POEZIJA I PROZA:

Rajko Petrov Nogo, Ðor-

ðo Sladoje, Miroslav Tohoq, Vuk

Krweviã, Dara Sekuliã, Ranko Ri-

sojeviã, Milan Nenadiã, Nenad Gruji-

åiã, Ranko Pavloviã, Predrag Bjeloševiã, Em-

sura Hamziã, Anðelko Anušiã, Milenko Stojiåiã

OGLEDI: Mladen Šukalo, Predrag Lazareviã, Mili-

voj Srebro, Miloš Kovaåeviã, Branko Stojanoviã

SVEDOÅANSTVA: Stevan Tontiã, Zoran Ðeriã, Ranko

Popoviã, Predrag Bjeloševiã, Milan Nenadiã, Radovan Po-

poviã, Radoslav Bratiã, Mileta Aãimoviã Ivkov

KRITIKA: Stojan Ðorðiã, Radovan Vuåkoviã, Saša Ãi-

riã, Svetozar Koqeviã, Goran Babiã, Zorica Turjaåanin,

Branko Brðanin Bajoviã, Ranko Risojeviã, Srðan Damwano-

viã, Alen Bešiã, Anðelko Anušiã

JULAVGUST 2006 NOVI SAD

Ministarstvo kulture Republike Srbije,Pokrajinski sekretarijat za obrazovawe i kulturu

i preduzeãe RSGV iz Novog Sadaomoguãili su redovno objavqivawe

Letopisa Matice srpske.

Pokrenut 1824. godine

Urednici

Georgije Magaraševiã (1824—1830), Jovan Haxiã (1830—1831), Pavle Sta-matoviã (1831—1832), Teodor Pavloviã (1832—1841), Jovan Subotiã (1842—1847), Sima Filipoviã (1848), Jovan Subotiã (1850—1853), Jakov Igwatoviã(1854—1856), Subota Mladenoviã (1856—1857), Jovan Ðorðeviã (1858—1859),Antonije Haxiã (1859—1869), Jovan Boškoviã (1870—1875), Antonije Haxiã(1876—1895), Milan Saviã (1896—1911), Tihomir Ostojiã (1912—1914), VasaStajiã (1921), Kamenko Subotiã (1922—1923), Marko Maletin (1923—1929),Stevan Ãiriã (1929), Svetislav Banica (1929), Radivoje Vrhovac (1930), To-dor Manojloviã (1931), Ÿarko Vasiqeviã (1932), Nikola Milutinoviã (1933—1935), Vasa Stajiã (1936), Nikola Milutinoviã (1936—1941), Ÿivan Mili-savac (1946—1957), Mladen Leskovac (1958—1964), Boško Petroviã (1965—1969), Aleksandar Tišma (1969—1973), Dimitrije Vuåenov (1974—1979), Mom-åilo Milankov (1979), Boško Ivkov (1980—1991), Slavko Gordiã (1992—2004)

Uredništvo

IVAN NEGRIŠORAC(Dragan Staniã, glavni i odgovorni urednik)

MIHAJLO PANTIÃ, JOVAN POPOV, SAŠA RADOJÅIÃ

Sekretar UredništvaVLADIMIR ŠOVQANSKI

LektorVLADIMIR ŠOVQANSKI

Korektor

BRANISLAV KARANOVIÃ

Tehniåki urednikVUKICA TUCAKOV

Letopis Matice srpske izlazi 12 puta godišwe u meseånim sveskama od po desetštamparskih tabaka: šest svezaka åine jednu kwigu. Godišwa pretplata iznosi2.000 dinara, a za ålanove Matice srpske 1.000 dinara. Pretplata za inostran-stvo iznosi 100 €. Cena po jednoj svesci u kwiÿarskoj prodaji je 200 dinara.Pretplata se moÿe uplatiti u svakoj pošti na ÿiro raåun broj 355-1056656-23,sa naznakom „za Letopis". Adresa: 21000 Novi Sad, ul. Matice srpske br. 1,

telefon: 021/6613-864 i 021/420-199, lokal 112, faks: 021/528-901.

E-mail: letopis@maticasrpska.org.yuInternet adresa: www.maticasrpska.org.yu

Izdaje: Matica srpska

Kompjuterski slog: Mladen Mozetiã, GRAFIÅAR, Novi SadŠtampa: BUDUÃNOST, Novi Sad

Tiraÿ: 1.000RUKOPISI SE NE VRAÃAJU

God. 182 Jul—avgust 2006 Kw. 478, sv. 1—2

S A D R Ÿ A J

Rajko Petrov Nogo, Saglasja . . . . . . . . . . . . . . 5Ðorðo Sladoje, Da li te boli . . . . . . . . . . . . . 7Miroslav Tohoq, Medveða šapa . . . . . . . . . . . . . 13Vuk Krweviã, Vjeverica Fatnica . . . . . . . . . . . . 22Dara Sekuliã, Mali lirski ogled . . . . . . . . . . . . 28Ranko Risojeviã, Simana . . . . . . . . . . . . . . . 33Milan Nenadiã, Zadušnice . . . . . . . . . . . . . . 38Nenad Grujiåiã, Vijadukt . . . . . . . . . . . . . . . 41Ranko Pavloviã, Pepeo . . . . . . . . . . . . . . . . 50Predrag Bjeloševiã, U susret tišini . . . . . . . . . . 57Emsura Hamziã, Vidilac . . . . . . . . . . . . . . . . 63Anðelko Anušiã, Nevjera . . . . . . . . . . . . . . . 67Milenko Stojiåiã, Rat, filozof i pas . . . . . . . . . 75

OGLEDI

Mladen Šukalo, Biblioteka — lavirint i sistem . . . . . 81Predrag Lazareviã, „Travniåka hronika" u vremenu nastanka . 89Milivoj Srebro, Romaneskna sinteza dva kulturna modela. Re-

cepcija dela Meše Selimoviãa u Francuskoj . . . . . . 110Miloš Kovaåeviã, O stilu i jeziku Radoslava Bratiãa . . . 122Branko Stojanoviã, Nogova „Ÿeravica reåi" . . . . . . . . 148

SVEDOÅANSTVA

Stevan Tontiã, Da se tvoja usta ne iskrive. Uz jedan stih Osi-pa Mandeqštama ili o imanentnom angaÿmanu istinskepoezije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159

Zoran Ðeriã, „Veliki kraj" i „Veliko spremawe" Duška Trifu-noviãa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165

Ranko Popoviã, Ponorni zov zaviåaja. O pjesništvu VladimiraNastiãa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170

Predrag Bjeloševiã, Novije bawaluåko pjesništvo . . . . . 179Milan Nenadiã, Noã u åistilištu . . . . . . . . . . . 186Radovan Popoviã, Ivo Andriã i Matica srpska . . . . . . 189Mileta Aãimoviã Ivkov, U kratkoj priåi se odmah vide puko-

tine i šavovi (Razgovor sa Radoslavom Bratiãem) . . . 211

KRITIKA

Stojan Ðorðiã, Priliåno sablasno (Ranko Risojeviã, Arheolog) . 232Radovan Vuåkoviã, Andriã u Višegradu i o Višegradu (Radovan

Popoviã, Andriã i Višegrad) . . . . . . . . . . . . 235Saša Ãiriã, Podsticajna studija o modernosti (Radovan Vuå-

koviã, Moderni roman dvadesetog veka) . . . . . . . . 241Svetozar Koqeviã, Simetrije uÿasa i vedrine (Irina Balÿa-

larski-Lubardiã, Simetrije vremena) . . . . . . . . 245Goran Babiã, Jedan pjesnik meðu vihorima (Dragan Kolunxija,

Svetlost u pamãewu) . . . . . . . . . . . . . . . 250Zorica Turjaåanin, Samo je taåka savršenija (Ranko Pavlo-

viã, Srÿ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254Branko Brðanin Bajoviã, Pokrivawe kuãe i dowi kamen (Nenad

Grujiåiã, Svetlost i zvuci) . . . . . . . . . . . . 257Ranko Risojeviã, Pjesniåki dijalog sa sobom (Predrag Bjeloše-

viã, Sjenka i svod) . . . . . . . . . . . . . . . . 262Srðan Damwanoviã, Pesimizam i humanizam (Risto Tubiã, Ulo-

ga zla u istoriji) . . . . . . . . . . . . . . . . 265Alen Bešiã, Karika koja nedostaje (Dragoslav Dedoviã, Café

Sumatra) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269Anðelko Anušiã, Protoslovensko-srpski arhajski materijal (Mir-

ko Grbiã, Srpske narodne pripovijetke iz Bosne i Hercego-vine) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 276

Branislav Karanoviã, Autori Letopisa . . . . . . . . . 279

LETOPIS MATICE SRPSKE • JUL—AVGUST 2006

YU ISSN 0025-5939 | UDK 82(05)

RAJKO PETROV NOGO

SAGLASJA

OTKO SAM POCRNIO

Åuj kako jauåe vetar kroz posrnule bašteO nakupcima sreãe iz šume StriboroveUmuknuo sam Gavran Rizniåar reåi tašteÃurliåu šupqe trske i svirale od zovePosrebrili su jele podšišali boroveU pqusku boja ålovim Daltonista bez maštePotopqen u gluvilo ne åujem ko me zoveI ne hajem za radost oko koje se pašteSa zmijama spareni labudi lelemudiNarkotiåari koje kqukaju zaboravomPobeliãe mi perje Oglasiãe me ludimKad sve što pamtim graknem nad ozraåenom

travomIli su izumrli åiji sam glasnik bioOgrezli u nesreãi Otko sam pocrnio

SAGLASJA

Åuješ li u šumskoj tišini, pod zemqom, utješni mrmor vo-de. I doqe, u dubinama, sve je smisleno. Sve u saglasju. I doqe igore zemqa je tankim ÿicama, dijamantom vode, premreÿena.Kao nebo zvjezdanim putevima. Te se mreÿe magnetski privlaåei jedna u drugoj ogledaju. U noãi punog mjeseca. Tebi je prisan tajrukopis, ti ovdje ne moÿeš zalutati.

5

TICE

Ko iz Lokvica ne ide do Studenca, nije morao ni ovdje do-laziti. Dubinska ÿila ÿive vode magnetski vuåe uz Mašãe,tamo gdje na sunåevu svjetlost radosno izbija i grgoqi i prekojelove korubine, tihujuãi, u drveno se koritance staåe. Tu pijuplaninske zvijeri. Tu piju tice nebeske. Åistunice. Prvo se ma-lo stide. Sitnim ptiåijim oprezom osmotre da ih ko ne gleda.Onda se u sebi prekrste. Plitko umoåe kqun. Samo ãe da proba-ju. Onda podignu ãubicu nebu. Na jednu, na drugu stranu. I tektad pinu.

6

ÐORÐO SLADOJE

DA LI TE BOLI

MUTNA LOZINKA

Moji su najpre bili Paranosi(Vidi o tome kod J. Dedijera)Pa otkud meni pesme i zanosiI beda što me po ÿivotu tera

Moji su imali åak i vinograde(Cele i lepe šume behu wine)Zašto bi inaåe dizali ogradeI krvave meðe oko pustoline

Ne zna se meðutim odakle im pare(Od znoja pqaåke šverca sa Turcima)Što još zbuwuje nadrihroniåareI seje smutwu meðu unucima

Gobeqa u kal a druga iz kala(I tako redom — kako se sve para)Dok najzad nije prazna kwiga spalaNa ispiåuturu ludu i guslara

Ne zna se ni što su promenili ime(Zbog sitnog ãara zuluma il straha)Na kraju konca šta ja imam s timeSem stare tuge prašnih almanaha

7

PASTIRSKA PESMA

Ne mogu da se nagledam Oåe Tvojega stadaŠto se niz klanac sliva silinom vodopadaU našu dolinu pustu — da poåine od svegaDok s predvodnika zvoni kao s crkvenog brega

Puteqkom uvek istim uviru u mrak stajeOvce åije nam oåi prvom svetlošãu sjajeNa pragu klanice krotko kao pred hramom stoje —Ovo je ako ga ima Gospode stado Tvoje

Pa što ga ostavi meni u dane mesopusneU ove krvave kanxe i u åequsti gnusneMada mi vidiš dušu i u woj jame vuåjeIpak mi Jagwe Belo predaješ u naruåje

IZA GORA

Iako sam se nagledo åudaI priviðewa i prelestiI sada bi me trešwa u cvatuDaleko nekud mogla odvesti

I mada sam se naguto bedeI zaludnosti naših bunaJoš zna u suton iznenadaDa me uznese ÿalna struna

Nadiso sam se šume i suncaI nagrtao zlatne peneA glava seda naherenaU oblake bi opet da krene

Naluto sam se kroz meãavuNaprtio se snega i muqaAli mi na tren odreši krilaU zimsko veåe prva pahuqa

Naåito sam se nebeskog štivaU mahovini grobnog slogaA jednako me tamo mameZovina frula i miris gloga

8

Naslušo sam se veåne jekePeãina jama i ponoraAli još åujem onaj šapatŠto me doziva iza gora

MOLITVA NAD VIROVIMA

Ne idi sine na vodu —Voda je smutwaPoharaTu noãu demon stoglaviRanu po ranuOtvara —CrnokrugModracPaklenacDuševadMornikVrtloÿnik

Ne idi sine na vodu

Kloni se vira TrojanaOn mi je sunce trostrukoLazaraVidaStojanaU trenuNa dno odvuko

I još mi ište DamjanaŠapatom mami Ozrena —

Ne idi sine na voduVoda je za zlo stvorena

PETLOVA PESMA

Svetina na Orijentu zvala bi me caremJer nosim ÿivu krestu divqu zvezdu u okuImam kowa i hrta i uÿareni harem

9

I pesmu nad pesmama u gluvom zasokuAli zalud mi kruna i blesak epoletaDrÿawe perjanika tajna sabqa o bokuKad svaki trzaj gnevni pokušaj letaSvrši se sramno uz grohot vraweg jata —Što si mi dao krila kad mi ne daš iz

blata

ORLOVSKO SLEDOVAWE

Visoko, gore, u klisurama Uvca,Neko je, milostiv, krišom ostavioÅarobni breÿuqak mesa,Goveðeg, iz Brazila —Sveåano sledovawe beloglavom supuI drugim orlovima,Usamqenim i gladnim kao slobodni umetnici.Drugi se, noãu, prokrao kroz oblakI sve to pokupio,Do posledwe koske.Sad ga, za Boÿiã, momci iz BrazilaProdaju Srbima,Usamqenim i gnevnim poput supova beloglavih.Šta ãemo, Oåe, kuda ãemo, Sine,Ako gladne ptice,Kidišu unakrsno, iz praznih nebesa,Na kuãe i škole,Izbe, kokošiwce…Jer, po åemu se, s orlovske visine,Od miša i zeca,Od tuÿnog ÿivinåeta,Åeqade razlikujeU svetu koji se neåujno pretvaraU smrzlu guku mesa —Porekla nepoznatog!

BOLI LI TE

Tek da predahnem na tren i vratim se na miruNovome zavjetu i starom dobrom OmiruKad eto ih niz poqe potegli da mi se jave

10

Da su im na granici opet oteli bravePa traÿe perjanike ištu poåasnu straÿuDa im torove åuva i štiti vodojaÿu

Slutim rašta su došli u ovu uru kasnu —Da åuju šta mi je Sveti noãas šapnuo u snuDa vide bojim li se da li mi mantija smetaU noãi skupqoj vijeka i tmuši vilajetaI kad ãu u Rusiju i još daqe da odemAl neka ne nosim ÿezlo ni kandilo ni orden

Zaåamaše u brizi — svaki na svome sentuPa bi krišom da virnu ko je u testamentuI da me prekore zbog kwiÿestva i lova —To mi je vele preåe od Skadra i GrahovaMotre me saÿaqivo poneki i s preziromŠto pišem providuru i zborim sa vezirom

Rado bih digao ruke i poslao ih vraguKad jedan uzgred veli — bogme smakosmo aguNagnasmo laÿicara i potprašismo SimuI opet kao u åudu u suzi i u dimuÅas vidim muåenike åas huqe i komiteI blagi šapat åujem — Vladiko boli li te

To ipak bjehu lafi vazda spremni da ginuJednako za Kosovo za draåu i utrinuA šta je ovo sada šapni mi NebesniåeKuda je ovo pošlo odakle sve to niåe —To što mi ÿvrqa po Vijencu i LuåiMastilom od surutke od pquvaåke i ÿuåi.

NE MOGU DA PREŸALIMERDUTSKU VINARIJU

Zalud sam molio, dakle, prekliwo po sto putaPogorelce iz Daqa, Borova i Erduta:Åuvajte vinariju — zenicu oka svoga,Jer ãete piti iz åizme, iz lobawe i roga;Pravite s Latinima neku nagodbu, trampu,Jer ãete disat na trsku u karantinu i kampu.Sklawajte tvrde baåve, i badweve i kacePre no vas u wima, opet, u mutno Dunavo bace.

11

Nek rukopisi gore, pustite slavu i vence,I spasavajte kupe i ono rujno burence!A vjeru u åuturi i dušu vinarijeÅuvaãe sveti Trifun i mudri Zaharije!Uzdah se u Nešiãa, iskusnog podrumara,A on mi veselo piše, posprdno odgovara:Voda, vino i suze — sve to teåe po planuZa paora i cara, za svadbu i sahranu…I još mi smeštaj nudi, uz pomoã „Crven-bana",U rasušenom åabru i gnezdu kormorana.A kroz smetove perja i krhotine sråe(Ko karirani stolwak u dnu seoske kråme)Ÿivot naš i pismo probija crna mrqa.Dok prazan carski kondir niz sokak se kotrqa…

NA GROBU OÅEVOME

Pokraj Alekse, tu odmah do Trivka,Leÿi moj otac, veã åetiri leta;Sa svojima je, pa zašto me zivka,I šta mi još traÿi od ovoga svetaDa mu doturim po mirisu metve;Ište li mi vode, duvankesu, blawu…Ne åujem od vetra i huka Neretve,Od vrawe graje u grobqanskom grawuI påela što poju oko bogomoqe…Je li mu se duša domogla nebesiIli jošte puÿe uz ledeno koqeDa se skrasi barem u leskovoj resi;Ili otuda, iz veånosti mutne,Hoãe nešto krišom za put da mi tutne.

12

MIROSLAV TOHOQ

MEDVEÐA ŠAPA

Ovoga åasa, bez truni griÿe savesti, mogu da pripovedamo åoveku kog sam, moÿda baš ja, izdenuo iz stroja veã nakondva ili tri meseca prve godine rata o kojem današwi mladi-ãi znaju svakojaka junaštva, pa ih åak rado i prepriåavaju jed-ni drugima, pune glavu milim devojkama umnogome onim štoniti je bilo niti moÿe da ima ma kakvog odistinskog povoda,sem da se stegnuto srce ozari i izazovu strasti u koje se odevaoseãawe kadro da sve te besmislice opovrgne i åak poništi.

Ovo je, naime, samo poglavqe koje ne pripada nijednomromanu. Drugim reåima, olakšavajuãu okolnost za ispovestpruÿa mi ne kontekst Istorije u koji na åasak iskoraåih izKwiÿevnosti, veã odluka, svakako dobrovoqna, da se, poštoje skonåala tarapana, vratim utrtoj stazi. Upravo, iznenadasam razumeo kako je najveãi deo mog proteklog ÿivota u Sara-jevu izgledao onako kako se pesnici trude da izgleda svet wi-hovih pesama — odjednom viðen, laÿno åist, umereno drama-tiåan, tuð i, koliko poznajem sebe, mojoj naravi uopšte ne-svojstven. Upravo, ja i jesam åovek koji ratifikuje samo oneodluke koje opravdavaju moje prohteve i ãud.

Seãate li se, dakle, onih godina kada je jedna bezrazlo-ÿno buntovna holivudska zvezda zasjala s platna retkih bosan-skih bioskopa? Ime te zvezde do jednog crnookog zeniåkoglivca, ispoštene bosanske gulije, stiglo je u sazvuåju åudnomoderne, bagdadski mirišqave reåi koja se nudila za ime we-govom tek roðenom muškom detetu — Xemezdin.

Pa lepo! Tek zadenutoj sadnici ne treba pridevati mane,moÿe joj se plodni pupoqak ureãi.

To ime, svakako, beše u saglasju sa prezimenom za kojenikad, je l' da, nisi siguran da si ga duÿinom izmerio i po-brojao sve ålanke wegove sivkaste zmijuqice — slova i slogo-

13

va za åetiri imena. No, to je staleški talog istorije jednesamrle imperije, i suvišno zazvuåi svaka reå kojom bih poja-šwavao natuknutu srÿ muke s ovdašwim identitetima.

Xeme je odrastao u svetu koji se oslawao na golotiwu si-romaha, ãerpiå i perde, zelenu vodu i udimqeno nebo; uz kri-ke voza i histeriju svraåije kolonije, uz pesmu strošenihudarnika i åorbuqak od mahuna. Prolovska beda, uvek prepunaoptimizma — govorio je — sliåna je, bez imalo preterivawa,od Meksika do Kurdistana. Mi smo deca — pozivao se na ne-izvestan kolektiv socijalno ujednaåenih — ispraÿwena odautentiånog sadrÿaja, sve dok se jednog jutra ne probudimo kaoqudi nazebli od zrelosti. I opet pomiwao vozove, svrake iudarnike.

U vreme našeg davnog poznanstva, još se u wemu videlo,åini se, nešto od te prolovski optimistiåne bede. Xeme — akada u sebi izgovorim to ime, baš kao da sam liznuo grumenbelog nišadera ili zagrizao zelen grozd — bio je momak vi-sok, plav i mršav, odeven u nervozne pokrete kao da mu je ko-ÿa nekada i negde zguqena s tela i kao da stare poderotinepeku. Dok govori, penio je kao puÿ; izmeðu predwih zuba, be-lih i zdravih do kasnog momaštva, povremeno su se otkidalinestašni plikåiãi, prenabrekli od moÿda bukvalne i meta-foriåke gladi. Ali, ne, niåeg gadnog u tome nije bilo; svenedostatke umeo je da ubeleÿi u spisak liånih prednosti.

O roditeqima, pogotovo o ocu, govorio je, mada retko, sodnegovanom neÿnošãu, kao što i treba. Ne sa saÿaqewem,mada je, izvesno, u sebi nosio i takvo oseãawe, veã sa unapredpostavqenim zadatkom da se roditeqsko iskustvo nasledi štopre i u što åistijem obliku, makar u meri u kojoj je to mogu-ãe. — „Moj ãaãa…" — poveravao se meni — „s više sumpor-nog pepela u kosi nego u ma kojoj od piksli, kad ga kakva ne-voqa stisne sipao bi jednu besmislenu mantru: Eto — to je!Eto — zbog toga! Nikad nisam razumio kome se obraãa i åemupripisuje zasluge za nesreãne okolnosti."

Majka, gojazna i slaba, priprosta i religiozna, bole-šqiva i bleda ÿena, nagovarala ga je, takoðe mi je poverio,da se ÿeni veã u osamnaestoj. Sama je odredila nevestu — nekupunaåku i rumenu Arnautku koju podizahu dve dajxinice. Samaje unapred izbrojala unuåad, okruglu i balavu kao i nevesta;veã im je znala pol i imena, lik i redosled raðawa, narav iprofesiju. Po susedstvu, u raznim ugqarskim porodicama, veãsu se igrala takva deåica i ona ih je — te za koje se opredeli-la, povremeno åašãavala sirotiwskim slatkišima — somu-nom i patišpawom, oslovqavala nadimcima, vreðala se zbogwihove golotiwe i brinula u sluåaju prostih deåjih bolesti.

14

Ali, otkud da se Xeme pojavi na horizontu?!Da, åini se da to sada razumem. Od ÿalosti — neka vas

ova digresija ne oneraspoloÿi — od tuge koja me je naseqava-la u godini smrti moje majke, topile su se åak i slane stene iumirali koraqni grebeni u dalekim svetovima. I ne beše,takoreãi, izgleda da ãe se jedna neduÿna galija, gromom pogo-ðena, domoãi svoje obale.

Odnos prema naglo prizvanoj nemoãi moja majka defini-sala je botaniåkim terminima, pomiwala stoletne hrastove ilipe, pozivala se na proleãe i zimu, na list i plodove, naseqaåku sekiru i crvolike sipce, na plamen u kaminu i gareÿu dimwaku. Teško je, zaista, sve to sada povezati u suvislucelinu, u siÿe koji ãe rastumaåiti fenomenalnu prirodu ko-rena da zanavek ostavi trag u zemqi iz koje je stablo izraslo.Humus je, je l' da, simboliåka zamena za svu nedoslednu logikuu povezivawu dveju makar i srodnih, ali i meðusobno dalekihrealnosti.

Iza moje majke, u maminom stanu sa mnom je ostalo mami-no sobno rastiwe. Tom cveãu, åini se, venuo je po jedan listpred svakim mojim pogledom koji bi potrajao duÿe od udisajaili se ponovio u toku veåeri. Do parastosa, sva korita i grn-ci obreli su se na truloj terasi, biqni pawevi i åokoti pu-zavki trulili su kao što je u meni trulila voqa za ÿivotom.

Tu negde iskrsnuo je Xeme. Kao munara u pustiwi zastr-toj telesinama talasom kuge umorenih vernika. Tako nekako,ako poreðewe nije preterano, a nije.

U mamin stan i u moj ÿivot dovela ga je Lala, maminamnogo, mnogo mlaða drugarica iz „Invest-inÿeweringa", kojaje ponekad subotom pevala u Hamam-baru i koja je volela dazbrine beskuãnike i da povremeno zalazi po studentskim men-zama. Ne znam pouzdano zašto ga je dovela, sem ako nije imalanameru da ga ovde useli, a o tome se nije izjasnila, ili, štoje verovatnije, ako Xeme nije poÿeleo da me upozna, lišenpredstave o bezdanu nad kojim sam trenutno lebdeo.

Upravo Lala me je nagovorila da na neko vreme otputujemna more, u Orebiã, bilo gde, samo da što pre zapalim iz Sa-rajeva.

Evo me u Orebiãu. Pokazaãe se da mesec maj åesto ume bi-ti pogodniji od avgusta, ali šta sve to vredi kada jednu pra-zninu i jedno loše mesto zameniš drugom prazninom i dru-gim lošim mestom! Ipak, ova zamena priuštila je oseãawekoje ne treba izostaviti. Najpre, Lala je tako lepo spakovalasadrÿaj dva moja putna kofera da sam se prosto ustezao da izwih poteÿem stvari komodajuãi se u uvek istoj odeãi za toplovreme. Higijenske sitnice i velike peškire, patike i snop

15

åarapa i veša, takoreãi nisam ni otpakivao; trimer je ostaou providnoj futroli, makar koliko da ãu zarasti u meku iproretku, ranije uvek uredno podrezivanu bradu.

Meðu stvarima bile su i tri kwige, ali ovde nemam na-meru da pomiwem naslove, kamoli da zalazim u sadrÿaj. Uglav-nom, ako kaÿem da sam dve od wih ranije veã åitao — time ãu,vaqda, nagovestiti da te kwige nisam birao ja, veã Lala, ilineko na koga se Lala mogla osloniti. I, uglavnom, oseãao samzadovoqstvo zbog åiwenice da je taj neko, po svemu sudeãi —Xeme, prekoraåio moj pretputni košmar odabravši tri kwi-ÿuqka.

Na posledwim, praznim stranicama jedne od kwiga —one koju još ne bejah åitao, otkrio sam neåiju logiåku veÿbu.„Tvrdwa ispod ove je laÿna!", a ispod: „Tvrdwa iznad ove jeistinita!" Sa zanimawem sam pratio razradu koju je nepozna-ta ruka ostavila na hartiji: „Zašto paradoks? Gdje on izvire?Svaka od dvije tvrdwe, uzeta za sebe, nije neobiåna. Problemnastaje u meðusobnom odnosu wihovog smisla. Jedan autor ganaziva åudesnom petqom."

U iskrenosti tuðeg mišqewa ima neåeg što izaziva stid.No, shvatio sam, baš tada, kako je logiåka „åudesna petqa"suština grada i princip sveta u kojem sam ÿiveo.

Celo ono leto, meðutim, nisam pisao. Zamalo da poveru-jem kako me je napustila moã fantazije, ili da je satrula svamoja duhovna energija. Bavio sam se, istina, drugim stvarima,veoma predano. U Orebiãu sam najpre ureðivao nedovršenutetka-Verinu kuãu, mnoge poslove posvršavao — spravqao be-ton, polagao elektriåne vodove, provlaåio kanalizacione ivodovodne cevi… Dovoqno je da kaÿem samo da sam keramikomobloÿio paråe kuhiwskog zida i da je veã ta pojedinost doka-zivala prevratniåku sposobnost u odnosu na moja raspoloÿe-wa. Ÿivot se, dakle, ogleda u sjaju, makar i pomalo mutnom.

Deverao sam i oko zapuštene teåine brodice. Zarivšišake u blok brodskog motora, åovek, na primer, moÿe da saznao literaturi mnogo više nego åitajuãi na stotine raznih te-orija i analiza. Znate li, dakle, da je, da bi se unutrašwiprostor brodiãa prilagodio svim potrebama na puåini, neo-phodno zaista veliko umeãe. Gde su stale priåne za spavawe,gde mala kuhiwa, kupatilce, svetla kabina, gde soba za naviga-ra? Nesklad u razmeštaju moÿe dovesti do pomerawa teÿištai suvišnog optereãewa motora, pa ãe brodiã da poskakuje itrza, tråkarajuãi boåno poput seoskog kuåeta.

Neãu da izostavim ni åari podvodnog lova. Noãu, upravou kasno veåe, dok ceo Orebiã sedi na svojoj terasi, u grebenunabasaš, recimo, na staru morunu. Samo što usmeriš harpun

16

ka tamnoj škrapi u kojoj se svetluca ribqa koÿa, a pred vizi-rom podvodne maske sevne nebeska muwa, zubata åequst zausta-vi se na pedaq ispred tebe. Znaš da se ne smeš tada pomera-ti niti odstupiti. Lebdi u mestu to åudovište, a tebi se krvledi u ÿilama. Upravo kada podvodna neman stane da se, po-put šarenih marama u šaci maðioniåara, natraške uvlaåi utamno skrovište, ne puštajuãi s oka ništa što se zbiva uokolini, prst zategne obaraåu i pred tobom sukne klupko izkojeg se širi purpurni oblaåak. Bravo, majstore!

U Sarajevo sam se, je l' da, vratio uoåi Preobraÿewa:drugi åovek, takoreãi. Od tog Preobraÿewa narednih godinaXeme praktiåno nije izostajao ni sa jedne od naših kuãnihproslava. Sedeo je tu, jednako o Svetom Nikoli i Boÿiãu.Retko beše da je govorio; dohvatio bi jednu, dve, ili åak itri kwige s police i listao, i moje tetke, kojima se vreme-nom utiskivao u pamãewe, posle su se i o wemu raspitivalekao da nam je rod.

Inaåe, iskreno govoreãi, bez pomoãi tetaka i ne bihsmogao one slavske trpeze, nadevene voãem, kolaåima, suvimvinima i pogaåom; pomoãi koju nisam traÿio, pošto su jeone same nudile verujuãi da ãe u mom, sem kwiga, po svemuoskudnom domu na trenutak podstaknuti oseãaj blagostawa kojeãe me motivisati da se napokon okanim literature i šåepamkakav unosniji posao za koji mi, po uvreÿenom mišqewu, ni-je mawkalo dara. „S duba babura, a sa loze grozd" — govorilaje tetka Boÿana, veoma ponosna, pošto svog potomstva nijeimala jer se nikada nije ni udala.

Leta su prolazila a Xeme kao da je „skidao" i posvajaomoje navike, opaÿawa, misli i, bezmalo, oseãawa.

„Skinuo" je naåin na koji sam åak i zimi hladio pivo uvodokotliãu redakcijskog klozeta, veštinu kojom sam ga sipaodo vrha åaše, naviku da, prekoraåivši meru, poloÿim kaÿi-prst poput åarobnog štapiãa koji ãe zaustaviti kipqewe pe-ne, oblizivawe usne posle prvog i najduÿeg gutqaja, naåin nakoji sam podizao kragnu košuqe, gestu kojom u pripitosti is-teÿem ramena i uåvršãujem vrat, jer pred wim beše jedan ve-oma åitan pisac åije kwige su stajale u izlozima kwiÿara uQubqani, Zagrebu, Podgorici i Skopqu, ime s potowih stra-nica xepnog izdawa Deretiãeve Istorije srpske kwiÿevno-sti, kojim su se zanimale studentkiwe komparatistike, sla-visti i prevodioci, partijski komesari, urednici, nezado-voqne i prevarene mlade supruge.

„Skinuo" je naåin na koji sam drÿao volan svoga „fija-ta" — „dvadeset do pet", jer je poloÿaj ruku na upravqaåu od-

17

govarao poloÿaju kazaqki sata koji pokazuje kazano vreme, oda-juãi samouverena i orna vozaåa.

Primetih, jednom, kako u svom starom „opelu", koji je vo-zio iza mene, klima glavom u ritmu muzike koju sam upravoslušao u kolima. Ništa neobiåno, da se odmah nisam setiokako wegov auto nema kasetofona i kako je sasvim iskquåenamoguãnost da sluša istu muziku u istom trenu. A ne seãam seni ja da sam se klatio u ritmu koji je mogao da kopira. Bio jeto visok stepen poistoveãewa do kojeg je stigao.

Jedared, bio sam spreåen da uåestvujem na kwiÿevnoj ve-åeri u glavnom gradu zemqe. Umesto sebe, poslao sam Xeme-zdina kojem veã bejah objavio rukovet dugo sreðivanih pesama.Iz Beograda se vratio ozaren: „Nevjerovatno, svi hvale Maånad gorom", kliktao je, gotovo ispuwen oseãawem da je Maå nadgorom wegova a ne moja posledwa kwiga. Šprdaåno se opqu-nuvši po bosanskim partijskim piscima kalamburima na te-mequ zamene slova wihovih imena ili naslova dela.

Više od tog, ta epizoda sa Beogradom u seãawu mi tavoripo sasvim drugoj pojedinosti. U prestonici, u nekom kafeu,zapazio je danas gotovo zaboravqenog pevaåa. „Tuÿna su zelenapoqa, gdje smo se voqeli mi…" — pevušio je Xeme sasvim so-lidno. Vetriã sedamdesetih i sveÿa pivska pena donekle sumu pribavqali smisao za melodiju; gotovo da sam poverovaokako mi se i samom obnavqa sluh iz rane mladosti.

I tu negde izmeðu nas se ispreåila krvava ratna prova-lija. Kasapski noÿ svakog od nas, kaÿu iskusni, lomi se tekna teleãem repu! Svakako, u prenesenom smislu.

Sve što sam negda ja wemu govorio Xeme je sada sveo najednu jedinu reåenicu: „Ÿivimo u zemqi u kojoj još nijednageneracija nije umirala prirodnom smrãu." — U besu åoveksvašta smisli, priznao je jednom našem zajedniåkom pozna-niku, izveštaåu britanskog radija, koji ãe mi to doslovnopreneti. — Nekada sam mu se divio — priznao je — bio je ov-de sve što nisu bili oni pre wega: naåitan, obrazovan, samo-svestan, s ironiånim odnosom prema stvarnosti. Raspolagaoje svim znawima neophodnim da bi ovladao tim zahtevnim za-natom. „Kada je poåeo ovaj rat" — kazao je — „on se" — ciqaoje na moju beznaåajnost — „meðu prvima stvorio gore. Tamo jeosmišqavao opsadu grada i davao joj alibi. Zbog toga sam sezakleo da ãu ga kad-tad ubiti."

U prvom ratnom mesecu raspršio se svet mojih tetaka;wihovi ÿivoti, sem još pogdekoje iluzije, jedva da su štogodvredeli. Preko muka rodbine, åovek najboqe razume širinuopšte drame. Jedna od tetaka, najstarija Sofija, razbolela seuoåi rata, kãer i zet izbavili su je u Beå tokom prve nedeqe,

18

radi lakše nabavke skupih lekova, i tamo je preminula. Naj-mlaða, Vera, posle Sofijina odlaska, hrvatskim kanalom, ot-putovala je s muÿem u svoju kuãu u Orebiã i poÿivela sve donedavno, u bedi i sa pokidanim vezama.

Iz Sarajeva Boÿanu sam išåupao sâm. Uz presudnu pomoãkorespondenata britanskog radija obrela se gore, sa smeštajemu kolektivu. Umesto negda ješne tetka-Boÿane, ÿivot u nase-qenim olimpijskim brdima nastavila je jedna zlohrana stari-ca koja je redovno razdvajala riÿu i sos na tawiru, a onu „li-niju dodira", ako se sluåajno spoje, ostavqala netaknutu. Aliduh je nije napuštao, šegaåila se na raåun Sofijinih nespo-razuma sa izgovorom afrikata: „Neåu da ÿivimo u Beåu! Hoåuda bjeÿimo u Foåu!…" Wen slatki smeh nad zastrašujuãimdnevnim vestima bio je poåetak moje oslobodilaåke politike.

Tetka Boÿana mi je, s one druge obale smeha, otkrila ne-što što ovde nipošto ne bi vaqalo saopštavati, nešto štone pripada svetu literature, veã najdubqoj qudskoj intimi,ono što ãe me, bez truni predomišqawa, opredeliti da selatim pancira i kalašwikova, prišijem belog orliãa na ru-kav i, bez treme, spustim se dole. Rat je, grubo reåeno, isto-rijska apstrakcija — dok ti ne zahvati rodbinu; zlo je takoðeapstrakcija — dok mu ÿaoku ne osetiš u sopstvenim grudima.

Nema, ne zavaravajte se, ni u jednome ratu senzacional-nih zapleta koje poratno vreme neãe uåiniti deset puta veãomsenzacijom. Naknadna svest o dogaðajima kadra je da kapetaneuåini generalima, a sindikalnog sekretaråiãa u preduzeãu zauvoz smrznute ribe — pretendentom na status literate od naj-višeg znaåaja. Ali, sve je to luk i voda, verujte; moja ispovesti jeste dokaz kako naoko neznatne pojedinosti naknadno obez-bede senzacionalnu vrednost svakidašwem zbivawu.

Onog sparnog junskoga dana, je l' da, krpili smo se od ra-ne zore na rubu naseqa u blizini Aerodroma. Oåiglednu ne-ravnoteÿu u brojnosti nadoknaðivali su laki topovi i mino-bacaåi, ali presudni momenat u preciznosti koja ãe odreditiishod, bar su tvrdili profesionalni vojnici, za nas je pred-stavqala odluka da se što åešãe koriste ruåne granate, trom-blonska puwewa i ruåni raketni sistemi. Veã oko devet uju-tro smešila nam se lepa ratna sreãa. Upravo smo ovladalikolonijom jednospratnica åiji krovovi behu maåije nakostre-šeni od minskih udara. I kako to obiåno biva: najpre su seoko nas skupqali stariji muškarci, veãina ih je do juåe ovdeÿivela. Posle wih, evo ga: kamioneti, zaprege, civare, åakkowi… Zalaze po kuãama iz kojih su vlasnici pobegli i odne-li ono što je vredelo; ostatak su uništavali vojnici onakokako je zrevalo uverewe da ãe wihova odbrana pokleknuti.

19

Kako su zaglušujuãi udari odmicali potoku åiji tok sepretvarao u novu liniju razgraniåewa, iz meteÿa se izdvojiosredoveåan radni obveznik, široka i okrugla obraza, u ispra-noj i gdegde rasporenoj starinskoj uniformi s belim platne-nim trakama o naramenici. Predvodio je grupu dobrovoqacakakve obiåno angaÿuju da pronalaze i sakupqaju poginule. Ne-koliko tela srpskih vojnika veã su smestili u široku garaÿuu kojoj, moÿda, nekada beše radionica, pošto po uglovimajoš beše alata i delova od ko zna kakve mehanike. Åekalo sena prevoz do kasarne, na pošiqku šatorskih krila, ãebadiili vreãa. Na gvozdenom sanduku, povuåen u zasewenu dubinugaraÿe, sedeo je jedan iz one grupe i ãutke pušio zagledan uopruÿene vojnike. Kao da se nada da ãe kojeg oÿiveti ili kaoda pokušava pogoditi mesta iz kojih su i pravce kojima ãe ihrazvoziti.

Svakako da leševima protivniåkih boraca nije posveãi-vana jednaka paÿwa. Polagani su bez naroåitog reda na uglunevelike livade, zaklowene nizom zgradica prema potoku gdeje još grmelo ali bez entuzijazma. I onde je deÿurao dobrovo-qac, šetkao kao po liånom posedu, razodeven u belu potkošu-qu, silom veseo i gotovo zajedqiv na raåun vrhovnog koman-danta ovih leševa. Pogaðao se — sa svakim ko pristupi tojmrtvaånici koju muve veã behu nawušile baš kao što påelezaposednu hrwagu bostana — kao da upravo on, taj åuvar, o sve-mu odluåuje, da li da ih „ovdje zakopamo" ili da „saåekamorazmjenu". „Vidi koliki je, strašan, a!? Mešåini, znam ga."

Kada se opet pojavio „predradnik" s belim trakama pri-vezanim za rasporenu sivomaslinastu košuqu, razmotao je iz-anðalu novinsku hartiju i izbacio modru, nateklu i nagorelušaku bez prstiju. Na tren mi je, u travi, dlanom okrenuta ze-mqi u koju kao da se prstima zarila, sasvim ubedqivo liåilana šapu mrkog medveda. Prevrnuo je jedno od „sumwivih" te-lesa, no — pokazalo se — i taj je imao obe šake.

Razmewivali smo poglede kao da se nemo veãa šta ãe sesa naglo iskrslim „viškom".

Šta mislite, zašto sam se trudio da sve ovo pribele-ÿim?

Evo zbog åega.Rat je, velim, odavno završen. Pisci su, po pravilu, hu-

mani poslenici, bar vlada takvo uverewe. U jednom sarajev-skom åasopisu pre izvesnog vremena nabasao sam na sliånuispovest. Xeme — ÿiva vatra! Smisaoni akcenat wegove is-povesti ponovo je ispunila stara zakletva da ãe me, kad-tad,ubiti. Pravo govoreãi, istinitije je zvuåalo ono što je pre-ãutao od ma åega što je izustio. A tek fotografija! Lepo se

20

vidi kako se glava oslawa na vrh patrqka od zašaknice i ka-ko su tamne barutne pege narušile izgled koji sam poznavao.

Ne znam da li ãete mi verovati ako vam, najzad, odam svojkonaåni utisak? Svet u kojem smo ÿiveli bio bi isti i da jepretrajala šapa kojom je zver strgnula zavesu s wegove tamnijestrane. Makar se i ispunila zakletva kroz koju je zevnula ne-zaceqiva i veåna pukotina meðu qudima i svetovima.

21

VUK KRWEVIÃ

VJEVERICA FATNICA

MEKA KOLIJEVKA

Da se zbude da utoåište budedok se pribliÿavaš ostacima ÿivota:kolijevka smirewa koja se wiše.

Da se rasani nebo nad pejzaÿemu koji ãeš pribrano ugaziti,uploviti u zelenu livadu.

Nekošena trava prepuna maslaåakakoji polijeãu pod naletom povjetarcaa kolijevka nebiãa samrtno se wiše.

Spava moje biãe trulo posve mekokao da ga majka uspavquje šapatomnoãne more tajnice bez tajne.

Da se zbude da utoåište budedok se pribliÿavaš ostacima ÿivota:kolijevka spokoja koji se wiše.

Postaješ bezvrijedni klip preinaåewajer zrnevqe ÿivota veã je pojedeno,ptice su ga pozobale.

Sabraãa ga pojela u nasušnom hqebuuz blagovijest priåesnog vina pa setvoja kolijevka wiše u tuðoj utrobi.

22

Kad se rasani nebo nad pejzaÿemu koji ãeš ugaziti kao gnojivo,uploviti u zelenu livadu.

Nakošena trava prepuna maslaåakakoji polijeãu pod naletom povjetarcaa kolijevka nebiãa wiše se bezbolno.

FATNIÅKA DJEVICA

Lijepa pramajka našaÿuðaše kako da utekne iz raja,iz blagostawa dosade,iz obiqa.

Gledam je u avlijimeðu bjelucima oplijevqenim,ispod šume smokavadok smišqa prebjeg.

Pramajko naša sklona pustolovinamai znatiÿeqe mraviwaka,raðaš se i u ovom dobu,poraðaš grijehove obilatosjedeã u avliji vremena,u pitomini hladovine,a ledna voda vri u istoånikui priziva te.

Dok sunce krupwa i prÿi još ÿešãe,praveãi oreol iznad tvoje glave,liåiš na Boÿije dijetekoje Neåastivi zavodida namamiš onogaod åijeg si rebra postala.

Gledam kako sjediš pod odrinomzrelog groÿða,sa zlatnim oreolom qubavi u kosi,ispotiha gledajuã u pitomu smokvutajno i sladostrasno.

Kako tada tako i otada,lijepa pramajko moja.

23

OBRETEWE VJETRENIH VRATA TV PORUKOM

Dok u rascvjetanoj daqini padaju bombe podmuklosnuješ Vjetrena Vrata u kojima sui vrijeme i prostor ujedno da uteknešiz svijeta pomahnitalih volšebnika

ozeleni goro grabovinomale moje qetwa hladovino

Dok u rascvjetanoj daqini padaju bombe podmukloumjesto visova Bjelašnice sa kojih se pomaqaSarajevo u dubini prilazi srebreno poqe Fatniåkoa humac sa crkvicom treperi u jezeru

sjajna zvijezdo poviše Veleÿipozdravi mi malu kod šiqeÿi

Dok u rascvjetanoj daqini padaju bombe podmuklozeleni se poqe ratniåko u qetwe popodnedonoseã mirise i smiqa i koviqa i zanovetikoje brste koze a stada ovaca pasu po plandištu

kiša pada rastu siseudaãu se jebe mi se

Dok u rascvjetanoj daqini padaju bombe podmuklopoqe se Fatniåko pomaqa u bijeloj vjenåanicipokriveno iznenadnim snijegom u rano proqeãea nevinost tišine spušta nebo na zemqu

stalno moje misli letetamo gdje si bio dijete

Dok u rascvjetanoj daqini padaju bombe podmuklovaskrsavaju u pjesmi i vini i nevinia bjelina snijega sa neba i zemqe u Vjetrenim

Vratimapretvara i vrijeme i prostor u jedno.

u tebi su preko zimeravna brda i doline

Dok u rascvjetanoj daqini padaju bombe podmuklonebo iznad poqa Fatniåkoga premošãuje duga

24

åarobna varka beskraja ni na nebu ni na zemqii Vjetrena Vrata spokoja u kojima je duša zimzelena

gledao sam s Leotarakako Veleÿ maglu para

Dok u rascvjetanoj daqini padaju bombe podmuklootrÿe se åarolija duge a sa televizora prodireÿestina Voltinog luka da me rastrjeÿwujeporugom da ÿivot i jeste da uðeš izaðeš i gotovo.

srce moje od kamena jaåeono pjeva kad treba da plaåe

Dok u rascvjetanoj daqini padaju bombe podmukloiznebuha se otvaraju Vjetrena Vrata na Bjelašnicipa vrijeme i prostor ujedno premreÿuju slikomsipqive magle koja pritiskuje Sarajevo i guši.

moj dušmane otvoreno kaÿida li mene crna zemqa traÿi

Dok u rascvjetanoj daqini padaju bombe podmuklone vidiš ništa osim guste magle što se steÿei upija jato vranih selica angela crnihkoji lakokrilo odnose moje b®lo i damare

moj ÿivote ja jebo tešto se tako mûkom ote

Dok u rascvjetanoj daqini padaju bombe podmuklodvoglasne gange dolaze vazdan s visina nebeskihi polijeÿu po zemqi da obnove plodove svijetaanðeoskim pjevawem o obreteniju Vjetrenih Vrata

navika je naša starada nas pjesma razgovara

VJEVERICA FATNICA

Iz pustoši svog doma gledaš vjevericukoja se strmoglavo spušta niz stablo.Kuda toliko hita u ÿivot visoke travemašuãi veselo repom.

25

S prozora gledaš to obiqe ÿivotau malenom tijelu kao bešumnu sliku

mladostia åuje se pjesma pastirska:mala moja iz Fatniceåuvaj koku od lisice.

Da li vjeverice tvoja duša ako postojijoš uvijek ÿudi za ÿivotomili je to samo bijeg od lisicekoja ubija jer je lukavija.

Iz pustoši svog doma gledam vjevericukoja se hitro pewe uz stablou neznawu da put gore i dole isti jeali veselo mašuãi repom.

MRAVIWAK

Sve što se dogaðaveã se dogodilo.

Mraviwak bijaše na livadi,sad je u pustari posteqe.

Bijaše to åudo plahovitosa došqacima koji donose hranu.

Stajaše brdašce koje vrijesa izbjeglicama koje ištu hqeba.

A u mraviwaku posteqene odnosi niko ništa. Ne prinosi.

On stoji kao ukleto mjestobez povratka i bez odlaska.

Osjeãaš ga kao boqku u utrobikoja se obnavqa sama od sebe.

Nema ÿeqe pravosnaÿne da to sverazgrneš åarobnim štapiãem

26

jer ništa otkriti neãeša pobrkaãeš drevni ritual.

Sve što se dogaðaveã se dogodilo.

27

DARA SEKULIÃ

MALI LIRSKI OGLED

POVRATAK

Vodeãi dva svoja psa,na ulici naðena i prisvojena,prepoznade me, uåas,kako reåe da se zove,Veqa Pas.

Ako se ne varam, vi ste…Drhtao je jedan pas od vruãine.

Ne, ne varate se, ja sam…Trzao je lancem drugi pasiz qubomore.

Nisam našla što sam ostavilani vratila što ponijela,ovuda samo prolazim.

OÅI

Šušwar, 2. avgusta, 1941

Nemoj mene, još nisam qubio.Åekao sam, odlagao;usne, same, neviðenoda me naðui ostanu na usnama.

28

Nemoj mene, ostalo mi neroðeno.Malo samo, ni po danakada kraãa, da trudovesam podrÿao,ne bi bilo posmråe.

Koqi mene, bratim ti se.Da ne gleda ovo moje,kada oko moga sina,posred bijela u po dneva,uskoåi u tvoj mrak.

Sanski Most, 9. maja 2005

LOPTA

Djeca su åista bjelina,crnom mrÿwom puwena.

Ubiãe me neko iz tebe,da proðem, dijete, pusti me.Plašim se,Moj put vodi kraj tebe.

Uåila te pamet svraåija,da sam ja druga neåija.

Ne pucaj, sinko u mene.Ja jesam tuða niåija,Ali ne i drukåija.

Zato se bojim za tebe.

IZLAZ

Proði tamo kuda sviprolaze.Zalutala si, zaåuðena,šta ti je.

29

Ovdje se, vidiš, prodajei kupuje, zabogaskloni se,

niko više boÿijim putem ne ide.

KIŠA

Nemoj nebo na mene,u zemqu sam potonula;pratiš me, pusti me.Pusti kosti, nemile,mirno da se odsele.

Duša bi netvarna,u danu da se ogleda,ne vodi me iza vode.

Sa tri lica padaš u mene,kišna vlago vjeånosti,ne satjeruj meu tamno zemqe valovqe.

Oj kišice oj moja neoro,ja sam u šumicu krenulagdje raste bratsko drveãe.Ne skreãi meu crne vale podvodne.

VRANE

Drvo ispod mog prozora,wihovo je,mrko saãe ãelijicananizanih na granåice.

Povijena kquna, s veåeri,ququškaju se, posustalecrne laðice piratske.

30

Pobojim se, poješãe me,iskqucati vrane vrane.(Pojele su mi i orahe.)

Wihovo se zdruÿenokreštaweu puni san zabode,i ploveãi mjeseåevu nesanicu.

Jutro kad osvane,razaznaju li one sure,crnokqune,moje graktawe, bijele vrane.

VRABAC

Ta kretwa ruke,uåešãe weno dok ÿvaãeš,potreba —da mrvicu baci ptiåicikoja kquca prazno u prašini;

taj zamah,od kojeg se uplašii, — odleprša.

U PARKU

Na ruke svoje kvrgave,starci niÿu satove,starinske, da kucawe uspore,bilo da se ne åuje.

Wihovo je zemnona poklopcu zamagqeno.

Samo ka ta rak taprosijava,mreÿe slijepog vremena.

31

PRED QUBOVIÃA KUÃOM

Vjetar mlati vratima,pada hrast hrapavi,klize slova imena.

Kuãa nasukana,cvili praznina,ogwište — raka prekopana,pauåina.

Domu nigdje traga,dogovora, crne se zidovi,mile bube, uholaÿe.

Nema vatre, razgovora,krov i temeq vlaÿe,kapqu stubovi.Ni Omera ni dvora.

MALI LIRSKI OGLED

(uqe na platnu, 65 h 45)

Ništa nas nije spasilo,ni slika gusta uqana, ni ramda zaustavi godine.Jesmo li bili, da li nas je bilo.

Još vidim jagodicu palcadok oker nanosi na åelo,misao je zlatna nit na usni,neizgovorena bjelina, bijelo.

Vidim, slika se pribliÿavamojim godinama,sustiÿe me sjenka, umbra tamna.Hoãe li ÿivjeti rana ranakad ne bude uspomena.

Grmi, nevrijeme je, predugidan qeta kad smiruje se rijekedjeåaåko kupawe.Eks — er u zidu, i zid, nesiguran je.A kad padne slika, loše je znamewe.

32

RANKO RISOJEVIÃ

SIMANA

Prvo viðewe Crne gospoðe na vreli Ilindan. Zašto jebaš wu, Simanu, odabrala?

Ÿensku ni ðavo ništa ne moÿe!Ko je to prvi rekao?Åuje majåin glas, sasvim iz dubine, kao da su s razliåite

strane zida, piskav, što štrecne veã prvim slovom kao dakroz rebra ulazi u pluãa.

Sjeãa li je se? Åega? Bilo åega! Wenog lica, sasvim bli-zu, uz svoje, kad su se rastajale. Nije plakala, samo su joj steg-nute usne, kao kakva brazgotina, drhtale. Visoka, ogromna, svau crnom, dvostruka udovica. Da, na wu je, snagom, izgledom,dvostrukim udovištvom. Ÿivjela je dugo, onako jaka, uvijek nanogama; kada je legla, umrla je za nekoliko dana.

Nije li i ostalo bilo isto, ili joj se samo tako åini?Isto meðu wima, majkom i kãerkom.

Ostalo, šta?Trave, qekarije, åajevi, oblozi, drÿawe za ruku, mnogo

slušawa a malo rijeåi! Da, sada zna, jer se sada i sama gasi,rodila se na wenu sliku i priliku. Ali ne u svemu, bar joj seåini. Ne, ne u svemu, jer se sve ipak pomalo mijewa, kako jeBogu milo.

Jovanka, prvo Rajkova, potom Jovova, na kraju samo svoja isvih drugih, kako kome zatreba. To je bila wena majka, i stvari ÿena.

Wih sedmoro, sve jedno drugome do uva. Pet sestara idva, sasvim malena brata, Luka i Nikola. Sestre, Georgina,Milica, Stojanka, Stevanija i ona, što sve ovo ponovo vidii proÿivqava, najstarija, Simana iliti Sima, košåata, gla-vata, rukata, kasnije ãe reãi — sisata, i na tome ãe dugo osta-

33

ti. Svaka se brine o sebi, samo ona o svima ostalim, naroåi-to braãi, koja su pristigla posqedwa, kada su veã mislili dase muško u ovu kuãu ne dâ. Ni iz prvog ni iz drugog braka.

„Ako Bog tako hoãe", svaki put govorio je Jovanki, wenojmajci, pop Radoslav, „nije tvoje da o tome uopšte misliš,još mawe sumwaš u boÿju promisao."

Majka je bila ãutqiva i prijeka. Lakše joj je i bliÿe bi-lo da udari nego da opomiwe i objašwava. Imala je tešku ru-ku, od wenih udaraca, svaka od kãeri bila je plava po licu,leðima, rukama. Najåešãe nisu ni znale zašto, ali primalesu bez rijeåi sve weno, pa i te znake paÿwe, nestrpqewa ipopravqawa.

„Šta åekaš", zaurlala bi na onu najbliÿu, „što ne ska-åeš i ne dovataš." Koliko god brzo ustala, uvijek bi to bilosporo za majku koja nije mogla tren jedan da se smiri na jed-nom mjestu. Kao da je u woj bilo stotinu pamrava.

„Otac i majka znaju šta i kako treba, ne protivite im se,sve što kaÿu i urade primite za svoje dobro", govorio je popRadoslav. I on sam bio je sklon takvom, tvrdom nauku, åasprutom, åas rukom, a bogami ponekad i nogom, ali nikada naÿensko, samo na djeåake, pa i one odraslije koji nisu smjelida izmiåu toj wegovoj paÿwi, nego da strpqivo åekaju da seboÿja voqa svrši onako kako su se Višwi i Radoslav bilidogovorili.

Mora da nosi najmlaðeg brata, na onog drugog pazi, stal-no ga drÿi na oku, kao kakvo šiqeÿe, da naprosto ne nestanes one strane brda ili kakve kamene gromaåe, ili grma u komeje sigurno poskok. A on je radoznao, jednako u kuãi kao i na-poqu, uz ono malo ovaca što poput wih lutaju u potrazi zatvrdim vlatima trave. A trave jedva da i ima, više su to nekedruge biqke, grmqe, šibqe, koje kozi prija a ne ovcama.

Jesu li imali i kozu? Biãe da jesu, jednom ili dvaput.Åuvali je kao najveãu dragocijenost, i nisu saåuvali. Jednuvuk oteo, druga uginula. Baš ona što ih je hranila i lijeåilaa, eto, samu sebe izlijeåiti nije mogla.

Åega ima, u tim slikama što se smjewuju u svijesti, iliprisvjesti? Gdje se krije ovo sjeãawe, koje nije slika, madaide uz sliku?

Ima vjetra, što åas hladi, åas tjera uza stranu, zlokobnose zapetqavajuãi u granama smreka i borova. Slušala je Sima-na tu jeku, stalnu svaðu i naduravawe, uzajamnu mrÿwu i oåi-jukawe, prepoznajuãi melodije åas udvarawa, åas razdirawa iponištavawa. Nije im znala smisla, porijekla, razloga, na-prosto niåega, a izazivale su je, kao da su woj bile upuãene,te britke, hercegovaåke nebeske svirke. Koliko samo zvukova,

34

i kako rijetko doðe potpuna tišina, nikada kao odmor, re-dovno samo kao predah i zloslutna najava sqedeãe bitke, åassamo na nebu, åas, opet, meðu wima, samotnim qudima.

Da, samotnim, jer im je rijetko ko dolazio.Ponekad, roðaci, kojih se sada ne sjeãa, više s oåeve ne-

go s majåine strane. Prvo, kao djevojka, iz bratstva Jungiãa,pa udajom Duåiã, na kraju, s wihovim ocem s kojim je jedinoimala djecu, u Rðusima, Milašinoviã. Trebalo bi sve da zna,jer neko mora biti pamãewe, ali davno je to bilo, ako je ne-što i znala, zaboravila je.

Je li nekome moÿda priåala, svojoj djeci ili prijatequBodi, koji joj je bio poput brata? Dragi, viÿqasti, neumornikalajxija, ÿivio je u wenom sjeãawu jednako jasno i stalnoprisutno kao da i nije umro davno, prije pedeset godina. Za-tvori oåi, odluta u Åipuqiã, sve do pred crkvu, gleda ga isluša. Kao da je neko neoåekivanom dobrotom daruje. Sve usvjetlu blista, kao da samo taj ãošak osvjetqava Gospod, jermu je mio. Wegov sluga Bodo, pred svojom crkvom, koju podiÿeza pravoslavni narod da se ne odrodi. Onoliko koliko moÿe,da ostane što jeste po precima svojim.

Je li baš tako, ili nešto drugaåije? Da gradi po uput-stvu izdaleka, åak tamo iz Biograda, kuda je išao i odakle jenovce donosio. Serpski kwaz to åini, preko svoga poslušni-ka. Neka sve bude Bogu a ne qudima na slavu.

Bio joj je zagonetan, åak i kad joj se åinilo da su bliski.Nikome se nije povjeravao, što bi woj, tuðoj ÿeni. Ni svojojnije, dok je bila ÿiva. Sima je ne pamti, ali zna da se ÿena-ma ništa nije govorilo o stvarima koje su bile izvan kuãe.To su dva odvojena svijeta, muškarci i ÿene. Sve dok ne pad-ne noã, kada su svi jedno, ko zna šta. Odijeqeni od drugogsvijeta, sami za sebe svijet. Dodirujuãi se u mraku, kako je posili tijela. Nešto prihvati, ostalog se kloni, oturaj ga odsebe, nije prirodno. Samo Bog zna kako, ali o tome ãuti. Ko-me i da govori? Ko bi mogao da ga razumije? Da nekome i ka-ÿe, samo bi ga uplašio. A moÿda nam i govori, mrvicu pomrvicu, da to razumijemo, da nas ne ubije svojim strašnimrijeåima. Kako bi åovjek mogao da razumije zašto ovo a neono, zašto ovako a ne onako? Boÿe, pomozi i oslobodi naspitawa.

Tada su se mnoÿila pitawa, svaki dan po jedno, jer je bi-la mlada. Prvo ih je postavqala majci, ali ona je uglavnomprelazila preko wih. Nisu to bila obiåna, jednostavna pita-wa, na koja svaki odrastao åovjek zna odgovor, bar jedan, a åe-sto i više wih. Moÿe i ovako i onako, na primjer. Kada bi i

35

progovorila, majka bi obiåno rekla: Sam Bog to zna! Ništaviše, samo to.

Prvo je bilo najstrašnije, kada su svi zanijemili. Pro-šlo je od tada osamdeset i više godina, ne jedan, nego dvaqudska vijeka, a Sima se sjeãa svega, kao da je bilo juåe. Takose kaÿe, iako se ona ne sjeãa ni šta je bilo juåe ni šta je bi-lo jutros, jer nije bilo ništa. Åovjek se sjeãa onoga što jebilo puno, a ne prazno.

Još prije tog dogaðaja, otkrila je nešto na licu i u oåi-ma dugo åekanog brata, sjenka li je, šta li je, što joj je ubrza-valo srce sve do grla, da ostane bez daha, da se pruãi po vre-lom kamenu, ali ne više zbog sebe, nego zbog wega. Nije znalašta je to s wom, a šta opet s wim, bratom koga je voqela vi-še od bilo åega što se moglo da voli. A on je osjeãao wenuqubav, privijao se uz wu, dozivao je za bilo šta, nizašta, tektako, da se uvjeri da je tu.

Kršten je kao Luka. Wen Luka, poslije majke koja ga jerodila veã kada se mislilo da ne mogu imati brata. Od roðe-wa, bio joj je u naruåju, spuštala ga je samo na majåine grudikada je trebalo da se podoji. Priåala mu o junacima, o ÿivo-tiwama, o prikazama, o svecima. Mislila je da su wih dvojenajsliåniji u porodici, da ostale sestre i nemaju prava nawega, što im je bilo potpuno svejedno. Zaokupqene sobom,nisu imale vremena za brata Luku. Dugo još, pošto je veã bioprohodao, prtila ga je i nosila.

Ostavi ga, Sima, ludaåo nijedna, ima noge, ne pravi bo-gaqa od djeteta! dovikivala je majka za wom. Da, za majku je bi-la ludaåa, šta drugo!

Bilo je qeto, nešto malo poslije Ilindana. Sve vrelo,na kamen ne smiješ da staneš poslijepodne, ode koÿa. Dok sukoze brstile, oni su se krili pod stijenom što je naprostorasla iz okolnog kamewara kao ÿivo stvorewe. Nikako nijeznala šta je bilo trenutak prije nego što je Luka vrisnuo, dali se odvojio od we, od dosade poåeo rukom da prevlaåi prekokamena, odakle je, kao grom sijevnula zmijska glava i zabilazube u wegovu nadlanicu. Od siline udarca i straha pao je ipoåeo da se kotrqa. Odakle joj je došla snaga, moã, znawe, svešto je trebalo — odgurnula je Nikolu, a zgrabila Luku podase, pritisnula usta na ranu i vukla, vukla, ne plašeãi se daãe progutati otrov. Sve je bilo brzo gotovo. Znala je da sesmrt ovoga puta samo našalila, da je pokazala svoje tijelo aline i lice. Vidjela je, u jari popodnevnog sunca, kako šmugnupoput popodnevne sijenke niza stranu, kao da se igra skri-vaåa.

36

Wu, Simu, odabrala je za svog glasnika! Glasnika kome?Ne, nikome ona neãe biti glasnik ni vjesnik, ni dobra nizla. Ne bi to bilo qudski. Ko zna da li je uopšte i taåno?!Moÿda je sve samo umislila.

Dolazili su da se uvjere u istinitost priåe koja se o wojproširila okolnim selima, sve tamo do Nevesiwa. Ona o to-me nije govorila, puštala je svoju seju, truntavu Georginu, daje hvali, da objašwava kako je bilo — ponešto je i mijewala,priåa je rasla a Sima se od we udaqavala. Nije bila prestra-šena, ali prvo viðewe Crne gospoðe ispunilo ju je brigom zaLuku. Moÿe li ga spasiti, ili se to smrt samo poigrava wo-me? Moÿda više wima nego wome.

Ti moraš biti samo jedno, rekla joj je majka, travarka ivraåara.

Samo travarka, odgovorila joj je, mada nije znala šta seto u woj pobunilo protiv vraåawa. Jedva da je znala kako sevraåa, a odbila je i pomisao da nauåi taj opasni posao. Nemoÿe biti kako grah padne, nego kako Bog hoãe, rekao je popRadoslav i ona je to zapamtila. Zašto zapisi, i to od hoxe,ako vjeruješ u Boga, podvikivao je svojoj pastvi, ali teško jeu wih ulazila wegova nauka. Moli se, Bog ãe pomoãi ako sizavrijedio i ako on vidi da je to korisno, sve ostalo je nepo-trebno.

Ko je tumaå Boÿije voqe? Pop Radoslav ili svako za sebe?

(Iz romana Simana)

37

MILAN NENADIÃ

ZADUŠNICE

ŠTA REÃI PENELOPI

Šta bih, to, mogao reãi PenelopiJa, nad kojim moãne åequsti rasklopiZavera mora, lutawa i vinaI drugova što su, u telima sviwa,Na Kirkinom dvoru, iz åarobne ruke,Rokãuãi, ÿderali zaborav-jabuke:Nosili su usud, navodno herojstvo,A ja sam bio lukavstvo i dvojstvo;Pravili smo se — preziremo muke,Kao da ja ne znam šta su grozne guke,I rane, i kraste, i modri oÿiqci,Naprsle lobawe, pognuti potiqciZguqenih kolena, odranih bedara,Seåenih mišica, lomqenih rebara,Bez zuba u glavi, oslabela vida,Umesto ponosa puni åistog stida;Ma kako bogovi da su krali vreme —Zašto i meni ne zatrše seme!Šta bih, to, mogao reãi PenelopiJa, što moãnu Troju u krvi utopih,Šta bih, to, mogao, stupiv na Itaku,Reãi vernoj qubi do u tanku dlaku,Osim: Penelopo, prekliwem, oprostiŠto mesto junaka isplivaše kostiU kojima više nema onog ÿaraNi heroja koji stvara i rastvara:Zalud sin Telemah, vidim, zreo momak,Ako mu je otac sam sebi potomak,

38

Ako ga, junošu, zanima ItakaSamo kao presto besmrtnih predaka;Jedino je Iro, prosjak napaãeni,Penelopo draga, sasvim nalik meni.

Novi Sad, 2006

OKO

Dugo, predugo gorim. Gasim se, bogme, dugo.Preplašen golub ja sam, a opomiwe soko.Još jakih bura ima — severac što i jugo:Od svega što još jesam, bar da ostane oko.

Kad sve za mene mine, u prahu nestane dvor,Od pesme julskog k†sa ostane gluva nota,Od hrasta prazna senka — da crni ostane åvorKroz koji ÿivo merkam, iz sebe, spaqenog plota;

Kad veã postanem ništa, bar da ostane okoKoje se pali noãu, koje se ÿagri dawu,U nebu svo duboko, u jami svo visoko,Suza nad rakom budem, i prsten na venåawu;

Da qubav što sve vidi i što bi zbiqa svislaKad nema kome reãi uvrede woj naneteDa nije mene — Oka, da nije višeg smislaPo kojem dahte sunca i drhte sve planete;

Kad veã postanem ništa, bar da ostane okoŠto kroz suÿene kapke, do suza grohotan smehJoš deli bol i radost s qudima i sa stokom,Nadima bivše grudi, Hefestov kovaåki meh;

Od svega što još jesam, bar da ostane okoKojem je domet jasan a ne vidi se kraja:Nisam od ovog sveta — takav da, svojim tokom,Stanem pred Oko Tvorca: On spaja i razdvaja.

Petrovaradin, februar—mart 2006

39

ZADUŠNICE

Beli se po stolwak na svakojem grobu,Zapaqene sveãe, oštar tamjan tiwa:Došli smo na grobqe, u gostinsku sobu,Jer mi i nemamo vaÿnijih svetiwa

Ni preåih poslova nego zadušnice.Doneli smo jela, navukli smo piãa.Suze k'o lešnike liju neme udovice,Crne druge naših preklanih mladiãa;

Kraj wih tuÿne sestre i neduÿna deca,I uveli starci, svi u istom gråu,Što iza krstova kriju modro lice,U grube dlanove, pa u rukav šmråu;

To je naša zemqa, šuma od krstova,Pored humki cvile matere, starije,Koje je veã stiglo previše ratova —Evo horski plaåu, nariåu glasnije,

Pa sednu komotno, u svojoj su kuãi,Tu se ima rašta, i za kim, da plaåe:Dobro je da ima ko u grobqe uãi —Onima pod zemqom, ÿivi ÿivot znaåe.

Petrovaradin, 2004

40

NENAD GRUJIÅIÃ

VIJADUKT

1.

U Becnerovom gaju na preåac porezano hrašãe:Zbogom hrsak ÿirova iz raqa puštene kèzm¡di!Preko rijeke, vrane siwim grakom mâste predio.Kozara bridi u sisama oblakâ iz negdaweg mora.

2.

U mirisne godove hrupilozagrebaåko preduzeãe Vijadukt.Ore se ÿáge i blàwe, åekiã za bràdvom kliåe,ekseri piju vlagu gredama do rðe.Brzo sklepane barake — mraviwaci za radnike,s wima prvi u kraju crno-bijeli televizor.Noã je puna malih noãi sa još mawim sazvijeÿðima.Pristigli i makedonski vozaåi kamionasa naperenom zelenkastom wuškom.Stotine proletera zahrkalo Potkozarjem.Bratstvo jedinstvu mjera i usud.Otpozdravqa mjeseåinom svod nad qutom Krajinom.

3.

Od Prijedora do Tomašice gradi se asfaltni put.Dani su u milosti satnice od koje brekte mišice.Palo s neba istureno odjeqewe rudnika Qubija:površinski kop ÿeqezne rude vredniji od zlata.

41

Vijuga vrela cesta poput ptice koja nisko leti.Bosonoga djeca u ranama.Asfaltni toåkovi nemaju dušu.Aj, s boka udaren kow krvari u jarku!Demperi i buldoÿeri brste kuãišta i kråevine.Crvena prašina iz rudniåkih peãi pada na ostatke

raja.Zvijeri, male i velike, zamakle u šume Striborove.Ni zmijâ oko ambara — velika šapa odradila svoje.O, nestala cvasti na oglodanim brdima,o, voãwaci u šporetima zimskim!

4.

Jedno dvorište — i daqe u lijepimvowevima piqevine i talašike.Iz dana u dan otac — kacu za kacom!U buretu boje stršqena zri pejiãka rakija.Srebre se obruåevi od nevidqivog zujawa.Svakim udarcem åekiãa,grozd varnicâ pada na nakovaw.Greškom zasaðena u dvorištu,ÿalosna vrba, veã viša od krova,ÿilom-aÿdajom diÿe kuãu mic po mic.Kanta nafte na paw posjeåene nemani.I opušak iz usta dima, potom.

5.

Trbuvom za kruvom, Rafajlo iz Šumadijepijucka brqu sa Lazarkinog tronošca;vješt u sjedewu na petama Sveto cicijacucla izgriÿenu muštiklu:Rakija je odgojila mene…A eglen — od pekmeza do Apola.Na mršavim Djeåakovim prsima — Åe Gevara

ÿiv.Alkoholni åuåolozi odmahuju åokawimana kasetofon iz kojeg biju Dorsi.Na motoru bez blatobrana pogrbqeni Mujo:Koliko je Prijedor poqe dugo široko…

42

6.

Svakog prvog u mjesecuodnekud domile varalice-kockari.Po satovima na ÿilama vidi se šta znaju.Tri karte — neåastive muweplaze se po marami na travi.Sezonci uprli u karte:Koja li je herc?Deder, baja, naði crvenu spram dvije crne?Ova je, ona je, pred oåima se manta,okreneš li je, nije — ceri se crni tref?!Bubaw beskraja u glavi:o, neproåitani bukvari!

7.

Sestre Vlašiãke, nimfe u virovima,najqepše u skoku sa vodenicâ.Gle, luk i strijela — Vangel u vrbaku s jednom:pubertetski prizor u igri kauboja i Indijanaca.Vijenac riba iz zamuãenog ušãa odnosi Aco.(Sinoã u Zelenac zabacio kanât za somašto noãu izlazi iz vira da pase livadu.)Plavušanka Lenka, ÿena Vangelova,nagna Djeåaka u plaå dok udivqenogledajuãi tek pupale piliãekraj bunara zacikta: Pilcite, pilcite!Oh, nepoznat jezik u svili djetiwstva,iznenadni strah od prelijepe neznankeu bijelim štiklama, sa åešqevima u punði!A Vangel mjeseåar — na rukama po tarabama…Ulazi u bunar i broji ugašena zvijeÿða.Makedonka — odana vlat qubavi,bez rijeåi pridrÿava mu sjenku.On urlikne i vrati se u krevet.Kao da ništa nije bilo, jutro ga nosi na kòp.Sva u srði, Lenka na asfaltu zaåikava smrt.Presreãe Vangelov kamion,iz kabine izvlaåi kovrxave radodajke.S jednom pa s drugom noktima se kida.Jóka s grimasom divne kuje uzvraãanogom u najlon åarapi na crtu.Dave se smiješno i strašno.

43

Svjetlica xarne trafo-stanicu kraj ÿivice.O, potrgane mini-sukwe u ruÿama,o, ÿenska koso poåupana u vriskovimana ãuprijskim brinama pred ðacimas kajdankama i tekama u torbi na leðima!

8.

(Pramewe razbacanih kika po travislutilo da ãe na Ohridskom jezeru,kadli-tadli, luda do xigerice, u åamcu,Lenka sasuti ÿivu sodu Vangelu u oåi.Doakala sudbini — na robiju deset godina.Vangel slijep na putu bjeÿeãi od piska autaotfikario nos na ãošak.)

9.

Ilija iz Tramošwe i Mejo iz Ãelekušaju sreãu s kartom koje nema.Otiåu tanke zarade iz papirnih kesicasa sirotiwskim ciframa.Oslabqeni do balåaka,kisnu jedan drugom u lice.Kråi ono malo snage od jutros,a djetliã pripomaÿe s graba.Smlaãeni u magnovewu,odlaze praznog xepa na biciklu:na svakoj krivini spadne lanac,psujuãi ga namjeste,pa kuãi — åeqadi stomaka slijepqenog za

kiåmu.Ima vode i krompjera— do sqedeãe ðavolije ãe nekako.Vjetriã na klempavom uvetu — jedina

plata za sve.Jagwetino, kad sam li te ijo?

10.

Fudbalsko prvenstvo svijeta u Åileu.Meðu barakama, s brkom i pô,

44

åuvar Špiro razgoni djecu:Marš odatle — ne da im s veåeri u Vijadukt.A televizijski prenos utakmice:Jugoslavija — Urugvaj 2. juna 1962.Naerile se ÿeqe s vratovima.Sudija Galba iz Åehoslovaåke.U našoj reprezentaciji:Šoškiã, Durkoviã, Jusufi,Radakoviã, Markoviã, Popoviã, Meliã,Šekularac, Jerkoviã, Galiã i Skoblar.Sladak li je ÿivot, oåe!Podriguje napuvana menza.Proleteri svih zemaqa glancaju stomake.Tu su i šefovi sa ÿenama.Miriše svemir oåijuna oglodane koske i kiselu papriku.Unutra ne moÿeš nikako:samo izvana, s druge strane, kroz prozor,na vrhovima prstiju — da gledneš,dok ne naleti Špirit.Tad dvojica-trojica magareãih godinaupadaju s vrata u buquk izbuqenih radosnika.Ekran sweÿi i zuji kao rendgen.Jozo åaåkalicom grebe krastu iznad svrnute

åarape.Jugoslavija kreãe sa centra.Oh, šta s loptom Šekularac radi!Vidi je, sokole, iza leða za wim tråi,a onda preko kiåme i glave,kao repom dobaåena — pravo ispred wega,o, Boÿe jedini, veliki li si!Lopta kroz noge sluðenom beku: nula — nula.Urugvajci uzvraãaju napad.Tajac u menzi klati ÿaruqu bez lustera.Glasnu se sova.A onda Kabrera u devetnaestom minutu:jedan — nula za Urugvaj!Uuuuuuu:ledeni kapci smrtnika nad praznim tawirima.Opet naši — s centra.Još jedan pa drugi Šekijev dribling iz bajke.Dodaje Skoblaru, ovaj k'o viti bor u trku.Iz zvuånika uwkavo lijep spikerov glas:jedan — jedan, dvadeset šesti minut!Stolovi krckaju, jedan prevrnut,

45

sråa pod nogama cvjeta,rakija-seja muti iwe ekrana.Ni pet minuta —a Galiã veã sitnim vezom do mreÿe:dva — jedan, ne vjeruje niko!Zubima otvorene gajbe piva.Pjeni zemqa od derneka.Špiro åepovima gaða gomjeniåku djecušto puÿu pod stolovima izmeðu nanula i papuåa,migoqe i nestaju u šipraÿju koqena.Pun mjesec ušetao s drugim poluvremenom:od Alvareza preko Sasie do Gonzalesa,zaustavqa ga Jusufi, dugi for do Meliãa,lopta-luna od Peveza — u korner.Nabacuje Radakoviã — Jerkoviã glavomu åetrdest devetom minutu: tri — jedan!Zijevnu lajsna s poda, ote se ÿujanu mater.I tako osta do kraja.Aplaudira i Špirkan koji ne zna šta je penal.Druÿe Tito nešto bi' te pit'o…Sutra ãe Euzebio, a tek Pele,sa našima, iz noãi u noã,åarati snove iÿðikalih grgutavaca.Qeto je nad kuãama zasadilo novu mjeseåinu.Drago iz sokaka glanca cokule hiqadarkom.Bosno moja, divna mila, lijepa gizdava…

11.

U krug se vrti šaka s kuglicom od tvrdogtijesta.

Prelest kipi u dušama.Joj, da vidiš potkošuq!Na iviåwaku — tri prazne škatuqe šibice.Pod jednu, pod drugu, pa pod treãustavqa Miãandeka umrqanu lopticu.Gdje li je, braão?Moja je! — gazi Aziz škatuqui daje crvenu stotku.Prevrãe — prazna?!Kako, jebo je somun?! — guÿva kapu i stewe.Evo je u onoj, podiÿe maher drugu i kreãe

ponovo.Šibicarski vrtlog raspiwe na licu

46

modrikastu sen prevare,guta i krošwe jasike pored puta.Zadwa se parica toåi.Ima li ko duvan?Zvuci kraja umnoÿeni u saz bola.A cigar razgara jedino pluãno krilo.Demonska igra u grohotu lipti.Obrve ukoso kupe znoj.Kad sve uzme, lopovåina bez srca,sa još dvojicom, nestane u zavijutku nirvane.Obale rjeåice podiÿu se i veÿu u åvor

grmqavine.Pred stradalnima otvara se more.

12.

U Persinoj kuãi motaju se dvojica.Pije se brqa iz fišeka novåanice.Sjevne ÿensko koqeno i lane bijesno muško.Gdje li ãe je smotati koji?Djeca nad åitankom vide sve.U susjednom sobiåku krevetu ispadaju åivije.Ah, meraka u veåeri rane…

13.

I na sasušenim lokvawimapoker traÿi dobre glumce.Biti slab u kartama,a ponuditi veliki novac — u tome je štos:da se drugi uplaši tvoje obrazine i — odustane.O, genska hajduåijo u jarugama na djelu!Sredo je najmlaði, ali zna.Nadimkom Naser, mnoge starmalošãu nasamario.Boro se otmjeno smješka, igrâ kao renxer,qubqanski je student, zviÿducka rok.Svako svoju mustru igre weguje.Qubo — na pošteno pa šta bude.Batan dugo uvlaåi dim i kad je slab i jak.Topo zdipi, bude guÿve, ne zna drukåije,braãa Milun i Stevo imaju sliåan tik na

ustima.Ne zna se koji napuãi stomak i — dušne.

47

Ko se izokola nasmije — gubi.Pogledi se guÿvaju i mrse.Mnogo puta Djeåak bješe dasa:Na tvojih sto — još dvjesta,na dvjesta evo petsto dinara!Tišina smrvqena ãurlikomÃire preko pruÿnog mosta.Petsto i još sto, dragi moj!Evo tebi, jaro, 'iqada, pa da vidimo!Divqa patka zapirlita iz vodenih cvjetova.Jedan s trilingom keåeva veã grabi sumu,za ruku ga hvata drugi: Ful sedmica, roðo!O, lice i naliåje svijeta,o sreão što plaviš zeniceu šušwu para do sqedeãe diobe karata,o zrako bola zgasla na podoåwaku gubitnika!

14.

Tomo ekonomista voli tuðe ruwe.Ÿena mu Leposava — špiclov,qubomornija od Lenke Makedonke.Evo je u busiji na tavanu Djeåakove kuãe.Prevarom Tomislav pozvan na kavu:traÿi ga toboÿ neki åovjek.A Tomo zadihan donese vijestda se utopi mlinar Uroš,gurnuo ga rjeåni duh pod vodeniåni kamen!(Ruka nedjeqama mahala iz šipraÿja na ušãu.)Leposava s tavana klepnu poklopcem i skoåi,za wom noÿ od poda drškom — pravo u šaku.Kroz prozoråiã pramen podneva boji oåi u gwevu.Krvi moja, mlada mi se proli…

15.

Šqagu najboqe igra Ðurað.Karte se dodaju ozdo iz špila,desnom rukom sa lijevog dlana:dvije do tri, rijetko åetiri.Ako je zbir devet, kaÿe se šqaga!Tad si najjaåi, tebi sve.Na snijegu tragovi tronoge maåke.

48

Šqagi je sliåan ajnc, sabira se do dvadeset jedan.Obje igre imaju brzu oštricu promjene.Sliåno hoda ubrzana Stana.A Momåilo uloÿio pare iz Wemaåke,istopile se kao zagrqaji,onda — japiju za novu kuãu,pa sat sa ruke,— neãe i daqe? —pa lanåiã oko vrata,i vjenåani prsten s Milevom,sve do svitwaka, do zlatnog oåwaka, askurðele moj!Sa suvarka svraka repom crta dogaðaj.(Dva godišwa doba zamakoše slikom.)Nauåio od Ðure da vara,nevidqivim trzajem Djeåak podvuåe kartu,u iskrici sekunde vidi joj broj,loša li je — dadne mu je,dobra — åuva za se:klizne je nazad malim prstom,a onu ispod vadi.Momino lice — gavranovo krilo.Djeåaku ðavoqa dobit — oko ušiju psalmi se roje.Drhtavica pada na trepavice.Grijeh utrobu prevrãe — da ÿivot izbquje.Eustahijeva truba sijeva majåinu kletvu.Djeåak vraãa uzeto-prokleto.Momåilo nanovo roðen tråi u duãan,donosi bostan od petnaest kila.Od tada Djeåak ne karta u pare.O, katarzo nad katarzma u podvizima ranim,o, nemušti jezici u zavatrenim åulima,o, boÿanske objave danâ i noãi na ovome svijetu!

49

RANKO PAVLOVIÃ

PEPEO

1.

Bibliotekar pogledom potraÿi Kwigu na stolu. E. Kor-nelijus: Šta je ostalo od pepela. Prevodilac: M. Pletikosa,izdavaå: „Pomjereni svjetovi". Svijetlosmeði omot, formatA-5, suÿeni, visina dvadeset i po, širina dvanaest i pocentimetara, debqina jedva prst i po.

Donijeli je prethodnog dana, a on je volio da što prijezaviri u svaku novopristiglu kwigu. I ÿelio je da bude prvikoji ãe je prelistati, jer se u tom, kako je govorio, uzimawunevinosti osjeãa kao tek zamomåen mladac koji prvi qubi dje-vojåicu pod åijom se bluzicom tek naziru dvije polovine ras-cijepqene šqive.

Nije je bilo. Uzalud je pogledom prelazio od jedne dodruge ivice stola na kome je samovala samo jedna kwiÿurina somotom iste boje, ali makar åetiri puta duÿa, šira i debqaod one koju je traÿio.

Bilo je vrelo avgustovsko popodne, vrijeme kada malo kosvraãa u Biblioteku. U posqedwa tri sata došao je samo Di-mitrije Pirika, u gradu poznat po nadimku Kwigoÿderac, davrati Molitvu za moju braãu Mladena Oqaåe i da uzme Seli-moviãev roman Derviš i smrt.

— Vi opet Mešu? — dobaci mu Bibliotekar ne diÿuãipogled s ispupåenih zlatastih slova naslova Šta je ostalood pepela.

— Šta ja znam zašto — kao pravdajuãi se reåe smeÿura-ni Pirika, ne diÿuãi pogled s kwige u rukama. — Nešto minoãas u glavu došle one krompirove bube koje spomiwe AhmedNurudin u razgovoru s muftijom, kad je došao da ga zamoli daiz tvrðave pusti wegovog utamniåenog brata Haruna. Wegovog

50

i Harunovog oca se, govori on muftiji, ne tiåe ništa osimkiše, oblaka, sunca, gusjenica, krompirove bube, quqka napšenici, snijeti na kukuruzu i mira u porodici. I baš tekrompirove bube riju mi po mozgu ko ÿirovne sviwe po krom-pirištu, pa velim sam sebi, hajde da provjerim jesam li todobro shvatio i je li moglo u to vrijeme biti krompira ikrompirovih buba…

I ode.Åim Bibliotekara, po Dimitrijevom izlasku, u tom vre-

lom avgustovskom popodnevu, zasu pepeo iz prvih redova novo-pristigle kwige, iz toplog aleksandrijskog dana Hafiz Uåenizakoraåi u Biblioteku Nad Bibliotekama. Visok, krakat, ko-šåat, uspravan poput ispisanog svitka papirusa ili perga-menta, pokriven lakim bijelim platnom koje ništa ne sputa-va, koraåao je dostojanstveno kao svemoãni faraon ili nedu-ÿno osuðeni pravednik na putu do vješala.

Boÿe, kakva li raskoš åeka Uåenog u odajama otvorenimsamo za Izabrane! pomisli Bibliotekar, uzdahnu, sklopi oåii spusti glavu na ruke prekrštene na stolu.

Sad traÿi Kwigu åije je korice maloåas sklopio i sta-vio je pod svoje laktove. E. Kornelijus: Šta je ostalo od pe-pela, prevod: M. Pletikosa, izdavaå: „Pomjereni svjetovi".

Nema je!A u sve kwige ovog svijeta mogao bi da se zakune da je sa-

mo koji trenutak ranije bila tu na stolu, pod wegovim lakto-vima, i da u oåima još osjeãa prah pepela koji je sunuo premawegovom licu kada je otvorio predwu stranu korica i zagwu-rio pogled u prve redove krupnim slovima štampanog teksta.

Šta se moglo s wom dogoditi? Da nije pod ovom ogrom-nom kwigom za koju ne zna kako i odakle se stvorila na stolu?Da nije ta strašna, nezasita kwiÿurina na neki volšebannaåin progutala kwiÿicu A-5 suÿenog formata, da nije we-nim pepelom posolila svoj neslani tekst, moÿda bqutav ibezliåan, qigav i pihtijast, navaqan sa svih strana bez ika-kvog smisla i reda, tako da se iz wega nikada ne bi mogla is-presti ona tanana preða za fina tkawa?

Odluåi da prevrne kwiÿurinu, da naliåjem svijetlosme-ðih korica tresne o sto, sada prema plafonu okrenutom, a daprema sebi okrene weno lice, ako ga uopšte ima, da se suåelis wim, pa da se vidi ko ãe duÿe izdrÿati pogled tragawa zaistinom.

S treskom koji uzdrma qetnu tišinu Biblioteke, Bibli-otekarevo lice se skameni i preli ga sloj razrijeðenog kreåa.S predwe strane korica, sada wemu okrenute, podrugqivo sekliberilo tamnosmeðim slovima ispisano ime E. Korneliju-

51

sa, a iz zlatastim prahom posutih krupnih ispupåewa naslovaŠta je ostalo od pepela zijevale su nesagledive provalije, pu-ne mraka, iz kojih su pokatkad izbijali i brzo se sami u sebevraãali kquåevi uÿarene lave.

Bibliotekar se strese i, da bi odagnao priåin koji seustremio ka wegovim oåima, okrenu pogled prema policama.

O, åuda! Kakvog li prizora!U nekom sasvim novom poretku, åiji smisao je nedokuåiv

åistom qudskom umu, kwige su rasle kao onaj åudesni pasuqiz djeåje bajke, a police su neåujno pucketale i nestajale uwihovoj utrobi. Mijewajuãi svaki åas mjesta i poloÿaje, okre-ãuãi se sad na ovu sad na onu stranu, gurkajuãi jedna drugu iobarajuãi se meðusobno s polica, kwige su rasle i sve brÿesvojim papirnim tijelima ispuwavale Biblioteku.

I kwiga na Bibliotekarevom stolu sve brÿe je rasla.Onda su poåela da pucaju stakla na prozorima, malo ka-

snije i zidovi, i kwige su, poput zaobadanih goveda, bez ika-kvog reda, preskaåuãi jedna preko druge, krenule napoqe. Naulicama su zaškripale automobilske koånice, a onda se uvrelinu avgustovskog popodneva zarila lomqava lima. Malokasnije bolno su zajaukala polomqena stabla i s treskom supoåele da se ruše zgrade, zasipajuãi sve ciglom, malterom,crijepom, namještajem i svojim stanarima. Uskoro je cijeligrad bio ispuwen kwigama koje su skrivenim nogama gazilesve pod sobom, a nevidqive glave i ramena, visoko gore u du-bini neba, hladile u oblacima koji su sa uraganskim vjetromzahujali sa sjevera.

Bibliotekar osjeti kako ga nešto snaÿno odgurnu i pri-mijeti da je Kwiga pred wim prerasla ivice stola. Skoåi sastolice, a i Kwiga istog trenutka skoåi sa stola, pqesnu ko-ricama kao što åovjek kad obavi kakav posao pqesne rukama,pa naglo šiknu u visinu i izvali komad plafona, zasuvšisve oko stola kreåom i malterom. Åasak kasnije hrbatom do-stiÿe vrata, izvali ih, proðe kroz hodnik, sruši vawski zidi svijetlosmeðu boju svojih korica uroni u prašinu koja seširila razrušenim gradom. Istog trenutka okrupwa, udebqase i predwom stranicom korica, naroåito ispupåenim slo-vima naslova, pritisnu Bibliotekara uz krhotine zida koje sustršile iz ruševina kao nazubqene stijene dubokog planin-skog klanca.

