a i Japan prisilila na to da se suoči s vlastitom ulogom agresora. A to bi opet rado vidjele Kina i druge azijske susjedne zemlje koje još uvijek čekaju na ispri-ku za japanske napade za vrijeme Pacifičkog rata, koju me-đutim također nikad neće čuti.”

Američki povjesničari ovih dana ističu upravo “uzorno ponašanje Njemačke koja je proteklih desetljeća učinila sve moguće kako bi preuzela odgovornost za Holokaust i rat-ne zločine proizašle iz toga. To je jedan oblik suočavanja s prošlošću koja će uvijek biti strana jednoj američkoj naciji i vladi koja uvijek misli da je u pravu i koja nije spremna da preuzme odgovornost za nedužne žrtve u ratovima u Iraku i Afganistanu.”

Priželjkivani signal na koji su Japanci dugo čekaliObamin posjet Hiroshimi nema takvu jednu istorijsku

važnost te da to nije bio trenutak za istorijske knjige. A ipak je taj trenutak “za odnose između nekadašnjih ratnih nepri-jatelja koji su postali saveznici i prijatelji od velike važnosti. Prije svega za Japan.”

Obama lično je bio spreman na ispriku,ali u njegovoj domovini za to ne bi bilo razumijevanja, čak bi i u cijelom SAD-u za to bio kritiziran. Stoga jedna “uvjerljiva gesta isprike ili pomirenja 71 godinu nakon bacanja atomske bom-be, za Obamu nije bila pojmljiva. I sam posjet jednog američ-kog predsjednika Hiroshimi je bio priželjkivani signal dobre volje na koji su Japanci tako dugo čekali. Nakon prisjećanja na ‘sve nedužne koji su tijekom tog rata poginuli’ uslijedilo je priznanje da se naučilo iz povijesti i zahtjev da se povuku ‘pouke iz Hiroshime’.

Od toga je svijet, međutim, jako udaljen, sve dok se oko 15.000 komada raznog atomskog oružja skladišti u arsenali-ma velikih i malih sila.”


amerika

Drug and alcohol addiction is painful.Finding the right treatment doesn’t have to be.

CONNECT WITHHELP NOW.HELP NOW.HELP NOW.> 24/7 specialists available. No obligation.

> Calls are free and confidential.

> Nationwide network of best in class treatment facilities.

> Most private insurances cover the cost of treatment.

Call now. Speak to someone who can help.

800-218-0433

EUROPA24 JUNII 2016

inte

rvju

Armin Pohara, ratni savjetnik Alije Izetbegovića i Fi-kreta Abdića, ali i čovjek koji je bio u blizini Franje

Tuđmana i njegovih ljudi u Bosni i Hercegovini, a očito je da je imao i neke kontakte u tzv. srpskoj krajini, u ekskluziv-nog intervjuu za naš magazin otvoreno govori kako je i zašto ratne strane mijenjao kao čarape, odgovara na optužbe da je bio ”hrvatski čovjek”, objašnjava svoje susrete sa Mladenom Naletilićem Tutom i odgovara na optužbe Mustafe Polutka. Također, govori o tome ko je ustvari i zašto vodio rat i zašto je završio u štabu Fikreta Abdića Babe.

“Bio sam jako naivan… Rat je bio dobro izrežiran, vodili su ga ratni profiteri, a stradali su korišteni kao politički

kapital .”Kontraverzni Pohara nakon 18 godina prvi put govori

za medije, otkrivajući neke bolne istine o događajima tokom agresije na BiH koje je većini u BiH teško prihvatiti.

Da li su tačni navodi Muhameda Borogovca u knjizi “Rat u BiH 1992. – 1995.” da ste u svojstvu specijalnog iza-slanika Alije Izetbegovića u maju 1992. godine boravili u Tu-zli kako bi stvorili uslove da ”crvena Tuzla” postane ”zele-na”?

Pohara: Nisam pročitao cijelu knjigu, mada Muhameda izuzetno cijenim kao analitičara situacije u Bosni. Problem naših stručnjaka je što se uvijek pozivaju na neprovjerene ili površne izvore. Uvijek je dobro saslušati sve izvore kako bi se donijela što jasnija slika i došlo do objektivnih zaključaka. Što se tiče moga kratkog boravka u Tuzli, koju izrazito volim i cijenim kao grad, žao mi je da je dr. Borogovac stekao takvo mišljenje, ali i sam sam vjerovatno djelomično kriv za to. Mo-rate znati da sam ja tada zastupao interese onoga što sam ja smatrao da jesu država i legalne vlasti.

Pitanje Tuzle stalno je postavljano kao najozbiljniji pro-blem u funkcioniranju vlasti na nivou države kao i same Armije RBiH. Tuzla je u suštini imala autonomiju i prije Fi-kretove (Abdić, op. ur) autonomije. Suradnja sa Sarajevom je bila nikakva, a komunikacije sa tuzlanskim korpusom na vrlo klimavim nogama. Nepovjerenje, sumnjičenje i otvoreno sukobljavanje. Meni je ponuđeno da kao čovjek koji nikada nije bio komunista, a nisam ni klero-nacionalan, pokušam da uspostavim vezu. To je bio jedini stvarni cilj.

Dakle, nije bilo govora o tome da ”crvenu Tuzlu” ja ”po-zelenim” već da ju ”pobosnim” i ”pošarenim”. No, kako se is-postavilo, ja nisam bio dovoljno dobar i vješt političar za ovu nemoguću misiju. Žao mi je ako je neko stekao takav utisak, ali u svijetu savršenih krajnosti nije nimalo lako balansirati u sredini. Mi i danas balansiramo između tih krajnosti kao da i nema ništa između njih.

Uostalom nakon mog drugog boravka u Tuzli, kada sam pod nikad razjašnjenim okolnostima uhapšen, a potom pod istim okolnostima i pušten, dovoljan je dokaz o kakvoj suma-nutoj situaciji se čovjek može naći. Dan prije hapšenja pozvali

su me iz 2. Korpusa i zamolili da odem u Vozuću, gdje se jed-na jedinica potpuno zabarikadirala i okrenula oružje protiv Armije RBiH.

Zapovjednik te jedinice čiji je cilj bio probijanje koridora ka Žepi i Srebrenici nije htio da razgovara ni sa kim iz 2. Kor-pusa. Htio je da razgovara samo sa mnom. Otišao sam gore zbunjen neobičnom situacijom. Nisam znao šta me čeka. Ime-na neću spominjati, ali svi koji treba to znaju.

Pustili su me da uđem i našao sam se oči u oči sa izbezu-mljenim i očajnim čovjekom, zapovjednikom te jedinice. Pitao sam ga šta se događa, a on me je odveo u drugu sobu i poka-zao razbacane motorole i drugu vojnu opremu: ‘Pogledajte, šalju nas u smrt kako bismo glumili da pokušavaju da pomo-gnu Žepi i Srebrenici’. Pola motorola je potpuno neispravno, municija i oružje defektno. Kazao je: ‘Ja sam se dobrovoljno javio za ovu akciju, ali neću da nas tuzlanski udbaši koriste za svoje prljave igre’.

Šta reći, kome vjerovati? Rekao sam mu da ću o svemu obavijestiti predsjednika Aliju Izetbegovića, što sam i učinio. Iznio sam samo što sam vidio, bez da donosim konačne za-ključke, ali je bilo više nego jasno da nešto duboko ne štima. To jutro sam uhapšen kao posljednji dripac. Kasno poslije-podne sam pušten, ali mi je naređeno da moram napustiti zonu 2. Korpusa, bez ikakvog objašnjenja. Šta to znači?

Kada sam napokon poslijepodne uspostavio kontakt sa predsjednikom Izetbegoviće po čijem nalogu sam bio u Tuzli i pitao ga ko je naredio moje hapšenje, on mi je odgovorio da ne zna i pozvao me je da dođem u Sarajevo. Oficir bezbjed-nosti koji me je ispratio prišao mi je da se pozdravi i rekao mi je kako mu je jako žao i kako ga je sramota zbog ovog što se događa. Ja sam ga pitao: ‘A šta se to događa!?”. On me je pogledao duboko u oči i rekao: ‘Gdje god da Vas zovu da se javite, Vi idite na suprotnu stranu’. Pratile su me njegove riječi i tu negdje između Tuzle i Zenice, u tišini bosanskih šuma, donio sam odluku da sve napustim.

Bilo bi strašno glupo i besmisleno izgubiti glavu u nekoj zasjedi, na nekoj nagaznoj mini. Znao sam da svoj izlazak mo-ram učiniti i javnim i oštrim kako bi zaštitio i sebe i svoje. Bio sam svjestan da će se protiv mene pokrenuti strašna medij-ska kampanja, ali nisam više mogao učestvovati u nečemu što više niti sam znam šta je i čemu služi.

I jedan od komandanata Četvrtog korpusa Armije RBiH, general Mustafa Polutak Vas pominje u svojoj knjizi i optu-žuje da ste svojim propagandnim radom i blaćenjem armij-skih čelnih ljudi pomagali uspostavu tzv. ”Herceg –Bosne”. To ste, prema njegovim riječima, radili direktno po nalogu Franje Tuđmana.

Pohara: Ako dotični gospodin ima bilo kakve dokaze o tome, neka ih iznese. Ja nikada nisam radio ni za koga, a po-gotovo ne za Tuđmana. Postavlja se pitanje zašto se ljudi mo-raju braniti od nečega što zapravo oni rade. Ja sve što sam ra-

Armin Pohara:

Bio sam jako naivan


intervjudio, radio sam javno. Ako je moje mišljenje moja krivica, neka im bude. Ja mirno spavam. Ja sam već odgovorio na to pitanje kada smo pričali o mome gradu. Inače, ”Herceg-Bosna” je for-mirana puno prije mog dolaska u Mostar i sve je to samo smi-šljeni dio orkestrirane propagande gdje sam ja bio očigledna meta. Pa Sarajevo je priznalo i ”Herceg-Bosnu” i HVO!

Upravo sam neki dan pročitao izjavu lidera SDA Sulej-mana Tihića kako Bosni treba jak i stabilan HDZ! Oni stalno igraju svoje igre, zavađaju narode, odvode u ratove. Mostar je danas podijeljen kao i prije, a to je i bio cilj predstave. Ko ga sada izdaje?!

Ja nisam htio da za njih glumim ulogu žrtve dok oni ostva-ruju zajedničke ciljeve i interese. Zločin koji se desio na pro-storima Hercegovine lako je bilo identificirati, kao i njegove počinitelje. Ono što je malo teže jeste uprijeti prstom u one među nama koji su i sami provocirali ovaj sukob i na njemu dobro profitirali. A takve sam gledao u oči!

Kod nas postoji nepodnošljiva lakoća laganja i izvrtanja istine. Ja jesam odbio da idem u rat, ja jesam optuživao i poje-dince iz bh. vlasti da su olako prepustili svoj narod još jednom sukobu, ali sam isto tako oštro osuđivao sve što se događalo sa druge strane!

Ipak, do dana današnjeg nije Vam oproštena ni posjeta koncentracionom logoru ”Heliodrom” tokom koje ste, kako vam kritičari prebacuju, u društvu ratnog zločinca Mladena Naletilića Tute, promovirali ciljeve i vrijednosti Vaše Musli-manske demokratske stranke (MDS) koju ste u međuvremenu formirali. Šta ste željeli postići osnivanjem pomenute stranke i navedenim logorima u kojima je i Vaš sagovornik proveo skoro pa godinu dana?

Pohara: Kada se tako postavi pitanje, ispada kao da smo ja i Tuta neki jarani. Sa dotičnim gospodinom ja nisam došao u društvu, već u pratnji. Nije vršena nikakva promocija već smo na naš način činili sve da pokušamo pomoći ljudima koji su ostali prepušteni na milost i nemilost. Mi smo danima vodili prepisku da nam se omogući ulazak u logore i da pokušamo na neki način snimiti situaciju i pronaći način kako pomoći ljudima. Mate Boban je bio žestoko protiv našeg ulaska na Heliodrom, ali smo preko veze u Zagrebu uspjeli isposlovati dozvolu direktno s vrha.

Uostalom ja sam jedan od prvih ljudi koji je ušao u logore i o tome obavijestio svjetsku javnost. Meni ljudi ne moraju i ne trebaju vjerovati, ali mogu pogledati moju izjavu datu za BBC kada su snimali dokumentarac ”Smrt Jugoslavije”. Ja sam jedan od onih koji je svijetu skrenuo pažnju na logore u Hercegovini i nepodnošljive uvjete u njima, dok su neki veliki dušebriznici žrtvu vlastitog naroda pretvarali u profit. Postoje i danas pisma koja smo slali hrvatskom državnom vrhu. A ja Vam mogu i dati neko od njih pa ako hoćete da ih objavite.