Jedi! Ÿderi!To kaza, zaleprša koricama kao neka strašna ptiåurina

krilima, i na Bibliotekarev dlan istrese slovo.Malo štampano a, prošapta Bibliotekar.

52

Nije bilo veãe od kukuruznog zrna, a po vitiåastim gran-åicama od kojih je bilo satvoreno, moglo se naslutiti da jevrlo ukusno i da neãe biti potrebno posipati ga nikakvimzaåinima.

Bibliotekar prinese usne slovu na dlanu i otvori usta.Taman da ga dohvati jezikom i proguta, a ono poåe da raste.Dostiÿe veliåinu oraha, zatim jabuke, pa lubenice, tako da jemorao da ga spusti na sto. Sjeti se da se u xepu wegove qetnekošuqe nalazi plastiåni noÿ za otvarawe pisama i razrezi-vawe kwiÿnih tabaka, izvadi ga i poåe strugati slovo. Što jeviše slojeva s wega skidao, ono je sve brÿe raslo.

Gutaj! Ÿderi! Trpaj u ta svoja nezasita usta i u zbuãkanimozak. Evo ti još slova! Još! Još! Još! Najedi se za sva vre-mena, ne bilo ti ih nikad dosta!

Kwiga se grohotom smijala, mahala koricama i istresalaslova, prvo jedno po jedno, a zatim u rojevima. Velika i mala,ãiriliåna i latiniåna, vitiåasta i ugaona, pisana i štam-pana, tanka i podebqana, uspravna i iskošena, s ukusom olo-va i tonera, crna i odjenuta u proqeãno ruho.

Kako je koje padalo po Bibliotekaru i oko wega, krupwa-lo je i raslo, pritiskalo ga, gušilo, spreåavalo strujawe va-zduha i oteÿavalo disawe.

U poåetku ih je, kao krava repom dosadne muve, tjerao sasebe i od sebe, ali što ih je više padalo i što su postajalatvrða i teÿa, manuo se zaludna posla, sklopio oåi, skrstioruke na prsima i prepustio se pqusku koji ga je vodio u duboksan.

Slova su se polako sasipala u pepeo i uvlaåila mu se unos.

2.

Prvo se sasula taåka iza E, razlila se u baricu pepelakraj stopala uspravnog slova, pa je, umjesto E. Kornelijusa,autor kwige Šta je ostalo od pepela sada bio E Kornelijus.

Bibliotekar je s nevjericom buqio u tu sivkastu mrqunepravilnog oblika sipe na suncu koja je do maloåas bila sa-vršeno oblikovana taåka.

Koju minutu prije toga, bez buke i škripe koje su pratilerušewe, sve se polako vratilo u prvobitno stawe. Prvo sukwige poåele da se smawuju i u jatima dolijeãu u Biblioteku,zatim su se iz ruševina uzdigle kuãe, a ulicama su zatutwaliautomobili. Onda su se sami od sebe uspravili zidovi Bi-blioteke, prozori i vrata vratili na svoja mjesta, a kwige

53

uredno svrstale na policama. Na kraju je na wegov sto, laganokao leptir na cvijet, sletjela kwiga Šta je ostalo od pepela.Xepni format, A-5 suÿeni, dvadeset i po puta dvanaest i pocentimetara.

Opušten i opåiwen naglim promjenama, Bibliotekar seudobno zavalio u stolicu, podigao predwu stranu korica iprevrnuo prva dva lista kwige. Veã u prvom redu na petojstranici Hafiz Uåeni iskoraåio je iz aleksandrijske vruãi-ne i ukoraåio u omamqujuãu svjeÿinu Biblioteke Nad Bibli-otekama, zasiãenu nadraÿujuãim mirisima papirusa. I baškad je pomislio kako ãe paÿqivo pratiti vitkog mladiãa posvim odajama tajanstvenog zdawa da bi otkrio da li ãe svojimkaligrafskim rukopisom utiskivati nove istine na svitkepapirusa i pergamenta ili ãe ÿedno ispijati znawa sa veãispisanih, nešto ruÿiåasto bqesnu mu pred oåima i primo-ra ga da sklopi Kwigu pred sobom. I tada — gle åuda! — taåkaiza slova E sasu se u gomilicu pepela, oblikom i bojom naj-sliåniju sasušenom siãušnom izmetu vrapåiãa.

Nije Bibliotekar uspio ni da pipke svojih misli zakaåiza ono što se zbilo, a odjednom se, samo od sebe, kao da ga jedohvatio nekakav neuhvatqiv vjetar, sasulo slovo E. Ubrzo za-tim, jedno za drugim, bez nekog odreðenog reda, poåela su dase, bez odreðenog reda, krune slova autorovog prezimena — S,O, L, K, U… Za nekoliko åasaka na predwoj strani koricaostao je samo naslov åija su ispupåena slova i reqefno doåa-ravala dramu koja ãe ubrzo uslijediti i meðu koricama. I za-ista, dok si dlanom o dlan, poåeše u pepeo da se osipaju islova naslova, pa se na Bibliotekarevom stolu onim gomili-cama sasušenog izmeta siãušne ptice pridruÿi zlatasta pra-šina, sjajna kao da je spala s krila i dlakavih tijela muvazunzara ili debelih bumbara.

Na veliko Bibliotekarevo åuðewe, i iz kwige Šta jeostalo od pepela poåeše da ispadaju slova, u naletima, guraju-ãi jedno drugo i prepliãuãi se, kao mlade påele kad krenu usvoju prvu avanturu skupqawa polenovog praha. Kako je kojeispadalo, tako se odmah krunilo u pepeo, pa su sivkaste gomi-le na stolu rasle poput sweÿnih nanosa za qutih februar-skih meãava.

Onda su, slijedeãi vaqda neåiju neizreåenu veã samo mi-mikom iskazanu komandu, kwige na policama poåele da setresu i poskakuju. Kako bi se koja pomjerila, iz we bi premapodu sunuo oblaåak slova, sliåan roju kristalnih pahuqica, akako bi koje slovo napustilo topla wedra kwige, poåelo bi dase rastaåe u prašinu i lepršavi pramenovi pepela lagano suse spuštali prema podu. Prije nego što je shvatio šta se do-

54

gaða, Bibliotekar je osjetio kako se oko wegovih nogu stvarasve debqi talog finog mliva, sliånog puderu za wegu novoro-ðenåadi, samo mnogo tamnijeg.

Prepušten tananoj muzici strujawa sitnih åestica krozvrelu prostoriju, kao åovjek koji se mrzne u zavodqivom zagr-qaju hladnoãe ili onaj što je sam sebi prerezao vene u laga-nom oticawu snage i ÿivota iz vena, Bibliotekar nije ni po-kušao da pobjegne od pepela u koji su urawala wegova koqena,zatim butine, trbuh, grudi, grlo, glava… Gotovo erotsko zado-voqstvo osjetio je kad je sitni pepeo sasutih slova, kroz ši-rom otvoren nos, poåeo da nadire u pluãa.

Diši, samo diši, romorio je uspavqujuãi glas kwiga,pepela, tišine, vreline avgustovskog popodneva, åega li? Ta-ko, diši, samo diši..

3.

Vrelo avgustovsko popodne tromo se uvlaåilo u svoju dru-gu polovinu, Bibliotekar je lijevom rukom otresao pepeo skošuqe i tankih pantalona boje golubijeg perja, Hafiz Uåe-ni, takoðe stresajuãi sa sebe nevidqive trunåice pepela, po-novo je, iz vrelog aleksandrijskog dana, ulazio u BibliotekuNad Bibliotekama, noseãi pod miškom svitak ispisanog pa-pirusa, vitak kao i wegovo bakarnosmeðe tijelo, a DimitrijePirika, nakon što je, poguren i neodluåan, nekoliko minutastajao ne progovarajuãi ni rijeåi, tresnu kwigom o sto.

Bibliotekar se trÿe i sasvim razbudi.— Sa greškom! Ne vaqa! — istisnu Dimitrije Pirika te

åetiri narogušene rijeåi tek malo razmiåuãi tanke usne bojesasušene šqive bjelice.

— Derviš i smrt? — zamuca Bibliotekar. — Nemoguãe —doda s odluånošãu koja odjednom ukruti wegov glas. — To štoåujem nevjerovatno je i ne-mo-gu-ãe!

— Sasvim moguãe, zapravo sušta istina — reåe starac.— Baš na mjestu gdje Nurudin spomiwe krompirovu bubu…

Bibliotekar zgrabi kwigu sa stola i poåe da je preli-stava.

— … baš na tom mjestu zjapi — praznina… Bezdušna ijalova… Šuveqiva kao zametak ranog krastavca sprÿen izne-nadnim proqeãnim mrazom. Siva kao maglovito jesewe veåe,pritisnuto oblakom iz koga ãe danima liti kiša.

Grozniåavo listajuãi, prevrãuãi listove åas naprijed åasnazad, Bibliotekar pronaðe mjesto u kwizi o kome je govorioDimitrije Pirika zvani Kwigoÿderac.

55

— Zaista praznina — reåe pokušavajuãi da sam sebe uvje-ri u ono što je vidio. — Slova se istopila, spepelila, ne-stala kao što nestane priåin åim åovjek protrqa oåi.

Protrese kwigu nekoliko puta, snaÿno mašuãi rukama.Na glatkoj površini stola pred wim stvori se tanki

sloj sivkastosrebrnkastog pepela, s tek ponekom zlatastom åe-sticom spalom s krila krompirove bube prije nego što je po-bjegla ili izgorjela.

56

PREDRAG BJELOŠEVIÃ

U SUSRET TIŠINI

MIR CVJETOVIMA

Mir cvjetovima u vama i sa vamaMir cvjetovima sa obje strane rijekeMir cvjetovima podvodnog rastiwaMir nebeskim cvjetovima što skrivaju seiza magle podjetiwilih oblakaMir vremenu sa vremenom prošlih danananizanih u sjetnu brojanicu åovjeåanstvaMir vaseqeni ugroÿenoj snovima cvjetovaMir sred zvjezdane ruÿe noãi u našem okuMir zaslijepqenom pogledu cvijetnog sopstvaMir prpošnim laticama mnoštva opijenimmirisom potrebe za svekolikom promjenomMir cvjetovima sa obje strane rijeke ÿivotakoja još blistana brzacima preostalog vremena

NEMOJ POSUSTATI, NEMOJ NESTATI

Pisati pjesme — to znaåi maštati o TebiPisati poeziju — to znaåi ÿivjeti sa Tobom

Dušo

U åasovima blaÿenstva i moãiplovim plavom linijom horizonta

57

U susret Tebikoja spajaš daqinom Nebo i Zemqu

A san — prisustvom prošlihi buduãih vijekova u åovjeku

Nemoj posustati nemoj nestatiuspravna i budna dok te nemuštu

U Sve odjevam

Veã ogledaj se i blistaj u zrcalu svog beskrajagdje te niko neãe dotaãi niko nikada

* * *

Pjesma je Svod — Rijeåi su sazvijeÿðaSlova zvijezde pjesme a Tikoji pišeš pjesme ko si ti pjesniåešto Svod åiniš tako treperavimi raspjevanim u srcu noãijezikom tvog malog-velikog naroda

TVOJI KORACI

Tvoji koraci su kratki i ne zvonetvoja bosa stopala qube zemquti nigdje zemqom ne ideš sjediwenuvijek jednom nogom sa wenimboÿanskim licemO, zemqo koja mislišO, zemqokoja misliš da si u pokretu

58

BJEŸATI, SEBI U SUSRET

Iz betonske košnice u kojoj intonaciju ÿivotu daje liftu kojoj prdeÿ komšije ili piš komšinice kroz ozvuåen plafongovore o prirodi stvari

Iz betonske košnice u kojoj svako u svom hladnom pregradkuišåekuje sunce jutra ili zov revnosnog budilnika ilizadocweli krik najÿivotnijeg psa iz åopora slinave kucawe

Iz betonske košnice u kojoj snivamo snove o daqinia koji nemaju veze sa stvarnošãu u liku dugorepih trblavih

pacovaniti sa stidqivim osmijesima oliwalih gradskih lisica

Iz betonske zvuåne košnice što strši iznad oblakalica neumivenog decenijama sa uglaåanim lakiranim cipelamana kojima se dan sa ponosom ogleda namještajuãi lokne mladosti

Iz betonske košnice Påelo poleti u susret tišini pjesme Brdakoje te privlaåi kao Ruÿa ispuwena nektarom Snaraznoseã med sopstva i mlijeå mnoštva procvalim poqem vaseqene

Bawa Luka, jun 2006

PALETOM MRAKA SVJETLOSTI

Vladimiru Veliåkoviãu

Ÿivote — smrti u pokretutravo zawihana u oku vrtlara kosca

Omåo — opomeno ledna što neumoqivoslijediš metu

sjenkom nade duÿ obezliåenih predjela

Sluãena rijeåi iz usta mrca što prijetiu liku pacova kerbera orla

Na stepeništu anðeoski pouzdanomVješala — podignuta za qudske snove

Tu — zvijeri jezom fitiq pale u namada beskraj sagorijeva dok blista tama

59

A Dan åist — bjelinom papira osunåanlinijama svjetlosnim uz vjetar briÿne oštrine

Nad wim Mrak — Gospodar svjetlosti bdije i tmušaVodom grgoqe zvjezdolike kapqe lica vaseqene

Oåinski taknute dahom — tvog crnog misleãeg tuša

Proqeãe, 2006, nakon izloÿbe crteÿa u Bawoj Luci

U SUSRET TIŠINI

Kad uðeš u noã bez sjenkegdje svijet na trenutak je staokao kamena gromada nadvijenaiznad tekuãeg ambisa

Ili kad se stvari zgusnu u tvom okupa postanu svekolika prepreka viduda putem svojim ne moÿeš daqe naprijedpo snove zvjezdane iãi

Ti stani licem iznad mrtvog ogledala vodeposlušaj ÿubor rijeke u sebisve dok ne grane nutarweg svjetla zdenac

A tad

Zasvjetli kao åas rasnutkašto kroz vodeni talas na suv put ukazujedo Oblutka u kom se åuva iskustvoprošlih vremena ispisanih jezikomTvrdog neba — riznici glasova vaseqene

I tadnastavi daqe kroz doqe do šume tmastenutarwe vidjelo slijedeãuz poj svitaca od ukroãenih rijeåiTišini — što s krajeva svodaruke ti širi u zagrqaj

60

MISLITI

Na one koji dolaze — na neprolaznu vodušto obnavqa se otiåuã sa nama

Na misleãu vodu što ÿubori dok protiåeizmeð blistavih bodeÿa u ustimado uskovitlanog vulkana nutrineili od vrha rascijepqenog jezika do wegovogzatravqenog korijena pisma u dubini

Misliti — nebom — zbog osjeãaja pripadnostiKoraåati — oblacima — da bi sjenkombio prisutan u ÿitnom poquGovoriti — tišinom — svjestanmoguãnosti groma rijeåiÃutati — poqupcima — da bi opravdao

prisutvosvjetlosti na zemqi

Misliti — na one koji dolazena neprolaznu vodu svoga snai biti spokojan i sreãan što misliši biti spokojan i sreãanšto bio si mišqen

Frankfurt, 2002

PJEVATI, UMIRATI

Pjevawa zaÿeqeh se — umirawa nesvjesnogkao što lišãe dok se zemqi predaje šumi

Pjevawa zaÿeqeh se uzdignute glaveprašwavim putem iduã s mislimau poÿutjelom spomenaru mlade ÿene

Pjevawa zaÿeqeh se pjesme radiharfe od koje nastaje šum nadolazeãihtalasa iz grudnog koša ali ne i straha

Pjevawa se zaÿeqeh

61

Kao jutarweg pquska rijeåišto umiva još neåešqanu reåenicu

I vjetra

Koji cvili u rascjepqenoj krošwitrošne pjesme

62

EMSURA HAMZIÃ

VIDILAC

Kucalo je u meni, u pleksusu solarisu, prosto kao da jebilo u wemu volovsko srce, a tamo gdje je bilo moje srce, kaoda se pritajio uplašeni zeåiã koji nije smio ni da šušne.

Sjela sam da ne bih pala jer su noge drhturile nemoãne ineupotrebqive kao kod tek roðenog jagweta.

Nisam znala šta išåekujem ovaj put, ali ovo je bilo ka-rakteristiåno stawe moga tijela prije nego što ãu doznati,najåešãe neprijatne, novosti.

Uz kiåmu su, neizdrÿivo, miqeli srsi, pewali se mra-vuqci koji kao da su tek skinuti sa leda, sa sjevernog polaili zamrzivaåa, svejedno. Moÿda su i pobjegli sa leda na ko-jem se kraqevsko „rojal" vino hladilo, nedaleko od kaminakoji je ugodno grijao veliku sobu za primawe, a prijatno osje-ãawe toplote i proåišãewa koje je donosilo gledawe u pla-men, odjednom i u mene unese, bar za åasak, mir i spokojstvo.

Grå u stomaku popusti, šake i zgråeni prsti åiji zglobo-vi su bili pobijeqeli od stiska, popustiše, ispruÿiše se,ravni dodir dlana na koÿi unese olakšawe.

To je kamin — poåe da se odmotava film za åiju sam pro-jekciju upravo platila kartu izuzetno neprijatnim iskustvomkoje me u posqedwe tri godine progoni i drÿi zarobqenom —pored kojeg ãe se zbiti strašni dogaðaji!

Pokušavala sam da uoåim, veã pouåena od ranije, sat, ka-lendar, ili neke druge karakteristiåne detaqe po kojima bihprepoznala gdje i kad se sve to zbiva, i daqe puna nade da ãujednom preduhitriti sam dogaðaj, a ne samo pomagati pri pro-nalaÿewu krivaca.

Obuzimala me druga vrsta uzbuðewa i radoznalosti doksam išåekivala šta ãe se desiti. Na kaminu je stajao predi-van åasovnik starinske izrade, uåini mi se da piše „ma-

63

jers", a pokazivao je 01.35 sati. Noã je, dakle, gluho doba, samosu se od odsjaja vatre iz kamina mogli naslutiti obrisi stva-ri i qudi.

Leðima okrenut, tako da se nazirao samo potiqak iza na-slona foteqe, sjedio je åovjek i oåigledno pio, sam.

Svjetlost je pokatkad zasijala na vrhu wegove glave bezkose. Onda je negdje upaqeno svjetlo u nekoj popreånoj prosto-riji, ali je u zatamwenoj sobi svjetlost bila veoma uoåqiva.Åovjek je ustao, vidjelo se da je krupan.

Imao je kuãni mantil koji je dopirao do sredine butinai pantalone. Prilazio je vratima koja su se nalazila na istojstrani gdje i kamin. Sve vrijeme vidjela sam samo wegova le-ða. Zanosio se u hodu, i bilo je jasno da je pijan. Srce je po-åelo ubrzano da mi kuca. Znala sam da, åim ja ovo gledam, de-siãe se nešto strašno.

Pokušavala sam da naslutim ko je iza vrata. Vjerovatnoje neko ustao u toalet — ÿena, majka, sin, kãerka…

Naÿalost, glasove i zvukove nikada nisam åula, pa je jošstrašnije bilo gledati neku vrstu nijemog filma strave iuÿasa. Nedostajali su kquåni elementi, presudni motivi, da-kle, izgovorene rijeåi, koje ja nisam znala.

Meðutim, za to vrijeme, svaki sluåajni zvuk koji je dopi-rao spoqa, prolazio je kroz mene kao da sam zvuåni provod-nik, rasprostirao se i vibrirao u svakom djeliãu moga tijelai uzdrmanog biãa. Prvo me naglo udarao u stomak, pa u krsta,a onda nastavqao u obliku neprijatnih škakqeãih talasa dase razliva kao marker kroz krvne sudove, kao panika.

Prisiqavala sam se gledati sa velikom paÿwom i punomkoncentracijom zbog vaÿnosti detaqa, onda kad bi veãinagledalaca filma prekrila oåi rukama ili ÿmureãi izbjegava-la gledati ono što slijedi.

Ovo je bila stvarnost! I to najsurovija!Pogledala sam na svoj ruåni sat. Bilo je 23.25 sati. Zna-

åi, kao i obiåno, dvadeset pet, dvadeset šest sati prije samogdogaðaja.

Oåajniåki sam i daqe gledala po prostoriji traÿeãi jošneki bitan detaq koji bi me uputio na dio grada gdje se sveovo zbiva, ili imena qudi. Progonilo me je i ÿestoko priti-skalo postojawe ma i najmawe moguãnosti da nešto mogu uåi-niti i eventualno sprijeåiti uÿasne dogaðaje.

Meðutim, åak i da otkrijem o kome se radi, da nekim åu-dom i uspijem u naredna dvadeset i åetiri sata da ih pro-naðem… šta bih mogla poduzeti. Pozvoniti qudima na vrata,i porodici koja ÿivi relativno normalnim ÿivotom reãi:„Izvinite, došli smo da vas zamolimo da noãas ne ubijete

64

svoju ÿenu!!!" — ili nešto sliåno. Naravno da je i ovo izgle-dalo apsurdno i neizvodqivo, a qudima sigurno i nevjerovat-no i neprihvatqivo.

Hvatala me jeza i od ovakvih misli…Nisam imala vremena za daqe razmišqawe. Veã sam, si-

gurno, propustila neke bitne detaqe, odlutavši na åas.„Sagalov", uoåih neoåekivano natpis u kamenu kojim je

ozidan kamin, i prosto poskoåih od uzbuðewa i nade, ali nezadugo, jer åovjek je u meðuvremenu otvorio vrata i, oåigledno,nekog åekao. Domalo se u svjetlosti otvorenih vrata pokazasiãušna djevojåica zgråenih ramena i lica punog straha. Je-dva da sam je na trenutke vidjela od krupnog medvjeðeg tijelamuškarca. Kad se okrenuo, vraãajuãi se ka foteqi, ugledahbaš onakvo lice kakvo sam i pretpostavqala da mora imatiåovjek takve figure i naravi.

Bucmasto, u gorwem dijelu glave i åela uÿe, a kesasto upredjelu obraza sa tankom linijom brade koja je okruÿivaladowi dio lica. U bqescima kretwi, uoåih debele usne, te te-ški peåatwak na kaÿiprstu, dok se stigavši do foteqe ru-kom pridrÿavao za naslon. Potom je sjeo. Sjelo je i dijete nawegovo krilo. Kako nikakvog glasa ni zvuka nije bilo, besmi-sleno sam gledala u naslon foteqe i isti proãelavi potiqakkoji se sad neprestano pomjerao, sagiwao, nestajao i pojavqi-vao se iznad naslona.

Vidjela sam nekoliko puta nogice kako proviruju sa stra-ne, åak jednom-dvaput i glavu djevojåice sa druge strane.

Mogla je imati 12—13 godina, ali, kako je bila siãušna,i deset.

Vidjela sam i razumjela iz komešawa da ju je åovjek nago-vorio da popije gutqaj—dva iz wegove åaše. Potom novo ko-mešawe, koje sam više nasluãivala nego vidjela, jer je åovjek,oåigledno åvrsto drÿeãi je, kontrolisao dijete i wegove po-krete, i eventualne glasove.

Onda je poåeo da je davi. Najvjerovatnije je pokušavao daje sprijeåi da zove pomoã. Vidjela sam na naslonu foteqe, samoje lijeve strane, wegove ogromne šake preko djeåijeg lica ivrata, a sa druge, desne strane, izvirivale su nogice koje suse trzale i mahale kroz zrak, traÿeãi uporište i spas.

Kakvo je to osjeãawe, i kako bilo ko ikada, i jednom, mo-ÿe ovakvo što vidjeti, gledati, a ostati pri sebi, nije mibilo jasno. Pogotovo, kako je, više puta gledati ovakve sceneuÿasa u kojima ništa ne moÿeš pomoãi. Bijes, suze, nemoã iuÿas kada bih grizla sve oko sebe, a u vlastitu ruku sam zari-vala zube da ugušim krik biãa prokletog da zna, a ne moÿeništa da uåini. Postajalo mi je jasno kako to i zašto qudi

65

kidišu i na desetostruko jaåeg neprijateqa i izlaÿu se di-rektnoj pogibiji. Da sam bila u stvarnom svijetu, u realnosti,nema te opasnosti koja bi me sprijeåila da reagujem.

Bilo je ovo do apsurda dovedeno svakodnevno osjeãaweonih åiji razum i inteligencija veãinu stvari znaju i pred-viðaju, ali nespretnost i nemoã u primjeni tih åiwenica utakvom su neskladu, da ono što u trenu izgleda kao izabran-stvo, posebna privilegija, zapravo se ispostavqa kao kazna iprokletstvo.

Sreãniji nišåi duhom! Zar ne!?Kako sam gråevito imala u glavi sve ovo, zavideãi im.Blago onima koji ništa ne znaju, te mirno spavaju u svo-

jim domovima.Niåim optereãeni, ni zbog åega ih ne grize savjest, ne

osjeãaju krivicu.Ta oni nisu ništa znali, åuli, slutili…Sve je to, u ludim, neuhvatqivim, kao sjeåivo bolnim na-

letima prosjevalo kroz moje tijelo, mozak, srce, kroz svakukap krvi što je paniåno jurila mojim venama dok sam gledalatjelašce, siãušno kao vrapåiã, kako se koprca.

A onda sam ugledala razrogaåenim oåima do sada neviðenprizor. Plameni maå iz vatre kamina izaðe, podiÿe se iznadnaslowaåe u kojoj se zbivala neravnopravna borba i nekolikotrenutaka ostade da visi u zraku.

Snaÿno bqesnu svjetlosna kugla koja se odnekud stvori upolumraånoj prostoriji.

Ja se sklupåah, štiteãi se od iznenadnog bola u pleksu-su, u predjelu srca, muånine koja me je obuzela, i stišãuãisqepooånice koje su prijetile da ãe eksplodirati.

Pod mojim åvrsto zatvorenim kapcima poåeo je da se od-vija drugi film.

Kao kad se spušta avion, ravni predjeli su promicaliispred mene velikom brzinom, u brišuãem letu, snimani od-ozgo, sa malog rastojawa.

Znala sam da je to kraj viðewa.Ništa više nisam mogla znati — nijedan detaq, niti

kako se sve završilo.Mišiãi su poåeli da se naglo opuštaju pa su mi noge i

ruke poskakivale i trzale se, a srce treperilo u nejednakomritmu.

Ispruÿila sam se na leÿaju koji åasak, obavijena uÿasomtereta koji sam upravo primila.

Od sada pa do stvarnog dogaðaja ostalo je oko dvadeset åe-tiri sata!

66

ANÐELKO ANUŠIÃ

NEVJERA

SLOVA

Ne, ne, ništa — åestita ništica od nuleNa tvome brojåaniku-nemåeniku

Moÿda tek nekoliko slovaSlovaraka —Šuštavi svlaåak sa palacavog jezikaOstaãe kraj stazeTrkališta za gmizavce

(Slavi sve ali slova prislavi)

U meðuprstje koliko stane ovog nelišãaTamo gde je olovka imala svoju loÿnicu

Biãe to suvarci za vatricuKraj zgasle vatreDa ne utrne seme ovoj okatoj plemkiwi

Svetilo da se prenese u neåiji danKoji se zaglavio meðu zupåanikeZemqinog obrtaja

(Ne svane uvek kad osvaneRazdanilo bude izvrnuto na svoju postavuStrašilo u tvome vrtu)

Da, da, sad se veã jasno slutiSve ãe biti kao na poåetku:

67

Bespoåetna nulaBlagoslovena ništicaGavan zibqe siromaška u nekolevciU odsjaju sunåevog zapadaja

Tek ãe veåerwi šum moÿdaPtiåiji šušaw iz azbuånog grmaU dvorištu bez dvorištaUplesti svoju javkuU neåiju misao

Ili poviti plamen sveãeNa neåijem stolu(Dodati veliki malom plamenu)

Od åega ãeš zadrhtati

NEVJERA

Slavite nevjeru uz svoje koqenoMesto na kome sedi ova bludna gospaBilo je nameweno tebi

A zar da tiKovani junakIz kovane druÿinePadneš na tu granu

Slavite vino koje nevjera pije:Gorivo progresa nektar istorijePijanstvo weno veliåajteJer tako uzdiÿete OnogaKoji pije vaše lakoverje:Za tvoja krila katran i perje

Slavite wegovo strašno sunce

Slavite dakle tog sinkaKoji pred vašim oåimaSlatko otpija svoju slavnu izdaju:

Prst po prst —Do cele ruke

68

Pretvorništvo po pretvorništvoIspod smokvinog listaOdstup po odstupDo bega na poquKoje je kao nijedno

Slavite rukuKoja nevjeri toåi vino:To je ona desnica koja te iz srama izbavila

HAJDUK

Ma koliko to izgledalo anahrono —Slavite i hajduka u gori(Makar onoga u epskom åestaru!)On je odmetnuo tvoju boqu stranuVeãeg junaka od tebe

Osnovni kvasac sklonio na sigurno:Pod hrastZakopao pod korenSad ga raznose mrav i jelenakGliste mese hlebZa šumsko boÿanstvo:Pan doziva DionisaOvaj svoje pokloniceMenade i tijadePiju ti rosu sa ušnih resica

Postaješ dubok i senovitMoãan i åaranZelen kao gora zelena

Slaveãi onoga koga åuva šumska vojska(Ili slepi pevaåi)Slavite otpust robaOd svoga domaIzgon podanikaIz vlastite obuãe

Slavite i goruI gorskog caraSpasiteqa tvoga bliÿwega

69

Slavite hajduka u goriSlavite razrešewe slugeOd skutova svojih

TELO

Svako telo pokvari svoj put na zemqi

(1. Mojs. 6; 12)

Posle svegaPohote koju si srkaoIz svojih i tuðih zdelaMoÿda bi trebalo izbrojiti vråevePopisati napitkeVideti koji otrovi još nedostaju

I pre legawa na kokošije legaloSvuãi teloOsloboditi se smešne gravitacijeProslaviti svoju golost pod golim zvezdamaJubilej neuspešnih prerušavawa

Pred kwiÿevnicima i farisejima —Pre nego što operu ruke —Zaveštati posrkano:Glini glinenoCrvu crvenoSvedocima azotnoTravici, bogiwi dijalektike, sve troje

Odiseju maslaåak sa noãnog stoåiãa

A jabuci (u åije ãeš atome najzad dospeti)Vratiti milo za drago:Svoj konaåni povratak u Vrt

I pripremiti novi poåetak(Adama opiti coca-colomI odvesti na savetovawe)

70

SAN

Koji hråu dok snevaju(Haronova reåna garda)Drinsko trubqe nad vodama —Wihovo je carstvo obeju obala

Obuåeni u kostim smrtiSa smolom sveta u ušimaOni prelaze Letu u svome nemuštom orfejstvu

Vetar koji puštaju iz svojih grlesaDaleki talas sa StiksaZaåarani je åešaq za zveroveUdešeneOne se postrojavajuU vojni poredakÅekajuãi svoga zapovednika

Opasno je biti blizu ovih snevaåaKo zna pod åiji opasaåÅovek moÿe dospeti

Ti nisi od wihovog vinogradaJamaåno nisiSlavi svoj otpadni zaperak

Tvoj beli åun ne quqa ova crna vodaHipnos ne pušta svoju grlicu pod tvoju senicu

Maåiju preslicu ne drÿi tvoja misao

Zalud boÿanstvu sna prinosiš ÿrtve:Kuãnoga hråkaI plemenitu maskotu — smernoga medveda

Kokošku iz basneÃurku iz skaske

Zlatnu lasicu iz pesmariceVuka iz noÿne proteze

Ovce bez brojaI ovna srebrorunog

71

Vezak izveÿen srmom zaviåajaKoga više nemaš

Zalud i ÿivo srce olovkeBela xigerica papiraTankovito rebro Kwige

Balkan je stari paganin

ULICA

Gle, ulicom jutros koraåajuMoje priåe, romani, dramske skice lepi kosturi(Veselo grobqe za komiåne pogrebnike)

Proze u rinfuzi bez interpunkcije i oblikaCrevuqaju kao svaka ruqaI ropãu zbog odsustva siÿejnog identiteta

Ålanci i filipikeRazblaÿene u sirãetu nacionalne istorijeSrpski posrãu i usporavaju uliåni potok:

Muq se hvata za moju obuãuKasnim dva laka veka za jutrošwim uskocima

(Pesme se drÿe po straniGospodåad osirotelog oca)

Idu tako moja lica i likovi sa glavom muveU balkanskoj nemoguãici onoga što se moglo

desitiIli onoga što se nigde nije desiloA moÿda ãe upravo sad, ovde

Junaci u invalidskim kolicima uliceKotrqaju se povesnom stazomSapliãuã se o wenu lešinu

Vuku me za rukavRazvezuju sandaleZaviruju u liceZapomaÿuJesmo li ÿivi

72

Ima li nas na vazdušnoj tabliciU raÿenom vlatku daha makar

Mila moja majkoKoja na moje oåi po drugi put mrešU plitkoj Krajini u rahloj AzijiDa ti je ustati pa to videti:

Naprosto uliåare moja deca —Moji maloletni roditeqiPorod moj sa oba svetaNa moju grðanu sramotuI prikrivenu radost

A kakav je to svet nekada bioKakvi qudiMoglo bi se reãi bogoviA malo bi bilo kazati herojiSlavni unuci i praunuciPreslavnih starina i arhistarinaSinovi zasluÿnih oåevaOåevi ponosnih sinova

A gle ih sada:Koÿne krpe na uliånoj ÿiciKojima vetar ispira pamãewe

Šta ãu i kud ãu s wima ovakvima

Koraåam u koloni na zaåequDuhovni pastir otpadne vojskeI slavim muvqak uliåni

Ono što se stvarno moglo desiti

SRBIN

Ne odriåi se niåega svogaOdreåeni sine pre ikojih petlovaNi drowka ni zlatnoga pera koga nemašGlasa ruÿnog o sebi jednako kao i dobrog

Vukodlaåke fabule u ÿivotopisu pogotovoKoju su ti podmetnuli

73

To je tvoja senica u pustiwiPribeÿnica od zverova

Ne budi PetarAli ni onaj koji ostavqa oca i mater svoju

To jestŠpiqu jezikaLišaj azbuke na nedohvatnom spruduSvoju slovnu gqivicu u vlasištu kosmosaUzdiÿi do zvezda:

Tu je i tvoja o(t)pisana lasGraciozna omåica grafijeUbrojana

Ni Gavrilov letak sa poterniceŠto PRINCIPijelno kruÿi s blagošãuNad utvarnom dolinomKao duša koja ne moÿe da naðeSvoju posledwu adresu —

Ne moÿeš previdetiMa koliko ÿeleo ili morao moÿda

On je tvoja fusnota u svemiru i druge nemašGde je upisano tvoje faustovsko rvaweSa drumskim razbojnikom

U toj dolini jeI tvoja koliba kolebni domaãineBaš nasred druma besputni sineU kolibi zdela Made in BalkanGde se kråka svetska åorbaSa tvojim koskama

Tu je i tvoja åinijaI ona svadqiva kašika sa dvoraPa åinija jede kašikuKašika åorbuÅorba kolibuA koliba nema šta da jede

Dotle tvoje kosti svetle li svetleDa se vidi obedovati

74

MILENKO STOJIÅIÃ

RAT, FILOZOF I PAS(zakquåana priåa)

U proemijumu spisa kojega Pisac, u škripcu pisawa, na-ziva „priåom" — urezana opomena: semantika smrti! Pisacsada sigurnije na trapezu lista ququška orfeje, zaqubqene ueuridiku golu kao pušåana cijev, koja ih zavodi lijepim nad-nicama! Osmotri koje hoãeš ratište u Bosni Prkosnoj, uði ubilo åiji šator ili rov, i vidjeãeš filozofe i pisce na za-datku, u maskirnoj uniformi, pod punom ratnom spremom! Bo-sna je, eto, jedan okrugli sto, nauåno presjecalo, sa kojeg frcaiverje i pjena! Mudrijaši iz moÿdanih „dugih cijevi" pucajuiz sva tri rova; jedni za Jedne, drugi za Druge, treãi za Treãe!Nevještom posmatraåu se åini — da je ratna kavga zametnutazbog naklapawa o filozofiji rata i ratovawa ili o seman-tiåkoj zavrzlami pod oruÿanim dejstvima! Nadnesi se, na pri-mjer, nad Sarajevo i vidjeãeš Naklapala, dugokosog filozofau vojniåkoj košuqi sa amblemom qiqana na mišici! U Zagre-bu, u Banskim dvorima, filozof Naklap Naklapalo (ili kakose veã zove) upravo prima Orden kraqa Zvonimira u novåanojkesi! Potpisuje raåun i Hrvatsku oplakuje suzama filozofije!A u Bawoj Luci — e, tu pisac åitaåe „preko veze" uvodi nabratsku srpsko-francusku veåeru! Stari gospodin u proåequje Klap de Naklap, francuski i srpski akademik, trostrukivitez: legije åasti, nacionalnih zasluga i kwiÿevnosti iumjetnosti! Nema, dakle, šale sa gospodinom De Naklapom! Uzwega se åeše domaãica, ministarka, dobrano pripita i ras-pojasana. Dok mu hladi upravo pristiglu supu u kojoj se „gu-še" kokošije noge, slavni akademik zagrijava srpsko-francu-sko društvance dirqivom tiradom:

— Ovo što ãu reãi nije politiåke nego etiåke prirode!Nedavno sam u po Francuske akademije prodrmao zaspale aka-

75

demike besjedom o vrlini na primjeru Srba! Da li ste me ra-zumjeli, je li taåno prevedeno?! Amerika, gospodo, jeste jednobezliåno lice koje se nadvija nad Evropom kao nad ogledalom!Amerika je… Amerika je zvijer!

Domaãica-ministarka skaåe u delirijumu, briše ruke opodsukwu i frenetiåno pqešãe. Straÿwicom taknu tawirjoš vrele supe; a vrela supa, zna gdje ãe se prosuti — meðuakademikove noge! „Trostruki vitez" ošurenih jaja u meðu-noÿju pohvata kokošije noge i hitnu ih, sasvim xentlmenski,u ministarkin tawir, salvetama i ubrusom åisteãi supu sa„nezgodnog mjesta". Ministarka se izvini visokom gostu qu-bazno mu vraãajuãi u tawir raskreåene kokošije noge. Dvo-struki akademik i trostruki vitez, rumen u licu (i crven me-ðu nogama), prekri meðunoÿje listovima govora, zabadajuãiviqušku u, ni-krivu-ni-duÿnu, kokošiju nogu. Neugodnu sce-nu pokuša da spasi „duhovitom" dosjetkom:

— Sve je ovo zbog Amerike!Dugotrajni aplauz zalijeåi neugodnu atmosferu. Akademik

De Naklap ne dade da mu ministarka dospe supu, ali sa di-vqim apetitom ogloda kokošije noge usput zagledajuãi mini-starkine obnaÿene batake pod stolom. Dok gospodin akademikima posla s ministarkinim i kokošijim nogama, osmotrimo,na trenutak, izvjesnu gospoðu Sankoviã (ili Sanakoviã), fran-cusku spisateqicu srpskog porijekla. Ona upravo sreðuje „ve-selu" punðu i popravqa karmin razmazan suzama-smijaticama,a damsko ogledalce joj drÿi pisac Dukreson, Dakreson iliDokreson. Uzgred, treba napomenuti da je taj Du — Da — Do-kreson najåitaniji srpski pisac! Spisateqica Sankoviã (Sa-nakoviã), i sama nakresana, šapuãe piscu:

— Gospoðu ministarku nam je veåeras poslao sam Nušiã!Fantastiåno!

On i nije baš najboqe razumio:— Nusik?!A gospoða Sankoviã (Sanakoviã) mu objasni:— Nusik, Nusik, srpski Molijer!Dok se „ošureni" akademik junaåki nosi sa kokošijim

i ministarkinim nogama zraknimo na drugu stranu srpsko--francuskog stola. Onaj qepotan duge crne kose u prvokla-snom odijelu je filozof Fer di Fer! Osim što je — premajednom „ÿutom" ÿenskom bedekeru — „dobroãudan, postojan,inteligentan i ironiåan, tolerantan i istovremeno nepoko-lebqiv" on je i „doktor" slamawa ÿenskih srdaca"! A da jetako, svjedoåi i prelijepa srpska novinarka, nekadašwa misnekadašwe drÿave, izabranica filozofovog srca, koja mu upra-vo glavu naslawa na rame. Simpatiåni „švrão" koji tråkara

76

oko stola je wihov sinåiã. Mališa mišiãe „nabija" bilduju-ãi teškim, koÿnim tomom Hegelove Estetike. Fer di Ferpijucka vino, tmuran je i zamišqen. Pripit pesimist nadsvijetom! Sumornu misao razgaliti mu ne mogu ni usjajenemaåje oåi prelijepe ÿene. Samo se, na trenutak, blago osmi-jehne kad teški, „koÿni Hegel" zanese sinåiãa, a ovaj se pro-stre po podu. Dovikuje sinåiãu, hrabreãi ga:

— Hegel te oborio! Obori i ti wega!Mališa sluša oca rvuãi se sa G. V. F. Hegelom od ko-

ÿe i papira. Ostavimo filozofa pritisnutog saåom sumornemisli, i wegovu ÿenu koju „mori" škakqiva „misao" meðunogama. Ostavimo i simpatiånog djeåaka da jaåa mišiãe „te-gom" Hegelove estetike. Privucimo se ponovo oraspoloÿenomakademiku i trovitezu. Meðunoÿje mu se malo prisušilo,ošurena jaja rashladila. Lijevom rukom ukraj tawira gura ko-šåice oglodanih kokošijih nogu a desnom ovlaš dotiåe mi-nistarkine noge. On nastavqa tiradu:

— Znate, prirodno je da svako ima prijateqe i neprija-teqe! Srbi jesu moji prijateqi kao što su Hrvati prijateqiNaklap Naklapala a Muslimani Naklapala! Neprijateqi Sr-ba su i moji neprijateqi, jednostavno reåeno! Uvijek sam sma-trao Srbe qudima koji su mi izuzetno bliski, braãom pooruÿju! Oni su to bili i za moga oca koji mi je tu ideju usa-dio u svijest, a pošto ja nemam mnogo sopstvenih ideja, ovusam prihvatio i ne dovodim je u pitawe, kao što ne dovodimu pitawe åiwenicu — da ste me sluåajno polili vrelom su-pom! Uostalom, volim i srpsku supu i Srpkiwu koja me poli-la vrelom supom! Volim i kokošije noge kao noge galskog pi-jetla!

Ministarka malo raširi noge, reåe:— Srpkiwe su vrele kao supa!Akademik se sloÿi:— Ni to ne dovodim u pitawe! Kao što ne dovodim u pi-

tawe åiwenicu — da su Srbi u pravu jer su svi protiv wih!Ministarka stegnu nogama akademikovu ruku. On drugom rukomtaknu košåice oglodanih kokošijih nogu, strese se i svrhunisrbijadu:

— Ja kod Srba vidim samo kvalitete! Smatram da su tohrabri qudi, da su jaki, a najjaåa osobina im je — istrajavaweu sopstvenom biãu! Srbi to imaju izraÿeno do maksimuma!Oni jednostavno ÿele da ostanu Srbi, kako je to Sartr rekao,ÿele da istraju u svom biãu!

Ministarka snaÿnije nogama prikliješti ruku gospodi-na Nak Naklapa kao da ÿeli da mu dade do znawa da joj je Sar-tr „iz viðewa nepoznat":

77

— A, Satr! Sart!Tu se, sa Sartrom u ustima, okonåava srpsko-francuska

veåera. Gosti i domaãini ustaju, srdaåno se pozdravqajuãi.Kwiÿevnik Du — Da — Dokreson u naruåje podiÿe Di Fero-vog sinåiãa koji u naruåju stišãe raskupusanog Hegela. Ferdi Fer iz unutrašweg xepa vadi Pravilo sluÿbe, malu kwi-ÿicu crvenih korica po kojoj su se vladali vojnici u bivšojJugoslovenskoj narodnoj armiji. Pokazuje „spartansku kwiÿi-cu" pospanoj supruzi:

— Idi u hotelsku sobu, ja ãu doãi pred zoru. Sutra idemkod komandanta zarobqeniåkog logora. Moram da nauåim kon-verzaciju, i vojniåko ponašawe!

Filozofa Fer di Fera probudila zorska hladnoãa u ho-telskoj sobi. Na prozoru omrazile zanovijetne šarade. Filo-zof ustao, prišao prozoru i noktom kaÿiprsta utkao u šara-du nekoliko „nemirnih" filozofskih krugova. Ušuškao sinai suprugu zgrijevajuãi ih weÿnim poqupcima. Pomislio naugodnu, lirsku, toplu poetiku prostora svoga pariskog stana istresao se. U glavi mu sijevnulo ime: Heraklit! Spontano seuÿivio u poreðewe sa „mraånim filozofom" sa Hefesa, na-brajajuãi nekoliko åiwenica iz biografije Mraånog: odrekaose mnogih privilegija, titule basileusa na primjer; skinuosa sebe purpurnu odeÿdu; polemisao sa savremenicima; odre-kao se skiptra; zaradio nadimak „opadaå puka" i bio nezasitsa ÿenama. I on, Di Fer, odrekao se „kraqevstva privilegi-ja", titule „univerzitetskog basileusa" u Parizu; i sam bio„opadaå puka" i zagriÿeni polemiåar sa filozofima Levijemi Finkelkrotom, i piscem Kunderom; kao srpski zet branio,„srpsku stranu"; nezasit je sa ÿenama kao i slavni prethod-nik sa Hefesa. Uquqkan poreðewem malo se zgrijao, skinuoskupocijeno odijelo i obukao vojniåku uniformu. Åuo sirenuvojniåkog xipa ispred hotela. Još jednom poqubio svoje naj-milije i izašao u mrzlu noã.

Na kapiji stare kasarne ponad grada filozofa, po voj-niåkim propisima, doåekuje robusni, brkati komandant zaro-bqeniåkog logora. Raportira uvaÿenom gostu, zamahujuãi ru-kom kao maåem:

— Pukovnik Dapåeviã, komandant zarobqeniåkog logora!I gost nevješto salutira, predstavqa se:— Filozof Fer di Fer! Vi ste, znaåi, taj „slavni" ko-

mandant koncentracionog logora?!Pukovnik Dapåeviã grize brke okovane mrazom i ne osta-

je duÿan:

78

— Gospodine, kao da ste spavali sa onom novinarkom--rospijom! Ona voli konclogore! Rekao sam zarobqeniåki lo-gor, gospodine! Zarobqeniåki logor!

Filozof se osmjehuje, udara komandanta po pleãima ikaÿe:

— Vi ste medijska zvijezda, ratni zloåinac!Komandant Dapåeviã se smrknu, åupnu bråine:— Novinari, gospodine! Proglasili su mene i moga psa

ratnim zloåincima! Tajno su snimili kako se igram s psom iispalo je — da psa pujdam na zarobqenike! Kaÿu, moj krvavilogorski hobi! Dobili su Pulicera za mene i psa!

Komandant zviznu, pas se stvori meðu filozofovim no-gama. Umiqava se gledajuãi filozofa blagim pogledom. Novi-nari otvaraju biqeÿnice, kamere i foto-aparati progledajuurokqivim oåima.

— Ratni zloåinac je i onaj kojega miluje ratni zloåinac!— kaÿe filozof milujuãi psa.

Pas mu se od sreãe propiwe do prsa.— Gospodine, zarobqenici su postrojeni! — kaÿe ko-

mandant Dapåeviã.Filozof åuånu, rukama obgrlivši glavu psa:— Ne vidim vuka u oåima ovoga psa! Zlatan pas!Filozof, komandant i pas priðoše postrojenim zaro-

bqenicima koji horski zapjevaše.— Šta pjevaju? — upita filozof.— Pjesmu o meni, gospodine! — odgovori komandant.Pas se zatråa od zarobqenika do zarobqenika åešuãi

wušku o wihove noge. Oni ga miluju.— Eto — uzviknu komandant Dapåeviã pripaqujuãi ciga-

retu — dovedite mi onu rospiju! Moj pas je ne bi ni omiriso!Filozof se okrenu novinarima, „sedmoj sili":— Uslikajte, opišite ovo, gospodo!Komandant izvadi pištoq, repetira ga i prisloni cijev

na pseãe åelo:— Ako ijedan zarobqenik kaÿe da ga je pas poprijeko po-

gledao, liåno ãu mu presuditi na licu mjesta!Pas zacvili weÿno oblizujuãi hladnu cijev. Filozof

uze pištoq od komandanta i ispali metak u nebo:— Sve piše u blagom pogledu psa! Ovoga qepotana poÿe-

lio bi i sam filozof Antisten, koji se prozvao PravimPsom! Upravo sam opalio metak u Vaše kamere, foto-aparate,u novinarske biqeÿnice! Kamera opskura, gospodo novinari!

Okrenu se komandantu:— Ja Vama pištoq, Vi meni kquå zarobqeniåkog logora!

79

Komandant Dapåeviã iz xepa izvadi veliki, zarðali kquåi preda ga filozofu. On ga visoko podiÿe:

— Kquå istine je u mojim rukama! Gospodo zarobqenici,slobodni ste!

Razleÿe se aplauz zarobqeniåkih ruku. U tom trenutkuzagrmi kao da se nebesa raspadaju. Sijevnu muwa i udari gromkad mu vrijeme nije. Pas skiknu i klonu. Svi se sjatiše nadmrtvim psom. Komandant Dapåeviã zaplaka i raširenih rukupogleda u nebo. Filozof Di Fer opriåa pseãu smrt:

— Od siline uzbuðewa dlaka mu se naelektrisala! Mag-netizam uzbuðewa, boqe reãi! Privukao muwu! Pas je poginuoza sve nas! Spasio nas je!

Komandant Dapåeviã od tuge ispali metak uvis. Filozofpsa sahrani u lijepu rijeå:

— Svojom smrãu zasluÿio je Heraklitov fragment: „Gromje kormilar ovoga univerzuma!"

Pruÿi ruku komandantu Dapåeviãu i wega åasteãi afo-rizmom Mraånog Hefešanina:

— Gospodine komandante, rat jeste otac sviju i car svi-ju! On je taj što jedne izbaci na vidjelo kao bogove a druge kaosmrtne qude! Što jedne uåini robovima a druge slobodnimqudima!

— Slobodnim qudima! — reåe komandant pokazujuãi naosloboðene zarobqenike koji su ulazili u autobuse meðuna-rodne humanitarne organizacije.

Filozof krenu prema vojniåkom xipu ne osjeãajuãi pro-mrzle noge. Sjeti se Alkibijadovih rijeåi o Sokratu: „Bilismo zajedno na bojištu kod Potideje. Hodao je bos po ledu."

80

O G L E D I

MLADEN ŠUKALO

BIBLIOTEKA — LAVIRINT I SISTEMili

kako predavati kwiÿevnost u novom milenijumu

Odazivajuãi se pozivu da govorim (ili da odrÿim „pre-davawe") pred vama, bibliotekarima, nametnulo mi se neko-liko razliåitih pitawa na koja moram najprije sebi, pa tekonda drugima, da ponudim odgovor. Prije svega, i nad mojompozicijom nadvila se zapitanost Mišela Fukoa kako reali-zovati izlagawe da se „qudima ne dosaðuje previše" i da slu-šalaåka dobra voqa „bude nagraðena".1 Imenovawe teme i po-nuda kratkog rezimea buduãeg predavawa nastali su s namjeromda se dovedu u vezu moja interesovawa sa vašom strukom kojojne pripadam direktno. Odmjeravawe vlastite pozicije u ta-kvim okolnostima se oåituje tako da se ne prekoraåi nivokompetencije koju moÿe da ima predavaå u odnosu na slušao-ca. Ipak, vrlo åesto moÿe da doðe do izraÿaja predavaåka sa-moqubivost, nadobudnost ili åak arogancija zbog pogrešnoprihvaãenog i postavqenog zadatka pred sobom.

U mom sluåaju desilo se nekoliko sitnica te vrste.Prije svega, nisam vodio raåuna o ideji pod kojom je or-

ganizovan ovaj vaš struåni sastanak. Kao što se veã vidjeloiz prethodnih struånih referata, ovdje je rijeå o biblioteka-ma u novom dobu. A ja treba da govorim o bibliotekama u pro-šlim vremenima. Koliko se moÿe ostvariti saglasnost jedneideje s drugom, teško je reãi unaprijed, ali je oåigledno damoja sklonost ka metaforizaciji vodi ka suprotnom ciqu odintencija ovog strukovnog druÿewa. Drugaåije reåeno, pred-

81

1 M. Fuko, Treba braniti društvo. Predavawa na Koleÿ de Fransuiz 1976. godine, s francuskog preveo Pavle Sekeruš, „Svetovi", Novi Sad1998, 13.

loÿeni rezime,2 kojeg ste imali prilike da proåitate prijenego što ste došli ovdje, razobliåava predavaåku pretencio-znost, ali ja ga neãu dosqedno slijediti.

Premda je nagoviještena slutwa šta bi se, zbog ovakvogpristupa, moglo desiti, spas je unaprijed nagoviješten u pod-naslovu, a upuãuje na zapitanost o tome kako predavati kwi-ÿevnost danas. Iz takvog raskoraka, onog što sam zamišqaoprijavqujuãi kao rezime buduãeg izlagawa, te onog što samspremio i onog što ãete sada, u modifikovanom obliku, åu-ti, treba da se pronaðe adekvatna relacija koja ãe priåom oprošlosti progovoriti u korist biblioteka novog doba, kao iu korist jednog drugaåijeg naåina poduåavawa kwiÿevnosti

Kao što u prvobitnom rezimeu stoji, središwa dva pi-sca, Horhe Luis Borhes i Danilo Kiš, na koje je trebalo dase pozovem, govoreãi o biblioteci kao istovremenom lavirin-tu i sistemu (da li meðu ovim pojmovima postoji saglasnostili se oni meðusobno iskquåuju, ostaviãu sada po strani) do-nekle ãe biti skrajnuti, ali ne da se odriåem wihovih ideja,veã naprotiv, da u središte vaše paÿwe udjenem druga dva au-tora koja su na više naåina povezana s wima dvojicom. Rijeåje o Umbertu Eku i Borislavu V. Pekiãu. Ipak, naglašavam,ova mala (sic!) promjena nije pretjerano odstupawe od nagovi-ještenog izlagawa. Krenuãu jednom opaskom o našem autoru:wegov roman, odnosno sotija Kako upokojiti vampira, o kojemãe veåeras biti rijeåi, posveãena je nikom drugom do DaniluKišu. I nimalo sluåajno! (Naravno da ne treba zanemaritini wihovu privatnu bliskost, odnosno prijateqstvo, kao sa-stavni dio unošewa posvete na poåetak kwige.) Ekov romanIme ruÿe sav je borhesovski, jer se sluÿi wegovim poetiåkimobrascima i postupcima od ironizacije kriminalistiåkogÿanra do imenovawa junaka, meðu kojim sreãemo i slijepogHorhea (da li Horhea Luisa Borhesa?), jednog od åuvara samo-

82

2 Navedeni rezime glasi: „Danilo Kiš je rekao da ãe se kwiÿevnostdijeliti na onu do Borhesa i onu nakon Borhesa. Borhesovo doba je ukazalo naodavno postojeãi fenomen kwige/kwiÿevnosti kao enciklopedije, odnosnona lavirintsku prirodu kwige/biblioteke kao mehanizma.

Generacije školovane od 70-ih godina 20. vijeka do danas gubile su usistemu školovawa tu vrstu osjeãajnosti u kwiÿevnosti, da svaka kwiga, di-rektno ili indirektno, upuãuje na postojawe drugih kwiga i da jedna kwigaizvire iz drugih kwiga kao što ãe istinska ostvarewa uvirati u djela koja ãetek nastajati.

Sistem, koji metaforiåki oslikava biblioteku u malom, moÿe se poka-zati kao osnovni preduslov oblikovawa kako i na koji naåin usmjeravati na-uku o kwiÿevnosti, odnosno kako predavati kwiÿevnost u vrijeme kada sequdsko znawe suÿava i skoro nestaje."

stanske biblioteke åije je ustrojstvo analogno Borhesovoj Va-vilonskoj biblioteci.

U Napomenama uz „Ime ruÿe", Eko istiåe kako je svojimromanom htio da se pred wim, pred piscem, inicijacijskiuobliåi åitalac koji ãe postati wegov plijen, odnosno pli-jen teksta.3 Ovim predavawem, slijedeãi wegovu misao, imamteÿwu da vi postanete plijen moga kazivawa, jer „jedan tekst[predavawe] hoãe da bude iskustvo koje ãe svakog åitaoca [slu-šaoca] preobraziti".4 Da li ãete se vi naãi u ovoj mreÿi ko-ju veã nevidqivo širim, ili ãu ja biti ulovqeni lovac, mo-ÿe samo da pokaÿe vrijeme, odnosno neko buduãe preobraÿewe.

Nisam sluåajno krenuo od Umberta Eka i wegovog romanaIme ruÿe. To je jedan od znaåajnijih romana 20. vijeka ne samopo svojim kwiÿevnim intencijama veã i po onom što nudikao moguãi sistem mišqewa. Pod mišqewem ovdje podrazu-mijevam istovremeno i sistem pisawa koji pretenduje da uMalom utisne Veliko, Opšte. Da bi to postigao, Eko gradisvoje Zdawe, odnosno biblioteku za koju ãemo, tek na kraju, sa-znati da je bila „najveãa biblioteka hrišãanskog svijeta".5

Da — bila! Jer je izgorjela! Kao što ãe izgorjeti mnoge velikebiblioteke. Recimo aleksandrijska. Ona koju su spalili voj-nici Gaja Julija Cezara, ako ãemo vjerovati Bernardu Šouproåitavši wegovog Cezara i Kleopatru. Ili kineska bibli-oteka, koju je — slijedeãi Borhesa — spalio Ši Huang Ti,ÿeleãi da izbriše Lao Cea, Konfuåija i s wima cjelokupnuvlastitu kulturu vjerujuãi da ãe tako, s wim i tek zapoåetomizgradwom åuvenog Kineskog zida, poåeti istorija svijeta.Ili biblioteka Veleumnog plemiãa, viteza od La Manåe, DonKihota, koju spaquju wegovi vrli prijateqi paroh i berberin:o tome treba åitati Servantesa, Kafku, Borhesa!

Kako izgleda Ekova biblioteka?

Dok smo se uspiwali strmom stazom koja je vijugala okobrda, ugledao sam opatiju. Na woj me nisu zaåudile zidine koji-ma je bila sa svih strana opasana, sliåne drugima koje sam vi-ðao po celom hrišãanskom svetu, nego razmere onoga što samkasnije saznao da je Zdawe. Bila je to osmougaona graðevina kojaje izdaleka delovala kao åetverougao (savršena figura koja iz-raÿava stamenost i neosvojivost Boÿjeg grada), åije su se juÿnestrane uzdizale sa zaravni gde se nalazila opatija, no severnekao da su izrastale iz samih obronaka brda, razgranavši se unu-

83

3 U. Eko, Ime ruÿe, prevela s italijanskog Milena Piletiã, „Paideia"— „Plato", Beograd 2001, 500.

4 Ibid.5 Op. cit., 468.

tar vrleti. Drugim reåima, kad se pogleda odozdo, åinilo se dase na nekim mestima litica izduÿava ka nebu, ne gubeãi ni bo-ju, ni materiju, da bi se u jednom trenutku preobrazila u glavnukulu osmatraånicu (delo divova koji dobro poznaju i zemqu inebo). Tri reda prozora iskazivala su trojni ritam wenog nad-graðivawa, tako da je ono što je bilo telesno åetvrtasto na ze-mqi postalo duhovno trouglasto na nebu. Kad se priðe još bli-ÿe, moglo se razaznati da je iz åetverougaonog oblika, na sva-kom ãošku, nastajala po jedna sedmougaona kula, åijih se petstrana pruÿalo spoqa — åetiri, dakle, od osam strana glavnogosmougaonika davale su åetiri mawa sedmougaonika koji su, gle-dano spoqa, izgledali kao petougaonici. I nema onoga ko ovdene bi sagledao zadivqujuãe saglasje svih tih svetih brojeva, odkojih svaki ponaosob razotkriva neki tanani duhovni smisao.Osam je broj savršenstva svakog åetverougla, åetiri je broj Je-vanðeqa, pet ima oblasti na svetu, sedam je darova Svetog duha.Po golemosti, i po obliku, Zdawe mi je liåilo na Kastel Ursi-no ili Kastel del Monte, koje ãu kasnije videti, na jugu itali-janskog poluostrva, ali usled wegovog nepristupaånog poloÿajabilo je od wih strašnije, kadro da preplaši putnika koji muse malopomalo pribliÿava. Sva sreãa što mi se ta graðevina, uprozraånom zimskom jutru, nije ukazala onakvom kakva izgledaza olujnih dana.6

Tako Zdawe izgleda spoqa. U wega vaqa i uãi. A jedan odmoguãih ulaza je, nimalo sluåajno, kroz kosturnicu.

Ponovo smo se popeli u skriptorijum, ovaj put istoånimstepeništem koje je vodilo i do zabrawenog sprata, drÿeãi sve-tiqku visoko ispred nas. Ja sam mislio na Alinardove reåi olavirintu i oåekivao sam jezive stvari.

Bio sam iznenaðen što sam se, åim smo iskrsli na mestugde nas nisu sejali, obreo u nekoj sedmougaonoj odaji, ne naro-åito prostranoj, bez prozora, u kojoj je vladao, kao uostalom ina celom spratu, jak zadah neåeg ustajalog, ili buði. Ništastrašno.

Odaja je, kao što rekoh, imala sedam zidova, ali samo suåetiri zida imala izmeðu po dva mala uklesana stuba, nekakavotvor, dovoqno širok da se moÿe proãi, a iznad wega polukru-ÿni luk. Duÿ zidova bez otvora bili su prisloweni ogromniormani, prepuni uredno poreðanih kwiga. Na svakom ormanubio je natpis s brojem, kao i na svakoj pojedinoj polici orma-na: oåigledno, isti oni brojevi koje smo videli u katalogu. Na-sred sobe bio je sto, takoðe prepun kwiga. Na svima wima bioje neveliki sloj prašine, znak da se kwige åiste dovoqno åe-sto. Ni na podu nije bilo nikakve prqavštine. Iznad luka nadjednim vratima bio je veliki ÿivopisni svitak na zidu, a na

84

6 Op. cit., 29—30.

wemu su stajale reåi: Apocalypsis Iesu Christi. Nije delovalo iz-bledelo, premda su slova bila starinska. Kasnije smo uoåili, iu drugim sobama, da su ti natpisi zapravo urezani u kamen, i topriliåno duboko, a zatim su udubqewa bila ispuwena bojom,kao što se radi i kad se crkve oslikavaju freskama.7

Zašto åitati ove opise kada nam, pogotovo ovaj drugi,djeluju suviše znano da bi se iz wih bilo šta izvuklo? I za-što da baš ja navodim ovo što vi boqe poznajete nego ja ijoš s namjerom da postanete plijen ovih i narednih rijeåi?

Ušli smo u biblioteku, ušli smo u taj lavirint koji kaotakav i arhitektonski funkcioniše. U tom Zdawu poåiwu seotvarati jedna po jedna kwiga, odnosno, pred nama se usposta-vqa ta, kako veã navedosmo, „najveãa biblioteka hrišãanskogsvijeta". Ne treba da sumwamo u ovu metaforu. Ako bismo iz-vršili inventarisawe i katalogizovawe svih navedenih na-slova i autora u Imenu ruÿe vidjeli bismo da je kroz wu pro-vuåeno sve dotadašwe znawe i saznawe hrišãanskog svijeta ida obrazovan åitalac pred sobom ima istinsku biblioteku.Biblioteku koja ãe nestati u plamenu åiji je vinovnik, nikodrugi do wen åuvar, Horhe. Osim nekoliko kwiga, veãina ihje izgorjela, ali Ime ruÿe Umberta Eka prerasta po sebi ujednu svojevrsnu biblioteku samim åinom imenovawa naslovakoje wegovi junaci imaju u rukama i åitaju. Isti je sluåaj i saDon Kihotovom bibliotekom viteških romana.

One, te biblioteke, saåuvane su od zaborava, dakle postoje!Naša åitalaåka pozicija je postavqena u dvostruku ra-

van: prva ravan je da naše pamãewe preuzima Ekov biblioteå-ki katalog, dok je druga ravan ona koja se oslawa na naše vla-stito znawe, na proåitane kwige, dakle na naš vlastiti kata-log kwiga koje su „inventarisane" i „pohrawene" u nama sa-mima. To je ona relacija koja obezbjeðuje razumqivost tekstaåija nam je vjerodostojnost time podignuta na višu ravan odone klasiåno pojmqene i naglašavane kada je kwiÿevnost upitawu.

Drugaåije reåeno, kwiga postaje sama po sebi svojevrsnopamãewe na naåin na koji je biblioteka pamãewe, odnosnooåuvawe jedne kulture i jedne civilizacije. O tome govoriEko!

I Pekiãev roman Kako upokojiti vampira donosi nam ka-talog kwiga ali uglavnom filozofske prirode. Wegova in-tencija je da posredovanim imenovawem pojedinih poglavqa8

85

7 Op. cit., 166.8 Neka od poglavqa romana glase: „Zašto je Konrad Rutkovski letovao u

D.-u ili Meditacije", „SS Štanderfirer Hajnrih Štajnbreher ili Tako je

uspostavi duhovnu relaciju izmeðu same priåe i onog što jewen predmet. Rijeå je o poloÿaju åovjeka u ratnim okolnosti-ma, a åovjek i wegova priroda spadaju meðu osnovna filozof-ska pitawa, koja u ovom sluåaju upuãuju i na svoju metaforiå-ko-simboliåku ravan kao pobliÿe odreðewe pojedinih pripo-vjednih situacija. Prizivawe filozofskih naslova moÿe dase razumije i kao autorova potreba da se pomoãu wih upozorida qudska sudbina, ma kakva da je, nije niti moÿe biti besmi-sao.

Meðutim, nameãu se sada neka vaÿna pitawa: kako obez-bijediti kompetentno kazivawe, kompetentno predavawe o ovadva romana, odnosno kako inaåe obezbijediti kompetentno iz-lagawe o kwiÿevnosti uopšte? Ili, kolika je autorska kom-petencija kada govori o tolikim kwigama? Da li ih poznajeili ih samo enciklopedijski navodi? Da li su ova djela po-put poezije T. S. Eliota, za koju se kaÿe da je trebamo åitatis enciklopedijom u ruci?

Sam Umberto Eko naglašava da je enciklopedija semio-tiåki postulat gdje su sva unesena tumaåewa „objektivno kon-cipirana kao biblioteka bibliotekâ"9 åime se na posredannaåin osvjetqava wegov stav prema materijalu koji je unesen uroman. Wegovo beletristiåko ostvarewe pojavquje se kao po-sqedica wegovog drugaåijeg angaÿmana, meðu kojim je i bavqe-we sredwovjekovnom filozofijom i estetikom, dakle graða izjedne ravni promišqawa preseqava se u drugu što neospornoutvrðuje wegovu kompetenciju na osnovu koje se moÿe graditipovjerewe kod åitalaåke publike.

Kod Pekiãa je drugaåiji sluåaj: on je psiholog po obrazo-vawu što moÿe da dovede u sumwu wegovu filozofsku kompe-tenciju åak i kada bi se wome sluÿio samo na metaforiå-ko-simboliåkoj ravni.

Platon, veliki miqenik B. V. Pekiãa,10 govori kako senaša znawa nalaze u razliåitim nivoima i da je razgovor oznawu jedno od bitnijih pitawa ÿivota.11 Ovo upozorewe je iupozorewe na suštinu onog što je predmet našeg današwegrazgovora, razgovora o biblioteci. Ako prihvatimo da je bi-blioteka organizovano znawe, onda smisao našeg mišqewa okwiÿevnosti nailazi na jedan od kquånih problema novog do-ba, doba u kojem se fenomen åitawa svodi na minimum, i ne

86

govorio Zaratustra", „Veåera u grobnici ili Uvod u psihoanalizu", „Nasle-ðeni zatoåenik ili Svet kao voqa i predstava", „Drugi ÿivot Adama Trpko-viãa ili Fenomenologija duha", itd.

9 U. Eco, Semiotica e filosofia del linguaggio, Einaudi, Torino 1984, 109.10 Up. Pekiãevu novelu Odbrana i posledwi dani.11 Up. Platonov dijalog Teetet.

samo na našim prostorima. To nije kriza kwige kao kwige,ili biblioteke kao biblioteke. To je kriza kulture u cjelini,a ona proistiåe iz krize åitawa.

Ovaj ekskurs o znawu i åitawu nije nimalo sluåajan.Borhes i Kiš, Eko i Pekiã, veliki su åitaoci. Wihov naåinåitawa je drugaåiji od mog åitawa. Meðutim, to je nevaÿno,kao što je nevaÿno i to da su nam nivoi znawa razliåiti svedo trenutka kada treba da govorimo o kwiÿevnosti. Da li mo-je predavaåko znawe mora da bude adekvatno pripovjedaåkom,nauånom ili filozofskom znawu jednog Eka i jednog Pekiãaili da se ono svodi na enciklopedijsku ravan gdje, htjeli nehtjeli, vrlo åesto dolazi do saÿimawa a time i pojednosta-vqivawa sume znawa?

Ako je moje obrazovawe, odnosno znawe o sredwovjekovnojili uopšte filozofiji minimalno, a na wemu je utemeqeno iEkovo i Pekiãevo pripovijedawe, kako mogu dokazati kompe-tenciju kazivawa o kwiÿevnosti, jer mi nivo razumijevawavrlo znaåajnog segmenta kwiÿevnog iskaza ostaje nedostupan?I da li je nuÿno, ako utvrdimo da se wihova enciklopediå-nost kreãe u sferama pojednostavqenog predstavqawa, posje-dovawe znawa iz svih onih oblasti odakle autori crpe svojugraðu? Pitawa se gomilaju, a nuÿnost da se na wih odgovoripostaje sve besmislenija, jer i jedno i drugo odvodi misao svedaqe od kwiÿevnosti, od umjetnosti. Pred nama se pojavqujeborhesovska metafora o sveobuhvatnoj kwizi, koja nije ništadrugo do sama enciklopedija, ili sama biblioteka, iz kojenam, kada u wu prodremo, više nema izlaska, jer se raða svi-jest da je sve napisano pa „nestaješ u ništavilu ili bivašutvarom".12

Biblioteåki lavirint se svojom suštinom pretaåe u bi-blioteåki sistem koji moÿe, i metaforiåki i simboliåki, dauputi na drugaåiji tip predavawa kwiÿevnosti, predavawakoje bi se oslonilo na drugaåije organizovawe znawa. Na po-trebu za ustanovqavawem sistema u kwiÿevnosti ukazali sujoš ruski formalisti, Roman Jakobson i Jurij Tiwanov, kojisu istakli kako je istorija kwiÿevnosti blisko povezana saostalim istorijskim serijama i da „svaka od tih serija imakompleksan sistem strukturalnih zakonitosti, koji su speci-fiåni za wu"13 iz åega proistiåe da istorija svakog sistema

87

12 Jorge Luis Borges, Babilonska knjiÿnica, Sabrana djela 1932—1944, Gra-fiåki zavod Hrvatske, Zagreb 1985, 170.

13 R. Jakobson i J. Tiwanov, Problemi prouåavawa jezika i kwiÿevno-sti, u: A. Petrov (ur.), Poetika ruskog formalizma, „Prosveta", Beograd1970, 364.

postaje sistem sam po sebi, jer „svaki sinhroniåni sistemsadrÿi svoju prošlost i buduãnost kao strukturalne elementeneodvojive od sistema".14 U tom kontekstu se ni jedan kwiÿev-ni problem ne moÿe riješiti bez ispitivawa odnosa izmeðukwiÿevnih i drugih društvenih serija koji je sistem sistemaiz åega ãe proisteãi i mišqewe izraelskog teoretiåara Ita-mara Even-Zohara o postojawu kwiÿevnog polisistema.15 Po-dudarawe pojma „sistem"16 sa pojmovima „modela" ili „kwi-ÿevnog poqa"17 stvara novi pojmovni lavirint u kojem kaospas moÿe da posluÿi samo organizovano znawe bilo da ga na-zovemo biblioteka ili enciklopedija.

Qepota paradoksa kwiÿevnosti, kao i wenog naukovawa,proistiåe upravo iz te relacije lavirinta i sistema kojapredavaåu nameãe dvostruku odgovornost, onu koja je proizvodkompetencije, kao i drugi wen vid da svojim nastupom, po ri-jeåima M. Fukoa, „nagradi" dobru voqu svojih slušalaca.*

88

14 Op. cit., 365.15 Up. Itamar Even-Zohar, „The Funnction of the Literary Polysystem in the

History of Literature", u: Metodološka misao u preseku. Sadašwi trenutak nau-ke o kwiÿevnosti. Zoranu Konstantinoviãu, ur. Branisalava Milijiã, In-stitu za kwiÿevnost i umetnost, Beograd 1990, 165—169.

16 Up. Klaudio Giqen, Kwiÿevnost kao sistem. Ogledi o teoriji kwi-ÿevne istorije, preveo Tihomir Vuåkoviã, „Nolit", Beograd [s. a.]; NiklasLuman, Društveni sistemi. Osnovi opšte teorije, prevela Lidija Topiã, Iz-davaåka kwiÿarnica Zorana Stojanoviãa, Sremski Karlovci — Novi Sad2001.

17 Pjer Burdje, Nacrt za jednu teoriju prakse. Tri studije o kabilskojetnologiji, prevela Milica Pajeviã, Zavod za uxbenike i nastavna sredstva,Beograd 1999; P. Burdje, „Kwiÿevno poqe. Kratki preduslovi i metodskiprincipi", preveo M. Šukalo, Krajina, broj 2, godina ¡¡, 2002, 28—50.

* Ovo predavawe je odrÿano na seminaru „Biblioteke u novom dobu"kojeg su organizovali Društvo bibliotekara Republike Srpske i Narodna iuniverzitetska biblioteka RS u Tesliãu 26—27. marta 2004. godine.

PREDRAG LAZAREVIÃ

„TRAVNIÅKA HRONIKA" U VREMENUNASTANKA

Posle nemaåkog napada na Kraqevinu Jugoslaviju, 6. apri-la 1941. godine, Ivo Andriã je, kao jugoslovenski ambasadoru Berlinu, sa 201 diplomatsko-konzularnim predstavnikomsvoje zemqe u Treãem Rajhu i susednim okupiranim drÿavama(Åehoslovaåkoj, Holandiji, Austriji, Belgiji i Francuskoj)interniran prvo u Konstancu, a zatim u Bad Šahen. Nakon 54dana — bez prava izbora buduãeg prebivališta, što im je pomeðunarodnim normama pripadalo — deportovani su u Beo-grad, gde su stigli 1. juna 1941. I dok se Andriã trajno nasta-nio u Beogradu, za one ålanove grupe za koje je bio zaintere-sovan Gestapo, putovawe nije bilo završeno.1

Diplomatsku karijeru Andriã je poåeo u zvawu vicekon-zula ¡¡¡ klase, 14. februara 1920. godine, a završio penzioni-sawem — po rešewu Ministarskog saveta broj 1.983, od 15.novembra 1941.2 — kada je s romanom Travniåka hronika poåeokarijeru profesionalnog kwiÿevnika, koju ãe upraÿwavatido smrti, 13. marta 1975. godine. Iz posledwe, višestrukoneprijatne diplomatske misije u Berlinu, u Beograd se vratiosa graðom za tri romana: Na Drini ãuprija, Travniåka hronikai Gospoðica, koju je sistematski prikupqao u toku dvadeseto-godišweg bavqewa diplomatijom.

Iako je, s obzirom na hronologiju, bilo za oåekivati dakarijeru profesionalnog kwiÿevnika poåne romanom Na Dri-ni ãuprija, koji ãe mu dvadesetak godina docnije doneti Nobe-lovu nagradu za kwiÿevnost (1961), on se 1941. opredelio za

89

1 Miladin Miloševiã, Predgovor kwizi Ive Andriãa Diplomatskispisi, „Prosveta", Beograd 1992, 42—43.

2 Isto, 10 i 43.

Travniåku hroniku, jer mu je graða tog romana, „konzulska vre-mena", koju je poåeo skupqati 1928. godine, za vreme sluÿbo-vawa u Generalnom konzulatu u Parizu,3 omoguãavala da, uokviru trijade: prošlost—sadašwost—buduãnost, sumira svojajoš sveÿa antitetiåna diplomatska iskustva, i na osnovu pro-šlosti nasluti buduãnost åoveåanstva, pa samim tim i bu-duãnost svoga naroda u vreme Hitlerovog trijumfalnog pohodana SSSR, u okviru akcije uspostavqawa tzv. novog svetskogporetka, odnosno preraspodele svetskog bogatstva. Opredeliose za Travniåku hroniku, jer u åetvrtoj i petoj deceniji HH ve-ka niko nije odbijao što Hitler zatraÿi, kao što poåetkomH¡H veka — po reåima onog neimenovanog Spliãanina, koga uPrologu, na Sofi, citira Sulejman-beg Ajvaz — niko nije od-bijao šta Bonaparta zatraÿi „pa neãe ni devlet u Stambo-lu".4 To je Andriãu bilo dobro poznato, pa je na osnovu isto-rijske analogije ÿeleo da sagleda perspektive nemaåke poli-tike. Dvadeset godina docnije, on ãe u ålanku O arhivama, in-direktno objasniti svoje opredelewe za Travniåku hroniku 1941.godine. „Samo neuki i nerazumni qudi (istakao P. L.)", pišeAndriã u pomenutom ålanku iz 1960. godine, „mogu da smatrajuda je prošlost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena odsadašwice. Istina je, naprotiv, da je sve ono što je åoveknekad mislio i oseãao i radio neraskidivo utkano u ovo štomi danas mislimo, oseãamo i radimo. Unositi svetlost nauå-ne istine u dogaðaje prošlosti, znaåi sluÿiti sadašwosti."5

Andriã je, u stvari, kreativnim interpretacijama dogaðaja izvremena Napoleona, 1941. sluÿio svome vremenu. U Travniåkojhronici pokazao je da izmeðu ta dva istorijska razdobqa po-stoje brojne analogije i da ãe im, prema tome, i kraj bitisliåan.

Iako je Andriãu smetalo svako preterivawe, pa i mi-šqewa nekih kritiåara „da nije bilo mariborskog kazamatane bi bilo ni Proklete avlije",6 on u razgovoru sa QubomJandriãem ne krije da je neke dogaðaje iz pomenute kaznioni-ce zaista iskoristio prilikom pisawa pojedinih poglavqaProklete avlije.7 Andriã åak tvrdi da nijednu svoju temu nije

90

3 Izveštaje austrijskih konzula u Travniku od 1808. do 1817. godine,Paula fon Mitesera i Jakoba fon Pauliãa, Andriã je prouåavao u Drÿavnomarhivu u Beåu, krajem 1937. godine, za vreme sluÿbovawa u Ministarstvu ino-stranih dela u statusu pomoãnika ministra (Ivo Andriã, Sveske, „Svje-tlost", Sarajevo i „Mladost", Zagreb 1982, 287).

4 Citati prema: Ivo Andriã, Travniåka hronika, „Dereta", Beograd 2004.5 Ivo Andriã, O arhivima, Arhivski almanah, Beograd 1960, br. 2—3, 7.6 Qubo Jandriã, Sa Ivom Andriãem, SKZ, Beograd 1977, 31.7 Isto, 111.

zapoåiwao ako bar nešto nije mogao da stvarno vidi i rukomdotakne.8 Mada su wegova dela, po pravilu, zasnovana na ar-hivskoj graði, mada mnogi smatraju da je Andriã pisac-isto-riåar, on u jednom od razgovora s Jandriãem kaÿe „pojedino-sti koje sam doznavao od obiånog sveta … dubqe su otkriva-le suštinu istorijskih zbivawa nego tvrde i bezdušne åiwe-nice".9

Ako su podaci dobijeni od obiånih qudi „dubqe otkri-vali suštinu istorijskih zbivawa", onda je logiåno zakquåi-ti da je pišåevo liåno iskustvo ulevalo vitalnost u suvopar-ne arhivske podatke. Uostalom, ukoliko prihvatimo raspro-strawenu tezu da pisci u svom opusu permanentno rešavajuliånu jednaåinu, onda moramo prihvatiti da su i izbor temai selekcija arhivske graðe uslovqeni tom åiwenicom, s timšto ih pisac, tek unošewem svoga ÿivotnog iskustva, rein-karnira. Dakle, nema dileme da je Andriã karijeru profesio-nalnog kwiÿevnika poåeo Travniåkom hronikom, jer je „kon-zulska vremena", s poåetka H¡H veka, trebalo literarno oÿi-veti dok su diplomatska iskustva, posebno ona negativna, ber-linska, bila još sveÿa i dok je ÿivot ispisivao nove stra-nice istorije, koje su neodoqivo podseãale na one iz vremenaNapoleona.

Šamiã, na primer, u Zakquåku kwizi Istorijski izvoriTravniåke hronike Ive Andriãa, tvrdi da „Andriãev talenatpreobraÿava pozajmqenu graðu", i da „to åini na razliåitenaåine":

… „Ponekad kontaminira graðu", kaÿe on, „uprošãuje jei kondenzuje; drugi put je razmješta, razvija, komplikuje; åasdotjeruje i stilizuje priåu koju naðe u izvoru, åas sam izmi-šqa neku priåu, koju prošara pozajmqenim podacima; åestorazne åiwenice, naðene u izvoru, podstiåu wegovu misao narazmišqawe, maštu na ÿivopisnost, emociju na weÿnost iliuÿas …"10

Šamiã se, u stvari, tek na kraju citiranog teksta pri-bliÿio suštini Andriãevog stvaralaåkog postupka. Tek tu se,bar ovlaš, dotakao slojevitosti wegove proze u kojoj realandogaðaj, preuzet iz ÿivota, potiåe pisca na razmišqawe ukome se, kao nadgradwi dogaðaja, kondenzuje mudrost koju doga-ðaj emituje, pa ÿivot transformisan u priåu, ponekad postaje

91

8 Isto, 235.9 Isto, 222.

10 Mithat Šamiã, Istorijski izvori Travniåke hronike Ive Andriãa,„Veselin Masleša", Sarajevo 1962, 199—200.

ÿivotniji od stvarnog ÿivota, jer åitaocu otkriva wegovu su-štinu. Naravno, Andriã to ne postiÿe eksperimentisawemarhivskom graðom, nego prvenstveno infiltrirawem vlasti-tih iskustava i onog što je uzgred saznao od obiånog sveta utvrde i bezdušne åiwenice.

U jednom od razgovora sa Qubom Jandriãem, Andriã je,objašwavajuãi kako je nastao åuveni opis vezirskog grada napoåetku Travniåke hronike, moÿda i nesvesno, ponudio modeltakvog stvaralaåkog postupka: „To je bilo 1917. godine kad sume iz mariborske kaznione internirali ovamo." PripovedaAndriã vozeãi se sa Jandriãem, 15. oktobra 1972. cestom kojavijuga pored Lašve: „Zamislite suÿwa, uz to još i bolesnogmladiãa, koji je doputovao u Travnik, sam, bez prebijene pareu xepu i bez ikoga svoga u gradu u kome je roðen. Na ulazu uvaroš zanela me ova slika kojoj sam ostao duÿan sve dok kwi-gu nisam napisao":11

„Wihov grad" — piše Andriã u Travniåkoj hronici, po se-ãawu na prolazak lašvanskom dolinom 1917. godine — „to je ustvari jedna tesna i duboka raselina koju su naraštaji s vreme-nom izgradili i obradili, jedan utvrðen prolaz u kom su se qu-di zadrÿali da ÿive stalno, prilagoðavajuãi kroz stoleãa sebewemu i wega sebi. Sa obe strane ruše se brda strmo i sastajupod oštrim uglom u dolini u kojoj jedva ima mesta za tanku rekui drum pored we. Tako sve liåi na napola rasklopqenu kwiguna åijim su stranicama, s jedne i druge strane, kao naslikani,bašte, sokaci, kuãe, wive, grobqa i xamije."

Na sliåan naåin nastao je i opis duge i jake travniåkezime 1812/13. godine, koja je Davilu — s obzirom na Napoleo-nov rat protiv Rusije — „izgledala bez kraja i olakšawa".Naime, svakom åitaocu Travniåke hronike, koji je zimu 1941/42. proveo u Beogradu, jasno je da je ta beogradska zima inspi-risala Andriãa da doåara za Davila kobnu zimu 1812/13. Nato posebno ukazuje ovaj kquåni deo opisa:

„Kad bi se desilo da studen popusti, za dan-dva", pišeAndriã, „nailazio je teÿak i obilan sneg i slagao se na gomilestarog snega po kome se bila uhvatila tvrda ledena kora kao no-vo lice zemqe. A odmah zatim je nailazila ponovo još jaåa stu-den. Dah se mrznuo, voda ledila, sunce mrknulo. Misao se u åo-veku koåila i ograniåavala na odbranu od studeni."

Pisac ovih redova seãa se da su se, za vreme zime 1941/42. godine, na ivicama beogradskih trotoara mogli videti na-

92

11 Sa Ivom Andriãem, 137.

bacani komadi ugaÿenog snega, oåišãenog ispred kuãa, kojisu smewivawem slojeva snega i leda, u okupacionoj oskudici,decu podseãali na kolaåe. Ali, treba reãi da su u opis trav-niåke zime 1812/13. ugraðena i Andriãeva seãawa na oskudicugoriva u Berlinu, u februaru 1940. godine, kada „su se rijekei kanali, kojima se prevozio najveãi dio ugqena, bili sasvimzaledili".12 I Ambasada Kraqevine Jugoslavije ostala je bezgrejawa, pa u jednom od retkih Andriãevih seãawa iz tog pe-rioda moÿemo proåitati: „U sobi pored moje spavaãe sobe, odkoje me dele otvorena vrata, sa prvim noãnim åasovima poåneda škripi i pucketa parket na najznaåajniji naåin. I štonoã više odmiåe i biva studenije, pucketawe biva sve jaåe,tako da na mahove ostavqa potpuni utisak kao da neko hoda naprstima u ÿeqi da se pribliÿi ili bude neopaÿen."13 A uTravniåkoj hronici, za vreme zime 1812/13. „u ledenoj noãi åu-lo se kako od studeni sa praskom puca daska na krovu Konzu-lata". I detaq da se „misao u åoveku koåila", u citiranomopisu zime 1812/13. godine, rezultirao je iz Andriãeve spo-znaje nastale u Berlinu, lišenom grejawa 1940. „Hladnoãaje", zapisao je on tom prilikom, „uticala na naša åula i naracionalno razmišqawe".14

Za Andriãev stvaralaåki postupak relevantan je i nasta-vak wegove priåe o slici Travnika sa poåetka romana. „Za-mislite tog istog mladiãa", kaÿe on Jandriãu, „koji docnijenekoliko puta dolazi u Travnik, opet sam, s beleÿnicom uruci, luta ulicama i pred radoznalim svetom unosi podatke ovaroši, vezirima, xamijama, nazivima ulica i zgrada",15 boje-ãi se da mu štogod ne promakne.

Ovo Andriãevo seãawe korespondentno je i sa wegovomtvrdwom da nijednu temu nije zapoåiwao ako bar nešto nijemogao stvarno videti i rukom dotaãi, ali i sa konstatacijomda se pri rekonstrukciji prošlosti uvek oslawao i na in-formacije dobijene od obiånog sveta, jer su unosile ÿivot-nost u istorijske izvore. Naime, u ovom obraãawu Jandriãu,on kaÿe da je u više navrata lutao po Travniku s beleÿnicomu koju je zapisivao podatke o gradu. Konstrukcija wegovog is-kaza sugeriše da se beleÿewe ne odnosi samo na viðeno i najavnim mestima napisano, veã i na ono što je mogao åuti odobiånog sveta, koji je radoznalo posmatrao wegovo ponašawe.

93

12 Ÿelimir Bob Juriåiã, Ivo Andriã u Berlinu 1939—1941, „Svjetlost",Sarajevo 1989, 124.

13 Isto, 125.14 Isto, 124—125.15 Sa Ivom Andriãem, 137.

Naÿalost, za razliku od arhivske graðe, nemoguãe je utvr-diti koja su kazivawa obiånog sveta reinkarnirala suvoparneistorijske åiwenice, pretvarajuãi ih u romaneskno tkivo Trav-niåke hronike. Zato se moramo zadovoqiti da u ovom tekstu eg-zaktno utvrdimo u kojoj su meri Andriãeva liåna iskustva do-prinela ÿivotnosti pomenutog dela i koliko je pišåevo shva-tawe o utkanosti prošlosti u sadašwost uticalo na wegovustrukturu.

S obzirom na to da je Andriã bio introvertna liånost,da nije vodio dnevnik i da su beleške koje je ostavio za so-bom fragmentarne, ni prisustvo wegovog liånog iskustva —ili, kako bi on rekao, onog što je stvarno video i rukom do-taknuo — u Travniåkoj hronici, za razliku od arhivske graðe,nije moguãe u potpunosti utvrditi. Jedino je struktura roma-na, kao posledica pišåevog pogleda na odnos: prošlost—sa-dašwost—buduãnost, evidentna, što je, moÿda, i najznaåajni-je za razumevawe romana u vremenu nastanka.

Buduãi da Andriã misli da se „dokoni kritiåari i kwi-ÿevni istoriåari, obiåno oni koji su nesposobni za drugo,dubqe prouåavawe kwiÿevnog dela … uvlaåe kroz svaku rupu upišåev ÿivot i to wegovo delo, i obiåno izvode pogrešnezakquåke",16 treba vrlo delikatno pristupiti utvrðivawu An-driãevog liånog iskustva u Travniåkoj hronici. Pri konstato-vawu åiwenica treba uvek imati na umu wegovu tvrdwu dastvari doÿivqava drugaåije od ostalih, uz objašwewe: „ja natu istu stvar gledam iznutra, iz we same, tako da ÿivim i po-stajem istovetan s wom".17 Dakle, on se, poput glumca, saÿi-vqava sa situacijama, pa sliånosti sa pojedinim likovimanemaju autobiografski karakter. Naravno, ovakav pristup gra-ði nije lišen odreðene doze subjektivnosti, koja je bitnaosobina umetnosti po sebi.

Postupak oÿivqavawa dokumentarne graðe liånim isku-stvom u Travniåkoj hronici kreãe se od interpolacije detaqa,koje je Andriã video ili dotaknuo, u suvoparnu arhivsku gra-ðu, pa do uopštavawa na osnovu bogatih liånih iskustava.On, na primer, poåetak boravka francuskog konzula u Trav-niku opisuje ovako:

Za vreme tih prvih nekoliko meseci Davil nije prestajao usvojim izveštajima da se ÿali na sve na što se jedan konzul uovakvim prilikama moÿe da poÿali. Ÿalio se na zloãu i mr-ÿwu domaãih Turaka, na sporost i nesigurnost drÿavnih vla-

94

16 Ivo Andriã, Znakovi pored puta, „Svjetlost", Sarajevo 1978, 203.17 Isto, 290.

sti, na male plate i nedovoqne kredite, na kuãu koja proki-šwava, na klimu od koje mu deca poboqevaju, na intrige au-strijskih agenata, na nerazumevawe na koje nailazi kod stare-šina u Carigradu i Splitu. Ukratko, sve je bilo teško, nesa-vršeno, naopako, i sve je davalo povoda za ÿalbe i vajkawa.