Kada su pojedinci iz HDZ-a shvatili šta mi zapravo radi-mo, počeli su otvoreno da nam prijete i vrlo brzo stavili su mi doznanja da više nisam dobro došao u Mostar. Zabranili su nam ulazak u prostorije i istjerali sve napolje. MDS nikada nije stvarno registrovana u Bosni i služio je samo kao nekakav politički paravan da pruži pomoć i omogući rad i djelovanje male grupe ljudi u potpuno nemogućim uvjetima. Sa pono-som mogu reći da je upravo zahvaljujući nama iz logora pu-šteno na stotine zatvorenika.

To što sam ja otvoreno govorio da su ljudi svjesno ostav-ljeni na milost i nemilost od strane vlastitih vođa, Vi možete zvati kako hoćete, ali to je u mojom očima neporeciva istina.

Ja znam da to ljudi ne žele i neće da vjeruju, ali šta se tu može. Niko od vas novinara iz Bosne ne spominje moje dobre odno-se sa pokojnim Blažom Kraljevićem, jer se to ne uklapa u ram za sliku o meni.

Mi smo formirali zajednički centar za obuku u Stocu na koji su poslije postrojbe HVO-a izvršile napad. Ja igrom slu-čaja nisam bio tu, a moj stariji brat je jedva živu glavu spasio bježeći pješke preko hercegovačkog krša za Hrvatsku gdje mu je bila obitelj. Stvarana je slika kao da smo mi neki jarani sa dotičnim osobama o kojima je i međunarodni sud (ICTY) rekao svoje, a istina je da je i naša glava bila stalno u torbi. Svaka strana se žestoko i surovo obračunavala sa svojim nei-stomišljenicima.

Ko je na vlast doveo Izetbegovića, Miloševića i Tuđma-na?

Na šta konkretno mislite?Pohara: Kod nas je svako nekome izdajnik. Pogledajte šta

se desilo Seferu Haliloviću i njegovoj obitelji. Kakva tragedija i zločin. A takvih slučajeva ima i na srpskoj strani. Matrica je potpuno ista. Donekle mi je jasno zašto sam ja bio na ”crnim listama”, ali mi je i danas nejasno zašto im je smetao Sefer! Ja sam vrlo brzo shvatio da je cijeli rat ništa drugo do dobro izre-žirana predstava. Naravno da tada nisam imao sve ove količi-ne informacija koje imam danas i koje u potpunosti potvrđuju moja vjerovanja. Nije bilo lako prihvatiti užasnu istinu da se stradanje vlastitih naroda koristi kao politički kapital na svim stranama. Što veća stradanja, to veći kapital.

Meni je iz moga ugla danas gotovo nevjerovatno shvatiti da većina ljudi i danas odbija vidjeti ove tako očigledne istine. Ljudi imaju pravo vjerovati da su današnji HDZ, SDA, SDS ili ova Dodikova stranka (SNSD) neke nove stranke, ali za mene su one još uvijek potpuno iste klero-nacionalističke organiza-cije kao i početkom ‘90-tih.

To su isti oni koji su nas prvo podijelili, pa stvorili koalici-ju, pa izazvali rat, pa sklopili nekakav mir. Akteri su se pro-mijenili, ali je ideologija potpuno ista. Oni su sjedili onda, di-jelili Bosnu, crtali karte, trgovali, pljačkali i učili svoja stada da je prava sloboda moguća samo unutar vlastite vjere i nacije. Istovremeno, sjedili su zajedno i onda, a sjede i sada.

EUROPA26 JUNII 2016

inte

rvju Oni su mene optuživali za nešto što su oni radili i rade već

dvadeset i više godina. Mostar je svakako najtragičnija stepe-nica ratnog ludila. Jedan od najljepših gradova ovoga dijela Evrope nije zaslužio stradanja i patnje kroz koje je prošao, ali, eto, i danas, nažalost, prolazi. Sigurno bi da bi normalizacija života u njemu bila neusporedivo lakša da su se uspjeli izbjeći sukobi i trebalo je učiniti sve da do njih ne dođe.

No, u to vrijeme oni koji su planirali rat dobrano su se pre-grupirali i postavili sve svoje ljude na sva najvažnija mjesta i na svim zaraćenim stranama u državi. Rat koji se vodio na području bivše Jugoslavije, a pogotovo Bosne, bio je telediri-govan sa jednog mjesta, a svi glavni akteri su bili dobro pro-brani da zadovolje sve aspekte režije. Izanalizirajte kako se vlasti dočepao Milošević, kako su se na sceni pojavili Tuđman i Alija Izetbegović. Iz anonimnosti zatvora direkt pred kame-re državnih televizija! Financijska sloboda, pasoši… I sve to usred takozvanog socijalizma. Jedini problem su bili narodi koji o tome nisu smjeli znati ništa.

Svi mi koji smo se neplanski pojavljivali morali smo biti uklonjeni ako nismo bili spremni za veliku glumu i totalnu korupciju. Još jednom, pratite novac, kao u svakom holivud-skom filmu. Nikada u historiji ratovanja se nisu pojedinci to-liko obogatili i prigrabili toliku moć kao što se to desilo kod nas. U suštini rat su vodili ratni profiteri. A ratni profiter je svaki pojedinac koji je iz rata izašao bogatiji nego što je u nje-ga ušao. Priče o domoljublju, naciji, vjeri, pravdi i nepravdi bile su priče za “malu djecu”.

Gospodo, ovo je rat!U vrijeme formiranja Muslimanske demokratske stranke

postajete savjetnik predsjednika tzv. autonomne pokrajine Zapadna Bosna, osuđenog ratnog zločinca Fikreta Abdića. Za one koji ne znaju Vašu životnu priču, ovo sada vjerovatno zvuči i izgleda kao naučna fantastika.

Pohara: Fikret Abdić ostaje za mene najveći misterij. Po meni, on je neupitan i očigledan pobjednik prvih, volio bih da mogu reći, demokratskih izbora u Bosni. No, mi ni dan danas nismo ni ‘D’ od demokracije okusili. Bio sam duboko razo-čaran kada je prišao SDA i odbio da se priključi Reformisti-ma. Prvi put sam ga upoznao u martu 1992. godine kada je sa još dva člana Predsjedništva RBiH posjetio ratom zahvaćeni Brod.

Tada sam javno pozvao da odmah zaustave rat i rekao sam im svima u lice da ne znaju koje su konje uzjahali! Rekao sam im: ‘Gospodo, ovo je rat i ljudi ginu’! Imali smo kraći raz-govor poslije i stekao sam utisak da je on zapravo jedini član Predsjedništva koji je došao sa stvarnim ciljem da nešto učini, dok su ostala dva člana samo cijukali sa svojima. To su bili Biljana Plavšić i Franjo Boras.

Nisam pratio unutrašnja događanja unutar SDA i jako sam malo znao o dubokom sukobu Alije i Fikreta, a gotovo ništa i pozadini toga sukoba. Rat je bio dovoljno dobar razlog za moju slabu obaviještenost. Ja nisam pripadao niti jednoj stranci tako da nisam učestvovao u njihovim sapunicama. Nakon moga razlaza sa Alijom, pozvao me je Fikret na raz-govor u Rijeku. On je tada još uvijek bio zvanični član Pred-sjedništva.

Rekao mi je o svojim namjerama da proglasi Autonomiju Zapadne Bosne, jer se boji da će Alija i njegovi trgovati tim prostorima. Ja sam mu rekao da me takvo nešto ne zanima i da sam ja za cjelovitu Bosnu. On je rekao da to i jeste u intere-su očuvanja Bosne. Nazvao me je naivnim i rekao: ‘Ne dijelim ja Bosnu, već Alija, a ja svoje Krajine ne dam’.

Pričao je dugo o svojim planovima, a najviše o ‘Agrokomer-cu’ i pokretanju proizvodnje. Na kraju ja sam mu rekao da ću učestvovati samo u nečemu što je potpuno legalno i nije okre-nuto protiv Bosne. Nekoliko dana poslije rekao mi je kako su u Bihaću svi relevantni politički lideri prihvatili njegovu inici-jativu, uključujići i Ramiza Drekovića, komandanta Petog kor-pusa. Ja sam još uvijek bio neodlučan, ali me je radovala ideja da se zaustavi rat na tim područjima i započne normalizacija života. Pogotovo što je Bihać u tom trenutku bio u potpuno nemogućoj vojnoj situaciji.

Prihvatio sam da mu pomognem u organiziranju medijske kampanje. Pozvan sam da učestvujem u Izbornoj skupštini, ali sam rekao da ja nisam Krajišnik i da me nikakvo učešće u vla-sti ne zanima. Mislim da me je on upravo zbog toga i htio uz sebe, jer sam ja simbolizirao nekoga ko je srcem i dušom za Bo-snu, ali koji se, isto kao i on suprotstavio, pojedincima koji su u Sarajevu potpuno uzurpirali legalne vlasti i anarhiju doveli do savršenstva.

Zašto su Srbi oslobodili AlijuAli, to o čemu govorite bio je uvod u međumuslimanski

sukob u kojem je stradalo više ljudi nego u cjelokupnom ratu između Armije RBiH i srpskih snaga…

Pohara: No, neposredno nakon proglašenja autonomije neko je naredio da se vojska umiješa u ovaj politički čin. I dan danas smatram da je za tragični i sumanuti međumusliman-ski sukob kriv onaj koji je naredio vojnu intervenciju na vlastiti narod. Pa, nije oružje jedini odgovor na sve naše probleme i suprotnosti. Oružje bi uvijek trebalo govoriti zadnje kad su sve druge opcije potrošene.

U ovom slučaju neko kao da je jedva dočekao da se ovako nešto desi kako bi se riješili neki odavno neriješeni odnosi. Po-gotovo, jer je u proglasu o autonomiji izričito rečeno kako je to privremeno rješenje koje ničim ne negira suverenitet i integri-tet BiH. Zbog toga otvoreno sumnjam da je sve ovo Fikretu na-mješteno kako bi ga se jednom zauvijek riješilo kao bilo kakav faktor koji simbolizira nekakvu drugačiju opciju unutar tada muslimanskog naroda.

Njega su u Sarajevu optuživali da je bio umješan u navod-ni državni udar kada je ušao u TV studio zajedno sa Ejupom Ganićem za vrijeme hapšenja Alije Izetbegovića. Teza je da je on znao da će Alija biti uhapšen te da je on trebao da preuzme vlast, što opet dovodi do logičnog zaključka kako je on surađi-vao sa Srbima u svemu ovome. No, kako su vojne vođe Srba pustili vrhovnog vođu njima neprijateljske države i vojske Aliju Izetbegovića? Postavlja se pitanje za koga je ova klopka zapravo bila postavljena. Jedini gubitnik u svemu ovome je bio Fikret. Postavlja se tu milion pitanja, a ne samo jedno kako je bosanskoj javnosti plasirano.

On je očigledno bio vrhunski biznismen, ali je za politiku, pogotovo ovu našu, ispao neću reći naivan, ali može se reći ne-upotrebljiv. Vrlo je zanimljiva i činjenica da su se upravo Srbi borili protiv toga da on bude predsjednik Predsjedništva i in-sistirali da to bude Alija. Ali ja sam zadnji koji bi o naivnosti trebao govoriti. U svakom slučaju, dobro bi bilo da se formira nekakva nezavisna komisija ili angažiraju vrhunski profesio-nalci koji bi do kraja istražili šta se i kako desilo.

Ovako sve će ostati samo na nivou jeftine propagande. Činjenicu da Den Hag kao međunarodni sud nije bio zainte-resiran za Fikreta, jer nisu imali nikakve dokaze za podizanje optužnice protiv njega, dovoljan je signal slobodnomislećim ljudima da spekulišu i sumnjaju u zvanične verzije.

Ako bi se ljudi riješili svojih navijačkih emocija, shvatili bi


intervju

da je vrlo čudno i bljutavo da je upravo Fikret dobio najveću zatvorsku kaznu u Hrvatskoj. Nakon svih neporecivih zločina koji su se u toj državi desili. Ja sam se sa Fikretom odavno razišao na svakom nivou, ali neću da se pridružujem pljuvač-kom horu u državama, gdje je pljuvanje nešto kao sportska disciplina.

Nažalost, svi smo mi poraženi.Izvinite, ali se stiče utisak da ste u ratnim godinama mi-

jenjali strane, uloge i uniforme poput čarapa?Pohara: Što se opaske da sam mijenjao strane tiče, Vi imate

pravo da tako vidite stvari i vjerovatno je to tako mnogima izgledalo, ali ja sam, zapravo, cijelo vrijeme samo tražio stra-nu. Da bi čovjek mijenjao stranu prvo je mora imati! Tražio sam panično i ponekad lošu stranu kojoj bi u svom tom ludilu mogao pripadati. Pokušavao sam panično da shvatim šta se to događa.

Problem je i to što kad si bliže svjetlu manje i vidiš. Slično kao kibiceri u šahu koji lako otkrivaju pogrešne poteze nego li oni koji ga igraju. Meni je u to vrijeme najteže bilo prihvatiti tezu da su skoro sve vođe služe stradanjima vlastitih naroda kako bi ostvarili neke svoje tajne političke ciljeve.

Kako pri zdravoj pameti povjerovati da su takve monstru-ozne spletke uopće moguće. A, eto, istina je…Činjenica je da sam olako vjerovao mnogima, ali ako uzmemo u obzir da sam u sve ovo ušao potpuno slučajno, nošen stihijom ratnih ne-sreća, bez da sam ikoga od ovih likova znao prije ili pripadao nekoj stranci, grupi, klanu, vjerskoj zajednici bilo čemu što nam je svima već dugo kreiralo sudbine, dakle potpuno kao “slučajni turista”, ta naivnost mi je možda i spasila glavu.

U glavama tih igrača ja sam vjerovatno morao biti nečiji igrač čim sam tako visoko doletio. U to vrijeme svi oko mene su bili ”nečiji igrači”, koristio se taj bezazleni sportski termin, a ja sam se našao u žarištu te krvave utakmice, potpuno sam i bez ikakve pripreme. Svi oni koje sam sretao već su se odav-no poznavali, pripadali nekim ideologijama, svjetonazorima, strankama. Oni su tačno znali svoju stranu. Ja nisam. Nisam bio ničiji, jer da jesam, vjerovatno bi se kao i svi dobro udo-mio pod nekim od svih tih krila.

Nije bilo lako. Za samo godinu dana tri zaraćene strane su me stavile na svoje ”crne liste”. Danas tu činjenicu nosim kao odlikovanje. Paradoks je da su me, na kraju, ipak, privodili i hapsili samo “takozvani moji”. No veliki Duško Trifunović je u svojoj pjesmi Tempo Secondo napisao divan stih: “…A moja duša jasno poima da je najteže među svojima!” Nije mi bilo lako, ali sramota je se nama živima žaliti i kukati. Pone-seš svoje breme sa sobom i ideš dalje.

Ostaje tuga i bol, duboka neopisiva bol za svima onima kojih više nema, a pogotovo kada vidimo šta smo dobili na-kon svog tog stradanja.

Nakon svih tih stradanja bolji život bi trebao biti spome-nik svima onima kojih više nema. Nažalost, svi smo mi pora-ženi. Mi smo slomljeni i samo u mržnji tražimo odgovore, a tamo odgovora nema. Kako opravdati sav taj čemer, a suočiti se sa istinom, a istina je bolna. Zašto svih tih ljudi više nema? Zašto mnogi moji drugari nisu dočekali da vide svoju djecu kako su postali ljudi? Ja sam nekim čudom našao snage da se suočim sa istinom. Moja minuta ćutanja je, evo, trajala 18 godina!

EUROPA28 JUNII 2016

dru

štvo

Rusmir Konjicija, liječeni narkoman, posljednji Mohikanac na Boračkom jezeru

U ratu smo drogu i novac razmjenjivali tromblonima

Sin je čuvenog doktora, rahmetli Abdulaha Konjicije, jednog od osnivača SDA, za života “navukao” se na

heroin i kokain. Zalud ga je policija tukla. Ovisnost je bila jača od pendreka. Zahvaljujući bombi, koja je njega “skinu-la” sa droge, a njegovog poštara s alkohola, živi na farmi i kraj potoka, bistre vode...

- Dobar dan. Znate li gdje živi ovaj što drži koze i golubo-ve? - pitamo na obodu Boračkog jezera stariju gospođu koja

okopava bašticu što se proteže uz izrovani makadamski put.

- Kako da ne! Samo nastavite dalje putem - odgovara dok nogu na trenutak odmara na ašovu.

Fakat, stotinjak metara dalje, dok se u prolazu oduševljava-mo nizom novih kuća koje redom krasi skladna ambijentalna arhitektura, jedini saobraćajni znak koji vidimo jeste ručno ispi-sana mala tabla koja pokazuje da je u blizini kamp „Rahatluk“.


društvo

Rahatluk Sierra NevadeNedugo zatim, iza reda ukrasnih tuja čujemo gugutanje

i komešanje. Poslije par koraka uspostavljamo i „vizualni kontakt“. Ponosni na svoj izgled, golubovi su nam za dobro-došlicu već pripremili predstavu. Šire raskošne repove, sin-hronizovano se vrte ukrug, a umjesto nagrade u vidu zrna kukuruza, kojeg naravno nemamo, čini se da su zadovoljni i pažnjom koju su nam svakako privukli. Sve se to dešava pod budnim okom nadzornih kamera koje pokrivaju gotovo cijelo ovo novo naselje. Uskoro se iza ograde pojavljuje i domaćin Rusmir Konjicija, u pratnji pravog malog životinjskog car-stva. Rusmir je, inače, sin rahmetli Abdulaha Konjicije, bivšeg predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federaci-je BiH.

- Dobrodošli u Sierra Nevadu - govori zauzdavajući lavež četvernožnog orkestra koji čine dvije čivave, terijer, belgijski ovčar, dok Tara, skotna ženka pit bul, iz duboke hladovine u kavezu, poprilično nezainteresovano posmatra iznenadni cirkus u dvorištu.

Gosti nisu oduševili ni tri para paunova, kojima naš dola-zak nije dovoljan razlog da razmotaju živopisnu repnu lepe-zu, što svakako ne umanjuje nevjerovatno pozitivnu atmos-feru kojom zrači ovo imanje i terapeutsko djelovanje okolnog pejzaža.

Ovom malom komadiću raja prethodio je višedecenijski pakao droge i ovisnosti kroz koji je Rusmir prošao prije nego što je, uz nadljudske napore, postao novi čovjek, sa starom ličnom kartom i imenom.

- Sada sam potpuno druga osoba, a ono kroz šta sam ja prošao ne bih poželio ni najcrnjem dušmanu - govori i pripa-ljuje cigaretu. To je sada jedina navika u njegovom životu za koju možemo reći da ne pripada zdravom i prirodnom okru-ženju.

Ovisnost jača od pendrekaSjete u njegovom pogledu nema. Iako se, kaže, nekih stva-

ri iz tog perioda ne sjeća najbolje, to nije razlog zašto „novi“ Rusmir ne voli da se previše sjeća života „starog“ Rusmira ,jer je „sa njim“, tim „starim Rusmirom“, definitivno raskr-stio. Ipak, za naš magazin će, kaže, otvoriti dušu, a ako neko iz toga izvuče pouku, bit će sretan.

- Prvi sam kontakt sa drogama imao kao klinac. Najprije uzmeš tabletu, artane, parkopane, onda dođe hašiš na pločice koji se rez’o, jer se trava tada nije pušila. Potom herioin, LSD, kokain... Sve što je bilo u Evropi dolazilo je i kod nas. Kon-certi, muzika, droga, mladost, ludost! Sve vas to nevjerovatno brzo uzme pod svoje - u dvije rečenice opisuje Rusmir svoju mladost.

A potom se na sve to vraća, ali sa više detalja.

- Prvi put nam je neki čovjek podvalio heroin pod hašiš, a to nas je baš puklo. Uzimate ga najprije na nos, pa na iglu. Ne znaš ni šta radiš. Kada shvatite o čemu se radi, tada vas je već ujelo k’o pit bul. Drži i ne pušta!

Ti neki prvi kontakti sa drogama su bili krajem 70-tih, po-četkom 80-tih.

Nakon toga je bilo svega i svačega. U to Titino doba Bog je po zemlji hodao. Granice su bile otvorene, crveni pasoš je vrijedio. Mogli ste spavati gdje hoćete - govori Rusmir.

Nakon što je droga počela intenzivno i u većim količina-

ma kružiti njegovim venama, Rusmir je shvatio da ima puno veći problem od spavanja. Mladost u njemu je venula, a ne-moćno tijelo oživljavale su samo apstinentske krize. Privid i iluzija užitka koju je možda na početku i osjećao, odavno je nestala. Život pod djejstvom droga Rusmira je ubrzano trošio, a kraj se mogao naslutiti.

- Do početka rata nekoliko puta sam pokušavao da se ski-nem sa droga. Prolazio krize, išao na liječenje... Sanjao da sam ostavio drogu! Izdržao bih bez nje desetak dana. Više nisam mogao. Doze su se samo povećavale.

Daješ pare, plaćaš da budeš bolestan. Nema u drogama ni-kakvog užitka i ljepote. Ko to kaže, laže! Kada si nadrogiran, ni u seksu nema užitka. Policija je tukla, ali ovisnost je bila jača od batina. Ne može vas ništa ubiti k’o kriza. Zbog svega toga, danas bih radije i sa pjesmom prošao kroz špalir batina, nego da opet probam drogu. Bez obzira što sam bio ovisnik, nisam krao, već kao i svaki narkoman, preprodavao drogu. Iako sam bio iz dobrostojeće porodice, to ništa nije značilo. Kada uđete u svijet droge, tu vas niko ne može finansirati ta-man da vam je otac sam Rockefeller - ističe Konjicija.

Daj pareIako je punih 30 godina bio ovisnik, u Rusmirovom pona-

šanju i pokretima danas gotovo da nema nikakvih nekontroli-sanih “tikova”, tog trajnog pečata kojeg opijati ostavljaju.

- Tada je droga bila čista. Ako su je i miješali, znali su šta rade. Danas nepismeni likovi miješaju i dilaju drogu. Stavljaju u nju boga pitaj šta. Nije ih briga za posljedice. Samo im je do para - siguran je Rusmir.

Priča, na Dedinje, na odvikavanje, otišao je 1986. Tamo je radila dr. Vesna Fridman, „čije ime treba spomenuti stojeći“. Mamom su je zvali. Izdržao osam mjeseci na metadonu, što je bila droga „na državnim jaslama“.

Iako su se početak rata 1992. i nestašica svega i svačega koja je sa njim došla činili kao prilika da se riješi droge, nje zapravo uopšte nije manjkalo. Ako ta informacija možda ne-kima i nije iznenađenje, kanali kojima je stizala do vena sara-jevskih narkomana svakako jeste.

- U ratu su nam sa Grbavice u školskom tromblonu pozna-nici preko Miljacke, kod Zemaljskog muzeja, Botaničke bašte, dostavljali drogu. Mi smo čekali i gledali kako tromblon leti. Na isti način smo je i plaćali, ali bilo je i raznih kompenzacija. Uglavnom, „letilo je“ - prisjeća se Rusmir.

A kad je Dejton potpisan, našli se narkomani s obje strane rijeke Miljacke na bivšoj crti razdvajanja. Rusmir je bio tada na metadonu, heroinu, kokainu... Počinje sa terapijom odvi-kavanja. Nije uspio.

Nesanica i bomba iz dzenetaPrelomni trenutak se dogodio 2008. godine, na 30. godiš-

njicu prvog iskustva s opijatima, kada je Rusmir punio stupce crne hronike.

- Sve se promijenilo kada je pukla ta rajska, dženetska bomba koju sam postavio na vrata, a aktivirao ju je poštar. O čemu se zapravo radilo? Meni su kuću stalno obijali, pljačkali, a ja sam išao u policiju i to prijavljivao. Međutim, pošto sam uglavnom bio nadrogiran, mene tamo niko nije registrovao niti mi je vjerovao. Mislili su da sam budala - kaže Rusmir.

On je onda odlučio da se sam pobrine za provalnika. Po-stavio je ručnu bombu iza ulaznih vrata. Ubrzo je čuo eksplo-

EUROPA30 JUNII 2016

dru

štvo

ziju, vidio prozore kako lete u zrak...

- Bombu je aktivirao poštar, ali po nagovoru jedne osobe koja je namjeravala steći imovinsku korist i to tako što će mene poslati u zatvor. Ta osoba je prije toga napila poštara. Poštar je bio fin čovjek, kolateralna šteta u ovom slučaju. Prošao je bez težih povreda, jer je kašikara bila oslabljena. Sa mnom je tada bila djevojka koja je također uhapšena, ali je potom puštena ,jer nije imala nikakve veze sa tim. Dobio sam tri godine za-tvora. Prvo sam u istrazi bio 14 mjeseci. Onda su me pustili, pa ponovo uhapsili, jer su me našli sa gramom droge. Nazad u zatvor! Uglavnom, u zatvoru sam proveo pet i pol godina, od 2008. do 2013. Sa poštarom sam ostao u dobrom kontaktu, a često sam mu znao reći da je ta bomba iz dženeta došla, jer da nije bilo nje on i ja bismo odavno bili dole gdje nema ni vrata ni prozora. Njega je skinula s alkohola, a mene sa droge - priča Rusmir s osmijehom o najbitnijem momentu u životu i to ne samo njegovom.