Izmeðu ostaloga Davil se naroåito ÿalio što mu Mini-starstvo ne šaqe pouzdanog åoveka, åinovnika od karijere, saznawem turskog jezika.

Ovaj pregnantni prikaz ponašawa francuskog konzula napoåetku sluÿbovawa u Travniku, neosporno je plod i Andri-ãevog diplomatskog iskustva. I za wega je „sve je bilo teško,nesavršeno, naopako i sve je davalo povoda za ÿalbe i vajka-wa", ali je to vidqivije iz wegove privatne prepiske nego izsluÿbene korespondencije.

Iako je Ivo Andriã u pismu Zdenki Markoviã, od 8. de-cembra 1919. godine, dok je još radio kao sekretar u Mini-starstvu vera Kraqevine SHS, napisao: „Za mene je da brodimi putujem",18 on se u saåuvanoj privatnoj prepisci, po pravi-lu, ruÿno izraÿava o skoro svim gradovima u kojima je kaodiplomatski åinovnik sluÿbovao. Pošto je bio krhkog zdra-vqa klima mu u mnogim od wih nije odgovarala, ali wegoveprimedbe ne zadrÿavaju se samo na woj.

Nakon dolaska u Rim, u zvawu vicekonzula ¡¡¡ klase uPoslanstvo Kraqevine SHS pri Vatikanu, on Markoviãevoj28. aprila 1920. piše: „Koliko sam qepote vidio u ovo krat-ko vrijeme, ne da se kazati",19 a u pismu, od 19. novembra, do-daje: „Ipak, ovde je sve tuÿno, prašno i bolesno od mnogostoqeãa",20 da bi joj 21. decembra napisao: „Ja nemam åim daVam se pohvalim iz ovog 'malariånog papskog gnijezda'. Ru-ÿni i tuÿni dani…"21 Takvom odnosu prema novoj sredinineosporno je doprinelo wegovo rovito zdravqe i ocena leka-ra da je za wega rimska klima „preslatka", ali ãe „se veã na-viknuti".22 On nije imao strpqewa da åeka hoãe li se lekar-sko predviðawe ispuniti, veã se obratio resornom ministar-stvu s molbom za premeštaj. Pri novom razmeštawu diplo-matskih åinovnika, molba mu je uslišena. Premešten je u Bu-kurešt. Tim povodom Zdenki Markoviã je napisao: „Sreãnijisu razgrabili boqa mjesta, a mene je zapao Bukurešt. Eto. Me-ðutim, ma kako da je ovde rðavo uvijek je boqe nego u Rimu ko-

95

18 Sveske, 257.19 Isto, 259.20 Isto, 263.21 Isto.22 Isto, 260.

ji me je trovao i slamao."23 U istom pismu Andriã za Buku-rešt kaÿe da je „jedan zdrav i vedar grad, tek — ÿivot je (uwemu, prim. P. L.) lud i neukusno razvratan."24

Posle nešto više od dve godine boravka u inostranstvu,Andriã u pismu, od 31. marta 1922. godine, piše TugomiruAlaupoviãu: „Vaqa biti pravedan, boravak u inostranstvu mije koristio u mnogom, ali osjeãam da ne smije predugo trajati,ako neãu da izgubim vezu sa zemqom i duhovno usahnem."25 Sa-mo nekoliko dana docnije u pismu svom izdavaåu Cvijanoviãuprimeãuje: „Najviše bih da se vratim u Srbiju…"26 Ove izja-ve, neosporno, su motivisane konstatacijom u pismu Marko-viãevoj, od 16. aprila tekuãe godine: „Vjeåno jednak posao ukonzulatu", piše Andriã, „a inaåe ÿivot mnogo materijalansa vrlo malo novog",27 ali i strahom da zbog gubitka veze sazemqom ne presahnu kwiÿevne inspiracije.

Iz Bukurešta pisao je i svom pretpostavqenom u Mini-starstvu inostranih poslova, g. Haxiãu. U pismu ga moli damu se, zbog zdravstvenih i porodiånih razloga, odobri odsu-stvo pre dolaska novog konzula, uz napomenu: „Vi znate kakose sporo mewaju konzuli".28 U pismu se indirektno ÿali, na„sporost … drÿavnih vlasti", na šta se u Travniåkoj hroniciÿalio i Davil.

U novembru 1922 — i ovaj put „na vlastiti zahtev"29 —premešten je u Generalni konzulat Kraqevine SHS u Trstu,gde je ostao vrlo kratko, jer mu je lekar savetovao da odmah na-pusti taj grad. Miladin Miloševiã — u Predgovoru kwizi:Ivo Andriã, Diplomatski spisi — tvrdi da je „konzul Cin-car-Markoviã podrÿao wegovu ÿequ i molbu i preporuåioministru da ga premesti u Grac".30 Miloševiã primeãuje da„u novoj sredini … qudi nisu bili prijateqski raspoloÿenikao u Bukureštu i Trstu",31 što, na neki naåin, korespondujesa odnosom Travniåana prema konzulima.

U pismu Markoviãevoj, od 13. februara 1923. godine, An-driã za svoje novo boravište kaÿe: „Grac sam po sebi je lijepali ÿalostan".32 U wemu ãe doÿiveti i prvu ozbiqniju neu-

96

23 Isto, 266.24 Isto.25 Isto, 267.26 Isto.27 Isto, 267—268.28 Isto, 268.29 Diplomatski spisi, Predgovor, 14.30 Isto, 14—15.31 Isto, 15.32 Sveske, 272.

godnost u diplomatskoj sluÿbi. Prema novom Zakonu o åinov-nicima i ostalim drÿavnim sluÿbenicima graðanskog reda,donetom 31. jula, i Uredbi o razvrstavawu i rasporeðivawuåinovnika i ostalih drÿavnih sluÿbenika, od 31. oktobra1923. godine, bio je prvo otpušten iz diplomatske sluÿbe, azatim postavqen za dnevniåara, do završetka studija na Uni-verzitetu u Gracu, 12. juna 1924.

Pomenuti Zakon, koji je Andriãu stvorio brojne nepri-jatnosti, kao kompenzaciju omoguãio mu je da se vrati u zemqui dopuni ispraÿwene duhovne baterije. Naime, „prema novomZakonu o åinovnicima za zvawe vicekonzula bilo je potrebnonajmawe pet godina drÿavne sluÿbe", s tim „što sluÿbeniciresora Ministarstva inostranih dela nisu mogli biti posta-vqeni u diplomatska i konzularna zastupništva ako nisuproveli najmawe dve godine sluÿbovawa u zemqi".33 PoštoAndriã, nakon završetka studija i poloÿenog doktorata, nijeispuwavao ni jedan od ta dva uslova, dekretom resornog mini-stra, od 15. septembra 1924. godine, „postavqen je za sekretarau sedmoj grupi ¡ kategorije sa drugim stepenom osnovne plateu Ministarstvu inostranih dela".34 U Beogradu — koji je, ka-ko napisa Miloš Crwanski, prijao wegovom zdravqu kao ni-jedna druga varoš35 — ostao je nešto više od dve godine, dabi u oktobru 1926. bio premešten na duÿnost vicekonzula uGeneralni konzulat Kraqevine SHS u Marsequ.

Osim o Berlinu, wegovi sudovi o gradovima u kojima jesluÿbovao do 1941. nisu se bitno razlikovali od prethodnih.Po dolasku u Marseq, Zdenki Markoviã piše da je to buåan inelep grad, u kome mu je jedino prijatno što se moÿe svakidan kupati u moru.36 Na osnovu teksta Zapis o Goji moÿemo za-kquåiti da je Španija za wega lepa zemqa „gde je sve reå imuzika". Premeštaj u Brisel, s obzirom na vrlo malo posla ukonzulatu, doneo mu je olakšawe. „Sve što radim, åitam, gle-dam ili jedem", piše on, „sve je prijatno, mirno, dobro i la-ko."37 A povodom boravka u Ÿenevi, kao sekretar Stalne dele-gacije Kraqevine Jugoslavije, Zdenki Markoviã javqa: „OvaŸeneva je mrtva i dosadna varoš, ali posao je u woj intenzi-van i zanimqiv."38 Sledi zakquåak da su Andriãa zamaraliprozaiåni poslovi po konzulatima, dok se u Ÿenevi našao u

97

33 Diplomatski spisi, Predgovor, 18.34 Isto, 19.35 Sveske, 257.36 Isto, 279.37 Ivo Andriã u Berlinu 1939—1941, 25.38 Sveske, 282.

ÿiÿi svetskih zbivawa i svetske politike, što je za wega,kao pisca po vokaciji, bilo i te kako relevantno.

Kraqevim ukazom, od 12. marta 1933. godine, Andriã jeopet premešten u Ministarstvo inostranih dela, gde ãe osta-ti do aprila 1939. godine, kada je postavqen „za opunomoãe-nog ministra i izvanrednog poslanika druge poloÿajne grupedrugog stepena kraqevskog poslanstva u Berlinu".39 Ta metro-pola ostavila je na wega snaÿan utisak. Po dolasku u wu pi-še: „Tek sam stigao u ovu lepu varoš koja svojom severwaåkomsveÿinom podseãa na davnašwi Uskrs, kada sam prvi put vi-deo Krakov."40 Ako se podsetimo Andriãevog kazivawa Jandri-ãu da je „duhovno progledao u Poqskoj",41 biãe nam jasno kakoje snaÿan utisak na wega ostavio Berlin. Pa ipak, „premavlastitom priznawu, od svih godina provedenih u diplomat-skoj sluÿbi 'Berlinske godine' bile su mu najbolnije u ÿivo-tu".42 U Berlinu je doÿiveo, ne samo brojne neugodnosti od„Nemaca i Nemaåke", za koje kaÿe da su bili „najveãa muka"wegovog ÿivota,43 veã i od svoje vlade, koja ga je pompeznouputila u Berlin, da bi ga, u najodsudnijim trenucima za ze-mqu marginalizovala i ostavila „bez ikakvih direktiva".44 Idok je on, po seãawu kraqa Petra ¡¡, „doÿivqavao muåne åaso-ve pokušavajuãi da odloÿi åas našeg potpisivawa Trojnogpakta i da odgovori na Hitlerove zahtjeve da dozvolimo we-maåkim trupama da preðu preko jugoslavenske teritorije",45

vlada je — preko direktora lista Vreme, Slovenca dr DanilaGregoriåa, autora kwige Samoubistvo Jugoslavije, i vojnog ata-šea pukovnika Vauhnika, takoðe Slovenca — mimo Andriãe-vog znawa kontaktirala sa Nemaåkim drÿavnim vrhom. Veli-mir Terziã, u tekstu O diplomatskoj aktivnosti Ive Andriãauoåi i u toku Drugog svetskog rata, krajwe uopšteno konstatu-je kako „izgleda da je do toga došlo zbog liåne netrpeqivostiili nepoverewa u sluÿbenim odnosima, što je svakako bilona štetu jugoslovenskih drÿavnih interesa".46 Ovu pretpo-stavku delimiåno potvrðuje grof Ãano, koji je u svom Dnevni-ku, 22. februara naveo da mu je Hristiã, jugoslovenski amba-sador u Rimu, rekao da je vaÿnu ulogu u krizi Stojadinoviãe-

98

39 Diplomatski spisi, Predgovor, 29.40 Ivo Andriã u Berlinu 1939—1941, 57.41 Sa Ivom Andriãem, 106.42 Ivo Andriã u Berlinu 1939—1941, 8.43 Isto, 8.44 Isto, 200.45 Isto.46 Delo Ive Andriãa u kontekstu evropske kwiÿevnosti i kulture, Zadu-

ÿbina Ivo Andriã, Beograd 1981, 532.

ve vlade, nakon pobede na izborima 1938. godine, „odigralaliåna qubomora kneza namesnika",47 što prividno kolidirasa Ãanovim Izvještajem o putu u Jugoslaviju i razgovoru sapredsjednikom vlade Stojadinoviãem (18—23. januara 1939), ukome ministar inostranih dela Kraqevine Italije navodi damu je knez Pavle rekao „da je optimist uprkos nekim teškoãa-ma u pitawu unutrašweg poloÿaja" vlade, i da je „ustvrdio daje Stojadinoviã srpski politiåar, koji daleko odskaåe iznadsvih ostalih".48 Dakle, licemerje je bilo na dnevnom redu, paje wegova ÿrtva postao i Ivo Andriã, koga je Stojadinoviãposebno cenio i postavio za pomoãnika ministra inostranihdela, dok je, kao predsednik jugoslovenske vlade upraÿwavao iresor spoqwih poslova. On u svojim memoarima Ni rat nipakt, eksplicite kaÿe da je Andriãa „veoma cenio i polagaona wegovo mišqewe u svim vaÿnijim pitawima".49 Izgledada izuzetne liånosti nisu odgovarale ni knezu Pavlu, niStojadinoviãevom nasledniku na mestu predsednika vlade, Dra-giši Cvetkoviãu, ni novom ministru inostranih dela, Alek-sandru Cincar-Markoviãu, o kome je Ãano u svoj Dnevnik ma-liciozno zapisao: „mnogo se trudi da sakrije ãelavost i u tusvrhu mobilizira svu kosu sa zatiqka i sqepooånica. Pri-mjetio sam, da su te vlasi jedini Jugosloveni, mobiliziraniu albanskoj krizi."50

Prisetimo se da je Cincar-Markoviã, kao konzul u Tr-stu, još 1923. zdušno podrÿao Andriãev premeštaj u Grac, izzdravstvenih razloga, kao što je 1939. godine, kao ministarinostranih dela u Cvetkoviãevoj vladi, podrÿao inicijativuda ga Andriã zameni na mestu prvog åoveka jugoslovenskog po-slanstva u Berlinu. Treba pretpostaviti da se u oba sluåajaplašio da ãe biti u Andriãevoj senci. Naime, Andriã je do-šao u Trst kao zapaÿen pisac, a duÿnost pomoãnika mini-stra inostranih dela obavqao je kao dopisni ålan Srpskekraqevske akademije nauka i umetnosti,51 što Milanu Stoja-dinoviãu — po mišqewu Ÿelimira Juriåiãa, jedinom jakom

99

47 Dnevnik grofa Ciana, izdavaå: Vladimir Majer i Andrija Lušiåiã,Zagreb 1948, 44.

48 Tajni arhivi grofa Ciana, Drÿavno izdavaåko poduzeãe Hrvatske, Zagreb1952, 280.

49 Milan Stojadinoviã, Ni rat ni pakt, „Otokar Keršovani", Rijeka1970, 514.

50 Dnevnik grofa Ciana, 69.51 Ivo Andriã je za dopisnog ålana Srpske kraqevske akademije nauka i

umetnosti, na predlog Bogdana Popoviãa i Slobodana Jovanoviãa, izabran18. februara 1926, a za redovnog ålana, na predlog Bogdana Popoviãa, UrošaPrediãa i Ðorða Jovanoviãa, 16. februara 1939. godine. Dakle, i redovniålan postao je pre premeštaja u Berlin.

åoveku u zemqi52 — nije smetalo, a Aleksandru Cincar-Mar-koviãu, verovatno, jeste. Uz to mu, kao Stojadinoviãevom pro-teÿeu, nova vladajuãa garnitura nije verovala.

Andriã se, poput Davila, nije ÿalio samo na klimu ifunkcionisawe drÿavnog aparata svoje zemqe, veã je, polaze-ãi na prvu konzularnu duÿnost, Markoviãevoj napisao: „Pla-ta mi je ista (kao u Ministarstvu vera, prim. P. L.). Nadamse, uopãe, da ãu moãi tamo (u inostranstvu, prim. P. L.) ÿi-vjeti i raditi."53

Andriã posebno istiåe da Davil u prvim mesecima bo-ravka u Travniku nije prestajao da se ÿali „što mu Mini-starstvo ne šaqe … åinovnika od karijere, sa znawem turskogjezika". Naime, Davil je, za nuÿdu, kao prevodioca za turskijezik angaÿovao pašinog lekara, Davnu, koji „je znao samo dagovori francuski, ali ne i da vodi sluÿbenu prepisku". An-driã je, kao dvadesetogodišwi diplomata, bio svestan kolikoje ta naizgled sitna razlika, bitna. To najboqe ilustruje mol-ba, koju je nakon sticawa doktorata, 24. juna 1924. uputio Per-sonalnom odeqewu Ministarstva spoqwih poslova. U woj onmoli resornog ministra da ga vrati na prvobitni poloÿaj ipostavi za vicekonzula ¡¡ klase, istiåuãi: „govorim i pišem:francuski, wemaåki i italijanski, osim toga govorim i åi-tam rumuwski, ruski, poqski i åeški".54 Šta za jedno diplo-matsko predstavništvo znaåi dobar åinovnik — poliglot,Andriã je i liåno doÿiveo u nekoliko navrata. Na primer,kada je po novom Zakonu o åinovnicima otpušten iz sluÿbe,konzulu Kraqevine SHS u Gracu, V. Budisavqeviãu, bilo je„zaista stalo da Andriã ostane u sluÿbi zbog svog marqivograda, struånog znawa, ophoðewa sa strankama, poznavawa višestranih jezika (istakao P. L.) i svestarnog obrazovawa".55 Pretoga, kada je premešten iz Poslanstva pri Vatikanu, posla-nik Lujo Bakotiã „je 10. oktobra molio da Andriã ostane naduÿnosti, pošto je on jedini åinovnik, dok ne doðe novi se-kretar".56 Sliåne situacije ponovile su se i nakon premešta-ja iz Bukurešta i Madrida. Treba posebno istaãi da je An-driã — pre uopštavawa Davilovih negativnih konzularnihiskustava veã u prvim mesecima boravka u Travniku — ulogudiplomate definisao kao tešku i neblagodarnu, što je docni-je i ponovio. Prema tome, uopštavawe, kojim se trenutno ba-

100

52 Ivo Andriã u Berlinu 1939—1941, 204.53 Sveske, 258.54 Diplomatski spisi, Predgovor, 17.55 Isto, 16.56 Isto, 11.

vimo, nije nastalo iskquåivo na osnovu Davilovih (alias Da-vidovih), fon Mitererovih (alias fon Miteserovih) i fonPauliãevih izveštaja, veã i na osnovu pišåevog dvadesetogo-dišweg diplomatskog iskustva.

Na sliåan naåin nastala su i druga nediplomatska uop-štavawa koja, uz kompoziciju kao kwiÿevnu konvenciju, nara-ciji daju dubinu. Tako je u kreirawe tišine u Travniåkoj hro-nici, koja po mišqewu Radivoja Konstantinoviãa ima stil-sku funkciju u delu, ugraðeno, i to ne sluåajno, i Andriãevoiskustvo za vreme sluÿbovawa u Nemaåkoj. Konstantinoviãistiåe da tišina u Travniåkoj hronici ima mnogobrojna znaåe-wa, od kojih je „svakako najznaåajnije ono koje od tišine åiniistorijsku kategoriju".57 Po wegovom mišqewu u istorijskukategoriju spada i „uporna istoåwaåka tišina", åija je pod-vrsta „smrtonosna bosanska tišina",58 sa kojom se sudarajuAndriãevi likovi i to prevashodno Davil, Defose i fonMiterer. Po Konstantinoviãevom mišqewu „istoåwaåka ti-šina je oznaka za åitav jedan poredak koji se prividno zasni-va na nepromenqivosti institucija, dakle inertnosti, a ustvari na ugwetavawu i teroru (istakao P. L.)".59 A ugwetava-we i teror su zajedniåki sadrÿalac Osmanskog Carstva iTreãeg Rajha. U jednom od sedam Andriãevih zapisa inspiri-sanih bombardovawem Berlina krajem 1940. godine, naslovqe-nih Izmeðu dve sirene, moÿemo proåitati i ova, i za Travniå-ku hroniku relevantna razmišqawa o tišini i zvuku:

Nisu retki sluåajevi da prilike prisile åoveka da prome-ni naåin ÿivota i nauåe ga da drugaåije ÿivi, ali nama se ovdedešava da nas naroåite prilike uåe da drugaåije spavamo. Zvu-kovi i pucketawa koja åujemo u mraånoj sobi prije nego se zane-semo u san, sad imaju sasvim drugo znaåewe. Mi ih primamo i unapola usnuloj svesti ispitujemo imaju li veze sa zvucima sire-na, šumom aviona i tutwem topova koje oåekujemo. A kad je u so-bi i oko kuãe tišina, kao u trenutku dok leÿeãi ovo pišem, ita tišina je nova i åudna, kakvu nikad nismo poznavali. U tojtišini moÿe da se misli, mašta, åak i spava, ali sve u oåeki-vawu zvukova koji su postali sastavni deo našeg sna i našegbdewa. I åovek zaspe nekim tankim snom u kom ima neåeg lakogi kristalnog. I åovek se budi na glas sirene, bez uzbuðewa ibez åuðewa, i duša se od svih åula sluÿi samo sluhom. I åoveknije siguran da li se to bori sa snom ili sa nesanicom, i da

101

57 Radivoje Konstantinoviã, Stilska funkcija tišine u Travniåkoj hro-nici, Delo Ive Andriãa u kontekstu evropske kwiÿevnosti i kulture, Zadu-ÿbina Ivo Andriã, Beograd 1981, 293.

58 Isto, 293.59 Isto.

li ga to tišina budi ili zvuk uspavquje. I tako … mislim, ka-ko je divna logika tela, kad spava i kad bdi.60

Ova Andriãeva razmišqawa o tišini i zvuku neospornosu korespondentna sa Defoseovim noãnim bdewem u Travniå-koj hronici:

Uistinu, mladiã je sa strahom oseãao sve jasnije kako iwega samoga nagriza i zaraÿava ta tišina, prodire mu u pore ineosetno koåi duh i ledi krv.

Naroåito su teške noãi.Javi se doduše ponekad zvuk, oštar i neoåekivan: pucaw

negde na kraju grada, pseto koje zalaje na neobiånog prolaznikaili na svoj sopstveni san. Javi se samo za trenutak da bi uåi-nio tišinu još veãom, jer se odmah nad wim sklopi muk, kaoduboka voda bez kraja. Od te tišine ne moÿe da se spava, istokao od orgije zvukova, nego åovek mora da sedi i da oseãa kakoona preti da ga rastoåi, smrvi i izbriše iz reda svesnih iÿivih biãa. Svake noãi, dok ovako sedi pored sveãa koje brzonestaju, åinilo mu se da åuje kako mu tišina svojim nemuštimjezikom govori:

— Neãeš zadugo tako iãi vitak, gledati pravo, treperitiosmejkom, vladati slobodnom misli i glasnom, otvorenom re-åi…; naåiniãu od tebe gorku biqku, na vetrovitu mestu, u kame-nitu tlu…

I to mu ne govori naglo, izazivaåki, nego tiho a neumoqi-vo; i dok to govori veã ga savija i podešava, kao što maãehaoblaåi pastoråe. Wemu je bilo jasno da je ova tišina u stvarismrt u drugom obliku, smrt koja ostavqa åoveku ÿivot, kao qu-šturu, a oduzima mu moguãnost da ÿivi.

I u jednom i u drugom sluåaju tišina mewa åoveka, a uoba sluåaja ona je bumerang agresivnog sistema zasnovanog nanasiqu i neslobodi. Uz to — sliåno Davilu, Defoseu i fonMitereru — i Andriã je, dok ga ne savlada umor, u oåekivawubritanskih aviona stajao pored prozora, a pred wegovim oåi-ma, kao i pred oåima wegovih likova, dizala se noã — „zidod leda i mraka".

Iako Andriã neosporno spada u velike pisce, koji su, popravilu, majstori duhovnog striptiza, bio je bolesno osetqivna svoju intimu, pa mu je smetalo što se kritiåari, po wego-vom mišqewu bespotrebno „uvlaåe kroz svaku rupu u pišåevÿivot … i obiåno izvode pogrešne zakquåke"61 o wegovom de-lu. Takav odnos prema kritici navodi na zakquåak da je — ka-ko bi spreåio svako poreðewe izmeðu sebe i konzularnih

102

60 Ivo Andriã u Berlinu 1939—1941, 150—151.61 Znakovi pored puta, 203.

predstavnika u Travniåkoj hronici — za Ÿana Davila, moÿdai prestrogo, napisao da je kod wega „kao kod svih pisaca bezdara … bila uvreÿena neiskorewiva zabluda … da se u poet-skom stvarawu moÿe naãi uteha ili nagrada za zla kojima nasÿivot tereti i okruÿuje".62 Da je u pitawu mimikrija ukazujei podatak da je u jednom od razgovora s Jandriãem rekao da jetek pišuãi roman Na Drini ãuprija, pod savezniåkim, anglo-ameriåkim bombama, dakle, po završetku romana Travniåkahronika, „došao do zakquåka da su kwige slaba uteha za zlo inesreãu svake vrste".63 Uostalom, Andriã Davila svrstava uslabe qude, a u razgovoru s Jandriãem, 11. oktobra 1972. godi-ne, ne krije da nikad nije imao sigurnosti i da se vaqda zatoi divio „qudima koji su sigurni u se".64

Bilo kako bilo, svaki åitalac Travniåke hronike, kojikoliko-toliko poznaje ÿivotopis Ive Andriãa, zapaziãe broj-ne podudarnosti izmeðu autora i wegovih likova, a posebnoDavila. Shvatajuãi sve koincidencije u skladu s Andriãevomizjavom: „Ja ni jednu svoju temu nisam zapoåiwao ako bar ne-što nisam mogao da stvarno vidim (i) dotaknem rukom",65 uovom tekstu navešãemo najuoåqivije, stavqajuãi akcenat naone koje su mu omoguãile da shvati (odnosno, bar indirektnovidi i dotakne) analogne situacije iz prikupqene graðe okonzulskim vremenima u Travniku, i kreativno ih transponu-je u romaneskno štivo. A poåeãemo od koincidencije, kojakao åista sluåajnost povezuje pisca i wegovog glavnog junaka.

Andriã je, prema rešewu pomoãnika ministra inostra-nih dela, diplomatsku karijeru poåeo 16. februara 1920. godi-ne u Poslanstvu Kraqevine SHS pri Vatikanu,66 a Davil jestigao u Travnik, prema romanu, krajem februara meseca, štose podudara s objavqenim fragmentom dnevnika Davilovog pro-totipa: Pjera Davida, u kome piše da je u Travnik stigao 17.

103

62 Povodom Andriãeve ocene pesniåkih sposobnosti Ÿana Davila, Mit-hat Šamiã kaÿe da je „to uglavnom sud koji bi neki objektivni kritiåar mo-gao danas dati (istakao P. L.) o poeziji francuskog konzula Pjera Davida"(Istorijski izvori Travniåke hronike Ive Andriãa, 43).

63 Sa Ivom Andriãem, 127.64 Isto, 102.65 Isto, 235.66 U drugom pasusu ovoga rada piše da je Andriã diplomatsku karijeru

poåeo 14. februara 1920. godine. Da ne bi bilo nesporazuma, treba reãi da jeon, zaista, ukazom prestolonaslednika Aleksandra, od 14. februara, posta-vqen za vicekonzula ¡¡¡ klase u Generalnom konzulatu Kraqevine SHS u Wu-jorku, ali je taj ukaz, samo dva dana docnije, dakle, 16. februara, preinaåen,pa je Andriã, rešewem pomoãnika ministra inostranih dela, upuãen na radu Poslanstvo Kraqevine SHS pri Vatikanu. Razlog ovom neobiånom preme-štaju nisam uspeo otkriti.

februara, a da ga je paša primio sutradan po Bajramu, odno-sno, 21. februara.67

Andriã je mogao da se uÿivi i u Davilova ideološka ko-lebawa, jer je kao ðak i student uåestvovao u radu revolucio-narne organizacije Mlada Bosna, pa su ga austrijske vlasti,poåetkom Prvog svetskog rata, uhapsile i drÿale u maribor-skom kazamatu do 1917. godine. I on je, kao i Davil, doÿiveorazoåarewe, pa u razgovoru s Jandriãem, 15. novembra 1971.godine, eksplicite kaÿe: „Mi smo sa oduševqewem doåekali… stvarawe jugoslovenske zajednice. Ali, ubrzo nas je zahvati-lo ohlaðewe, jer to nije bila zajednica kakvu smo mi ÿeleli ioåekivali, i jer su mnogi naši ideali bili iznevereni."68

Naravno, to mu nije smetalo da se nastani u Beogradu i na-pravi zavidnu diplomatsku karijeru u jugoslovenskoj zajedni-ci koja nije bila po meri wegovih oåekivawa.

Andriã u razgovoru s Jandriãem navodi da je prvi razlogšto se nastanio u Beogradu bio u tome što mu je wegov bivšiprofesor, Tugomir Alaupoviã, 1920. ministar vera Kraqevi-ne SHS, pomogao da dobije stalno radno mesto, a drugi, kaÿeon, „verovatno u onoj skrivenoj zamci kojom vas privlaåisvaka prestonica".69 Ista skrivena zamka privukla je Davilau Pariz. Veã u drugom poglavqu Travniåke hronike Andriã pi-še da mu je „bilo sedamnaest godina kad je napustio svojurodnu varoš … i došao u Pariz, kao toliki pre wega, tra-ÿeãi od åega da ÿive i kako da se proslave (istakao P. L.)".

I Davilov prototip David je, poput Andriãa, kao slu-ÿbenik ministarstva spoqwih poslova nastavio školovawe.„Studirao je meðunarodne odnose i pohaðao nastavu poznatihprofesora tog doba u Koleÿ de Frans i Botaniåkoj bašti."70

Meðutim, taj podatak Andriã nije upotrebio u kreirawu Da-vilovog lika, ali je zato insistirao na wegovoj opsednutostiredovno školovanim Defoseom, uveren „da pred sobom imapravo dete novih vremena, novog pariskog mladiãa, smelog isigurnog u govoru i pokretima, bezbriÿnog, bliskog stvarno-sti, uverenog u svoju snagu i svoje znawe i sklonog da i jedno idrugo precewuje (istakao P. L.)". Zanimqivo je Davilovo raz-mišqawe nakon dolaska Defosea, koga je ÿeqno oåekivao.„Nije strašno što se stari, slabi i umire, nego što za nama

104

67 Istorijski izvori Travniåke hronike Ive Andriãa, 88.68 Sa Ivom Andriãem, 81.69 Isto, 82.70 Slobodan Šoja, Francuski konzulat u Travniku izmeðu Davida i Da-

vila, Le Consulat de France en Bosnie 1806—2006 et La Chronique de Travnikd'Ivo Andriã, Ambasade de France en Bosnie-Herzegovine, Service de Cooperationet d'Action Culturelle, Travnik, 12. maj 2006, 35.

dolaze i nadiru novi, mlaði i drugåiji." Prebira u glavi Da-vil, i zakquåuje: „U stvari u tome i jeste smrt. Niko nas nevuåe ka grobu, nego nas s leða guraju".

Davil, alias David — po mišqewu Alfreda Dimena „je-dan od najinteligentnijih i najspretnijih (diplomata, prim.P. L.) koje je Francuska slala na Istok u prvoj åetvrti H¡Hstoqeãa"71 — svoj uspeh dugovao je Taqeranu, poznatom fran-cuskom politiåaru, koji je za vreme Direktorijuma i vlada-vine Napoleona ¡ bio ministar spoqwih poslova, dok je An-driã, zahvaqujuãi sposobnosti Milana Stojadinoviãa da uoåiistinske vrednosti, postao drugi åovek Ministarstva ino-stranih dela Kraqevine Jugoslavije, zbog åega je, kako je veãreåeno, doÿiveo i neugodnosti kada su, nakon Stojadinoviãe-vog pada, 4. februara 1939. godine, na vlast došli proseånipolitiåari.

I pored civilizacijskih razlika, postoji evidentna su-štinska sliånost u ponašawu predstavnika Ministarstvainostranih poslova Treãeg Rajha, povodom hapšewa sluÿbe-nika jugoslovenskog konzulata u Klagenfurtu (Ramkela Širo-ka i Antiãa), u rano proleãe 1940. godine, zbog navodnog pre-kršaja sa stranom valutom, i ponašawa qudi iz Konaka, po-vodom hapšewa Mehmeda Brke, momka francuskog konzulata uTravniku. Davilovom emisaru, Davni, Sulejman-paša Skopqak,aktuelni ãehaja, rekao je da Mehmed „spada pod šerijat", apredstavnik nemaåkog Ministarstva inostranih poslova oba-vestio je Andriãa da je „sluåaj u nadleÿnosti Gestapoa, a neministarstva".72 Dakle, i Osmansko Carstvo i Treãi Rajh pri-mewivali su svoje, a ne meðunarodne zakone, i na zaposlene udiplomatsko-konzularnim predstavništvima, pa je Andriã usvom iskustvu imao dovoqno elemenata da se saÿivi i saovom Davilovom situacijom.

Sliåna korespondentnost postoji i izmeðu sluåaja mla-dog novskog kapetana, Ahmet-bega Ceriãa, koga je, kao prijate-qa Francuske Davil nastojao da spase iz travniåkog kazamata,i Andriãevog pokušaja da iz nemaåkih koncentracionih lo-gora Dahaua i Zahsenhauzen-Oranienburga izbavi stotiwak kra-kovskih profesora i akademika, koji su tamo dopremqeni uskladu sa Hitlerovom odlukom da „sva inteligencija Poqskemora biti likvidirana".73 Andriã je za wihovo izbavqewenapravio dva plana. Prema prvom, „jugoslavenske organizaci-je visokog obrazovawa … trebale su pozvati što više ovih za-

105

71 Isto, 36.72 Ivo Andriã u Berlinu 1939—1941, 133.73 Isto, 85.

tvorenih znanstvenika iz Poqske da na wima odrÿe predava-wa ili da gostuju".74 Pošto se ovaj plan pokazao kao neuspe-šan, Andriã je traÿio priliku da se liåno zaloÿi kod viso-kih nemaåkih funkcionera za oslobaðawe poqskih nauånika.Prva povoqna prilika ukazala mu se na jednom prijemu u ita-lijanskoj ambasadi u Berlinu, kome su prisustvovali HermanGering i Hans Frank, nacistiåki upravnik okupirane Poq-ske. „Andriã se prvo pribliÿio Franku i wih dvojica zapoåe-li su sa prijatnim razgovorom. Ali, kada je razgovor skrenuo nazatvorene Poqake i kada je Frank saznao za Andriãevu namje-ru da pripremi jednu diplomatsku notu u smislu wihovogoslobaðawa Nijemac se odjednom okrenuo i na pristojan naåinse udaqio. Andriã se onda pribliÿio Geringu. Nacistiåkimaršal vazduhoplovstva vješto je izbjegao razgovor time što jepredloÿio Andriãu da svoje upite, u pismenom obliku, uputina Ministarstvo vazduhoplovstva (sva isticawa P. L.)."75

Analogno Andriãu, Davil je, saznavši da je zloupotre-bom wegovog imena, novski kapetan namamqen u Travnik iuhapšen, „posle neprospavane noãi rešio se da traÿi pri-jem kod vezira i da se zauzme za kapetana, ali umereno i ve-što, kako mu ne bi više naškodio. Razgovor sa vezirom ot-krio mu je novo lice Ibrahim-pašino. To nije bio onajIbrahim-paša sa kojim je još pre nekoliko dana, kao sa roðe-nim i najbliÿim, vodio razgovore o neredu u svetu i o potreb-noj slozi svih plemenitih i pametnih qudi. Åim je pomenuokapetana, vezir je postao hladan i dalek (sva isticawa P.L.).". Iako je Davil u govoru „nastojao da bude odluåan, ube-dqiv, oštar", svaka je wegova „reå odmah, nemoãna, tonula uvezirovom ãutawu (istakao P. L.)". Na kraju vezir mu je rekao:„A biãe onako kako u Stambolu reše". Davil je i kod Sulej-man-paše i kod Tahir-bega naišao „na isto ãutawe i istionaj zaåuðen pogled (istakao P. L.). I oni su ga gledali kaoåoveka koji troši reåi o davno prošloj i nepovratno izgu-bqenoj stvari, a kome iz obzira uåtivosti ne treba upadati ureå, nego ga strpqivo i saÿalno saslušati do kraja." Oåi-gledno je, dakle, da ponašawe turskih velikodostojnika neo-doqivo podseãa na ponašawe Geringa i Franka, s tim što,za razliku od Ibrahim-paše, oni nisu rekli da ãe biti kakoHitler kaÿe, iako je Andriãu bilo jasno da tako misle.

Za strukturu romana, naravno, najznaåajnija sliånost iz-meðu Andriãa i Davila je u tome što su oba kwiÿevnici.Ali, dok je Davil pod pritiskom govorkawa „da je car lud … i

106

74 Isto, 87.75 Isto.

da se odrÿava samo krvqu svojih pobeda koje ne vode nikud iniåem" „sva svoja iskustva u svetu, svoje misli o Napoleonu,o ratu, o politici, svoje ÿeqe i svoja negodovawa" beleÿio uepos o Aleksandru Velikom, neku vrstu svog maskiranog duhov-nog dnevnika, åak i Šamiã konstatuje da je Andriã, pišuãiTravniåku hroniku, „unio u wu nešto od onoga što je sam vi-dio, da je epohi koju je evocirao davao boje vremena u kome jeÿivio, da je naslikao, u izvjesnoj mjeri, surovosti turskog do-ba imajuãi pred oåima surovosti drugog svjetskog rata i da seponekad pod izgledom i crtama turskog tlaåiteqa krije naci-stiåki tlaåiteq: mnogi opis 'konsulskih vremena' u Bosni1807—1814. podsjeãa na hitlerovska vremena u Jugoslaviji, na'novi poredak' 1941—1942"76 godine. Dakle, pisac i wegov liknalaze se, u suštini, u identiånim situacijama, jer i jedan idrugi, u skladu s Makijavelijevom tezom:

Svako ko razmišqa o prošlosti i sadašwosti spremnoãe priznati da su iste ÿeqe i iste strasti oduvek vodile i dru-štvo i pojedince; stoga, veoma je lako, briÿqivim prouåava-wem prošlosti, predvideti šta ãe se verovatno u buduãnostidogoditi u nekoj qudskoj zajednici…;77

nastoje da preko prošlosti sagledaju buduãnost.Andriã za Davila piše da je „u tolikoj meri ÿiveo ÿi-

votom svoga dela da je svome sredwem detetu, pored imenaŸil-Fransoa, nadenuo i ime makedonskog kraqa Amintasa,deda Aleksandra Velikog", a u „wegovoj Aleksandreidi ÿivelaje i Bosna, oskudna zemqa sa teškom klimom i zlim qudima,ali pod imenom Turide". Za razliku od Davila Andriã svojevreme, ili preciznije, iskustva iz svoga vremena projicira uprošlost. Tako, na primer, kada su u pitawu Napoleonoviratovi — koji u Travniåkoj hronici egzistiraju, uglavnom, uDavilovim razgovorima sa qudima iz Konaka — Andriã nepropušta da istakne kako „je Napoleon, izmirivši se sa Ru-sijom, izazvao u Carigradu veliko razoåarewe i jako neraspo-loÿewe protiv Francuske", samo da bi uspostavio paraleli-zam sa paktom o nenapadawu, koji su 23. avgusta 1939. godine,neposredno pred napad na Poqsku, potpisali u Moskvi mi-nistri spoqwih poslova SSSR-a i Treãeg Rajha: Molotov ifon Ribentrop, a što je, po reåima Juriåiãa, „naelektrizi-ralo atmosferu u svijetu".78

107

76 Istorijski izvori Travniåke hronike Ive Andriãa, 14.77 Andriãeva misao iz ålanka O arhivima, citirana na poåetku rada,

korespondentna je sa ovom Makijavelijevom tezom, da ne kaÿemo da je iz weizvedena.

78 Ivo Andriã u Berlinu 1939—1941, 78.

Teško je naãi drugaåije objašwewe za pomiwawe mira sRusijom, jer je za vreme Napoleonovih osvajawa u više navra-ta potpisivan mir izmeðu Francuske i koalicionih snaga, aAndriã ne navodi o kome se miru radi, pa na osnovu kontek-sta treba pretpostaviti da se objekcija data u Travniåkoj hro-nici odnosi na mir u Tilzitu, potpisan 8. jula 1807. godine.

S obzirom na to da je vreme u kome je delo pisano utica-lo i na izbor arhivske graðe, kada su u pitawu Napoleonoviratovi, akcenat je stavqen na rat s Rusijom 1812. godine, u ko-me je na strani Napoleona (Francuske) uåestvovala i Austri-ja, „sa snagama od preko 30.000 qudi, pod knezom Švarcenber-gom", ali se austrijski konzul u Travniku, tada veã fon Pau-liã, pravio da o tome ne zna ništa.

Davil je, prepušten sam sebi, strepeãi, kao i obiåno upredratnim i ratnim vremenima, nastojao da u razgovorima srelevantnim qudima dobije, bar indirektno, što više sazna-wa: prvo o moguãnosti izbijawa rata, a zatim o zbivawima uruskim ravnicama. Od najinteligentnijeg i najrazboritijegstanara Konaka, teftedara Tahir-bega, uoåi rata åuo je misaorelevantnu i za HH¡ vek:

„Obratite paÿwu pa ãete videti da je taåno da gde god pro-širi hrišãanska Evropa svoju vlast", rekao mu je teftedar, „sasvojim obiåajima i ureðewima, tu doðe i rat, meðuhrišãanskirat … I ako bi se ikad, po voqi sudbine, desilo da mi izgubi-mo ove krajeve i da ih osvoji neka hrišãanska zemqa, kao štomaloåas pomenuste, sa wima bi bilo isto. Tako bi se moÿdamoglo desiti da se, kroz sto ili dvesta godina, na ovom istommestu gde vi i ja sada razgovaramo o moguãnosti tursko-hri-šãanskog rata, koqu i krve meðu sobom hrišãani, osloboðeniispod osmanlijskog gospodarstva."

Meðutim, ova vizionarska razmišqawa bila su mawe re-levantna za strukturu romana i za wegovu ideju, od Ibra-him-pašinog rezonovawa povodom Napoleonovog ulaska u spa-qenu Moskvu.

Saznavši za tu åiwenicu, Ibrahim-paša postavio je Da-vilu provokativno pitawe: „Ali zašto Vaš car ide sada,pred zimu, na sever? To je opasno. Opasno. Voleo bih da gavidim malo juÿnije." A zatim je Davilu ispriåao „kako je ne-kada Gisari Åelebi-han krenuo na Rusiju, razbio u nekolikomahova protivniåku vojsku koja se neprestano povlaåila, svedubqe i dubqe, na sever. Tada je pobedniåkog hana iznenadilazima. Wegova dotle pobedonosna vojska zbunila se i uplaši-la a divqi nevernici, rutavi i navikli na studen, stali su

108

da je napadaju sa svih strana. Tada je Gisari Åelebi-han rekaopoznate reåi:

'Kad åoveka napusti sunce wegovog zaviåaja,Ko ãe mu posvetliti na putu povratka' ".A cela ta priåa potekla je od umnog Tahir-bega. U stvari,

on je „objasnio i veziru i ostalima da su Francuzi veã oti-šli predaleko i da se bez velike štete ne mogu više povu-ãi". I to se obistinilo. Tahir-beg je, na osnovu sudbine Gi-sari Åelebi-hana, predvideo buduãnost francuske armade uRusiji 1812. godine, a Andriã je, baveãi se sudbinom Napole-ona ali i Gisari Åelebi-hana, u Travniåkoj hronici predvideosudbinu Hitlerovih armija, koje su u zimu 1941. godine — pohladnoãi sliånoj onoj iz 1812 — stigle pod Moskvu i pretr-pele poraz od koga se više nikada nisu mogle potpuno opora-viti. I Andriã i wegov lik: Tahir-beg, traÿili su, po Ma-kijavelijevom receptu, buduãnost u prošlosti.

Travniåku hroniku oduvek sam smatrao za najboqe Andri-ãevo delo. A tek sada, nakon ovog teksta o kome sam godinamarazmišqao, shvatio sam zašto. U Travniåkoj hronici, višenego u ostalim delima, Andriãevo vreme determinisalo jeprošlost. On se u tom romanu, u stvari, bavio sadašwim vre-menom u prošlosti, kako bi rekao Aurelije Avgustin — koga jecitirao u jednom od razgovora s Jandriãem79 — pa je, prematome, pisao o onom što je sam video i rukom dotaknuo, a to jedelu dalo posebnu ÿivost, kakva se retko sreãe u istorijskimromanima.

109

79 Sa Ivom Andriãem, 36—37.

MILIVOJ SREBRO

ROMANESKNA SINTEZA DVA KULTURNAMODELA

Recepcija dela Meše Selimoviãa u Francuskoj

Pisac kompleksnog identiteta

Posle srdaånog prijema koji je sredinom pedesetih godi-na ukazala „mudracu sa Balkana" — Ivi Andriãu i neskrive-nih simpatija sa kojima je propratila wegovo „krunisawe" uStokholmu 1961. godine, posle otkriãa, tokom šezdesetih, ta-lentovanog i kontroverznog barbarogenija iz Crne Gore —Miodraga Bulatoviãa, francuska kritika ãe pozdraviti saoduševqewem i dva srpska romansijera åije su kwige preve-dene u drugoj polovini sedamdesetih godina: Branimira Šãe-panoviãa i Mešu Selimoviãa. U stvari, da budemo precizni-ji, kritika ãe sa posebnim entuzijazmom propratiti naroåitowihova remek-dela, romane Usta puna zemqe i Derviš i smrt,dok ãe wihove ostale kwige izazvati mawe-više skromno in-teresovawe.

Pre nego što se detaqnije posvetimo analizi recepcijedela Meše Selimoviãa u Francuskoj, podsetimo ukratko naspecifiånosti ovoga pisca koje mogu biti od koristi za razu-mevawe wegove poetike i pogleda na svet, specifiånosti kojeje intuitivno osetila i francuska kritika, sagledavajuãi ih,doduše, na jednom širem kulturološkom planu i operišuãiglobalnim pojmovima kao što su „zapadni" i „orijentalni"kulturni modeli. O åemu je, dakle, reå?

Potomak jedne bosanske porodice koja se preobratila uislam,1 Meša Selimoviã se opredelio za srpsku kwiÿevnost

110

1 Videti u vezi sa ovim pitawem autobiografsku kwigu Meše Selimo-viãa Sjeãawa, „Sloboda", Beograd 1997.

åiji je jezik, tradiciju i duh prihvatio kao svoje.2 Pitawepripadnosti moÿe uneti pometwu u duh bilo koje osobe obuze-te problemom identiteta. Kod ovog pisca ono je pak odigraloveoma znaåajnu ulogu na stvaralaåkom planu. Svestan dvojno-sti svoga identiteta i svih dobrih i loših strana koje ono usebi nosi, Selimoviã je uvek umeo da za svoje delo iz wegaiscrpi ono najboqe: nijednoga trenutka nije prestao da negujeinteres za muslimansku tradiciju, a u isto vreme uvek je znaoda ostane veran srpskoj kulturi. Takav stav koji je odraz kakotolerancije tako i duha širokih vidika, pokazao se više ne-go plodonosan.

Derviš i smrt,3 wegovo glavno delo, na sjajan naåin jeizrazilo tanane nijanse srpskog jezika, koji se pokazao savr-šeno „sposobnim" da iskaÿe jednu viziju sveta u uskoj vezi sabosanskom muslimanskom tradicijom i filozofijom Korana.Meðutim, kako bi višeslojno znaåewe ovog izvanrednog ro-mana, kao i romaneskna poetika Meše Selimoviãa bili štoboqe osvetqeni, potrebno je obratiti paÿwu i na ostale ka-rakteristike ovog romansijera: na wegovu neobiånu stvaralaå-ku imaginaciju voðenu solidnim poznavawem psihologije åo-veka u neprestanom sukobu sa drugima i sa samim sobom, na ja-snu misao proÿetu modernom filozofijom, kao i na savršenuveštinu pripovedawa uvek u skladu sa odabranom romanesk-nom formom. Zahvaqujuãi spomenutim kvalitetima, Selimo-viãev roman je uspeo da dosegne sjaj, dubinu i univerzalni ka-rakter, osobine svojstvene jednom remek-delu.

Da je doista reå o remek-delu, dokaz je, izmeðu ostalog, iuspeh koji je ova kwiga doÿivela u svetu, kao i åiwenica da jedo danas prevedena na više od dvadeset jezika! Što se pak ti-åe naåina na koji je Derviš i smrt doåekan u Francuskoj, za-nimqivo je istaãi sledeãi podatak: iako ovenåan slavom ubivšoj Jugoslaviji i veoma cewen u inostranstvu, ovaj romannije u prvo vreme uspeo da zadobije poverewe francuskih iz-davaåa.4 Ipak, uprkos tome nesporazumu, francuska kritika je

111

2 Meša Selimoviã je više puta jasno potvrdio svoju pripadnost srp-skoj literaturi. Taj izbor nisu svi uvek znali da poštuju, i uzroke su traÿi-li izvan domena kwiÿevnosti. Meðutim, kritiåari i istoriåari kwiÿevno-sti od autoriteta su neoborivim argumentima pokazali da se ova åiwenicane moÿe dovoditi u pitawe. Videti: Predrag Palavestra, Posleratna srpskakwiÿevnost 1945—1970, „Prosveta", Beograd 1972, i Jovan Deretiã, Istorijasrpske kwiÿevnosti, „Nolit", Beograd 1983.

3 Roman je u prevodu M. Begiãa i S. Meris (S. Meuris), a u adaptacijiS. Meris izašao 1977. godine u izdavaåkoj kuãi Gallimard. Novo izdawe se po-javilo kod istog izdavaåa 2004. godine u prestiÿnoj kolekciji „L'imaginaire".

4 Prevod romana je prvo bio ponuðen izdavaåkoj kuãi Flammarion. Iz-davaå je, meðutim, zahtevao izmene na tekstu koje su, po mišqewu Midhada

od poåetka reagovala veoma pozitivno. I ako se izuzme neko-liko kritiåara koji nisu uspeli da pronaðu kquå za razumeva-we wegove sofisticirane poetike, moÿemo konstatovati da jeovaj roman u globalu bio dobro prihvaãen, shvaãen i ocewen,naroåito u novinskim prikazima.

Egzotiåni dekor i dubina filozofske misli

Derviš i smrt je najpre privukao radoznalost svojim isto-rijskim dekorom koji, po mišqewu francuske kritike, nosiu sebi odreðenu dozu egzotiånosti: Bosna u osamnaestom vekupod tlaåiteqskom i nazadnom vladavinom Turaka. A glavnilik romana, jedinstven u srpskoj kwiÿevnosti, zasigurno jepotkrepio ovo mišqewe: reå je o dervišu Ahmedu Nurudinu,šeiku tekije mevlevijskog reda, liånosti koja nema svog pan-dana u zapadnoj kwiÿevnosti. Meðutim, kritika je ubrzo shva-tila da, pored ÿivopisnog karakatera koji lako osvaja rado-znale duhove, Derviš i smrt nudi, ali i traÿi mnogo više.Egzotiåni dekor sluÿi, zapravo, piscu kao podloga na kojojon sa virtuoznošãu ispreda jednu uzbudqivu priåu u kojoj seprepliãu razliåite teme, kako je to veã uoåio kritiåar listaFigaro. „Derviš i smrt ne bi bio veliki i divan roman",primeãuje on, „da pisac nije uspeo da na umetniåki bespreko-ran naåin razvije teme koje, kao u kakvoj moãnoj fugi, opleme-wuju jedna drugu tokom åitavog dela."5

Pogledajmo najpre glavnu temu kwige, koja ãe nam pomoãii da boqe uoåimo one aspekte romana na kojima je kritikanajviše insistirala. Reå je, dakle, o dervišu Ahmedu Nuru-dinu koji, posle odreðenog vremena posveãenog potrazi za du-hovnim mirom i meditacijama koje nalaÿe red kome pripada,biva suoåen sa jednim teškim problemom: wegov brat Harun,iako nevin, biva bez suðewa pogubqen od strane turskih vla-sti. Preneraÿen ovom nepravdom, glavni junak napušta spo-koj koji mu je pruÿala wegova nepokolebqiva vera i odluåujeda se sam izbori za pravdu, uz pomoã svoga prijateqa Hasana— kultivisanog trgovca i velikog sladostrasnika — razraåu-navajuãi se sa lokalnim vlastima i preuzimajuãi wihovo me-sto. Nekada duboko poboÿan i voðen religioznim uverewima,

112

Begiãa, bile neprihvatqive, pa je rukopis odbijen. Nekoliko godina kasnije,objavqen je konaåno u izdavaåkoj kuãi Gallimard. Videti: Radovan Popoviã,Ÿivot Meše Selimoviãa, BIGZ, Beograd 1988.

5 G. L. C.: „Déjà la Bosnie" (Bosna uveliko), Le Figaro, 24. septembar,1977.

Nurudin, posle dolaska na vlast, doÿivqava veliku metamor-fozu. Poåiwe da odobrava i prihvata dela koje bi, kao pri-padnik derviškog reda, trebalo da odbaci i åak potpisujesmrtnu kaznu svog najvernijeg prijateqa, Hasana. Na kraju,potpuno preobraãen i bez iluzija i nade da ãe ikada pronaãiizgubqeno spokojstvo, i sam biva osuðen na smrt.

Kako to veã pokazuje glavna tema, Derviš i smrt je više-slojna kwiga u kojoj pisac postavqa veliki broj etiåkih, psi-holoških i metafiziåkih pitawa. Izdvojimo nekoliko: ose-tqiv odnos izmeðu vere i duÿnosti, izmeðu liånih moralnihubeðewa i zakona, odnos duhovnosti prema vlasti, vlasti pre-ma prijateqstvu, smrti prema vlasti i fenomenu moãi itd.Oåigledno je da je tema koja zaokupqa centralno mesto u roma-nu pitawe vlasti i fenomen moãi, zbog åega, uostalom, pisaci nastoji da sa toliko suptilnosti opiše sve wihove oblikei sve wihove odnose sa ostalim pitawima koja odreðuju åove-kovo postojawe.

Razliåiti vidovi fenomena vlasti

Fenomen vlasti odnosno moãi, kao dominantna tema ovo-ga dela, izazvao je, razume se, najviše interesovawa kod kwi-ÿevnih kritiåara. Pogledajmo neka od wihovih zapaÿawa. ZaEdgara Rajšmana, kritiåara dnevnika Le Monde,6 problemati-ka romana poåiva na nemoguãnosti glavnog lika da pomirisvoja unutrašwa stremqewa sa funkcijom na kojoj se nalazi.Zato on insistira na nespojivosti obavqawa svetovne vlastisa voðewem duhovnog ÿivota, nalazeãi u tome razloge moral-nog pada derviša Ahmeda Nurudina. Istog mišqewa je i PjerMartens7 koji saÿima åitawe romana Derviš i smrt jednomreåenicom pozajmqenom od Sen-Ÿista: „Nemoguãe je vladatibezgrešno!" Što se tiåe kritiåara BCLF-a,8 on akcenat sta-vqa na „neumoqivu mašineriju kojom vlast sve bespoštednoizopaåuje", dok kritiåar revije L'Actuel9 paÿwu posveãuje me-tafiziåkoj strani romana koji je, po wegovom viðewu, „jedna

113

6 Edgar Reichmann: „Le derviche et le commissaire" (Derviš i komesar),Le Monde, 14. oktobar 1977.

7 Martens: „On ne peut regner innocemment" (Nemoguãe je vladati bezgre-šno), Le Soir (Brisel), 14. Septembar 1977, str. 20.

8 „Selimovic (Mesa) / Le Derviche et la Mort" (Selimoviã (Meša) / Der-viš i smrt), BCLF, jun 1978.

9 Pierre Willemart (Pjer Vilmar): „Le Derviche et la Mort par Mesa Selimo-vic" (Derviš i smrt Meše Selimoviãa), L'Actuel (Brisel), 1977. br. 5, tom 2,str. 64.

od najosobenijih meditacija o neobiånom odnosu smrti i mo-ãi".

Najpotpuniju analizu pitawa vlasti u romanu Derviš ismrt dala je Ÿanin Matijon u svom tekstu objavqenom u åaso-pisu La Quinzaine littéraire.10 Ona je definisala Selimoviãevodelo kao „roman-feqton o despotizmu" u kom pisac na izvan-redan naåin slika svet koji poåiva na korupciji, smicalica-ma, izdajama i nasilništvu. Ona isto tako stavqa akcenat narazliåite odnose izmeðu pojedinca i vlasti, odnose koji serazvijaju gotovo uvek na štetu pojedinca. Ovi kompleksni od-nosi u potpunosti slede glavnu intrigu romana koji se po-stupno pretvara u istinsku „dramu u tri åina" i to po slede-ãoj šemi:

Prvi åin: vlast i pojedinac u laÿnom odnosu mirne ko-egzistencije.

Drugi åin: vlast kao uništiteq pojedinca koji joj je pot-åiwen.

Treãi åin: vlast kao uništiteq pojedinca koji je wenosamo oliåewe.

Ako iskquåimo prvi odnos „mirne koegzistencije", kojije uostalom laÿan, vlast kod Selimoviãa, onakva kakvu je vi-di Ÿanin Matijon, je uvek „uništiteq", naroåito onda kadadostigne svoj vrhunac — apsolutnu moã. A pojedinac? Na kojinaåin on moÿe da se postavi kako bi izmakao kanxama oveuništiteqske sile åija je meta? Kako joj se on moÿe suprot-staviti i saåuvati svoj integritet? U Selimoviãevom romanu,po reåima kritiåarke, nema izlaza, nema spasa. A ni nade. Jerkroz ovu priåu o åestitom åoveku koji potom postaje „xelat, ada toga nije ni svestan", pisac romana Derviš i smrt nam da-je na znawe „koliko kukaviåluka ima u nadi".

Isti zakquåak, pun pesimizma — koji takoðe ne pruÿani najmawu šansu za spas Selimoviãevom junaku — nalazimou ålanku Andrea Klavela.11 Ovaj kritiåar potkrepquje svojutvrdwu jednim Selimoviãevim citatom izvuåenim iz Koranapo kome „åovek je uvek na gubitku", stavqajuãi tako akcenat nakobnu stranu åovekovog postojawa. Istorija, po wegovom shva-tawu, deluje protiv pojedinca kao neka vrsta kobi koja odlu-åuje o qudskoj sudbini. U ovom konkretnom sluåaju ona je joši u uskoj vezi sa naåinom ureðewa otomanske vlasti koji neu-

114

10 Janine Matillon: „Il y a dix ans en Yougoslavie — Une œuvre de premièregrandeur" (Pre deset godina u Jugoslaviji — delo od ogromne vrednosti), LaQuinzaine littéraire, 16—31. oktobra 1977, str. 10—11.

11 André Clavel: „Venue de l'Est, une méditation sur le pouvoir" (Meditaci-ja o vlasti koja nam dolazi sa istoka), La Gazette de Lausanne — Journal deGenève, 21. januar 1978.

mitno stvara „neku vrstu potkazivaåke atmosfere u kojoj svakoneizmerno pazi na svoje postupke kako bi saåuvao vlastitukoÿu". A tragiåni poloÿaj junaka je pojaåan, zakquåuje Klavel,odreðenim „anti-malroovskim" notama Selimoviãevog roma-na koji na kraju podseãa na gråku tragediju, ali „izjalovqe-nu", onu koja ne donosi katarzu.

Filozofija akcije

Tragiåna sudbina Ahmeda Nurudina koja posle završetkaåitawa romana ostavqa gorak ukus, privukla je paÿwu još ne-koliko kritiåara. Oni, meðutim, imaju nešto drugaåiju vizi-ju uzroka propasti glavnog junaka. Izdvojimo, kao ilustraciju,dve najzanimqivije interpretacije: prvu je razvio Loran Ko-vaå, saradnik revije La Nouvelle Revue Française, a drugu je uåasopisu Cahiers de l'Est izloÿila Sanda Stolojan.

Kada je u pitawu tekst Lorana Kovaåa,12 odmah moÿemo za-paziti da se on razlikuje od ostalih po svojoj analitiånostii jasnoãi, ali i po gledištu autora koji pre svega insistirana filozofskoj dimenziji Derviša i smrti. On ãe upravo ufilozofskom „sistemu" pisca, implicitno izloÿenom u kwi-zi, traÿiti objašwewa za postupke Selimoviãevih junaka,kao i za uzroke poraza derviša Ahmeda Nurudina. Kovaåevainterpretacija inspirisana pre svega filozofskom stranomromana, ne zanemaruje, naravno, ni problem fenomena vlasti:ona ga jednostavno vidi drugaåije. Uostalom, ovaj kritiåar ipriznaje da je mesto koje u kwizi zauzima ovaj problem veomaznaåajno, ali kategoriåki odbija svako „ideološko åitawe"Selimoviãevog dela. Svesti roman Derviš i smrt na „obiånupriåu sa politiåkom podlogom" je, po wemu, isto što i ne-popravqivo osakatiti delo.

Za ovog kritiåara, odnos åoveka sa vlašãu je, kao i svakidrugi, uslovqen odgovorom na glavno pitawe koje roman po-stavqa: kakav stav åovek treba da zauzme prema samom sebi?Åovek, po wegovom mišqewu, ne zavisi od spoqašwih fak-tora, veã sam sebe odreðuje, i to upravo svojom voqom i svo-jim izborom da li ãe da dela ili ne. U ovoj ideji se lako pre-poznaju pojedini principi filozofije akcije, toliko drageMalrou i Hemingveju, sa kojima Kovaå i uporeðuje Selimovi-ãa. Sledeãi istu logiku, kritiåar NRF-a istiåe da roman

115

12 Laurand Kovacs: „Mesa Selimovic: Le Derviche et la Mort" (Meša Seli-moviã: Derviš i smrt), La Nouvelle Revue Française, oktobar 1978, br. 309,str. 142—145.

Derviš i smrt treba pre svega shvatiti kao „pobunu protivtoliko åeste pasivnosti åoveka kada je u pitawu wegova sop-stvena sudbina", ili još kao „potvrdu da je åovek iskquåivosvojom greškom 'zatoåenik' svoje sudbine". Kako bi što boqeargumentovao svoje hipoteze, on se potom upušta u analizudva najznaåajnija lika romana: derviša i wegovog prijateqaHasana. Ova dva lika, åiji se putevi ukrštaju, oliåewa su dvasuprotna principa, i wihova se mesta na kraju romana mewa-ju: junak postaje anti-junak i obrnuto.

Da bi svoju poruku uåinio što jasnijom, Selimoviã nampredoåava, objašwava Kovaå, dve qudske sudbine, dva lika ko-ji pripadaju razliåitim psihološkim tipovima i koji imajuopreåne stavove kako prema sopstvenim liånostima, tako iprema svetu koji ih okruÿuje. S jedne strane nalazi se prota-gonista koji, u stvari, poseduje sve odlike anti-junaka. U pi-tawu je åovek koji je samo oliåewe „bolesne pasivnosti" i„mlake osredwosti", i koji izaziva sopstvenu smrt „svojimkukaviålukom, nesposobnošãu da ÿivi, kao i svojim nepre-stanim šurovawem sa silama smrti". Sa druge strane, pisacslika jedan, po svojim osobinama, suprotan lik koji je, premamišqewu istog kritiåara, u stvari, istinski junak. U pita-wu je Hasan, „vatreni vitez", „junak ovenåan svim vrlinama",oliåewe „ÿivotnog poleta" i akcije. Selimoviã nam, dakle,kroz ovaj par koji poåiva na suprotnosti, predoåava svoju vi-ziju qudskog bitisawa. Ali, Kovaå u isto vreme upozorava daove dve liånosti ni jednog trenutka u romanu nisu predsta-vqene šematski kao, na primer, „beli i crni vitez". Ne, kodovog pisca ne treba traÿiti nikakve manihejske šeme. Wego-ve ideje su izraÿene sa „vrhunskom suptilnošãu", a wegovafilozofija akcije se, na kraju krajeva, pokazuje „više kao al-truistiåka, a mnogo mawe kao didaktiåka", za razliku od onekoju poznajemo kod Malroa i Hemingveja.

Sanda Stolojan13 se takoðe poziva na filozofiju akcije uSelimoviãevom delu, ali ona o woj, kao i o liku Hasana, imapotpuno drugaåije mišqewe, što upravo i objašwava zbog åe-ga su zakquåci koje ona izvodi toliko udaqeni od Kovaåevih.Kritiåarka åasopisa Cahiers de l'Est vidi na isti naåin kaoi kritiåar NRF-a tragiåan kraj Ahmeda Nurudina i wegov po-raz pred zamkama vlasti, u åemu i nalazi uzroke wegovog stal-nog odbijawa da dela. Obuzet meditacijama i voðen zakonimai mudrostima Korana, ovaj junak ne uspeva da se uhvati u ko-štac sa vlašãu, jer „ne ume da gospodari mehanizmima u koje

116

13 Sanda Stolojan: „Le Derviche et la Mort par Mesa Selimovic" (Derviš ismrt Meše Selimoviãa), Cahiers de l'Est, 1978, br. 12/13, str. 187—189.

se upleo". Meðutim, za Sandu Stolojan, gubitnik je u istovreme i Hasan: iako je u romanu predstavqen kao „åovek odakcije", on je, zapravo, „bezvoqan". Sa ove taåke gledišta,likovi o kojima je reå se, po mišqewu kritiåarke, uopšte nerazlikuju, iako su, u suštini, veoma razliåiti. Razlika sebriše, jer su obojica predstavnici jednog zastarelog i u tra-diciji ukorewenog sveta, „sveta koji je odavno, umesto kon-kretne akcije, odabrao za vodiåa reå, posmatrawe i razmatra-we stvarnosti koja ga okruÿuje". Na kraju Stolojan zakquåujeda je suštinsko pitawe koje roman Derviš i smrt postavqazapravo „pitawe borbe izmeðu savremenog sveta i mudrostikoju nam nudi tradicija", borbe u koju Selimoviãevi junacinisu sposobni da se upuste.

Sinteza dva kulturna modela

Kritiåari su, naravno, obratili paÿwu i na kwiÿevnekvalitete Derviša i smrti. Wihova zapaÿawa, iako odrazrazliåitih ukusa i gledišta, odnose se, u stvari, na nekoli-ko glavnih elemenata romaneskne poetike Meše Selimoviãa.Pre svega, oni su u ovome delu uoåili odreðeni orijentalni„prizvuk", koji se najviše ogleda u karakterima junaka i broj-nim citatima iz Korana. Ali, ako je poreðewe sa istoåwaå-kom kwiÿevnošãu i bilo oåekivano, kritiåari se nisu zado-voqili pojednostavqenim stereotipnim zakquåcima svakakoimajuãi u vidu åiwenicu da Selimoviã pripada redu evrop-skih pisaca. Drugim reåima, oni su se trudili da tumaåeweovog romana ne ograniåe samo na wegov egzotiåni istoåwaåkidekor, veã da u obzir uzmu i wegovu semantiåku višeslojnost.Ono bogatstvo znaåewa koje je u uskoj vezi upravo sa pišåevompripadnošãu dvama razliåitim kulturnim modelima, pripad-nošãu koja je Selimoviãu i omoguãila da ostvari autentiånuromanesknu sintezu „istanåane istoåwaåke mudrosti i evrop-skog naåina mišqewa", kako to istiåe i Predrag Matveje-viã.14

Povodom ovoga pitawa, obratimo paÿwu najpre na zani-mqivo gledište Ogista Riša15 po åijem mišqewu Selimovi-ãev roman predstavqa sofisticiranu kompoziciju u kojoj se,veoma skladno, ukrštaju dva kwiÿevna modela u suštini veo-

117

14 Predrag Matvejevitch (Matvejeviã): „Le roman du pouvoir" (Roman ovlasti), Le Monde diplomatique, jul 1978.

15 Auguste Rich: „Le Derviche et la Mort par Mesa Selimovic" (Derviš ismrt Meše Selimoviãa), La Gazette du lecteur, januar 1978.

ma razliåita: istoåwaåka povest i šekspirovska drama. Prvise ogleda u specifiånom ritmu romana koji podseãa na „mo-notonu melodiju kroz koju se probijaju iskrice jednog senzi-bilnog uma". Kada je u pitawu drugi model, Riš iznosi dvainteresantna zapaÿawa. Najpre ukazuje na ideju vlasti koja„sve bespoštedno izopaåuje" i privlaåi naratora romana „sna-gom kojoj je teško odoleti", kao što je to sluåaj u Šekspiro-vim dramama. A potom podvlaåi univerzalni karakter Dervi-ša i smrti, karakter koji, baš kao i kod Šekspira — preci-zira Riš — prevazilazi „dimenziju individualnog", pojedi-naånog kako bi dostigao „nešto qudski mnogo dubqe", neštošto se odnosi na suštinu åovekovog bitisawa.

Edgar Rajšman takoðe konstatuje da ovaj roman posedujeduh istoåwaåke povesti i uporeðuje ga sa priåama iz Hiqadu ijedne noãi.16 Ali, pri tome upozorava da ovaj orijentalni ele-ment ne spreåava pisca da postavqa „uznemirujuãa pitawa"na jedan sasvim moderan naåin — posredstvom „jedne istanåa-ne psihološke analize" koja savršeno odgovara romanesknojkonstrukciji „bez mane". Ni Aleks Matalija, kritiåar listaMéridional,17 ne pokazuje ništa mawe divqewa kada su u pita-wu umetniåki kvaliteti ovog romana, ali on ima nešto dru-gaåiji stav o wegovom orijentalnom karakteru. On, naime,smatra da Derviš i smrt nosi u sebi pre svega „ukus, tana-nost i kompleksnost slovenskih priåa i bajki".

P. Ozuf, saradnik revije Les Livres,18 naroåito je odu-ševqen naåinom na koji Selimoviã tretira fabulu romana.Priåa se u Dervišu i smrti razvija, po wegovom mišqewu,oko jedne veã „istrošene teme", ali stroga i lucidna kompo-zicija ovoga dela nam otkriva kvalitete „jednog velikog pi-sca". Navedimo, ilustracije radi, još samo jedno zapaÿawe: uveã citiranom tekstu posveãenom fenomenu vlasti,19 ŸaninMatijon stavqa poseban akcenat na drugu specifiånu karak-teristiku ovog romansijera, na wegovu sposobnost da pronaðeodgovarajuãi narativni modus, neku vrstu „gipke" naracije ukojoj se „smirenost misli i silovitost akcije kombinuju savelikom pedantnošãu".

Mogli bismo, naravno, na ovom mestu nastaviti sa izla-gawem gledišta ostalih kritiåara åija se mišqewa bitno nerazlikuju od ovih koje smo upravo predstavili. Mogli bismo,

118

16 Edgar Reichmann: Op. cit.17 Alex Mattalia: „Du Christ à Tito en passant par Moscou" (Od Hrista do

Tita, ne zaobilazeãi Moskvu), Le Méridional, 6. novembar 1977.18 P. Ozouf: „Selimovic (Mesa) — Le Derviche et la Mort" (Selimoviã Me-

ša — Derviš i smrt), Les Livres, oktobar 1978. br. 240.19 Janine Matillon: Op. cit.

takoðe, pomenuti još nekoliko detaqa koji se tiåu nekih dru-gih aspekata romana. Ali, suština je veã u dobrom delu izlo-ÿena i moÿemo, dakle, konstatovati da je Derviš i smrt nai-šao na dobar prijem kod francuske kwiÿevne kritike. O od-reðenim estetskim vidovima romana, kao i o nekim od temakoje sreãemo u ovom Selimoviãevom remek-delu (posebno onekoje dotiåu univerzalna pitawa qudskog postojawa, kao štoje, na primer, odnos na relaciji åovek—vlast odnosno moã)iznesena su, kao što smo pokazali, veoma interesantna zapa-ÿawa. Ipak, treba priznati da ovaj roman koji, po reåimajednog kritiåara, „izaziva veoma interesantne refleksije",zahteva mnogo više. A to više moguãe je dosegnuti samo jed-nim sintetiåno-analitiåkim prilazom prilagoðenom hibrid-nom karakteru ove kwige, karakteru koji proistiåe iz razli-åitih kulturnih modela na kojima se zasniva Selimoviãevaromaneskna poetika.

„Tvrðava": u dubokoj senci „Derviša i smrti"

Uspeh koji je kod francuske kritike doÿiveo Derviš ismrt podstakao je izdavaåku kuãu Galimar da, nekoliko godinakasnije, objavi i drugi roman istog autora: Tvrðavu.20 Da pod-setimo, istorijski okvir je isti (Bosna pod jarmom turskevlasti), kao i egzistencijalni problem koji postavqa ovo de-lo: problem odnosa pojedinca sa tiranskom vlašãu. A posta-vqa se i ista dilema: kako se suprotstaviti silama istorije,åesto neuhvatqivim, koje upravqaju qudskim sudbinama? Ovaneosporiva sliånost izmeðu dva romana da se lako objasniti.Ona je rezultat jedne Selimoviãeve kwiÿevne zamisli koja,naÿalost, nikada neãe ugledati svetlost dana.21 Pišåeva ide-ja bila je, naime, da napiše bosansku trilogiju åija bi prvadva dela åinila upravo ova dva romana. Iako je Tvrðava zami-šqena kao sastavni deo buduãe trilogije, ona se moÿe åitatikao potpuno samostalano delo u kojem pisac otvara nove per-spektive u tumaåewu veã ranije izloÿenih tema. Ovaj romanje, zapravo, još jednom potvrdio pišåev raskošni talenat, ida kojim sluåajem Derviš i smrt nije bio napisan, Tvrðava bizasigurno bila smatrana glavnom Selimoviãevom kwigom, ka-ko je to veã zapazila jugoslovenska kritika toga doba.

119

20 U prevodu Ÿana Deska (Jean Descat), Gallimard, 1981.21 U jednom pismu upuãenom Dobrici Ãosiãu 1968. godine, Meša Se-

limoviã govori o ovoj zamisli. U tom periodu on je još uvek radio na ruko-pisu Tvrðave koji je tada nosio naziv Grad koji ne postoji. Videti: R. Popo-viã, Op. cit.

Što se tiåe wegovog prijema u Francuskoj, ovaj roman jeostao u senci Derviša i smrti. Konkretnije, kritika je poka-zala sasvim skromno zanimawe za Tvrðavu, a oni koji su seipak potrudili da je proåitaju, åitali su je, izgleda, priliå-no nehajno, što potvrðuju i wihovi komentari koji vrve odopštih mesta. Navešãemo, kao primer, samo nekoliko stereo-tipnih zapaÿawa koja se nalaze u tekstovima napisanim po-vodom ovoga romana: po mišqewu kritiåara, reå je pre svegao „romanu koji odvodi åitaoca u nepoznate predele", o priåinapisanoj u „istoåwaåkom duhu", ili pak o kwizi åija atmos-fera odiše „egzotikom".22

Nekoliko kritiåara je, ipak, posvetilo malo više pa-ÿwe ovom delu. Svakako, i oni su ga åitali imajuãi u viduDerviš i smrt i insistirajuãi na dodirnim taåkama ova dvaromana: na primer, razmišqawa o fenomenima vlasti i mo-ãi, ili o univerzalnim problemima koji se tiåu tragiåne di-menzije qudskog postojawa — naroåito, o patwi i smrti. Me-ðutim, neki od ovih kritiåara su se zadrÿali i na odreðenimpitawima koja su svojstvena Tvrðavi. U tome smislu, tekst Lo-rana Kovaåa, objavqen u reviji La NRF, se åini najreprezen-tativnijim.23 Dva vaÿna zapaÿawa se u wemu izdvajaju: prvo setiåe teme rata, a drugo teme vlasti — veã dosta eksploatisa-ne u prethodnom romanu. Ove dve teme se razvijaju kroz priåuo sudbinama Selimoviãevih junaka, jer rat, kao i ugwetaåkavlast, åine sastavni deo ÿivota u ovom opresivnom svetu åijije simbol tvrðava. Baš zbog toga kritiåar ova dva fenomenaanalizira iz ugla unutrašwe stvarnosti romana. U oåima ju-naka Tvrðave, napomiwe Kovaå, vlast i rat su viðeni kao nad-reðene, neuhvatqive sile koje potpuno prevazilaze pojedinca.Rat, kao proÿivqeno iskustvo, ostaje uvek „zatamwen", prigu-šen, neuhvatqiv. Gotovo isti sluåaj je i sa vlašãu. A da bipodvukao weno svojstvo neuhvatqivosti, Selimoviã se kori-stio jednim posebnim postupkom: on je potpuno zaklonio we-no delovawe „od pogleda", stavqajuãi na taj naåin akcenat nawenu tajnovitost, wenu ezoteriånu, gotovo misterioznu di-menziju.

120

22 Videti: Pierre Combesco (Pjer Kombesko): „La Forteresse de Mesa Seli-movic" (Tvrðava Meše Selimoviãa), Les Nouvelles littéraires, 2—9 april 1981;„La Forteresse par Mesa Selimovic", Différences, maj 1981; Pierre Descamps (PjerDekam): „La Fortresse par Mesa Selimovic, Feuille d'Annonces valenciennes, 12.septembar 1981.

23 Laurand Kovacs: „Mesa Selimovic: La Forteresse" (Meša Selimoviã:Tvrðava), La Nouvelle Revue Française, jul—avgust 1981, br. 342—343, str. 219—221.

Benoa Konor, saradnik åasopisa La Quinzaine littéraire,analizira jedan drugi aspekt Tvrðave: simboliåki.24 Po wego-vom mišqewu, pisac koristi ovu simboliåku dimenziju ro-mana kako bi prikazao najizopaåeniju stranu vlasti åiji jeciq da „svakoga od nas pretvori u tvrðavu tišine, straha inepoverewa". Reå je, u stvari, o izopaåenosti prikrivenojiza maske suptilnog delovawa. Jer, istiåe Konor parafrazi-rajuãi Selimoviãa, vlast deluje tako da „sam narod åini zidkoji ga razdvaja od vlasti".

I na kraju, osvrnimo se ukratko na još jedno interesant-no gledište, na interpretaciju Lusijena Gisara, kritiåaralista La Croix.25 Iako zamera piscu Tvrðave da je „prenatrpaosvoje delo filozofskim mudrovawima", on ipak istiåe kom-pleksnost i dubinu wegove romaneskne vizije. Kroz jedan „iz-nenaðujuãi spoj" narodnog podsmešqivog duha i fatalizma,dijaloga i razmišqawa o sudbini obiånog åoveka, Tvrðava, ustvari, postavqa — kako istiåe Gisar — suštinska pitawa.Kao na primer pitawe koje naivno postavqa glavni junak ro-mana i koje beznadeÿno ostaje bez odgovora: „Kakav je to svet ukome ja, pokušavajuãi da åinim dobro, åinim zlo?"

Ova jednostavna, ali suštinska pitawa iza kojih se krijeåitava jedna vizija sveta, kao i jedan koncept kako humanizmatako i kwiÿevnosti, nisu meðutim uspela da dopru do ušijufrancuskih kritiåara, ili bar, da budemo precizniji, ne do-voqno. Tvrðava tako deli sudbinu nemalog broja znaåajnih de-la iz srpske kwiÿevnosti kojima kao jedina nada preostaje daåekaju na neka boqa vremena u Francuskoj, vremena u kojimaãe, mada u to ne moÿemo biti potpuno sigurni, buduãi „tuma-åi" pokazati više radoznalosti i paÿwe nego wihovi pret-hodnici.*

Prevela sa francuskogSawa Panteliã

121

24 Benoît Conort: „L'espoir intact" (Netaknuta nada), La Quinzaine littéra-ire, 1. jun 1981, str. 8—9.

25 Lucien Guissard: „Violences de l'Orient" (Silina Istoka), La Croix, 16.januar 1982, str. 9.

* Francuska verzija ovoga teksta je objavqena u Cahier balkanique, n° 24,INALCO, Paris, 1996.

MILOŠ KOVAÅEVIÃ

O STILU I JEZIKU RADOSLAVA BRATIÃA

Radoslav Bratiã je najprije roðewem, potom tematski isadrÿajno, i poglavito po jeziku — hercegovaåki pisac. Iliboqe reåeno: pisac srpske Hercegovine.

Gotovo da nema kritiåara koji je o Bratiãevim priåama iromanima pisao a da nije kao jednu od najbitnijih pozitivnihkarakteristika istakao baš — wegov jezik. Ali, meðu timkritiåarima skoro da nijednoga nema koji je pokušao tu taånouoåenu karakteristiku i egzaktnom jeziåko-stilskom analizompotkrijepiti. Vaqda zbog toga što je svakom åitaocu Bratiãe-vih priåa i romana ona samooåigledna. A moÿda i zato štose nije lako iz jeziåko-stilskog Bratiãevog bogatstva odluåi-ti za ono najupeåatqivije i najsuštastvenije. Lakše je åitao-cu samo skrenuti paÿwu — pa nek on sam s uÿitkom pravivrijednosnu hijerarhizaciju u pozitivnome superlativu kaoopštoj i gotovo opšteprihvaãenoj (pr)ocjeni Bratiãeva jezi-ka i stila.

Redovi što slijede pokušaj su jedne takve åitalaåke, i tonuÿno parcijalne (jer ne obuhvata sve Bratiãeve kwige) hije-rarhizacije i sistematizacije jeziåkih i stilskih osobinaodabranih Bratiãevih pripovijedaka.1 A prva i osnovna ka-rakteristika svih Bratiãevih pripovijedaka jeste naglašeno

122

1 Za analizu smo odabrali samo kwigu Najlepše priåe Radoslava Brati-ãa, u izboru i s predgovorom Rajka Petrova Noga, „Prosveta", Beograd 2003.Kwiga sadrÿi sedamnaest Bratiãevih pripovijedaka: Silazak u podrum, U za-tvoru, Slika bez oca, Gvoÿða za lisicu, Lastavica koja mi u san dolazi, Po-sluÿiteqevo zvono, Pad aviona, Ogledalo, Kuga, Ðavoqa priåa, Kobila Zekarÿe u noãi, Svaða, Igra koja to više nije, Bistra je voda u Trebišwici, Kad jesmrt bila tako blizu, Zima u Hercegovini i Kuda si pošao, Mojsije. Okvirnepriåe, prva i posqedwa, tematski nisu vezane za Hercegovinu i pisane suekavski, dok su sve ostale tematski i sadrÿajno hercegovaåke i pisane su ije-kavskim izgovorom srpskog kwiÿevnog jezika.

prisustvo priåe. Bratiã ima svoju, samosvojnu priåu, najåešãevezanu za Hercegovinu. Priåu kojoj se, poput narodnih, moÿeodrediti i poåetak, i zaplet i završetak kao razrješewe. Za-nimqivost priåe ne ogleda se, meðutim, toliko u wenom fa-bularnom toku koliko u naåinu wenog priåawa i, posebno,wenog naglašeno intendiranog djelovawa na åitaoca. Brati-ãeve priåe priåaju ponajviše o onome što je i najåešãa tema(svih) hercegovaåkih priåa. „U Hercegovini", reãi ãe u jed-noj priåi sam Bratiã, „ni o åemu niko ne priåa nego oustancima i ratovima: ko je razgonio Turke na buquke i ko ihje više posjekao." Izvan toga, još „jedino moÿeš åuti priåeo nesreãama i tragedijama. Kada te sretne åovjek u putu, akonema da ti izjavi kakvo sauåešãe, on i nema šta s tobom pri-åati". Naåin priåawa hercegovaåkih a tako samosvojno Bra-tiãevih priåa moÿda je sam pisac najboqe odslikao govoreãi,u Zimi o Hercegovini, o magiji priåawa djeda Grigorija u du-gim zimskim hercegovaåkim noãima.

„Dok priåa", veli Bratiã, „uvijek sve oko sebe ugoni ukrivicu. A onaj ko ga sluša osjeãa da je baš on taj krivac ida je kazna wemu namijewena. Kada te pogleda oštrim oåima,kao da te probada kopqem posred srca. Tako opomiwe sve okosebe da ãute i da prate ono što on plete. Dok pravi sitan vezi kucka prstima noge o pod, otkriva ritam svog i našeg disa-wa. A koga ãe tamo zadaviti ili posjeãi, nikada se ne zna.Prepušten si na milost i nemilost wegovim putevima i bes-puãima. Onako krupan i ogroman, opkoqavao nas je i osvajao,i samo je od wegovog saÿaqewa zavisilo da li ãe nas dovestii do suza ili ãe stati na vrijeme. Kad navuåe kapu na åelo,oåi mu postaju jame bezdanice. I nikada ne znaš hoãe li tegurnuti u tu provaliju. Ili moÿda spasiti. Kad u priåi svezamrsi i zaplete, samo vidiš otvoreni bezdan wegovog ÿdri-jela iz koga izlazi sve strašnije od strašnijeg. A mi se davi-mo bez oslonca i vazduha. Kad osjeti vrhunac, napravi zaokretkao ptica u vazduhu, sve izvrne i obrne da bismo se za wegovurijeå uhvatili kao za jedino spasewe. Ostane krivudavi tragputa kao kada avion brazda vedro nebo."

Djedova je priåa — oåigledno — sva usmjerena na slušao-ce. Na wihovo prihvatawe priåe, uÿivqavawe u wu, i sarad-wu s pripovjedaåem u proÿivqavawu wenoga toka. U svim svo-jim priåama kao da se Bratiã jeziåki drÿao upravo tog priåa-laåkog djedovog recepta. Bratiãeva priåa jeziåki je sva podre-ðena åitaocu u ulozi slušaoca. Jer Bratiã u svom åitaocu kaoda vidi slušaoca koji, uÿivqen u priåu, „bez oslonca i va-zduha", išåekuje razrješewe ne toliko priåanoga dogaðaja ko-liko samoga pripovjedaåkog puta. A preduslov tom slušaoåe-

123

vom i/ili åitaoåevom uÿivqavawu i proÿivqavawu priåejeste wena ekspresivna uvjerqivost. Naglašena ekspresivnakomponenta (što proistiåe iz naratorovog stava prema pred-metu priåe) svake Bratiãeve hercegovaåke priåe gotovo da jezadata veã samim izborom za naratora djeåaka åije su zavi-åajno djetiwstvo upravo dogaðaji što su predmet priåa iliokolnosti nastanka samih priåa. Djeåak „koji viri iz pri-krajka i svaki åas štreca da ga ne okrive za sve što se neva-qalo dogodi" neposredni je svjedok i uåesnik gotovo svihhercegovaåkih Bratiãevih priåa. Zato bi bilo pravo åudo dadoÿivqenost nije jedna od najsuštastvenijih karakteristikaBratiãeve priåe.

Doÿivqenost se na jeziåkom planu najjasnije prepoznaje uupotrebi glagolskih oblika kojima je to kategorijalno svoj-stvo — aorista, krweg perfekta i pripovjedaåkog prezenta.Aorist, kojemu i jeste osnovna uloga da izrazi doÿivqenu rad-wu ograniåenog trajawa, dominira u Bratiãevoj priåi. Wimse najboqe iskazuje govornikovo uåešãe u samoj priåi, a pre-ko emocionalne neposrednosti stvara se privid i hronolo-ške neposrednosti dogaðaja. Drukåije reåeno, dogaðaj se aori-stom, upravo zbog wemu imanentne komponente doÿivqenosti,slušaocu ne pribliÿava samo emocionalno, nego ta iz doÿi-vqenosti proistekla emotivnost gotovo da kod slušaoca stva-ra privid i same vremenske bliskosti onoga o åemu se priåa.Aorist je kod Bratiãa nerijetko „podrÿan" i krwim perfek-tom kao narativno vrlo ekspresivnim glagolskim oblikom. Saoristom i krwim perfektom najåešãe se — što je i logiåno— kombinuje pripovjedaåki prezent, jer on prošlost jeziåki„prevodi" u sadašwost. Aoristom pribliÿena prošlost takose sad pripovjedaåkim prezentom predstavqa kao sadašwost.Stvara se pripovjedaåki „ugoðaj" odvijawa prošlog u sada-šwosti. Kao da se sve tu, dok pripovjedaå priåa a slušaocisauåestvuju u priåi, baš i dogaða. Iako se potvrde za navede-ne (ali i druge) glagolske oblike što „izazivaju" doÿivqe-nost mogu pronaãi skoro na svakoj stranici Bratiãevih pri-åa, evo, egzemplifikacije radi, samo jedne potvrde, istinaviše za aorist i krwi perfekt negoli za, kod Bratiãa takouobiåajeni, pripovjedaåki prezent:

„Napreåac se [Ogwen] razboqe i pade u postequ. Zbog togaodluåi da se sa ÿenom i djecom odmah vrati u zaviåaj. Ko mo-ÿe svoje kosti da ostavi u nepoznatom kraju i svijetu. Nije seobazirao na napade i odvraãawa vlasti i komšija. Na tom pu-tu, opet u stoånom vagonu, dogodila se nesreãa. Unutra je biloprqavo, zagušqivo i hladno. Umorni i iscrpqeni, Ogwen iTijana ne vidješe u mraku kad im se muško dijete uguši u ko-

124

lijevci. Palo ãebe na usta i udavilo ga. Vratiše se bolesni iÿalosni. Ali nesreãa nikada ne ide sama, ona priziva i nove.Razboqe se i ÿensko dijete i umrije."

Ako upotreba glagolskih oblika sa znaåewem doÿivqeno-sti u prvi plan stavqa pripovjedaåa, odnosno emotivnu (eks-presivnu) funkciju jezika, onda upotreba prezentativa evo,eto, eno i gle — u Bratiãevim priåama tako svojstvena i jezi-ku pisca (naratora) i jeziku wegovih junaka — za direktnu po-sqedicu ima usredsreðenost na slušaoca, tj. izdvajawe kaodominantne konativne funkcije jezika. Kako im i samo imekaÿe, prezentativi su rijeåi åija se upotreba veÿe iskquåivoza vrijeme govorewa (tj. naratorovu sadašwost), a sluÿe zaskretawe sagovornikove paÿwe na neoåekivano ili iznenadnopojavqivawe ili djelovawe (ne)koga ili (ne)åega. Prezenta-tivi, dakle, direktno odslikavaju odnos pripovjedaåa i slu-šaoca, ukquåujuãi tako, posredno, i samog slušaoca u priåu,åime se eskpresivno-emocionalna usloÿwava (prepliãe sa)impresivnom komponentom znaåewa. Evo i nekoliko potvrdaupotrebe prezentativa, ne u jeziku likova gdje je ona i inaåeobiåna, veã u jeziku samoga pisca, u kojem takva upotreba, akonije u funkciji tekstualne kohezije, gubi status obiånosti:

„Gle kako ih åupa i vuåe; Evo ga, sjutradan, naredio se koda ãe u svatove, glavu pomoli i Mojsije; On koji u ratu nijeni mrava zgazio evo, okrvavi ruke; A evo, ima da crkne od jelai piãa; Time su se još stari Traåani sluÿili, i evo dokle jeto došlo i ostalo; Skresa to Mijatu u brk gle, ko bi se togasjetio!; Evo ga, sa svetiteqskim mirom, prilazi starom iši-pqenom astalu; Pamti Andrija kad mu Mijat kod crkve preba-ci kamena s ramena i to lijevom rukom, i tako ga ponizi predcijelim svijetom. Evo, sad ãe mu se osvetiti; Odlutao je ne-gdje, u daleku prošlost, eno ga nešto se jezivo pravda i s ne-kim se bori; Ako se tome doda i Borhesova tvrdwa da pisacne postoji, eto kompletne zavrzlame i zagonetke i za mladogprofesora i za ceo jedan vek" itd.