Definitivnu odluku o skidanju sa droga donosi u zatvoru, 2009. Zatvor mu je, kaže, spasio glavu. Tu mu je „pukao film“, rekao je sebi da će ili se skinuti sa droga ili pod zemlju. Kanio se i metadona, iako je u zatvoru na njega imao pravo. Kad je krenula kriza, počeli bolovi, nije spavao 65 noći. „Čist“ je se-dam godina.

Iz zatvora u Zenici izlazi 2013. Peživljava uz pomoć ušte-đevine, jer mu je „čak i pod narkoticima, radila hidrocentrala u glavi“. Fond za crne dane mu je itekako dobro došao. Nai-me, dok je boravio u zatvoru, Rusmirove nekretnine su i dalje ostale meta pljačkaša, a na njegove apele da mu je zapečate, još dok je bio u zatvoru, država nije reagovala.

- Kuća mi je bila sva prerovljena, pokradena. Majka je bila primarijus, otac doktor nauka i šef katedre pneumofiziologi-je na fakulteta. Kuća je bila puna umjetnina. Sve su pokrali. Ostali su portreti oca, majke i moje kćerke iz prvog braka. To nisu mogli prodati. Ukrali su i dio novca koji sam bio sakrio u šumu. Mnogi su tražili da im prodam imovinu, nisam htio. Razni su se lešinari skupljali oko mene i dok sam bio u zatvo-ru i kada sam tek izašao, ali je „hidrocentrala“ uvijek radila - priča Rusmir i kažiprstom ponosno upire u glavu.

Brena,mobing i farmaUšteđevine je međutim brzo nestalo, pa od prijatelja posu-

đuje 15.000 KM koje troši da svu svoju imovinu administrativ-no riješi. Nakon toga, ulazi u posao posredovanja u prometu nekretninama, prodaje imovinu u centru grada, kupuje stan u neposrednoj blizini sa pogledom na imovinu koju je upra-vo prodao. Ogorčen licemjerjem ljudi, lažima, ogovaranjima, zamoren gradskom vrevom, odlučuje da obnovi nekadašnje porodično imanje u Fojnici, gdje bi počeo živjeti farmerskim načinom života sa svojom partnericom Samrom Muhić.

- U avgustu prošle godine, Samri sam rekao da sjedemo u auto i probamo ovaj novi dio autoputa, pa da onda produ-žimo na kupanje na Boračko jezero. Došli smo na kupanje 50 metara od ove kuće u kojoj sada živim. Tada sam primijetio mali golubarnik koji je imao bivši vlasnik i to mi je privuklo pažnju. U djetinjstvu sam volio golubove. I dvorište mi se svi-djelo, a kada sam saznao da je imanje na prodaju, kuću nisam htio ni da pogledam. Toliko sam bio oduševljen da sam kupo-vinu regulisao isti dan kod notara i odmah sam preselio - pri-ča nam s ushićenjem.

Kako to i dolikuje našem mentalitetu i običajima, prese-ljenje se sa prijateljima moralo proslaviti okretanjem ražnja i

roštilja, a za tu priliku se kupila mala koza koja će, kako će se ispostaviti, Rusmirov život sasvim slučajno usmjeriti u novom pravcu.

- Dok sam živu kozu vozio prema imanju, zastao sam da nešto kupim, a kada sam otvorio gepek ona je zapjevala k’o Brena tako da joj je to ime i ostalo. U istom trenutku mi je bilo jasno da ona jednostavno ne može završiti na ražnju - sjeća se Rusmir početka svog prijateljstva sa kozama.

Međutim, nakon olako datog obećanja Breni, po dolasku kući su, jedan za drugim, uslijedili logistički problemi. Kozu, koju je doveo da mu „pjeva k’o Gertruda Munitić“, nije imao gdje držati pa ju je zatvorio u kavez za pse. Bilo mu žao što je koza Brena sama, pa je kupio još dvije koze. No, potukoše se one. I, tako, koza po koza...

- U jednom trenutku sam držao 19 koza u dvorištu. Na-pravile su mi herbalno čišćenje po avliji, jer su jele hibiskus, tuje... Plac sa kućom i objektima ima 600 kvadratnih metara i nije bilo mjesta i za koze i za nas. Zato sam kupio obližnji ranč. Jesen i zimu, po najvećem nevremenu, sam pravio štale, ogradu, a onda, postepeno, prebacivao koze koje ja muzem, hranim, donosim im sijeno... - kaže nam Rusmir.

Kraj potoka, bistre vode...Ranč u kome danas koze borave po svemu liči na savreme-

nu farmu, a uskoro bi ljubav prema kozama mogla postati i pravi biznis. Rusmir se, evo, uči poslu sa kozama. Za sada, niti jedna nije završila na ražnju.

U zasebnoj štali, tik pored koza, boravi još jedan Rusmirov ljubimac - trkaći crni konj My Song, kojem će se uskoro pri-družiti i društvo po koje je Konjicija išao u čuvene Prnjavorske ergele.

Kose podvijene u rep, s indijanskim nožem za pasom, po-luizblijedjelim tetovažama iz „prošlog“ života i blago povi-jenim vratom, Rusmir svakako više podsjeća na posljednjeg Mohikanca, nego na farmera koji sa ogromnom ljubavlju koze tretira više kao kućne ljubimce nego kao stoku. Ako je na oba-lama Boračkog jezera, za samo osam mjeseci izgradio pravo malo harmonično životinjsko carstvo i moderno imanje, ne treba čuditi ukoliko ga naredni put posjetimo kao jednog od najuspešnijih bh. farmera.

Nista gore od nerada- Svako misli da droga nije njegov problem, ali to je tako

dok se neko njihov ne počne drogirati. Tada je već kasno. Pro-blem nema samo narkoman, već cijelo društvo. Prvo, njegova najbliža familija, pa onda daljnja, pa komšije, poznanici. To je dramatičan proces. Ja sam završio tri godine stomatologije, a onda sam ušao u pakao droge. Čak sam i olimpijski vatromet 1984. gledao iz zatvora. Tada je droga bila teški bauk. Zbog džointa je policija hapsila i bubrege odvaljivala. Ako ste već ušli u svijet droge, čitajte knjige, radite nešto. Ništa gore od nerada. Ja ovdje nemam vremena ni za šta. Radim po cijeli dan, a neradnike ne mogu smisliti. Zapamtite, svako je kovač sreće svoje - poručuje Rusmir.

Sir sa internetaIako nije imala iskustvo života na selu i u prirodu, Samra,

Rusmirova djevojka, polako se privikava na novu okolinu, a koziji sir koji pravi odličnog je kvaliteta.

- Dok je Rusmir sve ovo pravio ja sam preko interneta tra-žila recepte i gledala kako se šta pravi. Recept za sir je s inter-neta - kaže Samra.


društvo

EUROPA32 JUNII 2016

nauk

a

Kompleksan život na Zemlji počeo milijardu godina ranije

Tvrdnja istraživača da je kompleksan život na Ze-mlji počeo milijardu godina ranije nego što se prije

mislilo odmah je podijelila znanstvenike. Jedni tvrde da su dokazi neumoljivi dok drugi nisu baš uvjereni.

Istraživači su u članku za časopis Nature Communicati-ons rekli da su otkrili fosile koji pokazuju da je kompleksan život na Zemlji počeo prije više od 1.5 milijardi godina.

Nakon što se život razvio u okeanima, ostao je jedno-staničan i primitivan milijardama godina, ali su se neke od tih stanica u međuvremenu okupile kao kolonije kloniranih stanica.

Ipak, u jednom trenutku se dogodio prijestup (drugi po važnosti, odmah uz onaj nastanka života) prema komplek-snom životu s više stanica.

Ovaj prijelaz je omogućio razvoj svih životinja i biljaka koje su ikad postojale.

„Naše otkriće govori da su se višestanični eukarioti po-javili milijardu godina ranije u usporedbi s prijašnjim istra-živanjima“, rekao je Maoyan Zhu, profesor na Institutu za geologiju i paleontologiju u kineskom gradu Nanjingu.

Fosili su otkriveni u provinciji Hebei u regiji Yanshan u Kini. Zhu i kolege su objavili da su pronašli 167 mjerljivih fosila od kojih je jedna trećina u nekom od četiri pravilna oblika – indikacija kompleksnosti. Najveći je veličine 30cm

x 8cm.Prijašnji eukarioti usporedive veličine nisu se pojavljiva-

li u fosilima starijima od 600 milijuna godina.„Oni nisu najstariji eukarioti, ali su sigurno najstariji

dokazivi višestanični eukarioti. Njihovo postojanje prije 1.56 milijardi godina znači da je bilo dovoljno kisika da tako veli-ki organizmi prežive“, rekao je Phil Donoghue, profesor pa-leobiologije na Sveučilištu u Bristolu.

S druge strane, neki znanstvenici su skeptični.„Ne postoji dokaz koji bi potvrdio da se radi o eukari-

otima, a ne o bakterijama“ rekao je Jonathan Antcliffe, viši istraživač na odjelu zoologije na Sveučilištu Oxford. Bakterije su jednostanični organizmi i ne sadrže jezgru s genetičkim materijalom.

Antcliffe vjeruje da se prije radi o koloniji bakterijskih stanica, a ne o jednom kompleksnom organizmu.Istinski vi-šestanični organizmi prikazuju trodimenzionalnu formu u kojoj su samo neke stanice u direktnom kontaktu s okolišem.

To je „vrlo važno za funkciju, jer prikazuje problem transporta kisika i hranjivih tvari“ koje su potrebne za unu-tarnje stanice, objasnio je Andrew Knoll sa Sveučilišta Har-vard u članku u kojem je razmatrao znanstvenu literaturu o porijeklu kompleksnog života.


tehnologija

Microsoft najavio novi val otkaza i otpis 950 miliona dolara

jedna web stranica za sve vaše potrebe

www.bosnianyellowpages.us

Posljednji tragovi Nokijinog mobilnog odjela u Micro-softu sad se potpuno brišu. Microsoft je najavio “po-

jednostavljivanje” odjela, koje zapravo znači samo jedno - rezanje do 1.850 radnih mjesta i otpis 950 miliona dolara. Velika većina planiranih otkaza je u Finskoj.

Vrijedi podsjetiti kako je Microsoft kupio mobilni odjel Nokije 2013. godine za 7,1 milijardu dolara, a u julu prošle godine su srezali 7.800 radnih mjesta iz te kupovine uz tro-šak od 7,6 milijardi.

Prodat i segment običnih mobitela, no što je bitnije -sa ovom najavom iz Microsofta od mobilnog odjela gotovo da ne preostaje ništa.

- Fokusiramo se u segmentu mobitela tamo gdje možemo biti različiti - u preduzećima koja cijene sigurnost, upravlji-vost i Continuum mogućnost, te kod potrošača koji cijene istu stvar - rekao je čelnik Microsofta Satya Nadella.

Sličnu poruku je poslao i Terry Myerson, izvrši potpred-sjednik Windows & Devices odjela.

U službenoj mail poruci zaposlenicima uvjerava kako kompanija nije završila priču s mobitelima te da će razvijati nove izvrsne uređaje, no poveže li se sve do sada, stvar je jasna. Microsoft diže sidro.

Sve i da dogodine otkriju pametni telefon iz Surface linije, šanse su da u svijetu potrošača neće biti dovoljno zanimanja za takvo što.

Prodaja Windows (Phone) uređaja je pala za više od 70 posto, a na jednom od najznačajnijih događaja za Microsoft, konferenciji BUILD o Windows Phoneu nije bilo ni riječi.

Myerson je već tada rekao kako ove godine od Windows Phone segmenta ne treba očekivati...pa, ništa.

EUROPA34 JUNII 2016

auto

mob

ili

Bentley potvrdio razvoj manjeg SUV-a i novog sportskog automobilaIz britanskog Bentleya stiže vijest kako ovaj proizvođač luksuznih automobila već radi na razvoju novog SUV-a, te no-

vog sportskog modela, kao i da namjerava povećati godišnju proizvodnju, odnosno prodaju na oko 25.000 primjeraka.

Podsjetimo, Bentley je tek nedavno i službeno predsta-vio svoji prvi SUV, model Bentayga, a već je započeo razvoj još jednog, ovaj put nešto manjeg SUV/crossovera. Premije-ra najavnog koncepta ovog automobila bi se trebala održati tokom 2017., dok bi produkcijska izvedba na tržište trebala stići godinu dana kasnije, odnosno 2018.