Interferencija prezentativa i glagolskih oblika doÿi-vqenosti za posqedicu ima privid prezentativnosti (sada-šwosti) same priåe, wenog dešavawa u vremenu åitaoåeve re-cepcije. Kao da se priåa i weni dogaðaji odvijaju pred oåimaåitaoca. A prezentativnom „prozivkom" Bratiã svog åitaocastavqa u ulogu slušaoca, i tako uspostavqa neraskidivu tek-stualnu uzajamnu povezanost pisca-pripovjedaåa i åitaoca. Pi-sac u ulozi naratora ne samo što prividom prezentativnostipriåe åitaocu namjewuje status aktivnog slušaoca, nego åestouplitawem u tok priåe — direktnim obraãawem sagovornikuili vlastitim, nerijetko parentetiånim, komentarima doga-

125

ðaja ili samog toka priåe — implicira prisustvo slušaoca,kao npr.:

„Imali smo šporet sanduåar sa duplim kolima, malim ivelikim, koja se otvaraju samo kada se kuva jelo ili peåe kafa.Kaÿem peåe, zato što baba Ješna prvo dobro ugrije xezvu, za-tim stavqa u wu mqevenu kafu i prelije vrelom vodom; Zabo-ravili ste ono zbog åega sve ovo i priåam; obeãawe s poåetka:da vam opišem moj susret s ðavolom; Da ne zaboravim, tri ne-djeqe pred Boÿiã, na Djetince, svezali su me uÿetom za te ve-rige…; Gušteri i bumbari crkavaju u sveopštoj ovoj drami. Iwih ti mora biti ÿao; Stoka lipsava, tjeraju je na rijeku dase napije; dok se vrati opet oÿedni. O, uzaludnog li posla iÿivota!; Guta snijeg i privija ga na ranu bez prestanka. O,strašnog li muåenika!; U Milijino lice uåiteq gura drvenušipku kao da hoãe da mu izbije oko. Kaÿemo kao, jer ništanije do kraja sigurno i ostvareno; Povrati se dobrota meðu qu-de. Svako svakoga saÿaqeva što mu ne moÿe pomoãi. Kad iMirona nekoga ÿali, onda znaj da se neko åudo dogaða; Dok pri-åa (ako i zine da što kaÿe), ne oblizuje se više oko usta ma-štajuãi da vazda liÿe kajmak sa škipa. To mu je ostalo iz voj-ske, gdje je bio kuvar (A kuvari su najgora vojska, osluÿe vojskua ni metka ne opale.)" itd.

Moÿda boqe od svih dosada pobrojanih tekstualnih psi-holingvistiåkih i pragmatiåkih indikatora uzajamne poveza-nosti autora i recipijenta tu jeziåku vezu pisca-naratora iåitaoca-slušaoca podrazumijeva i istiåe tako åesta, i funk-cionalna, Bratiãu oåito vrlo draga, upotreba retoriåkog pi-tawa. I sam Bratiã ãe u jed(i)noj svojoj poetološkoj kwizireãi da je „retorsko pitawe primamqiva upraÿwena stolicaza åitaoca".2 Zašto primamqiva? Zato što svojom sintaksiå-kom formom — formom pitawa — gotovo iskquåuje pasivnogslušaoca zarad aktivnog sagovornika. Jer, ne zaboravimo, pi-tawem govornik traÿi obavještewa od sagovornika. Svako pi-tawe — osim retoriåkog — ima upravo tu komunikativnu ulo-gu. Retoriåko za razliku od svih drugih pitawa u sebi komu-nikativno ujediwuje i govornika i sagovornika, jer istovre-meno i pita i tvrdi (obavještava), ili boqe reåeno: tvrdipitajuãi. To pitawe samo je po formi pitawe, ali ne i posvojoj komunikativnoj funkciji, jer, umjesto da zahtijeva odgo-

126

2 Svoja viðewa jezika i stila Radoslav Bratiã je „razasuo" po poetolo-škoj kwizi Šeherezadin qubavnik, „Prometej", Novi Sad 1996. Ta su viðewa,pod naslovom Jezik-pišåev zaviåaj, okupqena u kwizi Srpski pisci o srpskomjeziku, u izboru i s predgovorom Miloša Kovaåeviãa, „Istoånik", Beograd2003, 199—207.

vor, ono najåešãe predstavqa vrlo afektivnu kategoriåku tvrd-wu. Upravo ta asimetriånost forme i znaåewa u retoriåkompitawu bila je ona poÿeqna karakteristika koja ga je prepo-ruåila Bratiãevoj priåi. Upotrebom retoriåkog pitawa Bra-tiã implicira toliko ÿeqeno prisustvo slušaoca, priba-vqajuãi tako solilokviju poetski status dijaloga. Malo je pi-saca koji tako åesto, funkcionalno i stilski nejednoobraznokao Bratiã upotrebqavaju retoriåko pitawe. Bratiãeva prozavrvi od raskoši svih vrsta i podvrsta retoriåkih pitawa.Tako Bratiã, i to po pravilu nikad izuzetno, pojedinaåno,tvori i erotezu, pitawe postavqeno da se izazove naroåit,jednoznaåan odgovor (npr.: Je li se Stevan Nemawa oÿenioJevdokijom, vizantijskom princezom. I oãerao je zbog togašto mu je bila šugava i nevjerna. Je li se kraq Radoslav, sinStevanov, oÿenio kãerkom epirskog cara), i eperotezu, emfa-tiåko, najåešãe kratko, pitawe kojim se postiÿe neposredanefekat (npr.: Ko ãe ðavolu i sotoni odgovoriti kad mu ne znani jezik ni dušu!; Ko to još moÿe da zaboravi; Ali ko se nato još osvrãe; Åega sve u podrumu nema i åemu sve nije slu-ÿilo; A šta moÿeš tamo naãi osim siromaštva, bijede igladi?), i antipoforu, pitawe na koje odmah slijedi jednozna-åan odgovor (npr.: Zašto toliko po Hercegovini raste kupi-na, a vinove loze nema? Zato što je Bog stvorio vinovu lozu,a ðavo kupinu. Zašto tako teško u sumrak koraåa Grigorijevraãajuãi se kuãi? Zato što mu ðavo åuåi na lijevom ramenu,a na desnom anðeo, a da on za to ne zna; Zašto Tito nijeoslobodio Jasenovac, najveãu grobnicu Srba, Jevreja i Ciga-na? Zašto nikada poslije rata nije tamo otišao? Pa, ðavolimu nijesu dali), i erotemu, pitawe na koje je odgovor samo-oåigledan, što je zapravo tvrdwa u obliku pitawa (npr.: Ko jemogao nego sam Gospod bog da uradi, u Prvom svjetskom ratu,da brojåano mala srpska vojska pobijedi i proãera onolikuwemaåku vojsku? Ko je mogao nego ðavo da dovede takvog åovje-ka, kao što je bio genaral Simoviã, da izvrši drÿavni puå?Ko je mogao drugi do ðavo da komunistima kod nas sagradi to-like vile i da im da toliko bogatstvo; Ima li åovjeka u sedamdrÿava koji pred Boÿiã bere tako ogromne badwake kao štoto åini moj stric Vuksan Jejina; Zar nije Grigorije bio kre-nuo pravim putem a ðavo ga skrenuo i sve mu zabrqao? Zar Je-šna nije ðavo a ne ÿena kada smije onakve rijeåi govoritisvome muÿu, kada ga onako prekida usred priåe? Zar Milan,onako proÿdrqiv, nije pao pravo u ruke ðavolu?), i puzmu,protest u obliku pitawa (npr.: Jesu li vama za jedan dan poba-cali sve, i do djeteta u kolijevci, u jamu ili nama? Jesu livama ili nama Švabe strijeqale i posqedweg ðaka? Jesu li

127

vama ili nama izginuli gotovo svi domaãini u albanskimbespuãima?), i anacenozu, pitawe upuãeno nekoj stvarnoj ilizamišqenoj osobi (npr.: Mislite da ãe i ovdje zavladati haj-duåija? E, neãe. Staãemo tome na put. Gdje moÿe na svijetukmet da nasrãe na gospodara?; Vjeruješ li ti onima, Tempu idrugima, da nijesu ni znali za Goli otok? Neka to nekom dru-gom priåaju i sole pamet, a meni neãe moãi!), i simbuleuzu,nizawe retoriåkih pitawe kojima kao da se traÿi neåiji sa-vjet (npr.: Nigdje se toliko ne psuje kao u Hercegovini i Cr-noj Gori. A psovke su ðavoqi rjeånik i ðavoqe djelo. Kako ne-ko moÿe da ti psuje sisu iz koje si zadojen ili powavu na kojusi ispao iz majåinog stomaka, i još da ti kaÿe da je na wojranije ðavo spavao? Kako neko moÿe psovati tavu na kojoj sve-ti Nikola priga priganice, kada je on najzapreåitiji svetac?Ili da psuje magare na kome je Isus Hristos jahao? Kako nekomoÿe psovati kišovit dan i nevrijeme kada je to djelo Svevi-šweg?).

I retoriåko pitawe, poput doÿivqenosti, prezentativai pišåevih izraza invokacije slušalaca, Bratiãu prvenstve-no sluÿi da åitaocu oÿivi situaciju govorewa priåe. Da åi-taocu nametne status slušaoca. Zato su te psiholingvistiåkei pragmatiåke komponente Bratiãeve priåe „zahtijevale" sa-glasnost, ako ne i podreðenost, wenih dominantnih tekstual-no-lingvistiåkih komponenti. Boqe reåeno, jeziåka sredstvas psiholingvistiåkom i pragmatiåkom osnovom meðuigre pi-sca i åitaoca, koja se åak moÿe shvatiti i kao pišåevo poi-gravawe i provocirawe åitaoca, kao da su predodredila istrukturno-sintaksiåku osnovicu Bratiãevih priåa. A jeziå-ka, posebno tekstualna i sintaksiåka, struktura Bratiãevihpriåa primarno je govorna, da ne kaÿemo govorena. Kao da Bra-tiã ne piše nego govori, odnosno priåa svoje priåe. Kao dato i nisu priåe za åitawe, nego za govorewe, za prepriåava-we. Pri åitawu Bratiãevih priåa åitalac neosjetno postajeslušalac, pri åemu se wegov åitalaåki (unutrašwi) „glas"povlaåi i transformiše u „glas" pripovjedaåa.

Bratiã, parafrazirajmo veã reåeno, sebi kao prvi zadajezadatak da priåa kao priåa mora biti zanimqiva åitaocu-slu-šaocu. I to ne samo sadrÿajno, nego åak i više izvedbeno.Zanimqiva priåa zanimqiva je tek kad je i ispriåana na za-nimqiv naåin. Zato su toj pragmasemantiåkoj osobini podre-ðena i kompoziciona rješewa Bratiãevih priåa kao makro-tekstova. Kompozicionu strukturnu dominantu svojih priåaåini se da je sam Bratiã najboqe slikovito odredio prepo-znavši formu romana (ali i nespomenutu formu vlastitepriåe) u toku najveãe ponornice u Evropi, Trebišwice, „ko-

128

ja usput pokupi mnogo potoka i reåica (Mušnica, Fatniåkarijeka i druge) i svojim zelenim koritom mekša tvrdi pej-zaÿ… Trebišwica usisava reåice kao roman priåe. Wen tokse odvija åas iznad, a åas ispod zemqe, govoreãi nam tako ostvarnosnom i fantastiånom sloju priåe." Priåawe, dakle,ne moÿe da bude prvolinijsko, ne smije da se svede samo nahronološki fabularni tok. Od same fabule, kao vremenski iprostorno determinisanog kauzalnog toka radwe, za kompozi-cionu strukturu neuporedivo je bitniji siÿe, kao naåin we-nog organizovawa. Bratiã svoju priåu vodi tako da se u wojprepoznaje jedan dominantni fabularni tok, ali se taj tokprekida i usporava nizom „digresija", ekskursa u funkcijizavoðewa åitaoca bilo otvarawem sekundarnog fabularnog to-ka, bilo dodajnom fokalizacijom nekog od likova priåe. Takose ni u jednoj Bratiãevoj priåi fabularni i siÿejni tokne podudaraju. Siÿejni tok ukquåuje, poput Trebišwice, nizrjeåica, koje remete hronološki raspored situacija, tako dase åitalac zajedno s naratorom probija kroz te siÿejne tokoveprema glavnom fabularnom kao prirodnom toku radwe. A utom glavnom toku, u wegovom razrješewu, i jeste sadrÿana ka-tegorija napetosti, na kojoj se primarno i zasniva åitaoåevinteres za tok teksta.

Bratiãeva priåa, meðutim, svoju zanimqivost ne temeqiiskquåivo na napetom išåekivawu razrješewa glavnog fabu-larnog toka, nego åak i više na zanimqivosti „digresija"koje taj tok usporavaju. Velika, ogromna je razlika izmeðu je-ziåko-stilske podloge tih dvaju tipova zanimqivosti u Bra-tiãevim priåama. Ako priåu kao strukturno-semantiåko je-dinstvo imenujemo makrodiskursom, a wene „digresivne" epi-zode mikrodiskursima, onda bismo mogli reãi da je osnovnatema svake od Bratiãevih priåa po pravilu vrlo ozbiqna, åe-šãe tuÿna negoli vesela, ali sama po sebi nikada komiåna.Te su teme, prije svega, vezane za sve ono što åini suštinuÿivota u Hercegovini (omeðenoj prostorom Trebiwa, Popovapoqa, Bileãe, Gacka i Nevesiwa), više za nedaãe prirodne idruštvene koje pritiskaju hecegovaåkog seqaka i wegovu poro-dicu, za naåine borbe za goli opstanak, negoli za probqeskeqepote ÿivqewa. Tu su prije svega „zgode i nezgode" u åijemje središtu kao uåesnik ili posmatraå djeåak koji je preranoostao bez oca, pa tu i takvu stvarnost vidi ne oåima obiånogdjeteta, nego oåima siroåeta. A kako je tek siroåetu u Herce-govini, kad je „dete u Hercegovini, inaåe, krivo za sva zlaovog sveta"?! Tako na planu makrodiskursa. A na mikrodi-skursnom planu, bar za åitaoca, potpuno obrnuta situacija. Udigresivnim, mikrodiskurnim cjelinama Bratiã uvijek veãi

129

broj svojih likova predstavqa u situacionom (kontekstual-nom) šaqivom i humoristiåkom svjetlu. Humor je tekstualnadominanta Bratiãevih mikrodiskursa. Jer, humor Bratiã shva-ta kao imanentnu i jednu od najsuštastvenijih osobina åovje-kovog ÿivqewa. Humor je za wega neotuðiva komponenta åovje-kovog bitisawa. Bitan gotovo koliko i komunikacija. A bitanposebno tamo gdje sluÿi za zavaravawe ÿivota. Ili gdje je je-dino on ono što ne odraÿava teret ÿivota, gdje predstavqaÿivot sam, kao što je to sluåaj u Hercegovini, gdje se — reãiãe u jednoj priåi Bratiã — ne raduju ni kad se dijete rodi novele: „Kuku ti mu je koliko ãe ga jada u wegovom vijeku ubit!"Zato humor kod Bratiãa nije, niti moÿe biti, jednoobrazan.Ni znaåewski ni jeziåki on nije iz istog izvora, nije istogajeziåkog i semantiåkog tipa.

U Bratiãevim pripovijetkama humoristiåka znaåewa gra-naju se åineãi semantiåki spektar, sa ne uvijek jasnim razli-kovnim crtama. U humoristiåkom slikawu svojih likova i si-tuacija Bratiã ãe se okoristititi i groteskom, i ironijom, ialuzijom, i šalom, i dosjetkom, i anegdotom, i duhovitošãu,i „peckawem", i podsmijehom, i karikirawem…. Detaqnijojtipologiji i analizi Bratiãevih humoristiåkih slika nuÿnoje pristupati iz razliåitih aspekata. Kriterijum što ga ovdjeneprodubqeno ali egzemplarno prezentujemo moÿda je najmawebitan za teorijsku tipologiju humora, ali je zato vrlo bitanpragmatiåki. On je na neki naåin kquå åitaoåevog åitawaBratiãeve komike i humoristiåkog pogleda na ÿivot. Naime,za sistematizaciju Bratiãevih tipova humora najbitnije je,åini se, razriješiti zamršeni (meðu)odnos „proizvoðaåa" irecipijenta komiånog. Drukåije reåeno, vrlo je bitno razlu-åiti da li je referent samo „proizvoðaå" ili je istovremenoi recipijent humora, ili se pak svijest o komiånom javqa je-dino kod åitaoca kao recipijenta. Prema kriterijumu meðu-odnosa „proizvoðaåa" i „potrošaåa" humora u Bratiãevim sepriåama mogu izdvojiti najmawe tri pragmasemantiåka tipa:1) likovi kao „proizvoðaåi" i kao (uz åitaoce) „potrošaåi"humora, 2) likovi kao „proizvoðaåi", a åitaoci kao jedini„konzumenti" humora, 3) narator „proizvoðaå" a åitaoci „po-trošaåi" humora. U sva tri tipa svijest o komiånom ima je-dino åitalac (slušalac), dok samo u prvom tipu tu svijest ondijeli sa likom åije svjesno, najåešãe verbalno, humoristiå-ko djelovawe i izaziva komiåni efekat. Samo tamo gdje jekwiÿevni lik i referent i „konzument" humora Bratiã ãeupotrijebiti ironiju (kao npr.: „Da, ti si mi velika sila.Kaÿu da se sledio od straha i sam Frawo Josif kada ti je ãa-ãu vidio. I da su ustaše, wemaåka vojska i åetnici jednako

130

bjeÿali od ovih krajeva, jer su åuli za tog junaka i bojali segore nego ðavola", reåe Grgur (Milunu) kikoãuãi se.). Ironi-ja je — kao sredstvo podsmijeha ili poruge zasnovano na zada-vawu suprotnog znaåewa od onoga koje date jeziåke jediniceimaju u uobiåajenoj upotrebi — dosta rijetka u Bratiãevimpriåama. Moÿda baš zato što Bratiã ne voli humor zasnovanna izrugivawu. On više voli blagi, dobroãudni podsmijeh,koji prije opravdava negoli što karikira qudske slabosti. Aprimjera za takav tip humora Bratiãevih likova moÿe se pro-naãi u gotovo svakoj wegovoj priåi. To je humor zasnovan naaluzivnom peckawu, zadirkivawu, ili „prozivci" neåije sla-bosti (kao npr.: Neko je ispriåao da se Tripunije oÿenio bo-gatom strawskom udovicom, da ima sedamnaest slugu koje gamiju i briju, a da se on po vazdan izleÿava. „Mora da se s wene skida ni dawu ni noãu, åim ga tako drÿi i pazi", rekla jeVelinka ali tako da åuje i onaj koga hoãe da pecne.)

Kod Bratiãa je mnogo sloÿeniji i raznovrsniji tip situ-acionog humora åiji uåesnici ne dijele s åitaocima svijest okomiånosti. Situaciju, naime, pisac (narator) tako oslikavada je ona samo iz perspektive åitaoca, ali ne i iz perspekti-ve wenih uåesnika, humoristiåna. Za uåesnike ona ne postajekomiåna åak ni onda kada je sami postaju svjesni. Moÿda naj-boqi primjer za to predstavqaju dvije groteskne situacije izpriåe Slika bez oca. Prva u kojoj se naricawe za umrlimocem, oplakivawe oca, pretvara u oplakivawe djeåaka, sinakoji „glumi" oåevu sliku, jer su se oÿalošãeni „previšeudubili u dogaðaj", pa ÿale „što ovako mlado, djetiwe stvo-rewe odlazi u zemqu", ali da ãe zato „kao mrc ukrasiti gro-bqe, zakititi svu okolinu" („I u tim rijeåima — u ime pi-sca ãe djeåak što glumi oåevu fotografiju — nikome ništane bi åudno"); za djeåakom-sinom, a ne pravim mrcem, åak iMitar zajeca kad Pauna preko wega „otpoåe da pozdravqa mr-tve"; djeåaka ãe, ne shvatajuãi da je tu samo u ulozi oåeve fo-tografije, kum Nikodije åak pokušati da stavi u raku, no do-šavši sebi, „gorko zaplaka" jer tek tada shvati da je ÿiv i daje djeåak „samo oåeva slika za oplakivawe". Druga je situacijana daãi po povratku s grobqa: „Kad se, oni što se vratiše sgrobqa, dobro najedoše i podnapiše, kad udariše u priåedaleko od smrti i sahrane, neki Stojan Mastiloviã graknu izapjeva iz svega glasa. Neka ÿena spram wega zakuka, sloÿišese pjesma i kukwava. Stojan reåe: 'Pokojnik je volio da pjeva!'i tako se od svega opra."

Sliåne su navedenim i sqedeãa dva humoristiåka miko-rodiskursa s verbalnim izrazima åiji govornici ne dijele såitaocima svijest o wihovom šaqivo grotesknom karakteru.

131

Prvi mikrodiskurs se odnosi na prodavåev komentar na zim-sko kopawe kada je iznenada umrlo Miladinovo dijete („Jedvase Mitar s prodavaåem i uåiteqem probi do grobqa, åim sezaviju putevi škola ne radi, da iskopaju raku. I ne vidi segrobqanska ograda, ne raspoznaje se dokle su mrtvi a odaklepoåiwu ÿivi. „Mogli smo grob još letos iskopati, kad sa-hranismo Mojsija", reåe prodavaå"), a drugi — na Gospavinkomentar nezvowewa crkvenih zvona: („Åim Gospava naiðepored crkve, poåne da tuÿi i nabraja, navikla je od roðewatako. A åim se zvono smiri, åim dva dana ne zazvoni, baš onaviåe: „Dosadno je kad niko zadugo ne umre. Prekriše nam gro-bqe travuqina i lišajevi!"). Osim toga, i ono što iz per-spektive likova predstavqa patrijarhalnim odnosima zadatustvarnost savremeni åitalac åesto, zbog izmijewenih društve-nih odnosa, percipira komiåno, kao npr. sqedeãi Bratiãev,dat ne bez humoristiåkog podteksta, opis Stameninog odnosaprema muškoj kuãnoj åeqadi, u priåi Svaða: „…Stamena kaozapeta lovaåka puška åeka šta ãe ko da zatraÿi i naredi. Taÿena liåi na pauka koji neprestano tka i koji ãe na kraju po-stati neminovna ÿrtva. Pomjeri li Vuksan ruku, znaåi traÿikresivo, koje mu je uvijek kraj stopala, da pripali najboqi du-van koji se sadi u Hercegovini. I kao paša on åeka da mu sesve doda. Taåno zna šta ãe mu u ruku stiãi i iz kog pravca.Ako se Matija nakašqe, to je znak da traÿi åašu vode. Uzdah-ne li duboko Ogwen i otpuhne, to je znak da treba zatvoritiprozor, jer mu je hladno. Pqune li Mileta u vatru, to je znakda treba xarnuti meðu glavwe i spasiti ga od dima, da se neuguši. A sve to za Stamenu su Boÿije zapovijesti. Isto kaokad Matija uzvikne: 'E, da!' To znaåi da negoduje što nema do-voqno rakije. Ÿena juri na sve strane i stigne svakome daugodi."

Treãi pragmatiåki tip Bratiãevog humora ostvaruje sekao oposredovani humor, tj. kao humor åijeg „izazivaåa" åita-lac prevenstveno prepoznaje u piscu. Za razliku od prethod-nog tipa, ovdje izazivaåi komiånog nisu toliko sami likovikoliko pišåeva sposobnost da komiåno predstavi wihove oso-bine i/ili ponašawa. Zato je u ovome tipu recipijent ko-miånog iskquåivo åitalac, dok svijest o komiånom potpunoizostaje kod referenata humoristiåkog opisa. Ni ovaj tip hu-mora se kod Bratiãa ne ostvaruje kao strukturno-semantiåkijednoobrazan, a najboqe ga reprezentuju pišåevi duhoviti ko-mentari i opservacije, kao npr. onaj o nastanku gange kao spe-cifiåno hercegovaåke melodije pjesme („Ganga je nastala kaoodbrana qudi da ne åuju kukwavu iz drugih naseqa. Dugo su seu Hercegovini i Crnoj Gori, na svim sastancima i sveåano-

132

stima, åule samo tuÿbalice. Qude je spajala kukwava za umr-lim i poginulima. I onda je, kaÿu, kwaz Danilo naredio na-rodu da pjeva pjesme, a ne da kuka, da se suzbije plaå i vjeåitaÿalost. Ali Ješna ne zna da pjeva, nauåila je samo na lelek.I Gospava na kraju svake pjesme, i kad je na svadbi, doda: 'Oj,kuku lele'), ili pak onaj o djedovom putovawu na stoåni pa-soš u Ameriku („Pošto je svim doseqinicima u doba prohi-bicije bio ulaz zabrawen, putovali su na stoåne pasoše. Mojdaqi djed je imao pasoš na ime: vo Milowa! Naiðe carinik ikaÿe: 'Pasport, pliz', i dobije pasoš na kojem piše vo Mi-lowa. Bu-uu! To je ta obeãana zemqa u koju se moÿe uãi samoåetvoronoške."). U ovaj bi tip humora spadale i na granicikarikaturalnosti date slike karaktera i ponašawa pojedinihBratiãevih likova, kao što je npr. lik Špira, upravnika za-druge (što se javqa u veãem broju priåa), ili pak lik škol-skog inspektora iz priåe Lastavica koja mi u san dolazi.

Nisu rijetki ni sluåajevi da Bratiã cijelu priåu izvedekombinovawem više „digresivnih" mikrodiskursa s nuÿnorazliåitom komiånom podlogom oko jednoga glavnoga dogaðajakao fabularne okosnice. Takve su antologijske Bratiãeve pri-åe Svaða, Kuga, Pad aviona, Lastavica koja mi u san dolazi,Ogledalo i Kad je smrt bila tako blizu. I to potvrðuje veã iz-reåenu konstataciju o humoru kao jednoj od dominantnih prag-masemantiåkih i jeziåko-stilskih osobina Bratiãevih pri-povijedaka. Tome su saglasne i Bratiãeve rijeåi da je „humorkquå za slušaoca i åitaoca. Na wemu se najåešãe drÿi za-plet priåe".

Ako je humoristiåka komponenta pragmasemantiåka domi-nanta velikog, da ne kaÿemo najveãeg, broja Bratiãevih „di-gresivnih", epizodnih mikrodiskursa, takvu dominantu nijelako uoåiti na nivou cjeline priåe kao makrodiskursa. Alise zato mogu izdvojiti dva dominantna tipa jeziåke struktur-ne organizacije teksta Bratiãevih priåa. Prvi bismo moglinazvati prstenasto-repetitorskim, a drugi entimemskim.

U prstenasto-repetitorskim jeziåki strukturisanim pri-åama kao makrodiskursima u završnoj ili jednoj od završnih(finitivnih) reåenica teksta ponavqa se ista jeziåka jedini-ca iz poåetne ili jedne od poåetnih (inhoativnih) reåenicateksta. Tako se jeziåka struktura priåe i otvara i zatvaraistom jeziåkom jedinicom, po pravilu sa statusom jedne od„kquånih" za narativnu strukturu priåe. Dobar primjer za topruÿa priåa Kada je smrt bila tako blizu (koja poåiwe reåe-nicama: „Na Milunovoj štali vrata škripe kao da govore.Na šta god pomislite i ponovite u sebi, upravo to govo-re", dok su centralne reåenice završog mikrodiskursa priåe:

133

„Sve to kao i mnoga druga åuda koja kratko traju, potire škri-pa vrata na Milunovoj štali i komada priåu na bezbroj dje-liãa, kao noÿ kada kriÿa suvu trebiwsku škiju. A vrata sugovorila: „Milun i Grgur su laÿovi!"). Razvojni, narativnimikrodiskursi priåe predstavqaju upravo to što „vrata govo-re", odnosno ono na što anaforiåki upuãuje zamjeniåki skuprijeåi „sve to" s poåetka navedene finitivne reåenice tek-sta, tako da se sintagma vrata škripe javqa u otvaraåkoj, a si-nonimna sintagma škripa vrata u zatvaraåkoj makrodiskurs-noj funkciji. Na isti naåin Bratiã je jeziåki strukturisao ipriåu nehercegovaåke tematike Kuda si pošao, Mojsije (åija jepoåetna reåenica: „U åuvenoj kafani Tigar, u predgraðu Paler-ma i nadomak Buenos Airesa, gde su se svakodnevno okupqalipoznati umetnici, u aprilu mesecu 1921. godine, dogodila sevelika tuåa", a završna: „A kome se Borhesu sve to dogaðalo,moÿda jeste, a moÿda i nije vaÿno. Kao ni to ko danas nosionaj štap sa zida kafane Tigar, iz Palerma — nadomak BuenosAiresa."), kao i hercegovaåku priåu Gvoÿða za lisicu (koja po-åiwe reåenicom, u kojoj kao i prethodnim izdvajamo repeti-torsku jedinicu: „Ko s Mijatom nije bio u zasjedi na lisicu iudisao smrad škije iz wegovog kaputa, ko se nije krio u šumii crkao od ÿeði i gladi, iz priåe wegove i ludosti tek dje-liã moÿe uhvatiti od svega kako je bilo", dok je završna slo-ÿena reåenica s parcelisanom suprotnom klauzom: „I u snujuri u šumi da uhvati lisicu koja mu zatra kokošiwac. Ali iona juri po šumi slobodna, izvan svake opasnosti"). Dobraje potvrda uobiåajenosti i frekventnosti prstenasto-repeti-torskog jeziåkog makrodiskursnog strukturisawa i pripovi-jetka Igra koja to više nije (åiji je poåetak: „Kada Grigorijei Simit, koga su svi zvali Turåin, jer nikako nije vadio luluiz usta niti se vidio od dima, sjednu za šahovsku tablu, po-zajmqenu od našeg uåiteqa, to nije igra i zabava veã bojnopoqe Vuåjeg dola ili krvava bitka koja se odigrala kraj Neve-siwa"; a kraj, od koga navodimo samo prvu od tri završne re-åenice: „Ostade pustoš oko wih i u wima, odsjeåene glave iprolivena krv, kao da je to zaista bio hercegovaåki ustanak,Nevesiwska puška, a ne obiåna šahovska igra koju naš uåiteqprvi otpoåe da igra u Bišu"), kojoj se pridruÿuje i priåaLastavica koja mi u san dolazi (zapoåeta reåenicom: „Predproslavu Dana škole zvono je oštro zazvonilo poslije åega jeu našu uåionicu banuo školski inspektor, u neuobiåajenovrijeme i nenajavqeno", a završena sqedeãim reåenicama:„Vrlo dobro!" reåe inspekcija i baci svesku tik ispred Mili-jinog nosa („Sluÿimo naroduuu!"). Tako je na jednom åasu is-pravqen rjeånik Vuka Stefanoviãa Karaxiãa. Mnoge su rije-

134

åi precrtane i izbaåene, a nove unesene u naš ÿivot i nano-vo objašwene"). U svim priåama s prstenasto-repetitorskomjeziåkom makrostrukturom — kojima treba dodati i priåe Ko-bila Zeka rÿe u noãi i Ðavoqa priåa — leksiåkosemantiåkisastav poåetnih i završnih reåenica po pravilu implicirafabularnu potku narativnih meðudiskursa, pa åak i weno ra-zrješewe.

Priåe s entimemskom makrodiskursnom jeziåkom struktu-rom — što je drugi najuobiåajeniji Bratiãev naåin jeziåkogstrukturisawa makrodiskursa — organizovane su na principudeduktivnosti: na poåetku se daje kakva opšta slika, opštezapaÿawe, a onda slijedi priåa o konkretnom licu ili doga-ðaju åime se to opšte i potvrðuje. Najboqa potvrda tome jepriåa U zatvoru, na åijem je poåetku (od dvije i po stranice)oslikana tegobnost, i razlozi tegobnosti ÿivota siroåadi, dabi onda kao potvrda tome došla priåa o ÿivotnim iskuše-wima konkretnog siroåeta, zapoåeta za ovaj tip strukturisawakarakteristiånom „egzemplifikacijskom" reåenicom: „Siro-åe o kojem priåamo na svijet je došlo kao treãe dijete, koju go-dinu poslije rata, u nedoba i nevrijeme, kada je bila velikaglad i kada se djeca ne raðaju." Ništa mawe karakteristiånaza ovaj tip strukturisawa nije ni Bratiãeva priåa Zima uHercegovini, u kojoj prva reåenica ima taj opšti, deduktivnikarakter: „Neka je slava peãi, šporetu i ogwištu ispred ko-jih su, u duge zimske noãi, ispjevane tolike pjesme i ispriåa-ne priåe." Nakon emocionalno obojene evokativne slike en-terijera djeåakove-naratorove izbe u kojoj dominiraju ogwi-šte i šporet, i prisjeãawa na tako åesto na tom mjestu izri-cani prijekor djeda Grigorija „što sam odabrao baš taj dan,mjesec i godinu da doðem na ovaj svijet, pored toliko drugih iqepših datuma", slijedi opis strahotne zime u Hercegovinibaš te 1948. godine, što je i godina djeåakovog roðewa, kadaje „trideset i tri dana padao snijeg bez prestanka". A šta ra-diti u takvoj zimi nego priåati priåe! I kad je odslikao at-mosferu što nameãe priåawe priåe, Bratiã ãe ponuditi ikonkretnu priåu, kao potvrdu te opšte za priåu stvorene at-mosfere. Priåu ãe najaviti reåenicom: „Te zime Golub Kuku-rijek, åuveni prosac i provodaxija, zapoåe priåu kad joj vri-jeme nije, o svadbi i ÿenidbi šumara Vuåete, sina Mijato-vog." I to kakvu priåu, priåu sa priåama u priåi, priåu kojudo trenutka odlaska svatova iz mladinog doma vodi sam Golub,a onda se ona grana u tri „rukavca", u tri sadrÿajno i izved-beno razliåite verzije (priåu staroga svata, mladinog djeverai priåu „neke djevojke, drugarice mladine zaove"), ali uvijeks tragiånim krajem.

135

Nije, meðutim, u svim priåama Bratiã na isti naåin re-alizovao makrodiskursno entimemsko strukturisawe. U veãembroju priåa — kakve su npr. Silazak u podrum, Posluÿiteqevozvono, Pad aviona, Ogledalo, Kuga i Svaða — uvodni dio pred-stavqa bilo deskriptivni ili raspravqaåki bilo deskrip-tivno-raspravqaåki mikrodiskurs koji sluÿi kao pripremaza uvoðewe dogaðaja što predstavqa fabularnu okosnicu pri-åe. U tako strukturisanom uvodnom dijelu, u kojem izostajeeksplicitno navedeno „opšte pravilo", pisac najåešãe sli-ka kakvu okolnost iz koje proistiåe i u koju se smješta, nakoju se nadovezuje dogaðaj oko koga se plete priåa.

Što se pak naåina jeziåke kohezije (meðusobne povezano-sti reåenica) mikrodiskursa kao dijelova priåe tiåe, oni surazliåiti. Analiza bi tog tekstolingvistiåkog aspekta zasi-gurno pokazala veliku raznovrstnost naåina saradwe i meðu-sobne upuãenosti reåenica u mikrodiskursu kao minimalnojtekstualnoj jedinici. Ovdje, „oprimjerewa" radi, iz priåeSlika bez oca izdvajamo dva mikrodiskursa s razliåito ostva-renom a u oba sluåaja tako oåiglednim jeziåkim pokazateqimanadreåeniåne objediwenosti: prvi gradacijski, i to s grada-cijom kao kompozicionom figurom („Ogwenu i Tijani vlastidodijeliše napuštenu kuãu u Ninåiãevu, koje ubrzo dobi imeMeða. Ogwen se neãkao i bunio što stanuje u kuãi onog pro-tiv koga se u ratu borio. A moÿda je od metka tog neznanca ineko wegov stradao. Još gora mu je pomisao bila da je taj åo-vjek moÿda nevin. Iako nevinih na ovom svijetu nema. Kadabi znao da je ÿiv i u kojem je zatvoru, otišao bi da ga vidi.Ko zna kako bi to bivši komesar brigade, a sada bog i batinau opštini, razumio i shvatio. Najgore je Ogwenu bilo što senije mogao napiti vode. Ova iz ravniåarskog bunara ima bqu-tav ukus. Iz we izbija sivkasti dim. Kad je popije, guši se iodmah kašqe."), a drugi anaforiåki, i to ne s jeziåkom nego sretoriåkom anaforom kao kohezionim elementom („Ne doðo-še ocu ni åetiri brata iz Vojvodine, koje je stalno u bolestizvao, a koji pred rat odseliše na dobrovoqaåku zemqu. Nikogda vrisne i da rastjera bolest, koja se kao poÿar širi. … Ne-ma Mijata da doðe i da ÿestoko opsuje svog stvoriteqa, pa dase onda klepne po gorwoj usni, pun straha i kajawa. Nema niBosiqke koja je toliko puta molila oca da joj zapali trut ilibalegu u påeliwaku, pa da otpoåne s vaðewem meda. Voqela jei previše oåevu ruku koja je i na wene sise padala. Nema niKose koja zna sve šta se i u susjednoj Italiji radi. Zna ko jespalio Musolinijevu sliku na dan osloboðewa Bileãe, zna koje s kim u zavaði, zna kako ide trgovina kowa i magaradi iz-meðu nas i Talijana, zna pošto ãe nam ove jeseni Latini

136

prodavati suve smokve. Zna jednako ko je ubio kraqa Aleksan-dra i šta ãe biti na veliki petak kod crkve. Zna sve vijestiod juåe i od sjutra.")

Za samu Bratiãevu priåu i priåawe od jeziåke strukturemikrodiskursa åini se da je kudikamo bitnija struktura reåe-nica. Jer, u priåawu, reåenica odaje i vrednuje pripovjedaåa.Ona daje duh i „ÿivot" mikrodiskursima kao dijelovima pri-åe, ali i priåi kao makrodiskursnoj cjelini. Na woj prven-stveno poåiva napetost pripovijedawa. Ako je taåno da je, ka-ko smo veã konstatovali, jeziåka struktura Bratiãevih priåaprimarno govorna, tj. više podreðena zakonitostima govore-wa negoli åitawa, onda se ona kao takva prioritetno moraprepoznati u strukturi Bratiãeve reåenice. Govornom jeziku,pa sqedstveno ni Bratiãevim priåama, nisu svojstvene duge,višestrukosloÿene reåenice, posebno ne one kwiški ispre-pletene, s ispremetanim, zamršenim redom komponenata, inaroåito još ako su ti konstituenti reåenice (klauze), štouslovqava i „izlomqenu", neprirodnu, negovor(e)nu intona-ciju. Kod Bratiãa, sliåno narodnim priåama, dominiraju pro-ste proširene reåenice, a od sloÿenih one jednostrukoslo-ÿene. Bratiãeve proste i jednostrukosloÿene reåenice pr-venstveno su specifiåne po tome što i u jednim i u drugimon ovaploãuje princip jedinstva strukturne dvodjelnosti, pro-tivstavqawa, naspramnosti reåeniånih konstituentata: lek-sema, sintagmi ili klauza. Da je princip dvodjelnosti, uje-diwene binarnosti, osnovni naåin strukturisawa Bratiãevereåenice, potvrðuju i gotovo sve naprijed (za druge potrebe)navoðene reåenice iz Bratiãevih priåa, a da taj principBratiã åesto i višeputno ostvaruje u okviru iste reåenice,potvrda su reåenice iz drugog mikrodiskursa uvodnog dijelaBratiãeve (åak ne hercegovaåke, nego beogradske ekavske) pri-åe Silazak u podrum:

„Svu noã, kroz vrata i prozore, duva hladan vetar i metezaostale bube iz rupa i ãoškova. Neka je na åast majstorima iwihovoj aqkavosti. Iza sebe su ostavili samo izboåine i šu-pqine. A toliko su se ovuda baškarili i šepurili. Razmetalise i pijanåili. Stari orman, kao kakav astmatiåar, škrguãe isvira pluãima nad naraslim testom noãne more. Sreãom, nemakašqa ni gunðawa. Neåiji glas se ipak ote; ko zna åija to rukanoãas tka ãilime teških snova i šta je ko sve naumio. Samoda izdrÿi, da ne digne ruku na sebe. Ako su anðeli budni — po-moãi ãe. Kome se to zamrsila preða i zaglavile noge na razboju.Gle kako ih åupa i vuåe. Šta to zuji i tone u provaliju. Åijeto vreteno noãas crnu preðu prede?."

137

Sve kurzivno istaknute jedinice stoje u odnosu naspram-nosti, „protivstavqenosti", sintaksiåki su to najåešãe (da-kle, ne i nuÿno) naporedne, homofunkcionalne sintagme iliklauze. Tako se u prvoj reåenici, taj princip funkcionalnoobjediwene dvokomponentnosti åak triput potvrðuje: najprijeizmeðu sastavnih klauza (koje reprezentuju predikati duva imete), a potom i izmeðu priloških odredbi unutar svake odwih (kroz vrata i prozore; iz rupa i ãoškova). Kao da je i ustrukturi reåenice Bratiã ÿelio ovaplotiti psiholingvi-stiåki proces naspramnosti i meðuodnosa autora i åitaoca,govornika i slušaoca priåe. Jer, jedinaånost je åiweniå-nost, dvojnost je veã dilema pa makar bila iznesena i kao kon-junkcija, a ne disjunkcija. Dilema stavqena pred slušaoca kojuãe od dvije protivstavqene jedinice u daqem toku narator po-drÿati, šta je od navedenoga za nastavak priåe bitno. Ili topisac samo zavarava åitaoca pa jedinstvenost predstavqa kaodvostrukost, baš kao što pripovjedaå i slušalac åine dvoje-dinstvo priåe i priåawa. Ili je, pak, to jedinstvo dvojnostisliåno onom znaåewskom jedinstvu što se razlaÿe u formal-no dvojstvo izraÿeno sintaksiåki naporednim sintagmama upoetskoj tautologiji, od koje, kako i sam kaÿe, „zna i da se za-grcne". (A da se Bratiã stvarno „zagrcava" u tvorbi i upotre-bi sjajnih poetskih tautologija, potvrda su i sqedeãi primje-ri: Ako bi išta trebalo zabraniti, onda su to gatke i bajawa;A onda tišina i nagli muk; …veã danima kuka i pišti izakuãe?; Sve to oca zadirkuje i izaziva; Naherilo se i iskrivilodrveno rasušeno korito; U jecajima i plaåu ne åuju se mojikrici; Tegle i vucaju na sve strane; Ako tu vrisku i galamu åujeŠpiro…; Odmah kosac snuje i smišqa kako ãe sjutra sve na-doknaditi; Malo ih je … koji neãe pasti u åemer i tugu; „Tra-ÿim katila i neprijateqa!" doåeka ga Mijat; …a ovaj mu dari-vao zlata i blaga; Jutro se s mukom iskobeqa, ali veã nagri-zeno od buba i insekata; Uzbuni se i uzmuti cijela Hercegovi-na, Graja i galama djece usmjeravaju je i nose prema našoj ku-ãi; Smatralo se da je to velika bruka i sramota; Kad ugledaUgqešu onako tamnog i mrkog u licu…; Pas izbezumqeno laje,urla itd.) Oåigledno je, meðutim, da dvostruko, tautološkoizraÿavawe istoga pojma radi jaåeg isticawa wegovog znaåe-wa, ali i znaåaja, nije predodreðeno istim ciqem kao i raz-matrana reduplikacija sintaksiåke pozicije.

Navedene reduplikacije samo su konstrukciono podudar-ne, ali ne stilski i pragmatiåki. Za razliku od tautoloških,navedene funkcionalno-sintaksiåke dvojnosti nisu primara-no radi stilskih nego prvenstveno radi pragmatiåkih razlo-ga. One su najprije intonaciono bitne, još posebno ako su,

138

kao što najåešãe i jesu, realizovane u finalnoj poziciji re-åenice. Realizacija koordinirane vezniåke sintagme u fi-nalnoj poziciji gotovo da aktuelizuje koordinirani, napored-ni element, spreåava miran završetak reåenice, jer se naprotivstavqenom elementu povišava ton, a i reåeniåni tem-po zbog postvezniåke pauze usporava. Tako se iskquåuje priåinepodobna ravna, mirna, ravnolinijska i monotona intona-cija. Pisac poput govornika ni intonacijom ne dozvoqavaslabqewe slušaoåeve (åitaoåeve) paÿwe. Funkcionalno obje-diwene protivstavqene jedinice modifikuju ritam reåenicenarodne priåe, postaju osnova wene ritmiåke nadgradwe. Uzto, princip reduplikacije koordiniranih jedinica kao da jenametnut samim ÿivotom i svijetom što nas okruÿuje: zar usvijetu i ÿivotu išta postoji bez svog para, „pratioca" ilioponenta. Kao da u dominantnom Bratiãevom sintaksiåkomprincipu oformqewa reåenica svoj odraz nalazi sveprisut-ni ÿivotni i antropološki princip binarnosti (dvojno-sti). Jer reåenica jeste i izraz i odraz ÿivota, i kako da uwoj ta suštastvena „sveprirodna" osobina ne naðe svoju po-tvrdu.

Nije li tome potvrda i struktura Bratiãeve najomiqenijefigure — poreðewa. Nijedna kao ona ne odraÿava jedinstvodvojstva. Weno je dvojstvo baš jedinstva radi. Jer, poreðeni iporedbeni pojam na svojevrstan se naåin sjediwuju, kao da sezrcale jedan u drugom, nuÿno sadrÿeãi jednu ili više zajed-niåkih osobina koje se javqaju „pomiriteqem" i neutraliza-torom wihove razliåitosti. „Bez poreðewa", reãi ãe sam Bra-tiã, „imenica i pridev bi bili obezglavqeni, a pišåevooruÿje brzo bi moglo da otupi. Kao pridevu omoguãava daodahne i da svoj teret prebaci na imenicu, pa i na glagol.Tada moÿe da sedne u carsku stolicu i da se ogleda u licimadrugih." Rijeå kao u navedenom Bratiãevom iskazu reprezen-tant je svih gramatiåkih relacionih poredbenih rijeåi koji-ma se tvore poredbene sintaksiåke konstrukcije. A one su kodBratiãa strukturno vrlo raznovrsne. Za samo poreðewe kaofiguru znaåajnije su, ako ne i jedino znaåajne, konstrukcijekojima se izraÿava poreðewe po jednakosti od onih kojima seizraÿava poreðewe po nejednakosti (tj. od konstrukcija s ri-jeåju nego u svom sastavu, kao npr.: „Više je grijehova na wemunego na Leki Dukaðinu"). Jer poreðewu kao figuri i jesteciq da se na fonu razlike poredbenih pojmova odslikaju iistaknu wihove sliånosti. Poreðewa po jednakosti kod Bra-tiãa se izraÿavaju i sintagmama i reåenicama, i to najrazli-åitijim tipovima gramatiåkih pokazateqa poredbenosti: a)leksemom kao, samostalno upotrijebqenom ili u sastavu ve-

139

znika kao da, kao što i kao kad (npr.: Vise ptiåja gnezda nagranama, kao teški xepovi drveãa; Sunce sagorijeva poboÿno,kao otpadak boÿiãne svijeãe; Majka zapreãe vatru…, uvija ulug ÿiÿe kao raspukle ÿireve; Kowanici su zamicali putemkoji ih je kao kakav dugi vuneni šal obmotavao i stezao u da-qini; Mjesec se izokrenuo na rog, izgleda kao kravqa åakali-ca koja ne zvoni; Umiva se ãutke, kao što se i brawe boÿiã-nih badwaka obavqa ãutke; Rascvjeta mu se rana na grlu, otvo-ri se kao kad raspukne zemqa i pokaÿe provaliju; Rijeåi supadale kao snopovi ÿita po nevremenu, kao da padaju pravo ublato; Mijat stisnu zube i zaškripa kao da ima gvoÿða u gr-lu; Zalijeãem se u åitawu kao da preskaåem Vuksanov plot;Kobila je rzala i jurila, boqe reãi vrištala taman kao kadau Biš dovedoše mladu iz Like, da je jedva ukrotiše i smiri-še; itd.), b) leksemama nalik i liåiti (npr.: „Belegija od ru-skog kamena, nalik na krmeãi rep, potamni mu u desnoj šaci;Buqi u åudnu napravu nalik na glavu wegovog bjelana kada sesprema da se bije s Mijatovim ovnom; Procijedio se u govorui hodu, liåi na srušenu crkvu; Onako poklopqen brkovima,onaj åovjek liåi na reåenicu pretrpanu rijeåima iz koje ispa-daju pridjevi jer se meðusobno ne podnose" itd.), v) leksemomkolik ili koliko (npr.: „San ti je pogan, dobiãeš jedinicukoliki je onaj cer iznad Mrtvog klanca!"; Dugo je [ogledalo]koliko i sam Stevan; itd.), g) prijedlogom poput (npr.: Dva muuveta, kao da su goveða, lepršaju na vjetru poput vjetrobrana)i d) opisnom, perifrastiåkom konstrukcijom (npr.: Pirgaopruÿi vrat, noge i rep, reklo bi se da crkava).

Bratiãeva su poreðewa, kako se i iz navedenih primjeravidi, vrlo slikovita. Pojmovi se porede s opštepoznatimpojmovima, ali opštepoznatim ne toliko iz perspektive åi-taoca koliko iz perspektive samih likova. To je zato štopreko poreðewa pisac åitaoca digresivno obavještava o dije-lovima „biografije" svojih junaka, dijelovima nebitnim to-liko za sam tok priåe koliko za wihovo svestrano oslikava-we. Tako, npr., u sqedeãoj poredbenoj reåenici (iz priåe Gvo-ÿða za lisicu) åitalac saznaje cijeli put specifiånog naåi-na dobijawa (ne)zasluÿene penzije, što je zapravo saÿetak ci-jele nenapisane priåe: „Sjedi s mirom, puva kroz pušåanucijev i åisti je, kao da je dobio penziju za koju je skupqao svje-doke i vodio ih da potvrde da je u ratu bio na pravoj strani."

Poreðewe kod Bratiãa åesto åini „vezivno tkivo" pri-åe, pa åak i wenu strukturnu osnovu. Najboqi pokazateq tomejeste priåa Bistra je voda u Trebišwici, u kojoj je višekratnoostvareni princip dvojnosti najavqen veã uvodnom poredbe-nom reåenicom: „Kao što je Trebišwica tajanstvena voda,

140

jer izvire kao Gataåka rijeka i zaåas se pretvara u najveãu po-nornicu Mušnicu, zatim u Fatniåku rijeku, Trebišwicu iDubrovaåku rijeku ili Omblu, tako su isto tajanstveni ovda-šwi lutajuãi trgovci." Uvodna poredbena reåenica kao datraÿi pandan u semantiåkoj strukturi priåe, i nalazi ga urealizaciji „tajanstvenosti" i „pretvornosti" trojice nepo-znatih putnika što, nenajavqeni, — baš „uoåi samog Vidov-dana", što je roðendan djeåaka koji se u gotovo svim Bratiãe-vim hercegovaåkim priåama javqa „hronološki udvojenim"naratorom (jer se pripovijeda i iz perspektive djeåaka i izperspektive pisca) — banuše kod djeda Grigorija, traÿeãi„da kupe dobru mladu kobilu, a mole ako mogu i malo vode dadobiju". I slijedi briqantno izvedena alegorijska priåa ukojoj je prosidba djevojke predstavqena kroz priåu o kupovinimlade kobile. A i alegorija je potvrda principa semantiåkebinarnosti, jer uvijek u sebi ujediwuje dva smisla: bukvalni,i preneseni, s tim da je upotrijebqena iskquåivo zbog prene-senog. Osnovni tok razgovora što ga vode nepoznati putnicii Grigorije moÿe da se åita i kao razgovor o kupovini kobilei kao razgovor o prosidbi djevojke. Digresivni dijelovi pri-åe, najåešãe u funkciji razrade pojedinih u razgovoru alego-rijski zadatih tema, kao što su one o kriterijumima procje-wivawa vrijednosti i ugleda porodica kojima pripadaju su-protstavqene strane, iskaåu iz dvostrukog semantiåkog åita-wa, jer prerastaju u pravi, bespoštedni, verbalni rat hvalesvoga i osporavawa sagovornikovog. Tako se i priåa o „kupo-vini kobile" pokazuje, poput Trebišwice, „tajanstvenom", auz to, kao što se Trebišnica pretvara u druge rijeke, tako sei ta priåa o kupovini kobile „pretvara" u priåu o prosidbidjevojke. Åini se da i åitalac postaje svjestan alegoriånostipriåe, smisla verbalnog nadgorwavawa djeda Grigorija i „tr-govaca", tek kada djed, iznerviran, „trgovcima" odbrusi: „Dje-vojku vam ne mogu dati!", i kada „svima bi jasno da oni ne ku-puju kobilu veã prose djevojku. Da ovo nijesu trgovci veã pro-sci"?!

Pošto se alegorija åesto definiše kao produÿena meta-fora, kao metafora u kojoj su sve lekseme upotrijebqene uprenesenom znaåewu, samo od sebe se postavqa pitawe o upo-trebi u Bratiãevim priåama metafore i metonimije, pa i vr-lo im srodne sinegdohe, tim prije što je nemoguãe i zami-sliti kwiÿevno djelo bez ovih figura. U metafori i u meto-nimiji podrazumijevano dvojstvo, kod prve zadato konstitu-tivnim principom sliånosti a kod druge principom blisko-sti, skriva se i ukida u novoformiranoj izrazno i sadrÿajno„unikatnoj" jedinici, najåešãe leksemi. Bratiãu su bliske i

141

oåito drage personifikacijske metafore (što je i sam jednomizjavio: „Kada metafora dobije prizvuk personifikacije, kaoåitalac dobijam krila. Ona kipti od pišåeve ÿeqe da sveoÿivi i nemoguãe uåini moguãim") ali ne samo personifi-kacijske nego i antropomorfne metafore, naroåito one kata-hreziåke kao „izraz iz nuÿde" za nepostojeãe leksiåko ime-novawe (kao npr.: Prekidaå pusti svetlost u trbuh sijalice;Kquå od podruma neãe da uðe u ÿdrelo katanca; Uništava sei mre bespovratno dan; Jutro je uveliko, kroz prozor sunce iz-mami bqesak ogledala; …izazivaju ga velika kuka na kraju i šu-pqi kolutovi veriga koji ÿderu dim i sl.). Od metonimija(kakve su npr.: … volio je åašu, i åim se napije, pjevao je onenajgore, zabrawene pjesme; Ko bi rekao da ãe se u tom dodiruspojiti dva svjetska poÿara!; Uvijek je nekako izmicao ispredxandarskih oåiju i kundaka; I u snu juri po šumi da uhvatilisicu koja mu zatra kokošiwac; Istruli sav pejzaÿ; A Mijatnajviše voli kad crvena slova i zapreåitost sveca padnu uzkoševinu itd.) kod Bratiãa su åešãe sinegdohe, i to kako oneu kojim se dijelom imenuje cjelina, a to su najåešãe somati-zmi (imena dijelova tijela) u funkciji imenovawa biãa u cje-lini (kao npr.: …upita glas ispod šqema; …reåe tamno liceispod gvozdene kape; …tako ãe Mijat pobijediti weno lukav-stvo; …opet je Špirov prst vitlao i prijetio; …baš tada gaošinu Milunovo komunistiåko oko; Vjerna pseãa wuška zalajaitd.), tako i one u kojima ime cjeline sluÿi za obiqeÿavawedijela te cjeline, åiji broj kod Bratiãa nije u saglasnosti smišqewem o wihovoj dosta rijetkoj tvorbi i upotrebi u jezi-ku uopšte (a takve su npr.: „Ovo je školska inspekcija!" rekaoje uåiteq; Uåiteq je naredio da izvadimo sveske iz srpskohr-vatskog i da ih pokaÿemo inspekciji; Tako su se nekada junacioblaåili, u svilu i kadifu, a ne kao mi danas; Oblaåili su seu svilu i kadifu, a mi u sukno i drowke!; Moj je Stanimir naonaj svijet otišao u najqepšoj svili i botani… i sl.).

Bratiãevo majstorstvo u upotrebi ovih najfrekventnijihfigura najboqe se ogleda u sintagmama i/ili reåenicama ukojima su istovremeno ostvareni i prepleteni metaforsko imetonimijsko znaåewe. Za potvrdu ãemo navesti samo dva pri-mjera. Kao prvi primjer izdvajamo sintagmu iz naslova jedneod najqepših Bratiãevih priåa, sintagmu slika bez oca. Putnastanka ove metonimijsko-metaforske sintagme i weno zna-åewe moÿda se najjasnije išåitava iz sqedeãeg hronološki isemantiåki uslovqenog niza jeziåkih jedinica: otac bez slike� sin je oåeva slika � slika bez oca, ili bukvalno proåitano:umrli otac nema fotografije pa se u funkciji wegove slikekoristi sin (gdje je ostvaren metaforski prenos, koji se naj-

142

boqe oåituje u kopulativnoj ili apozitivnoj metafori sin jeoåeva slika, odnosno sin, oåeva slika), a taj sin-slika shvatada je zanavijek ostao bez oca (gdje je sad u fokusu metonimij-sko znaåewe: slika, tj. mlaðani sin, ostala je bez oca, tj. zna-åewe koje se oåituje iz sintagme slika bez oca). Drugi, i po-sqedwi koji navodimo iz niza odliånih primjera Bratiãevogmajstorstva u tvorbi interferencijskih metaforsko-metoni-mijskih slika jeste reåenica: Na našu školu nasrãe trošnacrkva. U toj je reåenici u metaforsko-personifikacijskomznaåewu upotrijebqen glagol nasrtati, a u metonimijskomznaåewu imenice škola i crkva. U reåenici je tako naakumu-liran åitav aluzivno-alegorijski spektar znaåewskih poruka,što podrazumijevaju ne samo (meðu)odnos i poloÿaj školskog(komunistiåkog) i crkvenog uåewa, nego i svojevrstan pri-kriveni protest što su toliko u raskoraku drÿavna i narod-na viðewa wihovog ugleda i statusa. Slika je to što hoãe dapredstavi nekomplementarnost dva sistema vrijednosti, odkojih je jedan s povlašãenim drÿavnim, a drugi s povlašãe-nim narodnim statusom. Prvi hoãe da se „otme" od drugog,drugi hoãe da ga prvi ne iskorijeni.

Detaqnija bi i produbqenija analiza Bratiãevog stilazahtijevala i razmatrawe niza drugih, kod Bratiãa vrlo sti-logenih, što ãe reãi funkcionalno primjerenih, stilskihfigura, a posebno: litote, antonomazije, perifraze, korekci-je, apostrofe, onomatopeje, asindentona i polisindetona, sim-bola, figure supstantivatike, kao i svih iz spektra figuraponavqawa. No, teško da bi se analizom wihove upotrebe mo-gla otkriti neka od suštastvenijih crta Bratiãeva stila. Jer,stilske figure i inaåe — kako to i sam Bratiã naglašava —nisu „ukras, još mawe su suveniri, veã ÿivotna potreba pi-sca". A Bratiãeva proza pokazuje da i odsustvo frekventnostifigure moÿe biti znaåajna jeziåko-stilska odlika. U Bratiãaje, naime, dosta rijetka upotreba epiteta. I ne samo epitetanego i pridjeva u funkciji atributa kao sintaksiåkog panda-na epitetu. Rijetka u poreðewu s frekventnošãu te stilske isintaksiåke kategorije u prozi uopšte. Obrazloÿewe tomepronalazi se u strukturnoj i komunikatvnoj dominanti Brati-ãeve reåenice. Bratiãeva reåenica je narativna, i ona nuÿnou centru ima glagol, a ne imenicu. Kao da je kod Bratiãa u re-åenici sve podreðeno glagolu. Kudikamo je bitnije determi-nisati radwu negoli imeniåki pojam. Zbog toga se kod wega ipridjev, gotovo nuÿno, od imeniåkog pomjera ka glagolskompojmu, sauåestvujuãi u odreðewu glagolske radwe. Drukåije re-åeno, pridjev atributsku funkciju ustupa funkciji apozitiva,postajuãi predikatski apozitiv. A predikatskom apozitivu

143

nije ciq da odredi imeniåki pojam u subjektu ili objektu, jerje on veã kontekstualno odreðen, identifikovan, nego da isti-cawem wegove privremene osobine utiåe na karakter radwepredikata, i tako se „usaglasi" s narativnim tokom reåenice.(Evo za potvrdu samo nekoliko od ne tako rijetkih Bratiãevihpredikatskih apozitiva: A tu se obre Obren, blijed i mršav,ispi nadušak burilo vode; Ukoåi mu se lice, smrskano i punoÿutila; Onako umrqanog i uplakanog, zgrabiše me dvije ÿenei poåeše da me svlaåe; Svi smo, goli i bosi, bjeÿali uz vri-sku i galamu; I odmah se zaustavqamo smeteni i zbuweni; Zaåu-ðen, zinuo je put svoga kokošiwca; Nagrnuše pripiti da lin-åuju djevojku itd.)

Princip jedinstva binarnosti kao najdominantnija odsvih jeziåko-stilskih dominanti Bratiãeva stila i jezika (jerse potvrðuje i u lingvocentriånom i u tekstocentriånom i uantropocentriånom, što ãe reãi psiholingvistiåkom, prag-matiåkom, derivacionom, komunikativnom i ÿanrovsko-stil-skom pristupu Bratiãevom tekstu) nalazi svoju potvrdu i ujoš dvije, za Bratiãev tekst, vrlo bitne osobine: 1. u wegovojintertekstualnosti, i 2. u wegovoj funkcionalno-stilskoj ra-slojenosti.

Ako je, prema Juliji Kristevoj, intertekstualnost „pre-plitawe tekstova u okviru teksta", koje otkriva „kako nekitekst 'åita' istoriju i kako sebe 'ukquåuje' u istoriju", ondase Bratiãeve priåe doimaju kao palimpsest, jer se u wegovojpodlozi jasno uoåava mitska i legendarna podloga srpske na-rodne priåe. Bratiã kod åitaoca, kako je to primijetio iMarko Nediã, stvara „iluziju da je wegova umetniåka priåaneka vrsta nastavka i krajweg rezultata usmene narativne va-rijante". Tom utisku posebno doprinose direktno, gotovo ufunkciji centona, preuzete fraze ili sintagme iz srpskihnarodnih pjesama ili pripovijedaka (kakve su npr.: Uzbuni sei uzmuti cijela Hercegovina, što propuste Nevesiwci, doåe-kuju Gaåani i Bileãani. Što propusti Mião Qubibratiã, do-åekuje Sava Jakšiã; U Hercegovini ni o åemu niko ne priåanego o ustancima i ratovima: ko je razgonio Turke na buquke iko ih je više posjekao; … zapoåe priåu kad joj vrijeme nije, osvadbi i ÿenidbi šumara Vuåete, sina Mijatovog; Postojao jejedan glumac koji je putovao uzduÿ i poprijeko, prikazujuãipriåu o hrabrom gauåu koga progoni policija; Stiska šakombabak kosišta kao da cijedi vodu iz suve drenovine; …melodijapoveza brda i planine; …ima sedamnaest slugu koje ga miju ibriju itd.). Bratiãeva priåa jeste sva utemeqena u srpskoj na-rodnoj priåi i pjesmi, u wenom se podtekstu lako prepoznajenarodna priåa, ona jeste u sazvuåju sa narodnom pjesmom i

144

priåom. Ali samo utemeqena, jer je u „dijalogu" sa wom kaokulturnom podlogom. Na semantiåkom i kulturološkom planuBratiãeve priåe formiraju sopstveni smisao oslawajuãi sena pisane ili usmene tekstove što reprezentuju srpsku na-rodnu i kulturnu tradiciju. Tako je i sa Bratiãevim jezikom,i posebno stilom. Bratiãev je jezik tako sliåan, a tako razli-åit od jezika narodnih priåa. Kao što evocira mitsku pro-šlost i duh narodne priåe i narodnog predawa uopšte, takoje Bratiãeva priåa i u svojevrsnom evokativnom odnosu premajeziku narodne kwiÿevnosti. Ona ne oponaša taj jezik nego jeu harmoniji s wim, istiåuãi i oÿivqavajuãi, u novome nara-tivnom ruhu, sve wegove pripovjedaåke qepote. A u wih svaka-ko spada bogatstvo narodne leksike što veã poprima patinuarhaiånosti, a koje Bratiãeve priåe åuvaju od zaborava (od ko-jih samo radi egzemplifikacije spomiwemo: preša, ošvice,zabuqukati, stroÿak, šiš, sinija, tumbe, mlaãevina, ubeuti-ti se, mlatwaåa, naklaðaj, babak, åaktar, seiriti, preða, te-qizi, špice, jurtisati, ãik, pripuåiti, singast, brzar, šku-dala, vitezati, škip, raša, åakalica, åaktar, a trebalo bi imnoge, mnoge druge).

I inaåe, kako su, samo deklarativno, mnogi kritiåariisticali, Bratiãeve priåe odlikuje pravo bogatstvo leksikeiz razliåitih sfera ÿivota. Za potvrdu navedene konstataci-je evo kod Bratiãa amplifikacijski datih leksema iz seman-tiåkog poqa „ðavoqeg ÿenskog imena", za åiju tvorbu Bratiã„optuÿuje" djeda Grigorija: „A Grigorije u svakoj ÿeni vidiðavola a ne ÿenu. Za svaku ãe reãi da je ðavoluša, ðavolica,ðavoqaåa, ðavolistruk, ðavletina, ðavlimajka, ðavlika, ðavol-muza, ðavlijeziåara, ðavoruk, ðavokoza, ðavloglava, ðavliprut,ðavetalo, ðavosukwa, ðavetiwa, Lucifer, podzemquša, kusu-qa, andrak, crwula, nepomenik, ustrijeqenica, bradaquša,ðatara, naletnica, crna pogan, anatematewakuša, ðavosmrd. Zasvaku ãe reãi da ne zbori kao drugi narod nego ðavosiqa, ða-voliåe, ðavoliše, ðavovalaåi, ðavlija, ðavleka. Ðavoli joj je-zik tresu da to i nije ÿena nego satanilo. Za svaku ãe reãi dabi joj prezime boqe pristajalo Ðavo, Ðavoloviã, Ðarepina,Ðasnaja, Ðavotiã, Ðaketalo." Navedene rijeåi samo su dioonih što ulaze u neistraÿenu tvorbenu i semantiåku porodi-cu lekseme „ðavo" kod Bratiãa. A takve, za tvorbenu i leksiå-kosemantiåku analizu, vrlo zanimqive i bogate porodice ri-jeåi u Bratiãevim priåama nisu malobrojne. One kao da tektraÿe svog istraÿivaåa.

Što se pak funkcionalnostilskog aspekta Bratiãevog je-zika tiåe, i on, kako smo veã pripomenuli, odraÿava prin-cip jedinstva dvojnosti. Na jednoj je strani pišåev, narato-

145

rov jezik, a na drugoj jezik likova. Diferencijacija izmeðu tadva tipa jezika najjasnija je prema kriterijumu jeziåke stan-dardnosti, odnosno normativnosti. Jezik pisca je strogo nor-mativan. I gotovo da predstavqa andriãevski uzor srpskogkwiÿevnog jezika. (S jednom, iz Hercegovine neponesenom,nego oåito iz beogradskog supstandarda nesvjesno prihvaãe-nom, naÿalost dosta rasprostrawenom negramatiåkom crtom,a to je tvorba pozitivnog — ne dakle normativno dopuštenognegativnog — futura prvog sa prezentom i veznikom da umje-sto infinitiva, kao npr.: Åim su im objasnili šta ãe da ra-de, niko nije ÿelio da prihvati; Znam, odmah ãe da se jada ida kuka na svog roðenog brata; Ali zemqa ãe da plavi i vodaãe da nosi muq; Sve ãe samo da istruli; Opet ãe po razredu dajuri obada, i opet ãe da sruši zidnu mapu svijeta itd.) Jeziklikova suprotstavqen je jeziku pisca po tome što u wemu imadosta dijalekatskih osobina, posebno onih fonetskih, koje suopšta odlika hercegovaåkog govora. Wih pisac svjesno upo-trebqava samo u upravnom govoru da bi i jezikom okarakteri-sao likove, tako da one imaju status stilema (svjesno upotri-jebqenih nekwiÿevnih oblika radi pojaåawa izraÿajnosti), ito, buduãi da je po pravilu rijeå o fonemski oneobiåajenimrijeåima, status fonostilema (kao npr.: mlogo; meðed; pemzija;propo; baco, oðe, mere, nosit, åeteres, brez, moro, inadi se, jo-pet, bidnu, danaske; vas (sav), „Bješte, ðeco, unutra!", oãeš,zvonit, bidnemo, „More bit i da je neprijateqski avion zalu-to, ko to zna?!", vamo, ðe, najpošqe, ãerasmo, niðe; šãeli i sl.).

Još se po jednoj jeziåko-stilskoj kategoriji razlikuju stro-go normativni jezik pisca i nenormativnim — u stilske svr-he upotrijebqenim — crtama „prošarani" jezik likova. U je-ziku pisca nema disfemizama (lascivnih, vulgarnih, tabui-ziranih rijeåi), nego na wihovom mjestu uvijek dolaze eufe-mizmi (kao npr.: I Mijat je kratkovid, ali još dobro vidikada treba Jelisaveti zadiãi sukwu i pogoditi je taåno u puko-tinu a da ni dlaku ne pomjeri; Neãe više vjerovati u priåeda ga je roda donijela, jer jasno vidi krupnu Vuåkovu kundaåinukoja razara sve pred sobom; Nigdje ne bi znaka åednosti. Nagr-nuše pripiti da linåuju djevojku; …mlada mora da ode tamogdje i car ide pješke; Samo da pop ne vidi kad zajaše åobani-cu; Kad mu ona stvar mandrkne kao kantarska šipka i sl.). Ujeziku likova, meðutim, disfemizmi su vrlo obiåni, a meðuwima se posebno istiåu oni što u svakodnevnom srpskom go-vornom jeziku bar po frekvenciji dobijaju status poštapali-ca, od kojih su pojedini i u govoru Bratiãevih junaka više-putno ostvareni. Teško da ima åitaoca koji ne zna o kojim seto lascivnim, vulgarnim i „bezobraznim" rijeåima radi, pa

146

je wihova potkrepa iz jezika Bratiãevih junaka zato ovdje iizlišna.

I tako i odnos disfemizama i eufemizama samo je jošjedna potvrda jedinstva dvojnosti kao osnovnog principa okokoga se kao podrška ili „opozicija" okupqaju i gotovo svedruge suštastvene osobine Bratiãeva jezika i stila. Neke odtih osobina pokušali smo, više na klasifikaciono-identi-fikacionom nego na planu minuciozne analize, izdvojiti iopisati na prethodnim stranicama. Sve te osobine potvrðujuda su Bratiãeve priåe i po jeziku — ili baš po jeziku —Bratiãeve. Ali, ništa od onoga što smo istakli kao Brati-ãeve jeziåke osobine nikako se ne bi moglo proglasiti is-kquåivo Bratiãevim. Jer je ono kao takvo svojina srpskoga je-zika. A Bratiãev doprinos jeste u onome u åemu pisac jedinoi moÿe dati doprinos: u specifiånoj aktuelizaciji i kombi-naciji jeziåkih jedinica. Gledano iz ugla åitaoca, glavna bise odlika Bratiãevog stila mogla saÿeti u sintagmu: iznena-ðewe poznatim. Svaki jeziåki element uzet ponaosob poznat jeåitaocu, ali kombinacija tih elementa i na reåeniånom i namikrotekstualnom i na makrotekstualnom planu jeste speci-fiåno Bratiãeva, jeste ono što se moÿe imenovati Bratiãe-vim stilom, i što ãe kao takvo — više smo nego sigurni — ibiti prepoznato i zapamãeno u srpskoj filologiji i stili-stici.

147

BRANKO STOJANOVIÃ

NOGOVA „ŸERAVICA REÅI"

Nogov „furor poeticus" (pesniåki zanos, ista ona „ÿeravi-ca reåi"1 iz pesme Kenotaf u Nedremanom oku) svejedno nijeprestajao o åemu god da je pevao, pisao ili govorio. Åak nionda kad se ÿeravica bivših zanosa pretvorila u pepeo ilu-zija („A ovo što je ostalo na ono pleme ne liåi2 i / u jednucrkvu bi stalo za crkvu da smo priliåni" — u pesmi A o momekrsnom imenu3 iz Lazareve subote). A govorio je, vešt govoru,strasno i glasno. Poput Majakovskog, na sav glas, na student-skim demonstracijama u Sarajevu 1968. kada je, kako ãe kasnijenapisati, liåio na mladog jakobinca i prvoborca studentskepobune, pred mikrofonima („Åuje li se / S mikrofona ko sakoca" — pitao je, kasnije, u pesmi Pojawe s koca) i TV kame-rama, u mnogobrojnim intervjuima,4 mahom jedno isto: ono

148

1 Sintagma „ÿeravica reåi" (genitivna, gramatiåka metafora) para-fraza je iz pesme Vukov utuk Desanke Maksimoviã, iz kwige izabranih sti-hova Miris zemqe (prvi put, s predgovorom Milana Bogdanoviãa, objavqene1955. g.): „Jesam seqak i mogu da uzmem u dlane / i reåi što ko ÿeravica pr-ÿe. / Ja sam se igrao lilom kada plane / i od svih åobana bacao je brÿe."

2 „Ja nisam nauåio da volim svoju domovinu zatvorenih oåiju, pognuteglave i stisnutih usta", rekao bi P. J. Åaadajev (1794—1856).

3 Naslov pesme po stihu iz epske pesme Marko Kraqeviã i beg Kostadin.4 O prirodi Nogovih intervjua, onih objavqenih u štampi ili åasopi-

sima, jednako kao onih emitovanih na radijskim i TV programima, mogla bise napisati zasebna rasprava. Mi ãemo se zadovoqiti jednom opštijom oce-nom. Kako nema nikakve razlike izmeðu Nogovih privatnih, graðanskih i jav-nih, umetniåkih, kwiÿevnih stavova, koji su u potpunom saglasju, tako nemani razlike izmeðu onoga šta (i posebno: kako) Nogo kazuje usmeno i onogašto on piše. Jednako viåan „mråewu hartije" kao i teånom, sabranom, sli-kovitom i efektnom kazivawu u mikrofon, pred kamerama, Nogo ãe ostatiupamãen po toj verbalnoj energiji i dikciji, po prepoznatqivoj muzikalno-sti svoga hercegovaåkog, juÿnog nareåja u kojem su saåuvane sve prozodijskeodlike Vukove i Daniåiãeve ortoepske norme. Zahvaqujuãi i tome, on spada u

strastveno, Zolino optuÿujem, ne pristajem, neãu („Mogaosam biti kraq, bogaq i luda, / i zakonodavac — mogô, ali ne-ãu", Brazda nespokoja, tj. brazda smrti — Zveriwak), poezijanije sluškiwa politike, ali jeste oruÿje pobune (uprkos tomešto „Jedina pobuna osta u reåima", Šaša — Zimomora) i ma-ti åina (ÿivotnog i estetskog). Ne pristajem na banalnostvašeg novogovora, koja je — kontrarevolucionarna, što rekaoBabeq. To Nogovo neãu svome dobu i mitologemama usreãiteq-ske sadašwice poåelo je wegovim govorom na studentskim de-monstracijama u Sarajevu i polemikom sa Makom Dizdarom,ali se nije završilo govorom u Mariãeviãa jaruzi niti onimu odbranu Vojislava Šešeqa u Centru „Sava", na nauånomskupu u organizaciji Srpske radikalne stranke. To nekada-šwi mladi jakobinac iz 1968. danas, u svom zrelom dobu,proverava da li je, kao što je (laÿno) priznao u pesmi, pre-plivavši Savu, najzad postao kukavica.5 Zaåikavao je deÿurnepolicajce duha, estetski ukus na snazi (åiji je sinonim onaj„mandarinski hor") — sve dok sâm, sa grupom moãnih profe-sora i tumaåa u zaleðini, nije poåeo da ga donekle propisuje.Nogo je zaista bio i ostao „miqenik prirode" — Kantov iz-raz za genijalnog åoveka, koji se p(r)ojavquje kroz uroðenu du-ševnu predispoziciju pomoãu koje priroda propisuje pravilaumetnosti. U Nogovom sluåaju, primerenije bi, s obzirom navrstu wegovog dara, bilo reãi da je, autor, kao u vizantijskojkwiÿevnosti, bio „voðen". U krajwoj liniji, autor je, kako birekao Dimitrije Bogdanoviã (Stara srpska kwiÿevnost, Beo-grad 1991), „samo izvršilac jednog višeg tvoraåkog akta; neotkriva on, svojim delom, suštinu stvarnosti, nego se samata suština otkriva preko wegovog dela, sluÿeãi se wim iwegovim delom kao instrumentom svog sopstvenog stvarala-štva". Sreãom, mladi ga nisu potpuno (po)slušali, jer ko jejoš danas, sem moÿe biti, Noga i Matije, u poeziji, i Ãosi-ãa i Kapora, u prozi, spreman da za ono što misli, piše igovori dobija (stvarne ili politiåke) bubotke od fukare, zbogkoje „riåe telad u furgonima" za wihovo blagoutrobije. Bla-

149

one retke pesnike koji sjajno govore svoje stihove. U govorewu stihova predpublikom Nogo je najboqi naš izdanak ruske škole recitovawa.

5 To Nogo „zameãe tragove", i daqe, u stvari, ostajuãi na oprezu, poputone lasice iz pesme Kazivawe o lasici (Zveriwak): „Na oprezu spava zvere / ujaslama il u wivi / Uvek spremna da odere / sve što joj se usprotivi." IgorMandiã je, pišuãi o ovoj kwizi (tekst „Meðu qudima i meðu zvijerima",Vjesnik, Zagreb, 4. ¡ 1973) rekao da je pesnik moÿda i najbliÿi ovoj zverki.(„Wega samoga, na primjer, mogao bih otkriti u lasici, o kojoj nam neštokazuje, situirajuãi tu zvjeråicu 'usred opšte Arkadije', a to je veã društvenadimenzija koja nadilazi beznaåajnost teme.")

goutrobije trbuhozboraca. Trbuh — mozak. Ali pre toga, u ne-koliko navrata, dobio je batine. Vidi pesmu Proqeãe. Malodokumentarnih detaqa.6 Meðutim, to je bilo uzalud — Nogonije odao nijednog svoga jataka: ni Vujadina sa obadva sina,ni Podrugoviãa, ni starca Miliju, ni sestricu Jelicu, nikråmarice mlade, åak ni one „Lešinarke, / Gospe qubaviviåne, Sestrice nesretnice" koje se, u pesmi Iz nove hajduåi-je, oko pesnika jate, ni Quticu Bogdana sa Zagorja ravna, predkojim je i Marku Kraqeviãu bilo tesno i gusto.7 Ni one pe-snike što su razapiwali straÿilovski luk nad panonskomravnicom spajajuãi vekove ili, što reåe Zmaj, „spajajuãi veksa vekom / i åoveka sa åovekom". Ni Duåiãa. Wega, åije suoåi na oba sveta gledale, mrtvog i celog, vraãao je u otaxbinu,u Graåanicu hercegovaåku pod Leotarom. Åak ni Omer-pašuLatasa jer ga je, sreãom, zamenio sa Mihajlom Latasom.8 Ina-åe, ko zna šta bio bilo. Svaki sirotan i prognanik wegov jebrat: i Lubarda9 (vidi tekst „Pravo na umjetniåku istinu"povodom Lubardinog romana Gordo posrtawe, prvo objavqen uOdjeku, pa i u kwizi kritika Jesi li ÿiv (1973) i Meša („Za-tukoše ga kamewem / zemqaci braãa roðena. / Kamewe ostaznamewem / da je sloboda roðena"), i zaneseni deåak (kojiprati zmaja fantazije) Ãopiã: „Jutro plavog sqeza o beton sesasu". Svoju obeleÿenost, dok je Sarajevom prolazio s oseãa-jem da je okuÿen, leprozan, izjednaåavao je sa poloÿajem Jevre-ja prognanih iz Španije: „Sa ÿutom zvezdom na rukavu / jahodim svetom pridvorica / Preplivah drinu gazim savu / Tu

150

6 „Idiliåno je jutro i cvatu georgike / Kad u moj ÿivot uskaåu sluÿbe-ne sablasti / Iz loših kriminalnih romana: / Dva tradicionalna policaj-ca, / Dva batinaša; / Åaša krepkog nasiqa, / Ništa osobito — / Balkanskavarijanta, / Bosanska pastorala!" I u pesmi Izveštaj iz Igala Nogo ãe na-praviti aluziju na inspiratore fiziåkog kaÿwavawa ideoloških protivni-ka, u koje su oni redovno svrstavali svako slobodnomisleãe biãe, a pesnikeRajka Noga nezaobilazno: „Bijeli anðeli još ãuãore o ostavkama / Bitangišto su na nas bijesne pse pujdali."

7 Vidi Nogov sonet Stvarna je tek qubav bede i nebesa (u Jeåmu i kalo-peru, kao uvodna pesma u Drugu strofu, preimenovana u Priviðewa), i stihove:

Ako igde ovde priviðewâ trebaKlisure i klanci Zimi vuci vijuI orlovi suri kradu bogu dane

Zulumi detiwstva Na sred vedra nebaKroz oblak progoni tanku bedevijuSa zagorja lomna qutica bogdane.

8 Vidi Nogov tekst „O briÿnim qudima. O Zimowiãevim rukama" ukwizi Suze i sokolari, „Beogradska kwiga", Beograd 2003, 74—86.

9 Lubardi je Nogo i ranije posvetio pesmu A vi? (Zveriwak, 1972). U ka-snijim izdawima uklowen je upitnik iz naslova pesme.

najzad postah kukavica". (I po ovome što Drinu i Savu pišemalim slovima, kao da hoãe da im snizi vodostaj, što je jednuplemenitu meðu — pesnik i lingvista Milosav Tešiã lepoje objasnio da atribut plemenita znaåi granica izmeðu pleme-na, naroda — ipak morao da prepliva a što drugu gazi,10 kao damu je do kolena, kao zaviåajna Rasovaåa ili kakav nabujao pla-ninski potoåiã tamo negde oko Borija, Mekih brda, Jelašaca,Jaÿiãa ili Vihoviãa, Nogo još jednom svima obznawuje da uravnicu i ravniåarski mentalitet stiÿe montawarski, br-ðanski kopilan, kao poplava nuÿan i elementaran.) O razlo-zima zbog kojih je, zbog politiåkog pritiska, i on, sa ukupnoåetiri stotine hiqada duša, od Drugog svetskog rata do po-åetka osamdesetih HH veka, morao da napusti zaviåaj, Nogo jeponešto, doduše dosta uopšteno, bez dragocenih pojedino-sti, rekao u tekstu „Zašto smo Drinu prebrodili" (prvobit-no objavqenom u Politici od 11. marta 1989. g.): „Ama nije za-ludu Andriã pisao da se u Bosni svaki dram weÿnosti dušomplaãa. Kod tolikih lopova i bitangi koji su ovoj zemqi o gla-vi radili i rade, nas su — po šumama i gorama naše zemqeponosne — snimali, prisluškivali i špijali, a onda nam,dušu na pamuk vadili, saslušavali i poniÿavali. Ålanovepartije naroåito. Da su naivni, da ãe jednom uvidjeti kako suta dva beogradska emisara11 došla da izvrše aneksiju. Znajuli oni da su to srpski pjesnici. Znaju li oni šta je Beograd.I tako daqe i tome sliåno. A pošto ja nisam bio ålan parti-je, mene su zamijenili sa jednim kriminalcem na koga sam imliåio! Preventivno. E kad veã ni batine ni razgovori ne da-doše rezultate, poåeše priviðewa. Da smo u bosanskim šu-mama spremali kongres. Da nas na Siwajevini åekaju Ðilas iÃosiã… I što ãu vam duqit lakrdiju, ja se bogami uÿivjeh utu stvar, pa pun neke avetne visine iz oholosti pregazihDrinu i kao prekaqeni konspirativac ovdje spremih tajnireferat o paradigmi našeg izgona, tj. 'Epitaf za M. S.', kojije baš tih julskih dana, bog da mu dušu prosti, preminuo…"12

151

10 Povodom ovih stihova, Svetozar Koqeviã je napisao: „Kao što niSava nije baš odjednom toliko opliãala, nego se Drina više nije mogla pre-gaziti kada je iz politiåkih razloga postala dubqa od Save." Svetozar Koqe-viã. „Od buntovništva do molitve" — u: Rajko Petrov Nogo, pesnik. „Pove-qa". Urednik Dragan Hamoviã, Narodna biblioteka „Stefan Prvovenåani",Kraqevo 2004, 37—58.

11 Nogo ih ne pomiwe poimeniåno, misleãi da je to opštepoznato, areå je o Stevanu Raiåkoviãu i Matiji Beãkoviãu.

12 Rajko Petrov Nogo, „Zašto smo Drinu prebrodili", Suze i sokolari,„Beogradska kwiga", Beograd 2003, 164—166.

*

Poetski svet kwige (soneta) Bezakowe Rajka Petrova Nogasvoj znaåewski korelat nalazi u simbolu bezakowa. Pitawe dali Nogov kwiÿevni temperament i wegova ÿestoka retorikamogu da se zaodenu jednom utvrðenom pesniåkom formom štosvoje poreklo vuåe još iz H¡¡¡ veka, koliko god da se åini va-ÿno, u isti mah je i — retorsko. Ali, kao što ãe nas uveritikoherentan i konzistentno iznesen svet Bezakowa, Nogova di-namiåna pesniåka liånost još jasnije je ocrtana, uokvirenazakonima forme za koju se opredelio. Drugo moguãe pitawe: dali sonet kao oblik sa zadatim pravilima moÿe „izdrÿati"savremene, åesto i disonantne sadrÿaje, Nogo je, takoðe, eli-minisao veštim kontrastirawem motiva, oksimoronskim re-zovima i spojevima prošlog i sadašweg, kao i svojevrsnim, ustvari: zakonitim dvoglasjem soneta.

Bezakowe je po motivskim podsticajima, kao i po leksiå-kom naboju, koji je višestruko asocijativan, po misaono-emo-tivno-gradirajuãoj tenziji, po svojim arhetipskim slikama--simbolima i po ujednaåenosti umetniåkih rezultata, zaistaretka kwiga. Wenu koherentnost potcrtava i to što åitavakwiga predstavqa jedan jedinstven krug, bez izdvojenih ciklu-sa. Kao umetnost, Bezakowe je uverqiv kwiÿevni oblik. Poet-sko svedoåanstvo o tragizmu ÿivqewa savremenog åoveka, po-najpre pesniåkog subjekta u kovitlacima istorije i maskara-dama homo politikusa.

U svakom stihu Nogovog soneta gotovo fiziåki vidno(opipqivo) traje svojevrsno „praÿwewe", ravno oslobaðawunagomilane energije i elektriciteta u prirodi: „Samo darikne grom iz šuma / Kad i poenta iz soneta." Nogov je sonetzamišqen nad sudbinom åoveka. Krleÿijanske vizije, karne-vali besmisla i zeleni zamorci opomiwu, na sve strane, qud-ski um da „mrÿwom je nadojena napukla vasiona". Åovek se, iposle svih hirošima, åitamo u podtekstu Nogove kwige, nijeurazumio, oåoveåio jer „åarno bezakowe" iz veka „svuda veje".U takvoj duhovnoj klimi posebno je ugroÿen pojedinac, i tood društvenih mehanizama represije, od zastrašujuãe åudovi-šnog drÿavnog aparata prinude, koji raspolaÿe preciznim,usavršenim mehanizmima koji doslovno mequ paskalovsku „tr-sku koja misli". U tom procepu, u tesnacu ÿivota, Nogov selirski subjekt panteistiåki predaje prirodi traÿeãi u wenojharmoniji iskonski, viši red i poredak stvari, koji åovekuizmiåe („Zemqo, sreãne su šume"). Mada je taj odbrambenimehanizam (racionalizacija) dobro poznat i mada su mu sepesnici rado priklawali u svim vremenima, Nogo je, para-

152

doksalno, nov baš po toj elementarnoj, rusoovskoj opsednuto-sti prirodom jer, za razliku od nekih drugih pesnika, svojihsavremenika, wegova qubav za prirodu nije åisto intelektu-alna (pozerska), veã iskonska. Slaveãi prirodu kao ideal, pe-snik kao da kritikuje društvo i wegove institucije. Nogovapesma se ne da zavesti „slabom, poroznom našom lirskom pa-meti", kako bi rekao onaj od åijeg je prezimena u oba izdawaZimomore pravio jedan glagol, kojim je oznaåavao i vlastitisocijalni ideal: „okrleÿio sam vreme".

Pojedini Nogovi soneti (Kad ðavo tikve sadi, Nek otro-vi tvoji åaðe) natopqeni su atmosferom iz Zveriwaka. Tekopåe s prethodnim kwigama åine se vrlo motivisanim, funk-cionalnim u tematizovawu sveta Nogove poezije. Nogov stavneprihvatawa „kovitlaca bezakowa" i nabrušenosti premapojavnom svetu i ideološkom teroru, pesniåki je i nekon-formistiåki veã po konceptu. Pesniåki bunt, nemirewe, ne-pristajawe na osredwost i uniformnost duha, od Šilera,Hajnea, Remboa, Bodlera, Šelija, Krleÿe, Ujeviãa i Majakov-skog, osnovni je pesniåki kogito. Bezakowe tako postaje jed-nim dramatskim simbolom ugroÿenosti åoveka HH veka koga,„pod kaÿiprstom iskonskog kriminalca" jednostavno raznose„laser zrake u preciznoj šaci mafijaša". Više nego umet-niåki sugestivni (i qudski), stoga nas prenu potresni stiho-vi: „Ko strašilo nasred wive stojim usred sveta / Kao šiqakgromobrana gde nesreãa sleta." Heraklitovskim ogwem, pra-elementima ÿivota traje Nogova pesma, u kojoj, pored jednetankoãutne, lirske linije katrena, i ÿestokog, na momentestrahobnog krika kojim su 'puweni' terceti, iznenaðuje onajmisaono-emotivni kontrapunkt Nogovog soneta, koji je, najåe-šãe, elegijski kolorisan. I pored pišåeve voqe, Nogove so-netne elegije kao da korespondiraju sa stihovima iz pesmeEpilog Miloša Crwanskog. Ni Nogovi stihovi, naime, nisupisani za „profesore revmatiåne" što „ištu optimizam". Iovde se, kao u Miloševoj pesmi, udara u sasvim druge ÿice.Leksiåki, predmetni plan Nogove pesme vraãa nam poquqanopoverewe u Reå, u snagu pesniåke reåi, koja ne dozvoqava dase razvodni i „udavi u trgovaåkoj graji, gdje se tragedija pre-tvara u sajamske pelivanluke" (M. Krleÿa). I u Bezakowu se,lajtmotivski, javqaju Nogove opsesivne metafore planine, pri-rode, zveriwaka, pliãaka istorije, potom simboli iz epskognasleða — u lirskom kontekstu, što, sve zajedno, oblikuje iåini Nogov liåni mit.

Nogov sonet je slojevit, palimpsestan, mišqen i ostva-ren na više paralelnih izraÿajnih ravni, od kojih su liåna,istorijska i poetiåka najizrazitije. Na pesniåki podstica-

153

jan, upravo fascinantan naåin, u Nogovom sonetu sreli su seåisti lirski proplamsaji („zrelo ÿito vilov dole bosioåeplavi"), kao refleks narodne lirske pesme, odjeci epske na-rodne pesme („i orlovi suri kradu bogu dane"; „vran gavrandis grakãe na tvom razbojištu"; „kroz oblak progoni tankubedeviju / Sa zagorja lomna / qutica bogdane"). Arhetipskimodel pesme, delom prisutan u atmosferi, negde u reåi samoj,drugi put u slici i poenti, Nogo ãe iskoristiti i pri ski-cirawu vlastite poetike: „Stih je što i platno bolanom doj-åinu". Svoj doÿivqaj ÿivota i sveta Nogo pretaåe „u katrenei åiste rime", u sonet koji je åas epski ozvuåen, åas podseãana onu kulenoviãevsku „poskoåicu smrti". Pristajati danasna jedan ovakav pesniåki program, kad je snazi modernistiåkagraja pesnika „lirske apstrakcije", pristajati, dakle, na so-netnu formu, svojevrsna je pesniåka jeres. (Pitawe zašto so-netna a ne neka druga forma sasvim je beslovesno jer, da para-fraziramo Andriãa, davati preimuãstvo jednom naåinu pisa-wa, isto je što proglašavati jedno od åetiri godišwa doba— nepotrebnim!13) U stvari, Nogo divno demonstrira åiwe-nicu da u umetnosti stihovawa sve zavisi od pesnika, od we-gove individualnosti i talenta, a ne od forme kao forme,koja je — kako misle predstavnici formalnog metoda u prou-åavawu kwiÿevnog dela — ono što je u wemu društveno. For-mom soneta Nogo se koristi kao kulturnim i estetskim signa-lom i on tu formu, poštujuãi je u najveãoj meri, ali ne robu-juãi joj, kreativno preispituje i obnavqa. „Kovitlace bezako-wa" Nogo je uspeo da urami u „zakone tih soneta". Mada u Be-zakowu, kada je reå o osnovnom pesniåkom oseãawu, uglavnompreovladavaju tamniji registri i tonaliteti, elegiånost pa, upojedinim strofama ili celim pesmama, i rezignacija („Ro-ðewe moje ravno nuli moglo je da se ne dogodi"), naåin na ko-ji pesnik uobliåava svoj doÿivqaj sveta i — naroåito — in-tenzitet umetniåkog procesa upravo su — vitalistiåki. Pe-sniåka slika, kao osnovna izraÿajna jedinica i Nogovog sti-ha, sugestivna je, prodorna i baš stoga zapamtqiva, doslovno:materijalizovana. U svakom sluåaju, ona nije tek puki dekor,veã oduhotvoren prostor-vreme, pejzaÿ i slika-misao. Ilu-stracije radi, takve su slike: „u gustim slapovima vidim oti-åe vreme" (gde se vreme prostire vertikalno, u vidu slapova,bivajuãi, nešto obiånije, uporeðeno sa vodenim tokom, sa re-kom); „u raÿ je prva zraka sela" (ova slika kao da åuva seãawe

154

13 „Na kraju", piše Andriã u Znakovima pored puta (Udruÿeni izdava-åi, 1981, 271), „svaki je stil dobar i svaka forma prihvatqiva, ako su u slu-ÿbi neåeg što nije samo stil ni samo forma."

na prvo svitawe, na onu „mamutsku zoru"); „kuãa puna stvar-nog dima" (dim sa ogwišta kao porodiånog i mitskog sredi-šta nestalog sveta u kojem „sve je sveto i åestito bilo i mi-lome Bogu pristupaåno"); „zatvori kapke spusti reze / prepi-ši mrtvu srmu zime" (svoju lepotu ova slika duguje paraleli-zmu izmeðu zatvarawa, sklawawa u kuãu pred hladnoãom i po-vlaåewa pesniåkog subjekta u stvaralaåku radionicu pri åemuzatvarawe kapaka i spuštawa reza ima ulogu ograðivawa jed-nog intimnog, zaštiãenog prostora od vetrova istorije i po-litiåkih banalnosti; ti kapci i te reze kao da su u stawu dazaštite pesnika od nasrtaja onih åudesa iz pesme Vera oåajni-ka: „Nasrnuše na me surova åudesa / Tremor moãne reke ma-ven timor leda"); „u mraku pucketaju naåeti sveci" (gde seovom vanrednom slikom sugeriše znaåewe da je tu u kuãi, ko-liko od vatre sa ogwišta, toplo od spoznaje da pesnika, sve-jedno da li iz predawa ili sa kuãnih ikona, greju, neizvesnoje åime, „naåeti sveci": protokom vremena ili, pre i više,komunistiåkim vremenom bezboÿništva).

Reåju, ispitujuãi „nosivost" sonetne forme danas, kadasu u wu da tako, nogovski, kaÿemo: sruåeni disonantni sadr-ÿaji i sonetu i pesniku nesklone savremenosti, Nogo je so-netnoj tradiciji i praksi dao svoj nemali pesniåki dopri-nos.

Bilo kako bilo, ta ÿestoko pisana kwiga soneta, u pred-metnoj ravni jedna od najteÿih i estetski najdelotvornijihoptuÿbi tadašweg komunistiåko-policijskog reÿima u Bosnii Hercegovini, ali mnogo više i dubqe od toga — metafizi-ka svakodnevqa (vidi pesme Portret umetnika u mladosti,Dok rade instrumenti, Ta åarna bezakowa, Mada uzalud sve je,Zlatno ÿito vilov dole bosioåe plavi i druge), za Noga je bilaznaåajna bar iz dva razloga. Razlog prvi. Pesnik se u woj obra-åunao i sa mrakom istorije (kao takve) ali i bosanskoherce-govaåkog reÿima, i to u wegovoj orijentalno-tamnovilajetskoj(Hamdija Pozderac, Hasan Grabåanoviã, Muhamed Filipoviã,Fuad Muhiã…) i jezuitsko-pseudokomunistiåkoj varijanti, åi-ji su neki od protagonista i „mandatnih feudalaca s brcimana åelu" (iz pesme Lagano s tugom — Malo dokumentarnih de-taqa) bili i kršãansko-hrišãanski komunistiåki mandari-ni poput Branka Mikuliãa, Hrvoja Ištuka, naÿalost i dra-gog åoveka i dobrog pisca Mladena Oqaåe (povremeno), Qubo-mira Cvijetiãa i Miroslava Janåiãa (trajno). Razlog drugi.Nogo se, istovremeno, vratio sam sebi, tj. poeziji, „otkriv-ši" (za sebe) sonet kao pesniåki oblik, koji on upotrebqavakao vrstu formotvornog signala: „Stih je što i platno bola-nom dojåinu". Umesto qubavnih i izrazito lirskih sadrÿaja,

155

pesnik je svojim sonetima, uz åisto kulturne i kwiÿevne, re-ferirao i aktuelne politiåke sadrÿaje, zbog åega mu je jedandeo kritiåara iz BiH, poput talentovanog pesnika Mila Sto-jiãa,14 zamerao da sonet baš i nije neka adaptibilna forma(buduãi da on ima zadate metriåko-organizaciono-kompozi-cione zakonitosti) i da svako narušavawe tih zakonitosti(briga Stojiãa, kao pesnika lirske apstrakcije [Hanifa Kapi-xiã-Osmanagiã], za sonetnu formu i za Noga kao pesnika lir-ske akcije [N. Koqeviã] — on je Nogu prigovarao zbog sadrÿa-ja i nedvosmislenih politiåkih aluzija) liåi na jednu vrstusvetogrða, sliånog onome kada bismo, kako je napisao, kakvupotleušicu nazvali soliterom.15 Potleušica je, je l' te, onoNogovo epsko nasleðe i stamena moralna pozicija iz koje go-vori wegov pesniåki subjekt. („Usred kukavicâ åemu krepostdiva?" — rekao bi Matoš 1909. u Staroj pjesmi, a Nogo, iro-niåno, dodao: „Nas treba pobiti što gadovi ÿive".) Stojiã jejedino prevideo da je za kwiÿevni, umetniåki status tih so-neta ipak najvaÿnije ono gde je Nogo bio nerawiv, a to je we-gova lirska pozicija, zapravo sama poezija: „Ko strašilo na-sred wive stojim usred sveta / Kao šiqak gromobrana gde ne-sreãa sleta" — pesma Zrelo ÿito vilov dole bosioåe plavi.

*

O tome šta se sve doziva i šta jedno drugome pruÿa ruku(kroz prostor, vreme, pesniåki oblik i jezik) u Nogovoj poe-ziji pisalo se åesto, i s razlogom. Najcelovitiji tekst tog te-matsko-motivskog usmerewa svakako je onaj „O dozivawu reåi"Svetozara Koqeviãa, objavqen kao pogovor Nogovoj kwizi Nakapijama raja: Venac soneta (SKZ, Beograd 1994).16

„Pored dozivawa sudbina i reåi — kosovskih, devojaå-kih, Markovih, hajduåkih, biblijskih, Duåiãevih, Mešinih i

156

14 Vidi Stojiãev tekst „Pitawe soneta", Odjek, Sarajevo 1978, god. 19,br. 10.

15 O tome da li su norme u poeziji apsolutne, Svetozar Petroviã, ne-što pouzdaniji poznavalac kwiÿevne teorije od Stojiãa, piše: „Oblici stiha,dakle, åuvaju tradiciju i u isto vrijeme traÿe njeno kršenje… norma nije apsolutna;ona se moÿe prekršiti, pjesnik je åak mora kršiti ako ÿeli progovoriti liåno…" — u:Svetozar Petroviã, Stih, Uvod u knjiÿevnost, Zagreb 1983, 379 (a) i (b) „Problemsoneta u starijoj hrvatskoj knjiÿevnosti", Rad JAZU, br. 350, Zagreb 1968.

16 Na ovoj kwizi, Nogo mi je, svojom karakteristiånom ãirilicom, na-pisao posvetu: Dragom Branku Stojanoviãu, ovo malo zajedniåkog jada i åeme-ra, zemqaåki, Rajko P. Nogo. Nešto ispod: O Svetom Savi 1995. u Nikšiãu.Kada je objavio Bezakowe, kritiåarski nevešto sastavio sam mu jedan sonet,dok je moj prikaz ove kwige åekao da bude objavqen. Danas se samo (nepouzda-no) seãam prvog katrena: Kad mi on kaÿe zemqak, / u mene strašna rima uðe /Kad mi on to kaÿe, / tad sam jak / Tad znam: ovo je moje a ono tuðe.

Ãopiãevih, unraških i udbaških, poratnih, šezdesetosma-ških i novoratnih, uvelaåkih, zmajevskih i wegoševskih —ova zbirka se drÿi na okupu kao sonetni venac, kao venac so-neta", piše Koqeviã.

A o kojem je raju reå kad smo veã iz onog pravog, zbog ro-diteqskog pragreha, jednom zasvagda isterani, vidi se iz dru-gog stiha soneta Na kapijama raja: „Iz šume ulazimo pravo ukomunizam / Na vrata magacina ko na kapije raja."17 Raj je —komunistiåki i zato operetski. Neki stihovi ovoga soneta,kojim se u mimohodu simbola posleratnog vremena smewujusirotiwa (nepismena ruqa), javna kupatila, pitomci18 novevere, (odliåni) engleski hubertusi i (ne tako loša) Trumano-va jaja, kaåketi i od padobrana bluze sa pojmovima-etiketama(ideologemama) kao što su: novogovor, aktivisti Narodnogfronta i Udbe kao apostoli meðu kojima vaqa prepoznati no-voga Hrista, dušu su dali da se pokaÿe kako Nogo u stihuspreÿe disparatne pojmove, verbalne i semantiåke energije ujedinstven pesniåki doÿivqaj. Pesnik uvek polazi od mate-rijalnog, predmetno-pojmovnog stiÿuãi do apstraktnog i op-šteg: iz šume (konkretno) — pravo u komunizam (apstraktno).Prva dva stiha u drugom katrenu glase: „Sirotiwa se slila ujavna kupatila / Spiramo trulu prošlost…" Glagol (se) slilaiz nepotpune leoninske rime (slila — kupatila), blizak se-mantiåkom poqu reåi (javno) kupatilo, u svest åitaoca dozivavodu. To da se sirotiwa slila upuãuje i na zakquåak da ju je tuneka stihija dovaqala, noseãi je kao „drvqe i kamewe". U sva-kom sluåaju, ona je tu puki objekat. U kupatilu se, dabome, pe-re prqavština, a ovde (i to u javnom kupatilu) spira se —trula prošlost.19 Time je opozicija realno (materijalno) —

157

17 Nogo je ovu svoju pesmu detaqno — i treba li reãi izvrsno — anali-zirao u tekstu „Unri Unrino a Udbi Udbino", u kwizi Suze i sokolari,158—163. „Ja volim", piše on, „kad je pjesma taåna. A to znaåi da u tropunaroåito drÿim do prvih znaåewa. Preneseni smisao åitalac dopjevava pre-ma svojoj pameti, moguãnosti i potrebi. Pobjednici su, dakle, zaista došliiz šume. Ali da se iz šume uðe pravo u komunizam, šumom se neãe oznaåitisamo mjesto veã i vrijeme. To je hronotop naše balkanske originalnosti,onog skoka iz praistorije u buduãnost."

18 Da pesnik u tropu zaista naroåito drÿi do prvih, neposrednih zna-åewa, dokazuje i upotreba ove reåi, åija su leksiåka znaåewa: 1. deåak ilimladiã koji se vaspitava u nekom zavodu gde ima stan i hranu; 2. stipendist;3. štiãenik i 4. onaj koji je odgajan, vaspitavan u duhu kakve ideje, nauke, ka-kvog pokreta. Semantiåki-kontekstualno, Nogo je ovom reåju istovremeno ak-tivirao svako od ovih znaåewa, posebno ono koje smo (prema šestotomnomReåniku srpskohrvatskoga kwiÿevnog jezika) naveli pod brojevima 1 i 4, s timšto je, umesto vaspitavati, sugerisano znaåewe prevaspitavati.

19 „Ta ritualna, masovna krštewa i prawa u novoj vjeri nisu se zbiva-la ni u kakvom Novom Jordanu, veã na paradama, radnim akcijama, na trgovi-

imaginarno (apstraktno) dovedena do vrhunca i pre kadence oUnri i Udbi. Ova posledwa prirodno se rimuje kao poenta:Udba je naša sudba. U prvom katrenu srimovani su komunizami nizam. Pesnik, u stvari, sugeriše misao da je komunizam nanašem prostoru bio regularan taman toliko koliko je nizam,kao regularna vojska Turske carevine, ustanovqena 1826, ovdebio regularan kao okupatorska vojska. Kao kraj drugog stiha,reå nizam je samo završna reå (naporedne) sintagme: bašibo-zuk20 i nizam, a ova dva turcizma, prema reåima samog pesni-ka, „nisu tek zbog bosanskog kolorita, veã i da u ortodok-snost novogovora unesu izvjesnu disonancu". Koqa Miãeviãje svoje prevode Dantea nazvao prepletima, pa bismo i za No-ga mogli reãi da ove stihove nije ispevao nego da ih je, kao imnoge druge — prepleo. Ti prepleti disparatnih jedinica(nazovimo ih tako ne specifikujuãi ih jer ih je izuzetno te-ško uopštiti jednom jedinom reåju buduãi da su bukvalno ne-svodivi na jedan pojam!) jedna su od konstanti Nogovog pe-sniåkog rukopisa. Ovaj ulazak na kapije narodnih magacinazavršiãe kao ulazak na vrata pakla, o kojem smo sazna(va)liåitajuãi našu golootoåku kwiÿevnost, objavqivanu serijskiod poåetka 80-ih godina HH veka (B. Hofman, Noã do jutra, A.Isakoviã, Tren ¡¡, Ÿ. Komanin, Prestupna godina),21 ali ipaklu Gulaga kod Solÿewicina, Karla Štajnera i Šalamova(u Rusiji).

Ÿiveãi, dakle, u Sarajevu, Nogo (kao da) je (politiåki)ÿiveo u srcu Evrope. A i da nije, „brðanski kopilan" bi seveã snašao. I ne miåuãi sa Borija jer on najboqe zna putevereåi i da „… reå unazad hodi u postojbinu bola", kako se ikaÿe u pesmi Kenotaf (u Nedremanom oku). Zna, takoðe, da reåide ili — za oåevim kostima, „Kroz koje puše vjetar Galicije/ Vjetar Kajmakåalana" (u pesmi Vjetar Kajmakåalana, kwigaPlanina i poåelo, 1978, ciklus Iz nove hajduåije), ili tragomnarodne, usmene kwiÿevnosti, folklornih predawa, legendii drugih oblika narodnog i kwiÿevnog pamãewa, jer „je rijeåjedna hodilica, otiãi ãe od usta do usta", kako je zabeleÿioVuk Karaxiã.

158

ma, ispod zvuånika, u samoisqeðivawima, raskritikovawima, u ispovjedao-nicama gdje se — bukvalno i metaforiåno — spirala trula prošlost a is-prana i zanosom ozarena lica udisala omamqujuãi ozon buduãnosti", pišepesnik na istom mestu.

20 Bašibozuk (turc.) — naoruÿane grupe sastavqene od demobilisanihvojnika koji su se odmetnuli u pqaåku.

21 Više o ovim romanima vidi u kwizi Preispitivawa: Informbiro iGoli otok u jugoslovenskom romanu (1986) Milivoja Markoviãa.

S V E D O Å A N S T V A

STEVAN TONTIÃ

DA SE TVOJA USTA NE ISKRIVE

Uz jedan stih Osipa Mandeqštama ilio imanentnom angaÿmanu istinske poezije

Za razliku od nekih kolega koji u svom pamãewu drÿe pu-ne bisage sopstvenih i tuðih stihova, åitave „antologije" na-izust-poezije, u mojim se moÿdanim pretincima malo šta odtog blaga zadrÿalo u potpunijem obliku. U školi sam s mukomuåio pjesme napamet i još teÿe ih pred drugima recitovao.Sjeãam se kako sam u åetvrtom osnovne teško omanuo i izne-vjerio oåekivawe svog vrlog uåiteqa: na probi pred samupriredbu, nisam od spremqene Šantiãeve pjesme umio ni ri-jeå da pustim iz sebe. Uåiteq se teško naqutio na mene, a jaotada bez teksta u ruci ne kazujem ni svoje ni bilo åije, makari najkraãe pjesme.

Ipak, ponešto se iz svjetske poezije nastanilo i u mompamãewu. Ako ne cijela pjesma jednog autora, onda poneko je-dinstveno mjesto, u egzemplarnoj kristalizaciji poetske ide-je, zvuka i slike. To su ona mjesta, oni stihovi koji nas uvijekiznova uzbude magijom svoje neobjašwive, analitiåki neras-tvorqive qepote, neoåekivanošãu, dubinom i svjeÿinom svo-ga smisla. Stihovi koji nas „hvataju na spavawu", izazivajuãikatkad pravi potres našeg dremqivog opaÿajnog aparata, na-šeg estetskog pa i etiåkog åula, stihovi koji nam „otvarajuoåi" za nove i åudesne aspekte stvari i pojava. Takvi stihoviiskrsnu nam iz sjeãawa i bez namjere da ih ponovo oslušnemo— najednom su tu! — a u društvu nam odmah pokreãu usne jervaqa da ih i drugi åuju. Neki od tih stihova bude se u nama uåasovima velikih iskušewa, kada smo dezorijentisani i izgu-bqeni, otkrivajuãi nam ne samo qepotu izraza i oblikotvor-

159

nu moã pjesnika, veã i primjer drÿawa u gadnim, po ÿivotopasnim vremenima. A vremena za pjesnika koji ne ÿeli daim ugaða nisu nikad bezopasna, makar se åin pjesniåke isti-ne, subverzivne moãi poezije, i ne plaãao glavom.

Tokom rata u Sarajevu, ali i godinama potom, ja sam seåesto prisjeãao jednog Mandeqštamovog stiha. Stiha-opomeneza svakog ko stihove piše.

U sazvijeÿðu modernih pjesnika koji su istiniti, neot-klowivi nalog pjesniåke rijeåi i samog pjesniåkog poziva,shvaãenog u saglasju sa vrhovnim etiåkim postulatima, plati-li najvišom cijenom, ime Osipa Mandeqštama istiåe se po-sebnim sjajem. Taj sjaj dolazi od tragiåke opredijeqenosti iveliåine pjesnikovog ÿivota u istini (politiåki nedopu-štenoj, kaÿwivoj istini) i krajwe odgovornog, smrtno ozbiq-nog shvatawa pjesniåkog pozvawa i smisla poezije. U Man-deqštamovim stihovima kao da se åuje, a gotovo uvijek jasnosluti, nešto što bih nazvao zvukom sudbine. (Kao da ga åujem ikod drugih velikih, tragiåki uzvišenih ruskih pjesnika.) Tasudbina se, ma koliko tragiåna, prihvata sa svim posqedica-ma. Sa wima se veã od poåetka raåuna u opkladi na radikalnoistinoqubivi jezik pjesništva, opkladi koju prati odluånasamosvijest pjesnika o pripadawu takvom, nesmiqeno istini-tom, slobodnom i suverenom jeziku pjesniåke umjetnosti. Tojsudbini i wenom opasno privlaånom zvuku ne moÿe se umaãi,bez obzira na to ko drÿi wene konce u rukama: Bog ili obogo-tvoreni Staqin. A ako bi joj se — uz ÿrtvu pjesniåke istine,åasti i slobode — nekako (kao graðanin) i umaklo, spasavaju-ãi goli ÿivot, ono najvaÿnije, samo djelo, ne bi time bilospaseno. Naprotiv! Takav put obešåašãewa i uništewa svogadjela, djela kao suštinskog ovaploãewa svoje liånosti, Man-deqštam (kao ni Cvetajeva, Pasternak, Ahmatova) nije mogaoda prihvati, svejedno što je u jednom åasu napisao (dvosmi-slenu) odu Staqinu. Zaista je vrlo malo znaåajnih evropskihpjesnika koji su se stavili u sluÿbu staqinizmu i fašizmu.

No svakako bi veã vaqalo da navedem Mandeqštamov stihoko koga se vrti cijeli ovaj pokušaj. Taj stih u originaluglasi:

I nepravdoö iskrivlen moö rot.

a u zapamãenom prepjevu Branka Miqkoviãa:

I neistina mi je iskrivila usta.

To je završni stih pjesme Za gremuåuy doblestü gräduøihvekov (U ime hrabrosti buduãih vekova) iz zbirke Tristia, u kod

160

nas prevedenoj kwizi izabrane poezije i proze Osipa Man-deqštama pod naslovom Šum vremena.1 Evo te pjesme u cje-lini:

U ime hrabrosti buduãih vekova

I plemena qudi koje ãe sve više rasti,

Ja sam se lišio åaše na piru oåeva,

I veseqa i sopstvene åasti.

Vek-vukodav skaåe na me, da me koqe,

Ali ja vuk nisam i nemam vuåju koÿu.

Ko kapu, u rukav, tutni me boqe

U sibirskih stepa topli koÿuh —

Da ne vidim kukavice, ni meko blato,

Niti na toåku krvave neke kosti,

Da u noãi sijaju prašnici, ko zlato,

U svojoj prvobitnoj lepoti.

Odnesi me u noã, gde Jenisej ÿubori,

I gde doseÿe bor zvezde avgusta,

Jer po koÿi svojoj ja nisam vuk u gori

I neistina mi je iskrivila usta.

Posqedwa strofa u prevodu Stevana Raiåkoviãa (Šestruskih pesnika, Beograd 1970) ide ovako:

Nosi me u noã gde je Jeniseja huk,

Gde borovi do zvezda dohuje;

Zato što po svojoj koÿi nisam vuk

I što laÿ moja usta iskrivquje.

Ova pjesma posigurno spada meðu najznaåajnije u Mandeq-štamovu opusu, kao što je znaåajna i znakovita i sama wenatema: surovost i zvjersko krvološtvo vijeka u kojem pjesnikÿivi, suprotstavqajuãi mu se svojom qudskom, „nevuåjom" pri-rodom. U neku analizu pjesme neãemo ulaziti — u centru pa-ÿwe ostaje wen posqedwi stih i wegovo uporno, neotklowivojavqawe u mojoj svijesti u vremenu razobruåenog ratnog zla ipotrebe da se o wemu pjesniåki pošteno svjedoåi. Taj stih mise ne samo „javqao" kao opomena iz usta — svakako, neiskri-vqenih! — pjesnika najvišeg ranga i autoriteta, veã je na ne-

161

1 Pri ruci mi je treãe izdawe kwige, „Prosveta", Beograd 1966 (prvoizdawe izašlo je, ako se ne varam, 1962). Izbor, prevod proze i pogovor: Mi-lica Nikoliã, prevod poezije: Branko Miqkoviã.

ki naåin i uticao na mene, na ponešto od onog što sam mi-slio i pisao u danima i noãima smrtnih prijetwi, silnihubijawa i razarawa, opšteg straha i poniÿewa. Stih me jestalno upozoravao: ne dozvoli, ako si pjesnik, da ti neistinaiskrivi usta! Nikad i nipošto, ako jesi ili hoãeš da budešpjesnik. Iskrivqujuãi tvoja usta, neistina i laÿ ãe te ubitii prije no što te usmrti ruka ubice.

Prikazivala mi se i bukvalna, fiziåka slika iskrivqe-nih, izvitoperenih, do na zatjevak izokrenutih laÿqivih usta!

Pazi, pjesniåe — da se tvoja usta ne iskrive!To je bila poruka i pouka ubitaåno istinosnog Mandeq-

štamovog stiha.Mislim da je wime Mandeqštam uputio principijelno

upozorewe samome sebi. Iako stih veã konstatuje iskrivqe-nost pjesnikovih usta — motiv krivqewa i iskrivqavawausta sreãe se još u nekim wegovim pjesmama — vjerujem da jetu neposustalu, deÿurnu opomenu samome sebi Mandeqštamtom slikom pojaåao do fiziåke odbojnosti, kao kaznu za mogu-ãe i prijeteãe ogrješewe o istinu. A da se stvarno ogriješioo istinu, wega moÿda ne bi zadesila sudbina na smrt izmuåe-nog logoraša. Imao bi izgleda da spasi bar svoju golu koÿu.No Mandeqštam je oåito bio „angaÿovan" na strani apsolut-no obavezujuãe, najdubqe pjesniåke a svequdske istine, ne nastrani svoje gole koÿe. Ÿivotna istina, istina „vijeka-vuko-dava" (ili „vijeka-vuåjaka") koju je komprimirao u svoje ma-giåno zvuåeãe, istinite strofe, odvela ga je u smrt.

Prevedenog Mandeqštama prvi put sam åitao krajem še-zdesetih, oko nemirne 1968, kada smo se i mi, sarajevski stu-denti, pobunili protiv komunistiåke birokratije i wenihnedemokratskih metoda vladawa. Petog juna (dva dana nakonbeogradskih) došlo je u Sarajevu do velikih demonstracija isukoba sa policijom koja nas je pendreåila po nalogu partij-sko-drÿavne vrhuške. To iskustvo represije, koja ãe se potomprema kritiåarima društva primjewivati u finijim i per-fidnijim oblicima, bilo je pouåno i otreÿwujuãe. Poåelismo gubiti iluzije o komunistiåkom (ako i samoupravnom)projektu buduãeg raja na zemqi. Osposobili smo se da u jezikuideologa i vlastodrÿaca prepoznajemo (ne uvijek!) obmanu ilaÿ, a naš sopstveni jezik (jezik darovitih mladih pjesnikai intelektualaca) umnogome je proÿeo duh ironije i subverzi-je. Sazrijevali smo i uz lektiru mnogih prevedenih pjesnikai mislilaca. A Mandeqštam je — mada kod nas kasno otkri-ven — predstavqao pravo otkrovewe. Svoju veoma konkretnu, usurovo vrijeme revolucije i diktature situiranu liriku („Po-kušajte da me odvojite od veka, kunem vam se, sebi slomiãete

162

vrat"), ovjerio je povrh svega svojom potresnom qudskom i pje-sniåkom sudbinom. Otkrio nam se veliki primjer vrhunskepoezije sa kiåmom, sa punim, sa najskupqim egzistencijalnimpokriãem.

Kao i svima koji su ÿivjeli u svijetu ideološke laÿi,neistina se u raznim pa i zavodqivim kostimima nudila imeni, prijetila da se ušuwa i u moj jezik. Sa nemalom spo-sobnošãu za kompromise sa još vaÿeãom utopijom i sa jošneraskrinkanom stvarnošãu, i ja sam se katkad tješio ubogomkrilaticom oportunista da „nije sve baš tako crno". Svje-stan te prijetwe sopstvenom pjesniåkom jeziku, a usred nara-stajuãih prijetwi liånom i ÿivotu zajednice, Mandeqštamovstih javqao mi se sa sve jaåom notom upozorewa. Kada je najzaddošlo do masovnih ratnih krvoproliãa, ogledalo tog stiha oneistini što iskrivquje usta vaqalo je stalno drÿati predsobom.

Da li sam to baš uvijek stvarno åinio? Sigurno da ni-sam. Ali sam se svim silama trudio da mogu da pogledam se-bi u oåi — oåi u tome Mandeqštamovom ogledalu pjesniåkeistine. Na drugima je da kaÿu da li je u tom gledawu bilo vr-dawa, ÿmirkawa ili razrokosti.

Reskoj, odsjeåno istinitoj zvuånoj frazi Mandeqštamo-vih stihova na srpskom doprinio je, naravno, i sam prevodi-lac, pjesnik Branko Miqkoviã. I u wegovim stihovima, koji-ma se obiåno pripisuje neosimbolistiåki pravac, osjeãa senešto od neumoqivog zvuka sudbine. To osjeãawe pojaåano jeMiqkoviãevom preranom, odista (i za srpsku poeziju) tragiå-nom smrãu: ubio se februara 1961. u dvadesetsedmoj godiniÿivota.

U izvjesnom sudbinskom smislu, Miqkoviã je bio praviprevodilac Mandeqštama na srpski.

A s mojim zapamãenim Mandeqštamom dogodilo se prijesedam-osam godina nešto neobiåno. U nekolikim wemaåkim(dvojeziånim) izdawima Mandeqštamove poezije odjednom samotkrio da na kraju pjesme U ime hrabrosti buduãih vijekovastoji jedan potpuno drugaåiji stih:

I menä tolüko ravnœö ubüet.

U prevodima na wemaåki (iz pera Paula Celana, RalfaDutlija, Kaja Borovskog i Lidije Titove) taj stih je uglavnomdavao smisao koji ima i u doslovnom prevodu Marka Vešovi-ãa na naš jezik:

I samo jednak ubija me.

163

Tako ova pjesma ima dva sasvim razliåita kraja. (Razli-kuje se i jedna rijeå u šestom i petnaestom stihu: umjesto„koÿe", u drugoj verziji stoji „krv".) Kako je do toga došlo,vjerovatno su veã ispitali prouåavaoci Mandeqštamova dje-la. (U poznatoj Kwizi o Mandeqštamu Kirila Taranovskognisam o tome ništa našao.) Mene, meðutim, nije razoåaralani novootkrivena, druga verzija završetka pjesme. U woj sejoš jednom oglasila suverena i prkosna pjesnikova voqa: samowemu ravan moÿe da ga ubije. Ne bilo ko, bilo koji nitkov!

To što ga je ubio sistem vrhovnog Nitkova, govori samoo strahu tog vrhovnika i wegova ogromnog aparata moãi odistinske, estetski i etiåki superiorne lirike tek jednog po-jedinca — Osipa Mandeqštama.

Na kraju se pokazalo nešto što je ravno najveãem åudu:najkrhkiji kwiÿevni ÿanr, lirika, istinska i istinosna li-rika Osipa Mandeqštama, nadÿivjela je najjaåu strahovladu inajveãu svjetsku imperiju — Staqinov Sovjetski Savez.

*

Nacrt ovog kratkog eseja bio je zgotovqen prije desetakgodina. Namjera da ga donekle „razradim" i „produbim" uåi-nila je da sve dosad ostane u ladici pisaãeg stola. Najzad samodustao od te namjere, iako tema kwiÿevnog i intelektualnogangaÿovawa nije više „atraktivna" kao u doba Sartra i Ka-mija.

Bilo je na sve åetiri strane svijeta åasno i hrabro „an-gaÿovanih" pjesnika za najviše humane ideale od åije poezijenije ostalo ništa, ili posve malo, åesto tek pomen u istori-jama kwiÿevnosti. Za Mandeqštama moÿda niko neãe reãi daje angaÿovani pjesnik (u smislu koji je tom pojmu pridavaoSartr kao i cijela kwiÿevna qevica), buduãi da ta oznakameðu poetolozima, estetiåarima i filozofima umjetnosti neuÿiva osobit ugled. Jer je još posvuda na snazi uvjerewe oprincipijelnom „imoralizmu" pjesniåkog i umjetniåkog stva-rawa. Ali se svakako moÿe reãi, bez straha od pogrešnog eti-ketirawa, da je Mandeqštam — kao i mnogi drugi veliki pje-snik — bio „angaÿovan" na svoj, sasvim prirodan, implici-tan, poeziji imanentan naåin, naåin na koji se i spontano iosviješãeno, bezuslovno a ne tek deklarativno, opredjequjemoza pravdu, istinu i slobodu. Ponekad i po cijenu sopstvenogÿivota.

164

ZORAN ÐERIÃ

„VELIKI KRAJ" I „VELIKO SPREMAWE"DUŠKA TRIFUNOVIÃA

„Štagod da radim, a naroåito u posledwe vreme — tre-tiram to kao testament", rekao je Tadeuš Kantor, dve godinepre svoje smrti (1990). Nisam sluåajno posegao za ovom mi-šqu, buduãi da sam u Krakovu, na studijskom boravku, gde pro-uåavam upravo Kantorovo Pozorište smrti. U vreme kada jepremijerno izvedena prva predstava wegovog pozorišta smr-ti, Mrtav razred, 1975. godine, upisao sam Gimnaziju u Vrba-su, a sledeãe godine, u maju, na Festivalu jugoslovenske poe-zije mladih upoznao sam Duška Trifunoviãa, pesnika kogasam dugo samo slušao, kako govori svoje stihove i anegdote, aviše od samog pesnika slušao sam pop i rok izvoðaåe koji supevali wegove pesme. Bilo je to vreme kada sam pokušavao dasviram gitaru i otpevam neke od pesama koje sam tada pisao.Duško Trifunoviã je napisao i prvu kritiku o mojoj poeziji.Bilo je to iste godine (1976) kada smo se i upoznali. Nepo-sredno posle našeg susreta na pesniåkom festivalu u Vrbasu,na wegov poziv, poslao sam mu u Sarajevo nekoliko svojih pe-sama, objavio ih je u svojoj rublici u Osloboðewu, sa beleškomo wima. Tu je stajala i jedna reåenica, koju nosim sa sobomkao amajliju, sad veã trideset godina: „Tek pošao u gimnaziju,a pjesme mu veã dobre!".

Tek kasnije sam, mnogo kasnije, poåeo i da åitam poezijuDuška Trifunoviãa, u kwigama koje je objavqivao novosadski„Prometej" (nije sluåajno izabrao baš ovog izdavaåa, ovaj pe-snik koji je bio „goriv a neoboriv", kako je to primetio Ste-van Tontiã). U pesmama kojih se priseãao, u zbirkama koje jerekonstruisao, spasavajuãi ih, a i spasavši sebe iz jednogplamena (Bosna i Hercegovina, 90-ih godina prošlog veka),puno je testamentarnog. Stigao je tada iz Sarajeva u Novi Sad,

165

bez prtqaga (izuzmemo li onaj duhovni, pesniåki), i tu ostaodo kraja (stvarnog, fiziåkog).

„Sloboda nomada", o kojoj je nekada pevao, zbog situacijeu tim godinama raspada Jugoslavije (da ne upotrebim nekudrugu odrednicu), postala je ograniåena, uslovqena, a pevaweu kavezu nije više ista pesma, bez obzira na retkost ptice iqubaznost onih koji te slušaju, hrane i poje. Mada je i daqejavno „cvrkutao" ono što su drugi ÿeleli da åuju, sve više sepovlaåio u sebe, u „åamotiwu do åamovog sanduka" (kako samnapisao u jednoj svojoj pesmi).

Vremena su teška

a niko ne pita mene

kako mi je

jada se u svojoj testamentarnoj poemi, Veliko spremawe, napi-sanoj u Sremskim Karlovcima, u julu 2004, a objavqenoj slede-ãe godine. U posledwim stihovima sluti svoj kraj i mesto po-åinka:

ja ãu biti jedna blaga padina Åerata

brda prema svetim Karlovcima i suncu

što se, na kraju, i desilo, pretpostavqam po ovoj, posledwoj,ÿeqi pesnika — sahrawen je na grobqu na Åeratu, u Srem-skim Karlovcima, na brdu koje gleda prema mestu gde je provo-dio svoje posledwe dane. Na tom posledwem ispraãaju od pe-snika su se opraštali mnogobrojni. Meðu wima je bilo wego-vih prijateqa i duÿnika, onih koji su ga oboÿavali, a sigur-no i onih koji su mu zavideli (kako je to predvideo u popu-larnoj pesmi Šta bi dao da si na mom mjestu — „da te mrze ada ti se dive"). U takvom jednom paradoksu je protekao ceowegov ÿivot, sve ono što je napisao. Na poåetku je bio pri-hvaãen sa kritiåkim simpatijama, potom omalovaÿavan kao„estradni umetnik". Ipak, nisu ga zaobišle neke znaåajneantologije srpske poezije, nisu ga zaboravili pesnici, presvega, s kojima je drugovao, ili kojima je, kao meni, pomagaona wihovim pesniåkim poåecima. Nikad ga nisu zaboravqaliwegovi åitaoci i publika, sa pesniåkih festivala, promoci-ja i recitala. Takvo je bilo i veåe odrÿano u Srpskom narod-nom pozorištu povodom wegovog sedamdesetog roðendana. Nakraju mu je, ipak, odano duÿno poštovawe. Posledwi ispraãajpesnika bio je dostojan wegove slave.

Posledwi i Prvi, Kraj i Poåetak, to su reåi koje su åe-ste kod ovog pesnika, kako na wegovom pesniåkom poåetku, ta-

166

ko i na kraju. S tim što su, vrlo åesto, redosledi zameweni,naizgled nelogiåni. Još 1956. godine, znaåi na samom poået-ku, Duško Trifunoviã je napisao pesmu pod imenom Velikikraj, u kojoj je, pedeset godina pre svoje smrti, napisao sebiepitaf:

Ne pozivam te

ali za sobom nisam zatvorio vrata.

Umro sam

doputovao na veliki kraj

i dobro mi je najzad.

Da vidiš prostranstva!

Samo —

odavde se nikud ne moÿe.

I ne ÿeli.

Smrt je, kako je to davno primeãeno, neodloÿno zatvara-we vrata. Trifunoviã, u navedenoj mladalaåkoj pesmi, ne ÿe-li da zatvori vrata za sobom. Ne poziva, ali kao da izazivaone koji su ostali s druge strane. Ako ÿivot pojmimo kao pu-tovawe, onda je smrt prestanak putovawa. Iako je nepreglednoprostranstvo pred wim („Da vidiš prostranstva!"), nema no-vih putovawa: „odavde se nikud ne moÿe. I ne ÿeli". Velikikraj, kako glasi i pesma, nudi konaånost i utehu: „dobro mi jenajzad".

Pišuãi, svojevremeno, o jednom drugom pesniku, åija jesudbina, po mnogo åemu, sliåna, odredio sam se prema wego-vim pesmama kao „pesmama o qubavi i smrti". Ova, romanti-åarska, ali i rilkeovska odrednica, åini mi se da bi moglada stoji i uz najveãi broj pesama Duška Trifunoviãa.

„Za hrišãane", podseãa nas Fridrih Kineker, „misao ouzajamnom odnosu qubavi i smrti u kategoriji trajnog u pot-punosti predstavqa centralnu neizvesnost: qubav je jaka kaoi smrt. Qubav nikad ne prestaje. Onaj ko u qubavi traje, tajtraje."

Naspram one, u savremenoj literaturi (i filozofiji) åe-sto formulisane reåenice: „Åovek je na smrt osuðeno biãe",stoji reåenica iste teÿine: „Åovek je biãe koje je sposobno davoli." „Obe reåenice u svom punom znaåewu poseduju neodre-divu dubinu, ali bez wih åovek ni na koji naåin ne moÿezbiqa da dopre do sebe samog" (F. Kineker).

Postaje mi jasnija Kantorova potreba da svom stvarala-štvu, pri kraju ÿivota, uz odrednicu Smrt doda i Qubav:

167

„Qubav proslavqa svoj praznik, svoj veåni ritual. Smrt je uwemu sadrÿana." Zato i posledwi stihovi Duška Trifunovi-ãa (veã pomenuta poema Veliko spremawe), jesu stihovi o smr-ti (sluãenom kraju: Moja bolest / predvorje smrti skore), alisu, pre svega, stihovi o qubavi:

Ti koja me qubiš

kroz neprobojno staklo

nagnuta nad praznim grobom

kao Marija iz Magdale

Na kraju ovog pesniåkog (i ÿivotnog) ciklusa, pesnik seobraãa Bogu:

Vidiš Boÿe kako ti se molim

saåuvaj mi onu koju volim

Prethodno je upotrebio (navedenu) paralelu sa Hristo-vim Vaskrsnuãem, uporedivši svoju dragu sa Marijom Magda-lenom. Sebi je, oåigledno, namenio mesto onog koji je raspet,da bi se jednom ponovo vratio meðu sledbenike, meðu one kojiga vole i poštuju.

Premda se åuvao da „ne zgreši emotivno", verujuãi da uwegovo pozno doba „iz qubavi izvire nesreãa", pesnik ipaknije mogao bez qubavi i ona ga je nagradila („Ti si za samoãumoju dogaðaj"), ali i kaznila („ne smem s tobom meðu svet").

Indikativan je naslov wegove posledwe autorske kwige,Veliko spremawe. Veliko spremawe je, da li simboliåno, pre-duzeo pesnik sluteãi svoj blizak kraj, ali ga se, zbog prija-teqskog duga i obaveze, prihvatio i Pero Zubac, izabravši, apotom iscrnim pogovorom proprativši ono što je DuškoTrifunoviã pisao pedeset godina. Reå je o izboru pesama Åa-sna dokolica („Stilos", 2006), obimnom (oko 400 strana), ipogovoru (Savremeno i svevremeno u poeziji Duška Trifunovi-ãa, str. 395—474), koji prate sve periode Trifunoviãevogstvaralaštva — prvi, koliko mi je poznato, ovako obuhvatankritiåko-esejistiåki pregled wegovog pesništva.

Åesto kroz esej Pere Zupca provejavaju Trifunoviãeve„gorke strofe predviðawa", wegov „bezazlen inat", na jednojstrani, i „filozofsko pretakawe smisla ÿivqewa i razume-vawa fatuma smrti", na drugoj. U naizgled lakim i jednostav-nim stihovima (vezanim ili slobodnim), Duško Trifunoviãje ostavio puno toga što ãe se pamtiti i citirati („Kwigumog ÿivota kada shvate / iz we ãe se uzimati reåi").

168

Navodim nekoliko karakteristiånih stihova za temu qu-bavi i smrti:

Jer samo gresi kad ja budem pao

biãe moje delo a sve drugo tuðe

Imam snage

ali više neãu

svega mi je dosta i previše

Povlaåim se a ostavqam qude

u wihovoj zabludi od zlata

da me naðu kad i wima bude

zakucala samoãa na vrata

Svi mi drugi svoju tamu nude

a iz tebe blista veåni sjaj

Video si šta je ÿivot qubav šta je

plamen proðe a pepeo veåno traje

Dokle pevam dotle i postojim

prijateqi bivši i buduãi

pamtite me po pesmama mojim

Na teškom putu u saznawe

da je sav ÿivot umirawe

Zaista, kako je to davno predvideo Trifunoviã, „Kad pe-snik umre / sve na wega liåi", a svaki stih je zaveštawe, de-luje kao da je posledwi.

169

RANKO POPOVIÃ

PONORNI ZOV ZAVIÅAJA

O pjesništvu Vladimira Nastiãa

¡

Vladimir Nastiã (1934) ide u red onih pjesnika kojimaje kritika redovno uzimala za grijeh ranu opåiwenost Jesewi-nom i wegovom zaviåajnom åeÿwom. Kada je u pitawu samoumjetniåki domet stihova proisteklih s tog umjetniåkog vre-la, onda su takve zamjerke vjerovatno opravdane. Ali, tu se popravilu previða nešto mnogo znaåajnije — ta vrsta opsjednu-tosti bila je zapravo put u pjesništvo. Åista mladalaåkaenergija rasplinute, pomalo i razboqene slutwe svijeta i se-be u svijetu usmjeravala se nepogrešivo ka mitskom oreoluvjeåito mladog ruskog pjesnika, kao sudbinskom putokazu. Na-pušteni zaviåaj i osjeãaj izgubqenosti u drugaåijem okruÿe-wu nisu bili tek motivska osnova veã stvarni i jedini uslovpjesme. Stoga u toj neprevreloj zagrcnutosti prije treba vidje-ti lirsku objavu i najavu, negoli puko epigonstvo. Na sliåannaåin objavqivali su se u srpskoj poeziji još mnogi Nasti-ãevi prethodnici i ispisnici; tako su kretali za svojom pje-sniåkom zvijezdom i Slavko Vukosavqeviã, i Svetislav Man-diã, i Slobodan Markoviã, i Vito Nikoliã, i Brato Pavlo-viã, i Velimir Miloševiã, i toliki drugi.

Hercegovaåki zaviåaj jeste oduvijek predodreðivao, ali uznatnoj mjeri i raspoluãivao svoje pjesnike. Ma koliko da subiblijski osjenåeni pejzaÿi i ona åudesna svjetlost koja jebudila i Andriãa, sami po sebi prizivali poetsku magiju,lirski izdanci tu su se teško probijali. I oni koji su pu-nim grlom srknuli iskonsku snagu zemqe, Šantiã i Duåiã,

170

ukazivali su se potomcima više kao teško dohvatqiv idealnego kao ÿiv podsticaj. Svako je za sebe tu morao da se riješitereta epskog nasqeða. Svako je, razumije se, nosio i samosvoju priåu kojom ãe, presudno, graditi sopstvenu lirsku po-ziciju. Iz onih ionako rawivih djeåaåkih godina, koje mu jerani udes siroåeta åinio još rawivijim, Nastiã je iz svogNevesiwa mogao ponijeti sasvim malo ÿivih literarnih sen-zacija mimo školske lektire. Kao i još nekolikim generaci-jama darovitih mladiãa, i wemu su te godine ostavile sjeãawena tajnovitu i åudnu pojavu Dragutina Radoviãa, francuskogðaka, Principovog i Andriãevog druga iz zavjereniåkih dana,darovitog ali neostvarenog pisca. Ko ãe znati da nije cijelopozvawe tog nesreãnog usamqenika bilo u tome da buduãimpjesnicima, mladim i svega gladnim zanesewacima, sred ubo-ge kasabe, prenese ÿivu sliku poezije, bar onu wenu tamnusjenku mistiåne ukletosti. Ali, te godine hranile su se ipakmnogo više drugaåijim utiscima i emocijama. Literatura ãesaåekati da noga prekoraåi onu granicu koju su do tada åe-ÿwivo gledale radoznale oåi, tek zamišqajuãi svijet koji åe-ka tamo negdje iza zaviåajnih brda.

U Mostar se išlo strmim makadamskim putem, odmaralona Bakraåuši pa Åobanovim poqem izbijalo ponad Blagaja,pored tvrde Hercegove kule, a u dolini — uvijek u jari —treptio je grad i qeskala Neretva. Nadolazila je plima nekeiskonske, skitske ÿudwe za jugom, u oåima se nastawivale ne-gledane slike i stapale s predaåkim priåama koje su, kao igodine ratnog djetiwstva, znani krajolici i draga lica, po-lako postajali uspomena. U tom bolnom komešawu, u toj vatrijakih emotivnih sudara kalila se, još nemušta, buduãa pjesma.„Nepomuãeno jezgro lirskog ostalo je zapretano duboko u me-ni", zapisaãe zreo pjesnik sjeãajuãi se prvih probuðenih lir-skih treptaja. Iako maglovito, Nastiã je snaÿno naslutiopjesniåko pozvawe kao dug zaviåaju i kao sudbinski nemir.Prva kwiga stihova Sam u kamenu, nastala u ozraåju pjesniå-kog kruga ðaka mostarske uåiteqske škole, jasno to predoåava.Nedorasla izrazom, s recidivima sentimentalistiåke razli-venosti i socijalnih akcenata, ona ipak otkriva moÿda kquå-ne Nastiãeve vrijednosti — da osvoji opjevano redukovanomsintaksom i da mu za raåun prividne nedoreåenosti podariumnogostruåene asocijacije, s jednom aurom istinskog poet-skog tajanstva. S te strane, opredjeqewe za slobodnu organiza-ciju stiha ukazuje se kao duboko poetiåka primjerenost, madaje sigurno — vratimo li kwigu u kontekst vremena — da taodluka znaåi i deklarativno okretawe pjesniåkom modernite-tu. Iz toga, razumqivo je, proistiåu i sasvim oåiti nespora-

171

zumi, jer Nastiã je u osnovi pjesnik tradicionalne vokacije.Prenaglašeno prisustvo kamene pustoši zemqe kao osnovnogduševnog korelata, nešto konvencionalnih qubavnih pro-plamsaja i poneki dragocjeniji stih motivisan prijateqstvom,sjetne evokacije zaviåaja i malo jesewinovske poze — to je uosnovi Nastiãev pjesniåki prvenac. Kad se osmjeli da progo-vori dirqivim tonom pisma upuãenog roditeqskom domu, ilikad zausti nepatvorenu zaviåajnu rijeå, onda i pjesma poteåemnogo prirodnije.

Od prve zbirke (1956) pa sve do kwige Blagovesti (1974)Nastiã je traÿio svoj izraz i osvajao pjesniåku samosvijest.Izmeðu zanosa i zaluta, u gråu istrzanih fragmenata i upor-nom autopoetiåkom preispitivawu redaãe se kwige Zvezda usenci, Gorke pesme, Pesme pokajnice. Sve åešãe pjesnik ãe sepriklawati vezanom stihu, pokušavajuãi i na taj naåin daokupi svijet koji mu se ukazuje u krhotinama. Ÿivotni otpo-ri, nemirewa i duhovno nesmirništvo ostavqaju vjeran oti-sak u stihovima. (I dugo ãutawe nakon prve zbirke jasan jeznak sumwi i klonuãa.) Ipak, poneka egzaltacija uspijeva dadoðe do samosvojnog glasa i šireg, pomalo estradnog zamahapo kome pjesnike najåešãe pamte („i kad se nemiri u menismire / reãi ãe umri Vladimire"); ponekad se åista ispovi-jedna inspiracija ostvari u neobiånoj kombinaciji protest-nog i idiliåno-ironiånog tona (Zapisi iz sela). Najubjedqi-vije djeluju lirske vizije u kojima pjesnik opsesivno traga zalikom neupamãene majke i zloslutni solilokviji u kojima se,opet, nasluãuje eteriåna majåina sjen. Nastiãev odnos premapjesmi u najvišem stepenu karakteriše dramatiånost, to jeobraåun u åijem osnovu nije sumwa veã gråevit napor za puno-ãom izraza, za cjelovitošãu doÿivqaja i saznawa. I više odtoga, to je odnos dva biãa zasiãen jakim i kontroverznim emo-cijama („Ne tiwaj daj veã jednom kresni"; „Siði crna pesmosa pogrešnog druma"; „Ne znam kako da te poånem pesmo";„Mrzim te što zlokobno pevaš"; „Skupa ãemo pesmo izgo-reti").

Dodatnu i moÿda presudnu notu unutrašwe dramatiåno-sti Nastiãeva pjesma u ovom periodu osvaja okretawem urba-nim motivima, koji u punoj mjeri fiksiraju dugo skupqanuenergiju pobune i osvješãuju osnovnu lirsku poziciju. Dubokiegzistencijalni nesklad i slutwa raspoluãenog biãa, zadugozgråeni u nemuštosti koja nije odavala razlog, odjednom se ja-sno iskazuju u osjeãawu tjeskobe, projavquju kao grozomora, bez-izlaznost i otuðewe, kako kaÿe sam pjesnik. Osim one najvi-dqivije, motivske usloÿwenosti, pjesma dobija i na iznijan-siranosti unutrašweg govora. Upravo tu se dešava odluåno

172

odvajawe od jednoglasne ispovijedne forme, a poåiwe dejstvosloÿenijih sintaksiåkih relacija i jeziåke dinamiånosti ko-ja pjesniåki oÿivqava veã ustanovqene i jasno prepoznatqivesaznajno-emotivne protivrjeånosti. Napušten biva i senti-mentalno-evokativni ton, prestaje tragawe za svojom elegiå-nom melodijom, a ovladava istrzan, nervozan ritam kratkihsaopštewa. Uåiwen je tako veliki pomak a da je, prividnoparadoksalno, priroda lirske vokacije u osnovi ostala ista;kao i na samom poåetku Nastiã spoznaje svijet u bqesku muwe-vitog fragmenta, u magnovewu znaåewski gustog trenutka. Krugistih, dominantnih motiva poåeo je da se preobraÿava i kri-stališe u novoj, bitno drugaåijoj izraÿajnoj formi, nagiwu-ãi sve više preciznijem semantiåkom nijansirawu i potpu-nom stapawu s jezikom zaviåajnog podnebqa. Neizbjeÿan jeutisak da Nastiã po prvi put pjeva istinski svojim glasom utrenutku kad posegne za prastarim i dobro mu poznatim obra-scem kletve — „Sve vam na dohvat ruke bilo". To je u wegovomsluåaju zaista trenutak sublimacije. I najranija sjeãawa, kaoarhetipske slike svijeta, i suština ÿivotnog iskustva, i savnapor samoosvješãewa — sve to odjednom biva okupqeno. Pra-oblik sopstvenog lirskog glasa pjesniku se priåuo iz nekedavne predaåke tmine, iz mnogoglasnog romora sudbina svi-klih na zlo kao jedinu izvjesnost. Taj ponorni, idealni glasNastiãeve zrele pjesme, koji uvijek upozorava, opomiwe, bogo-radi, baje i na zlo sluti, rekonstruiše neki neobiåan hi-brid muško-ÿenskog tona, što je na psihološkom planu pje-sme veoma vaÿno.

¡¡

Nastiãevi gradski motivi u osnovi su samo izoštrilisliku zaviåaja i aktivirali dubqe slojeve te vrste nasqeða.Zato se on i ne moÿe smatrati urbanim pjesnikom u punomznaåewu te odrednice. Jedan sloÿeniji mehanizam stapawa isupstitucije psihološko-simboliåkih predstava uåinio je dase doÿivqaj grada kao ambijenta apsurdnih zadatosti i izvi-toperenih odnosa novog zvjeriwaka preobrazi u obuhvatnijumetaforu stratišta i kao takav neraskidivo veÿe za doÿi-vqaj zaviåaja kao krvave istorijske pozornice. U oba sluåaja upitawu je izraz egzistencijalne tjeskobe i stradawa krhke bi-ti qudskosti pred terorom sila istorije i civilizacije. Na-kon dugog sašaptavawa i usaglašavawa s unutrašwim glasompjesme pjesnik ãe, sa nešto ironijskog prizvuka, imperativ-no odrediti svoj program kao stapawe s glasom zemqe: „Ot-

173

krijte tajne / Poverite zablude / Ni šapat ni tica ni list /Recite zemqi / Ona ãe saåuvati vaše tajne / Kosti koje krc-kaju / Pesmu koju ne moÿete da napišete // Recite sve zemqi/ I crnu pesmu u vašim kwigama". Jasno je, pri tom, da se uglasu zemqe podvajaju preneseno i doslovno znaåewe, metaforai infernalna istorija ujamqivawa qudi. Nastiã je snaÿno iautentiåno progovorio o onome što je naša kwiÿevnost ri-jetko doticala u strahu od ideoloških represija. Vrhunac tewegove opsesivne vizije jama i ponora biãe ostvaren u roma-nu Simatovi budni snovi. Neobiåna i veoma sugestivna lirskaproza satkana od fantazmagoriånih i realnih slika, od sti-lizovanog istorijskog siÿea i košmarnih predstava s grani-ce sna i jave, ukazuje se kao vrhunac Nastiãevog stila. Bilokakvi zakquåci o wegovoj poeziji bez tog djela su nuÿno nedo-statni, jer otuda je moguãe izdvajati samostalne, sasvim zao-kruÿene lirske cjeline. Svoju temu apokalipse pjesnik naåi-we u kwizi Blagovesti, razvija daqe u moÿda najzrelijoj pje-sniåkoj zbirci Kada se s proqeãa oglasi kukavica, a nakon to-ga i u kwigama Ispod busewa i Ledene kapqe. Ovu vrstu pjesa-ma obiqeÿava višestruka vrijednost. Naglasili smo veã moãuobliåewa osobene istorijske vizije, ali wima se Nastiã po-tvrðuje i kao pravi izdanak svog vremena, što ãe reãi kaopjesnik u dosluhu s modernistiåkim tokovima. Na tom planunaroåito treba obratiti paÿwu na ironijske uklone i povre-mena blago groteskna osvjetqewa. Wegova pjesma, osim toga,veoma ÿivo uspijeva da stopi vremena, tako da sa sigurnošãuznamo da prošlost u woj nije završena. Znamo to po intenzi-tetu jeze i zle slutwe koja dolazi iz Niåega, a prijeti Svemu,jer zlo je impersonalno i bezvremeno pa zato sveprisutno,nevidqivo pa se stoga vidi u svemu. Kako drugaåije, osim pre-ko te svevremenosti zla u neprekidnom kruÿnom kretawu, tu-maåiti stihove iz pjesme Ne moÿe sebi da doðe: „Udarilo ga /Zanebesalo mu se // Zgodilo ga u glavu / U rebra / U krugu sevrti // Ne moÿe glave da dohvati / Rebro da opipa / A ranamu golema // Okreãe se u mestu / Kao sumanut // Samo krug bo-lom ocrtava / Krug golem". (Nije potrebno skretati posebnupaÿwu da ovdje, i ne samo u ovoj pjesmi, postoji latentan Po-pin uticaj, ali to kod Nastiãa po pravilu ne biva tek pukougledawe.)

Jednim dijelom znaåewa glas zemqe se realizuje kao pre-dawe, kao mitološka struktura, ili kao åista ekspresija ze-mqe koja je istovremeno i pustošna i blagorodna. Dragan La-kiãeviã je zapazio da „pesme u kwizi Kada se s proqeãa oglasikukavica imaju imperativni iskaz u drugom licu sa afori-stiåkim i gnomskim smislom". To je zapravo onaj predaåki,

174

mitologizovani glas koji mitskom aurom obavija nauk opstan-ka, strah od gladi i koji posveãuje sirotiwu: „Uspi skroba,splaåina, šta bilo. / Tako je pradjed. / Tako su svi prije te-be". Taj glas se ostvaruje i u trenucima kad lirski govor na-pusti ovaj oblik direktnog obraãawa, kad preðe u formu sim-boliåkog lirskog saopštavawa — „Kada se s proqeãa oglasikukavica, / naša je". Korito, mlinica, kow, kukavica, miš uambaru, zbjeg, bogomoqa, kvoåka, jama, ponor, lampa, kosijer,kolac, verige i kotao, åatrwa, moba — sve su to toposi prekokojih Nastiã gradi svoju Hercegovinu u ravnoteÿi pjesniåkeslike i simboliåkog znaåewa. Ipak, tu je najuoåqivije i naj-funkcionalnije dejstvo karakteristiåne leksike i to Nasti-ãevim hercegovaåkim motivima daje dah autentiånosti. Kadse sve to slije u onom iskidanom ritmu redukovane sintakse,s naglašenim glagolskim tipom govora koji je ureðen figu-rom paralelizma, onda nastane pjesma koja s pravom nosi imeåitavog tematskog kruga, Hercegovina: „Izrasli / Zanemeli /Udavilo ih sunce / Zmije im probudilo / Kopaš — nema /Udaraš — jaukne / Zaliješ — neãe … Kaÿeš voda / Åatrwazajeåi — nema / Ni glas iz we prazne da odjekne". Posebnuvrijednost i naroåit status u pjesnikovom opusu ima cikluspjesama Moji mili, u kwizi Ispod busewa. Pet pjesama-portre-ta (Moja majka, Djed, Tetka, Otac, Baba) umnogome nadilazeznaåaj biografsko-psiholoških skica naroåito vaÿnih i dra-gih likova djetiwstva, to su tipski ÿivoti posnog hercego-vaåkog krša gdje atributi familijarnih relacija presudnopeåate qudsku sudbinu. Djeåja perspektiva, koju pjesnik maj-storski stvara nizom vješto biranih detaqa, fiksira ove li-kove u jednom vanvremenom trenutku pamãewa, gdje se višeništa ne moÿe pomjeriti. Pravo posebnog lirskog poloÿajai ovdje ima jedino lik majke, najåešãe opjevavan ali nikaddopjevan, rasplinut, tkan dubokim bolom, idealizovan kolikoje morao i stvarnosno projektovan koliko je mogao biti. Ovalirska ikona u jednostavnoj kompoziciji s åetiri medaqonasjeãa na starinske poÿutjele fotografije u drvenim ramovi-ma, koje kao dobri duhovi åuvaju naše teÿaåke kuãe. Ove pje-sme ponajviše deklarišu Nastiãa kao bogomdanog intimistu,i tek se tu vidi koliko je prisustvo jesewinovske osjeãajno-sti zaista prirodno svojstvo wegovog dara.

Iz glasa zemqe izvodi pjesnik i najdubqi nauk sopstvenepoetike, gotovo bez ostatka preslikavajuãi predaåki nagonopstanka na umjetniåki åin shvaãen kao sudbinsku predodre-ðenost, kao åist nagon stvarawa, u pjesmi Ako ti je lakše.Meðu mnogima dobrim ona je nesumwivo najcjelovitija, pot-puno prepoznatqivo nastiãevski intonirana, istovremeno te-

175

meqito promišqena i izgrcana u jednom dahu. Ono program-sko, autopoetiåko, kao kod svih uspjelih ostvarewa te vrstepotisnuto je u dowe slojeve teksta, tako da ni djeliã kon-strukcije ne biva vidqiv veã se sve doima kao ubrzan puls,isprekidano disawe, kao nepatvoren komad ÿivota. Objediwu-juãa forma svekolikog pjesniåkog iskustva tu je onaj neobiåniimperativ u kome je najmawe naredbe, a mnogo više ustukapred dolazeãim zlom, straha, ÿurbe, tvrdoglave upornosti,vajkawa, bajawa, prituqene nade i osjeãaja ÿivotne inferior-nosti, istovremeno; i ko zna šta sve još. Ovaj imperativ ve-ÿe i vremena i iskustva. On kaÿe: „Piši kako umiješ, nepitaj" kao da kaÿe „Koqi, ili ãe vuci; Drÿi! Udavi krmaåakokoš; Ubiãe te šumar, ostavi kolac". Trostruko u wemu od-lijeÿe doziv pretka i potomka. Jedan dolazi iz prošlosti,drugi je sadašwost u obliku samoubjeðivawa, treãi je namije-wen buduãnosti. Da nije tako pjesnik bi nas teško ubijedioda je i pisawe, ipak, ÿivot.

¡¡¡

Nastiã je rodoqubivi pjesnik u punom i tradicionalnomznaåewu tog odreðewa, dakle — istinski Šantiãev potomak.Najveãi dio wegovih pjesama nosi u dubqim slojevima tu kom-ponentu i moglo bi se zasebno analitiåki tragati za raznoli-kim oblicima wenog udjela i prisustva, ali to nije ni po-trebno pošto je ta vrsta lirike sasvim jasno izdvojena u pje-snikovom djelu i veãinom grupisana u tri poznije kwige:Štake, Kad grobovi niåu i Legenda o poqu. (Pri tome se prvedvije mogu posmatrati kao åvrsta poetska cjelina.) Istina,ima i ranijih ostvarewa koja su graðena u rodoqubivom duhu isa istorijskom motivacijom; meðu wima se izdvajaju pjesmeKako ãu te izgovoriti i Prilog za istoriju. Obje su u neveza-nom stihu i sa svim reprezentativnim odlikama Nastiãevepoetike, s tim što prva snagom zamaha i retorski podignu-tim tonom predstavqa moÿda i sami vrh u svojoj vrsti. Drugukarakteriše potpuna suspregnutost patetike, ostvarena nena-metqivim ironijskim potezima i, dodatno, kritiåki ton iz-veden u poenti, uglavnom stran našoj starijoj patriotskojpjesmi. (Veoma sliånih osobina i isto tako vrijedna jeste ipjesma Stojan bez glave koja ãe, s razlogom, biti ponovqena ukwizi Legenda o poqu.) Ova opaska je vaÿna utoliko što usvjetlu krajwe osjetqivih problema psihologije stvaralaštvadaje dobru osnovu za razumijevawe pjesnikove odluke da u jed-

176

nom trenutku sav svoj interes usmjeri ka rodoqubivoj inspi-raciji.

Zbirke pjesama Štake i Kad grobovi niåu predstavqajuratne kwige i ta ih åiwenica presudno odreðuje. Meðu najra-nijim Nastiãevim lirskim zapisima, vidjeli smo, veoma åe-sto bqesnu slike djetiweg viðewa rata. Desilo se tako da jeto graniåno i tragiåno qudsko iskustvo kod našeg pjesnikaprelomqeno u dvostrukoj emotivnoj i poetskoj ekspoziciji.Desilo se, takoðe, da je pred tim iskušewem u najzrelijimstvaralaåkim godinama pjesnik progovorio kao da mu je prvi-na. Rijeå štake iz naslova prve ratne kwige u svojoj više-znaånosti nosi i poetiåku nijansu. Kao da je sve stvarano dotada, a stvoreno je mnogo, odjednom postalo izraÿajno neupo-trebqivo. Etika je nadjaåala poetiku. Pjesnik je bez distanceušao u vrtlog vremena i kao sudionik, i kao svjedok i hroni-åar, ukupnim qudskim integritetom. Neoåekivano je posegnuoza vezanim stihom. Ili moÿda sasvim oåekivano, kako bi raz-dešenosti istorijskog vremena suprotstavio bar åvršãe ure-ðenu jeziåku formu, a samo je to izgleda zavisilo od pjesnika.Ima u toj odluci duboke logike priklawawa najbliÿim i naj-poznatijim modelima rodoqubivog izraza, kakvi su Šantiãevi Duåiãev. Pjesniåki raåun te odluke, ili tog morawa, zamr-šen je i neizvjestan, mnogo se i ÿrtvovalo i gubilo, ali jeprosijano i pokoje zrnce lirskog zlata. Mnogo je tu umora irezignacije, i ÿala nad svim qudskim i srpskim, i samosa-ÿaqewa, i sve to åesto pod ruku s glasnim opredjeqewem zaaktivitet, za vitalizam, za nadu. Probije odnekud ono Desan-kino nemam više vremena, pa se zaista poruke otkucavaju kaotelegrami, pa u posezawu za preåicama i olakšicama Nastiãåesto zazvuåi kao odocweli romantiåar. Teren angaÿovanepoezije, znano je, pun je mina. Vreba jednostranost, monotoni-ja pravolinijskog duha afirmacije, istrošena retorika, pri-tajena i slabo kontrolisana patetika. Problem je s takvimpjesmama što dobre namjere veoma brzo znaju postati zamorne,ukoliko nisu pronašle skladan jeziåki izraz. Nastiã pje-sniåki bqesne kad iskosi poziciju, kad aktivira humor (jerironija je ovdje unaprijed iskquåena), kad odluåi da nam utrenutku predaha od krupnih i tragiånih tema saopšti, reci-mo, Šta Srbin prodaje u ratu. Humorna obasjawa u osnovi neponištavaju tragiånu sliku rata, ali znatno šire prostorpoetskog izraza, prizivajuãi paradoks kao eminentno pjesniå-ko sredstvo i odstrawujuãi pogubne nanose reporterskog sti-la. Ubjedqiva su ovdje i povremena molitvena ozarewa, biloda je taj izraz blizak drevnom pravoslavnom obrascu, bilo daje vapaj za smrãu kao jedinim smirewem: „Doði crna smrti

177

doði crni dane / u bijelom ruhu i kaftanu novom". (Evo, kakose neizbjeÿno, u ovom kaftanu, u trenu priziva smrti javqaopet Jesewinova sjen!) Najpotresniji Nastiãevi ratni stiho-vi istovremeno su i najliåniji, dati u ispovijednom obliku,sa ÿivom iskrom poezije na spoju dokumentarnih i literar-nih detaqa: „U ovom gradu srce mi se ledi. / Gubim posqedwezube i vid oåi. / Slika na zidu — Laza Kostiã me gledi, / o,Santa Marija… umirem u Foåi". Ovaj poåetni katren, kao iåitava pjesma Na grobu sinovca Rodoquba sugestivno potvrðujeda distanca, emotivna kao i vremenska, nije nuÿan uslov po-etske sublimacije.

Posqedwom u hronološkom nizu, kwigom Legenda o poquNastiã se prepušta izazovu kosovske teme, sigurno najpri-sutnije u svekolikom srpskom pjesništvu prethodnih dvadese-tak godina. U tom kontekstu našle su mjesta i neke wegovestarije pjesme, nanovo otkrivajuãi zrelost i višeznaånost.Logikom i dejstvom najpotvrðenijih poetiåkih sredstava kojaprirodno teÿe izraÿajnom zaokruÿewu, pjesnik se vraãa slo-bodnom stihu, ovoga puta u mnogo smirenijem ritmu. Oåajawei rezignacija ustupaju mjesto åistom kristalu bola koji je po-nekad sugerisan prividno mirnim, objektivnim tonom, gdje jesva drama u jeziåkom minimalizmu stiha — „Nisu svi oti-šli, ostao je kos / crn trn / i glog / i log / i bog / i nikoviše". Kadkad se, opet, isti rezultat postiÿe nešto direkt-nijim lirskim govorom samoobraãawa: „Ti jednim okom gle-daš niz poqe. / Vidiš gavrana, sve boqe vidiš. / Tvom viduništa ne promiåe / ni gušter na zemqi / ni ptica na nebu /sve ti je u oku / u patwi / sve dokle bol dopire…" Dostignutoje ono što se u rodoqubivoj lirici najteÿe dostiÿe — ostva-rena je ravnoteÿa istorijskog i univerzalnog, emotivnog iracionalnog; zrela promišqenost i snaga doÿivqaja otklo-nili su svaku sjenku poetske simulacije i plakatskog izraza.Pojedini Nastiãevi kosovski motivi dosegli su antologijskuvrijednost. Energija nataloÿenog iskustva još zna da izbijekao åist poetski vrutak. Teško je dokuåiti puteve stvaralaå-kih poriva i predvidjeti pravac nadahnuãa, ali kamo god daokrene pjesma, wen glas ãe biti prepoznatqiv po lirskom to-nu kojim se, veã dugo, Vladimir Nastiã raspoznaje u savreme-noj srpskoj poeziji.

178

PREDRAG BJELOŠEVIÃ

NOVIJE BAWALUÅKO PJESNIŠTVO

Kad se jedno pjesniåko ime pojavi više puta na strani-cama kwiÿevnih åasopisa u nama se neminovno javqa ÿeqa dao piscu saznamo i nešto više od informacije koju nam jedao posredstvom svoga pjesniåkog djela. Gdje ÿivi? U kakvomkwiÿevnom okruÿewu stvara? Koliko se wegov pjesniåki go-vor oslawa na pjesniåku tradiciju i kulturu kojoj pripada?Naravno, navedene åiwenice bi upotpunile sliku o stvarao-cu, ali ne bi promijenile veã oformqen stav prema wegovomdjelu. Ova saznawa, za samu kwiÿevnost ne znaåe ništa, aliza svojevrsnu etno kwiÿevnu geografiju i istoriju, siguransam da ponešto znaåe. Pretpostavqajuãi da je srpska kwiÿev-na kritika koliko-toliko upoznata sa bawaluåkim pjesnicimakoji su štampali svoje kwige do 1991. godine, smatrao sam da„novije bawaluåko pjesništvo" prije svega treba da podrazu-mijeva izbor srpskih pjesnika koji su ostvarili prepozna-tqiv pjesniåki glas, a åije zbirke su objavqene od 1991. doproqeãa 2006. godine.

Zbog ratnog vihora, veãina pjesnika svoje pjesniåke pr-vence objavquje i deceniju kasnije no što je uobiåajeno za po-javu prvih pjesniåkih kwiga, pa je to razlog što je u izborušla nekolicina pjesnika roðenih sredinom šezdesetih go-dina. O wihovim pjesniåkim zbirkama pisano je veoma malo.U Republici Srpskoj i iz razloga što se kwiÿevni åasopisimogu izbrojati na prste jedne ruke, dok u SCG vjeruju u kwigeobjavqene kod izdavaåa sa tog prostora. U takvim uslovimastvaralo se i stvara „novije bawaluåko pjesništvo".

Prvu polovinu prošlog vijeka kao i sam kraj i poåetaktreãeg milenijuma do 2005. godine, „bawaluåko pjesništvo"obiqeÿilo je gotovo jednonacionalno, dominantno, srpskopjesništvo, dok period izmeðu dva rata u Bosni karakteriše

179

i pojava modernih pjesnika muslimanske i hrvatske nacional-nosti. Migracije stanovništva prema prostorima sa nacio-nalnom veãinom, zbog nesigurnosti za ÿivot u ratnim okol-nostima, naåinile su u Bosni sasvim drugaåiju demografskusliku od one do 1992. godine. Ta migracija iz straha ili podpritiskom nije mimoišla ni pjesnike, tako da danas u BawojLuci ÿive pjesnici iz Sarajeva: Branko Brðanin Bajoviã,Rade Simoviã, Dara Stojiqkoviã, Branko Åuåak (vratio senakon deset godina ponovo u Sarajevo); Sanskog Mosta: BoroKapetanoviã, Dušan Praãa, Mihajlo Orloviã; iz Zenice Pre-drag Ãeraniã itd. Ali ovo pitawe nije predmet istraÿivawa.Ÿeqa mi je da upoznam kwiÿevnu javnost sa nekim novim pje-sniåkim imenima i wihovim stvaralaštvom, a koji pripada-ju uslovno reåeno „novijem bawaluåkom pjesništvu", pjesni-štvu, sa svjeÿim oÿiqcima, iz velike bosanske tragedije, alii pjesnicima koji su uspjeli da se izdignu iznad, i na ÿivotponovo pogledaju kroz sfumato naoåale u ÿeqi da svijetu vi-de, osim crno bijele, i onu suštinsku, estestvenu stranu kojabi mogla biti kakav takav izlaz prema spasewu qudskog duha iduše.

Raznolikost, kako u tematskom i formalnom, tako i uleksiåkom pogledu, bitna je odrednica „novijeg bawaluåkogpjesništva". Pjesniåki individualizam se oslikava u neko-liko pravaca. Prije svega u narativnom, intimistiåko sim-boliånom, a potom pojmovnom, racionalistiåkom, ironijskom,letristiåkom i vizuelnom pjesniåkom govoru. Za gotovo svepjesnike, zajedniåki imeniteq je slobodni stih, po åemu seprepoznavalo i „bawaluåko pjesništvo" druge polovine pro-šlog vijeka.

Pjesnik Goran Šaula (1959), ispisuje poetiku tanane je-ziåke finoãe i metaforiånosti, gustog poetskog tkawa bezbaršuna nepotrebnih rijeåi, „Kroz celac zemqice crnice /kow belac pronese zrnce / u zlatnoj zobnici…" (iz pjesmeSusret), bogata asocijativnim nabojima i refleksijama, nasrpski, pjesniåki, ili opšteåovjeåanski usud, „Trag nas jeodveo / do praga i natrag / ne videsmo pošteno sveta / od we-govih smetova… Pali se voštani plug… Oraãe / senkom povodi" (pjesma Pusto poqe). Šaula je do sada objavio sqedeãekwige pjesama: Åetrdeset devet dana (1994), Korak oko sebe(1996), Ÿar seme (1999) i Zrno u brašnu (2002).

U samom vihoru rata oglasio se optimistiåan duh pjesni-ka i proznog pisca, Ÿeqka Smoliãa (1964—1997). Na bawa-luåkoj kwiÿevnoj sceni, Ÿeqko Smoliã, pojavquje se nenad-no, kao meteor, osvajajuãi simpatije i åitalaåke publike ikwiÿevne kritike, ali naÿalost tragiånom smrãu tako ne-

180

nadno se i ugasio, objavivši kod novosadskih i bawaluåkihizdavaåa zapaÿene kwige: Razvezivawe pupka (1992, poezija),Vilewaci i pokvarewaci (1993, pjesme za djecu), Nemoguãa do-stignuãa (1994, pjesme za djecu), Bal nemirne rijeke (1995, ro-man za djecu), Zlatni rez (1996, poezija). Iako nevelik kwi-ÿevni opus, ÿanrovski razliåit, dovoqan je da se kaÿe da jepisac Ÿeqko Smoliã ostvario nekoliko antologijskih pjesa-ma za djecu kao i briqantan roman za najmlaðe, vrijedan dauðe u lektiru. O wegovim pjesmama za odrasle Ranko Risoje-viã govori: „Smoliã je opsjednut slikama bilo kao predmetombilo kao naåinom izraÿavawa svog poetskog svijeta. On pi-še, odnosno pjeva o slikama, i pjeva koristeãi slike. Kadapiše o slikarstvu onda je to pisawe s tezom, kada koristislike onda je to izraÿavawe svog pjesniåkog biãa." A sam pje-snik pjeva: „Kroz krošwu iznad moje glave / Na tlo padne /Mrqa svjetlosti. / Umiqato skakuãe oko mojih nogu / Pa jenahranim / Mrvicama vlastitog strpqewa. / Sutra / mrqa do-vede drugu mrqu / Nahranim ih obje" (iz pjesme Slikawe ilihrawewe ptica).

Predrag Ãeraniã (1964), u svojim najboqim pjesmama, afir-miše redukovan, racionalistiåki, pojmovni pjesniåki govor.Wegove pjesme slijede predjele qudske intime, dovodeãi ihna svojstven naåin u vezu sa „metafizikom rijeåi" i „nebe-skom gramatikom". „Mati je otvorila kišobran / htjela jesnove / da mi saåuva. / Napoqu je sijala praznina / mati jeraširila noã / i pokrila me. / Ujutru se umivam / molitvom/ s wenih usana. / Izlazim iz kuãe / za mnom umjesto sjene /ide wen blagoslov" (iz pjesme Mati). Do sada je objavio trikwige pjesama: Nebeska gramatika (1996), Gravitacija mrtvih(1997), Metafizika rijeåi (1999).

Pjesnik, Dejan Radojiåiã (1965) lirik je bez zareza. Sup-tilna deskripcija, punoãa doÿivqaja mikro i makro prosto-ra, tiha zapitanost, jeziåka dosqednost, nameãu se jedinstve-nim u savremnom bawaluåkom pjesništvu. „Da li moÿeš dastvoriš ovu reku / tako snaÿnu i lepu, i da se u wu / ulivajusvi ÿubori i uzdasi. / Da li moÿeš da stvoriš ovo drvo /tako mirno i visoko, sa lišãem koje diše, i korom tvrdom imekom. / … Da li moÿeš da stvoriš ovaj mir / kad stanešpod drvo i gledaš / reku kako prolazi…" (iz pjesme Vred-nost). Radojiåiã se prvom zbirkom pjesama pod nazivom Reka(2000) javqa relativno kasno, ali potvrdu svoje pjesniåke zre-losti definitivno daje u stihovima iz kwige Pesme (2004).

U traÿewu adekvatne pjesniåke forme, pjesnik Aleksan-dar Saša Grandiã (1970), razvija svoju poetiku, unutar slo-bodnog stiha, ispisujuãi raznoobrazne pjesme od gotovo haiku

181

pjesniåke forme do poeme, uvijek sa jasnim, naglašenim od-reðewem vremena i situacije, o kojima i iz kojih pjeva. ZaGrandiãa pjesma ima vrijednost, pored standardnih atributa,ako istovremeno moÿe ispuniti i ulogu svjedoka u vremenu.Wegove pjesme, sliåno onima sa ratnom tematikom iz pje-sniåke radionice Arsenija Tarkovskog, koje pjevaju o ratnombesmislu, zvuåe potresno i opomiwuãe: „Skvråeni oko pa-štete grizemo oåi / åupamo nokte psujuãi ovu kišu / štogvozdeno jeåi po oklopu… Kaquga u kojoj smo ukopani vodi qu-bav sa noÿnim prstima… / Raskomadanim srcem upijamo /dvokvadratni prostor naše / vile na gusenicama" (iz pjesmeRaskršãe). Objavio zbirke pjesama: Od kiåme korabqica (1997) iRastok (2002).

Stihovi sa prizvukom tragizma, tragizma kao fundamentapostawa, karakterišu pjesništvo Ðorða Vukoviãa (1971). Ustalnom preispitivawu i odmjeravawu pozicije jedinke u od-nosu na svijet åiju „weÿnost" dijeli, pjesnik Ðorðe Vukoviã,i u pjesmama i u poetskoj prozi, åitaocima nudi pjesniåkevizije ÿivotnog smisla ili qudskog beznaða, najåešãe diso-nantnim stihovima dramatiånih tonova. „U slikama, asocija-tivnim susretima snovidnog i strastvenog moÿemo osetitikako se jedan bogat sluh upiwe iz sve snage da muklom, opa-snom i haotiånom svetu uzvrati udarac", zapisao je o poezijiÐorða Vukoviãa Miroslav Egeriã. „U poåetku ne beše niåe-ga… Deviåanski åisto neveste su nosile krune, deåaci se neigraše vojnika, pesnici ne prodavaše svoj dar; blistalo ne-bo bez nimbusa… Negde usput smo voleli" (iz poetske prozeNegde usput smo voleli). Objavio je kwige pjesama: Neko tebisliåan (1992), Molitva kamenih usana (1994), Izbeglica iz vre-mena (1995), Slepooånice (1998), Srpski komarci na Noevoj bar-ci (2004).

Zlatko Juriã Anastas (1972), pjesnik je koji svoju poetskukulu gradi na temeqima svedenog, iskriåavog jezika, zaprete-nog smisla, datog tek u naznakama i simbolima, sav predanosluškivawu unutrašweg sklada i sazvuåja rijeåi („reåi åa-robne opsene"), naglašenog epikurejskog doÿivqaja svijetakoji varniåi iz svakog stiha, iz svake naelektrisane rijeåi, usuåeqavawu foniåkih sazvuåja i pojmovnih metafiziåkih kon-strukcija. „Svetliš purpurnom magmom belog vrata, / sve-tliš kosama, rasutim, uzavrelim zvezdama, / svetliš sedef-nom dušom, zrcalnim telima… Usnula reåca — strasna devi-ca. / Boÿja nesvest, prisutni smisao. / Bosa i posna ubogapesma, / ubava nevesta, zaluda deca. / Svetliš besnom qubav-nom snu, / ðavoqem blagu — nevinom dnu. / Svetliš anðelesvetlost crnu" (iz pjesme Anðeo pesme). Pjesniku Zlatku Juri-

182

ãu Anastasu štampane su kwige pjesama Tamjanuša i djeviåwak(1997) i Boÿja nesvest (2003).

Sliåan poetski koncept gradi pjesnik i akademski sli-kar Mirko Vukoviã (1972), za koga apsolutno vrijedi misaoBrane Petroviãa o nastanku pjesme, „pjesma nastaje od prvogslova". U veãini pjesama stihovi slijede zvuånost „prvog slo-va ili rijeåi" do konaånog zaåudnog foniåkog znaåewa. Pje-snik Mirko Vukoviã ponire u prostore arhaiånog, srpskogmitskog i religijskog znakovqa, nerijetko sve odijevajuãi upoetsku košuqicu vizuelnog koncepta. „Doqe duboko udoqe /gore se razrasle gore / a posred srijeda voda — / BistricaDeåanska / i crkva, budna, na straÿi / tu Hristos sa maåem /a plaå je wegov maå…" „Iskrice niåu — / noãne zubqe za Sr-bqe. / Pamjatnik pamti: / Nekoã ove rijeke, sve / i pokleklesu tekle" (iz pjesme Bistrica Deåanska). Objavio je kwige pje-sama: U intimi ptica (1995), Dnevnik nostalgije (1997), Davnasadašwost (2000), Drvo poslušawa (2002), Jektenija (2004), Vo-da iznad nebesa (2005) i Agape (2005).

Pjesme Ÿeqka Ðurðeviãa (1976) ukazuju na modernog pje-snika koji zastupa kritiåku distancu prema stvarnosti i eg-zistencijalnim temama. U najåešãe slikovit, direktan pje-sniåki govor protkan u novijim pjesmama i mitološkim od-reðewima, Ðurðeviã uspješno utkiva, poseÿuãi za adekvat-nim pjesniåkim instrumentima, ironijsko groteskan komen-tar. „Jednog novembarskog jutra / u kuhiwu mi je upao JurijGagarin / zatraÿio kašiku slatka i ruske salate moje majke /— Moskva je moja mati, uzviknuo je / ona je i sestra cijelomsvijetu / a ti si moj brat / kada odrasteš i postaneš pjesnik/ vratiãeš mi zvijezdu / koju si ukrao / sa vrha moje rakete"(iz pjesme Oåev termometar). Objavio kwige pjesama Korakbliÿe (1998) i Samice ponoãi (2002).

Osnovna karakteristika pjesniåkog glasa pjesnikiwe Alek-sandre Åvoroviã (1976), je narativnost. Iz pjesme u pjesmu,ona pronosi svoj „topli kamen u naruåju", eros što diktirapjevawe ispuweno åulnošãu, stihove prepune fantazmagori-ja i zapitanosti koja istraÿuje predjele podsvijesti, mitskeuzore, ÿenski rodoslov, oslonce bitne za stvarawa pjesme vi-šeslojnih znaåewa. Svjesna moãi svoje prirode, „ÿene-ze-mqe", pjesnikiwa upozorava i svog ÿuðenog mitskog junaka:„Mamim te šakom soli na usnama / ÿedan si vode iz mojihvena / Kamewe mi zveåi u utrobi / Utrobi zemqe / Zavlaåišse u šupqinama / Izgonim te laveÿom divqih pasa / Po me-ni koraåaš u bespuãa / Ja sam svuda / Åuvaj se mojih glinenihsinova". Nakon prve kwige pjesama, Šapat glinenih divova(Nagrada „Qupko Raåiã", 2000), Aleksandra Åvoroviã pred-

183

stavila se åitalaåkoj publici i kwigom poetskih proza, podnazivom Anðeo pod krevetom (2002).

Pjesnikiwa Tawa Stupar (1977) veã u drugoj kwizi pjesa-ma Uspostavqawe ravnoteÿe (2002) ispisuje stihove sa izra-zitim osjeãajem za mjeru i jednostavnost pjesniåkog izraza.Tematski wene pjesme oslikavaju prostore „izgubqenog" dje-tiwstva, snova, djeåijih igara, zatvorenih kutija sa lutkama,kuãa bez prozora, taåaka… Tawa Stupar åitaoca daruje nena-metqivim, ispovjednim stihovima prepunim poruka i simbo-la koji, u woj, razotkrivaju pjesnika savremenog urbanog pje-sniåkog senzibiliteta, sa popinskim osjeãajem za ritam i„poigravawe" rijeåima, ali daleko od bilo kakvog sentimen-talizma. „Mi nismo htjeli tek tako da se igramo… / Izmisli-li smo pravila… / Na crkvu vješati vojnike straha / Ne smi-je se / U kuãu puštati zloslutne goste / Ne smije se / Mješa-ti dobre i zle trave / Ne smije se / Gledati dugo u oåi / Smi-je se / Ako su crne i smeðe. / Ako su plave i zelene / Ne smijese / Igrati dok ne zaboli glava / ruke i noge / Smije se / Kr-šiti pravila / Smije se / Traÿiti stroge kazne za onoga kokrši pravila / Smije se / Prekinuti igru / Ne smije se." Go-dine 1999. objavila je i kwigu pjesama Kuãa od snova.

Ostvarenim pjesniåkim umijeãem osebujne narativnosti,na sebe skrenuo je paÿwu pjesnik Radomir D. Mitriã, najmla-ði autor u ovom izboru, roðen aprila 1981. godine. San sva-kog pjesnika je da napiše „dobru" kwigu pjesama i ostvarivlastitu poetiku. Pjesnik Mitriã, u svojoj prvoj kwizi pjesa-ma, Nostalgija za punoãom, uspio je da ostvari oboje. Pjesniå-ki govor ovog darovitog pjesnika ne ÿelim da poredim jer po-reðewe stvara sumwu. Åitawe Mitriãevih stihova predstavqauzbuðujuãe putovawe koliko racionalnim i predvidivim pu-tevima pjesniåkog duha, toliko i ponorima i uzletima u ira-cionalne predijele pjesniåkog neba u kome se snalazimo za-hvaqujuãi veã usvojenim „znakovima pored puta" koje nam unasqedstvo ostaviše velikani pjesniåkog umijeãa rijeåi. A orijeåima, pjesnik Mitriã pjeva: „Reåi su patwa budnosti, ne-mirno more ãutawa, rasan što te progawa, ispod dveri Neiz-recivog". Mitriã pjeva zrelo, odmjereno, izvan svake pateti-ke, o rijeåima koje ãe, nadam se, u wegovom pjesniåkom tkawudosegnuti najviše domete pjesniåkog govora. Prva kwiga pje-sama Nostalgija za punoãom (2005), pozdravqena je i od stranerelevantne kwiÿevne kritike Beograda i Novog Sada, dodje-qivawem kwiÿevnih nagrada „Brankove" i „Miloš Crwan-ski". Sliånu paÿwu sa ovih prostora prije Mitriãa, za prvukwigu pjesama doÿivio je pjesnik Qupko Raåiã, ali gotovošesnaest godina ranije.

184

Meðu bawaluåkim pjesnicima koji su objavili svoje prvekwige pjesama poslije 1991. godine paÿwu kwiÿevne kritikezasluÿuju i pjesnici: Anðelka Milovanoviã, Qiqana Laliã,Kristina Mrða, Mihajlo Nikoliã, Stanislava Gavriloviã,Saša Gavranoviã, Predrag Vulin, Ranka Peuliã, Tatjana Bi-jeliã…

Nadam se da ãe ovaj grupni portret, sa kratkom ekspozi-cijom, samo nekolicine istaknutih predstavnika „novijeg ba-waluåkog pjesništva" ipak biti dovoqan da skrene paÿwurelevantnoj srpskoj kwiÿevnoj kritici na neka nova imenapjesniåke Bawe Luke, kako ne bi doÿivjeli sudbinu veãinepjesniåke sabraãe sa istog geografskog prostora, u vijeku ilipjesniåkim vijekovima iza nas.