Ovaj kompaktniji model iz Crewea bi svojim dimenzi-jama trebao biti veći od porscheovog Macana, no manji od Cayennea. Nadalje, očekuje se kako će ga pokretati turbo V8 benzinski i dieselski motori, a moguća je ugradnja i snažni-jeg 6.0 W12 bi-turbo pogonskog stroja snage oko 600 KS u performance izvedbi pod oznakom Speed.

Što se spomenutog sportskog modela tiče, najvjerojatnije je riječ o produkcijskoj verziji konceptnog modela EXP 10 Speed 6 koji je predstavljen ranije ove godine na ženevskom auto salonu. Koliko je za sada poznato ovaj bi se automobil na tržištu trebao pojaviti nakon novog manjeg SUV-a, odno-sno tek oko 2020.

Očekuje se kako će ga pokretati audijev bi-turbo 4.0 V8, no navodno je moguća i električna izvedba s pogonom na sva četiri točka koja će razvijati snagu do oko 500 KS, dok bi joj se autonomija trebala kretati oko 500 km. Masa ovog automobi-la, u električnoj izvedbi, ne bi trebala prelaziti dvije tone.


automobili

SOCIAL SECURITY DISABILITY LAWApplications/Hearings/AppealsImmediate Access to Experienced PersonnelWe Strive For Quick Claim ApprovalFree Consultation

SOCIAL SECURITY DISABILITY LAW

All Cases Considered

Win...No Award / No Fee

CALL TODAY FOR IMMEDIATE HELP!

(800) 404-5202Bill Gordon & Associates is a nationwide practice limited to representing clients before the Social Security Administration.Bill Gordon is a member of the Texas & New Mexico Bar Associations. The attorneys at Bill Gordon & Associates work for quick approval of every case. Results in your case will depend on the unique facts and circumstances of your claim.

EUROPA36 JUNII 2016

muz

ika

Ismet Kurtović, legendarni muzičar, nekadašnji frontmen grupe “Drugi način”, kompozitor, pjevač,

flautista i gitarista, skoro pet decenija živi u Zagrebu, a iz Sanskog Mosta, gdje je kao dječak živio s roditeljima, u glavni hrvatski grad krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća bukvalno je pobjegao da bi se upisao u muzičku školu, tako da su se roditelji s njegovim izborom, htjeli-ne htjeli, morali pomiriti.

U dugogodišnjoj muzičkoj karijeri Kurtović je ostavio neizbrisiv trag. Kako u rokenrolu tako i kao osnivač i ne-kadašnji voditelj poznatog hora Islamske zajednice u Za-grebu “Arabeske”, s kojima je radio 15 godina i snimio tri albuma. Danas je Kurtović dirigent i voditelj ženskog pje-vačkog hora “Bulbuli” u Kulturnom društvu “Preporod”, u hrvatskoj prijestonici.

Bezobrazna pričaS bratom Fikretom autor je pjesme “Mojoj dragoj BiH”,

nezvanične himne naše zemlje, bez čije izvedbe ne može proći obilježavanje nijednog državnog praznika u BiH.

S Kurtovićem smo razgovarali u Zagrebu, na Trešnjev-ci, mjestu gdje je ovaj muzičar organizirao i veliki koncert početkom agresije na BiH 1992., s kojeg su odaslane poruke mira i podrške Bosancima i Hercegovcima.

- Ovdje, na Trešnjevci, i početkom agresije na BiH orga-nizirao sam veliki koncert na otvorenom, na kojem je bilo 25.000 ljudi.

Bio je posvećen BiH i, uprkos kiši koja je lila na dan koncerta, ljudi su neprestano dolazili autobusima i na dru-gi način i nisu htjeli odustati. Bio je među njima veliki broj glumaca i drugih umjetnika te mirotvoraca. Bio je, sjećam se, tu i Tilman Cilh (Zuelch). Trešnjevka me podsjeća na te dane energije i zajedništva. Inače, sve koncerte i humanitarne prosvjedne skupove koji su bili vezani uz ratno stanje u Bo-sni, u tom prvom periodu, ja sam radio. Rado se sjećam toga zbog emocije koja je nosila sve one domoljube da pomognu svojoj zemlji, ali, vjerujete, u početku ih uopće nije bilo puno, to mogu slobodno reći - kaže nam na početku razgovora Kur-tović.

Nekako u vrijeme tog velikog koncerta nastala je i pjesma “Mojoj dragoj BiH”. Nažalost mnogih, nije odabrana za hi-mnu BiH, iako su se mnogi tome nadali i to priželjkivali.

- Zaista se pjesma “Mojoj dragoj BiH” pokazala jednom od boljih stvari koje sam napravio zajedno s bratom Fikre-tom. Posebno zbog emocija koje je izazivala tada i koje izazi-va i danas kod mnogih ljudi. Ponosan sam na to kada čujem da je i danas mnogi doživljavaju himnom naše domovine, iako ona to zvanično nikada nije postala i premda su bez nje nezamislive proslave Dana državnosti, Dana nezavisnosti...

Kako god, ta pjesma je odradila svoju svrhu. Gotovo svi su je koristili, kao što je i danas koriste. Ipak, moram reći da su u nastajanju te pjesme i spota najviše pomogli Hrvati. Osim mog brata Fikreta i mene, na toj pjesmi su radili i Želj-ko Bebek, Amir Kazić, Toni Janković, Zele Lipovača, Ćeha iz

‘’Divljih jagoda’’, Senad Galijašević, Deja Mušić, franjevački zborovi, pa djevojke iz Zagrebačke džamije, statirale su prve izbjeglice, bilo je i Srba pojedinaca… Bili su i angažirani mno-gi drugi ljudi. Moram reći da, iako na toj pjesmi nema ništa uvredljivo za bilo koju naciju, trebala je hrabrost u ono vri-jeme da u tome sudjeluješ. Jer nisu baš svi bili spremni da se izlože u spotu i na fotosnimanju. Zato još jednom kažem, hva-la i svaka čast onima koji su to uradili!

Često sam pričao tu priču, kako sam ogorčen zbog odno-sa prema mom bratu Fikretu i meni kao autorima te pjesme, jer smo zakinuti na sve načine. Naša prava kao autora tu se uopće ne poštuju, jer tu pjesmu pušta i emitira svako, a mi od toga nemamo ništa. Ali čovjeka boli to na neki način. Sva-kakvih je bilo priča o tome zašto je ova pjesma odbijena kao prijedlog za himnu, a za mene je najgori onaj što sam čuo da je “neko u Sarajevu rekao kako neće moju pjesmu jer sam ja pobjegao u Zagreb”. Mislim, to je bezobrazluk da ne može biti gori, jer to nije istina.

Ranije ste govorili da ste ogorčeni i zbog “Drugog na-čina”, a i s “Arabeskama” niste ostali u dobrim odnosima. Zašto?

- S “Arabeskama” se to nije fino završilo jer se nisam mo-

Nakon Srebrnog medvjeda:

Kinematografija jedva preživljava

ISMET KURTOVIĆ:

Ponosan sam na to što je “Mojoj dragoj BiH” mnogima himna


muzika

gao sporazumjeti s “velikodostojnicima”. Mislim da je to šte-ta, ali je i tipično za nas. Imaš blago i zlato pod nosom, a to ne vidiš. Glavni razlog našeg razilaska bio je Mirsad Srebre-niković, tadašnji predsjednik Medžlisa IZ u Zagrebu. Njegovo miješanje u moj rad najviše je doprinijelo mom odlasku. Ali valjda sam ja peh. Kad napravim neke dobre stvari, dogodi se takvo nešto. Istu stvar sam doživio s “Drugim načinom”. Jer ja sam osnivač “Drugog načina”, autorski sam bio najjači i u jednom trenutku kada smo se, kao, razišli mirno, onda je iz toga ispala velika muljaža. Tako da se nakon toga više nisam vraćao u rokenrol.

Ajvaz-dedoZapjevate li danas?

- Ja sam aktivan 100 posto i ništa se kod mene nije pro-mijenilo. Jedino što ‘’šetam’’ iz stila u stil. Sad sam okupiran najviše “Bulbulima” i radim im novi CD. Već smo izdali jedan koji je primljen vrlo lijepo, ja sam to dosta neobično radio s njima. Sa zborom “Bulbuli” sad radim CD sa starim i novim sevdalinkama. Ne znam hoće li ih biti 12 ili 13, jer radim pje-smu “Ajvaz-dedo od bosanskih voda”. To je ustvari prilagod-ba jednog songa iz predstave Rusmira Agačevića “Legenda o Ajvaz-dedi”. Tu pjesmu smo posvetili legendi o Ajvaz-dedi, koja živi punim plućima i dan-danas.

Paralelno uz rad s “Bulbulima” dio ste i grupe “Zefir”. Čime se bavite u toj grupi?

- Grupu “Zefir” čine književnik Enes Kišević, univerzitet-ski profesor Sead Alić i ja. Međutim, u projekte koje radimo uključeni su povremeno i brojni drugi ljudi, tako da će možda jednog dana, kako kaže Sead, više ljudi biti na pozornici nego u gledalištu. To je zato jer se bavimo temama koje svi zaobila-ze. Kao, naprimjer, što su one o diskriminaciji žrtve vezano uz ovaj izbjeglički val, gdje se oko ljudi koji bježe od smrti, idu trbuhom za kruhom i traže krov nad glavom, pravi jedan veli-ki cirkus. Mi smo pjesmu i spot “Stećak”, koju je snimila gru-pa “Zefir”, posvetili upravo izbjeglicama, a snimili smo i spot za pjesmu “Suza na kamenu”. Pripremamo i spot “Posljednje pismo iz Bišćana ili bijele trake”, posvećen svim žrtvama Pri-jedora. A meni je do toga posebno stalo zbog mog babe koji je isto tako nagrabusio kada su došli po njega, izveli ga iz kuće i ubili. Djeluje da pričam o tome hladno, ali nisam se ja toga još riješio. I nikad, vjerovatno, i neću. Ovo što radimo u “Zefi-ru” nazvao bih ‘’poetskim rokenrolom’’, gdje muzika služi ne samo da bi slušao i plesao nego da bi i mislio.

Dževdetov snimakKakvi su Vaši odnosi sa Sarajevom?

- U vremenu kada smo počinjali s našim svirkama u “Dru-gom načinu”, Sarajevo je odigralo veliku ulogu u našim živo-tima. Nezaboravne su svirke u nekadašnjem Domu mladih, koji je okupljao najbolje bendove iz bivše države. Sjećam se da je jedne prilike Dževdet Tuzlić došao kod nas u Trpanj na more i mi smo tek počeli slagati neke naše stvari. A Tuzlić je imao neku dobru “Nagru” (vrsta magnetofona, op. a.), bila je „mrak“, zvuk fantastičan i tako on nas snimi dok smo svirali “Piši mi”, pjesmu prema kojoj je on imao neki poseban od-nos, a da mi nismo ni znali. I dođemo mi te jeseni iste godine u Dom mladih i, kao, idemo odsvirati prvi put “Piši mi”, jer neke druge pjesme ljudi već znaju i vole. Kad, čovječe, cijela dvorana poče pjevati. Mi se zgledamo i mislimo - šta je ovo. A onda smo se čuli, Dževdet, koji je tada radio na radiju, rekao mi je da je on to puštao u program i da su se ljudi odmah ve-zali za tu pjesmu. Neki dan sam otvorio na jednom mjestu na

YouTube tu pjesmu i vidio sam da ima dva miliona pregleda. Samo na tom jednom mjestu!

Pratite li danas situaciju BiH?- Muka me ulovi kada vidim i čujem za neke stvari u Bo-

sni. Iako sebi pokušavam dokazati “Ismete, smiri se, imaš hrpu godina, pusti to, živi malo svoj život”, ne mogu. Uzru-jam se i iznerviram. Čudim se što se stvari ne miču, a Bosna je tako lijepa i bogata zemlja. Svima bi moglo biti dobro, svi bismo mogli živjeti kao “bubreg u loju”. Samo, treba malo strpljenja, nekog reda, kojeg očito ne znaju napraviti. I malo-malo pa čujete kako Dodik kaže, kad okrene glavu, da mu je bliži Beč nego Sarajevo, ili da navija za Austriju kada igra protiv BiH. Ja to ne mogu shvatiti drugačije osim da s takvim čovjekom, koji ne voli vlastitu zemlju, nešto nije uredu. Uvje-ren sam 100 posto da većina ljudi u manjem bh. entitetu ne misli tako, ali oni to drže u svojim rukama i onda još ispad-ne da ga je većina izabrala, a nije. Iskreno se nadam da će se stvari u Bosni promijeniti i da će konačno krenuti nabolje, jer čini mi se nagore više ne može.

Ovih dana, u svjetlu obilježavanja 100 godina priznanja islama u Hrvatskoj, puno se govori i o položaju Bošnjaka. Kakvim ga Vi ocjenjujete?