185

KWIŸEVNE NAGRADE

MILAN NENADIÃ

NOÃ U ÅISTILIŠTU

Davno sam bio rekao da je kwiÿevna nagrada, u našimokolnostima, podsticajna smetwa. Na vest da si dobio nagra-du, raduješ se. Kratko. Onda dolazi ono muåno presabirawe.Na prvom mestu nalazi se ona blaÿena i delotvorna sumwa.Mogla je nagrada dopasti i nekom drugom. (Najtuÿnije je kadjednu nagradu dele dva autora: Ili je ÿiri bio toliko pošten— sumwao u sebe! — ili su oba dela toliko vredna da bi biozloåin nagraditi jedno a ne nagraditi drugo.)

Prvo, vaqa nešto reãi o ÿirijima koji odluåuju na kojuãe kwigu pasti wihov „svetli" snop. Kwige poezije objavqu-jem od 1971. godine. Otada do danas primao sam i nagrade. Ne-ke od wih mogu se zvati i nagrde. Zašto? Zato što, posle ve-sti o nagraðivawu, osim nekoliko åasnih, prijateqski naklo-wenih pojedinaca, poåiwu priåe kako je u pitawu „name-štaqka". A koliko me pamãewe sluÿi, od dvadesetak nagradakoje sam dobio, teško da mogu da se setim imena ålanova ÿi-rija za dodelu ove ili one nagrade. Oni koje je nagrada mimo-išla, uglavnom su spremni da pomiwu klanove i kuhiwe, bi-lo po nekad opevanoj partijskoj liniji, bilo po pripadnostiovom ili onom kwiÿevnom kruÿoku (krugu). Odliåno znam:Nisam pripadao ni partiji, ni partijama, ni krugovima, nikruÿocima. Od toga sam, još u poåetku, oprao ruke. Jednopriseãawe: Velika se prašina digla sredinom osamdesetihprošlog veka oko Åasa anatomije i Narcisa bez lica. Beograd-ska åaršija i cela nam ondašwa domovina znala je da je „sku-vana" Oktobarska nagrada grada Beograda — te na kwizi senije osušila ni štamparska boja, te kwiga nije ni ukoriåe-na. A radilo se zapravo o svecima koji su imali blago i zna-li kako ga dele. A napad je bio usmeren na ÿiri i one kojiiza ÿirija, ideološki svesni, stoje. Kad vreme proðe, sve je

186

to pleva. Negde u te godine (1978) saznao sam da mi je pripalaRakiãeva nagrada. Slušao sam sve te gradske talambase i åu-dom se åudio åime sve qudi ne ispiraju usta. Zato sam, pri-majuãi nagradu, i rekao da prvo dugujem zahvalnost ŸIRIJU,aludirajuãi na sav prqav veš koji se tada vijorio ponaduåmale kwiÿevne kloake. Zašto sam rekao — hvala ÿiriju.Zato što sam, odmah, dodao: Da ne beše ÿirija, ko zna u åijebi ruke upala ova lepa nagrada. U sali je nastao smeh. Najgla-snije se smejao Branko Ãopiã, i to tako da je predsedavajuãite godišwe skupštine morao da napravi pauzu. Bilo mi jedrago što su mi vrata Ãopiãevog stana, od toga dana, bilauvek otvorena. A, ruku na srce, ni danas ne znam ko su biliålanovi ÿirija (kaÿu da ih je bilo sedam).

Nešto sliåno se dogodilo i sa poåasnom nagradomBIGZ-a, potom sa Zmajevom nagradom, potom sa nagradom LazaKostiã, sa nagradom Branko Ãopiã Srpske akademije nauka.Itd. Kad je o Zmajevoj nagradi reå, moram da priznam da sambio silno dirnut kad mi se, u Zrewanin (tu sam ÿiveo), tele-fonom javio prof. Slavko Leovac i, izmeðu ostalog, rekaomojoj supruzi da je Milan (tj. ja) u nekom intervjuu izjavio daje sreãan što mu je helensku i rimsku kwiÿevnost predavaodr Leovac, a da je sad došao trenutak da i on kaÿe kako jesreãan što je Milan (tj. ja) bio wegov student.

I još nešto. Imao sam sreãu da, iz inata, poånem daprepevavam velikog rumunskog pesnika Mihaja Emineskua. Kose tim poslom nije bavio, ja mu ne bih objašwavao kako iz-gledaju slatke muke. Znam da sam „ÿrtvovao", upevavajuãi ga usrpski, bar toliko svojih rima koje bi bile dovoqne za tripristojne kwige stihova. Ali, neka. Jer, mnogo sam nauåio odEmineskua. Da nije tako, sigurno bi kod nas bio odavno po-znat i veliåan. Znam samo da je nešto prepevao bio Zmaj,Veqko Petroviã, jedan (i doslovno — jedan) sonet prepevalisu Vasko Popa i Ivan V. Laliã, zatim je za lektiru prepeva-vao Qubomir Simoviã i Adam Puslojiã. Filolog Radu Floratakoðe se okušao, a o prevodima poezije od reåi do reåi, odoslovnom prevoðewu poezije — ne vredi trošiti reåi. Ali,da se ne izgubim u priåi, vratiãu se nagradi Društva kwi-ÿevnika Rumunije i Ordenu vlade Rumunije, baš zato što jeprevod Ileane Ursu i moj prepev bio proglašen za najboqimeðu prevodima na sedamdeset i šest svetskih jezika. Te na-grade se odliåno seãam i zato što je, u Rumuniji, potpunodrugaåiji odnos prema stvaraocu. Pesniku pogotovo. U detaqe,ovde, neãu da ulazim. Ali, stidim se kad pomislim koliko jeto kod nas srozano, uniÿeno, omalovaÿeno: åovek se, naprostooseãa zgaðenim. Nama su naše bitne stvari izmakle iz ruku.

187

I neka su, sami smo to dopustili. U velikoj meri i pomogliovakvom stawu.

Znam, jer sam to åuo od qudi pametnijih, da nema znakablagoslova na novcu koji se daje pesnicima, prevodiocima izastupnicima dece siroåadi. Kao što odliåno znam da se si-rotiwa vaspitava da okreãe svoj pogled Bogu, a da se bogatidrÿe sveštenstva. Tako je nekako u svim qudskim delatnosti-ma, pa zašto onda da ne bude i u umetnosti.

Kad se samo setim izjave jednog nadobudnog pesnika (a veãje dobro ugazio u godine) da je sreãan što nije dobio nijednunagradu za svoja stihovana åuda, ja se osetim sreãnim. Kakosam brz na jeziku, rekao sam mu da on mora da bude, zapravo,duboko nesreãan. Jer, zaboga, ako mu jednom padne na um da sesvega odrekne — zar ne bi bilo lepo da ima i te pesniåke na-grade, pa da se i wih odrekne. Na tu primedbu, naravno, da jezanemeo.

Tih nagrada pesniåkih, neka ih. A prava nagrada, mi-slim, i daqe se zove par stihova ispod kojih se moÿe stavitipuno ime i prezime. Nagrada je — biti svoj, biti prepozna-tqiv, doãi do svog klišea. To je, uostalom, znao i Bodler.

Novi Sad, maj 2006

188

KWIŸEVNI ARHIV

RADOVAN POPOVIÃ

IVO ANDRIÃ I MATICA SRPSKA

Na redovnoj skupštini Matice srpske u Novom Sadu, 18.decembra 1949. godine Ivo Andriã izabran je za poåasnogålana Matice. Meðutim, wegova privrÿenost Matici srpskojdatira još iz meðuratnog vremena, što otkriva prepiska kojase åuva u pišåevoj zaostavštini u Arhivu Srpske akademijenauka i umetnosti. Andriã je bio, pre svega, vezan za saradwusa Letopisom, a potom i za ostale Matiåine poslove, kao štoje Novosadski dogovor o srpskohrvatskom jeziku ili kultnabiblioteka „Srpska kwiÿevnost u sto kwiga".

Pisma koja se åuvaju u Arhivu SANU upravo osvetqavajutaj odnos u komunikaciji sa Matiåinim åasnicima, od VaseStajiãa, Ÿivana Milisavca, naroåito Mladena Leskovca, Bo-ška Petroviãa, Ÿivojina Boškova i Aleksandra Tišme.

Vasa Stajiã (1878—1947), kao kwiÿevni istoriåar iza-bran je u jesen 1935. godine za predsednika Matice srpske iglavnog urednika Letopisa. Krajem godine on ãe se obratitiza saradwu i Ivi Andriãu, koji izmeðu dva postavqewa u di-plomatiji, boravi u Beogradu. Oåito je da je Isidora Seku-liã posredovala za tu saradwu, sudeãi po wenim epistolama.(„Danas je bio kod mene g. Andriã. I ja sam ga opomenula davam dade nešto za broj. Biãe nekoliko zabeleÿaka, u formilepe literature, naravno…", piše Stajiãu u jednom pismu.)Poåetkom 1936. godine u Letopisu biãe objavqen odlomak izZnakova pored puta.

Ova prepiska otkriva upravo tu vezanost jednog velikogpisca i jedne stare, ugledne izdavaåke kuãe i wenog åasopisaåiji ãe povremeni saradnik ostati sve do kraja ÿivota. Podr-ÿavao je Matiåine akcije, projekte, pa je tako bio i na åeluureðivaåkog odbora biblioteke „Srpska kwiÿevnost u sto kwi-ga", priqeÿno davao sugestije, pa åak pisao i recenzije.

189

Vasa Stajiã — Ivi AndriãuSremski Karlovci, 26. H¡¡ 1935.

Poštovani Gospodine,1

Moÿda ãete me se seãati iz godine 1918. Odonda, mene jeÿivot bio skoro zaronio, dok me jesenas nisu, izborom za pred-sednika Matice, digli iz mrtvih. Dali su mi i Letopis sa700—800 pretplatnika, iz koga se razbegoše skoro svi kwiÿev-nici. Da ga spasavam, kao što Vi sa drugima spasavate S.[rpski]K.[wiÿevni] Glasnik.

Davnašwi optimista, primih se da u Letopis vratim kwi-ÿevnike, da napravim jednu ili dve boqe sveske, pa da od Vojvo-dine ištem više pretplate. Pomoãu te pretplate, dao bih Le-topisu boqu tehniåku opremu, poveãao obim, i honorar pisci-ma (sad je 560 Din po štamp.[anom] tabaku).

Sad je pitawe, hoãu li moãi sadrÿaj Letopisa popraviti.Poverio sam Veqku Petroviãu da pozove i Vas i Gospoðu De-sanku Maksimoviã za saradnike, a on me o rezultatu ne izve-štava. Pribliÿuje se 15 januar, kada treba dati u štampu janu-arsko-februarsku svesku, a ja još ne znam hoãu li imati pripo-vetku, novelu, priåu. Jer mi ni Krleÿa [Miroslav] ni GospoðaIsidora [Sekuliã] još nisu javili, kakav mi prilog spremaju(samo su javili da ãe ga dati).

Moram zato da Vam i sam dosaðujem molbom. To morawemeni ne pada teško, jer je za mene prilika da Vam reknem koli-ko cenim Vaš rad na kwiÿevnosti. Ali se bojim da Vama nepadne teško ono što ištem: da me izvestite, jeste li u opštevoqan raditi na ovom åasopisu koji je sub anspicius nekoga Ša-farika2 pošao 1825 i izlazi, s malim prekidima 1835, 1849 i1915, do danas. I, ako od Veqka Petroviãa doznate (i od G. Ka-šanina) da mi nisu osigurali pripovetku, da li mi Vi moÿetedo 15 januara 1936 pomoãi. Inaåe, u daqim sveskama, svaki Vašprilog ãe biti doåekan sa qubavqu i poštovawem.

Posle reåenoga, nije vaqda potrebno ponavqati Vam: ko-liko Vas poštujem i s koliko nestrpqewa åekam Vaš odgovor.Sremski Karlovci, 26 H¡¡ 1935,(ovo je dosta za adresu) Vasa Stajiã

1 Autograf, ãirilica, na memorandumu Matice srpske.2 Pavel Jozef Šafarik (1795—1861), slovaåki i åeški slavista

i istoriåar kwiÿevnosti koji se posebno bavio jezikom i kwiÿevno-šãu Srba.

190

Vasa Stajiã — Ivi AndriãuSremski Karlovci, 27. ¡ 1936.

Vrlopoštovani Gospodine,1

Neki dan me je Gospoða Isidora [Sekuliã] pitala da liVi spremate prilog do 1 februara za novu svesku Letopisa1936. Odgovorio sam joj da do 1 februara åekam Vaš prilog, aVama javqam da taj prilog moÿe stiãi i 3 februara, i opet zau-zeti mesto koje mu priliåi.

Razumeo sam da ãe to biti prozna lirika, a voleo bih zna-ti, kada ãu smeti raåunati od Vas na novelu, na nešto što bibar podseãalo na one lepote što ih je imao jedan Vaš hoxa uSK Glasniku2 (i mi åitaoci sa wim). Da li za 1 august 1936 iliza 1 oktobar?

U svakom sluåaju poštuje Vas i ceniV. Stajiã

Srem.[ski] Karlovci, 27 ¡ 1936

1 Autograf, ãirilica, na memorandumu predsednika Matice srp-ske.

2 Aluzija na saradwu u Srpskom kwiÿevnom glasniku gde je Andriãobjavio više zapaÿenih pripovedaka.

Vasa Stajiã — Ivi AndriãuSremski Karlovci, 8. ¢¡¡¡ 1936.

Sremski Karlovci, 8 avgust 1936.1

Vrlopoštovani Gospodine,Molim Vas, nemojte mi zameriti što Vam dosaðujem, iako

sam obavešten, koliko ste zauzeti zvaniånim duÿnostima.2 Do-nekle, mene pravda åiwenica da sam još krajem godine 1935 mo-lio od Vas novelu za Letopis, nudeãi Vam rok do 1 septembra1936. Pošto se taj rok pribliÿuje, uzimam sebi slobodu još je-danput Vas zamoliti za prilog. A biãu Vam zahvalan ako tele-fonom izvestite Gospoðu Isidoru Sekuliã, da li do 1 septem-bra moÿemo što åekati.

Poštuje Vas i pozdravqaodani VamVasa Stajiã

1 Autograf, ãirilica.2 Andriã je u to vreme naåelnik politiåkog odeqewa Ministar-

stva inostranih dela.

191

Ÿivan Milisavac — Ivi AndriãuNovi Sad, 6. ¡ 1948.

Druÿe Pretsedniåe,1

„Letopis" je zapao iznenada u nevoqu pa smo prinuðeni daVam se obratimo za pomoã. Stvar je u ovome: nemamo ni jednogålanka, pa smo rešili da Vas zamolimo da nam Vi ustupite Va-še predavawe o SSSR-u koje ste drÿali u Novom Sadu.2 Ålanakbi nam trebao do 15 januara. Izmeðu 10 i 12 januara ãu doãi uBeograd pa ãemo se sporazumeti, a tom prilikom ãu Vam i de-taqnije obrazloÿiti ovu našu molbu.

Ukoliko u to vreme neãete biti u Beogradu, molio bih Vasda nas o tome izvestite.

Srdaåan pozdravza RedakcijuŸivan Milisavac3

1 Daktilopis na memorandumu Matice srpske, ãirilica.2 Tekst predavawa objaviãe sarajevski åasopis Brazda.3 Potpis svojeruåan, ãirilica.

Laza Atanackoviã — Ivi AndriãuNovi Sad, 9. ¡¡¡ 1949.

Drug1

Ivo Andriã, kwiÿevnikBeogradPrizrenska, 9Matica srpska namerava da izda, u seriji svojih izdawa za

omladinu, kao zasebno izdawe, vašu pripovetku Veletovci, kojaje objavqena i u Letopisu, svesci za januar i februar 1946.

Obaveštavajuãi vas o ovome, molim vas za saglasnost. Isto-vremeno vas obaveštavamo da smo za izdavawe ove pripovetke uzasebnom izdawu spremni da vam isplatimo honorar od 6000dinara po autorskom tabaku od 30.000 tipografskih znakova.

Pripovetka bi bila ilustrovana; izradu ilustracija bi-smo poverili akademskom slikaru Karlu Napravniku, koji zanaša izdawa radi sliåne stvari.

Sf-sn! Za Izdavaåki otsek MS,Preporuåeno Laza Atanackoviã2

1 Daktilopis, latinica, na memorandumu Izdavaåkog otseka Ma-tice srpske, 9. ¡¡¡ [19]49.

2 Potpis svojeruåan, ãirilica.

192

Ivo Andriã — Matici srpskojBeograd, 12. ¡¡¡ 1949.

Beograd, 12 marta 1949 g.1

Prizrenska ul. 9

MATICI SRPSKOJIzdavaåki Otsek

Novi Sad

Primio sam vaše pismo ¡/93/1949 od 9. o. m. i pristajemna štampawe pripovetke Veletovci, pod uslovima navedenim uvašem pismu.

Šaqem vam ispravqen tekst i molim da se jedna korekturapošaqe meni na pregled, a ja ãu je istog dana proåitati, ispra-viti i ekspresnim pismom vratiti.

Šaqem i kratak reånik turskih reåi, ako smatrate potreb-nim moÿete ga doneti na kraju sveske. Ja mislim da bi bio ko-ristan.2

Ne znam kako izgledaju vaše sveske iz ove serije; ako u wi-ma, kao što je to sluåaj kod sliånih izdawa drugih izdavaåa, do-nosite sliku ili biografiju pišåevu, molim da od toga u ovomsluåaju odustanete.

S. f. — s. n.

1 Daktilopis, kopija, na memorandumu Svetskog kongresa kulturei mira, odrÿanog u Vroclavu 25—28. avgusta.

2 Ovu reåenicu Andriã je ispisao svojeruåno, latinicom.

Boško Petroviã — Ivi AndriãuNovi Sad, 16. ¡¡¡ 1949.

Drug1

Ivo Andriã, kwiÿevnikBeogradPotvrðuãi prijem vašeg pisma od 12 ovog meseca, izve-

štavamo vas da ãemo u svemu postupiti po vašim ÿeqama u po-gledu izdavawa pripovetke Veletovci.

Prelomqen tekst pripovetke biãe vam na vreme poslat nareviziju. Uz pripovetku doneãemo i reånik turskih reåi.

Šef Izdavaåkog otseka MS,B. Petroviã2

1 Memorandum Matice srpske, Izdavaåki otsek, 16. ¡¡¡ 1949, dak-tilopis, latinica.

2 Potpis svojeruåan, ãirilica.

193

Laza Atanackoviã — Ivi AndriãuNovi Sad, 13. ¢ 1949.

Drug1

Ivo Andriã, kwiÿevnik Predmet: Veletovci,B e o g r a d revizija

Kao što smo obeãali, dostavqamo Vam, pre štampawa, pre-lomqenu pripovetku Veletovci.

Molimo Vas da je po pregledu vratite kako bismo je odmahmogli pustiti u štampu.

Nadamo se da ãete sa ilustracijama biti zadovoqni. Izra-dio ih je naš stalni ilustrator, akademski slikar Karlo Na-pravnik.

Naslovna strana brošure biãe štampana u dve boje, takoðepo crteÿu Napravnika. U moguãnosti smo da Vam pošaqemo sa-mo prvu, veã otštampanu boju. Originalan crteÿ ne moÿemo daVam pošaqemo, jer je u ovom trenutku potreban štampariji ra-di izrade druge boje.

Prilozi Sf — sn!Preporuåeno za Izdavaåki otsek MS,

Laza Atanackoviã2

1 Daktilopis, latinica, na memorandumu Matice srpske, Izda-vaåki otsek, 13. ¢ 1949.

2 Potpis svojeruåan, ãirilica.

Ÿivan Milisavac — Ivi AndriãuNovi Sad, 15. ¢¡¡ 1949.

Gospodinu1

Ivu Andriãupretsedniku Saveza kwiÿevnikaBeograd

Poštovani druÿe Pretsedniåe,Matica srpska ãe u decembru ove godine izdati jubilarnu

svesku „Letopisa" povodom 125 godina wegovog izlaÿewa. Kakoste Vi naš stalni i drag saradnik, smatramo da ovaj jubilarnibroj ne bi bio potpun bez Vašeg priloga, te Vas molimo da namza ovu priliku pošaqete makar nekoliko stranica.

Bilo bi vrlo dobro kada biste poslali nešto u vezi sa„Letopisom" ili kulturnom prošlošãu Vojvodine, ili štobilo drugo što bi bilo u bliÿoj ili daqoj vezi sa kulturnimradom i nastojawima Matice srpske. No ukoliko takav prilog

194

ne moÿete dati, nama ãe biti drago da nam pošaqete što biloiz oblasti kojom se trenutno bavite. Prilog ne mora biti duga-åak — nekoliko strana.

Rok je 1 oktobar.Primite srdaåan prijateqskipozdrav,Ÿ. Milisavac2

1 Daktilopis, ãirilica, na memorandumu Matice srpske, NoviSad, 15. jul 1949.

2 Potpis svojeruåan, ãirilica.

Boško Petroviã — Ivi AndriãuNovi Sad, 28. ¢¡¡ 1949.

Drug1

Ivo Andriã, kwiÿevnikB e o g r a d

Izveštavamo Vas da je Vaša kwiga Veletovci izašla izštampe i da smo Vam današwom poštom poslali 10 primeraka.Nadamo se da ãete sa opremom biti zadovoqni, a takoðe da senisu potkrale štamparske greške.

Honorar ãemo Vam uputiti ovih dana, åim budu sreðeneizvesne formalnosti u vezi sa novåanim pošiqkama za Beo-grad.

za Izdavaåko odeqewe MS,B. Petroviã2

1 Daktilopis, na memorandumu Matice srpske, Izdavaåki odsek,latinica.

2 Potpis svojeruåan, ãirilica.

195

Aleksandar Tišma — Ivi AndriãuNovi Sad, 6. ¢ 1952.

Poštovani druÿe Andriãu,1

veã više od nedequ dana oåekujemo Vaša dva eseja o Goji,koje bismo hteli što pre dati u štampu, a koje ste Vi druguB.[ošku] Petroviãu obeãali brzo pregledati i vratiti. Moli-mo Vas da to što pre uåinite, ako je ikako moguãe.

Oprostite na uznemiravawu.Poštuje Vas,

za Izdavaåko preduzeãe MS:A. Tišma2

1 Daktilopis, na memorandumu Matice srpske, Izdavaåko predu-zeãe, 6. ¢ 1952.

2 Potpis svojeruåan, ãirilica.

Sava Josiã — Ivi AndriãuNovi Sad, 4. ¢¡¡ 1952.

Drug1

Ivo Andriã, akademikBeograd

Matici srpskoj åast je da Vas izvesti da je izdat nalog Ad-ministraciji „Letopisa Matice srpske" da Vam dostavqa poåa-sni (besplatni) primerak åasopisa, koji Vam kao poåasnom åla-nu Matice pripada prema propisima nedavno izmewenog Statu-ta MS [Matice srpske].

S. f. — s. n!sekretar MSSava Josiã2

(Sava Josiã)

1 Daktilopis, ãirilica, na memorandumu Matice srpske, 4. jul1952.

2 Potpis svojeruåan, ãirilica.

196

Ivo Andriã — Bošku PetroviãuBeograd, 3. ¡H 1952.

Beograd, 3 septembra 1952. g.Prizrenska ul. 9

Druÿe Petroviãu,1

Prema usmenom sporazumu od prošle nedeqe šaqem Vamtekst pripovetke Put Alije Ðerzeleza, ispravqen i doteran zaštampu. — Uz pripovetku ãe svakako iãi i beleška, kratka, opiscu i delu. Meni se åini da bi u belešci trebalo kazati daje ovo prva pripovetka koju je pisac napisao, krajem 1918 i po-åetkom 1919 g. Posle nešto stihova iz najranijih godina i jed-ne kwige lirsko-refleksivne proze (Ex Ponto) došla je odmahova realistiåka pripovetka koja je oznaåila daqi pravac pi-šåevog rada.

Zatim bi moÿda bilo dobro kazati dve reåi o razlici iz-meðu jezika i stila ove pripovetke i pišåevog docnijeg i dana-šweg naåina izraÿavawa.

Sve to moÿda zbog novih åitalaca. A moÿda sve to nije nivaÿno ni potrebno, a Vi ili onaj kome poverite pisawe bele-ške, postupite onako kako smatrate da je najboqe. Moÿda bi misamo tu belešku mogli poslati da je vidim.

Preporuåujem Vam korekturu. Vaše dve kwige koje sam pre-gledao zasluÿuju svako priznawe.

P.S. Put Alije Ðerzeleza imao je dosada tri izdawa. Prvoizdawe S. B. Cvijanoviã, Beograd 1920 (latinicom). Drugo iz-dawe S. B. Cvijanoviã, Beograd (ãirilicom). Treãe izdawe „GlasRada", Zagreb, 1948 (latinicom). — Prema tome ovo ãe biti åe-tvrto izdawe.

Eksp. (po Veri) 3. ¢¡¡¡ 52. g.2)

1 Kopija daktilopisa u Andriãevog zaostavštini.2 Svojeruåna Andriãeva beleška o ekspeditovawu pisma po Veri

Stojiã.

Boško Petroviã — Ivi AndriãuNovi Sad, 8. ¡H 1952.

N.[ovi] Sad, 8. ¡H 1952.Poštovani druÿe Andriãu,1

primili smo Ðerzeleza i odmah ãemo ga dati u rad, tako daãe kwiÿica biti gotova verovatno još ovog meseca. Jedino tre-ba rešiti pitawe beleške, koja bi dobro došla. Razgovarao sams Leskovcem, a wegovo je mišqewe kao i moje: da bi najboqe bi-lo da tu belešku-pogovor napišete sami Vi. Jer, åak i kad bi

197

bila samo informativna, ona bi, iz Vaše ruke, imala sasvimdrukåije znaåewe nego nekoliko reda takvog teksta od nekog dru-gog. Pobude koje su izazvale Ðerzeleza i suviše su znaåajne kadje reå o wegovom piscu a da bi se mogle objasniti jednom nuÿnomalenom beleškom i ukazivawem na stilske razlike te prve Va-še pripovetke sa docnijim; u wima je i suviše teÿine jedneprave kwiÿevne istorije, onog intimnog što je pisce pokreta-lo, a u åem se oni ogledaju ne samo kao znaåajni kreatori, negoi kao uåesnici jednog vremena. Sve stvari o kojima je govoritipotrebno; a ko je za to pozvan više od samih pisaca? Pogotovokod nas, gde pravih aktivnih pisaca visokog ranga danas semVas i nema. Zato mislim da takvu belešku, ako Vam je moguãe,napišite Vi, ili da se mi prosto ograniåimo na konstatacijeda Vam je to prva priåa i gde je sve dosad štampana.

Mislim da ugovor nije potrebno sklapati, ako se slaÿeteda ostanemo pri usmenom predlogu da Vam platimo 20.000 po au-torskom tabaku, a opremu i sami znate.

Poštuje Vas i pozdravqa,Boško Petroviã2

1 Daktilopis, latinica, na memorandumu Matice srpske, Ÿele-zniåka 1, Novi Sad.

2 Potpis svojeruåan, ãirilica.

Ÿivan Milisavac — Ivi Andriãu[Novi Sad], 12. ¡¡¡ 1953.

12 marta 1953Poštovani druÿe Andriãu,1

Pripovetku smo na vreme primili, velika Vam hvala.Martovski broj je izišao danas, a od sada ãemo nastojati

da oåuvamo veã steåenu tradiciju urednog åasopisa.Vukosavqeviã2 mi je javio da ãe vajari doãi u ponedeqak u

Novi Sad. Mi ih åekamo.Primiti srdaåan pozdrav,

Ÿ. Milisavac3

1 Dopisna karta; adresa: Gospodin Ivo Andriã, kwiÿevnik, Beo-grad, Prizrenska 7, daktilopis, ãirilica.

2 Slavko Vukosavqeviã, sekretar Udruÿewa kwiÿevnika Srbije,pesnik. Reå je o vajarima koji se interesuju za podizawe Zmajevog spo-menika u Novom Sadu.

3 Potpis svojeruåan, ãirilica.

198

Ÿivojin Boškov — Ivi AndriãuNovi Sad, 21. ¢ 1954.

Matica srpska1

Kwiÿevno odeqewe2

Drug Ivo Andriã, kwiÿevnikBeograd, Prizrenska 9

Mi smo Vas svojevremeno obavestili da ãe se krajem ovogmeseca odrÿati sastanak Uredništva serije „Svetski pisci".Sada Vas obaveštavamo da ãe se sastanak odrÿati u petak 28 ma-ja 1954 god.[ine] u 11 åasova u Beogradu u prostorijama Udruÿe-wa kwiÿevnika Srbije (Francuska 7).

Mi smo Vas takoðe zamolili da za taj sastanak pripremiteimena pisaca i dela iz literature koju najviše poznajete. IpakVam u prilogu šaqemo jedan spisak imena iz kwiÿevnosti raz-liåitih naroda. Svrha tog sumarnog spiska je u tome da posluÿikao izvesna osnova s koje bi trebalo polaziti, a ne da bude li-sta imena koja bi trebalo preteÿno unositi u plan. U ovomespisku nije navedeno ni jedno delo od tih pisaca. Stoga Vasmolimo da Vi predloÿite dela od tih pisaca, a isto tako dapredloÿite i druge pisce, ukoliko smatrate da ãe potpunije iboqe reprezentovati odnosnu kwiÿevnost.

Sekretar Kwiÿevnog odeqewaŸivojin Boškov3

(Ÿivojin Boškov)

1 Memorandum.2 Daktilopis, ãirilica.3 Potpis svojeruåan, ãirilica.

Ÿivojin Boškov — Ivi AndriãuNovi Sad, 21. ¢ 1954.

Matica srpska Novi Sad, 21 maja 1954.Novi Sad1

Kwiÿevno odeqewe, br.2

Drug Ivo Andriã, kwiÿevnikPrema ranijem obaveštewu da ãe se krajem ovog meseca sa-

stati Uredništvo serije „Jugoslovenski pisci", javqamo Vamda ãe se sastanak odrÿati u subotu 29 maja 1954 godine u 11 åa-sova u Beogradu u prostorijama Udruÿewa kwiÿevnika Srbije(Francuska 7).

199

Molimo Vas da za taj sastanak pripremite imena pisaca iwihovih dela iz istorije kwiÿevnosti svih jugoslovenskih na-roda od najstarijih vremena do danas.

Sekretar Kwiÿevnog odeqewaŸ. Boškov3

(Ÿivojin Boškov)

1 Memorandum.2 Daktilopis, ãirilica.3 Potpis svojeruåan, ãirilica.

Ivo Andriã — Ÿivojinu BoškovuBeograd, 24. ¢ 1954.

Beograd, 24 maja 1954 god.[ine]1

Prizrenska ul. 7Matici srpskoj (kwiÿevno odeqewe)

— za druga Ÿ.[ivojina] Boškova —Primio sam vaša dva pisma od 21 om. sa pozivima na sa-

stanke od 28 i 29 maja. Ÿalim što u te dane neãu biti u Beogra-du, nego drugim poslom u Qubqani.

Pregledao sam spisak stranih autora i mogao bih za sadada stavim sledeãe primedbe.

Åini mi se da bi se meðu novijim italijanskim piscimamoglo naãi bar jedno delo, n. pr. Moravia.

To pogotovu vaÿi za španske. Trebalo bi uzeti u obzir:Pio Baroja, Perez Ayala, Valle Inclan, pa i još mlaðe ako se moÿenaãi prevodilac.

Naroåito sumaran i uopšten izgleda mi spisak engleskihautora. Uveren sam da bi malo boqi znalac engleske kwiÿevno-sti mogao izabrati dva-tri savremena pisca. Za Francuze vaÿidonekle isto. Što se tiåe Francuskih moralista, dobro bi bi-lo obezbediti dobar prevod Montewa. Po mom shvatawu Paskalbi mogao, bar za sada, da otpadne, a na mesto wega boqe bi do-šao n.pr. Vovnarg, pa moÿda i Ÿuber koga upravo sada objavqu-ju, ali za Ÿubera nisam siguran.

Ovoliko za sada. Nadam se da ãu nekom iduãom prilikommoãi više i boqe da iznesem usmeno.

Sa drugarskim pozdravima

1 Kopija pisma iz Andriãeve arhive, daktilopis, latinica.

200

Boško Petroviã — Ivi Andriãu[Novi Sad], 24. ¡H 1954.

Izdavaåko preduzeãe Matice srpske — Novi Sad1

24. 9. 1954Poštovani druÿe Andriãu,2

åekali smo da se vratite sa odmora da bismo Vam se obra-tili za pripovetku koju ste nam obeãali za Mozaik.3 MolimoVas da nam javite kako stoji s tim, jer mi raåunamo s wom i ra-dovali bismo se da je izdamo. Voleli bismo kad bi sve to moglobiti ove godine, što znaåi da bi veã trebalo raditi.

S poštovawem i srdaånim pozdravomza Izdavaåko preduzeãe MS

Boško Petroviã4

1 Memorandum.2 Daktilopis, latinica.3 Biblioteka Izdavaåkog preduzeãa Matice srpske.4 Potpis svojeruåan, ãirilica.

Mladen Leskovac — Ivi Andriãu[Novi Sad] 13. ¡ 1958.

Poštovani druÿe Andriãu,Ovde je novost da smo uredništvo „Letopisa" od 1. januara

preuzeli Boško [Petroviã], Mihiz [Borislav Mihajloviã], Ti-šma [Aleksandar] i ja. Kako je sve to došlo brzo i takoreãi uposledwem trenutku, nismo imali puno vremena da išta naro-åito preduzmemo: i januarski pa i februarski broj sastavilismo kojekako, iz materijala koji se ovde zatekao. Naravno da mi-slimo i na Vas, pa se i nadamo da ãete nam hteti pomoãi; a štoVam ranije nisam pisao to je stoga što sam, oslawajuãi se naonaj razgovor za ruåkom sa SKZ [Srpskom kwiÿevnom zadrugom](u „Moskvi"), zakquåio da nam za ove prve brojeve ne biste mo-ÿda mogli ništa dati. Boško [Petroviã] i ja dolazimo u Bgd[Beograd] u sredu, 15 jan.[uara], ostajemo onde, baš radi „Leto-pisa", pa ãemo se javiti i Vama, a nadam se da ãemo imati pri-like da razgovaramo podrobnije.

Doviðewa, dakle, — pozdravqa Vas srdaånoVaš

13 jan.[uar] 1958. Mladen Leskovac

1 Autograf, ãirilica.

201

Ivo Andriã — Mladenu LeskovcuBeograd, 23. H 1958.

Beograd, 23 oktobra 1958 g.Prizrenska ul. 7

Dragi druÿe Mladene,1

Hitam da Vas izvestim da ãemo u našem dogovoru za mojprilog Letopisu morati uåiniti izvesne izmene.

Umesto one veãe pripovetke, daãu Vam jednu mawu (nadamse ne i goru!) i to ne za novembarski broj nego za broj od 1 janu-ara 1959 godine.

Tekst ãu Vam poslati svakako do kraja novembra meseca,ako ne i pre.

Nadam se da Vam ova promena neãe pasti nezgodno. Vi ste,koliko sam video, i sami više voleli prilog za januarski broj.Imaãete ga. To moÿete smatrati kao sigurno.

Pozdravite drugove iz uredništva.Sa pozdravima i dobrim ÿeqama.

1 Kopija daktilopisa iz Andriãeve zaostavštine.

Mladen Leskovac — Ivi AndriãuNovi Sad, 27. H 1958.

Letopis1

Matice srpskeNovi Sad, 27 oktobra 1958Dragi druÿe Andriãu,2

Najlepše Vam hvala na pismu i obeãawu. Mnogo se raduje-mo što ãemo za januarski broj imati Vašu priåu, i što ãemo jeimati zaista. Biãe lepo poåeti novu godinu sa Andriãem: lep-še znamewe od toga ne mogu zamisliti.

Znam da se sada spremate u Zagreb. Ja sam ipak morao odu-stati. Nadam se da ãete se onde dobro oseãati, a voleo bih dauhvatimo još sunåanih i lepih dana, pa da sa Košom3 doðete iovamo: davno niste bili.

Sa najlepšim ÿeqama i srdaånim pozdravima,Vaš,Mladen Leskovac4

1 Memorandum.2 Daktilopis, latinica.3 Erih Koš, prozni pisac, wihov zajedniåki prijateq.4 Potpis svojeruåan, ãirilica.

202

Ÿivan Milisavac — Ivi AndriãuNovi Sad, 9. ¡¡ 1960.

Matica srpska1

Novi Sad Novi Sad, 9. februara 1960.Poštovani druÿe Pretsedniåe,2

Evo nas opet sa molbom da nam pošaqete prilog za Leto-pis. Vi se seãate kako je davno bilo kada je posledwi Vaš pri-log izašao kod nas. Kada veã niste mogli poslati nešto za sve-åani broj, koji je trebao izaãi januara a iz nepredviðenih raz-loga u posledwem trenutku odloÿen za kasnije, molimo Vas po-šaqite nam nešto za redovan martovski broj, koji sada pripre-mamo.

Biãemo sreãni ako nam pošaqete makar odlomak.Srdaåno Vas pozdravqaŸ.[ivan] Milisavac3

1 Memorandum.2 Daktilopis, ãirilicom.3 Potpis svojeruåan, ãirilicom.

Aleksandar Tišma — Ivi AndriãuNovi Sad, 31. ¡ 1961.

Izdavaåko preduzeãe Matice srpske — Novi Sad1

Novi Sad, 31 ¡ 1961Poštovani druÿe Andriãu,2

Ovo pismo pišem Vam umesto Boška Petroviãa, koji jebolestan. Moÿda ste åuli da je operisan, dva puta. Sada se opo-ravqa.

Mi smo još krajem prošle godine pitali druga Bihaqi--Merina da li bi pristao da napiše predgovor uz „Dva eseja oGoji". Drug Bihaqi je pristao, vrlo rado, rekavši da ãe za ovajposao biti slobodan u drugoj polovini januara. Otud i mojaÿurba.

Naime, pre nego što prefektuišem nešto sa drugom Biha-qijem, koga ste Vi, kako kaÿe Boško, spomenuli kao moguãnogpisca predgovora, voleo bih da znam Vaše mišqewe o sadrÿi-ni, pravcu, smislu tog predgovora i da ga prenesem drugu Biha-qiju. Ovih dana (verovatno u åetvrtak) doãi ãu u Beograd, pa ãupokušati da sa Vama stupim u vezu, a ako to ne bude moguãno,åekaãu Vaš pismeni odgovor.

203

Priloÿeno Vam šaqem prepis eseja, za sluåaj da ih nematepri ruci.

Poštuje Vas i pozdravqa,Aleksandar Tišma3

1 Memorandum.2 Daktilopis, latinica.3 Potpis svojeruåan, latinica.

Letopis Matice srpske — Ivi AndriãuNovi Sad, 20. ¡¡¡ 1964.

Letopis1

Matice srpske

Poštovani druÿe Andriãu,2

Na završetku ove, 1964. godine, redakcija Letopisa zahva-quje Vam se na dosadašwoj saradwi i moli Vas da Letopisu iubuduãe šaqete svoje priloge.

Ujedno Vam ÿelimo puno uspeha u 1965. godini.U Novom Sadu, 20. decembra 1964.

Boško Petroviã3

S.[vetozar] BrkiãA.[leksandar] Tišma

1 Memorandum.2 Daktilopis, ãirilica.3 Potpisi svojeruåni, ãirilica.

Ÿivojin Boškov — Ivi AndriãuNovi Sad, 15. ¡¢ 1966.

Matica srpska1

Novi SadLeksikon Novi Sad, 15. april 1966.

Drug2

Ivo Andriã, kwiÿevnikBeograd, Proleterskih brigada 2aPoštovani druÿe Andriãu,Milisavac [Ÿivan] mi je preneo Vašu ÿequ da Vam poša-

qem obradu da je pregledate pre nego što otputujete iz Beograda.Ja sam inaåe nameravao da to uåinim, ali sam åekao da se pri-kupe još neki bibliografski podaci. Proveravawe bibliograf-

204

skog dela obrade još je u toku i nije dovršeno. Nisu unesenini podaci o prevodima Vaših dela na strane jezike ni litera-tura na stranim jezicima. To je sad na redu da se uradi. Dodajemda su biografiju uradili Boško Novakoviã i Milorad Ÿivan-åeviã, a bibliografiju Ÿ.[ivorad] P. Jovanoviã. Bibliografi-ju, koja åini mi se nije ni potpuna ni precizna, dopuniãe iispraviti jedan bibliograf u Matiåinoj biblioteci koji seposebno bavi prikupqawem bibliografija Vaših radova i sa-radwe u åasopisima i listovima. Bio bih Vam veoma zahvalanda i sami ispravite i dopunite što mislite da treba. Ako ima-te neku fotografiju molio bih Vas da nam je pošaqete.

Srdaåno Vas pozdravqaUrednik Leksikona

Ÿ. Boškov3

(Ÿivojin Boškov)

1 Memorandum.2 Daktilopis, latinica.3 Potpis svojeruåan, ãirilica.

Ivo Andriã — Ÿivojinu BoškovuBeograd, 4. ¢ 1966.

Beograd, 4. maja 1966.Proleterskih brigada 2a

Dragi druÿe Boškov,1

Primio sam Vaše pismo od 15. aprila o. g. Pregledao samtekst moje biografije i bibliografije. Hvala Vam što ste midali tu moguãnost. Inaåe, ne oseãam se pozvanim da ovaj tekstocewujem ili da mu ma šta dodajem ili oduzimam. Ja to ne bihni umeo, niti bih tu odgovornost mogao uzeti na sebe.

Neka mi bude dopušteno da stavim jednu primedbu. Reåe-nica na prvoj strani: „Veã u petnaestoj godini nauåio je fran-cuski, zatim italijanski, nemaåki, ruski, poqski, gråki i la-tinski." delom je preterana a delom netaåna. Toliko jezika jani danas, na ÿalost, ne znam besprekorno, ali mogu da se wimasluÿim, kao što to mogu i španskim jezikom. Istina je ova: ugimnaziji sam dobro uåio gråki i latinski i ostao sam dobarlatinac sve do danas. Docnije u ÿivotu nauåio sam, mawe iliviše dobro, druge jezike, tako da mogu na svakom od wih da åi-tam. Kako kazati to verno a kratko? Moÿda je najboqe ispustiticelu Vašu gorenavedenu reåenicu o jezicima. To ostavqam re-dakciji; tek, ovakva kakva je, ona ne treba da ostane, jer ne odgo-vara istini potpuno.

Ne mogu ulaziti pogotovu u ocenu bibliografije. Prime-tio bih samo jedno. Tu se navodi moja saradwa u listu „Vije-nac" 1924. godine. Koliko se seãam, tu je objavqen tih godina

205

neki tekst sa biblijskom tematikom, koji je napisao neki mojimewak i prezimewak. Na to su mi tada skrenuli paÿwu nekimoji prijateqi. Ako je u pitawu taj tekst, onda treba znati daon nije moj, kao što je to lako utvrditi i po stilu i po temati-ci. U listu

„Vijenac" ja nisam saraðivao.To bi bilo sve što mogu da primetim. I åinim to vrlo

rado, u ÿeqi da doprinesem što veãoj taånosti Vašeg Leksiko-na. Sa drugarskim pozdravima i dobrim ÿeqama,

(Ivo Andriã)

PS. U prilogu šaqem traÿenu fotografiju.

1 Kopija daktilopisa iz Andriãeve zaostavštine, latinica.

Ÿivojin Boškov — Ivi AndriãuNovi Sad, 8 H¡ 1967.

Matica srpska1

Novi SadLeksikon Novi Sad, 8. H¡ 1967.

Dragi druÿe Andriãu,2

Redakcija Leksikona bi ÿelela da uz Vašu obradu donese ineku ilustraciju. U Aranðelovcu sam Vam nešto o tome veã po-miwao. Uvereni smo da ãete se sloÿiti da uz fotografiju, kojuste mi svojevremeno dali, donesemo i faksimil iz jednog odVaših romana ili neke od pripovedaka po Vašem izboru, zatimsnimak jednog Vašeg umetniåkog portreta i biste sa oznakom koih je radio.3 To bi sve lepo pristajalo uz obradu i åinilo jeÿivqom. Ako deo rukopisa, snimak portreta i biste imate samou unikatu, molim Vas da mi javite pa da Vam posle presnimava-wa vratim. Izviwavajuãi se što Vam zadajem truda, unapredVam na svemu najlepše zahvaqujem.

Srdaåno Vas pozdravqaUrednik LeksikonaŸivojin Boškov4

(Ÿivojin Boškov)

1 Memorandum.2 Daktilopis, latinica.3 U Leksikonu pisaca Jugoslavije (1972), pod uredništvom Ÿivoji-

na Boškova, objavqena je odrednica o Ivi Andriãu iz pera Boška No-vakoviãa i Milorada Ÿivanåeviãa, profesora Filozofskog fakultetau Novom Sadu, sa bibliografijom Ÿivorada P. Jovanoviãa, a kao ilu-stracije, pored Andriãeve fotografije-portreta, su i Most u Višegra-du, Andriã pored na Drini ãuprije, faksimil rukopisa pripovetke

206

Kod lekara, faksimil naslovne strane Kwiÿevnog juga, kao i faksimilinaslovnih strana Andriãevih kwiga Ex Ponto, Na Drini ãuprija i Pro-kleta avlija.

4 Potpis svojeruåan, ãirilica.

Ivo Andriã — Ÿivojinu BoškovuBeograd, 18. H¡ 1967.

Beograd, 18. novembra 1967.Proleterskih brigada 2a

Dragi druÿe Boškove,1

Primio sam Vaše pismo od 8. o. m. Šaqem Vamodmah traÿenu stranicu moga rukopisa; nadam se da ãe Vam mo-ãi posluÿiti. Ova stranica je prekucana, ali molim Vas da mije ipak saåuvate i zgodnom prilikom vratite, jer moÿe nekad za-trebati kod proveravawa teksta.

Ÿalim što ne raspolaÿem snimkom nekog umetniåkog por-treta i što Vam ga ne mogu staviti na raspolagawe.

Ÿelim Vam uspeha u radu.Sa srdaånim pozdravom

I. A.2

(Ivo Andriã)Exp. preporu.[åeno]3

20 H¡. 1967 g.Vratio mi5. H¡¡. 67

1 Kopija iz Andriãeve zaostavštine, daktilopis, latinica.2 Posledwa reåenica napisana je svojeruåno, ãirilica.3 Na kraju pisma Andriãeva svojeruåna beleška, ãirilica.

Boško Petroviã — Ivi AndriãuNovi Sad, 11. H¡¡ 1967.

Izdavaåko preduzeãe Matice srpske — Novi Sad1

11. H¡¡ 1967.

Dragi druÿe Andriãu,2

molim Vas, javite mi pisca i naslov onog švedskog roma-na, kako bih ga mogao uneti u plan. Samu kwigu, koju ãe Vas si-

207

gurno mrzeti da pakujete i šaqete, uzeãe neko od naših, kad uz-dolazi u Beograd.

Srdaåan pozdrav Milici, Vas poštujeVašBoško Petroviã3

1 Memorandum.2 Daktilopis, latinica.3 Potpis svojeruåan, ãirilica.

Ivo Andriã — Bošku PetroviãuBeograd, 16. H¡¡ 1967.

Beograd, 16. decembra 1967.Proleterskih brigada 2a

Dragi druÿe Boško,1

Primio sam Vaše pismo od 11. o. m. Martinsonovakwiga2 stoji Vam uvek na raspolagawu. Mislim samo da bi redaradi trebalo, pre nego što se pristupi prevodu, postupiti ova-ko. Ja ãu pisati u Štokholm i moliti da mi pošaqu engleski,francuski ili nemaåki prevod kwige. (Ja imam samo švedskiprimerak i nisam ga, naravno, åitao.) Neophodno je da pre sva-ke konaåne odluke roman proåitate. To je delo autobiografskeprirode, i wime se autor proåuo u Švedskoj. Sam Martinson jedanas, uz Jonsona, pisac broj jedan. Od wega je Srpska kwiÿev-na zadruga objavila „Put u Klokrike", za moj ukus divna kwigakoju vredi proåitati. Osim toga mislim da bi skandinavskakwiÿevnost mogla osveÿiti našu prevodilaåku literaturu. Paipak, smatram da ne treba ništa poåiwati dok ne vidimo kakavje ovaj roman koji bi sada došao u obzir. Najduÿe za åetrnaestdana, a moÿda i pre, nadam se da ãu Vam moãi poslati prevod,a onda ãe lako biti pristupiti prevoðewu i objavqivawu nasrp.[skom] jeziku.

Svratite, ako dolazite u Beograd.Sa srdaånim pozdravima drugarici Miroåki i Vama od

Milice i mene.Vaš I. A.3

obiåno4

17. H¡¡. 67 g.

1 Daktilopis, kopija iz Andriãeve zaostavštine.2 Hari Martinson (1904—1978), švedski pesnik i romansijer.3 Svojeruåno, ãirilica.4 Svojeruåno, latinica, na kraju pisma.

208

Aleksandar Tišma — Ivi AndriãuNovi Sad, 15. ¢¡¡¡ 1969.

Letopis1

Matice srpske15. ¢¡¡¡ 1969.

Poštovani druÿe Andriãu,2

Ne znam da li ste åuli o promenama u redakciji Letopisa:Boško [Petroviã], koji je izabran za Matiåinog sekretara, na-pustio je uredništvo, a preuzeli smo ga dr Sreten Mariã, drDragiša Ÿivkoviã, Petar Milosavqeviã i ja.

Izveštavajuãi Vas o ovome, ÿeleo bih da Vas uverim da biza sve nas predstavqalo najveãu radost ako biste svoju simpatijuprema Letopisu posvedoåili nekim prilogom. Ne zamerite naneskromnosti.

Poštuje Vas i pozdravqa,Aleksandar Tišma3

Zahvalio i obeãao prilog 22. ¢¡¡¡ 1969 g. obiåno.4

1 Memorandum.2 Daktilopis, latinica.3 Potpis svojeruåan, latinica.4 Svojeruåna Andriãeva beleška, ãirilica.

Mladen Leskovac i Boško Petroviã — Ivi Andriãu[Novi Sad, 1972 (?)]

Ivo Andriã1

Proleterskih brigada 2a BeogradÅestitajuãi Vam sa najlepšim ÿeqama osamdesetogodišwi-

cu u ime Matice srpske åiji ste Vi jedan od retkih poåasnihålanova. Zahvaqujemo Vam za sve ono što ste uåinili za veli-åinu i ugled naše kwiÿevnosti kao i za dostojanstvo pisca uwoj a takoðe i za ono åime ste odlikovali Maticu srpsku kadaste joj ukazali åast da objavi vaše dve kwige.

Za Maticu srpsku Mladen Leskovac, Boško Petroviã.

1 Telegram, iz Andriãeve zaostavštine.

209

Dimitrije Vuåenov — Ivi AndriãuNovi Sad, 8. ¢¡ 1974.

Letopis1

Matice srpske8. juna 1974.

Poštovani druÿe Andriãu,2

Ÿivot dovodi åoveka u razne situacije, a mene, evo, da bu-dem dosadan Vama kome bih to najmawe ÿeleo da budem, ali mo-ram. A povod je ovaj. Pribliÿava se 150-godišwica LetopisaMatice srpske. Redakcija bi ÿelela da taj jubilej obeleÿi i ti-me što bi veã u ovoj, predjubilarnoj, kao i u sledeãoj, jubilar-noj godini na stranicama Letopisa bili objavqeni i Vašiprilozi. Zato Vam se obraãamo moleãi Vas za saradwu. Verujemoda ãe se naãi štošta neobjavqeno. Ne smeta ako je i odlomak.Verujemo da ima i zapoåetih romana i još poneåeg. Sve bismoveoma rado objavili.

Molimo Vas da se ne qutite ako posle izvesnog vremenaponovimo svoju molbu. Zaista nam je mnogo stalo do Vaše sa-radwe, koja je uvek predstavqala i uvek ãe predstavqati åast idobitak za Letopis.

Za redakciju LetopisaVaš poštovalac

Dim.[itrije] Vuåenov3

1 Memorandum.2 Daktilopis, latinica.3 Potpis svojeruåan, ãirilica.

210

MILETA AÃIMOVIÃ IVKOV

U KRATKOJ PRIÅI SE ODMAH VIDEPUKOTINE I ŠAVOVI

Razgovor sa Radoslavom Bratiãem

Mileta Aãimoviã Ivkov: Kao pripovedaå i romansijer Vi

ste u svet Vaših kwiga uvodili elemente lokalnog i zaviåajnog,

odnosno, autentiåne ÿivotne pojedinosti vezane za konkretan

socijalni prostor. Da li to znaåi da su slike i priåe usvojene u

detiwstvu odluåno opredelile izgled Vašeg fikcionalnog sve-

ta?

Radoslav Bratiã: Nema lokalnih i univerzalnih tema. Zamajstora svaka tema je iskušewe. Postoji samo dobro i lošenapisana kwiga. U broju 2/1984. godinu, u Kwiÿevnoj kriticina sliåno pitawe urednika Radivoja Mikiãa, odgovorio sam:Naravno, detiwstvo je vaÿno doba u åovekovom ÿivotu. To jenaåin da pisac proveri mnoge teme i dogaðaje. Time što ãeuvesti naratora deåaka ili uzeti dete za junaka. Obezbeðujeistinitu priåu i, tako da kaÿem, naklonost publike.

Detiwstvo je doba kad sve zri i stasa, bez veštaåkog i

bez laÿi. To je doba kada se svet prima kao jedna velika bajka

puna radosti. Tek posle deåak ãe moãi da zakquåi da u takvom

svetu ima mnogo falsifikata i podvala.

Na šta se oslawa pisac, kada govorite o tom dobu?

Na junake, na jezik, na ono malo nade koju ima naratorbez obzira šta ko mislio. Ostaje nam uverewe da reåi ne åi-ne haos, veã unose kakvog-takvog reda u qudski ÿivot.

211

Što se tiåe lokalnog i univerzalnog, moje je mišqeweda bez lokalnog nema univerzalnog.

U romanu Sumwa u biografiju primetno je izrazito rela-tivizovawe forme, zapravo, razgradwa romaneskne forme. Kadatome dodamo latentnu sumwu u odrÿivost i delotvornost pri-povedaåke reåi dolazimo do pitawa: na šta se åvrsto oslawaVaš pripovedaåki svet?

U ovom romanu hteo sam da se poigram sa stvarnošãu okonas. San svakog proznog pisca je da preoblikuje sve što je vi-dqivo i unapred odreðeno. Porodica je, naravno, glavna tema.A s druge strane, ukoliko se åovek ne osloni na tradiciju na-ilazi na pustoš i provaliju. Negde sam proåitao da je najsi-gurnija stvarnost ona koju pisac sam izmisli, pod uslovom dau wu postavi neke realne stubove nosaåe radwe. Ili, kako biKiš rekao, mašta moÿe biti sestra laÿi, ukoliko pisac nezasnuje priåu na uverqivim detaqima.

Ne znam u kakvom bi drugom boqem odnosu stvarnost ifikcija bili nego u sumwi samoj. Pisac radi na tom najveãempoduhvatu koju kwiÿevnost nudi, a to je kreirawe forme. Istalno preispituje delotvornost pripovedaåke reåi. Ne ubijaje, ne poništava je. Pripovedaåko oruÿje i ciq pisca je dasastavi priåu, makar i iz krhotina. Da li ãe nanovo graditiili pak razgraðivati pa graditi, to nije ni vaÿno. A svet bezsumwe je svet koji je konaåan. To je baruština. Tamo nemapromena. Moÿe se reãi da je takav svet najbliÿi bajci. Kadsumwe ne bi bilo u kwiÿevnosti, piscu bi preostalo samo daveliåa postojeãi svet i da mu ispisuje pohvale i patetiånereåi do nepodnošqivosti. Postojao bi samo jedan ÿanr u li-teraturi, sve drugo bi bilo nepotrebno.

Sumwa u moã jezika u romanu Sumwa u biografiju poprimaepohalne razmere. Sveobuhvatna skepsa u wemu iskazana, samo-svesno spori tradicionalne realistiåke modele poimawa i pred-stavqa stvarnost u kwiÿevnosti. Vaš pripovedni postupakistovremeno priziva i preoblikuje tradicionalne modele. Åimeje ureðen takav odnos?

Imao sam nameru da se u ovom romanu, kako bi to Andriãrekao, dotaknem (a ne da pobegnem od) svog porekla. Sve te sve-tle biografije koje postoje oko naratora, proizvod su dubokesumwe. Narator do tog zakquåka dolazi kada malo razgrne mi-stiku i mitologiju vremena. Stvarnost kao realistiåki po-stupak tu je duboko dovedena u sumwu.

212

Ne znam šta bi piscu kao polazna osnova ostalo nego dapreoblikuje tradicionalne modele — da ne bi lutao. Wegovopolazište je baština, on zapravo podvrgava sumwi sve što suvekovi uzdigli. Proba da priðe graði iznutra, a ne samo spo-qa. Traÿi pukotine dokumenata iz dalekih vremena. Zbog toganijedna vlast ne voli pisca. Inaåe pisac je uvek opasnastranka u arhivu, iz više razloga.

Vratiãemo se posle na ovo pitawe. Ipak, kopka me i jošVas jednom pitam: koliki je udeo liånog u Vašim fikcionalnimprozama?

Ne znam. Ako se i jedan kamiåak doda na postojeãu graðe-vinu — i to je nešto. Ali postoje retki trenuci kada Bogspusti piscu ruku na rame i kaÿe: Sad piši delo! Tada nastajuvelika ostvarewa. Bez obzira šta ko mislio, udeo liånog usvakom umetniåkom tekstu je ogroman. Nije vaÿno da li pri-povedaå priåa u prvom ili treãem licu.

Šta znaåi sumwa za pisca? U eri dvoliånosti, mafije iludaka, sumwe nema. Da je ima, zar bi se u dvadeset prvom vekujoš uvek odrÿali totalitarni reÿimi i sprovodio takav te-rorizam? I zar bi u toliko zemaqa još uvek postojali robovii robovlasnici? S druge strane, mnogi su pre skloni da sum-waju u prošlost i odbace celu baštinu, nego što su spremnida posumwaju u sadašwost i u buduãnost.

Kako bi izgledao svet bez sumwe?

Bio bi nezanimqiv. Pisawe bi (da ponovimo) liåilo nafaustovsko prokletstvo koje se mewa u åin iskupqewa. Faustapomiwem namerno, jer po nekim svedoåewima dolazio je i kodnas — u Šabac i voleo je da pije tamošwa vina. Pitam se danam nije od tog faustovskog pijanstva sa Mefistom ostao sa-mo onaj evropski mamurluk?

Ako se ne varam Vi govorite o borbi protiv ideoloških za-brana. Åak je i jedan Platon traÿio da se umetnici kontroli-šu zbog moguãeg štetnog uticaja na narod, a Brodski kaÿe dapoezija dovodi u pitawe i društveni poredak.

Pisac se neprestano bori protiv svakojakih zabrana, ma-kar zbog toga i stradao. Registar zatvorskih muåewa kroz ve-kove prevazilazi svaku maštu i fantastiku. Pekiã ih je uSkakavcima uveliko opisao. Ako pogledate, videãete da se iDeset Boÿjih zapovesti sastoji od samih zabrana. Sve kanon-

213

ske kwige strogo propisuju šta nam vaqa åiniti za opstanaki — one su spisak zabrana. Kao što je svako stvarawe, pa åaki tumaåewe sveta, neverstvo i nepoštovawe kanona. Ali gustemreÿe zabrana i åine kulturu — kulturom.

Šta kanoni govore piscu?

Kanoni kaÿu da je postawem stvarawe završeno. Vrhovnitvorac je stavio svoj potpis na glavnu kwigu. A pisac zna damoÿe biti samo koautor, ma šta radio. Za huliteqe, a to pi-sac uvek jeste, Svevišwi je znao da odredi i kaznu. Samo zajedan greh, preko Mojsija, pomorom je kaÿwavao i po åetrde-set hiqada qudi. Teslu je, na primer, Crkva odbacila jer jeodlukom da bude kremiran napravio ozbiqan prestup. I uTolstojevom samrtnom åasu vrata crkve su pred wim ostalazatvorena.

Šta pisac ÿeli sa tim razotkrivawem falsifikataistorije?

Pisac ÿudi da se obraåuna s tom nepodnošqivom stvar-nošãu — bez obzira na to što se Solÿewicin zalaÿe za po-štovawe istorijskih åiwenica da bi tako pokazao svu wihovusurovost i moÿda ih odvratio od ponavqawa. A „ono što neodgovara åiwenicama, poetizovano je — ali nije laÿ", kaÿeStrindberg. Ne otkriva pisac laÿi istorije veã na osnovuwe pravi neku svoju varijantu. Ne obzire se na to što zna dadeo publike voli velike spektakle. Da voli junake tipa DonŸuana, iako je i on nemoãan.

Zašto pisca tako ÿestoko optuÿuju?

Optuÿuju ga zato što istorija uvek slavi samo one poje-dince koji su u poziciji da je tumaåe i pišu. Pobednici uvekmisle da s wima zapoåiwe nova era i poåetak civilizacije.Sve ostalo se krivotvori i skriva. Pisac zna da je mnogomoãnika s licem egipatskog boga Tota, koji govore da su iz-mislili umetnost i ÿivot sâm. Zato istorija ima svoje suÿwei miqenike. Vilijemu Prajnu vlast je odsekla uši što jeuvredio engleskog kraqa i kraqicu. A pisac svoje uši uvekiznosi na pazar. On doduše nije ni tuÿilac ni sudija. U sta-wu je da ÿestoko uzvrati i da neki nevaÿan detaq uzdigne donesluãenih visina, a najpoznatije junake i dogaðaje prezre iodbaci. Autor nije nikakav poštar koji ãe masama ispisivatii nositi poruke i qupka pisma. Još mawe je pisar koji ãe

214

verno beleÿiti wene hirove. Pri tome se i pisac i åitalacmoraju åuvati otrova koje Jago ubacuje u Otelovo srce.

Bez obzira na ÿanrovsku raznolikost, funkcionalno kom-binovawe proznih tehnika i veoma uspelo varirawe pripovednogtona u svojim prozama, da li biste prihvatili ocenu da je Vaškwiÿevni dar (vokacija) prevashodno pripovedaåki.

Pripovest je u osnovu svake priåe, svake novele, svakogromana. A kaÿem da do podsmeha drÿim iznad svega. Bez togzaåina proza mi je štura i nepodnošqiva. U Hercegovini,narator ãe prvo da se podsmehne sebi da bi stekao pravo da sepodsmehne i drugima. Kaÿete da identifikovawe sa kolekti-vom i wegovim nedaãama danas nije popularno ni ceweno. Nato bih odgovorio da se u jednom svetu raspada, svetu koji jeostao bez uporišta i bez Boga, ne moÿe posezati za onim štose u narodu zove tradicija. Ne bar na jeftin naåin. Sile ra-sapa su odveã jake da bi ikome dozvolile da se pisac udene ukolektiv i da tako pravi sopstvenu istoriju. Takva promena jeizraz stawa sveta, postmodernizma u literaturi, u kome jesvaka tema izjednaåena po vaÿnosti. Tako ãe za pisca scenajedewa sladoleda na ulici biti isto vaÿna kao kada opisujeneki smrtni sluåaj. Znaåi i — tragiåno se relativizuje.

Vaše prozne kwige nisu lišene angaÿovanosti. Socijalnai društveno-politiåka tematika u wima je vidno prisutna.Kakav je, po Vama, odnos pisca i politike?

Volim pisca koji se kloni teme politike u svim wenimoblicima. Ali politika truje i ÿivot pisca i pišåevih ju-naka, pa utoliko i on mora da se we dotakne. Politika mewasastavni deo krvi pisca i wegovih junaka, a politiåar åaåkapo jeziku.

Moÿda je to i dobro. Ne znam.Vi, zapravo, govorite o svetskom mundijalizmu, o slici

sveta u kojoj je jedna sila (Amerika) postala najveãi policajacplanete. I duhovni i fiziåki. Orvel je postao tema za šalu.U danu kada se Buš proglasio ponovo za predsednika, najum-niji Amerikanac a moÿda i najumniji åovek planete, lingvi-sta Noam Åomski izjavquje da je Buš najveãi terorista nasvetu. Broj jedan. On ima nekontrolisanu moã kojom porobqa-va sve što se naðe pred wim. Uostalom, Åomski je napisaokwigu u kojoj je rekao i pruÿio dokaze da su Ameri sami sru-šili ona dva nebodera da bi zavladali planetom.

215

Pogledajte kako su satanizovali pa onda razrušili Irak,tu drevnu civilizaciju i kulturu. Tako su i nas satanizovali,a zatim bombardovali. To wihovo nepoåinstvo tek ãe da po-traje.

Ja mislim da pisac i u romanu, kao i u pripovetci, morapokazati pripovedaåki dar. S tom razlikom što u romanu pi-sac ima vremena i prostora da zadrema, da se posluÿi raznimtrikovima a da to åitalac ne vidi. U priåi se odmah sve vi-di. Svetla su tu jaka i pisac je stalno pod udarom reflektora.

Kaÿete: narator se prvo podsmeva sebi, da bi stekao pravoda se naruga i drugima. Da li je pripovedaå deo i wihovog mi-šqewa?

Delom jeste, a delom nije. Identifikovawe sa kolektiv-nim kaÿete da danas nije popularno ni previše ceweno. Pi-sac merka šta je tema iz pamãewa, ali ne kao ponavqawe, veãkao preispitivawe onog što je ÿiva materija koji zanima da-našweg åoveka. A to što to u trenutku nije na ceni — najma-we je vaÿno. Jer, mode — kao mode. Budu i proðu.

Eksperimentisawe formom u novom romanu Trg soli (prvoizdawe je rasprodato) doÿivelo je izvestan vrhunac. Paralelninarativni tokovi, od kojih je jedan vezan za prošlost a drugioslowen na sadašwost, nesmetano egzistiraju i dopuwuju se. Dali se tu radi o koketirawu sa aktuelnim politikama (postmo-dernizam) ili o neåem drugom?

Pa sve to, kao što znate, postoji kod Vuka, a naravno ijoš pre u Bibliji.

Nema ÿivota izvan priåe. A i ako ga ima, on je nevi-dqiv. Sve što se ne ispriåa, neãe biti upamãeno. A jedino jepamãewe duÿe od naših ÿivota.

Ovde sam ispitivao temu soli još od najstarijih vreme-na. I u Bibliji su se åak dogaðali sukobi oko ovog zaåina. Nacarskim i kraqevskim dvorovima, padali su prestoli i glavezbog ratova oko soli. Pored toga, so je jedini poznati zaåinkoji je bio i ostao simbol åistote i nekvarewa. Veã sam otom priåao, kada je izašao roman, iz Tuzle je stigla vest dasu tamošwi trgovci, u åuvenoj solani nešto dodavali ovomzaåinu i on se pokvario. Ja to kaÿem da je Biblija poåela sasobom da se dopisuje. Što se koketirawa tiåe ni postmoder-nizmu to nije strano.

216

U hercegovaåkom kraju u vreme Hercega Stepana, za koje jevezan jedan deo fragmentarne romaneske priåe u Trgu soli, osimjezika kamena i specifiånog tvrdog humora skoro da niåega inema. To je, moÿda, dovoqno za priåu, ali za ÿivot? Šta jedanas srpska Hercegovina?

Da. U hercegovaåkom kraju osim jezika, humora, kamena isnega skoro niåeg drugog i nema. To jeste dovoqno za priåu. Amoji junaci ne mogu da ÿive bez priåe i to im je glavna hra-na.

Šta je danas srpska Hercegovina? Prostor sa mnogo isto-rije i mnogo patwe. Uostalom, u romanu kaÿem da „Hercego-vina ceo svet naseli a sebe ne raseli".

Neki od kazivaåa romana Trg soli su putevoditeqi i sve-doci dogaðaja. Na drugom mestu pripovedaå je komentator. Åegaje pisac danas svedok i komentator?

Naravno da je pisac stvorio utisak kako je pripovedaåkomentator. A nije. To je glas autora iz drugog plana. On imasvoju strategiju ne da zbuni veã da razbistri. Pisac je svedokjednog popriliåno neveselog i tuÿnog sveta. On je svedok, ka-ko rekoh, raspada istorije, svedok vremena u kojem je åovekostao popriliåno obezglavqen. Wegove komentare bez podsme-ha i ironije ne mogu da åitam.

Zbiqa, da se vratimo na istoriju: radi li pisac protivistorije, kako ga åesto optuÿuju? I zašto ga zovu antiele-mentom?

Anti je za ideologe uvek znak izneveravawa. On drÿi sa-mo do slogana i parola, a wih pisac prezire, jer su opštemesto i ne pripadaju kwiÿevnosti. Govorili su da kwiÿev-nik radi protiv istorije, a politiåari su wom bili opijenikao weni glavni junaci. Svoje biste su pravili za ÿivota,ulice su dobijale wihova imena. Nisu poznavali lica u jed-nini, uvek su govorili Mi, u ime naroda. Novi pripovedaåisu u štampi i åasopisima doåekani anti dobrodošlicom. Inajveãi izumiteqi kroz istoriju su uvek proglašavani za je-retike i nitkove a, bogami, åesto i stavqani u okove. Isto-rija uvek pokazuje sveto lice, a sadašwost otkriva ono što jeu istoriji profano.

Pred kim je onda pisac sve odgovoran?

217

Pisac je jedino odgovoran pred svojom savesti. Smešnomi zvuåe reåi kada åujem — pisac je odgovoran pred istori-jom! A one su kao maå posledwih pedeset godina visile nadglavom svakog pisca. Nikakve odgovornosti pred wom on ne-ma. Ni onda, kako bi rekao Šklovski, kada „deformiše isto-rijsku graðu". Iako bi istorija rado zadrÿala nadzor nadprozom i poezijom i pisca najradije proglasila otpadnikom iizdajnikom. Odgovornost bi morali imati oni koji malimprstom preusmeravaju wene tokove, a to su politiåari i vla-stodršci. Boreãi se za neku svoju pravdu, umetnik je, kao Me-nelaj, izloÿen Pandorinom otrovu na streli što se u svimdruštvima na wega iz zasede odapiwe. Negde mawe, a negdeviše.

Kakva je veza åoveka i istorije?

Izmeðu wih postoji veza kao izmeðu elemenata Mendeqe-jevqevog sistema. Nevoqa je u tome što je obiåan stvor u wojuvek u ulozi pokusnog kuniãa. O tome govore brojni memoarii dokumenti koji se objavquju u posledwe vreme. Preostaje mujedino izguÿvano lice ketmansko, kojim ãe govoriti „da jenešto lepo a misliti da je ruÿno". A to nije pišåev jezik.

Ako autor ne oseãa odgovornost pred istorijom, zašto on-da zaviruje u wen arhiv?

Pisac je pred istorijom kao turista pred muzejom. Onamu najåešãe liåi na slike popaqene Atine kojom gaze nasme-jana lica. Ili, pak, kako to jedan francuski autor kaÿe:„Kwiÿevnost je ono nepoznato — qudsko lice istorije". Uarhiv pisac zaviruje jer u wegovoj tami leÿi masa falsifi-kata i leševa. Tamo je mnogo više demona nego anðela. Zatoje najboqe posegnuti za sefom i trezorom vlastite banke.

Ima li u svemu tome bar neke prednosti za pisca?

Moÿda ima utoliko što pisawem moÿe da zaðe u koje ho-ãe vreme i da „uåestvuje" u svakom ratu, i kao pobednik i kaoporaÿeni. Ali ni tako neãe ispraviti mnoge nepravde i za-blude istorije. Moÿe da oÿivi mrtve junake i pre nove ere,samo da bi u svemu uåestvovao. Sve naglavaåke moÿe okrenuti,pa kome se sviða — sviða. Zato pisca nikada ne pitaj kada jeroðen. On je uvek osobewak, roðen pre milijardu godina iÿivi hiqadu ÿivota. Moÿe se narugati ovakvom svetu i ludi-

218

lu veka. Ako ništa drugo, oslobodiãe se bar za trenutak svo-jih briga.

Znaåi li to da se rado hvatate za istorijske teme?

Naprotiv. Istorija i wena graða opasan su materijal,pun eksploziva. Mnogo je minskih poqa na tim prostorima.Pogotovo što u wenu vatru pisac ulazi golih ruku. Istorijaje za umetnika uvek tabu-tema. A nasrtati na tabue moÿe samolakoverni, jer tamo ga åekaju stubovi povezani bodqikavomÿicom koja moÿe da ga povredi. Pisac prvo mora tabu da sru-ši da bi upoznao materijal. Pa tek onda iznova da gradi.Ostaãe samo mali deo graðe za upotrebu. Istorija, meðutim,umetnika uvek optuÿuje da joj je slab sluga, ÿeleãi od wega danapravi zombija.

Na šta mislite?

Umetnik ne sme prihvatiti traumu i logiku jednog tre-nutka. Mora znati iz svoje graðe da odstrani teror reklame ipolitike, a naroåito ono što miriše na smutwu. A Jagostalno pravi smutwu lakovernom Otelu. T. S. Eliot veli da jeod Plutarha Šekspir nauåio više istorije nego što bi ve-ãina qudi mogla nauåiti sluÿeãi se celim Britanskim mu-zejom.

Govorili smo o odgovornosti pred istorijom. Ipak u ova-kvom vremenu bila bi velika komocija da se pisac ne oseãa ni uåemu odgovornim…

Za šta pisac da oseãa odgovornost? Moÿe samo da seoseãa zgranutim i uÿasnutim. Nemojte mi samo ponavqati onufrazu o piscu kao probuðenoj savesti svog naroda i åoveåan-stva. I sami znate koliko je tih savesti, ne tako davno, naoåigled naroda, stavqeno na giqotinu. Umetnost je, u opštojzagaðenosti politikom i nadmoãi tehnike, izgubila svoje zna-åewe. Seãate li se kako sinu slike u Manastiru Svete Troji-ce, u filmu Rubqov? Åim udari kiša i spere boju, sve prela-zi u novu stvarnost. Odjednom vidimo kowe na obali reke.Simboliku te nove stvarnosti lika åoveka, Tarkovski je pro-roåki najavio. „Mi ne treba da ukinemo teror, mi treba da galegalizujemo!" rekao je Lewin. I to je istorija.

Da li je starinska reå „distanca" još vaÿna za pisca?Moÿe li ona biti neka vrsta kukaviåluka pisca?

219

Upravo je obrnuto, distanca pre moÿe biti hrabrost negokukaviåluk. Ona je mera pišåeve graðe, moguãnost da se izbeg-ne višak emocije i ne zapadne u patetiku. Sa problemom vre-mena povezana je kao sijamski blizanci. Iako je pripovedaweuvek izraziti govor subjektivnog, distanca je jedina šansaobjektivnog utiska. Ona je kao rešetka na bunaru, filter kojiodvaja vodu od muqa. A to što bi pojedini åitaoci ÿeleli davide pišåevo lice umrqano od suza i nos slinav od jecawa zajunakom koji strada upravo je opomena autoru u šta se wegovgovor moÿe pretvoriti. U laÿnu utehu i sladuwavost, gde semoÿe i sam udaviti. Na tom odstojawu, na tom kontrastu se igradi umetnost priåe.

Distanca je vidqiva i u dogaðaju koji se opisuje u priåiOtac i sin. Glavni junak Mojsije je åovek vere i moãi. A kada svlasti padne, sve drugaåije vidi. Mnoga lica se prikazuju u no-vom svetlu; moÿe li to zvuåati neubedqivo? Otkuda tako na-gli obrt? I šta još distanca omoguãava piscu?

Omoguãava mu pogled u daqinu, zato što je natkriqen ve-drim nebom i jasnoãom. Govor bez distance najåešãe izgledalaÿno. A pripovedaå postaje vlastiti junak. I eto pometwe iopšte zbrke. Autor tada najåešãe liåi na pogubqenog odmet-nika na magarcu. S distancom se izbegava i ona Magbetovazbrka — lepo je ruÿno. Mojsijev sin Vujica pokušava da dis-tancu pretvori u pitawe sumwivog morala. Ali otac to odbi-ja, obrãe stvar i govori o nemoralu bez neophodne distance.Ubedqivo ili ne, ali uporedi ispovesti åoveka kada je bio ikada je pao s vlasti. To su dve suprotstaqene osobe, teškimoralni razdor, dva pogleda na svet.

Znam da je Vaša omiqena tema detiwstvo. Šta je ono zaVas?

Detiwstvo je za mene skup mitskih opsena. One poåiwuda deluju u trenu kada dete na svet dolazi otvorenih usta ioglašava se plaåom, a ne smehom. Zašto je to tako? Pa zatošto buduãi åovek pada u ÿivot i prvi put oseãa pravi bol. Utom padu je i iskon qudske patwe. Sve je oko deteta udešenotako surovo i zagonetno, da se ono plaši. Hiqade kanxi nawega je ustremqeno da ga zgrabe i odvedu pod veåni led.

Kada otvori oåi, šta dete vidi?

220

Odmah se sudara sa strogo ureðenim epskim svetom i vi-teštvom istorije. U svim poreðewima ispada ismejan i kari-katura. Još pri roðewu, wemu proriåu sudbinu, traÿe lošeznake buduãeg ÿivota. Na wegova pleãa sruåuju se samo ne-pravde i uvrede. Ÿivot mu je sastavqen od cenzura i zabrana.Deåak je kriv što je siroåe. On je od roðewa u ulozi razape-tog Hrista. Oko uboge sadašwosti i neizvesne buduãnosti.Delovawe ideologije odmah oseãa na svojoj koÿi. Upravnik za-druge, Špiro, kaÿe: „Vidjeãemo mi, mali, zašto se ti svakidan s djecom igraš rata i uvijek si na neprijateqskoj, a ne napartizanskoj strani!" A to je pretwa i osuda.

Zar su razlike izmeðu deteta i odraslih toliko vidqive?

Dete nikome ne ÿeli zlo, odrastao åovek ga neprestanoåini. Dete bez rezerve ume da voli. A odrastao åovek isto to-liko da mrzi. Ono što dete pretvara u igru, odrastao åovekdrÿi za svetiwe. Dete bi htelo svet da popravi, jer je zagleda-no u nebo, a odrastao åovek ga ruši jer je zagledan u zemqumisleãi na svoj neminovni kraj.

Dete, dakle, ima veãi oseãaj za pravdu. Kako se brani? Uromanu Smrt spasiteqa navodite åak imena osamdeset predakaJakova. Zar to za junake nije balast?

Dete je jedini nepotkupqivi svedok i sudija. On svet mo-ÿda i gleda naivnim oåima, ali rasuðuje srcem pravednika.Zato roditeqi dete hoãe da potåine i da ga drÿe kao svojusliku. Ali ono ima naåin da se odbrani pretvarajuãi sve urableovski smeh. Za pisca nije vaÿno da li je junak bogat ilisiromašan, vaÿno je kako se oseãa. U deåakovom ÿivotu liko-vi su svedeni na svece. Wihova su imena kodeks ponašawa.Nema šta da se doda ni oduzme. I sami znate da se sa Pante-lejom Melehovim ne moÿe niti ima o åemu razgovarati. Tajspisak je opomena Jakovu da je on wihov izdanak i obaveza dazapoåeto nastavi.

Kakav je za Vas odnos junaka i pisca?

Pisac je uvek Prometej svojih junaka. I wega isto takokqucaju nemani da bi shvatio i izdrÿao wihov bol. Za uzvrat,junaci znaju da ga umore, zlostavqaju a ponekada i unište.Ali šta se moÿe? Mocart i Salijeri su tragiåni saputnicikoji imaju sliåne probleme. Kao što je åesto „autor grama-tiåko lice naratora", tako i junak ÿeli da otkrije skriveno

221

lice autora. Ne zaboravi da åesto, i za pisca i za junaka, va-ÿe one Mešine reåi za studenta Ramiza: „Biãe divan åovek,ako ne uspe, strašan ako uspe."

Mnogi su za ugao pripovedawa vezali sveznajuãeg pripove-daåa?

Mnogo ima mistifikacije oko toga. Ugao pripovedawa vi-še nije vlasništvo pisca. Niti je više takozvani prevazi-ðeni „sveznajuãi pripovedaå" obuåen u lik autora, još maweu lik najvaÿnijeg naratora. Pisac je u savremenom romanupromenio status, a ima više naratora koji vode radwu. Sta-nuju odvojeno i ÿive drugaåije. Ko to ne ume da razlikuje, gubimnogo. Pisac je u ulozi vlasnika turistiåke agencije koji jeodredio trasu i organizovao putovawe, a pripovedaå u ulozituristiåkog vodiåa koji nam predstavqa znamenitosti drev-nih i novijih spomenika. Ali i junak ima svoj ugao i nikomene robuje u tom pogledu. Pripovdaå, spram autora, a junak po-gotovo, više nisu ni izbliza u odnosima Hrista i wegovoguåenika Petra. (A videli smo da su Hrista ubili wegovi „ju-naci". To je moÿda bila politiåka izdaja.) Protiv pisca seorganizuju svakojake zavere. Niti sam više siguran da taåkagledišta proistiåe samo iz kompozicije, kako reåe onaj slav-ni teoretiåar.

Kako se mewa ugao pripovedawa?

Taåka gledišta fiksira åamac koji klizi niz reku. Åasvidiš zaliv, a åas puåinu. U jednom trenutku, istok vam doðena mesto zapada. Kada se åamac prevrne a niko to nije oåeki-vao, zna se šta pisca åeka — krah wegove zamisli.

Iz åega bi taåka pripovedawa još mogla da proistiåe?

Namerno ili sluåajno, naratorov ugao åesto je u oprecisa uglom iz kojeg govori junak. Osim toga, junak povremeno znada preotme stolicu gde sedi pripovedaå koji se javqa u mno-ÿini. Autor je opet zasebno. A da i ne govorimo o rašomon-skom konfliktu svedoka koji åesto znaju nenajavqeno da banuu priåu. Vešt pisac zna u jednom trenutku da napravi balansi sve zaustavi u jednoj taåki, u mrtvom pripovedaåkom uglu.Tada se mnogo toga zapetqa, da bi mali iskorak sve iznovaosvetlio i razmrsio.

Šta sve jezik predstavqa za pisca?

222

Wegov jezik mora biti bogat i jasan, kao što ume biti iu digresijama. Sadrÿi puno obrta i neoåekivanog. Prosejan jekroz hiqadu rešeta i sita. Stariju reå ãe upotrebiti da bi senarugali pomodnosti nove i obrnuto. Samo je pitawe da lisam išta od toga umeo uneti u svoju prozu. Pridevi su škrtii malobrojni, ali ubojiti. A humor kquå za slušaoca i åitao-ca. Na wemu se najåešãe drÿi zaplet priåe. Jezik je kišo-bran pod koji zajedno koraåaju pisac, naratori i junaci, dokse spremaju oluje i nepogode. Jezik je pišåeva busola, koja mupokazuje strane sveta.

A junakov jezik?

Åim zine, i progovori, junak se odmah pokazuje. Samošto se pisac mora odbraniti od wegove brqivosti i prazneretorike. Ili kako bi to Viktor Igo kazao: „Rat retorici,mir sintaksi!" Jezik je ÿivi pesak kwiÿevnosti, spas od sa-moãe i prosvetqewe pred magijom. Po wegovom govoru je jedi-na moguãnost da se sazna da li je neki åovek ili junak kwigeðavo ili anðeo.

Na jednom mestu sam proåitao da jezik uporeðujete sa svo-jim zaviåajem.

Za mene on to jeste. Iako su nas u školi uåili da su namotac i majka Tito, a bratstvo i jedinstvo zaviåaj. Za svakogpisca jezik je izvod iz matiåne kwige roðenih, vazduh i hranakojom se odrÿava u ÿivotu. Smešno mi zvuåi kada åujem: tvojaumetnost najviše je u jeziku. U åemu bi drugo bila? Ima likwiÿevnosti bez jezika?

Humor u Vašoj prozi åesto je nemilosrdan.

Humor je åitaocu najboqa terapija, ali i oruÿje ugroÿe-nih i nemoãnih. U našoj epskoj poeziji, Marko Kraqeviã jekomiåan lik. Trebalo je biti i junak i vazal istovremeno.Sve se sa stanovišta vlasti moÿe pobiti, preokrenuti i iz-meniti, samo ne moÿe taj ÿivi narodni govor koji kazuje svešto bi ona najåešãe htela da sakrije. Naravno, u narodnojmašti uvek ima izmišqotina i preterivawa, a kad sve to ot-padne, ostaju åiwenice koje åesto znaju da peku i ÿeÿu.

Pišåev humor u prošlosti nije uvek bio zgodan?

223

Koliko do juåe, politiåki vic je smatran bogohulnim ikaÿwivim kao kriviåno delo. Ali vicevi su se priåali ipriåaãe se. Humorom lakše smirujemo ãudi i najveãih stra-šila. Parodija ne poništava ozbiqnost sveta, samo mu ot-kriva pravo lice. Zato ja ne mogu da åitam preozbiqne kwigeu kojima nema bar malo komike i smeha.

Kako s humorom stoji stvar kada se zaðe u mistiku?

Pisac i pripovedaå u podnebqu mojih junaka smeju ti sedirektno u lice. Åini mi se da je to Duåiã rekao, da se krozhumor metafiziåko smeje dijalektiåkom. I sam volim da sekikoãem taštini svojih junaka. Doduše, oni mi uzvraãaju nastotinu naåina. Neka se niko ne zavarava da i u mistici ne-ma smeha. Kao prvo, svet je uvek mistiåan. A naåina da pripo-vedaå zaðe u mistiku ima mnogo. Najbezbolnije je ako se ne uðesa strahom veã sa osmehom. A to mogu samo najsmeliji. „Stvar-nost bez mistike jeste vedrina", kaÿe Hamvaš.

Šta još za åitaoca znaåi humor?

Humor je za åitaoca zaštita od spoqnih sila kojih seplaši. To mu je jedina moguãnost izlaska iz tesnaca, naåinda se tragika prevaziðe. Sloveni su narod koji je sklon pat-wi, ali umeju lako da razvale usta i da se smeju do iznemoglo-sti. Pišåeva violina je jezik, a gudalo nadahnuãe humora kojiotvara vizije i sklapa ih u celinu. On je i najboqi lek pro-tiv depresije, odbrana od stresova i bolesti. Åiwenica da sedeca iz Hercegovine gotovo ne smeju priåama dece iz ravni-ce, govori koliko je taj humor slojevit.

Govorite o trenucima kad reå dobija na vaÿnosti?

Vidiš, kad se u Hercegovini okupe qudi i ÿene da binoãu dvorili umrlog, i poreðaju se oko odra, nastane muk. Kaoda je ÿivot prekinut i zanavek stao. Tada reå naglo dobija nateÿini, a kriteriji pripovedawa se zaoštre. Svaki trenutakpredstavqa celu veånost. Vreme prestaje da teåe. Åim se nekood pristunih usudi da izgovori prvu reå — a to mora bitiprava — sve se mewa. Usuðuje se da zine samo najstariji i naj-iskusniji. To je ista ona situacija kada se pisac naðe ispredprazne hartije. Slušalac brÿe raspozna opsene ako je jezikfaliåan. On zna dobro kada narator poåiwe da konstruiše imuti, i Pinokiju nos raste åim poåne da laÿe. Ako pripove-daå uspe, slušalac je spreman nesebiåno da uzvrati. Zajecaãe

224

ako ga priåa dirne. Oduvek sam imao utisak da bi se takav åo-vek za pripovedaåa ÿrtvovao i bio spreman odmah da jurne ipogine u svom zanosu.

Šta moÿete da mi kaÿete o formi? Koliko Vas kopkato pitawe?

A kog pisca ne kopka? Igra formom uvek je u prvom pla-nu. Vešt pisac ãe zabiti klinove u okoštale matrice formeda bi dobio novo. Stereotip, kada se preudesi, postaje novinai otkriãe. Destrukcija forme ne udara u temeqe ÿanra, ona gasamo inovira i åini postojanim. Radwa dobija nove tokove,kompoziciji prvi put preuzima ÿivot koji je åeka. „Graða jesvakom vidqiva, sadrÿinu otkriva samo onaj koji ima neštoda joj doprinese, a forma je za veãinu tajna!" kaÿe Gete. Zapisca je forma brazda kojom se ÿito seje, naåin na koji sestvarawe prima. To je ono drvo koje je grom razlomio usredšume i sada drugaåije izgleda i pokušava da raste. Ceo pej-zaÿ dobija novi oblik. Formom se preusmeravaju reke, razgra-ðuju planinski venci, udešavaju tokovi ÿivota.

Postoji li trenutak kada forma postaje vidqiva?

Moÿda je to onaj tren kada se Uliks sklopi u oblik saqudskim telom i licem. Ako je još pre nove ere Vavilon bioglavni grad sveta, za pisca je Forma glavni grad a jezik jedi-no prevozno sredstvo i glavna ulica kompozicije.

Forma je, izgleda, iznad svega. Koliko je ona u „opoziciji sasadrÿajem"?

Kada neko zanimqivo priåa u društvu, on ãe ti na krajureãi: „Ovo je priåa za tebe." Jer shvata da zna radwu, ali damu je forma uobliåewa priåe nepoznata. Forma je kquå op-stanka siÿea, a to znaåi arhitekta sadrÿaja. Umberto Eko, go-voreãi o svetom Tomi, kaÿe: „Boÿansko stvarawe ne sastojise u ustrojstvu simbola veã u proizvodwi formi." A svetiToma je krsna slava Bratiãa. Bio sam na wegovom grobu u In-diji, zapalio sveãu i doneo majci ikonu.

Nedavno ste na jednom mestu govorili o Deridi…

„Derida ãe", kaÿe Sajmon, „zauzeti neku oåiglednu åiwe-nicu i lupati o woj na najezoteriåniji i najmaglovitiji na-åin, i pisaãe najmisterioznijom terminologoijom sve dok ta

225

oåigledna åiwenica ne izgubi svoju oåiglednost i argumento-vawem bude potpuno uništena." Mada su meni neki Deridinitekstovi zanimqivi.

Danas mnoga dela nameãu mode. Šta mislite o modi?

Dobro je kada vredna dela nameãu modu. Iako se u prin-cipu pisac pomodarstva grozi, moda je uvek prisutna u kwi-ÿevnosti. Neka nahvaqena kwiga brzo poåiwe da stvara åita-laåki ukus. Mada nije dobro nasedati na taštinu raznih ÿi-rija koji biraju priåu, pesmu, roman decenije i stoleãa. Torade i pozvani i nekompetentni. Neprestano se takmiåiti —to je socrealistiåki manir. Kwige moraš sam da biraš. No-vim odelom koje kreira jedan Dior ÿeli se nametnuti ukusneke sezone. To što se kreatori ponekada vraãaju prošlostiisto je kao i kada se åitalac vrati klasici. Tamo ukus prove-rava na sigurnom.

Neki novi kritiåari ne drÿe do lirskog u kwiÿevnom delu.