- Dobrim. Bošnjaci ovdje već dugo godina imaju velike mogućnosti, čovjek bi morao biti pogan da ne kaže da mnoge stvari mogu provoditi na bezbolan način. Međutim, u nekim slučajevima ja tu vidim veći problem u Bošnjacima nego u komunikaciji s državom. Sigurno da se uvijek može napraviti više, ali ne bih to pripisivao državi, nego bih to pripisao Boš-njacima, koji još “šaraju i šaraju”. Imamo svoje brojne institu-cije, od džamije, preko kulturnih društava, do novina, a ipak ima nekih ljudi koji unose trzavice među nas i ne bi škodilo da malo smijenimo neke unutar tih naših društava, gdje zbog nečijih ljigavih interesa funkcioniraju i određene grupice. Ali nadam se da ćemo to prevazići.

Priča o sestriću Alisu- Moja sestra je preživjela prijedorski pakao, jednostavno,

što bi se reklo, dragi Bog ih sačuvao. Međutim, ima jedna za-nimljiva stvar. A to je da je njen sin Alis, u vrijeme dok je trajala agresija na Hrvatsku i još nije počeo, kako ja kažem, “uvezeni” rat u BiH, postao prva žrtva, u metaforičkom smi-slu, ‘’vikend četnikovanja’’. Naime, kada bi se prijedorski Srbi, s početka 1992. godine, vraćali u Prijedor, nakon viken-da provedenog po hrvatskim ratištima, onda bi obavezno svoj povratak proslavljali i pucajući po gradu.

Tako je jednog dana, dok je kao klinac u osnovnoj ško-li bio na velikom odmoru s drugom, mog sestrića pogodio zalutali metak koji mu se zabio u kičmu. Dječak koji je bio s njim rekao mu je: “Alise, ti se pogođen”, a on je uzeo svoju torbu i pošao reći majci da je pogođen. To su bili nevjerovatni momenti, a još nevjerovatnije je to što je dječaka od toga da ne ostane nepokretan uspio spasiti jedan hirurg u prijedor-skoj bolnici, inače Mađar. Iako Alis i danas osjeća posljedice tog ranjavanja, uspješno je završio škole i danas je sudija u Sanskom Mostu. Nije se htio vraćati u Prijedor, došao je kod moje, sada već rahmetli majke, i tu ostao - ispričao nam je Kurtović.

Bošnjak otkako zna za sebe- Zahvaljujući mom rahmetli babi, vrlo rano sam imao iz-

građen politički stav. Prvo, ja znam šta je Bošnjo otkad znam za sebe. Jer sam se iznenadio kad su mi neki ljudi rekli da ne znaju šta je Bošnjak, da oni to prvi put čuju od Sabora 1993. Ja znam ko sam i šta sam otkako znam za sebe. I ko to ne zna, to je problem pojedinca, a nikako naroda - zaključuje Kurtović.

EUROPA38 JUNII 2016

spor

t

Sportska karta svijeta:

BiH ubjedljivo najuspješnija u nogometu

Britanski Independent izradio je kartu u stilu info-grafike na koju je postavila sve zemlje svijeta prema

tome u kojem sportu su najuspješnije.Karta je izrađena na osnovi istraživanja, a u obzir su uze-

ti timski sportovi kao što su nogomet, odbojka, košarka, ho-kej, ragbi…

Prema karti koja je objavljena, Bosna i Hercegovina je naj-uspješnija u nogometu i nalazi se na solidnom 20. mjestu u svijetu.

Prva zemlja svijeta u nogometu je Argentina. Kada je riječ o zemljama regije, susjedna Hrvatska je na desetom mjestu u

rukometu, Srbija na šestom u košarci, Slovenija 13. u košarci, Makedonija 28. u odbojci i Crna Gora u odbojci na 49. mjestu.

Što se Evrope tiče, Nijemci su zauzeli prvo mjesto kada je rukomet u pitanju, a prate ih Šveđani na drugom mjestu. Rusija je nacija broj dva u hokeju, dok je prvo mjesto u ovom sportu pripalo vječnim rivalima Kanađanima. Amerikanci su nedodirljivo najbolji u košarci, dok ih u stopu prate Španci.

Odbojkaški pehar odnijeli su Brazilci, najbolji svjetski majstori ovog sporta, a na drugom mjestu nalaze se Poljaci. Zanimljivo je kako je Australija neprikosnoveni vladar u kri-ketu.


film

Danis Tanović:

Lajkovima na Facebooku nećete promijeniti svijet

Današnji revolucionari udaraju lajkove na Facebooku i izvještavaju puk o svojim idejama na Twitteru. U

današnjem svijetu Gavrilo Princip gotovo da nije moguć. U koga bi pucao? Na svakog ubijenog političara vjerojatno će doći tri još gora...

Bosanskohercegovački redatelj Danis Tanović ima dva Srebrna medvjeda, za najnoviji film “Smrt u Sarajevu“ i pret-hodni “Epizoda u životu berača željeza“. Ima Oscara i Zlatni globus za prvijenac “Ničija zemlja“. No, nagrade su Tanoviću još uvijek bitne i znači mu da je Srebrni medvjed došao na ra-čun baš ovog filma, i to od žirija kojim je predsjedala trostruka oskarovka Meryl Streep.

- U svijetu filma postoje nagrade koje su uvijek bitne i, ma koliko se čovjek trudi da ne razmišlja o njima, da se bavi svo-jim poslom, jer mu je važan iz drugih razloga, kada ih dobije, srce zaigra. Je li u pitanju ego, iluzija o vlastitoj važnosti, čini li nam se da je netko prepoznao naš talent i predani rad ili je to zbog straha od prolaznosti i želje da ostavimo neki trag kada nas više ne bude, ne znam. Samo znam da sam bio jako

sretan te večeri. I da sam bio okružen ljudima iz ekipe koji su se istinski radovali. A kada vam tu nagradu dodijeli žiri na čijem je čelu netko koga istinski cijenite i volite, onda je sreća dvostruka - otkriva nam Tanović.

Srebrnog medvjeda ste primili na svoj rođendan, a BiH je podnijela zahtjev za članstvom u EU-u na dan kad je film prikazan na Berlinaleu. Kako tumačite te zanimljive koinci-dencije?

- Na žalost, mislim da će BiH podnijeti još zahtjeva za članstvom, a sada više nisam siguran ni da će ući u Europsku uniju za moga života. Možda će se Unija i raspasti prije nego što mi postanemo član. A film “Smrt u Sarajevu”, ustvari, go-vori zašto se ulazak u EU neće dogoditi tako brzo. Možda da smo poslali molbu da nas prime, možda. Zahtjev, s ovakvim ljudima na vlasti, s ovakvom društvenom i ekonomskom si-tuacijom, sumnjam da će proći. A dobiti ovakvo priznanje za rođendan je jedan od najljepših poklona koje redatelj može dobiti. Slavili smo do dugo u noć, rođendan ili nagrade, ne znam.

EUROPA40 JUNII 2016

film Zanimljivo je i da je godišnjica Daytona pala na dan

izlaska intervjua s vašom daljnjom rođakinjom Ines Tano-vić.Njezin film i vaš kao da su također rođaci, jer dijele srod-ne preokupacije? Likovi još osjećaju eho rata?

- Jako je važno da se rade filmovi koji su u skladu s vre-menom u kojem živimo, koji se bave ozbiljnim i važnim pi-tanjima s kojima se susrećemo u današnjem društvu. Ines je ozbiljna redateljica i ništa manje od nje i ne očekujem. I, da budem iskren, meni je skoro pa nemoguće zamisliti da napra-vim film u BiH koji se neće baviti nekom od tema koje nas okružuju. To što u temama osjetite eho rata leži u činjenici da se naše društvo, na žalost, nije mnogo odmaklo od podjela i nesreća koje su nas zadesile 1992. godine.

Je li ovo za vas osoban film? - Za mene su svi moji filmovi osobni i uopšte ne znam

kako je moguće napraviti film u kojem neće biti dio mene i mog promišljanja svijeta. Je li uopće moguće napisati roman koji nije osoban? Ili pjesmu, ili naslikati sliku? Mislim da je nemoguće izbjeći osobenost pri stvaranju umjetnosti, pa čak i kada bismo pokušali napraviti nešto što je neko prije nas već napravio. Ovaj film mi je bio jako važan, jer je prvi put da sni-mam film u Sarajevu, u svom gradu i jer se na poseban način bavi istorijskom temom koja je još uvijek bliska svima nama koji živimo ovdje. A sve to protkano je svakodnevim preživ-ljavanjem s kojim se ljudi ovoga grada suočavaju. Posebnu čar cijeloj priči je dao hotel “Holiday” pored kojeg sam živio kao dječak i koji će u mojim sjećanjima zauvijek ostati kao grandi-ozna najava boljeg života, kao dio prelijepog odrastanja, div-nih osamdesetih godina prošlog vijeka. Moram priznati da mi je toliko godilo snimati u Sarajevu da sam već počeo pisati scenarij koji će se opet događati tu.

Ljudi se u vašem filmu 100 godina poslije još pitaju je li Gavrilo Princip heroj ili zločinac. Zašto na ovim prostorima ne možemo pobjeći od prošlosti, šta onda koriste političari? Može li se tako graditi budućnost?

- Ovdje prošlost i sadašnjost čine jedno vrijeme-prostor koje je nemoguće raspetljati. I ne samo bliska prošlost. Drugi svjetski rat, Prvi svjetski rat, atentat u Sarajevu... Mi o tim do-gađajima pričamo i danas kao da su se dogodili prije mjesec dana. Svako malo čujem priče o Kosovskom boju. Samo je pi-tanje dana kada ćemo se posvađati oko prvobitne diobe sta-nica. Prošlost nam je strašna, sadašnjost nepodnošljiva, hvala bogu pa nemamo budućnosti. Ovo su riječi jednog od likova iz mog novog scenarija.

Zašto u igri na ovim prostorima uvijek moraju biti dvi-je priče (heroj, zločinac) ili sudbina “histerična dualizma”, kako ga je netko nazvao u filmu?

- Čini se da smo mi u BiH osuđeni na taj, da ga tako nazo-vem, histerični dualizam. To su riječi Bojana Hadžihalilovića, profesora dizajna i mog velikog prijatelja koji igra u filmu. Sve priče imaju najmanje dvije strane, kako on to kaže, ali možda je tako bolje, možda nas to spašava od jednoumlja. Ali, evo, da zaboravimo na trenutak Bosnu i Hercegovinu. Neki dan sam na Wikipediji potražio članak o Gavrilu Principu. I znate šta, u zavisnosti na kojem jeziku čitate, ista stranica o Princi-pu daje različita mišljenja. Stranica na engleskom ga naziva izdajnikom Austro-Ugarske Monarhije? Stranica na srpskohr-vatskom - da, postoji i stranica na srpskohrvatskom - hrvat-skosrpskom jeziku - naziva ga jugoslovenskim nacionalistom i revolucionarom. Bosanci tvrde da je srpski nacionalist, Fran-cuzi da je student, Srbi da je član tajne organizacije Mlada Bo-sna, Česi da je bosanski Srbin, Talijani da je terorist. Ostale jezike ne razumijem, ali vjerujem da će se tu naći još mnogo

zanimljivih atributa i mišljenja. I šta je onda istina?Jedna od najintrigantnijih dijaloških partija tiče se lika

koji se zove Gavrilo Princip i razmišlja koga bi to danas ne-kadašnji Gavrilo ubio. Na to mu novinarka kaže da bi pucao u sebe, jer ne postoji atentat koji bi išta promijenio?

- Današnji revolucionari udaraju lajkove na Facebooku i izvještavaju puk o svojim idejama na Twitteru. U današnjem svijetu Gavrilo Princip gotovo da nije moguć. Ko je danas spreman položiti život za dobrobit drugih? Ali, pazite, ne samo “svojih”. I u koga bi pucao? Ko nas je okupirao? Na svakog ubijenog političara vjerojatno će doći tri još gora. Kao u onoj priči o zmaju kojemu izrastu tri glave namjesto jedne odsječene. Da, mislim da bi Gavrilo Princip danas izvršio sa-moubojstvo.

Kako vi gledate na Gavrila Principa? Heroj ili zločinac? - Vjerojatno samo Gavrilo Princip zna ko je bio i zašto je

pucao. Ja ga doživljavam kao pjesnika, umjetničku dušu, mla-dića od 20 godina, romantičnog revolucionara koji se borio za slobodu naroda koji su bili okupirani ili, ako hoćete tačan izraz, aneksirani od strane Austro-Ugarske. Siguran sam da moj komšija ima potpuno drugačije mišljenje od mene, ali zašto je to nenormalno ili problem? Zašto moramo imati isto mišljenje o stvarima? Najnormalnija stvar na svijetu jest imati različito mišljenje. Naš je problem primitivizam koji tvrdi da treba ubiti sve što ne misli kao mi i naši.

“Europa nije počela, nego umrla u Sarajevu“, recitira francuski glumac Jacques Weber pripremajući se za govor na svečanosti. A što je s EU-om? Kako gledate na Europu i ove prostore 1914. i stotinu godina poslije?

- Plemenita ideja ujedinjene Europe polako nestaje priti-snuta zaboravom o strašnim ratovima koje je proživljavala, egocentrizmom njezinih građana, ekonomskom krizom, bu-đenjem nacionalizama i fašizma, navalom izbjeglica iz ratova koje je Europa u suradnji s Amerikom izazvala i u kojima je i sama sudjelovala, dodatno ugušena bezidejnošću bruxelle-skih birokrata. A možda je stvarno smrt Europe počela onda kada je dopustila da joj se dogode sramota i pokolj nevinih što se dogodilo u Sarajevu, kada je odlučila gledati na drugu stranu, kada je izjednačila krvnika i žrtvu, kada je zaboravila na vrijednosti u koje se kune. Možda je zaista dovoljno da jed-nom zažmirite i da sve ode k vragu. A Europa danas sve više žmiri i ne želi ili se ne može suočavati s vlastitim problemima. Ne sviđa mi se današnja Europa. Možda bih danas prije iza-brao Kanadu kao primjer društva u kojem bih volio živjeti.

Je li vaš hotel simbolična naziva “Europa” preslik da-našnjih zemalja bivše Jugoslavije i njihovih žitelja, ne samo Sarajeva?

- Na žalost, da. I možda se vama koji ste malo zapadnije čini da ste otišli malo dalje od nas, ali meni se čini da je to više dobra maska nego realnost i da smo svi još uvijek u istomisto-rijskom blatu te da će, na žalost, vrijeme pokazati da je Jugo-slavija bila najveći civilizacijski domet naroda s ovih prostora. Uostalom, zar iz Hrvatske, kao i iz BiH, ne odlaze deseci hilja-da mladih ljudi svake godine? A ne odlaze, jer su željni novih iskustava, već zato što ne mogu osigurati normalan život za sebe i svoju familiju.

Može li onda članstvo BiH u EU-u donijeti neke promje-ne vašoj zemlji?

- Kao što sam rekao, sumnjam da će BiH još dugo ući u Europsku uniju, ali kada bi se to dogodilo, mislim da bi to bila odlična stvar. I za Europu i za Bosnu i Hercegovinu.


mozaik

FILMSKI FESTIVAL U CANNESU Zlatna palma pripala Kenu Loachu!

Zlatnu palmu na 69. međunarodnom filmskom festiva-lu u Cannesu osvojio je britanski film „I, Daniel Bla-ke“.Režiser Ken Loach primio je nagradu iz ruku Mela Gibsona, prijatelja predsjednika ovogodišnjeg žirija Georga Millera iz vremena kada su se obojica radili na “Pobješnjelom Maksu“.Loachova drama o sredovječ-nom stolaru, koji je zbog bolesti primoran uzeti zdrav-stvenu pomoć, ali pritom nailazi na muke s birokraci-jom, naišla je na emocionalne reakcije.Ipak, primajući nagradu 79-godišnji režiser izjavio je da bi volio da nje-gov film bude poruka nade.Podsjetimo, Loach je već osvojio Palmu 2006. godine filmom “The Wind That Shakes the Barley”.

MICK JAGGER: Velika Britanija bi mogla profitirati ako napusti EU

Mnogi se slavni Britanci javno izjašnjavaju jesu li za ostanak u Europskoj uniji ili napuštanje zajednice, pred re-ferendum o Brexitu koji će se održati 23. juna, a stvar nije mogla proći ni bez Micka Jaggera koji smatra da bi Velika Britanija nakon početnih teškoća na dugi rok mogla profi-tirati ako napusti EU.

- Ako na referendumu bude više glasova za odlazak, mislim da meni osobno ne bi predstavljalo neku veliku ra-zliku, ali bi učinci za nacionalni interes mogli biti pozitivni dugoročno, kazao je Jagger na otvaranju izložbe o Rolling Stonesima u Londonu, dodavši da bi na početku moglo biti nekih turbulencija zbog napuštanja članstva, ali bi se one postupno prevladale.

- Pitanje je bi li David Cameron raspisao referendum danas, kad su prema ispitivanjima izjednačeni oni koji su za ostanak i oni koji mu se protive, dodao je legendarni roker, budući da je britanski premijer u kampanji kojom želi uvjeriti svoje državljane da glasaju za ostanak u EU-u.

Protiv ostanka Ujedinjenog Kraljevstva u EU-u izja-snio se i glumac Michael Caine, te televizijska zvijezda Je-remy Clarkson.

Mlada glumica Isabella Damla Gu-vennilik popularnija od slavne Hurem

Isabella Damla Guvennilik mlada talentovana glumica, koja ima samo sedam godina, pobrala je velike simpa-tije širom Turske i van granice igrajući u seriji “Elif”.Ova serija se prikazuje u devet različitih zemalja, po-red skromnog budžeta Elif drži dobru poziciju u rej-ting ratu sa konkurencijskim serijama.Mlada glumica Isabella prema rejting statistici je prevazišla popular-nost Meryem Uzelli.Isabella svoj posao obavlja vrlo profesionalno, a kad se ugase kamera, možemo da vi-dimo samo običnu djevojčicu, koja na život gleda kao igru u skladu sa njenim godinama.

EUROPA42 JUNII 201642 EUROPA

horo

skop

horo

skop

horo

skop

horo

skop

horo

skop

Mahatma Gandhi (1869 - 1948)

Nenasilje u svojoj dinamičnoj formi zna-či svjesnu patnju. Ono ne znači pokoriti se volji onoga koji ti nanosi zlo, već znači odmjeriti se cijelom svojom dušom sa voljom tiranina.

Ivan Cankar (1876 - 1916)

Što brbljate! Narod će sam sebi pisati presudu; neće mu je pisati ni frak ni mantija.

Leonardo da Vinci (1799 - 1850)Svaka naša spoznaja počinje sa osjećanji-ma.

Winston Churchill (1874 - 1966)Bio jednom neki čovjek koji je prodao kožu hijene dok je zvijer još bila živa i koji je poginuo loveći je.

Buda (560 - 480 p.n.e.)Sve što postoji nestvarno je. Jedino kad bi nam mudrost omogućila da to shvatimo, nestalo bi iskušenja svake boli. U tome se sastoji put do čistoće.

Mala riznica velikih misliBuda (560 - 480 p.n.e.)

Ne vjerujte zato što tako kaže neki stari spis, ne vjerujte ni zato što je takva vjera vašeg naroda, vjera kojoj su vas učili od djetinjstva; već o svakoj stvari dobro razmislite. I vidite li da je na dobro drugima, vjerujte u tu stvar, živite je i pomozite drugima da je žive.


Nijedna se zemlja nije nikad uzdigla a da nije bila pročišćena u ognju patnji.

Leonardo da Vinci (1452 - 1519)

Praksa uvijek mora biti građena na dobroj osnovi.

Winston Churchill (1874 - 1966)

Evo odgovora koji ću dati predsjedniku Rooseveltu... Dajte nam alat, a mi ćemo dovršiti posao.

Ivan Cankar (1876 - 1916)

Čovjek stavlja svoj potpis na svaki pred-met koji dodirne.

Mala riznica velikih misliMala riznica velikih misliMala riznica velikih misliIvan Cankar (1876 - 1916)

Vise gorčine i patnje krije se u jednom jedinom radnom satu, nego u jednom cijelom cjelcatom životinjskom životu.

Francois - Marie Arouet de Voltaire (1694 - 1778)

Bog je stvorio žene samo zato da bi ukro-tio muškarce.

Meša Selimović (1910 - 1982)

Nekad i sad - to su dva čovjeka.

William Shakespeare (1564 - 1616)

Znamo šta jesmo, ali ne znamo šta možemo biti.


Postoji samo jedan put da se ostvari nezavisnost, a to je kroz nenasilje; ako umremo, mi ćemo i dalje živjeti, ako ubijemo nećemo više nikada živjeti.

Buda (560 - 480 p.n.e.)

Živimo, braćo, sretno i ne mrzimo one koji nas mrze.

OVAN (21.03 - 20.04)Ljubav: Tražit ćete se, opipavati ljubavni puls i igrati se mačke i miša. Skupljat ćete hrabrost o nekom osjećaju progovoriti naglas. Pažljivo birajte trenutak. Zdravlje: Krećite se više.

BIK (21.04 - 20.05)Ljubav: Važno je da se intenzivnije družite. Mo-gli biste upoznati i zanimljive strance.Zdravlje: Moguće prehlade.

BLIZANCI (21.05 - 20.06)Ljubav: Prigrlit ćete neko biće i zaboraviti osnovnu brigu o preživljavanju, o sreći kao ne-čem nedostižnom.Zdravlje: Moguć je lagani umor.

RAK (21.06 - 20.07)Ljubav: Partnerski su nesporazumi dio svakod-nevnice i ne treba im davati osobitu važnost. Ponašajte se kao da se ništa nije dogodiloZdravlje: Više se družite.

DJEVICA (22.08 - 22.09)Ljubav: Stalan, svakodnevni pritisak i trud oko jednog cilja urodio je plodom; partner u vama gleda suca koji protiv njega vodi vječnu istragu.Zdravlje: Iscrpljenost.

ŠKORPIJA (23.10 - 22.11)Ljubav: Životna svakodnevnica troši vašu kreativnost, a ona vam je potrebna da biste obogatili svoju vezu.Zdravlje: Više se posvetite zdravlju.STRIJELAC (23.11 - 20.12)Ljubav: Danima osjećate da niste svoji i da ništa nije kao prije. Stvarnost je za vas pri-lično nejasna.Zdravlje: Manje zdravstvene teškoće.JARAC (21.12 - 19.01)Ljubav: Odnosi s partnerom pomalo su za-pali u monotoniju, te će se mnogi od vas upustiti u površna druženja.Zdravlje: Dobro.VODOLIJA (20.01 - 18.02)Ljubav: Želite da vas voljena osoba štiti, a da vam istovremeno ne zabranjuje ništa, niti da vas na išta prisiljava.Zdravlje: Izvrsno.RIBE (19.02 - 20.03)Ljubav: Pažnja i slatke riječi trebaju vam više od svega, ali vam ne bi štetilo ni više vremena provedenog na svježem zraku. Zdravlje: Mogući su problemi s bubrezima.

LAV (21.07 - 21.08)Ljubav: Nenadan susret pokazat će vam da po-stoji toliko toga što vas još veseli. Simpatično namigivanje, usputna dobacivanja govore vam da ste opet u igri. Zdravlje: Pojačana nervoza

VAGA (23.09 - 22.10)Ljubav: Zahvaljujući Veneri i Marsu, mnogi će padati na koljena pred vašim šarmom. Potražit će vas vama draga osoba i od vas zatražiti odgovor. Zdravlje: Glavobolje.


zanimljivosti

Oživljavaju Goli otok!Gotovo tri desetljeća otkako je s njega na kopno ot-

plovio posljednji politički zatvorenik, Goli otok, taj svojevrsni simbol političke represije iz vremena komunizma i Titove Jugoslavije, za nešto više od mjesec vratiće nas, ba-rem na trenutak, u neka davna vremena koja u mnogima od nas i dalje bude nostalgiju.