Lirsko je lice uzbuðewa. Ako toga u prozi nema, åitalacpostaje kompjuter koji nešto prima, ali to ne oseãa. Na kom-pjuteru se ne vide osmesi ili patwe qudi, niti vremenskenepogode. Tamo stoje brojke, podaci, åiwenice. Lirsko — ko-ga se mnogi danas groze — moÿe i da zaguši delo, kao štokwiga bez wega moÿe da propadne. Priåa ili roman kada semimoilaze s emocijama åitaoca ostaju kao siva slika prosto-ra kroz koji beÿiš svom snagom da bi se sklonio od kiše. Au panici se ne vide sitni detaqi. Iako junaka najåešãe vi-diš stisnutih zuba, on zna da pusti i suzu. A to je veã bodqalirskog.

Na jednom mestu ste duhovito govorili o tome kako se pi-sac svojom junakiwom ÿeni…

Ako mislite na svadbu u Kani Galilejskoj i na åudo kojese tamo zbilo, moj odgovor je — da Hristos na svadbi spajamuškarca i ÿenu i veÿe ih u brak. Simboliåno reåeno, za-pravo se Hristos ÿeni. Isto tako, na neki naåin, i pisac semakar u mašti svojom junakiwom ÿeni. U nekom smislu je„nagraðuje". Kaÿem to uz sve rizike, pa makar to bila i onatragiåna devojåica iz Lolite.

Kako åitalac izgleda pred piscem?

226

Moÿda kao onaj Andriãev junak, vojvoda Zimowiã, predLatasom. Postojan i nepotkupqiv. Miran, bez ÿurbe, uzdr-ÿan. Ali pisac nema vlast nad åitaocima. Zato meðu wimamora biti mnogo više poverewa. Åitalac ne sme biti åovekkoji „ništa ne daje od sebe niti šta hoãe da primi". Za Xoj-sa je idealan åitalac samo onaj koji åita wegove kwige i kojiih åuva kao kamila vodu u svojoj utrobi. Na ovaj ili onaj na-åin, åitalac je uvek kao Alisa u zemqi åuda.

Åudno poreðewe. Zašto baš Alisa?

Åitaocu je potreban napitak i svuda ãe videti åuda, åaki u mišjoj rupi. Otvoriãe mu se novi svet o kojem je maloznao. Samo da ne zapadne u onu veåitu ÿurbu Belog Zeca, štokraj Alise stalno poteÿe sat. Pisac tako ne prosuðuje vreme,Wegov åasovnik ima drugaåiji ritam od onoga na zidu, druk-åije se navija. A to da li meri vreme po julijanskom ili gre-gorijanskom kalendaru, po Suncu, Mesecu ili zvezdama, zaproblem s kojim se svaki autor hrve nije mnogo vaÿno.

Kakvo bi naåelo mogao imati takav åitalac?

Åitawe je za mene uvek privatnost. Bez obzira na to dali ga neko doÿivqava kao ritual ili muåninu, morao bi bitiznatiÿeqan. Åak i kada se s kwigom u ruci obraåunava s ne-kom svojom tegobom. Neka Vas vodi naåelo pisca — pokušajda pretvoriš tragiåno u komiåno. Ali bez oholosti. Komiå-no pobeðuje strah i paranoju.

Istina se veÿe i za iskrenost…

Za Barta, iskrenost nije ništa drugo do uobraziqa drugogstepena. Åitalac ne voli kad iskrenost preðe u naivnost.Pisac je iskren koliko mu dopušta vlastiti jezik, narator iwegovi junaci. I koliko je åitalac spreman da poveruje. Samone zaboravite da i åitalac zna biti „åovek bez svojstava".

Dostojevski kaÿe: „Svi smo mi izašli iz Gogoqevog šiwe-la". Iz åega je i odakle åitalac izašao?

Åitalac je Šeherezadin qubavnik. On se skriva jer seplaši krvniåkog pogleda sultana koji moÿe ubiti i wega.Šeherezadin glas obuhvata i åitaoca jer je on, dok slušapriåu, u istoj neizvesnosti i strahu kao i ona. Zbog toga mu jesan da zauzme sultanovo mesto, a to znaåi da postane qubav-

227

nik one što je ugroÿena i da stekne wenu veštinu odbrane.Nadam se da prepoznajete na šta åitalac ciqa. Hoãe da po-stane deo Svetog trojstva, oliåenog u triju pisac-pripove-daå-junak. Zaleãe se jer ne zna da su oni samo „prometeji nade,apostoli jada".

Kolike su obaveze pisca u kratkoj priåi?

Mislim da su u zabludi oni koji tvrde kako pisac u krat-koj priåi ni prema åemu ne mora biti odgovoran. Ni premajeziku, ni prema temi, ni prema siÿeu, ni prema junaku. Po-gotovo u vreme sveopšte praznine, rastrojstva i svakojakihpukotina. Opasno ili ne, to je pitawe za åitaoca. Odriåuãise boÿanskog, kratka priåa se upustila u terapijsku potraguza junacima åiji ÿivot postaje sve komplikovaniji. Ona åita-oca åesto vuåe na drugu stranu, u svet bez uporišta, bez teme,bez dogaðaja, svet koji je u rasapu, u nestajawu.

Kako se kratka priåa bori sa nedostatkom vremena? Išta je s dogaðajem?

Kratka priåa pati od nedostatka vremena. Pisac je u ulo-zi igraåa malog fudbala — åim izgubi loptu, poraÿen je. Ne-ma više šanse za bilo kakve ispravke. Moÿe samo da tumaraza dogaðajem ili ga åešãe izbegava. Sve je nalik na blesak mu-we koja za tren razbije pområinu i osvetli put. Tu se stvarnovreme uvek ruga zamišqenom. Steÿe ga ko u nagoveštaju, a ko-mentar ãe otkriti wegov smisao. Ako ga ima. Erudicija i ar-tificijelno znaju da zamene umetniåko. Kratka priåa mi iz-gleda kao slika lava koji hoda pa se za tren stušti na ÿrtvu.A pisac ÿrtvu treba da odbrani, iako nema vremena da nekogapozove u pomoã.

Ima li autor kratke priåe ikakvih olakšica?

Moÿda je prednost kratke priåe u tome što je usvojilajedan trenutak i ne tiåe je se sva ta haotiånost vremena. Nezanima je ni pomisao na veånost, jer se plaši svake nemoãi iutopije. Ne upušta se u tragiåne teme, samo ti kaÿe da åitašEshila. Ali kratka priåa moÿe biti i opasnost za åitaoca.

Zašto opasnost?

Zato što kratkoãom i saÿetošãu previše ugaða wegovomnestrpqewu i leåi wegovu nervozu. U kratkoj priåi pisac od-

228

mah mora da kaÿe bitno. Nema ni govora o moguãnosti da bi-lo šta proveri i dokaÿe. Niti ima vremena da ispita uzrokedogaðaja, oni se podrazumevaju. „Postistorija" kao negacijasvakog porekla. Traÿi se samo brza poenta ukoliko namernonije izostavqena i nedoreåena.

Ejhenbaum kaÿe da roman potiåe iz istorije i putovawa, akratka priåa iz anegdote i folkora. Moÿe li se reãi da je ro-man pripovedawe o ÿivotu, a kratka priåa iseåak iz ÿivota?

Sve se moÿe reãi ako åitalac misli da mu to pomaÿe.Vaÿno je da se pripovedaå, i u jednom i u drugom sluåaju, na-lazi u onoj Gogoqevoj koåiji koja ga nemilosrdno trucka. Akopostigne da izazove paÿwu okoline — uspeo je. U drugom slu-åaju mora brzo iskoåiti iz we jer nema u xepu ni kinte. Pro-glasiãe ga za slepog putnika. U prvom moÿe da se zavali, bez-briÿno gleda i uÿiva, posmatrajuãi sve oko sebe. Ne mora dastrepi, ima vremena na pretek. Ali, „narativne brzine" nisulako izmerqive.

Znaåi li to da je piscu udobnije u romanu nego u priåi?

Naprotiv. Udobnosti za pisca nema. Priåa je uglavnomsvršeno, a roman åesto nesvršeno vreme. Rekli smo: junak seu kratkoj priåi odmah osvetli reflektorima koji biju s po-zornice i nema šanse da bilo šta prikrije. Još mawe imavremena za kakvu kolebqivost. U kratkoj priåi odmah se videsve pukotine i šavovi, što nije sluåaj s pripovetkom, pogo-tovo nije s romanom. U romanu pisac ima bezbroj moguãnostida prikrije sve svoje nedostatke, da pusti junake neka brbqaju,a potom da zavede red i da se na miru odmori. Novi roman na-zivaju i umetnošãu preterivawa. U kratkoj priåi toga nema,odmah se prepoznaju svi neuspeli trikovi i podvale, iako onanije mnogo probirqiva kada je reå o jeziku. A „kratkoãa je se-stra talenta", kaÿe Åehov.

Samo znam da ni mladi Kaligula, kao ni Vaš Mijat, neizgleda opasno. Vratimo se noveli. Gete kaÿe da je novela „do-gaðaj koji se zbiva neoåekivano". Kakvoj sve vrsti publike onaugaða?

Samo naivni mogu ispravqati Getea, za koga kaÿu da jemogao zamisliti ruÿu i odmah osetiti wen miris. Zato ãureãi nešto drugo. Pomišqam da je novela udvaraåki bila za-gledana u jedan dobrostojeãi svet kojem je falilo zabave. Bu-

229

duãi da je nastala u ratniåkim vremenima, budila je znatiÿe-qu onih koji su bili izmaknuti od ratišta. Imala je publikukoja je drÿala do sebe. A saloni imaju svoja pravila. Zato jenovela moÿda i bila prinuðena da prihvati mnogo toga štojoj je sa strane nametano, od vrste teme i jezika do duÿinetrajawa i naåina raspleta. Pa kada joj je dosadila prevelikauåtivost, pobegla je u unutrašwi monolog i tok svesti. Mno-gi ãe ti reãi da je tok svesti najåešãe biografski ÿanr. I tunastaju komplikacije.

Qubav prema bajci bila je moj uvod u kwiÿevnost. Da li jebajka nešto od svega toga poštovala?

Iako znam da kwiÿevnosti nema bez bajke, moÿda ãete sezaåuditi, ali ja ne volim bajke. Od malih sam nogu oseãao daje wen jezik trik odraslih, sklawawe ugroÿenog deteta i ulep-šavawe sveta koji je odveã okrutan. Ona dete zloupotrebqavatako što ga odrasli okruÿuju dobrim junacima koji trijumfu-ju, sa školskom poukom o lepom ponašawu. Sve je u bajci su-više prividno, namešteno i izveštaåeno. Odrasli se prav-daju za sva zla koja su uåinili. Oni Crvenkapu hrabre da bakinosi hranu, oslobaðajuãi je straha, ali wihove šape i kanxesu odveã vidqive. Ona je pre neka vrsta prisilnog sna negoherojskog podviga. A u snu, i kada se dogodi nešto lepo, mi gatumaåimo kao loše. Iako je bajka imala i ulogu odbrane odkrutog sveta, meni je bliÿa basna.

Åudi me takvo mišqewe. Šta to bajka skriva?

Skriva iluziju za nekim idealnim svetom koji je neo-stvarqiv. Ona je sva satkana od mašte. Aladinova åudesnalampa prati dogaðaj i ne mari mnogo za vreme. A današwipisac preznojava se u nedostatku vremena. Alibaba åini ne-moguãe — ispravqa moral pred detetom, izbegavajuãi pitaweotkuda oko wega toliki nemoral odraslih.

Bahtin kaÿe da „umetniåka forma samo uobliåava veã go-tovu i naðenu sadrÿinu", kao što joj omoguãava „da se ona prviput naðe i vidi". Šta pisac na to kaÿe?

Formu ne moÿeš traÿiti bez graðe. Niti ãeš zapoåetizidawe kuãe ako nemaš crep, malter, kamen ili ciglu. Sve jetoliko povezano da je teško osiono govoriti šta je uzrok, ašta posledica. Koliko forma kuša graðu toliko i graða tra-ÿi svoju formu. Koliko materijal diktira postupak, toliko i

230

postupak traÿi novi materijal. „Forma izlazi iz sadrÿinekao toplota iz vatre!" kaÿe Flober. Za pisca je vaÿno åime ipo kakvom vremenu pali vatru. Ÿega ãe je raspiriti, a hlad-noãa ugasiti.

Kako „vršite popravke" ako osetite da postupak ne odgo-vara vrsti materijala koji imate?

Razrušite zid koji ste zapoåeli, odbacujete i mewategraðu, višak odmah ide na smetlište i kreãete novim po-stupkom iz poåetka. Ako se vezivno tkivo pokaÿe falš, opetmewate. Ukoliko pre toga sve ne uništite. Samo što je opa-sno umetnost svoditi na postupak.

231

K R I T I K A

PRILIÅNO SABLASNO

Ranko Risojeviã, Arheolog, Zavod za uxbenike i nastavna sredstva, Is-toåno Sarajevo 2006

Romanom Arheolog Ranko Risojeviã se pridruÿuje onim našim

savremenim piscima koji pokušavaju da na umetniåki naåin govore

o najznaåajnijim istorijskim dogaðajima naše nedavne prošlosti, to

jest, o ratnim sukobima u kojima se raspala jugoslovenska drÿava.

Åini se da su danas izgledi za uspešnu realizaciju spisateqskih

namera te vrste povoqniji od onih kakvi su bili u vreme sukoba jer

vremenska distanca, makar bila i mala, pruÿa moguãnost obuhvatni-

jeg uvida, a s druge strane, u neåemu povoqnija i od onih kakve ãe

biti u buduãnosti, jer još uvek vremenska distanca nije tolika da bi

tim dogaðajima oduzela onu neposrednost koja je dragocena podloga

autentiånosti svake, pa i umetniåke interpretacije. Okolnost da se

naši pisci ipak ne utrkuju da pišu o toj temi, pogotovo ne kao o

glavnoj temi, govori da ove prednosti nisu baš tako velike, u pore-

ðewu s teÿinom teme koja je, kao i svaka velika istorijska tema, uvek

malo teÿi zalogaj za umetniåku obradu veãeg dometa. U svakom sluåa-

ju, ovakvi spisateqski pokušaji zasluÿuju paÿwu, åak, nezavisno od

vrednosti umetniåkih kvaliteta, kojih ako ima — utoliko boqe.

Roman o nedavnim ratnim zbivawima u Bosni (kako se razabire

da je tematski okvir Arheologa, pošto se aluzivno upuãuje na Bawu

Luku kao na mesto radwe, oznaåenu kao Banska Kastra, za gorwi svet,

to jest, zbivawa na zemqi, i kao Kastra, za dowi svet, to jest, zbiva-

wa pod zemqom) Risojeviã je pisao trudeãi se da iskoristi obe

prednosti pomenute vremenske distance tako da pojaåa i neposred-

nost doÿivqaja ratne stvarnosti, ali i doreåenost tumaåewa i ocena

toga rata.

Kada je reå o umetniåkom doÿivqaju, uoåqiva je Risojeviãeva

teÿwa da taj doÿivqaj što više individualizuje i pojaåa. Roman je

napisan u obliku monologa glavnog junaka, izvesnog arheologa, uz to

usamqenika i osobewaka, koji se, s druge strane, ne bez simboliåke

aluzivnosti, zove Jugoslav, a inaåe je bosanski Srbin. Svoj monolog

on piše u zatvorskoj bolnici, kao „iskaz" po nalogu svoga predrat-

232

nog kolege, a u ratu protivnika, izvesnog Hrvoja, bosanskog Hrvata,

kome duguje zahvalnost što je uopšte preÿiveo pad u neprijateqske

ruke i dospeo u bolnicu. Ali glavni junak Arheologa nimalo ne kal-

kuliše i ništa ne skriva u svom iskazu, veã ga piše kao da govori

samome sebi i nikome drugom, dakle, sasvim subjektivno. Taj svoj mo-

nolog on ãe pisati na isti naåin i kasnije, po završetku rata. Pri-

menom konvencije istraÿnog iskaza pisac je samo prilagodio formu

siÿejnom sklopu, a svome junaku pruÿio moguãnost najneposrednijeg

i nepomuãenog izlagawa — monološko ispovedawe sa samim sobom.

Romanesknu strukturu Arheologa u potpunosti odreðuje lik jedi-

nog naratora, po åemu je to roman jednog junaka, dok je sâm lik toga

junaka, kako se u kratkom uvodu u roman i kaÿe, odreðen, reklo bi se,

u potpunosti, trima åiwenicama wegovog ÿivota: da je on arheolog

kome su iskopavawa i istraÿivawa ostataka iz starorimskog doba

prva preokupacija u ÿivotu, vaÿnija od svega ostalog, zatim da on

uåestvuje u ratu, ali protiv svoje voqe i na svoj pasivni naåin, po-

stajuãi ne ratnik, no zarobqenik i bolesnik i, najzad, da je „ako ne

potpuno onda sigurno djelomiåno lud". Slika sveta koju stvara ovaj

junak ostavqa, naroåito tokom prve polovine romana, utisak potpune

haotiånosti, besmislenosti i muånine, što kao doÿivqajna osnova

åini okosnicu Risojeviãeve romaneskne projekcije ratnih prilika.

Wegov junak je izgubqeni pojedinac, koji i pre rata oseãa da se

odvojio od stvarnosti i wemu otuÿnog malograðanskog ÿivota, dok

jedini smisao nalazi u svojoj arheološkoj strasti, svom uÿivqavawu

u vreme i ÿivot antiåkog Rima. A u ratu sav ÿivot, sve je — kako mu

se åini — kao pod okupacijom, jer su zavladala „ratna pravila, ra-

cije, hapšewa, šverc, prisilni rad. Zaåarani krug obaveza i obes-

pravqenosti, terora vlasti i nuÿnosti." Glavni junak Arheologa ose-

ãa kako poraÿavajuãi prizori i dogaðaji svakodnevno jurišaju na

wega, na wegova åula, „zaskaåu sa svih strana i pokazuju se ogoqeni

do bola". Od tog rata, u kome gubi ne samo svoju stvaralaåku egzi-

stenciju, veã i sina i ÿenu, ovaj junak se brani na svoj usamqeniåki

naåin tako što beÿi pod zemqu, u mraåne antiåke hodnike i lagume,

gde nalazi qudske kosture, leševe i oåajnike begunce kao što je i on

sâm, ne razlikujuãi više šta sawa, šta halucinira, ili stvarno vi-

di, šta je surova sadašwost, a šta prizvana daleka prošlost, kao

imaginarna stvarnost. Ÿivot na zemqi i ÿivot pod zemqom izjedna-

åili su se, sadašwost krvavih obraåuna i prošlost rušilaåkih

varvarskih naleta. Rat je poništio svaki drugi doÿivqaj stvarnosti

osim jezovite rezignacije u kojoj je sve postalo „pomiješano i pri-

liåno sablasno".

Usred ovog somnabulnog tumarawa kroz sadašwost i prošlost,

ratne prizore i halucinacije, uspomene i snove, bolna podseãawa i

erotske ÿeqe, Risojeviãev junak još k tome dodaje redovno i svoje

svakojake eksplikacije, ocene i primisli. I onda kad se nalazi u

233

dowem svetu, meðu starim Rimqanima, kako umišqa, ili u gorwem

svetu, meðu zaraãenim stranama, on pokušava da savlada haos, da se

nakako izbavi od varvarstva koje ga je zaskoåilo sa svih strana. We-

gova misao, koja nastaje usred haotiåne stvarnosti, postaje i sama ha-

otiåna i ãudqiva, razlamajuãi se na svakojake uvide i objekcije i ka-

kva-takva objašwewa i uopštavawa. Risojeviã je uvide svoga junaka

artikulisao kao gorka iskustva pojedinca dezorijentisanog i u pro-

storu i u vrmenu i u egzistenciji.

U interpretativnom sloju Arheologa ima i najopštijih obja-

šwewa i komentara bosanskih meðuetniåkih obraåuna, kao što je i

kratka parabola o bogu i ðavolu, bogu koji sve stvara, i ðavolu koji

sve ruši, a bog mu ne moÿe ništa jer jedino ume da stvara ali ne i

da pobedi rušioca i odbrani stvoreno. Tu su i jetka zapaÿawa o ka-

meleonskom ponašawu i sve veãem meðusobnom nepoverewu bosan-

skih muslimana, Srba i Hrvata kroz istoriju, zatim optuÿujuãa sve-

doåewa i zamerke vlastodršcima i ratnim voðama zbog profiter-

stva, odnosno, kukaviåluka, a obiånim qudima zbog bezobzirnosti u

pqaåkawu i otimaåini åak i komšijskih kuãa, stanova, nameštaja…

Ima u Arheologu i polemiåke razmene misli, kakvu stignu da povedu

glavni junak i wegov oponent Hrvoje, koji, na primer, pokreãe pita-

we posebnog nacionalnog identiteta bosanskih Hrvata i Srba u od-

nosu na svoje matice, na šta mu Risojeviãev rezignirani junak uz-

vraãa da je to pitawe bespredmetno onda kad se åovek ne oseãa nika-

ko, odnosno, kao Niko, sliåno Homerovom Odiseju. „Ja sam Niko.

Kao moj mrtvi sin i moja mrtva ÿena, i oni su Niko." — zakquåuje

ovu polemiku na svoj naåin glavni junak, kome, ni u ratu ni u miru,

nije bilo moguãno da se oseãa i da bude ono što jeste: arheolog.

Puštajuãi svoga junaka da tumara kroz sablasnu tamu antiåkog

podzemqa i kroz najcrwi mrak ratne stvarnosti, da se batrga izmeðu

uzgred pomiwanih najtragiånijih liånih gubitaka i neprestanih po-

kušaja objašwewa i hvatawa bilo kakvog smisla onoga što se dogaða,

Risojeviãu nije bilo teško da spisateqski sve to nekako poveÿe i

åak realistiåki motiviše i uskladi, pa i da iduãi za junakom i we-

govim mislima evocira jednu koliko usamqeniåku i osobewaåku to-

liko i opštepoznatu sliku åovekove izgubqenosti u surovim ratnim

zbivawima, a ponekad i da u toj slici haosa i besmisla naznaåi po-

neki aspekt ili poneku pojedinost koji taj haos i besmisao åine još

veãim i teÿim, dok, s druge strane, Arheolog je roman o tragiånim

ratnim zbivawima u kome izostaje svaka pomisao na nekakvu istorij-

sku dimenziju i znaåaj tih zbivawa, a u onim najopštijim pokušaji-

ma objašwewa i ocene izmiåe pouzdanost i obuhvatnost. Utoliko

Risojeviãeva sablasna i košmarna interpretacija bosanske ratne

stvarnosti nije bez umetniåke sugestivnosti i podsticajnosti. Ali

ipak, tu sugestivnost ograniåavaju preteÿna oskudnost romaneskne

naracije i strukture, koje su izvedene iz jednostavne konstrukcije

234

lika glavnog junaka od svega tri, reklo bi se, konvencionalna i ko-

motna determinišuãa elementa i iz, u poåetku napadno imaginarne,

a kasnije realistiåki ogoqene i obesnaÿene konstrukcije osnovnih

siÿejnih linija, što sve omeðuje domet umetniåke interpretacije,

koja ostaje, uglavnom, u okvirima konvencionalnih sredstava i po-

stupaka.

To što pisac, u epilogu romana, nagraðuje glavnog junaka dopu-

štajuãi mu da se spase varvarski surove stvarnosti tako što ãe iz

we izbeãi u svet svojih halucinacija o ÿivotu u drevnom Rimu, bi-

rajuãi po završetku rata, umesto tumarawa po sablasnim katakomba-

ma Kastre i po opustošenom gradu, hospitalizaciju u ludnici, zato

jer ga tu åeka wegova sawana Dijana, što je, ujedno, i najlakši rea-

listiåki rasplet fabule, doista je najviše što je ovaj junak mogao da

dobije od svoga pisca.

Stojan ÐORÐIÃ

ANDRIÃ U VIŠEGRADU I O VIŠEGRADU

Radovan Popoviã, Andriã i Višegrad, „Åigoja štampa", Beograd 2005

Radovan Popoviã je napisao više biografskih kwiga o Andri-

ãu, primewujuãi jedinstven metod u svima, kao i u drugim sliånim o

novijim srpskim piscima: da na osnovu pisanih podataka, pišåevih

iskaza, pisama, zapisa wegovih savremenika i fotografija predstavi

objektivno i celovito pišåev ÿivot i lik. Takve dokumentarne bio-

grafije, kakve su ove Popoviãeve, veoma su upotrebqive za svaku vr-

stu analiza dela i ÿivota nekog pisca, pa su mnogo i citirane, a i

podsticajne su za naknadna razmišqawa. To se moÿe reãi i za najno-

viju Popoviãevu kwigu te vrste Andriã i Višegrad.

Ta kwiga razlikuje se od drugih wegovih publikacija o Andriãu

po tome što rasvetqava jedino rani period Andriãevog školovawa u

Višegradu i odnos pisca prema tadašwem vremenu i tom gradu, do

docnijih povremenih povrataka. Izlagawe je i ovde propraãeno na-

voðewem pišåevih izjava o tome šta je Višegrad znaåio u wegovom

ÿivotu i u duhovnom formirawu, ali i kao kwiÿevna tema, pogotovo

u romanu Na Drini ãuprija. Tako je i Popoviã sklopio još jednu do-

kumentarnu biografsku priåu o Andriãu koja prikazuje onaj deo ÿi-

vota koji je bio od izuzetnog znaåaja za wegova kwiÿevna i politiåka

opredeqivawa.

Popoviã izbegava da izvlaåi zakquåke na osnovu graðe koju hro-

nološki prezentuje, a åitaocu se oni nameãu sami od sebe: Višegrad

je presudno uticao na Andriãa i na wegovu odluku da se naðe u krugu

235

tzv. jugoslovenske nacionalistiåke omladine i da proÿivi sve one

nedaãe koje su pratile wene najznaåajnije predstavnike u Bosni i

Hercegovini i Hrvatskoj i da poðe putem, makar što se politiåke

strane toga tiåe, koji je za mnoge izgledao problematiåan i vrludav,

ali kome je ostao veran do kraja ÿivota. Taj put ga je vodio i prema

najveãim vrednostima srpske kwiÿevnosti i kulture (narodna pesma,

Vuk i Wegoš) koje je i kasnije ugradio u svoje najznaåajnije pripove-

daåko-romansijerske tvorevine.

Nije, dakle, Andriã, kako mu se åesto prebacivalo sa hrvatske

strane, iz interesa, zato što je hteo da napreduje u diplomatiji i da

zauzme vaÿno mesto u woj, prihvatio tzv. beogradski stil i istakao

narodnu pesmu, Vuka i Wegoša kao najznaåajnije svoje duhovne i

kwiÿevne uzore, veã ih je on bio usvojio još u detiwstvu. Odlazak

na studije u Zagreb, docnije u Beå i Krakov, trenutno je bilo poreme-

tilo to rano opredeqivawe za srpsko duhovno nasleðe, ali on mu se

posle Prvog svetskog rata ponovo vratio. Da je u tome veliku ulogu

odigrao ÿivot i školovawe u Višegradu, vidi se iz Popoviãeve

kwige Andriã i Višegrad, kao i iz graðe koju je naveo da bi ilustro-

vao svoje hroniåarsko izlagawe.

Od nove graðe koju je Popoviã iskoristio za svoju temu, najzna-

åajnija su pisma Vojku Durbešiãu, koja je Andriã slao iz Višegrada,

a koja su preuzeta iz kwige Ÿeqka Poqaka Hrvatski kwiÿevnik Ivo

Andriã (2002). Ta pisma predstavqaju, u smislu istraÿivaåke upotre-

bqivosti, najzanimqiviji segmenat Andriãeve korespondencije. Pi-

sana su u vreme wegove velike duševne i telesne krize (od 20. avgu-

sta 1912, do 11. januara 1914) kad je, kako kaÿe Poqak u komentaru,

imao aktivnu pluãnu tuberkulozu, izbacivao krv i bio operisan na

grlu u isto vreme kad i Matoš. Blisko prijateqstvo sa Durbešiãem

i duševna i telesna kriza uticali su na Andriãevu brutalno ispo-

vedniåku otvorenost u ovim pismima, kakva se u docnijem pisawu i

korespondenciji ne mogu ni zamisliti. Moÿda je ta neprijatna otvo-

renost i mestimiåno romantiåarska ekspresivnost podstakla Andri-

ãa da se veã tada zamisli i da se pišuãi o Hajneovim pismima, poå-

ne postepeno distancirati od ispovedniåkog egocentrizma i nasto-

jati da piše što objektivnije, nepristrasnije i da u pesniåkoj ale-

gorijskoj formi ili epskoj neutralnosti unosi svoje misli i ose-

ãawa.

Pisma Durbešiãu zanimqiva su i po tome što ih Andriã pi-

še najpre u åistoj ekavštini koju je usvojio, verovatno, kao uåenik u

sarajevskoj gimnaziji i kao pristalica Skerliãevog koncepta jedin-

stvenog srpsko-hrvatskog jezika. Potom meša ekavski i ijekavski iz-

govor, da bi se na kraju vratio ijekavštini koju je posle Prvog svet-

skog rata, sem kad govore liånosti ijekavskog podruåja, potpuno na-

pustio. Poqak kaÿe da je Andriã „za vrijeme boravka u Zagrebu anga-

236

ÿirao kwiÿevnicu Zdenku Markoviã koja mu je redovito ijekavizi-

rala rukopise prije tiska".

Najveãa vrednost pisama Durbešiãu ipak je u tome što odsli-

kavaju Andriãeva mladalaåka raspoloÿewa krajwe depresivnosti i

revolta, pa i mrÿwe prema uhodanom malograðanskom ÿivotu u åije

se okvire mladi samotnik, sa svojom plamenom oseãajnošãu, nikako

ne uklapa. Takva raspoloÿewa podudarna su u svemu sa pesmama koje

je Andriã tada pisao, a koje su ušle u antologiju Hrvatska mlada li-

rika. Nekad su i neki izrazi istovetni, a da se ne govori o sarka-

stiånim, åak i ciniånim opservacijama mladog kwiÿevnog buntov-

nika i osetqivog usamqenika koji veruje u obe vrste spisa da se ceo

svet zaverio protiv wega i wegove generacije i on ne vidi perspek-

tive i izlaza, pa ga, u takvoj samoãi i izolaciji, muåi neopisiva do-

sada. Oseãawe beznaða, rezignacije i ciniåno opservirawe okoline,

o åemu govori u pismima Durbešiãu, Andriã je saÿeo u jednom tada-

šwem pesniåkom zapisu u prozi pod naslovom Popodne. Mladi pe-

snik vidi tu svet u izokrenutoj optici, a qude kao karikature koje

promiåu ulicama i kafanama, pa oseãa da je sve oko wega prazno,

stakleno i beznadno. Reãi ãe i sledeãe: „Grad u kome sam se rodio i

u kome i danas ÿivim prijestolnica je dosade. Tu se poznaju svi qu-

di u glavu; zna se koliko godina i kako kome ide posao i ko je dus-ta-

ban." U pismu Durbešiãu iz Višegrada od 13. marta 1913. kaÿe: „I

kad ovako u samoãi provedem neko vreme i izolovan od uticaja zlih

qudi i ruÿnih stvari, pogledam mutnu reku za sobom nailazi na me-

ne nepodnosiv oseãaj; i nije to kajawe, nego neka bezgraniåna ÿalost

da je sve to moralo biti, sve to, svi dani, sve noãi, sve niske misli,

sav jadni nemir (podvukao R. V.), sve crne ÿeqe, sve ruÿno laÿno i

odvratno."

Pesma Jadni nemir varira isto raspoloÿewe beznadne samoãe i

ostavqenosti meðu qudima kao i prozni zapis Popodne. Istovetan je

i motiv popodneva (pesma poåiwe dvostihom: „Cijelo popodne sjenka

na mome licu / cijelo popodne izludjela zvona"), kao i motiv zvona,

s tim što u proznom zapisu zvuk zvona nagoveštava dobru vest, dobru

nadu („Tamu pocijepa zvono kao da zapjevaše anðeli"). U Jadnom ne-

miru jezgro pesme åini slika sahrane neke starice, åiji sprovod do-

datno optereãuje pesnikovu misao o uzaludnosti ÿivota na zemqi i

raspoloÿewa koja proÿimaju i pisma Durbešiãu.

Radovan Popoviã je dobro uåinio što je naveo delove Andriãe-

vih pisama Durbešiãu u kojima mladi pesnik sarkastiåno opservira

atmosferu tadašweg Višegrada, na isti naåin kao i sve s åim dola-

zi u dodir i što ga okruÿuje. Uzgredne opaske o ÿivotu u malom me-

stu, meðu samozadovoqnim malograðanima i u okruÿewu tetke i tetka

koji ga muåe preteranom paÿwom i qubavqu, mogu se shvatiti kao iz-

raz duhovnog i psihiåkog raspoloÿewa romantiåarski pobuwenog pe-

snika, ophrvanog bolešãu koji je pošao u svet i guše ga suÿeni vi-

237

dici maloga mesta i palanaåka atmosfera u kojoj se ne poštuju pra-

vila privatnosti — taåno u onom smislu u kome govori u proznom

zapisu Popodne. Kaÿe i u jednom pismu Durbešiãu iz Višegrada iz

avgusta meseca 1913: „Ovi graðani me formalno — duševno natiåu

na raÿaw. Danas sam nervozan jaåe i ne mogu da pišem sve o wima,

samo ti velim da ih mrzim do kriminala. Mnogo puta sam premi-

šqao — sjedeãi s wima — kako bi bilo divno otrovati im vodovod

da jednog dana pocrkaju svi upravo u åasu kad popušte iza ruåka ka-

iš i posrknu vode. Ili im jedne noãi deflorisati sve kãeri i sva-

stike, mutave i krivonoge djevojke." U istom pismu, u oåekivawu

prijateqa da ga poseti u Višegradu, opomiwe ga uzgred na wemu ne-

prijatno ponašawe tetke i tetka: „Naravno je neminovno: proãi ãeš

torturu moje brbqive i glupe tetke i dobrog sluÿboqudnog tetka, ko-

ji od svih duševnih sposobnosti imaju samo tu da mene vole, maze i

izdrÿavaju." Zato mu u tom trenutku, kad su mu se otvorili prostrani

vidici sveta, izgleda nepodnošqiva pomisao da bi mogao ostati u

malom mestu: „Ja se skamenim kad pomislim da bi mogao ostati u Vi-

šegradu! Ali Bog je dobar…"

Meðutim, tadašwi Andriãev odbojan odnos prema gradu svoga

detiwstva i onima koji su mu bili najbliÿi, posledica je opšteg

pesnikovog oseãawa beznadeÿnosti i krize u kojoj se našao kad se

ono što je åoveku najdraÿe surovo demaskira. Ono nije znaåilo, ni-

ti se to iz iskaza u pismima moÿe naslutiti, negirawe svega što je

tada bio i predstavqao Višegrad za wega, veã samo otklon od malo-

graðanskog palanaåkog duha za koji misli da je krivac svih wegovih

nesporazuma sa sobom i okolinom. Ipak takvo sarkastiåno karikira-

we višegradske okoline beznaåajno je kad se poredi sa poricawem

svega što tada za wega oliåava Zagreb. U pismu od 30. decembra 1912,

u vreme kad je tek bio došao u taj grad i poåeo da studira u wemu,

Andriã najcrwim izrazima govori o Zagrebu. Pita se, „je li Hrvat-

ska najmizernija zemqa u Evropi, ali ja znam da je Zagreb najbednije

mesto u Hrvatskoj": „… mi mrki i ozbiqni sinovi s Juga, ne moÿemo

da naðemo smisla u ovom crvotoånom i alkoholiåarskom gradu". Uo-

stalom, Andriã je dvaput pokušao da ÿivi u Zagrebu i dvaput ga je

napustio: prvi put kad je došao da studira, pa je otišao u Beå, a

drugi put, posle leåewa u bolnici Milosrdnih sestara, kad je pre-

šao u Beograd i nije se nikad više na duÿe vraãao.

S Višegradom nije bio takav sluåaj. Andriã mu se vraãao åesto

posle završene osnovne škole, u vreme studija, kao diplomata i veã

star pisac. Sve te dolaske u Višegrad registruje Radovan Popoviã u

kwizi Andriã i Višegrad, kao i izjave koje su ih pratile, wega i we-

govih saputnika. Uostalom, koliko je grad detiwstva proÿeo Andri-

ãev duh, govori i docnija stalna opsesija wime i to ne samo u roma-

nu Na Drini ãuprija, veã i u brojnim priåama, pripovetkama i nove-

lama. Nije samo kurtozna izjava kad se mnogo docnije Andriã obraãa

238

uåenicima jedne višegradske škole i kad kaÿe da je Višegrad za we-

ga mnogo uåinio: „Bez vašeg duha i jezika ne bih mogao da postanem

pisac." U kojoj meri je taj duh i jezik Andriã objektivisao i svoje

doÿivqaje grada i okoline kwiÿevno transponovao u dela, najboqe

dokazuje roman Na Drini ãuprija. Dokazuje i wegova docnija izjava ko-

ja govori o tome šta je most znaåio za nekadašwe dete: „Ja sam prvi

put progledao pod tim mostom na Drini. Prozor moje sobe na Drugoj

obali gledao je na ovaj veliåanstveni most Mehmed-paše Sokoloviãa

pred kojim sam u detiwstvu uvek zastajao iduãi u školu. I dok su se

moji drugovi igrali kraj reke, ja sam tu, na sredini mosta, na kame-

noj klupi-sofi, kako je zovu, voleo satima da slušam priåawa starih

qudi." Zahvaqujuãi boravku u Višegradu Andriã je mogao da se na

licu mesta upozna sa graditeqskom kulturom turskoga vremena u Bo-

sni i sa narodnim legendama i drugim folklornim blagom, koje je

docnije pretoåio u roman Na Drini ãuprija.

Zato je Radovan Popoviã s razlogom stavio to delo u centar

svoje priåe o Andriãu i Višegradu. Naveo je brojne poznate i mawe

poznate detaqe koji podstiåu åitaoca priåe da je dograðuje i razra-

ðuje. Uneo je dva napisa na sredini mosta: jedan iz 1571. i drugi iz

1577. godine, kao i kratke podatke o Mehmed-paši Sokoloviãu, po-

zivajuãi se na Radovana Samarxiãa. Posebno se åini interesantnom

Andriãeva izjava koju je zapisao sarajevski kwiÿevnik Dušan Ðuro-

viã: „Eto, kaÿu da sam napisao dobar roman. A tu moje nije ništa. Ja

sam pokupio sve ono što se priåa i što je bilo, sredio ga i dao mu

oblik i jednu celinu. Svi su ti qudi ÿiveli i sve je bilo kako je

opisano. Tu moje nije ništa osim rukopisa." Åak i ako se odbije An-

driãevo preterivawe u poništavawu liånog znaåaja pri pisawu ve-

likog dela, ostaje ipak utisak da roman i jeste sinteza svih wegovih

naknadnih saznawa i istorijskih studija o Višegradu i okolini,

ali još u veãoj meri zbir doÿivqaja iz vremena detiwstva i mlado-

sti. I tu tvrdwa da je „sve bilo onako kakio je opisano", ima oprav-

dawa. Popoviã navodi, na primer, najvaÿnije podatke o jednoj od

glavnih liånosti romana, Jevrejki Lotiki. Došla je iz Poqske sa

svojim zetom Zilerom i Višegraðani su mogli da je vide kako šeta

mostom, a umrla je 1938. i sahrawena na jevrejskom grobqu na Okoli-

štu. Popoviã donosi i dve wene fotografije.

Svi ti podaci od znaåaja su za ocenu prirode i istoriånosti

romana Na Drini ãuprija u wegovom odnosu prema Travniåkoj hronici

i Omer-paši Latasu. Dogaðaji u Travniåkoj hronici odigravaju se po-

åetkom 19. veka, u vreme Napoleonovih ratova. Omer-paša Latas bo-

ravio je u Bosni sredinom istoga veka, pa pišåeva tragawa za isto-

rijskom graðom nisu zavisila od arhivskih istraÿivawa u velikim

evropskim centrima, poput Pariza i Beåa, kao kad je reå o Travniå-

koj hronici. Pisac je mogao da se u potpunosti osloni na domaãe

istoriåare toga vremena, na tvorce memoara i na uspomene, zapise

239

fratara i na bliske poznavaoce Omer-paše Latasa, kao i na dela ko-

ja su sadrÿavala znatan deo dokumentacije o tom vremenu, poput kwi-

ga na nemaåkom jeziku Ferda Šišiãa Bosna i Hercegovina za veziro-

vawa Omer-paše Latasa. U ta dva romana veãina liånosti su isto-

rijske i igrale su odreðenu ulogu u kontekstu dogaðaja o kojima se

pripoveda. U romanu Na Drini ãuprija jedina istorijska liånost od

znaåaja je Mehmed-paša Sokoloviã, a i on zauzima u priåi neznatan

prostor. S druge strane, to je u najveãoj meri roman-hronika: pripo-

veda hronološki šta se zbivalo oko višegradskog mosta u rasponu

od blizu åetiristo godina. Meðutim, polovina te romansijerske pri-

åe (od åetrnaestog poglavqa) åini zasebnu celinu utoliko što pri-

poveda o Lotiki i wenom vremenu koje je delom i vreme pišåevog de-

tiwstva i mladosti krajem 19. i poåetkom 20. veka. To je, prema tome,

deo romansijerske priåe koji nije nastao toliko prouåavawem isto-

rijskih dogaðaja i liånosti koliko „prepisivawem" onoga što je

sam pisac doÿiveo ili su mu neposredni prethodnici pripovedali.

Roman je zato koliko priåa o istoriji gradwe mosta, o kasabi i we-

noj okolini toliko i priåa o dramatiånim dogaðajima prelaza sred-

woevropskog društva iz relativno mirnog 19. u burni 20. vek —

priåa koja je sama za sebe dovršena i koherentna. Roman je zbog toga,

sa pišåevog gledišta, mogao biti i istorijski, ali i savremeni

psihološki roman, što sa Travniåkom hronikom, Prokletom avlijom

i Omer-pašom Latasom nije sluåaj.

Još u veãoj meri se prepoznaje specifiånost romana Na Drini

ãuprija ako se poredi sa drugom kwigom Seoba Miloša Crwanskog.

Oba dela su, po svemu sudeãi, nastala poåetkom åetrdesetih godina

20. veka, u vreme Drugog svetskog rata. Oba govore o nesreãama i

stradawima srpskog naroda i wegovoj istorijskoj i sudbinskoj tragi-

ci. U oba se prepliãu legende i stvarnost i oba su hronike koje pri-

poveda neidentifikovani narator-hroniåar koji je u romanu Na Dri-

ni ãuprija izvan i iznad priåe, a u Seobama je u priåi i neposredni

je aranÿer dokumentarne graðe slivene wegovim naporima u tkivo

romana. U oba romana moguãe je otkriti mitski podtekst, na koji se

naslawaju dogaðaji: U Andriãevom romanu prepoznatqiv u postupku

gradwe velike graðevine i ÿrtve koja joj se prinosi, u Seobama u vi-

ziji seoba i progona jevrejskog plemena. Åak i estetska ideja im je

bliska: trajnost u Andriãevom romanu oznaåava umetniåko delo, mo-

stovna graðevina, a u Seobama proÿdrqiva priåa naratora u koju se

sliva ogromna arhivska graða. Kao istorijski roman Seobe su kon-

cepcijski bliÿe Travniåkoj hronici i Omer-paši Latasu nego Na

Drini ãuprija. Veãina liånosti su istorijske utoliko što ih nije

teško identifikovati u istoriografskim delima, u prvom redu u

Memoarima Simeona Pišåeviãa, a pomiwu se i u drugim dokumenti-

ma koje je moguãe pronaãi u arhivama i bibliotekama. Glavna liå-

nost druge polovine romana Na Drini ãuprija jeste junakiwa koja je

240

pišåev savremenik i moguãe je åak i prepoznati na fotografijama,

pa je wena drama istovremeno drama qudskog biãa kritiånih godina

prelaza iz jednog veka u drugi koje su bile sudbonosne i za samog pi-

sca. Zato je bila potrebna i drugaåija romansijerska tehnika za pri-

povedawe tog dela romana, koja je dopuštala da se profiliše novi

tip liånosti i filozofije.

Ovakva razmišqawa podstiåe dokumentarna graða kwige Rado-

vana Popoviãa Andriã i Višegrad. Kwiga je nevelikog obima koji je u

nesrazmeri sa bogatstvom i obimnošãu asocijacija i domišqawa

što ih proizvodi. Ta vrsta dokumentarne biografske priåe kakva je

Popoviãeva i nema pretenzija da nameãe zakquåke i da usmerava åi-

taoåevu paÿwu, veã da plasira i aranÿira podatke i iskaze, a da

ostavqa åitaocu prostor da ih dograðuje i tumaåi prema sopstvenim

zamislima. Ipak, åitaocu postavqa ograniåewa da poštuje i uvaÿava

iznete åiwenice i da se kreãe u wihovim okvirima. I to je mera

wene objektivnosti koja je i wena vrednost.

Radovan VUÅKOVIÃ

PODSTICAJNA STUDIJA O MODERNOSTI

Radovan Vuåkoviã, Moderni roman dvadesetog veka, Zavod za uxbenike inastavna sredstva, Istoåno Sarajevo 2005

Radovan Vuåkoviã je dugogodišwi profesor jugoslovenske i srp-

ske kwiÿevnosti 20-og veka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i

od 1994. godine nauåni saradnik u Institutu za kwiÿevnost i umet-

nost u Beogradu. Posle penzionisawa (1998) Vuåkoviã kao honorarni

saradnik predaje na Filozofskom fakultetu Pale. „Beleška o auto-

ru" obaveštava nas da je Moderni roman dvadesetog veka „monografi-

ja" nastala na osnovu predavawa koje je Radovan Vuåkoviã drÿao stu-

dentima opšte kwiÿevnosti i bibliotekarstva na Palama od 2000.

do 2005. godine. Iz iscrpne bio-bibliografije moÿemo konstatova-

ti da je Moderni roman dvadesetog veka svojevrsna kruna Vuåkoviãe-

vog skoro åetvorodecenijskog kritiåarsko-istraÿivaåkog i kwiÿev-

no-istorijskog rada na domaãoj i stranoj literaturi ponajviše dva-

desetog veka, i posebno da dolazi posle, po konceptu srodnih, sinte-

tiåkih kwiga kakve su Poetika hrvatskog i srpskog ekspresionizma

(1979), Moderna drama (1982), Avangardna poezija (1984), Moderni prav-

ci u kwiÿevnosti (1984), Moderna srpska proza (1990) i Srpska avan-

gardna proza (2000).

Ova studija Radovana Vuåkoviãa zahteva pouzdanog, akribiånog

åitaoca, kakav je i sâm wen autor a kakav wen prikazivaå (sasvim

pouzdano) nije. Ali, upravo ova disproporcija izmeðu kvalitativne

241

nosivosti Vuåkoviãeve opseÿne kwige, koja obuhvata oko sedam sto-

tina strana veãeg formata, i recepcijskih veština prikazivaåa mo-

ÿe dosta plodonosno da uputi na onu vrstu komunikacionog transfe-

ra koji jednom svojom bitnom dimenzijom Vuåkoviãeva kwiga ÿeli da

postigne. Kako je Moderni roman dvadesetog veka sintetiåko-rekapi-

tulativna studija, pregledno sistematiåna i sadrÿajno ambiciozna,

jednovremeno namewena studentima srpske i svetske kwiÿevnosti,

kao i istraÿivaåima i profesionalnim prouåavaocima romansijer-

skog 20-og veka, to se prikazivaå nalazi što na neizbeÿnoj sredo-

kraãi što na „zlatnoj sredini" izmeðu ova dva recepcijska pola. U

tom smislu, ovaj prikaz moÿe da sugeriše domete pedagoško-obra-

zovnog profila fakultetskog naåina åitawa klasiånih romana dva-

desetovekovnih moderni, delimiåno prilagoðenih potrebama nastav-

nog i predavaåkog procesa, kao i da, u meri vlastite inventivnosti,

pomene i odmeri neke od koncepata tipološkog razvrstavawa, poje-

dinaånih interpretativnih uvida i poredbenih analogija kako izme-

ðu odabranih romana istog tipa tako i izmeðu samih poetiåkih epo-

ha savremenog modernog romana.

„Moderno": ovaj ambivalentan termin iz naslova Vuåkoviãeve

kwige, što brzo i stalno zastareva a nikako da zastari i bude zame-

wen, nije metonimija romana 20-og veka, odnosno ne govori da roman

koji nastaje u 20-om veku, posebno ne svaki roman, samim tim što

nastaje u 20-om veku pripada tipu modernog romana. U „Zakquåku"

Vuåkoviã piše da se pojmom moderni roman obuhvata „relativno ma-

li broj ostvarewa romanesknog ÿanra koja su unosila neku novinu u

strukturu dela u trenutku kad su se javqala na kwiÿevnoj sceni", da-

kle, pojam modernosti izvodi se iz principa distinktivne inova-

tivnosti neke od odlika romana 20-og veka, što je princip koji u

estetiåkom i kwiÿevno-istorijskom smislu igra veliku ulogu naro-

åito u teorijskim stavovima avangarde u prvoj polovini 20-og veka.

Kako svaka novina u umetnosti brzo zastareva, a na ovaj ili onaj na-

åin tzv. istorijska i društvena stvarnost sa svoje strane što nepo-

sredno utiåu što stvaraju podesnu klimu za pojavu i razvoj pokreta i

projekata koji dovode u pitawe dominantne odlike i reprezentativna

dela jedne epohe ili jednog kwiÿevno-istorijskog trenutka, to je po-

jam modernog i sam mobilan, „usklaðen sa menama društvenog ÿivo-

ta". Tako se uspostavqa evolutivna dinamika poetiåkih kretawa raz-

voja romana kao najuglednije i najåitanije prozne, pa i kwiÿevne vr-

ste u 20-om veku uopšte. Vuåkoviã razlikuje šest tipova modernog

romana: roman moderne, avangardni roman, roman moderne klasike,

egzistencijalistiåki roman, neoavangardni ili novi roman i post-

modernistiåki roman. Pošto „moderno" pokriva avangardu i egzi-

stencijalizam, visoki modernizam i postmodernu, to ovaj pojam mo-

ramo shvatiti kao tehniåki termin koji istovremeno oznaåava ono

što je novo/razliåito u odnosu na postojeãe u datom sinhronijskom

242

trenutku, ali i ono što je novo u odnosu na usvojenu i veã kodifi-

kovanu novinu, pri åemu ono prethodno, moderno a prevaziðeno, za-

drÿava pravo na pripadnost konceptu modernog. Dakle, „moderno"

nije vrednosna kvalifikacija i nije naziv vremenski omeðenog pe-

rioda ili filozofije/romaneskne poetike. Na izvestan naåin, mo-

derno je metafora sklonosti romana 20-og veka i wegove unutrašwe

moãi da se radikalno mewa i da mewajuãi se bude saglasan tzv. duhu

epohe, odnosno da ga stvara.

Tipološka klasifikacija i primeri: Autorovu opasku o postoja-

wu relativno malog broja modernih romana u 20-om veku, koja impli-

cira mali broj romana obuhvaãenih Vuåkoviãevom studijom Moderni

roman dvadesetog veka treba relativizovati iscrpnim navoðewem au-

tora i naslova koje Vuåkoviã analizira. Na taj naåin ãemo ne samo

dovesti u pitawe sumwivu semantiku velikih brojeva, veã i rekon-

struisati preglednu mapu najuticajnih romana u svetskoj kwiÿevno-

sti 20-og veka, a u odnosu na wih i najvrednijih inovativnih dela

srpske literature istog perioda.

„Roman moderne" proistiåe iz kontradiktornog nasleða epohe

kraja 19-og veka i poetiåko-duhovne opreke naturalizma naspram sim-

bolizma i dekadencije (termini su koje koristi R. Vuåkoviã). Od po-

sebnog znaåaja za ovaj tip modernog romana su romani „kraja veka"

koje Vuåkoviã analizira: Nasuprot Ÿorisa Karla Uismansa, Slika

Dorijana Greja Oskara Vajlda i Uÿivawa Gabrijela Danuncija. Kla-

siåna dela romana moderne jesu Budenbrokovi Tomasa Mana i ciklus

romana U tragawu za išåezlim vremenom Marsela Prusta. Srpski

predstavnik romana moderne je Neåista krv Borisava Stankoviãa.

Posebnu meðutipološku grupu åine „romani prelaza izmeðu moderne

i avangarde". Vuåkoviã tu ubraja Zapise Maltea Lauridsa Brigea Raj-

ner Marija Rilkea, Profesor Unrat Hajnriha Mana, Mali zloduh

Fjodora Sologuba i Sestre po krstu Alekseja Remizova.

„Avangardnim romanom" dominira Xems Xojs i posebno model

romana kakav je ostvario svojim Uliksom. Pre wega tu je Petrograd

Andreja Belog i pomalo apartno i od ovog tipološkog kruga stoje ro-

mani Franca Kafke: Amerika, Proces i Zamak. „Xojsovski model"

avangardnog romana je odrednica nespornog uticaja pod kojim Vuåko-

viã vidi romane Virxinije Vulf: Gospoða Dalovej, Izlet na Svetio-

nik, Talasi; Meseåare i Vergilijevu smrt Hermana Broha, Menhetn

transfer Xona Dos Pasosa, Berlin Aleksanderplac Alfreda Deblina.

Predstavnici srpske avangarde su prve Seobe Miloša Crwanskog i

Dan šesti Rastka Petroviãa.

„Roman moderne klasike" obuhvata dve podvrste: „eruditni ro-man" koji predstavqaju Kovaåi laÿnog novca Andrea Ÿida, Kontra-punkt ÿivota Oldosa Hakslija, Åovek bez svojstava Roberta Muzila,Doktor Ÿivago Borisa Pasternaka i romani Tomasa Mana DoktorFaustus i Åarobni breg. Eruditni roman u srpskoj kwiÿevnosti Vuå-

243

koviã prepoznaje u Na Drini ãuprija Ive Andriãa, Drugoj kwizi Seo-ba Miloša Crwanskog i Proqeãa Ivana Galeba Vladana Desnice.Druga podvrsta romana moderne klasike je „antiutopijski roman":Mi Jevgenija Zamjatina, Vrli novi svet Oldosa Hakslija, 1984 XorxaOrvela, Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova i Igra staklenihperli Hermana Hesea.

Poåetak druge polovine 20-og veka obeleÿava åedo francuskeliterature „egzistencijalistiåki roman" sa oåekivanim delima: Qud-ska sudbina Andrea Malroa, Muånina Ÿan-Pol Sartra, više romanaAlbera Kamija: Stranac, Kuga, Pad; dok srpsku kwiÿevnost zastupajuromani nastali posle poratnog „dogmatskog dremeÿa": Pesma OskaraDaviåa, Koreni Dobrice Ãosiãa, Zlo proqeãe Mihaila Laliãa (ali icela ta trilogija sa Lelejskom gorom i Hajkom), Derviš i smrt MešeSelimoviãa.

„Neoavangardni ili novi roman" je takoðe preteÿno pod fran-cuskim uticajem, najpre drama Semjuela Beketa, Eÿena Joneska, ŸanaŸenea i Artura Adamova (ali i Beketovih neoavangardnih romana:Moloa i Malone umire), potom francuskog „novog romana", iz kojegkorpusa romana R. Vuåkoviã bira: Gume Alena Rob-Grijea, Portretnepoznatog Natali Sarot, Vetar Kloda Simona, Preinaåewa MišelaBitora. Van Francuske u novi roman Vuåkoviã ubraja Limeni dobošGintera Grasa, Sto godina samoãe Gabrijela Garsije Markesa, LolituVladimira Nabokova, Školice Hulija Kortasara, Razgovor u katedra-li Marija Vargasa Qose. Neoavangardu/novi roman srpske kwiÿev-nosti åinili bi Izlazak Radomira Konstantinoviãa, Crveni petaoleti ka nebu Miodraga Bulatoviãa i Kišov „Porodiåni ciklus",posebno Pešåanik.

„Postmodernistiåki roman" stoji pod neotklowivim uticajemHorhea Luisa Borhesa a elemente ove poetike Vuåkoviã vidi još uperiodu avangarde, u delima Luiðija Pirandela, Tomasa Mana iHermana Hesea. Ipak, autor studije Moderni roman dvadesetog vekakao reprezentativne analizira Bledu vatru Vladimira Nabokova, Pu-škinov dom Andreja Bitova, Beli hotel Donalda Majkla Tomasa, Akojedne zimske noãi jedan putnik Itala Kalvina, Ime ruÿe UmbertaEka. Boje srpske postmoderne brani trojac: Kako upokojiti vampiraBorislava Pekiãa, Hazarski reånik Milorada Paviãa i Fama o bici-klistima Svetislava Basare.

Veza koja je na ovaj naåin uspostavqena izmeðu romana na srp-skom jeziku i romana koji su imali planetarnu recepciju budi neko-liko dilema. Da li je reå o izboru romana nacionalne literaturekoji odgovaraju stvorenom tipološkom obrascu koji ujedno predsta-vqaju najvrednije romane srpske kwiÿevnosti u 20-om veku? Da li jeciq ovako izvedenog sa-stavqawa, stavqawa jednih pored drugih, bioda se na tragu poznatog ciklusa studija Dragiše Ÿivkoviãa ukaÿe naevropski/svetski, epohalni i poetiåki kontekst modernog srpskogromana ili da se naglase specifiånosti nacionalne literature na-

244

spram srodnosti koje dela autora srpskog jezika dele sa romanima

svojih savremenika i prethodnika? Koja vrsta odnosa se uspostavqa

izmeðu tzv. domaãih i stranih romana — da li dominira model preu-

zimawa spoqa ili trajnog inicijalnog zraåewa stranih prevratniå-

kih uzora ili model epohalnog sinhroniciteta?

Stvara se utisak da je srpska kwiÿevnost podreðena promenama

koje stvaraju teorijske i poetološke turbulencije spoqa, bilo da je

reå o bliskosti Bore Stankoviãa naturalistiåkom genealoškom mo-

delu i modernistiåko narativnom prodoru u fiziološko i patolo-

ško; bilo o srodnosti Andriãevih romana sa polifonom strukturom

istorijske hronike eruditnog romana ili dodirima Kišove depate-

tizacije, varirawa pripovednih modela i naåina sklapawa Pešåani-

ka sa nekim tendencijama francuskog novog romana, odnosno Borhe-

sove metafikcionalne postmodernistiåke igre, urowene u „aleksan-

drijski sindrom" i „leksikografsku paradigmu".

Ipak, Vuåkoviãev ciq nije bio da opisuje prstenove jaåine zra-

åewa uzora pretpostavqene tradicije, niti da konstatuje prostirawe

zahvaãenosti ili „ošteãewa" teksta domaãeg autora. Pre bi se reklo

da Vuåkoviãeva studija Moderni roman dvadesetog veka sugeriše srod-

nosti u participaciji domaãih romana u onome što je izdvojio kao

tipološke karakteristike odreðene vrste modernog romana. U tom

smislu, pored onih koje je domaãa istorija kwiÿevnosti, bez obzira

na nepodudarawa u nazivima, veã apsolvirala bez nekih posebnih

kontroverzi, prikazivaåu se uåinila iznenaðujuãa i pomalo smela

veza tzv. egzistencijalistiåkog romana koji oliåavaju Malro, Sartr

i Kami sa romanima D. Ãosiãa, O. Daviåa, M. Laliãa i M. Selimo-

viãa.

Sledi zakquåak u jednoj reåenici: Moderni roman dvadesetog ve-

ka Radovana Vuåkoviãa je jedna zahtevna studija, kwiga podsetnik

prema kojoj åitalac moÿe da samerava svoja tumaåewa, vredan dopri-

nos celovitom „monografskom" sagledavawu svetskog modernog roma-

na 20-og veka, koristan vodiå studentima, podstrek ponovnom åitawu.

Saša ÃIRIÃ

SIMETRIJE UŸASA I VEDRINE

Irina Balÿalarski-Lubardiã, Simetrije vremena, „Besjeda", Bawa Luka2005

U romansiranoj biografiji o svom muÿu Jovanu Lubardiãu (1935—

2003) — uglednom pregaocu na poqu kulture u Bosni i Hercegovi-

ni, profesoru, bibliotekaru, kustosu Muzeja kwiÿevnosti, direkto-

245

ru Kulturno-informacionog centra u Sarajevu, lektoru srpskohrvat-

skog jezika u Diÿonu u Francuskoj (1968—1973), uredniku u Radio

Sarajevu, romansijeru, pripovedaåu i dramskom piscu — Irina Bal-

ÿalarski-Lubardiã je ostavila potresno, åesto i duboko svedoåan-

stvo o jednom izuzetnom åoveku, wegovom vremenu i qudima oko wega.

Kao, uostalom, i o samoj sebi. Ova biografija je zanimqiva, izmeðu

ostalog, koliko kao ogledalo jednog ÿivog iseåka novije balkanske

istorije toliko i po tome što u woj niz konkretnih pojedinosti

ÿivi u jedinstvenom okviru pitawa koliko je zapravo åovek igraåka

istorije, a koliko kovaå svoje sudbine. A to pitawe se postavqa u ra-

znim kontekstima i situacijama, ali se u isti mah sagleda i u okvi-

ru jednog širokog, religioznog pogleda na svet.

Simetrije vremena Irine Balÿalarski-Lubardiã su priåa jedne

zrele ÿene o åoveku s kojim je provela svoj vek, ali i priåa o dva

qudska biãa koje je spojilo, kao što åesto biva, i ono što se odigra-

lo pre wihovog prvog susreta. A to su, izmeðu ostalog, i izbegliåke

porodiåne sudbine. Irinin otac, kao carski oficir, našao se sa

svojom porodicom, ÿenom i sinom, posle Oktobarske revolucije pr-

vo u Leskovcu, zatim u Dubrovniku, pa u Sarajevu, gde je kasnije Iri-

na i roðena. Tako je jedna ruska porodica izbegla „uÿase Revolucije"

i „zamijenila stradawa u svojoj domovini za muke izbjeglištva u

drugoj zemqi sa tuðim jezikom koji su tek morali savladati". Bio je

to u vreme Kraqevine Jugoslavije ÿivot u znaku kulta svega što je

ostavqeno u ruskom zaviåaju: „sjeãawa, prizivawa i odrÿavawe odra-

za svoje duhovnosti" unutar jedne izbegliåke zajednice koju je tuðe

kulturno zaokruÿewe snaÿno spajalo. „Dobrovoqni prognanici, s

vjeånom nostalgijom za rodnom zemqom" bili su primqeni tada „bez

aplaudirawa, ali s poštovawem:

Emigrantsko zavaravawe odrazima prošlosti zvaniåno nije sme-

talo. U pozorištu su se odrÿavale ruske predstave, sveåanosti povodom

davnih slavnih dogaðaja; u Oficirskom domu davane su djeåije priredbe

u izvoðewu ruske djece, veåeri ruske poezije i pjesme.

Ali posle Drugog svetskog rata situacija „belih" emigranata se

drastiåno mewa. U drugoj Jugoslaviji se „deformišu vremenska ogle-

dala", pa prošli ÿivot ne samo da „drugaåije izgleda" nego åesto

dobija i „negativni znaåaj". „Panslavistiåke ideje sa poåetka vije-

ka, uåestvovawe u ratovima za stvarawe prethodne drÿave, u iskri-

vqenim ogledalima izgledaju kao prestup", pa se Irinin otac, u po-

odmaklim godinama, iseqava u Francusku gde su postojali domovi za

veterane Prvog svetskog rata. Irina, wena majka i brat ostaju da se

snalaze „u zamkama izvrnutih ogledala" u kojima postaju „samo taåke

druge boje, s kojima su se ogledala nemilosrdno poigravala". Upravo

na taj naåin oni oliåavaju sudbine miliona raseqenih lica u dvade-

246

setom veku, kao i tolikih drugih qudi i naroda koji su u ranijim

vremenima kretali na sliåna putešestvija.

Jovanova porodica — gubitkom oca u ustaškom pogromu åetrde-

set prve u Rogatici — otisnula se u izbeglištvo u Srbiju. Åudesne

su moÿda simetrije u raznim oblicima Irininog i Jovanovog potu-

cawa po izbeglištvu, po stazama i bogazama qubavi i mrÿwe, te pat-

wom zdruÿenih ÿivota. Tu je, recimo, unutar slike Rogatice u kojoj

se smewuju vojske ustaša i åetnika, poboÿna molitva Jovana Lubar-

diãa, tada još deteta, kome su oca ubili: „Što bude mojoj mami, neka

bude i meni." A zatim, slika begunaca koji su „koraåajuãi preko le-

ševa traÿili sklonište u polurazrušenim kuãama meðu, od paqevi-

ne, još toplim zidovima, gdje su leÿala tijela poubijanih domaãi-

na". Pa slika one krave, Plavuqe, koja prati begunce, majku, dva bra-

ta i sestru, u wihovom „hodu po mukama", ali krave toliko „krotke i

umiqate" da odmah postaje „ålan wihove male zajednice". A uskoro je

tu i slika zbegova u kojima „sitnu djecu hvataju visoki, dugonogi,

snaÿni momci u opancima i suknenim dolamama, noseãi sobom goto-

vo zaboravqene mirise ogwišta, suvog mesa i rakije". Poneki od

wih u jednoj ruci drÿi dete, dok drugom puca iz puške „u noã".

Iz tog kolopleta åudesnih simetrija izrasta zatim slika Jovana

Lubardiãa kao deåaka u domu za siroåad, koji je „rano otkrio magiju

åitawa" i draÿi ÿivota u svetu mašte. Åak je poverovao da ãe moãi

da poleti, ko zna kuda iz tog sveta, ako se samo popne na senik i

skoåi sa otvorenim kišobranom. Meðutim, kada je to pokušao samo

se dobro ugruvao. Nije „volio tuåu", ali je „nije ni izbjegavao, sto-

iåki primajuãi batine i uzvraãajuãi ih, jer je vrlo brzo shvatio da je

tuåa jedini naåin da se u domu, u kome vlada 'pravo jaåega', opstane

kao liånost". A kao da je i inaåe taj dom bio neki svet u malom, ša-

rolik nagoveštaj svega onoga što se oko wega zbivalo, ogledalo ÿi-

vota u kome su se svi qudi delili na „NAS" i „WIH". Veã u ranim

deåaåkim godinama vaqalo je prihvatiti vaÿeãe društvene parole i

javni naåin govora: „lakše ãeš ÿivjeti, vaÿno je ne postati ONI".

Tako je, meðu domcima, osnovno naåelo opstanka bilo: „traÿite,

uzmite, otimajte" — kao, uostalom, i izvan domskih zidova. Štavi-

še, „okrutnošãu i ironijom svojstvenim samo mladim qudima i dje-

ci, 'domci' su, za razliku od 'graðanskih' polaznika škole sebe pro-

zvali 'ratnim pacovima' ". Što je, ipak, „stepen više od 'ratnog

siroåeta' ". U Travniåkoj gimnaziji Jovan Lubardiã postaje ålan jed-

ne „trojke", kojoj je zakon „ne izdati druga pred Vaspitaåima, Tati-

cama, Tetmarijama, kuvaricama, ne-daj-Boÿe Milicijom". Celovito

gledano, dakako, sve su to dragocena iskustva za buduãeg pisca pri-

povetki, drama i romana, koji je i u svojim kasnijim delima zadrÿao

onaj svoj karakteristiåni mladalaåki pogled koji se vidi na wego-

vim mladalaåkim fotografijama — pogled pomalo „odsutan, sawar-

ski i sjetan", ali ne bez „nešto prikrivenog podsmijeha koji kao da

247

govori: 'Šta li im sve to treba?' " Bila je to, ukratko, mladost u

znaku balansirawa „izmeðu pada u bezdan poroka i taåke koja omogu-

ãava qudskost i blagorodnost duše".

Slike snalaÿewa izopãenika, prognanika, izbeglica, „doðoša"

i „uqeza" „u zamkama izvrnutih ogledala" åesto otkrivaju koliko se

sladuwavi društveni privid oštro razlikovao od neposredne qud-

ske stvarnosti. Ali nisu to jedine „simetrije" uÿasa u ovoj priåi o

tome kako se istorija poigrava s qudima. Karakteristiåna je u tom

pogledu sudbina, recimo, Irininog brata: kao „vaspitani plavušan,

mirne i plemenite naravi", koji je završavao studije u Beogradu, on

je osuðen 1948. na pet godina robije „zbog letaka koje mu je neko dao

da proåita", a 1956. proteran je iz Jugoslavije u Sovjetski Savez.

Istovremeno je uhapšena i wegova majka na desetak dana, koja je opet

kasnije dobila vizu da poseti sina u Sovjetskom Savezu, ali viza je

vaÿila samo u jednom pravcu — bar dok se odnosi sa Sovjetskim Sa-

vezom nisu poboqšali 1965. godine.

Meðutim, kao da u sudbini Irininog muÿa ima neke åudesne

simetrije sa sudbinom wenog brata: Jovan Lubardiã se, kao uspešan

pisac, urednik na radiju, obreo u dugim izluðujuãim informativnim

razgovorima 1975. godine, vaqda stoga što je upoznavajuãi strani

svet s jezikom i kulturom svoje zemqe proveo pet godina kao lektor u

Francuskoj. A i Irina je, razume se, kao ÿena tako sumwivog lica,

bila ukquåena u te razgovore. Kad su konaåno sve sumwe pale u vodu,

kada je Jovan potpuno rehabilitovan, ÿivot mu je veã bio zagoråan, u

znaku stalne brige koji li je to od bliskih prijateqa mogao da mu

okaåi o vrat policiju, ili koji li bi od novih poznanika mogao da

tu igru ponovi: „ostala je sumwa" — „Sumwali su qudi oko nas, a

sumwali smo i mi". Simetriju s ranijim iskustvima, liånim i po-

rodiånim, ponovo uspostavqaju ratovi devedesetih godina: ÿena ne-

gde u vikendici u blizini Sarajeva (Crkvine), muÿ na srpskoj Grba-

vici, kãerka u muslimanskom Sarajevu — i konaåno selidba u Bawu

Luku, muÿev fiziåki kolaps, nekoliko godina borbe za ÿivot i kraj

u znaku razgovora s lekarem:

— Jeste li vi noãas zvali? — pita me muški glas s drugog kraja

ÿice.

— Zvala sam, ali vi niste došli. Doðite sada da ustanovite

smrt.

Zar sve to ne podseãa na jedno „poetsko kazivawe Margarit Jur-

senar" u kome ona: „skreãe našu paÿwu na podudarnost dogaðaja kroz

vrijeme, koji se u nama nedokuåivom ritmu, ponavqaju simetriåno

kao odrazi u ogledalima, u raznim vremenima i na raznim mjestima"?

Tu su, dakle, simetrije istorijskih uÿasa: „selidbe Lubardi na

Balkanu, ali i porodice Gonta, kasnije Balÿalarski, negdje na sjevo-

248

roistoku Poqske", kao i seobe naroda, plemena, porodica i pojedi-

naca u toku svekolike qudske istorije. Ali u ovoj biografskoj slici

Jovana Lubardiãa i wegove supruge postoje i neke simetrije vedrine,

šale, humora, liånog razumevawa, zajedniåke komunikacije sa priro-

dom, pa åak i sa samoãama. Takav je, recimo, prvi susret Jovana i

Irine, u kome on otkriva da wegova sagovornica ima „lijepe oåi"!

Pa i drugi susret u kome ga ona pita šta hoãe od we, a Jovan uzviku-

je: „Milicija, u pomoã — … pita me ÿena šta hoãu od we!" A posle

nekoliko nedeqa tu je i otkriãe da su se niti dva ÿivota „zamrsile

u nerazmrsiv åvor". A, zatim, posle nekoliko godina, i zajedniåko

putovawe automobilom, „dijanom", po Francuskoj, „toj divnoj, veli-

koj zemqi u kojoj svaki grad, selo, predio, åak i drveãe odiše boga-

tom prošlošãu", upoznavawe Burgowe, „wenih katedrala, visorav-

ni, vinograda", doline Loare, Overwe i wenog „planinskog masiva

ugašenih vulkana", pa i uÿivawe u voÿwi po sporednim cestama,

kroz šume i „poqa rascvjetane slaåice", gde se satima ne sreãe

„drugi åovjek ili drugo vozilo". To obiqe ÿivota u zabiti ogleda se

kao podeqena komunikacija i u brojnim drugim trenucima, kao što

su oni provedeni u Starigradu na Hvaru, gde je Vojislav Lubarda, ro-

ðeni brat Jovana Lubardiãa, imao kuãu. Istina, braãi su ratni vi-

hori malo poremetili istovetnost prezimena, ali oåigledno ne i

wihove odnose. A kakva je tek bila muzika oko bratovqeve kuãe, muzi-

ka onih crnih primorskih cvråaka koji su ÿiveli u borovima i s

prvim sunåevim zracima zapoåiwali koncert koji „nije prestajao do

smiraja dana", stvarajuãi „åudesni zvuåni dekor koji nas je opu-

štao". Najzad, tu su i oni volšebni trenuci sreãe u nekada, davno

nekada, naprednom ribarskom nasequ u nekoj hvarskoj vali, s „koma-

diãem mora, u divqem okolišu sa šumom borova, rogaåa, kleke, ÿal-

fije i ruzmarina" — trenuci uÿivawa u „lovu na sviãu" i „domaãem

vinu iz baåve, gustom zelenom maslinovom uqu, a najviše u bijelom

medu od lavande zanosnog mirisa". Pa i trenuci Jovanovog ushiãe-

nog stvarawa, ili, pak, Irininog razmišqawa o Odiseju, koji je

„spasao svoju posadu od zavodniåke pjesme sirena" ali je ipak on, i

samo on, „uspio da je åuje"! Ili, pak, weno otkrivawe Orfejeve „po-

ruke da snaga qubavi åini i nemoguãe, najdraÿa biãa nam vraãa iz

svijeta mrtvih putem umjetnosti", što, uostalom, na svakom koraku, i

ova biografija Jovana Lubardiãa pokazuje. Ovakve simetrije — za-

biti, samoãe, podeqenih smiraja i ushiãewa u wima, uspomena na

umetnost drugih vremena, koja nas spaja s qudima koji su nam vremen-

ski i geografski veoma daleko — kao da uspostavqaju åudesnu pro-

tivteÿu surovim simetrijama istorije kao ambijenta u kojem se åesto

åini da je åovek ko zna åija igraåka. Ali u osnovi svih tih simetrija

i asimetrija, negde duboko ispod pojavnosti ovozemaqskog ÿivota,

kao da leÿi dubok i topao religiozni doÿivqaj sveta, koji podrazu-

meva da åovek ipak nije beslovesna igraåka, nego da qubav i razume-

249

vawe, kao i duhovno oko otvoreno za lepote ÿivota i kulture, mogu da

mu ponude i izlaze u neka druga igrališta, da spoje qude u uÿivawu

u podeqenim radostima i otkriãima. A taj uvid u vedrine ÿivota, u

slast „åaše meda" koja se, kao što to biva, ispija zajedno s „åašom

ÿuåi", nije ponajmawa draÿ ove autentiåne slike ÿivota u jednom, a

moÿda i u svakom, vremenu i prostoru.

Svetozar KOQEVIÃ

JEDAN PJESNIK MEÐU VIHORIMA

Dragan Kolunxija, Svetlost u pamãewu, Zavod za uxbenike i nastavnasredstva, Istoåno Sarajevo 2005

Privodeãi ovih dana kraju rad na jednoj nešto opširnijoj an-

tologiji poezije, koja bi pod naslovom Ÿeÿeno zlato našeg jezika

trebala na jednome mjestu i unutar jednih te istih korica okupiti

sve ono najboqe što su mnogobrojni sad veã umrli pjesnici na ovo-

me jeziku ispjevali u posqedwih stotiwak godina, uåinilo mi se u

jednom trenutku (kao u åasu nekog ozarewa!) kako iza bilo kog åovjeka

na ovome svijetu na koncu, tj. nakon smrti baš ništa osim poezije,

odnosno umjetnosti, ne ostaje. I zaista, gdje su sad sva ta silna car-

stva i drÿave, vojske i ministri, granice, palaåe i buxeti, gdje je

svila i kadifa, gdje su protokoli i memorandumi, ustavi i zakoni,

krune i ÿezla, gdje su sveåane himne, zastave i grbovi i parlamenti

propalih republika, carevina, kraqevina, federacija i imperija,

gdje su sva ostala silna znamewa moãi i slave? Gdje su palaåe i bo-

gatstva, ordeni, medaqe i odlikovawa? Nigdje ništa i nigdje niåe-

ga, najåešãe ni groba nema ili je uništen, tek slabašno svjetlo po-

ezije u velikoj mraånoj noãi åovjeåanstva razgoni kosmiåku tamu i

ulijeva nekakvu nadu da kratki i prolazni qudski ÿivot nije prošao

uzalud, bez traga i glasa, bez vaqanog razloga i svrhe. Iza svega jakog

i osionog, holog i oholog, moãnog i najmoãnijeg, ostalo je, evo, ono

najnemoãnije, ono krhko, lomno i drobno, ono sitno i nejako, slabo

i preslabo, onaj titraj, treptaj i trenutak, onaj åasak kad u duši ne-

što tijano i slabašno zadrhti i zatreperi. Ono ništa što je, u su-

štini, sve. Neãe ta spoznaja, naravno, nikoga utješiti niti ãe išta

pod ovim nebesima promijeniti, ali svejedno neka se zna da je to ta-

ko, da je tako vazda bilo i da ãe tako i ubuduãe biti. Da kroz stoqe-

ãa, dakle, kao trajna vrijednost ne postoji ono što se danas vidi,

veã upravo ono što se tako åesto za svoga vijeka ne vidi i ne prepo-

znaje. Ili što bi rekao Hans Kristijan Andersen, ne ostaje goli car

veã wegovo nevidqivo ruho.

250

Govorim ovo u povodu pedesete godišwice pjevawa moga pje-

sniåkog sabrata Dragana Kolunxije, koji je upravo to o åemu sam htio

posvjedoåiti. Ako postoji, naime, u našem jeziku, meðu svim ovim

Srbima, Hrvatima, Crnogorcima, Bošwacima i Muslimanima, Je-

vrejima i Jugoslavenima te svim ostalim koji ovim jezikom govore,

nekoga/jednoga, koji bez ostatka åitavog ÿivota pripada poeziji i

wenim åudesima onda je to ovo dijete Kozare, ovaj zaqubqenik u pje-

sniåku rijeå, ovaj zatoåenik u ruÿi. Jer koliko god on moÿda misli

da je svoj vijek proÿivio uglavnom na Åukarici, iz kwiga se jasno

vidi da ga je proveo zapravo u poeziji, a kwige ãe naravno ostati i

kad nas više na svijetu ne bude.

Nisam ja ovo prvi ni primijetio ni rekao. Mnogi koji su o we-

govim stihovima pisali i govorili (a takvih je kroz sve ove decenije

bilo zaista mnogo i gotovo svi spadaju meðu naša najznaåajnija kwi-

ÿevna imena) ako se u svemu eventualno i nisu slagali, u jednom sva-

kako jesu — u osnovnom i bitnom odreðewu. Da je, naime, još od åasa

kad se pod pronicqivim Daviåovim i Popinim uredniåkim okom

prvi put pojavio na sad veã legendarnim stranicama beogradskog De-

la ovaj vjeåiti mladiã srpske poezije istinski i autentiåni pje-

snik, onaj i onakav kakav se ne postaje veã kakav se tako rijetko raða.

Naðe se u našega svijeta i obiåaj da se preko bitnoga prelazi

kao preko nevaÿnoga, da se biva nešto samo po sebi podrazumijeva

pa se onda ne mora ni naglasiti. Ali zar nije od najveãe vaÿnosti

na vrijeme uoåiti, na primjer, da Dragan Jeremiã i Danilo Kiš (ko-

ji o poetici i umjetnosti opãenito imaju, kao što svi znamo, radi-

kalno opreåne i suprotstavqene stavove) o Draganu Kolunxiji i we-

govom pjesništvu od samog poåetka podjednako povoqno, pozitivno i

dobro govore? Šta nam govori ovaj fenomen? Da je bio u pravu onaj

Francuz (åijeg se imena ne mogu sjetiti, ali åiji pamtim stih) koji

je uskliknuo „Naãi ãemo zajedniåki jezik, o moja suprotna braão!"

Jeremiã i Kiš su neosporno bili ta Elijareva „suprotna braãa",

ali je Kolunxija bio wihov zajedniåki jezik, jezik pjesništva, uni-

verzalni jezik umjetnosti, nešto oko åega se nisu sporili ni oni

koji su se sporili oko svega.

Za pet desetqeãa, koliko mråi hartiju, Dragan Kolunxija obja-

vquje zavidan broj pjesniåkih zbirki. On je, starinskim rjeånikom

reåeno, predan radnik na poqu umjetnosti ili kako bi ovi moderni-

sti rekli on je plodan autor, ali on (to biãe umjetnosti!) jedino ta-

ko i ÿivi. On ÿivi kad piše, kad pjeva. On ne moÿe drugaåije ako

na svijet gleda upravo tim oåima. Jer svijet za pjesnika i nije drugo

do boÿja wiva ispuwena åudesima od kojih on u jednom åasu vidi jed-

no a u drugom nešto posve drugo ili ne vidi ono što svi vide, a vi-

di upravo ono što osim wega i okolo wega nitko drugi ne vidi.

Stoga kad veã govorimo o takozvanom pjesniåkom materijalu (wegovoj

kakvoãi i koliåini) nije na odmet da se opet posluÿimo iskustvom

251

antologije. Ona, naime (Antologija), kao neka vrsta historijskog su-

dije pokazuje kako od mnogog pjesnika nije ostala nego jedna jedina

pjesma, ali je ta jedna od bisera grana, od zlata kovana. Åak i naši

ponajveãi pjesnici poput Disa i Tina neãe toj imaginarnoj Antolo-

giji ponuditi više od desetak pjesama. Je li to mnogo ili malo? Ne

znam, ali znam da je Kolunxija sebi obezbijedio trajno mjesto u sva-

kom pa i najstroÿijem izboru naše novije lirike. Uostalom to (da je

nezaobilazan na našem Parnasu) kao fakat i åiwenicu o kojoj se ne

raspravqa pokazuju i dokazuju i toliki dosadašwi izbori, pregledi,

zbornici, panorame i antologije, a takvih kompendija zaista nije

malo. Ako i nemamo mnogo pismenije åeqadi, bar antologija imamo

na pretek jer ne postoji ništa što nismo opjevali. I jer se uvijek

naðe upuãenih da med cvetjem biraju najqepše.

Akceptirajuãi u potpunosti ono što su o Kolunxijinoj poeziji

vrlo kompetentno ustvrdili naši prethodnici, ja bih se zadrÿao

ovom prilikom tek na jednom momentu, na jednoj da kaÿemo speci-

fiånoj opservaciji. I Sveta Lukiã i Petar Gudeq i Ranko Risoje-

viã i drugi ocjewivaåi i prikazivaåi s pravom upuãuju na izrazitu

prisutnost zaviåaja u korpusu ovog pjesništva, a i sam autor u jed-

nom trenutku kaÿe kako ima osjeãaj da je åitavog ÿivota na ovaj ili

onaj naåin ispisivao svog „zatoåenika", svoju prvu mladalaåku poet-

sku qubav. Jedan je od kritiåara našao da je Kolunxija ostao vjeran

svim svojim temama (neki bi rekli opsesijama, fikcijama, idejama,

uobraziqama), a ja opet nastojim da to vidim iz jednog drugog i sa-

svim specifiånog ugla. Mislim, naime, da je svaki pjesnik u sušti-

ni dijete. Ako je, što bi Ujeviã kazao, za lice pravde neminovno

„biti ludi", za stvar poezije jest jednako tako neminovno biti dije-

te. Sve dok pišemo mi smo djeca, bez obzira na godine, bez obzira

na biološku starost, bolest, iskustvo, umor, bilo šta. Mi na svijet

gledamo djeåjim oåima, mi se wemu (svijetu) prostosrdaåno åudimo,

mi ga u svakom trenutku ponovno otkrivamo kao da ga upravo tad prvi

put vidimo. Sidran, doduše, na jednom mjestu kaÿe „ja nikad ništa

nisam vidio prvi put", ali genijima ne treba vjerovati kad laÿu.

Zato je nama zaviåaj vaÿan, zato iz wega ne moÿemo otiãi sve i

kad smo ga davno napustili. U wemu mi nismo samo kod kuãe, na svo-

me pragu i pod svojim krovom,veã smo u suštini, bivajuãi u wemu, u

svome djetiwstvu, u wegovim znawima i viðewima, osjeãawima i

senzacijama, u wegovim tumaåewima i interpretacijama, u wegovim

na kraju krajeva kriterijima i mjerilima. Kasniji svijet nas ne zani-

ma, on kakav god da je pripada svima, a ovaj djetiwi samo nama. U to-

me je, drÿim, suptilna tajna svekolike pjesniåke umjetnosti i gleda-

juãi tako i na ovo pjesništvo ja sam za sebe pronalazim kquå za va-

qano razumijevawe fantastiånog svijeta djetiwstva na Kozari, na

tom za Dragana Kolunxiju mitskom mjestu.

252

Htio bih da se samo nakratko vratimo u godine kad se mladi

Kolunxija sa svojim doÿivqajem svijeta i wegovih fenomena pojavio

na javnoj sceni, uporedo sa åitavom svojom slavnom generacijom od

kojih toliko wih odavno pripada našoj klasici. Spomenimo samo

one koji su otišli, åije je djelo dovršeno — Branko Miqkoviã, Jo-

van Hristiã, Brana Petroviã i Boÿa Timotijeviã kao ni Velimir

Lukiã nisu više s nama, ali ih se mi uvijek s poštovawem sjeãamo

kad god se spomenu godine u kojima su ti divni mladiãi jurišali na

nebo. Svega dvije godine prije nego što se pojavio Zatvorenik u ru-

ÿi, dakle 1955. godine umrli su Stanislav Vinaver, Tin Ujeviã i

Isak Samokovlija, a u 1956. pojavilo se Popino Nepoåin poqe, Do-

ÿivqaji Nikoletine Bursaãa Branka Ãopiãa, Bihorci Ãamila Sija-

riãa kao i åuvena antologija srpske poezije Zorana Mišiãa. A onda

se 1957. godine, kad su umrli Julije Benešiã, Drago Gervais i Du-

bravko Škurla, pojavio Kolunxija sa svojim prvijencem, Mihajlo

Laliã sa Lelejskom gorom i Branko Miqkoviã sa zbirkom Uzalud je

budim. Godinu dana kasnije umire Isidora Sekuliã, a Stevan Raiå-

koviã objavquje Kasno leto i Miodrag Bulatoviã svoje pripovijetke

pod naslovom Vuk i zvono.

Tako je izgledao naš kwiÿevni ÿivot tih burnih godina kad se

ovaj pjesnik otisnuo na svoju plovidbu dugu pet decenija. Kroz to sad

veã uistinu dugo vrijeme bilo je naravno i uspona i padova i nije

sve uvijek išlo glatko, ali je naš prijateq istrajao i izdrÿao. Åak

ni qubiteqi poezije, ti najdragocjeniji qudi i naši najvjerniji

pratioci, åesto ne znaju s kakvim se sve mukama u ÿivotu pjesnik rve

i bori, kakve sve prepreke mora preãi i savladati da bi stvorio i

saåuvao tih nekoliko krhkih rijeåi koje zovemo pjesmom. Katkad se

neke od tih pjesama još za pjesnikova ÿivota naðu u åitankama i an-

tologijama, a drugi put opet proðu i decenije prije nego što neki

zaboravqeni i zapostavqeni talent zadobije satisfakciju i posmrt-

nu slavu. Bilo je i takvih, sad se vidi ne osobito pronicqivih an-

tologiåara, koji u jednom åasu nisu imali sluha za pjesništvo Dra-

gana Kolunxije (poput Pavloviãa, Palavestre, Mišiãa, Milidrago-

viãa, Kisiãa, Vojvodiãa ili Bogdana A. Popoviãa), ali je u istom

periodu dvostruko veãi broj antologiåara ukazao åast, priznawe i

povjerewe ovom autoru te uvrstio wegove stihove u svoj izbor najbo-

qih pjesama (spomenimo na ovom mjestu samo Tontiãa, Dimiãa, Put-

nika, Pešiãa, Markoviãa, Bogetiãa, Pantiãa, Kosoviãa, Komneni-

ãa, Bleåiãa, Rosiãa, Šimu Vuåetiãa i Vladu Popoviãa, Josipa Pu-

paåiãa i Ivana V. Laliãa, Bojiãa i Zupca, da druge ne nabrajam).

Sudbina pjesnika nije zabadava toliko puta bila onaj trag na

ogledalu pomoãu kojeg su nekoã ustanovqavali da li je još ÿiv onaj

koji umire. Nije sporno da svi qudi kad-tad odlaze sa ovoga svijeta,

ali jedni odlaze bez traga i glasa dok neåiji dah ostaje da lebdi na

staklu premazanom srebrenim nitratom kao nešto neuništivo što

253

lebdi izmeðu ovog i onog svijeta. Da skratim, moÿda se Kolunxija i

neãe sa mnom sloÿiti, ali sad u starosti meni se ponekad uåini da

pjesma nije ništa drugo do ono zvonce što ga veÿu mrtvacu za palac.

Ako smo je dobro iskovali, ona ãe zvoniti i kad umremo.

Goran BABIÃ

SAMO JE TAÅKA SAVRŠENIJA

Ranko Pavloviã, Srÿ, „Rad", Beograd 2005

Nakon svega što je, osobito u posqedwe vrijeme, objavio, poma-

lo nam teško pada da se prisjetimo da je pripovjedaå, bajkopisac

i romansijer, danas jedan od najzapaÿenijih kwiÿevnih stvaralaca

ovih prostora Ranko Pavloviã imao i kraãih lirskih epizoda. We-

govu poeziju pjevali su „vawski" glasovi: davno ideološki, a nedav-

no „zvuci i jauci" u kojima se ratno stradawe stapalo sa guslarskim

pamãewem „neke duboke i strašne prošlosti" kome kolo istorijske

(ne)sreãe ne dozvoqava da se skrasi u predjelu zaborava.

Ta poezija, izazvana dramatikom kolektivnog dešavawa, poput

površinskih tokova filtrirala se kroz kaptaÿne slojeve pjesniko-

vog doÿivqaja i jezika u lirski samogovor u kojem je bilo iskreno-

sti, razuðenih slika i talasavih ritamskih damara, ali koja, ipak,

nije uspijevala da se otrgne gravitaciji pasivnosti, poezije koja se

sluša a ne åita, koja u sebi nosi estradni zvuk, svojevrsnu buånost

koja zaglušuje stišane glasove intime.