Krajem jula i početkom avgusta nekoliko nevladinih udru-ga iz Zagreba i Hrvatske na Golom otoku organizuju neku vrstu volonterske ekpedicije ili kako su to sami nazvali, “po-vijesni i kulturološki međunarodni kamp - ‘Pejsaž sjećanja’”. A Goli otok, u punoj svojoj ljepoti i mističnosti, čistoći nedir-nute prirode, nudi svaku vrstu izazova čak i za one neodluč-ne. Evociranje uspomena iz bivšeg režima i jednog sistema za kojim mnogi od nas danas žale, pateći se u svim svojim ne-pravdama novoga doba. “Osim tog kampa, u ta dvije sedmi-ce paralelno ćemo organizirati radionice koje će tematizirati različite aspekte istorije Golog otoka. Imaćemo relevantne predavače, ali smo spremili i rute, gdje ćemo dočekivati no-vinare i prebacivati ih na otok”, priča Eugen Jakovčić, jedan od suorganizatora iz NVO “Dokumenta” iz Zagreba. I zaista, kud bolje prilike za kolege novinare da s lica mjesta, obale netaknutog mora, zidina ruševnih kazamata i strmina zapu-štenih kamenoloma, okupani zrakama jarkog primorskog sunca slikovito prenesu utiske zaostavštine jednog vreme-na o kojem mlađe generacije malo ili gotovo ništa ne znaju. “Cijeli projekt, koji je podržan i od strane Evropske komisije, provodi se u šest država, a bavi se kulturom sjećanja i ma-piranjem različitih vrsta otpora u različitim režimima. A sve što je ostalo na Golom otoku danas je razneseno, sve je u fazi

propadanja, a mi želimo da to sačuvamo”, pojašnjava Dea Marić iz “Dokumente”, neposredno zadužena za organizaci-ju. Mnogi volenteri, akivisti i NVO ukazuju da trenutna slika Golog otoka ne upućuje na to da su tamo bili zatvarani poli-tički zatvorenici i disedenti, protivnici komunističkog režima koji su hapšeni ponajviše zbog verbalnog delikta, izgovorene riječi koja se ne bi dopala nekome od desetina šefova komu-nističkog aparata. “Volonterskim kampom mi simbolično želimo da uredimo makar komadić perivoja ispred Upravne zgrade na otoku koji je inače prepun zgrada”, dodaje Mari-ćeva. Ona je potvrdila da postoji inicijativa za nešto što nam se sve vrijeme motalo po glavi - mogućnost stavljanja Golog otoka u njegov puni istorijski kontekst. “U ovom trenutku u Hrvatskoj se odvijaju konsultacije da se u nekom obimu sam prostor Golog otoka zaštiti kao kulturno područje”, navodi Marićeva. O ovom komadiću krševite zemlje, izdvojene od kopna, u prošlosti su se prepričavale razne anegdote, čak i vicevi koji dopiru i u novije doba o tome “kako je šteta što Tito svojevremeno nije sagradio tri Gola otoka da u njih po-trpa sve koji nam danas onemogućavaju život dostojan čo-vjeka”. Inače, kako piše u istorijskim knjigama, Goli otok je stoljećima uglavnom služio za ispašu ovaca, no nakon suko-ba Tita i Staljina 1948. (kada je zaprijetila sovjetska invazija na bivšu Jugoslaviju) tadašnje vlasti osnovale su na njemu politički logor, u koji su slale ljude bez ikakvog suđenja. Za-tvorenici, protivnici tadašnjeg komunističkog režima, “obra-đivani” su tako što su surovo maltretirani i prisiljavani na teški fizički rad u kamenolomu i rudnicima boksita, ljeti pri visokim temperaturama, a zimi na hladnoj buri.

EUROPA44 JUNII 2016

zaba

va

PRETPLATAAko ste zainteresovani da Vaš omiljeni magazin svaki mjesec dobijate na kućnu adresu, popunite kupon za pretplatu sa ove stranice i pošaljite ga na adresu redakcije:Europa Magazine (pretplata), P.O. Box 867, Lawrenceville, GA 30046-0867E-mail: [email protected]. Telefon: 678.743.5731.

KUPON ZA PRETPLATU12 MJESECI - $48.00

IME I PREZIME: __________________________ TELEFON: ______-______-________

ADRESA: ______________________________________________________________

GRAD, DRŽAVA, ZIP: ____________________________________________________

BROJ KREDITNE KARTICE: ________________________________________________

ISTIČE: _____/________ POTPIS: ________________________________________

E-mail: [email protected] ● Tel: 678.743.5731Europa Magazine (pretplata) ● P.O. Box 867 ● Lawrenceville, GA 30046-0867

NAČIN PLAĆANJA: [ ] ČEK ILI MONEY ORDER [ ] VISA ILI MASTER CARD

su | do | kuCilj sudokua je popuniti sva polja brojevima od 1 do 9, tako da svaka uspravna kolona, svaki vodoravni red i svaki 3x3 kvadrat sadrži svaki broj od 1 do 9. To je to - nema matemati-ke, samo logika.

Rješenje ove križaljke ćemo objaviti u sljedećem broju. Ovo je rješenje kri-žaljke iz prošlog broja:


zabava

◊Ide seljak kroz Zagreb i jede batak.Kada ga je pojeo baci kost na ulicu.Vidjevši to gospodja iza njega ga upozori:-Gospodine ne bacajte otpatke po ulici! -Gospodjo nisu od patke od kokoške su!

◊Došao seljak na tržnicu da proda pijetla. Dolazi do njega prvi prolaznik i kaže: ‘Imate dobrog pijetla, svaka čast! Penje li se na kokoši?’‘Nego što, i na kokoši, pa i na guske, patke, koze, a prije neki dan se popeo i na psa!’‘Zašto ga onda prodajete?’‘Pa, od jučer me malo čudno gleda…’

◊Mujo završio na sudu zbog provale i sudac ga pita: ‘Mujo, kad si već uzeo zlatan nakit, zašto nisi uzeo i onih 2.000 eura iz druge ladice?’A Mujo odgovara: ‘Pa, nemojte još i vi, suče! Već me cijelo selo zbog toga zeza!’

◊

Štrajka 5000 Crnogoraca u Podgorici zbog nezaposlenosti. Nekim slučajem naiđe jedan gospodin u novom crnom Mercedesu, zaustavi se i pita jednog od strajkača:- Je li, a šta to radite?Ovaj mu odgovori da štrajkaju zato što nema posla.Gospodin izvadi vizitku iz džepa i kaže:- Evo, možeš odmah sutra početi raditi u mojoj firmi.A strajkač će njemu:- Pa đe nađe baš mene od ovih 5000 ljudi... ◊Hvali se Fata prijateljicama: ‘Smršavila sam čak 10 kila!’‘Pa kako si to uspjela?’‘Krompir, mrkva, paprika...’‘Kuhala ili pržila?’‘Kopala!’

viceviKAD SAM

ODLUČIO DA POSTANEM RATNIK,

KAKVO OLAKŠANJE

JE DOĆI KUĆI!

NEVRIJEME, MUNJE, KIŠA, SNIJEG, MORSKA ČUDOVIŠTA, AJKULE I

GUSARI!

NISAM IMAO POJMA

KAKVE ME SVE MUKE ČEKAJU!

NE VOLIM DA KUKAM!

IZGUBIO SAM BITKU, PLIJEN...ALI KAKAV SAM DAN

IMAO!

NEĆEŠ MI VJEROVATI KAKAV SAM IMAO DAN!

I ZAMALO BROD!

HOĆU!STIGAO SAM, HELGA!KONAČNO I

DVA BODEŽA!

MOJE OMILJENO KOPLJE...

PREDUGO SU OVE STVARČICE BILE ODLOŽENE!

HELGA, JA SAM SPREMAN...

TOPUZ...

NE, IDE DA PLIJEVI BAŠTU!

VRIJEME JE DA SE SPREMIM!

I LANAC S KUGLOM ZA ODBRANU S LEĐA...

DA VIDIMO...

TU SU MAČ I SJEKIRA...

VIDIMO SE!

ČUVAJ SE, DRAGI!

TATA IDE U RAT?

VRIJEME JE DA RAZGOVARAMO O

TVOJOJ BUDUĆNOSTI...

ALI, DOŠLO JE VRIJEME DA

POPRIČAMO O NEČEM SASVIM DRUGOM...

KUPI GA NA LIZING!

BIĆEŠ ODGOVORAN!

SINE MOJ, NAUČIO SAM TE KAKO DA LOVIŠ I PECAŠ...

POKAZAO SAM TI KAKO SE RUKUJE

ORUŽJEM...

I ZATO NEMOJ SAV NOVAC SPISKATI NA VELIKI I SKUPI BROD KOJI ĆE TE LIŠITI UŠTEĐEVINE...

MORAĆEŠ SE BRINUTI O PORODICI!

KAD SE OŽENIŠ I DOBIJEŠ DJECU, NEĆEŠ VIŠE MOĆI MISLITI SAMO NA SEBE!

NIKAD NISAM ŽELIO BITI NIŠTA DRUGO OSIM

VIKING...BILO ŠTA DRUGO...

...VEOMA BI PROMIJENILO...

MI SMO VIKINZI VELIKOG STILA I, OD SVEGA NA SVIJETU, PLJAČKA NAM JE UVIJEK NAJMILIJA BILA !

...KVALITET MOG ŽIVOTA!

HO, HO, HO! KUPI SEBI PRA- VOG KONJA!

IMAŠ NOVA KOLA, HOGARE?

DA! I PRAVO SU

ČUDO!

A KAKVO JE KOČENJE?

NAŠAO SE KO ĆE DA NAS VRIJEĐA! JA

SAM ZADOVOLJAN S TOBOM!

VIDIŠ KOJOM BRZINOM KREĆE?

ODBIJ BIJEDNIČE!

KOČENJE? SAD ĆEŠ VIDJETI

I TO!

I? ŠTA KAŽEŠ?NI NA UZBRDICI NE POSUSTAJE!

TROŠE OKO ŠEST LITARA NA STO KILOMETARA! HAJDE, PENJI SE DA TE PROVOZAM!

EUROPA46 JUNII 2016

ogla

si

KUPON ZA BESPLATNE MALE OGLASEDO 20 RIJEČI

Tekst oglasa (popunite čitko štampanim slovima):

_____________________________________________________________________

_____________________________________________________________________

_____________________________________________________________________

Dužina trajanja oglasa (zaokružiti): 1 MJESEC - 2 MJESECA - 3 MJESECA - __________

Europa Magazine (mali oglasi) ● P.O. Box 867 ● Lawrenceville, GA 30046E-mail: [email protected] ● Tel: 678.743.5731

Prodajem kuću sa dvosobni stanom 62m2 i sa poslovnim prostorom 32m2 u centru Zenice.Vlasništvo 1/1. Cijena 90.000 KM. Tel: 011387-66-266-080 Prodajem livadu 1/1, 1200m2 Kaćuni-Busovača,put,struja,rijeka moguće sve djelatnosti i parcelna prodaja.Tel: 605 413 8669 Prodajem kuču na Ivanici, BiH, 50,000 eura, 7 km od Dubrovnika,površina placa 300m2, prvi sprat useljiv 72m2.Tel: 011385 98 963 6053

Živim u Brčkom i volio bih upoznati slobodnu ženu 31-40 godina.Tel: 011387 65 309 978 Prodajem harmoniku “Dallape”.Tel: 727-333-1317Prodajem kamion 2008 god.,marke Volvo, motor D-13,918000 milja,$ 26,000.00 Tel: 404 819-1217Upoznao bih ženu,bosanku,staru do 60.godina radi druženja.Tel: 314-484-5049Imam 55 godina i želim da upoznam muškarca do 60 godina starosti koji ne puši i ne pije.Tel: 515-447-3323Čuvala bih djecu u mojoj kući u Lawrenceville-u. Tel: 404-729-0494

Prodajem kuću u Ugljeviku,200m2 vrlo povoljno.Kuća se nalazi u centru Ugljevika.Tel: 206-383-5981 ili 011387-65-658-516 Prodaje se trosoban stan od 78 kvadrata u Srajevu, naselje Park, ulica Bolnička 11.Tel: 619-913-7914. Prodajem kuću na sprat 117m2 u Novom Travniku,centar grada.Mali poslovni prostor.Cijena po dogovoru.Tel: 01149 703 123 5002

Prodajem zemlju ,povoljno.Sarajevo-ReljevoTel: 011387 65 356 508 Prodajem stan u Sarajevu,Alipašino polje faza C,62M2,4.sprat u četverokatnici.Tel: 602-373-9735Prodajem kuću u Banovićima (BiH) sa poslovnim prostorom u prizemlju,sprat i visoko potkrovlje,parno grijanje, plac 900m2..Cijena $ 39,900.00Tel: 904-651-1108 ili 011387-62-101-535

Razno

Prodaja

MALI OGLASIEuropa magazin Vam nudi besplatne privatne male oglase do 20 riječi. Popunite kupon sa ove stranice i pošaljite ga na adresu:

Europa Magazine (mali oglasi) P.O. Box 867 Lawrenceville, GA 30046ili na e-mail adresu: [email protected]

Impressum

Europa MagazineISSN 1939-3423Address: P.O. Box 867 Lawrenceville, Georgia 30046-0867 United States of AmericaPhone: +1 (678) 743 5731

E-mail: [email protected] www.europamagazine.info

Issued: monthly

Editor-in-chief: Haris DelalićSenior Photographer and Graphic De-sign Manager: Dan Dalibor SpalatGraphic Design: Aldin Ajanovic,Internet Presentation: Damir SetkicFreelance writer Europe: Milan PekićCommunity: Enes SelimovićMarketing manager: Dino Krgo


oglasi

www.hayat.ba

JUNI 2016 - Europa Magazine file4 UROA UN komentar KOLUMNA Reis ‘izvan konteksta’ Pridružujem...

Documents

Transcript of JUNI 2016 - Europa Magazine file4 UROA UN komentar KOLUMNA Reis ‘izvan konteksta’ Pridružujem...