Zbirka Srÿ pokazuje zajezgravawe jednog drugaåijeg, liånijeg,

dubqeg spoznawa koje prodire do samih poåetaka stvari i izvorišta

wihovog smisla. Postajemo svjesni da je Pavloviãeva poezija plod

zrelog misaonog i stvaralaåkog iskustva koje postaje vidqivo jezikom

i u jeziku. Svodiva na posebnu vrstu samoenergije, na lasersku zraku

velike prodorne moãi ona razmiåe predmetnu zakråenost, probija gu-

stinu i razrijeðenost sluåajnih stawa duha i materije, vidqivog i

nevidqivog kretawa åestica ÿive i neÿive tvari. Pavloviã dopire

u srÿ. Taj isti „vid tame" dosegao je i Qubomir Simoviã koji je

svoju zbirku naslovio rijeåju sinonimskog znaåewa — taåka. U stva-

ri, i kod Simoviãa i kod Pavloviãa su srÿ i taåka nerazdvojno po-

vezani, oni su umnogostruåeno, sloÿeno, polivalentno (misaono i

smisaono) jedinstvo koje stoji na poåetku qudske i boÿanske egzi-

stencije. Srÿ je nulta taåka postojawa, izvor, primordijalni pokret,

ogoqena elementarnost, sinkopirano znaåewe duhovnog (spiritual-

nog) i materijalnog. Taåka je svuda, prisutna u konkretnosti klice,

254

atoma, ãelije, u bijelim i crvenim tjelašcima koja cirkulišu u

krvnoj struji, u sjemenu i polenu biqaka, zrncima brašna i so-

li, pahuqi snijega, åestici kosmiåke prašine ili sedefnom jezgru

škoqke. Taåka je u grlu, u srcu, na ispruÿenom dlanu prosjaka, u po-

gledu potukaåa zalutalog na besputicama prostora i vremena. Ona je

na poåetku, ali i završetku svih stvari, na kraju svake reåenice, na

kraju pjesme, na kraju snage, mladosti i na poåetku bola. Ona je zgu-

snuta vjeånost, svjetlost i energija, oliåewe savršenstva smisla i

trajawa:

Jer, pod oreolom

od Rijeåi samo je

Taåka savršenija

Taåka jest klica

ona jest trajawe

i jeste Sudwi Dan

Najzad, ona je prvotna suština, pokretaåka misao Stvoriteqa:

Ne bješe li to

Prvotna Suština

iz koje Gospod stvori

sve vidqivo

i nevidqivo

Još se, meðutim,

pouzdano ne zna

da li je Prvotna Suština

proistekla iz taåke

ili je taåka zaåeta

u wenom embrionu

u wenoj srÿi

Oni koji pogledom

razgrãu vrijeme

tvrde da su taåka

i Prvotna Suština

dvije sestre roðene

stopqene u jedno biãe

Prodor u „srÿ i sråiku", inicijalnu taåku postojeãeg nigdje

nije doveden u, kako bi rekao Hugo Fridrih, „poqe krhotina", smi-

saonu dezorijentaciju, hotimiånu „nezbiqnost". Pavloviãeva poezi-

ja, kojoj niko ne moÿe poreãi modernost oåuvala je svoju misaonu i

255

emocionalnu konzistenciju, prozirnost zahvaqujuãi velikoj smisao-

noj provodqivosti stiha åija je rjeåitost znaåajno prisutna kako u

govoru tako i u šutwi. Naravno, posebnost wegove „estetiåke dekli-

nacije", informativni i kreativni kapacitet pjevawa djeluju pod-

sticajno na åitaoca, bude, kako je pisao Eko, wegovu „interpretativ-

nu inicijativu", pomaÿe mu da „funkcioniše".

Otkrivajuãi svijet pjesnik otkriva sebe, pjesniåka stvarnost je,

zapravo, oksimoron wegovog intimnog doÿivqaja. U taåki, u srÿi

nisu samo izvori materije i energije, nego i jezgro kreativnog na-

dahnuãa, pejzaÿ prvotnog jedinstva biãa i univerzuma, polisemiåka

memorija duše koja pamtu svoju djetiwsku nekadašwost. U trenucima

sutonske sawarije Pavloviãa pohodi djetiwstvo („A na veåeru mi / u

samotan sobiåak / sred tamne poqane / pokatkad pristigne / zaåuðe-

no djetiwstvo".), podsticajni kreativni princip svjeÿine i vjeåite

zaåuðenosti. Zaåuðenim oåima i zaåuðenim rijeåima („Pjesnici su

åuðewe u svijetu!") autor otkriva sinkretiåku supstancu iz koje se

ostvaruje fluid wegove imaginacije i konkretnost slika i jezika.

Boja, miris i zvuk daruju viziji jedan naglašeno senzibilan, re-

fleksivan, subjektivan lirski registar. Åini se da je tek u Srÿi

Pavloviã doslutio sva svoja plavetnila. Boja sublimisana u svje-

tlost ne pruÿa samo vizuelni kvalitet nego intenzivira prisutna

psihološka i metaforiåka znaåewa. Ne zeleno („Zeleno, volim te

zeleno!") ne plavo i zlatno nego åista plavet, azur, modrina simbo-

lizuju Pavloviãevo stawe duše, prostore vjeåite åeÿwe, drhtaj stva-

ralaåke egzaltacije. Tu je i miris, miris jabuke, koji u åulima åuva

sjeãawe na neprolaznost vjeåitog vremena djetiwstva, riznice uzbu-

ðewa i raskošnih maštovnih vizija. Tu je najzad zvuk, igra sugla-

snika i samoglasnika, oåaravajuãe pjenušawe slogova kojim se, iz

pehara zaviåajnog jezika, opijala i Desanka Maksimoviã. Pjesnik

sluhom „vidi" oblak snijeÿne prašine åetvoroprega u stepi, pre-

krivenoj nevinom bjelinom cijelca, åuje ono s što se razlijeãe kao

roj ledenih insekata („Pršti suv snijeg ispod saonika / kao prah

mastila ispod nesigurnog pera / ciliãu u wemu grleni suglasnici //

zvone praporci samoglasnika"), sve podsjeãa na blistavi let, fili-

granski vez nenapisanog soneta o zimskom predveåerju.

Sve djeluje prozraåno, lepršavo, osloboðeno teÿine. Ali, samo

pjesnik zna koliko je ta lakoãa teška, koliki napor uma i srca na-

meãe savladavawe bijelog ponora papira, dozivawe zvuka iz duboke

tišine stvari, traÿewe rijeåi kao utoåišta u prolaznom i promjen-

qivom svijetu.

Opåiwen taåkastim sazvjeÿðem qepote i smisla Pavloviã zna

da „poezija poåiwe tamo gdje prestaje stvarnost". Zato se sa strašãu

i bolom baca u procjep stvarnog i nedostiÿnog, u taåku opåiwavaju-

ãe qepote i sladostrasne patwe:

256

Sve ãe na svom mjestu konaåno da se smiri,

samo ãe moje biãe biti daleko,

u potrazi za taåkom u kojoj drhturi srÿ,

samo ãe moja misao biti na putu

na kome stopala ne dotiåu tle

Srÿ je, svakako, najboqa stihozbirka Ranka Pavloviãa ali i

kwiga jedinstvene misaone gustine i poetske ostvarenosti kakva se

odavno nije pojavila na ovim prostorima.

Zorica TURJAÅANIN

POKRIVAWE KUÃE I DOWI KAMEN

Nenad Grujiåiã, Svetlost i zvuci, SKZ, Beograd 2005

Nakon tri kwige izabranih stihova (Åistac, 1997; I otac imati, 2002; Mleå, 2004), dvije zbirke poezije (Snoviqe, 1998. i Ÿivaduša, 1999), eseja, kritika i polemika (Ples u negvama, 1998; Polemi-ke i odušci, 2004) i više izdawa studije i antologije narodnog kra-jiškog blaga Ojkaåa (1988, 1992, 1996, 2003. i 2004), odavno poznatii priznati srpski kwiÿevnik, esejista, kritiåar, polemiåar, kul-turni radnik, a najprije i najviše pjesnik Nenad Grujiåiã, oglaša-va se novom kwigom poezije, Svetlost i zvuci, u izdawu najuglednijesrpske izdavaåke kuãe, Srpske kwiÿevne zadruge iz Beograda, „zatva-rajuãi" tako jedan sedmogodišwi ciklus, biblijski „ugojenih krava".Zaista, produkcija koja je rijetka i osobita i u jaåim i razvijenijim(bogatijim) narodima i nacionalnim kwiÿevnostima.

Kwiga je komponovana iz dva obimom skoro podjednaka — po

formalnim kriterijumima odijeqena — „ciklusa": Beli versi (slo-

bodni, „bijeli" stih) nasuprot Zvona rime (jasno je, naravno, „vezani

stih"), što sve nije samo spoqwa nego poåesto i suštinska, „tekton-

ska" razlika. Oba ciklusa, pri tom, donose ranije, znane i objavqi-

vane pjesme našeg Autora, ali je prvi obogaãen sa šest novih „na-

slova" uz kquåni sadrÿaj cijele tvorevine, poemu Pokrivawe kuãe, o

kojoj ãe, naknadno, biti više govora. Pjesma Davorija u åijem naslo-

vu slušamo i odziv velikom Vršåaninu, J. Popoviãu Steriji i „gu-

sta" poema u pet pjevawa, S kraja i s poåetka (1—5) sadrÿajna su no-

vost drugog ciklusa, tako da — sagledavajuãi sveukupno kwigu Sve-

tlost i zvuci — moÿemo govoriti i o novom i o starom, i o „pozna-

tom" i o „nepoznatom" Grujiåiãu.

Odavno su u wegovoj poeziji opazili te lirske akorde, taj „kva-

litet melanholije i sete", odnosno da upravo lirizam „presudno uti-

257

åe na pojavu kohezionog elementa",1 u inaåe raznovrsnoj i raznorod-

noj poeziji našeg Autora. A Slavko Gordiã je još ranije uoåio setnu

skepsu, oslowenu na „lirsko jezgro".2 Da. Nenad Grujiåiã jeste pje-

snik, ne samo po ostvarewima i onim što ostavqa meðu koricama

svojih brojnih kwiga nego i po osobenom osjeãawu svijeta; po pogledu

na svijet koji svjedoåi, pjesniåkom. Pjesnik je poeta i u svakom åasu

svoga „profanog" ÿivota, kako ne bi bio u svijetu glatkih versa i

umilnih slikova.

Kvaliteti poezije našeg Autora su odranije znani i poznati.

Ni izbori mu nisu „strani", na prvi pogled ni nove pjesme ne do-

nose neka vratolomna odstupawa… Pa, ipak, ova najnovija kwiga sti-

hova jeste korak daqe (više?) u poetskom razvoju pisca koji je sa

ovim naslovom potvrdio svoju qudsku i autorsku zrelost. A zrelost je

sve, recimo sa Šekspirom i Hamletom.

Grujiåiã je znatiÿeqan pjesnik: slabo da ima tematskih i mo-

tivskih obima u koje nije „zaoravao", ali „šta je novo pod kapom ne-

beskom"? Ima li ijedne „teme" a da veã nije opjevana u Ilijadi i

Odiseji? Novost i novina, taj tako ÿeqeni autorski osobeni „peåat"

i ÿuðeni dah ekskluziviteta u poeziji Nenada Grujiåiãa postiÿe se

na spoqwem-formalnom planu (prozodijske uslovnosti, oblici, teh-

nika, potom leksiåka i „drugaåijost" funkcionalnih podstilova: ÿar-

gon-argo, dijalektizmi, arhaizmi ili neologizmi. (Kovanice, sa di-

rektnim „podsjeãawem" na Lazu, Branka ili åak i Kodera, iako kon-

tekstualno moÿemo da ih doÿivimo i kao svojevrsnu a nenapadnu pa-

rodiånost samog tog postupka kao „imanentnog" poetama.)

Uz sonet (i vijenac!) kao dominantna impresija nakon susreta sa

Grujiåiãevom poezijom, nameãe se odmah i bespogovorno zaviåaj, kao

iskon i dowi kamen ne samo ove poezije nego i ukupnog Autorovog

biãa i bitisawa. Mnogi su veã pera i zube „istupili" na ovoj meði

Nenadove pjevanije i tome se, uglavnom, nema mnogo šta ni dodati ni

oduzeti: Ÿabar, Nedeqa, Pevanija, Oåevi motori a posebno Kaca stoje

kao parapeti na avliji duše našeg Autora.

Ako je taåno (i u nauci, „fiziåeskoj", prihvaãeno) da i svje-

tlost moÿe da piše (svjetlopis je jedno od „zaboravqenih" imena fo-

tografije!?), onda bi se moglo prihvatiti naše ubjeðewe kako je i

sam naziv ove najnovije kwige Nenada Grujiåiãa „šifrovan" ili za-

pretenog, namjerno „zamagqenog" znaåewa (osnovna odlika prave poe-

zije je da ne donosi jedina i konaåna tumaåewa): spoj jednine, svje-

tlost i mnoÿine (izraÿene namjerno starinskim oblikom, uz posti-

zawe efekta „patine" i trajawa!) zvuci, samo je naoko neusklaðen,

„nesloÿen" u broju. Jer, pogledajte samo koliku mnoÿinu „foto-gra-

258

1 Dušica Potiã, Lirski akordi, Pogovor, u: Nenad Grujiåiã, Svetlosti zvuci, Izabrane i nove pesme, SKZ, Beograd 2005, 205.

2 Navod prema D. Potiã, isto, 206.

fija" ispisuje u svakom trenutku „jednina" svjetlosti! Dakle, mi

ovaj naslov tumaåimo i „åitamo" kao slike i zvuci. A to veã otvara

prisjene i prizvuke drevnosti i drage prošlosti… Onaj davno opa-

ÿeni Grujiåiãev „lirizam"…

Ko prizove u sjeãawe esejistiåke, prozne a lirske zapise Vlada-

na Desnice (u širem smislu i on je Grujiåiãev „zemqak"!) iz Proqe-

ãa, osjetiãe, odjednom, kako se i ovaj pjesniåki naslov otvara na ne-

ku „drugu" stranu, skoro do onostranog: samo je svjetlost u sinestezi-

ji sa zvukovima u stawu da iscrta arabeske duše. I, da to bude poe-

zija!

Pepel kruga, Šušaw duše, Odsutni prostori, Neåist, Mali za-

kon, Tako to iz Belih versa i Davorija iz Zvona rime donose i poe-

tiåki ali i autopoetiåki „sadrÿaj", kao odraz teÿwe da se svemu da

prihvatqiv i razumqiv oblik; da se imenuje i, tako, odgonetne. I

tajna svijeta i magija poezije. Ali i mjesto pjevaåa u tom kosmiåkom

„saodnosu" izmeðu Tvoraåke sile i snage stvorenog.

Oduvek je srma u špiqama reåi, oduvijek su rijeåi vreli udarci

po nakovwu svetla. U Šušwu duše Grujiåiã je zapjevao punih pluãa

iz jasna grla: klasiånim pjesniåkim poreðewem (dan se otvara kao

orah), ali i „prikrivawem smisla" — karakteristikom prave poezije,

u kojoj Nebo zbira krivuqe mozga i lipti zapaqena rima. Metafora kao

„skraãeno poreðewe", i sinestezija kao tehniåko sredstvo, pokazuju

se kao posebno djelotvorni pri uspostavqawu komunikacije i vaspo-

stavqawu smisla.

Davorija, pak, kao da je u dosluhu sa nekim stihovima savreme-

nika, što istovremeno svjedoåi i emanaciju duha naroda u duhu vre-

mena. (Sjetimo se distiha Ðorða Sladoja ili wegovog Plaåa Svetog

Save; prizovimo jecaj Rajka Petrova Noga iz Voÿdovaåke crkve i

inih, i — eto gotovog posla. Ne zaboravimo, nikako nije sluåajno da

su oba pomenuta Pjesnika odlikovana preðašwim nagradama „Sken-

der Kulenoviã"!). Kao da jedan-isti, utrojeni vapaj istog srpskog roda

odjekuje sa svih strana: i sa Borija, i od Uloga i ispod Kozarice,

duÿ krvave Sane. Vapaj da se „razboÿeni narod" kako pjeva Grujiåiã,

prikupi i sabere. Makar pod onu, Tarabiãa šqivu…

Davorija je niz od devet distiha ispjevanih u poåast „ocu svih

Srba" svetome Savi, okupqenih ispod svojevrsnog „mota", Svetite-

qevog pouka da vaqa „i pre smrti biti mrtav", što je tumaåewe mo-

naškog postriga i odricawa od svega plotskog, pa i od samog ÿivota

(Ko umre pre smrti, neãe umreti kad smrt doðe!) i najjasnije od svih

novih Grujiåiãevih pjesama pokazuje u kome smjeru se (izgleda!) kreãe

Pjesnikova misao. Vidjeãemo…

„Nenad Grujiåiã implicitno priziva i narodnu poeziju i, saistanåanim osjeãajem za jezik, usmenu kwiÿevnost postavqa kao legi-timni vid kwiÿevne tradicije, a wenu reaktualizaciju, weno krea-tivno usvajawe i nadgraðivawe, kao relevantan vid modernog pisa-

259

wa", u pola glasa zakquåuje Dušica Potiã u pogovoru. I ne samo to,i ne samo toliko! Bliÿe istini bila bi konstatacija da je pjesni-štvo Nenada Grujiåiãa (wegov, nama, boqi dio!) nezamislivo bezoslawawa ili pozivawa na narodno naslijeðe. Ne samo, naravno, onošto je najvidqivije, ono iz prvog plana i „na prvu loptu", ono oj-kaåko (znamo koliko je naš Autor posvetio paÿwe, truda i qubaviwegovawu oåinskog i majåinskog, „ojkaåi" ali i drugome što je vezanoza zaviåaj i zasnovano na zajedniåkom nam nacionalnom predawu i ba-štini).

Gotovi pjesniåki modeli i „kalupi", ali i rudarsko kopaweispod gorwih slojeva, u dubinu jezika i „arhetipskog" naslijeða, je-ziåke „zavrzlame" i obrati, leksika, metaforiånost i zvonkost, sa-mo su površinski znaci vezanosti Grujiåiãeve za epsko i usmenonaslijeðe, wegovu åvrstu ukorijewenost u narodnu baštinu ali iukopanost na lirske pozicije (koje su nam, ne zaboravimo, takoðe„tradicionalne", jer one vukovske ÿenske pjesme pjevali su i mu-škarci!). Nasleðe epsko, pozicija lirska; što bi rekao pokojni Niko-la Koqeviã…

„Pomog'o mu Gospod Bog, / rodila pšenica bjelica / i sitnadjeåica" pjeva Autor Pokrivawa kuãe, zazivajuãi i klikujuãi svojesvijetle prethodnike-narodne pjevaåe, a posredno i „najskupqu srp-sku rijeå", sveto Kosovo. Jer, åim iko u Srba pomene „pšenicu bje-licu" (kao što je taj poetski zijev i brisan prostor još davno „na-selio" veliki Vasko Popa wegovom kosom, koji dok mlad mesec kosipšenicu bjelicu u pjesmi Kosovo poqe, istovremeno biva i ptica alii crni vjesnik smrti, neumitni „kosac") odmah je tu u prizivu iCar muåenik, „junaåko koqeno", za vjeru stradali Lazar, a sa wimesrpski hrišãanski ratnici posjeåeni na sudbonosnom poqu u onomestrašnom danu, utorniku, varovnom, sudwem Vidovdanu. Preplet iz-meðu Kneÿeve kletve (u narodnom naslijeðu) i sveåarsko/nazdravi-åarskog tona i pozicije iste sintagme u Grujiåiãevoj poemi, åinikquåno mjesto, „taåku praÿwewa" a istovremeno i „puwewa" smisla:Lazareva kuãa biva, jeste oburdana, a „Mitar Šiqeg iz Gomjenice /pokriva svoj dom". I ne samo to; ne samo toliko: „kletva" postaje„zakletva"; na onom najgoråijem stihu, i najcrwoj prijetwi, NenadGrujiåiã lomi arhetipski usaðenu slutwu neumitnosti i priziva, za-ziva od srca poroda, „rodila mu… i sitna djeåica"!

Ali, ne svršava se svjedoåewe o spletenosti savremenog lirskogpjevawa sa wegovom epskom potkom na jednom åvoru: „Iz Becnerovoggaja — / dva vrana gavrana nadlijeãu åudesno…" Aktivni „dramski li-kovi" (o tome ãemo još koju, potowu) su „braãa Jugoviãi" doduše „izBusnova", ama ipak, Jugoviãi… Ne rekosmo li veã, naslijeðe epsko, apozicija lirska…

Ukquåena a samim tim preoblikovana, i narodna poslovica i

dosjetka naselila je Grujiåiãev stih: nema smrti bez suðena dana; ili

još prisnije: sit gladnom ne vjeruje.

260

Napose i obaška podsjeãamo da svojevrsno „vezivno tkivo" ove

poeme predstavqa autentiåno pjevawe, „ojkaåko", narodno naslijeðe,

natpjevavawe, izdvojeno i grafiåki, kurzivom; ne samo ono što je

negdje i nekad (izvorno) pjevano nego i u tkivu umjetniåkog (naknad-

nog) „teksta" pjevqivo. Rijetko se u savremenom srpskom pjesništvu

moÿe naãi tako oåigledan primjer ukquåivawa „dokumenta" i stvar-

nosnog u funkciji lirskog. Zabiqeÿeni ovdje, ovi stihovi postaju i

nešto više od onoga što su prevashodno bili („narodni", usmeni i

prigodni), ali i svojom vlastitom osobenošãu te zraåewem i isija-

vawem znaåewa, dodaju umjetniåkim (individualnim) stihovima obrise

kojima se Pokrivawe kuãe uzdiÿe iznad i izvan pukog literarnog po-

kušaja biqeÿewa stvarnosti, „pseudo-dokumentaristiåkog" i patvo-

renog podraÿavawa.

Istaknuti i u našem podnaslovu, dramatiåarski postupci u po-

emi prividno su skriveni ustaqenim grafiåkim izgledom „stihov-

nog niza", ali se jasno ocrtavaju, veã od samog poåetka: šta je drugo

ako ne (poetska — takoðe — doduše!) dramska didaskalija, åitav niz

slika, od samog poåetka poeme; smještawe radwe u „dekor", opis

„scenografije", definisawe „likova"-aktera, i „protagonista" i „an-

tagonista", pa — konaåno — i „radwe", sve od „zapleta", preko „kul-

minacije" do „raspleta"?

Izdvojeni i grafiåki, znakovima navoda, tu su „monolozi" ne-

kog nevidqivog åauša, glas „iza kace", „narator" ali i (oåigledno)

glavni lik-akter. Åesta (jeziåka, ritmiåka!) nabrajawa doprinose raz-

voju (unutrašwe) napetosti, adekvatno strukturi razvoja dramske rad-

we, a „ojkaåki" stihovi su — nije preslobodno, provjerite — u pozi-

ciji antiåkog hora… Dovoqno je, za ovu priliku i ovoliko da bi se

potkrijepila naoko smjela ali odrÿiva pretpostavka o „dramskom" i

dramatiåarskom u poeziji Nenada Grujiåiãa, napose poemi „Pokri-

vawe kuãe".

I, na kraju ali nikako najmawe vaÿno: dva puta se u poemi javqa

priziv „pjesnika sa Paleÿa". Kao da je Autor naslutio ovaj blistavi

susret sa Skenderom… Poema Pokrivawe kuãe ponovo pokazuje da naj-

boqe stihove Nenada Grujiåiãa obiqeÿava autentiåna zaviåajna tema

i leksika; predaåka semantika i srpski dowi kamen. Ovim je, zaista,

pokrivena kuãa poezije i pedeset godina ÿivota autora…

Branko BRÐANIN BAJOVIÃ

261

PJESNIÅKI DIJALOG SA SOBOM

Predrag Bjeloševiã, Sjenka i svod, „Brankovo kolo", Sremski Karlov-ci 2005

Qubiteqima i znalcima poezije na prostoru srpskog jezika,

Predrag Bjeloševiã poznat je kao pjesnik koji pripada relativno

maloj grupi onih koji su se bavili ili se još uvijek bave åudom zva-

nim jezik. Od prve zbirke, on je izabrao svoj, odjelit put kojim se,

kako bi to istoåwaåki mudraci rekli, rjeðe ide — ispitivawe i

propitivawe jezika u svim smjerovima, sasvim samostalnog, oznaåe-

nog zaviåajnom melodijom, gnomiånim grupama slova, rijeåi, oksi-

moronskim otkriãima, nadrealnim i nonsens konstrukcijama. U tom

poslu on je koristio iskustva svojih prethodnika i savremenika, vi-

še kao inspirativnu podlogu za vlastita traÿewa nego kao gotove

obrasce. Uopšte, Bjeloševiã u svom ukupnom umjetniåkom radu (sada

i u umjetnosti za djecu) nastoji da bude do kraja svoj, beskompromisan

i elitistiåki orijentisan.

Kod poezije je uvijek rijeå o åudnom odnosu pjesnik — jezik, gdje

se uspostavqa meðuzavisnost u kojoj se ne zna ko koga podstiåe, vuåe,

koristi i poništava. I kod Predraga Bjeloševiãa kao da je jezik

sam kråio svoj put, bremenit jezik, ne prazan, surogat jezika, uspo-

stavqao odnos prema stvarnosti, osjeãajnost vremena, sve one stare i

znane pjesniåke kategorije nalazile su svoje mjesto i u najboqim Bje-

loševiãevim pjesmama prelazeãi u wih direktno iz tog i takvog je-

zika. Pri tome se on nije odricao radikalnijih pristupa, ali što je

pjesniåko iskustvo raslo, sve više u samu pjesmu ÿivot je unosio

svoj smisao, pokazujuãi ipak da je jezik wegov proizvod i da moÿe je-

dino biti u wegovoj sluÿbi. Sve ostalo je uvjeÿbavawe zanata kroz

bogaãewe alata. Naroåito u dvije prethodne zbirke, Govor, Tišina i

U strahu od svjetlosti, damara snaÿan prodor stvarnosti, ratnih i

poratnih uÿasa, paradoksalnosti qudske i neshvatqive svakodnevne

pragme.

Naslovivši svoju najnoviju poetsku zbirku zagonetnim nazivom

Sjenka i svod, Predrag Bjeloševiã je ostao dosqedan svom dosada-

šwem pjesniåkom putu dodajuãi mu novi beoåug, potragu za svijetom

izgubqenih iluzija. Veã u uvodnoj pjesmi Pjesma o sjenci suoåavamo

se s tim kquånim pitawem, na koje pjesnik ima jedini moguãi odgo-

vor „Sriåuãi po ne znam koji put / slovo po slovo rijeå po rijeå".

Ali, moÿe li se na takav naåin ponovo stvoriti svi bivši, stvarni

i sawani svjetovi? Osnovno pitawe, gdje smo mi, u svojoj ili tuðoj

sjenci, pod åijim svodom, izvlaåi se iz stihova i stvara svoj svijet.

Na wega se odmah nadovezuju nova, jer umjetnost jedino to i moÿe, da

postavqa pitawa. Kroz igru ÿivota, mogu li se vratiti prisnost i

nevinost prvog svijeta kada su stvari bile to što zaista jesu? Gdje su

262

nestale, gdje se sakrile, okamenile, u nešto novo pretvorile? Sam

pjesnikov subjekt je s one strane ogledala, u wemu se pjesnik više ne

prepoznaje:

U ramu vremena stoji

u zlatnom ramu prošlosti.

Ko si, šta si, gdje si? Stara a nova pitawa iskaåu iz busije da

podsjete pjesnika i åitaoca na osnovni imperativ ÿivota — ostavi-

ti trag o svome postojawu. Ne biti samo åovjek s kapom ili bez we

na glavi, u svojoj ili tuðoj sjenci, nego biti onaj koji ãe prije ko-

naånog bjekstva, bez pozdrava naåiniti nešto, izaãi iz sjenke i bi-

ti wen subjekt.

Rijeå je o klasiånom pjesniåkom šematizmu, kada se veã odma-

klo od poåetka, kao da bismo se rado vratili tamo gdje smo bili,

sumwajuãi da smo išta uradili. Tako gledano, prošlost, djetiwstvo,

mladost, jesu one ÿivotne taåke u kojima je ÿivot zvonio, velik i je-

dinstven — jer je imao ono što se nekada zvalo „svijetla buduãnost".

A šta je to, u stvari, bilo? Moÿda samo svjetlost u krošwi koju pje-

snik pokušava da „ponovo u krošwu olistalu dozove".

Moÿe li to pjesma, ona koja je nekada bila poput velikog crkve-

nog zvona što je najavqivalo sveåanosti? Pjesnik u to sumwa.

„Moã pjesme kao da jewava Dušo / u oklopu metalnog vremena".

Pjesnik postavqa sebe u oštar odnos prema društvu, prema svijetu,

zadrÿavajuãi ali i preispitujuãi ono nekadašwe povjerewe u pjesmu,

koje je od wega stvaralo demijurga. Kroz unutrašwu, egzistencijalnu

jezu, pjesnik osjeãa da se ta potka istawila i da se teško na woj vi-

še moÿe tkati. Šta, dakle, da radi? Zar mi zaista „sav prizor ne-

moãno promatramo"!

Sjetio se pjesnik svojih nekadašwih moãnih rijeåi, razaraåa

smisla, detonatora novog vremena. Gdje su one sada? Moÿe li se ne-

što s wima u ovom novom lovu? „Jer brze rijeåi su samo brze / i li-

jepe kao srne", teško je s wima bilo šta ozbiqnije uraditi. One ne

pripadaju ovom svijetu gdje urlaju bijesni psi upuãeni „u lov / na ta-

janstveni smisao rijeåi". Bjeloševiã je naroåito osjetqiv na to

vjeåno i goruãe pitawe odnosa svijeta prema pjesniku, potencirano

danas do potpune ili ignorancije ili kritikovawa zbog ovog ili

onog zastrawivawa. Šta se desilo danas i ovdje? „Praznina se na-

slonila na prazninu / Svrdla pišti cijuåe".

Ali pjesnik svijet svoj u sebi nosi, „edenske vrtove u grudima

otkrio si", koji su opravdawe samog tragawa, koje jeste samo sebi

svrha samo ako „zrnce svjetlosti blista" na dnu sita kroz koju se is-

piraju ÿivoti i snovi. Tek tu moÿe pjesnik da kaÿe da „i svjetlost

mraka je stala".

263

Našavši se na uzvisini s koje vidi i svoj ÿivotni i svoj stva-

ralaåki put, on priziva „nedosawani san o jutru" u koji ãe se jednom

kroåiti, kao u obeãanu zemqu. To ãe biti dan potpunosti, dan ostva-

renosti, kada ãe åovjek najzad osjetiti jedinstvo s prirodom i sa sa-

mim sobom. Kao da se tu koncentriše sav pjesnikov racionalni i

iracionalni napor, da se preðe taj naizgled mali razmak, izmeðu

dvije taåke koje dijeli samo prozorsko staklo, ali gotovo cijeli ÿi-

vot, gotovo sve što bi se moglo dogaðati i sawati. Jer, nema tu pro-

laza, ostaãe igre sjenki, ostaãe san, ostaãe rijeåi kojima se ostvaruje

moguãe-nemoguãi most i prodor, veza i proÿimawe. I daqe ãe se

iãi uporedo s nekim, tim sveprisutnim svojim nekim, sebe-nekim,

uz iluziju da se ide skupa. Samo tako se ostvaruje istorijska, dijahro-

nijska vertikala predaka i potomaka, bogova i vjernika.

Gdje je u stvari obeãana zemqa, prostor obasjan suncem, suprot-

nost ledenom dobu iskustva, mudrosti, vremena bez iluzija? Moÿda u

djetiwstvu, u koje se upuãuje pjesnikov alter ego, ali opet s one stra-

ne stakla, s one strane vitrine u koju se zapravo uãi ne moÿe jer je

to moÿda svijet bez sjenki.

U tri završna soneta, Predrag Bjeloševiã saÿima svoje pje-

sniåko iskustvo, deklarišuãi svoj pjesniåki elitizam, naslawawe

na prethodnike ali uz potpunu slobodu, i konaåno povjerewe u takav

pjesniåki koncept, koji je bio i ostao potraga „za dalekim lijepim

novim". Tu ãe biti mjesta i za emocije i za sve moguãe pjesniåke eks-

perimente, jer „åuvar krajnosti krajnostima sve zavodi".

Kao što je åinio u prethodnim zbirkama i u kwizi Sjenka i

svod Predrag Bjeloševiã koristi svoj prepoznatqiv pjesniåki go-

vor, sugestivan, gotovo propovjedniåki, åesto zapovjedan. Ostvaruje

se najåešãe direktnim obraãawem, åas drugom, koji je prikriveno ja,

åas svima nama, åitaocima, koji je opet on, åas bilo kome, dakle,

uvijek, sebi i samo sebi. Zašto onda na ovakav naåin, umjesto da se

govori u tzv. ich-formi? Biãe da je to stoga što se ÿeli izbjeãi

privatnost, neobaveznost, odvojenost od ÿivota gdje kquåa, gdje se

dogaðaju stvari vrijedne poezije. Ovakav naåin izvlaåi pjesnika na

vjetrometinu savremenosti, odvaja od wegove kule od slonovaåe, pita

ono klasiåno „pjesniåe znaš li svoj dug". Zna, kako ne bi znao, da

ide svojim putem, da piše poeziju u kojoj ãe se osjeãati damari wego-

va srca i lomovi i dileme wegove duše i „u kojoj neãe biti sred sna

mjesta nesnu".

Ranko RISOJEVIÃ

264

PESIMIZAM I HUMANIZAM

Risto Tubiã, Uloga zla u istoriji, „Narodna kwiga"/„Alfa", Beograd2005

Ogledi sabrani u ovoj kwizi razmatraju temeqna pitawa meta-

fizike kao što su: Apsolut, Bog, istorija, sloboda. Jedna nit je pro-

vuåena kroz sve tekstove, a to je problem odnosa metafiziåkog i

istorijskog, uz svest o treãem momentu koji ih povezuje: dimenzija

lepote i umetniåkog stvaralaštva je presudna za ontološku pojavu

sveta, a time i za wegovo razumevawe i vlastito samorazumevawe. Ne-

govan stil autora ima znatnu epistemološku vrednost.

Velikom poqskom filozofu Lešeku Kolakovskom posveãen je

prvi ogled: U potrazi za apsolutom; Bog ili epistemološki nihili-

zam. „Nekonsekventni skepticizam" Kolakovskog predstavqa pokušaj

da se shvati Neograniåeno i Neshvatqivo, da se objasni beskraj i de-

finiše ono što se definisati ne moÿe, da se iskaÿe ono neiskazi-

vo. Samo jezik paradoksije moÿe ukazati kako „Apsolut, u svojim naj-

radikalnijim formama — neopaÿeno prelazi u ništa". Tragawe za

posledwim osnovama isto je tako neotuðiv deo qudske kulture kao

što je to i poricawe legitimiteta tragawa. Zapravo, moguãe je kre-

nuti samo tim, naoko obeshrabrujuãim putem, gde je Apsolut = ništa:

„A buduãi da je Apsolut, jednako kao i vrijeme (a ono je wegov pora-

ÿeni, no i daqe prisutni neprijateq), nemoguãe pojmovno svesti na

bilo šta drugo, wegovo ime, ukoliko ono uopšte postoji, jeste Ni-

šta." Tako bi se horor metafizike sastojao u tome što jedno Ništa

spasava drugo Ništa od wegovog Ništavila. Ovde smo sasvim blizu

principu dvojakog Ništavila Jovana Damaskina i wegovoj tvrdwi da

je „neprobojna tama" naziv za jedan jedini princip (ili poåetak)

svemira, a Hegelova teza da je åisto biãe åisto ništa, samo je pogo-

ðena preformulacija Damaskinovog pojma ništavila: „I evo nas po-

novo u suoåewu s metafiziåkim uÿasom: ako zaista ništa ne postoji

osim Apsoluta, onda je Apsolut ništa; a ako istinski ništa ne po-

stoji izuzev mene, u tom sluåaju ja nisam ništa."

Moguãe je ponuditi kquå za ideju Apsoluta, a to Kolakovski åi-

ni uzimajuãi reåi Dostojevskog: „Ako Boga nema, sve je dozvoqeno."

Ne radi se samo o moralnom pravilu nego i o epistemološkom naåe-

lu: „Opravdana upotreba pojma 'istina', ili, åak vjerovawe da se

'istina' moÿe opravdano pripisati našem saznawu, moguãi su samo

pod pretpostavkom apsolutnog Duha." Alternativa Bog ili epistemo-

loški nihilizam ne izgleda kao dobro rešewe. Filozofija kao ele-

ment mitske svesti mora znati da su spoznajni akti, koji se pozivaju

na temeqe biãa, åin vere. Zato je Kolakovski prihvatio veru u apso-

lut, rizikujuãi izlagawe ozbiqnoj kritici. Zapravo, radi se o åuve-

noj „opkladi". Postoji jedna, åini se osnovna opcija, ili priznawe

265

da Apsolut postoji ili pristanak na apsurd. Na kraju, metafizika i

religija imaju isti ili bar sliåan status. I jedna i druga predsta-

vqaju doÿivqavawe sveta iskustva kao smislenog kroz relativizaciju

do neuslovne realnosti koja svrsishodno povezuje pojave. Autor sma-

tra da Kolakovski gubi nadu u filozofsko (racionalno) nalaÿewe

epistemološkog apsoluta i da celinu novovekovne filozofije pre-

nosi u sferu mita. Mitsko osmišqavawe sveta nije ni istinito ni

laÿno, a izroðavawe mita u doktrinu predstavqa degeneraciju vere:

„I baš na taj naåin ime degenerisanog mita treba pripisati åita-

voj novovekovnoj filozofiji, a u prvom redu wenoj racionalistiåkoj

osi od Dekarta ili Tome Akvinskog…" Mit koji nije degenerisan za

svoje pristalice osmišqava svet wihovog iskustva transcendencije.

Mit nije ni istinit ni laÿan, niti teÿi za istinom. Zato je moguãe

filozofiju odrediti kao mitotvoraåku delatnost usmerenu na egzi-

stenciju. Stil mišqewa „nekonsekventnog skeptika" graniåi se sa

mišqewem paradoksije.

Ogled nastao povodom 200-godišwice roðewa Artutra Šopen-

hauera, Metafiziåka ludost ili pokretaåka snaga istorije zapoåiwe

zanimqivom razlikom izmeðu åuðewa i patwe kao imanentno filo-

zofskih motiva. Šopenhauera je vlastito iskustvo pouåilo da nije

åuðewe, kako su mislili Platon i Aristotel, nego patwa, poåetak

filozofije. Åini nam se kako razlika izmeðu drevne i moderne po-

bude nije dovoqno ispitana. Uxbenici istorije filozofije pod mo-

tivima istraÿivawa åešãe prikazuju Aristotelovo i Platonovo sta-

novište, konsekventno negirajuãi aspekt åuðewa, baveãi se prihva-

tawem ili odbacivawem uåewa, u skladu sa prihvaãenom metodolo-

škom aparaturom (izuzev, donekle, fenomenološkog pristupa poået-

ku). Gubqewe åuðewa izgleda nije sluåajno, u savremenom svetu po-

stoje izgleda osnovniji motivi za bavqewe filozofijom. Te savreme-

ne motive Šopenhauer sledstveno razvija u vlastitoj filozofiji.

Šopenhauerova zbirka bednog, uÿasnog i odvratnog stav je objek-

tivnog opservatora koji se zanima za svet kakav on jeste, a ne kakav

bi trebalo da bude: „Iz slijepe ulice u kojoj se našla wemaåka fi-

lozofija Šopenhauer je vidio samo jedan izlaz: trebalo je priznati

iskustvo za jedini izvor saznawa… Znawe o uslovima svekolikog mo-

guãeg iskustva trebalo je zahvatiti iz iskustva. Rješewe zagonetke

svijeta mora proizaãi iz samog razumijevawa svijeta. Zadatak meta-

fizike ne sastoji se u tome da se zaobiðe iskustvo u kom nam je svi-

jet dan, nego u tome da se ono do kraja razumije, jer je vawsko i unu-

trašwe iskustvo izvor svekolikog saznawa." Pridavawe vaÿnosti

iracionalnom naglašava vaÿnost iskustva kao jedine forme nepo-

srednog kontakta sa stvarnošãu. Ako je sve bezumna slepa voqa, nema

nikakvog govora o napretku u istoriji. Slepe strasti i bezumne te-

ÿwe veåno se sukobqavaju u besmislici istorijskog dogaðawa: „U po-

vesnom zbivawu vidimo isto što i u kaleidoskopu: pri svakom okre-

266

tu, uvjek se vide iste stvari, samo u drugim konfiguracijama, pokazu-

je se, zapravo, samo beskrajna patwa voqe za ÿivotom, koja uvijek s

novim osobinama izvodi istu tragikomediju." Istina, istorijski

pesimizam i antivrednosni stav prema ÿivotu teorijski se moÿe

proglasiti ali se on ne moÿe ÿiveti. Veã je uÿivawe u samopotvr-

ðivawu liånosti povezano sa širewem ÿivotnog stava s devizom to-

lerancije, saÿaqewa i rezignacije od svake društvene delatnosti.

I nama se åini da je pesimizam danas jedini smisleni stav, a

wegov antiistoricizam izbegava kobnu konstruktivistiåku grešku,

koja u ime razvoja i razuma uporno obesmišqava neponovqivu vred-

nost liånosti: „Pesimizam sam po sebi, naravno, nije nikakav ni

kvalitet ni antikvalitet; tek u umjetniåkoj transformaciji, tek u

wegovoj filozofskoj klasiåno jasnoj prozi koja obznawuje ono što je

iz najveãih dubina, ono što je 'iz najtamnije noãi', on dobiva izvje-

snu vrijednost. A tada je to olakšawe, utjeha, pa i qepota."

Zakquåni ogled, Uloga zla u istoriji, polazi od kategorije sa-

kruma, bez koje nije moguãe razumeti zlo. Tek ukoliko smo (bar im-

plicitno ili hipotetiåki) uvereni u postajawe Boga moÿemo se za-

pitati otkuda zlo u svetu. Da bi se postavilo pitawe do koga je sum-

wa dovela, mora se napustiti konsekventni skepticizam. Svako pi-

tawe predstavqa izraz naše dubinske nekonsekventnosti prema Ni-

štavilu apsoluta. Filozofija je metodski ateizam, ali u svojoj su-

štini wena pretpostavka o postojawu istine je religioznog porekla.

Samo korak daqe od te nekonsekventnosti leÿi åuveni paradoks slo-

bode — najopasnije su one politiåke ideje koje smeraju da qude uåine

sreãnim: „Nije vaÿno u kojoj su mjeri utopijske slike buduãeg raja

obrazloÿene racionalnim razlozima, åitav poduhvat u osnovi vodi

nasiqu i represiji." Zato je nemesijanski humanizam najåešãe dubo-

ko pesimistiåan.

Risto Tubiã piše o još jednom strašnom paradoksu: U kompo-

ziciji istorije svijeta sadrÿana je lepota! Zlo je besmrtno iako je

ovaj svet lep, umetniåki lep, savršeno umetniåki lep. Teška je to

zagonetka, ali na woj stoji celokupna umetnost, a pogotovo romanesk-

no delo Selimoviãa i Andriãa: „U Trupu, toj alegoriji istorijskog

sadrÿaja i preteÿnim dijelom istorijskog iskustva, smisla i zakqu-

åivawa, vrijeme je glavna dimenzija, a odnos qudskog zla, koje je na-

padno, i qudskog dobra, kojim se odrÿava kontinuitet, dat je u traja-

wu i mijenama." Tradicionalne teodiceje našle su naåin kako da

izaðu na kraj sa postojawem zla u svetu. One nas uåe kako u bedi onih

koji su osuðeni na muku svetli nepogrešiva boÿanska pravda. U mo-

dernoj verziji teodiceja se javqa kao problem racionalnosti istori-

je. Iskušeno zlo otkriva navodno višu racionalnost istorije, ÿr-

tva nikad nije uzaludna, ona se prinosi na oltar Celine. Po autoru,

ove formulacije nisu bez izvesnog šarma, ali u wima postoji malo

267

razloga za optimizam, ne postoje nikakve „istorijske terazije" na

kojima se moÿe odmeriti sudbina pojedinaånog åoveka.

Autor nam iznosi panoramu pogleda na problem zla. Po Hegelu,

zlo je forma u kojoj se ispoqava pokretaåka snaga istorijskog razvit-

ka, rðave strasti, lakomost i vlastoqubqe jesu najåvršãe poluge raz-

voja. Verovatno je Karl Marks najdubqe razumeo i najistanåanije

opisao zlo. Zloåinac ne proizvodi samo kriviåno pravo, pravosuðe,

pandure, sudije, xelate. Sama tortura je dala povoda za najoštroum-

nije mehaniåke pronalaske i u proizvodwi svojih oruða je uposlila

masu zanatlija. Zloåinac prekida monotoniju burÿoaskog ÿivota, da-

je podstreka proizvodnim snagama, oduzima trÿištu rada prekobroj-

no stanovništvo, deluje proizvodno koliko i štrajkovi na pronala-

zak mašina. Autor istiåe kako jedna od najsmelijih Marksovih ana-

liza nije originalna, nego potiåe od Bernarda de Mandevila, po ko-

me je zlo veliki princip koji nas åini društvenim stvorewima, a

bujawe egoizma upravo daje vitalnost i polet modernom društvu. Zlo

je uzrok rata, ali rat nije apsolutno zlo, po Hegelu i Kantu, ne treba

biti pacifist po svaku cenu. Sloboda umire pred strahom od umira-

wa (Hegel). Od tog, ako se hoãe, istinitog stava, ÿive svi trgovci

smrãu, ratna ÿarišta pokreãu proizvoðaåi oruÿja… Zlo koje leÿi u

samoj qudskoj prirodi Fihte naziva uroðeno radikalno zlo, a ono se

javqa po liniji prevage prirode nad slobodom. Hegel, pak u slobodi

vidi uzrok zla: „Time što je åovek slobodan, moÿe on da bude i do-

bar i zao, baš zato što je on to zaista vazda svojom (slobodnom) vo-

qom." Svetska istorija se, po Hegelu, kreãe na jednom višem planu

nego moralna svest, pa je smrt qudi kao individua istorije, sasvim

opravdana.

Svakako da je autoru bliÿi jedan drugi pristup zlu nego što je

Hegelov. Nemesijanska koncepcija humanizma ogleda se u stavu da

treba raditi na uklawawu konkretnih zala pre nego na ostvarewu ap-

straktnih dobara i ideala. (Nemesijanski stav odustaje od spoznaje

konaånog smisla istorijskog u ravni istorije, što je zajedniåka crta

Popera i Berðajeva.) Ovaj stav ima svoj epistemološki pandan u po-

znatoj Poperovoj tezi da je åoveku pre data sposobnost da uvidi svoju

pogrešku nego da sazna istinu, a to znaåi da se zlo naprosto ne mo-

ÿe opravdati. Ukoliko se dobro ne moÿe tek tako postiãi, zlo se

svakako mora izbeãi: „Niti se ni jedna generacija smije ÿrtvovati

zbog neke buduãe generacije". Radi se svakako o humanistiåkom, ne-

mesijanskom humanizmu (društvo bez konflikata deo je mašte, nemo-

guãe je primorati qude da se vole). Upuãenost na Šopenhauera i An-

driãa potvrðuje autorovo pesimistiåko stanovište: „Priznati da

nema recepta za društvo bez grijeha, bez konflikta, bez zla, ipak ne

znaåi zapasti u oåajawe. Jer ÿivot u istoriji jeste ÿivot u perma-

nentnoj krizi i uvijek novoj odluci." Åini nam se da, kao i kod Ber-

268

ðajeva, središwi problem filozofije istorije nije istorijski, nego

moÿda više aksiološki a time i metaistorijski.

Središwi problem istorijskog ne moÿe se tek neposredno sa-

meriti naknadnom savešãu, ali ni ostaviti bez svog vrednosnog va-

ÿewa. Zato je pesimizam opravdan i utemeqen dimenzijom stvarala-

štva, na koju Risto Tubiã upuãuje analizom Šopenhauerovih ideja

ali i ukazivawem na smisao Andriãevog dela. Åiwenica da umetni-

ci prihvataju Šopenhauerovu filozofiju za svoj ÿivotni kredo ni-

je nevaÿna, kao što nije nevaÿna ni pojava lepog u istoriji. „Izvr-

tawe rukavice" misaonih tokova „metafiziåke epohe istorije biv-

stva" (Hajdeger), uspeva uspostavqawem distance. Distanca (baš kao

i bliskost) neophodna za svako razumevawe nastaje u stilu. Misao-

nom snagom i negovanim stilom Risto Tubiã je potvrdio vrednost

esejistiåkog izraza u filozofiji i visoke domete vlastitih herme-

neutiåkih napora.

Srðan DAMWANOVIÃ

KARIKA KOJA NEDOSTAJE

Dragoslav Dedoviã, Café Sumatra, „Naklada Zoro", Sarajevo—Zagreb 2005

Neko sklon senzacionalistiåkoj pompeznosti, predstavqajuãi

Dragoslava Dedoviãa (1963), mogao bi da upotrijebi jezgrovitu do-

sjetku sa oåiglednom vrijednosnom implikacijom i da kaÿe: ono što

je u bosanskohercegovaåkoj kwiÿevnosti Miqenko Jergoviã za prozu,

to je Dragoslav Dedoviã za poeziju. I što je najzanimqivije, bio bi

u izvjesnom smislu u pravu. Ali nisam qubiteq klišeiziranih re-

åenica, koje su primjerenije koricama kakvog precjewenog bestselera

i åija isprazna bombastiånost, što djeluje na principu sveprisut-

nog mehanizma brendovawa, prvenstveno ima za ciq da privuåe po-

trošaåa (ne nuÿno i potencijalnog åitaoca) da iz šarene gomile

odabere upravo tu kwigu. Nekad je boqe biti daltonista, pa bih sto-

ga iz pretpostavqenog poreðewa, za poåetak, odstranio aksiološki

prizvuk, taånije, malo ga odloÿio. To bi nam automatski omoguãilo

da, recimo, u ime odbrane fantomskog dostojanstva poezije ili zado-

voqstva mentalne igre, obrnemo dati iskaz. Jer, åiwenica da Jergo-

viã zaista jeste dobar pisac ipak nije, kako pojedinci smatraju —

aksiom, no to ponekad vaqa i analitiåki seriozno opravdati. Isto

vaÿi i za Dedoviãa.

Nije rijeå samo o tome da obojica ÿive u dobrovoqnom egzilu,

van Bosne i Hercegovine, te prostor sa koga su potekli promišqaju

i opserviraju kroz prizmu drugog socio-istorijskog okruÿewa, kul-

269

ture, mentaliteta, impregnirajuãi predstavu o wemu naslagama no-

stalgije, ÿuåi, objektivizovane kritike i katkad nerazumne qubavi.

Niti, pak, o simptomatiånom, gotovo autistiånom potencirawu pi-

tawa pripadnosti ovih autora, kao da bi se jednoznaånim razrješe-

wem te kjerkegorovske tenzije (padaju mi na um Kiš, Andriã, Kule-

noviã, Desnica…) konaåno skrasio beskrajno uznemireni palanaåki

duh. Nije presudna ni zajedniåka poetiåko-stilska karakteristika

produktivnog ÿanrovskog prelivawa u wihovim djelima, åime se,

moÿda, implicitno parodira ideja monolitnog, ukalupqenog iden-

titeta i zagovara radije ambivalentna, porozna granica uslovno

reåeno postmodernistiåkog senzibiliteta koji, umjesto iskquåivo-

sti formule „ili — ili", nastoji da ostvari pluralnost po princi-

pu „i — i". U tom bi se smislu naširoko moglo raspravqati o lir-

skoj ornamentici Jergoviãevog proznog iskaza, odnosno o naglašenoj

narativnosti Dedoviãevog poetskog pisma, koje svoju efektivnost u

dobroj mjeri zasniva na tekstualnoj strategiji „upriåavawa" pjesmov-

nog sadrÿaja, fabulativnoj motivaciji, postojawu naznaka mjesta i

vremena radwe, redukovanom siÿeu oko koga se upredaju asocijativne

i simboliåke niti, naizgled transparentnoj slikovnosti itd.

Ono kvalitativno puwewe, jezgro smisla koje omoguãuje da se

uvodno poreðewe prometne u relevantan kritiåki sud, åini mi se da

leÿi u neospornoj umješnosti ovih pisaca da uoåe i oblikotvorno

iskoriste detaq kao svojevrsnu semantiåku kapislu, koja ãe u svije-

sti posveãenog åitaoca pokrenuti lanåanu eksploziju slika, emocija,

misli. Kada, na primjer, u romanu Gloria in excelsis („Jutarwi list",

Zagreb 2005) Jergoviã opisuje scenu oslobodilaåke euforije u Du-

brovniku 1945. godine, u kojoj preduzimqivi kråmar, u ÿeqi da isko-

risti novonastalu situaciju, krene da pred konobu iz svoje i susjed-

nih kuãa iznosi åitav rekvizitarijum tronoÿaca, grubo tesanih klu-

pa, inkrustiranih salonskih stolica, pisac gotovo uzgred u ovaj ka-

talog predmeta umeãe i jedan bezobliåni komad namještaja, koji je,

kako otprilike kaÿe, godinama u hodniku sakupqao prašinu i slu-

ÿio samo za to da se na wega odlaÿu pisma pristigla iz Argentine i

Åilea. I u tom se milimetarskom hijatusu odjednom, kao u borhesov-

skom Alefu, smjesti peåalbarsko odiqawe trbuhom za kruhom, kaden-

ce pjesme Adio Mare koja se u pola glasa pjeva ispod odškrinutih ÿa-

luzina ili se kao krik rasipa u praznini pampasa, dišpet, katoli-

åanstvo, pacovski kanali, nagovještaj buduãe politiåke emigraci-

je, razliveno mastilo, usta puna šalitrene prašine, vrijeme oåaja,

vrijeme nade…

Na sliåan naåin ãe i Dragoslav Dedoviã u svojoj novoj, petoj

po redu zbirci Café Sumatra u pjesmi Pomrli od smijeha uz pomoã za

wega tipiånog pretapawa vremenskih planova, evocirati trenutak

„posqedweg predratnog qeta" u kome lirski junak sa nekolicinom

prijateqa, pod blagougodnim dejstvom tetrahidrokanabinola, sjedi na

270

terasi kafane ponad Ohrida, smijuãi se do iznemoglosti. Samo ne-

koliko stihova kasnije, ta na prvi pogled humoristiåno-idiliåna

ÿanr scena, naglo kontaminirana naknadnim istorijskim znawem uz

pomoã nekoliko metonimiånih åestica (koje, meðutim, kao jeziåka

Pandorina kutija, sadrÿe svu tragediju jednog „buduãeg-prošlog" ra-

ta), preobraziãe se u jezivu ironiju koja oduzima dah, dok ãe kolokvi-

jalna naslovna sintagma poprimiti mnogo mraånije znaåewe:

Sa zida restoranske kuhiwe kroz uÿareni prozor

smješka nam se mrtvi Tito, djetiwstvo je

daqe od pleistocena, a ruke stranaca

još nisu navukle pamuåne rukavice

da finom åetkicom oåiste suhu ilovaåu

sa liåne karte.

„U lucidno odabranom detaqu", istaãi ãe Dragan Velikiã u

eseju inspirisanom Kwigom pisama Filipa Davida i Mirka Kovaåa,

„konzerviran je sav besmisao i glupost jednog vremena, fascinantni

produkti bolesnih umova, ogoqeno zlo. Zahvaqujuãi takvom detaqu

moguãe je doåarati duh epohe koja je prošla, izvršiti demonstraciju

otvarawem epruvete u kojoj se åuva bacil bolesti jednog vremena."

Istovremeno, pored korištewa detaqa kao polisemiånog znaka u ko-

me se saÿima odreðeni društveno-istorijski trenutak, åime se efi-

kasno postiÿe neophodna distanca od dnevno-politiåke referent-

nosti ili se nadvladava kwiÿevna istrošenost date teme, kod Dedo-

viãa se detaq åesto tretira i kao specifiåan oblik poimawa svije-

ta koji okruÿuje lirsko „ja". Ova, uz ÿestoku (samo)ironiju, moÿda i

kquåna poetiåka osobenost wegovog pisma programski je veoma sli-

kovito artikulisana u prethodnoj kwizi Kawasaki za Wukmana Dedo-

witcha („Buybook", Sarajevo 2003) u pjesmi Tapacirana taåka: „tra-

ÿimo taåku jednako udaqenu / od / ruÿe qubavi smrti / kao i od /

sjemena krvi jazza // majušnu tapaciranu taåku / a u woj pulsirajuãe

sinegdohe / blistave i bespomoãne / poput åekiãa u gumenoj sobi".

Praktiånu primjenu navedenog naåela, literarno uobliåewe „pulsi-

rajuãih sinegdoha" koje ãe balansirati na sredokraãi izmeðu meta-

fizike i verizma, vjeånih pjesniåkih toposa i sirove graðe iz ÿi-

vota, pokušao je autor da demonstrira na izuzetno plastiåan, for-

malno gotovo radikalan naåin u ciklusu Go west haiku u istoj zbir-

ci, ispisujuãi deset haikua standardne metriåke strukture (5 — 7 —

5). U kwizi Café Sumatra, doduše, ovaj se klasiåni oblik ne javqa

kao samostalna pjesniåka cjelina, ali mjestimiåno se u tkivu duÿih

poetskih tekstova mogu prepoznati inkorporirani segmenti ostvare-

ni u duhu haikua. Takvo jedno zumirawe åula i misli lirskog junaka

na detaqe svakodnevice koji, iako izvedeni jezikom oåišãenim od

svake suvišnosti, u sebi kriju ogromnu zapreminu aluzivnosti i

271

mitopoetskog potencijala, uoåqivo je, recimo, u pjesmi Kad je nema

iz ciklusa Nalan:

Prijateqeve rijeåi pjenušaju kao pivo u åaši.

Na kariranom stolwaku drhti zaboravqeno

Zrno pirinåa åekajuãi neåiji lakat da ga pogubi.

Napoqu qudi u sumrak poruÿwaju

A u osmjesima im rastu lijepi oåwaci.

Sirtaki zabija iglice u ušne resice —

Akupunktura od koje se nadima dert;

Inaåe, Dedoviã je u ovoj, ali i u prethodnim zbirkama, pokazao

da priliåno vodi raåuna o strukturnom rasporedu tekstova, grupi-

šuãi ih u tematsko-motivski koherentne cikluse. Tako ãe, pored

programski intonirane prološke pjesme U zagradama i epiloške Bo-

enhoeffer u Langenbroichu (5), koja se moÿe posmatrati kao neka vrsta

nastavka istoimenog ciklusa iz Kawasakija za Wukmana Dedowitcha,

kwigu Café Sumatra saåiwavati pet skladnih cjelina.

U prvom ciklusu pod naslovom Frankfurt u oktobru tematizuje

se iskustvo poetskog junaka, kako autor samoironiåno istiåe, „inte-

grisanog" u zapadnoevropski socio-kulturni prostor. Interesantno

je da pjesnik — za razliku od nekadašweg jeziåkog i nacionalnog

apatrida iz wegove treãe kwige O plemenitim ubicama i najmqenim

humanistima („Drava", Celovec 1997), koji je egzistirao na margina-

ma tog prostora, jetko ga komentarišuãi — sada iz pozicije insajde-

ra razgraðuje i iznutra kritikuje postindustrijsko hiper-potrošaå-

ko društvo modernog velegrada, osjeãajuãi na vlastitoj koÿi zupce

slijepe ekonomske mašine i diktata reklamokratije, uslijed kojeg

sloboda izbora pojedinca ne predstavqa ništa više do puku misao-

nu imenicu („Pred bankomatima katkad pomislim / Kako tehnika

finog sjebavawa qudi / Napreduje brzo / brÿe od dara / Da se za wu

pronaðu / Fine rijeåi" — Fina taåka, sjeãawe na manifest).

Paÿqiviji åitalac prepoznaãe u ovom krugu pjesama diskretan

intertekstualni dijalog sa tradicijom wemaåke ekspresionistiåke

umjetnosti, poåev sa reminiscencijama na ubojite karikature Georga

Grosa (Roletne), pa sve do pervertovawa elemenata teatra apsurda ko-

ji se, slikovito reåeno, izvodi brehtovskom gestom na pozornici ka-

kvog kabarea, što je moÿda najupeåatqivije doåarano u poetskom kro-

kiju Palais Jalta:

„Katoliåki sveãenik iz Boke

Prebire po klaviru a bivši dragovoqac

Naduvan šaqe sisatu emigrantkiwu u

Piåku materinu — on je neproåitani pisac

272

A ona poznaje wemaåke izdavaåe —

Sarma je odliåna a vino špansko

Itd.

Sa nekakvog neba gleda me Jasko

Qevoruki plejmeker kalesijskog Jedinstva

Na kamionu sa leševima

Brat ga je prepoznao po najkama"

Uz navedene redove iz pjesme Pomrli od smijeha, završni stiho-vi Palais Jalte jedino su mjesto u åitavoj zbirci gdje rat progovaranešto eksplikativnije. No, ovdje iznešenu sliku ogoqenog zla jošsnaÿnije (manifestujuãi se kao wen podtekst, moÿda åak i pred-tekst) podvlaåi moã brenda koja proÿima sve pore današwice, moãekonomsko-propagandnog mehanizma što, kada je u pitawu ostvareweprofita, ne preza od toga da iskoristi doslovno sve, leÿernim po-tezom potiruãi svekoliku etiku. Dovoqno je da se prisjetimo „Bene-tonovog" reklamnog spota sa izrešetanom, okrvavqenom košuqomhrvatskog vojnika. Posmatrane iz ove perspektive najke „qevorukogplejmejekera kalesijskog Jedinstva" nisu samo detaq na osnovu kojegãe ga brat identifikovati u gomili unakaÿenih leševa, niti su ne-kadašwi znak prestiÿa u ekonomski inferiornoj zemqi kakva je bi-la Bosna ili velikodušni poklon uprave kluba zasluÿnom sporti-sti, veã su (što se ne saopštava, ali se gorko podrazumijeva) ap-surdna oznaka jednog od neposrednih uzroka samog rata — simbolstraviåne neumoqivosti trÿišta. Dedoviã kao da ovom „pulsiraju-ãom sinegdohom" sugeriše tragiånu åiwenicu da bi blago zakrivqe-ni znak najki bilo jedino što bi programirani medijski konzumentiz prostora „dobrog stawa" prepoznao na kamionu prepunom mrtvihtijela.

Drugi ciklus, Tri gitare, ostvaren na premisama tzv. travelling

poetike, koncentrisaãe se na potragu za izgubqenim vremenom poet-skog junaka, onim hotimiåno idealizovanim predratnim periodomkada „Nad svaåijim djetiwstvom / Bješe po obiåan krov" (Kalesija).Pojaåavajuãi ispovjedne i evokativne tonove, pjesnik pokušava dase, obremewen steåenim iskustvom, sretne sa svojim nekadašwim„ja", da istumaåi taj utvarni entitet skriven u nepouzdanim bogaza-ma sjeãawa koji je, kao i mnogi u to vrijeme, bio bez profetskih mo-ãi, „premlad da protumaåi znake" što su najavqivali nastupajuãiistorijski masakr, iako „Te noãi bosanski rudari pjevaju drugaåijepjesme" (Tamo gdje se završavao asfalt) i „Sašaptavaju se topole,noã uoåi dolaska / Komunalaca sa motorkama" (Radio klub: Atlas210 H).

U ciklusu Nalan, treãem po redu, pomalo iznenaðujuãe za pje-snikov prevashodno ironijski diskurs, preovlaðuju snaÿni lirskiakcenti, sentiment tipiåan za sevdalinku — „dert" i „karasevdah".Situirajuãi poetskog junaka u kafanski ambijent, taj povlašãeni

273

prostor Dedoviãevog opusa, naš autor ãe kroz pet izuzetno uspje-lih, fabulativno organizovanih tekstova, opjevati nijanse erotiåkei estetiåke åeÿwe za konobaricom taverne „Alekos", naturalizova-nom Turkiwom Nalan u kojoj se ovaploãuje „pobjeda qepote nad isto-rijom". Ali Dedoviã ne bi bio doslijedan sebi kada ne bi u jednomtrenutku posumwao u ovaj platonovski koncipiran model, relativi-zujuãi i rašåiwavajuãi kratkotrajno idealistiåko åudo („Bezdušnamaterija zamumla iz svake stvari, / Utvare opet zaplešu na pepeqa-ri. / Sjetim se da nismo više, do / Urinom saåiweni crteÿ u pra-šini. / Sjetim se da smo igra soli i vode, / Sluåajni niz jedinicai nula." — Kada pomislim da je sve samo tlapwa). Jedino bi se za po-sqedwu, šestu pjesmu ovog niza moglo pomisliti da je suvišna.Ostvaren u vezanom stihu (nasuprot slobodnog stiha ostalih pjesamatreãeg ciklusa), kao svojevrsni zvukovni citat melodijske matriceprepoznatqive, recimo, u poeziji Maka Dizdara, Turski tango, iakosasvim korektna pjesma, ne doprinosi bitnije funkcionalnosti, od-nosno proširewu homogenog semantiåkog poqa ciklusa Nalan.

U åetvrtom su ciklusu, što se dâ naslutiti veã iz dobro oda-branog naslova — Nakon plesa, okupqene pjesme u kojima se tematizu-je stišavawe ÿivota, sve uporniji simptomi krize sredwih godina,okoštavawe strasti u naviku, osama. Meðutim, Dedoviã sve vrijemenastoji da svom posloviånom „antropološkom pesimizmu", uz finuemotivnu auru i psihološku uvjerqivost, iznaðe konstruktivnu pro-tivteÿu u probqescima ako ne baš optimizma, a ono barem povreme-nih ozarewa (Dragomira, Telefonska sekretarica).

Posqedwi krug pjesama, Zemqa pod abaÿurom, moÿe se åitatikao svojevrsni dnevnik sa nomadskih i mentalnih izleta (prije negoputovawa) lirskog „ja" u Francusku, Belgiju i Bosnu, pri åemu dis-kretna nota vedrine iz prethodnog ciklusa sada povremeno, poputgejzira izbije na površinu, da bi se potom, iz sawalaåkog stawasvijesti subjekta u kome su oštrice svijeta umekšane, preobrazila uvitalistiåku omudrenost (De panne — Prozor ka moru, Zapadni chia-

roscuro). Ovdje se konaåno objašwava i porijeklo neobiånog naslovazbirke: Café Sumatra, u stvari, ime je jednog zapuštenog bistroa nabelgijskoj obali u kome ãe poetski junak, kroz alkoholnu izmaglicuprouzrokovanu pivom Mort Subite (ubitaåan brend opet!), parodiratii depatetizovati ponesenost sumatraistiåkih vizija Miloša Cr-wanskog („Jer Sumatra je vremeplovna laða / Na kojoj Mort Subite pje-ni sve bješwe / I ubija slatkoãom. Kao, iz zaviåaja, trešwe" — Mort

subite, Anno 1686).

Åitav poetski poduhvat Dragoslava Dedoviãa, poåev sa zbirkomO plemenitim ubicama i najmqenim humanistima, preko Kawasakija za

Wukmana Dedowitcha, pa sve do kwige koja je pred nama, u suštini,predstavqa pokušaj da se praktiåno odgovori na pitawe koje je, svo-jevremeno, ekstatiåno postavqala i pjesniåka generacija prvog tala-sa modernizma, sa Crwanskim na åelu: kako da åovjek pjeva poslije ra-

274

ta?, da parafraziram Dušana Vasiqeva. Da li rat profilaktiåkipotisnuti u zaborav po principu kolektivne amnezije, neuraåunqivoga eksploatisati da se plamen mrÿwe sluåajno ne bi zagasio ili,pak, pisati tekstove koje karakteriše mimikrija pogoðenosti (Slo-terdijk), ali koji su — u oåima odreðene publike i institucija,„najmqenih humanista" — brend koji ima sigurnu proðu? Trebalo biga apsorbovati, kao da poruåuje svojom poezijom Dedoviã, a potom ga,kroz poosobqenu optiku, ironiju, „novu osetqivost", dramu subjek-tivnosti… osmisliti, povremeno posvjedoåiti, ali isto tako poste-peno i prevaziãi:

Jesam li duÿan da spomenem åiwenice?

Ili od mrtvih da izmolim oprost što

Smrtonosni svijet stavqam u

Male zagrade?

(ko god govori o svijetu / govori protiv pjesme

a pjesma više nema šta reãi protiv svijeta)

Biqeÿim tako

Tek rastakawe unutrašwih krajolika

Hoteãi vaqda da saåuvam taåku

Za koju ne bih znao reãi ni

Da li je ima.

U navedenom odlomku pjesme U zagradama, koja otvara zbirku

Café Sumatra, izloÿiãe Dedoviã svoje poetiåko i qudsko „Vjeruju",

zalaÿuãi se za isto ono za šta se još prije åetvrt stoqeãa u svom

åuvenom eseju zalagao Danilo Kiš: za prevladavawe kompleksa homo

politicus-a kojim je okovana literatura našeg jeziåkog podnebqa i

osvajawe prava da se konaåno bude i homo poeticus, uprkos svemu!

Ako, sa jedne strane, Dedoviã, zajedno sa Jergoviãem, ukazuje na

moguãi pravac konstruktivnog razvoja savremene bosanskohercegovaå-

ke kwiÿevnosti, sa druge bi strane mogao (buduãi da ga, kako je ista-

kao u intervjuu za nedeqnik Dani, zbog porijekla doÿivqavaju i kao

srpskog pisca), u kontekstu novijeg srpskog pjesništva da odigra

ulogu karike koja nedostaje. Naime, tradicija tematizovawa problema

egzila, što politiåkog što dobrovoqnog, u srpskoj prozi je izuzetno

jaka (Crwanski, Pekiã, u novije vrijeme Albahari, Velikiã i Ta-

siã), ali u poeziji, osim par sporadiånih izuzetaka, kao što su, re-

cimo, Nina Ÿivanåeviã, Marija Kneÿeviã i eventualno Nenad Jo-

vanoviã, priliåno je nedoslijedna. Åini mi se da bi Dragoslav De-

doviã svojom poezijom na najboqi naåin mogao da popuni tu pra-

zninu.

Alen BEŠIÃ

275

PROTOSLOVENSKO-SRPSKI ARHAJSKI MATERIJAL

Mirko Grbiã, Srpske narodne pripovijetke iz Bosne i Hercegovine, Zavodza uxbenike i nastavna sredstva, Istoåno Sarajevo 2005

Pod krilom naše narodne kwiÿevnosti stasala su dva zlatna

åeda: umetniåka kwiÿevnost, i svest našega naroda o sebi samome, o

pripadawu epskom (junaåkom) kulturno-civilizacijskom krugu i veri

praotaca. Kad je J. J. Zmaj rekao da nas je pesma odrÿala, sigurno je

imao na umu našu narodnu (usmenu) poeziju, dakle narodnu kwiÿev-

nost.

Sva ona muka i veština, ali i podvig o(p)stanka na egzisten-

cijalnom uÿetu razapetom nad paganskom ili istorijskom provali-

jom, a nadohvat åequsti onostranih ili ovozemaqskih sila — objek-

tivizovana je upravo u narodnoj kwiÿevnosti. Ali i nadahnuta i

ohrabrena je wome, i najzad transcendirana, ta prevashodno naši-

jenska ÿivotna akrobatika. Junak se (prototip buduãeg pisca!) „opa-

sao" priåom ili pesmom e da se domisli i dovije svakom duhovno-je-

ziåkom i egzistencijalnom izazovu, svakom jadu i apsurdu zemaqske

sudbine. Dakle, dvojni je znaåaj, dvostruka duhovna dobit od narodne

kwiÿevnosti. Zato je wena åarobna ciglica u samom fundamentu na-

še istorijske svesti, naše pismenosti, kulture i kwiÿevnosti.

Mirko Grbiã (1952), lekar i pesnik (autor nekoliko zapaÿenihpesniåkih kwiga), latio se korisnog i lekovitog posla, zapostavqe-nog i zaboravqenog na našoj kulturnoj wivi. Latio se revitalizaci-je našeg narodnog (usmenog) kwiÿevnog nasleða, otrzawa ovog zlat-nog runa iz ruku novovekovnih falsifikatora, kleptomana, alavaca,istorijske nedonošåadi i kopilana. Latio se, ako je tako moguãe ka-zati, pribliÿavawa tog runa oku i srcu savremenika. Po prvi put, ukorice jedne kwige, skuãio je našu posvemašwu umetniåku siroåad,naše (izabrane) narodne srpske pripovetke sa prostora nekadašwezemqe starodrevnog zaperka Kulina bana, a današwe (nevesele!) Bo-sne i Hercegovine. Dakle, Grbiãev posao je prvenaåke naravi, pogo-tovo ako se zna da je Vuk Stef. Karaxiã u svoju antologijsku zbirkuSrpske narodne pripovijetke (1853) uvrstio samo dve pripovetke, Me-ðedoviã i Meðed, sviwa i lisica, za koje se sa sigurnošãu moÿe reãida su iz Bosne i Hercegovine, kako Grbiã podseãa u svome lucidnom,analitiåkom predgovoru Rizom i vrijeÿe. Posebnost i vrednost ovogGrbiãevog, svakako antologijskog izbora jeste i u tome što ga prolo-ški otvara, ako je primereno tako kazati, upravo priåa Meðedoviãkoju je 1819. godine na nemaåki preveo Vukov prijateq Julijus Šotke.„…Tako je svoj put ka evropskoj kulturi srpska (usmena) narodna pro-za ostvarila prozom sa srpskog etniåkog prostora iz Bosne i Herce-govine", istiåe Grbiã u Predgovoru.

Sedamdeset i åetiri godine posle Vukove antologije, Veselin

Åajkanoviã objaviãe (1927) svoju antologiju srpskih narodnih pripo-

276

vedaka u koju ãe uvrstiti i nekoliko pripovedaka iz Bosne i Herce-

govine. I evo, posle skoro osam decenija, Mirko Grbiã sabira ono

najboqe iz srpske narodne (usmene) proze sa prostora Bosne i Her-

cegovine, što jeste i trebalo bi da bude datum u ovome (integral-

nom) delu srpske kulture i kwiÿevnosti.

U ovaj izbor Grbiã je uvrstio pedeset (a pregledao preko dve

stotine) narodnih pripovedaka koje bejahu zaboravqene i rasute po-

najveãma u Bosanskoj vili, zatim u Vukovim zbirkama, Vråeviãevoj i

Åajkanoviãevoj zbirci i drugim izvorima sa kojih je ovaj prireðivaå

skinuo gotovo stoletnu prašinu. Iz Grbiãevog izbora mogu se di-

ferencirati åetiri motivsko-tematska bloka oko kojih je „okupio"

svoje pripovesti. U prvi, koji je ujedno i najobimniji i navredniji,

spadaju priåe sa arhajskim materijalom u svojoj graði, a to su: Meðe-

doviã; Lijek od šqepoãe; Babovina; Noãnica; Careviã i divova kãi;

Patka zlatnih krila; Starac prevario divove; Smrt ðavolskog kraqa;

Tri ðavoqe dlake; Kraqica vila; Ðavo i wegov momak; Åudotvorni pr-

sten; Åudotvorni sahat; Carska brada; Åovjek i ðavo i druge. Iz wih

se mogu „oåitavati" geološki slojevi naše svesti kroz milenijume.

U priåe o turskom vaktu i zulumu mogu se svrstati ove: Kako je siro-

mah postao vezir; Pomaÿem ti sprdati; Raja vjeruje i ne vjeruje Turåi-

nu; Zakovråiti i otkovråiti; Nijesam baš iz Sarajeva i druge. Blok

pripovesti o nemawiãkoj kosmoginiji tvore priåe: Sveti Sava blago-

slovio majku svetog Vasilija; Reduše; Sveti Sava iz ovaca istjeruje

ðavola; Visoki Stevan i Miloš poznaje majku. U priåe sa motivima

basne spadaju: Zec i lisica; i Meðed, sviwa i lisica.

U åemu su znaåaj i vrednost Grbiãevog, svake hvale dostojnog

preduzeãa? U svetlosti otuÿne, opomiwuãe åiwenice da do dana da-

našwih raznovrsno i osebujno, evropskog i svetskog domašaja, jeziå-

ko i kulturno-istorijsko nasleðe srpskog naroda na Kosovu i Meto-

hiji, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nije u celosti popisano i

opisano i nauåno kodifikovano — Grbiãeva kwiga je izvestan tra-

åak nade (duhovni ÿiÿak na našem pisaãem stolu utruwenom mrvi-

cama golog opstanka!) da su ti sudbinski vaÿni, nacionalno-kultur-

ni poslovi, blago nama, otpoåeti, makar u jednom wihovom deliãu, i

makar u segmentu narodne usmene predaje. U tim poslovima se, kao

što znamo, nepopravqivo zadocwelo što je na iskraju dvadesetog ve-

ka i ulasku u treãi milenijum, po srpski narod imalo tragiåne re-

perkusije, pre svega na geopolitiåkom i geostrateškom planu, pa sa-

mim time i na etniåko-teritorijalnom, istorijskom, ekonomskom i

kulturnom planu. Zato je kulturno-istorijsko i kwiÿevno nasleðe u

Bosni i Hercegovini dobilo u kwizi Mirka Grbiãa svoj snaÿan is-

traÿivaåki impuls, svoj kreativni okidaå, neku vrstu savremenog ka-

mena meðaša najzad, ako se tako moÿe reãi, za weno nauåno rašåita-

vawe i sabirawe u jedinstvenu srpsku duhovno-jeziåku maticu.

277

Posle ove kwige, na polifono, i rigidnim ideološko-poli-

tiåkim, rasnim, verskim i kojekakvim drugim truwem zamuãeno kul-

turno, duhovno i jeziåko nasleðe u Bosni i Hercegovini, gledaãe se

drugaåije. Ova kwiga je pokrenula ozdravqujuãi proces razluåivawa,

razabirawa i razbistravawa na uzmuãenoj i poharanoj bosansko-her-

cegovaåkoj multikulturalnoj mapi, proces koji je trebalo davno po-

krenuti. Duhovne, istorijske, etniåke, kulturne, jeziåke i zemne ta-

pije i poveqe evo polako izrawaju iz tmuše bosanskog vilajeta, u

svome åistom, nepatvorenom i nepromenqivom prapoåelu. Sad se ja-

sno vidi (a naroåito iz ove Grbiãeve antologije) ko je gde oduvek

stajao (i stolovao), na koju stranu sveta je gledao, sa kime je u go-

spodstvu zajedniåario i plemenskom srodstvu bio, kome se Bogu i sve-

cima molio, a kojim boÿanstvima klawao, kojim je jezikom govorio.

Sa senzibilitetom za estetsku vrednost uvrštenih pripoveda-

ka, sa oseãajem i svešãu za mitsko-arhetipsku supstanciju u wima,

gde su se, kao po višoj sili, ukrili prebitak i preistorija kult-

no-obrednog obrasca ÿivqewa (protoslovensko-srpski arhajski ma-

terijal), sa smislom i merom za savremeni, gotovo postmoderni-

stiåki pristup tradiciji, a da se ona (tradicija) ne povredi i ne

izneveri u wenom generiåkom toku i ishodištu — Grbiãev istraÿi-

vaåko-prireðivaåki projekat Srpske narodne pripovijetke iz Bosne i

Hercegovine svrstao se u vanserijske kulturne poduhvate, dragocene, i

za našu uspavanu nauku nasušno podsticajne, danas i ovde, tamo i

onamo.

Anðelko ANUŠIÃ

278

A U T O R I L E T O P I S A

ANÐELKO ANUŠIÃ, roðen 1953. u Gradini kod Velike Kla-

duše. Piše poeziju, prozu, kritiku i eseje. Kwige pesama: Åovjek pje-

va na radnom mjestu, 1980; Predikatno stawe, 1987; Meðupad, 1989;

Zimzelen i olovo, 1992; Nekršteni dani, 1994; Štap od pismena,

1996; Krst od leda, 2000; Liturgija za poraÿene, 2003; Misliš u zla-

tu, åiniš u srebru, 2003; Srebro i tamjan (izbor), 2004. Kwige priåa:

Hrist sa Drine, 1996; Priåe sa margine, 1997; Odblesci, 1998; Uspome-

ne iz pakla, 1999; Prekodrinåevi zapisi o Kosovu, 2004. Romani: Sila-

zak sina u san, 2001; Adresar izgubqenih duša, 2006. Kwiga publici-

stiåkih i novinarskih tekstova: Da mrtvi i ÿivi budu na broju, 2002.

Kwiga eseja: Mrkaqev lament, 2002. Kwiga memoarsko-dnevniåkih za-

pisa: Zagrebaåke efemeride, 2003. Priredio: Jadova jabuka — izabrane

narodne pjesme Srba u Hrvatskoj, 2005; Nasukani na list lirike — an-

tologija srpskog pjesništva u Bosni i Hercegovini u drugoj polovini HH

vijeka (koautor Ÿ. Maleševiã), 2006.

MILETA AÃIMOVIÃ IVKOV, roðen 1966. u Bogatiãu kod

Šapca. Piše poeziju, eseje i kwiÿevnu kritiku. Kwiga pesama: Dno,

1995. Priredio: Uska staza u zabrðe japanskog klasika Macua Bašoa

i Hajduk Stanko Janka Veselinoviãa.

GORAN BABIÃ, roðen 1944. na Visu. Piše poeziju, prozu,

kwiÿevnu kritiku, eseje, drame, polemike i publicistiku i reÿira

dokumentarne filmove i TV emisije. Objavio više od pedeset kwiga

razliåitih ÿanrova.

BRANKO BRÐANIN BAJOVIÃ, roðen 1956. u Sarajevu. Piše

poeziju, prozu, drame, studije, publicistiku, eseje i kritiku. Kwi-

ge pesama: Lirika Atike, 1993; Iz nebeske zemunice, 1994; Tamnica,

1997; Na sarajevskoj cesti, 1997; Trnov vijenac, 2000; Prorok na gori

Qeqenoj, 2001; Preobraÿewe potowe, 2002. Kwige proze: Sedmi peåat,

1989; Raboš, 2003. Romani: Mihail, 2003; Pamjat, 2004. Drame: Crni

anðeo, 1991; Brak sa unutrašwim sagorijevawem, 1996; Godine i gomile,

2002; Oko u oko, 2002; Pada kiša, Jagodo, 2004; Tisa — Ban ¡, 2004;

Bronzani åovjek od snova, 2004; Nemoguãa misija, 2004. Studija: Marko

Kraqeviã i srpska drama, 2003. Publicistika: Duhovni genocid nad

279

srpskim narodom, 1994. Monografija: 70 sezona Narodnog pozorišta

RS u Bawoj Luci, 1999.

ALEN BEŠIÃ, roðen 1975. u Bihaãu. Piše poeziju, kwiÿevnu

kritiku i eseje, prevodi s engleskog. Kwige pesama: U filigranu rez,

1998; Naåin dima, 2004. Kwiga kritika: Lavirinti åitawa, 2006.

PREDRAG BJELOŠEVIÃ, roðen 1953. u Bawaluci. Piše poe-

ziju i prevodi s ruskog. Kwige pesama: Gorka slad, 1977; Lice sa za-

tiqka, 1979; Il linguagio del silencio, 1983; Rešetka i san, 1985; Iz

meðuprostora, 1989; Rz Brzotrz i åaåkalica Sofija (pesme za decu),

1990; Govor, tišina, 1995; Vodena košuqa (izabrane pesme), 1996; Tu-

ÿni princ (lirska bajka), 2000; U strahu od svjetlosti, 2001; Sjenka i

svod, 2005.

RADOSLAV BRATIÃ, roðen 1948. u Bresticama kod Bileãe.

Piše prozu, drame, kwiÿevnu kritiku i eseje. Romani: Smrt spasi-

teqa, 1973; Sumwa u biografiju, 1980; Trg soli — roman sa prologom, u

devet rukavaca, 2002. Kwige pripovedaka: Slika bez oca, 1985; Strah

od zvona, 1991; Zima u Hercegovini, 1995; Zima u Hercegovini i druge

priåe (izbor), 2000; Najlepše priåe Radoslava Bratiãa, 2003. Kwige

eseja i prikaza: Šeherezadin qubavnik ili priåa o åitaocu i piscu,

1996; Pisac i dokument, 2000. Priredio više kwiga.

RADOVAN VUÅKOVIÃ, roðen 1935. u selu Trijebine kod Sje-

nice. Kwiÿevni istoriåar i kritiåar, piše prozu. Kwige kritika,

rasprava i eseja: Sudbine kritiåara, 1968; Preobraÿaji i preobraÿe-

wa (o poeziji A. B. Šimiãa), 1969; Kwiÿevne analize, 1972; Velika

sinteza, 1974; Problemi, pisci i dela ¡—¢, 1974, 1976, 1979, 1981,

1988; Poetika hrvatskog i srpskog ekspresionizma, 1979; Moderna dra-

ma, 1982; Avangardna poezija, 1984; Moderni pravci u kwiÿevnosti,

1984; Krleÿina dela, 1986; Od Ãoroviãa do Ãopiãa, 1989; Moderna

srpska proza, 1990; Pregled novije kwiÿevnosti u Bosni i Hercegovini,

1991; Srpska avangardna proza, 2000; Andriã — istorija i liånost,

2002; U znaku tradicije i avangarde, 2004; Moderni roman dvadesetog

veka, 2005. Roman: Ÿigosani, 1995. Kwige pripovedaka: Ÿiva grobni-

ca, 1990; Tumarawa, 1995; Sarajevske ratne priåe, 1997; Priåe sarajev-

skih izbjeglica, 1998. Dnevnici: Zbogom, Sarajevo, 1994; U nevremenu,

2004.

NENAD GRUJIÅIÃ, roðen 1954. u Panåevu. Piše poeziju, ese-

je i kwiÿevnu kritiku. Zbirke poezije: Materwi jezik, 1978; Linije

na dlanu, 1980; Vrveÿ, 1985; Carska namiguša, 1990; Jadac, 1993; Pu-

sta sreãa, 1994; Log, 1995; Materwi jezik i pesme pri ruci, 1995;

Cvast, 1996; Åistac, 1997; Snoviqe, 1998; Ÿiva duša, 1999; I otac i

280

mati, 2002; Mleå, 2004; Svetlost i zvuci (izabrane i nove pesme),

2005. Almanah stihova: Auh, što ÿivot ušima striÿe, 1989. Eseji i

kritike: Prokrustova posteqa, 1989; Ples u negvama, 1998; Polemike i

odušci, 2004. Studija: Branko pesnik mladosti, 1984. Studija i anto-

logija: Ojkaåa, 1988.

SRÐAN DAMWANOVIÃ, roðen 1968. u Novom Sadu. Profesor

filozofije, piše filozofske i tekstove iz teorije umetnosti, obja-

vquje u periodici.

ZORAN ÐERIÃ, roðen 1960. u Baåkom Dobrom Poqu. Piše po-

eziju, kwiÿevnu kritiku i studije, prevodi s poqskog, ruskog i bu-

garskog, priredio više pesniåkih antologija. Kwige pesama: Talog,

1983; Zglob, 1985; Unutrašwa obeleÿja, 1991; Pod starom lipom, 1993;

Odušak, 1994; Az bo vide — azbuåne molitve, 2002. Studije i kritike:

Sestra — kwiga o incestu, 1992; Vatreno krštewe, 1995; More i mra-

morje — dnevnik putovawa po Apuliji, 2000; Anðeli nostalgije — poe-

zija Danila Kiša i Vladimira Nabokova, 2000; Danilo Kiš: ruÿa-pe-

snik-p/ogled, 2002; Pesnik i wegova senka. Eseji o srpskom pesništvu

HH veka, 2005; Stvarawe modernog svijeta (1450—1878) (koautori D.

Gavriloviã, Z. Josiã), 2005; Vaskrs u srpskoj kwiÿevnosti, 2006;

Nezasiãewe — poqska dramaturgija HH veka, 2006.

STOJAN ÐORÐIÃ, roðen 1950. u Modriåi. Piše kwiÿevnu

kritiku, eseje i studije. Objavqene kwige: Nadahnuãa i znaåewa, 1978;

O pesniåkim kwigama, 2001; Prevoðewe i åitawe Andriãa, 2003; Tri

kritike, 2004; Pesniåka naracija — kwiÿevnokritiåki portret Ra-

dovana Belog Markoviãa, 2006.

MILOŠ KOVAÅEVIÃ, roðen 1953. u Presjedovcu kod Uloga,

Hercegovina. Bavi se opštom lingvistikom, sintaksom, semantikom

i stilistikom savremenog srpskog jezika. Napisao je oko 300 nauånih

i struånih radova i više uxbenika srpskog jezika. Objavqene kwige:

Uzroåno semantiåko poqe, 1988; Gramatika i stilistika stilskih

figura, 1991; Kroz sintagme i reåenice, 1992; Suštastveno i mimo-

gredno u lingvistici, 1996; U odbranu jezika srpskoga, 1997; Sintaksa

sloÿene reåenice u srpskom jeziku, 1998; Stilske figure i kwiÿevni

tekst, 1998; U odbranu jezika srpskoga — i daqe, 1999; Predavawa

prof. dr Miloša Kovaåeviãa odrÿana u Londonu 2000. i 2001. g. povo-

dom slave Fonda (Laza Kostiã) na dan Sveta Tri Jerarha / Lectures by

Professor Miloš Kovaåeviã Ph. D. delivered in London in the years 2000

and 2001 on the occasionm of the Feast of the Three Great Hierarchs (pa-

ralelan tekst na srpskom i engleskom jeziku), 2001; Sintaksiåka ne-

gacija u srpskome jeziku, 2002; Srpski jezik i srpski jezici, 2003; Gra-

281

matiåke i stilistiåke teme, 2003; Srpski pisci o srpskom jeziku,

2003; Ogledi o sintaksiåkoj negaciji, 2004; Protiv neistina o srpsko-

me jeziku, 2005.

SVETOZAR KOQEVIÃ, roðen 1930. u Bawaluci. Piše studije

iz kwiÿevnosti, prevodi s engleskog, akademik. Objavqene kwige:

Trijumf inteligencije, 1963; Humor i mit, 1968; Naš junaåki ep,

1974; Putevi reåi, 1978; The Epic in the Making, 1980; Pripovetke Ive

Andriãa, 1983; Engleska kwiÿevnost 3, 1984; Viðewa i snoviðewa,

1986; Hirovi romana, 1988; Pripovetka 1945—1980, 1991; Po belom

svetu, 1998; Postawe epa, 1998; Englesko-srpski reånik (koautor I.

Ðuriã-Paunoviã), 2000; Engleski romansijeri dvadesetog veka (1914—

1960) — od Xejmsa Xojsa do Vilijama Goldinga, 2003; Vjeåna zubqa —

odjeci usmene u pisanoj kwiÿevnosti, 2006.

VUK KRWEVIÃ, roðen 1935. u Sarajevu. Piše poeziju, kwi-

ÿevnu kritiku, eseje i filmske scenarije. Kwige pesama: Zaboravqa-

we kuãnog reda, 1957; Dva brata uboga, 1960; Pejzaÿi mrtvih, 1961;

Priviðewa gospodina Proteja, 1964; Naricawa, 1965; Berlinske bala-

de, 1968; Ÿiva rana, 1970; Pjesme, 1970; Ustuk, 1985; Put putuje,

1986; Smrtopis, 1987; Steãak nebeski, 1990; Karakazan, 1997; Vjetre-

na vrata, 1998; Istoånik berlinski, 1999; Sadevo, 2003; Istoånik

zahumski, 2005; Zapretani hram (izbor), 2005; Istoånik sarajevski,

2005; Kwiga o Sarajevu, 2006. Eseji i kritike: Kritiåki dijalozi,

1976; Pristupi, 1981; Bumerang, 1984; Isidorine opomene — esejistiå-

ki kolaÿi, 2000. Priredio Antologiju pripovedaåa iz Bosne i Herce-

govine ¡, ¡¡, 1967, zbornik Posleratni srpski pesnici (koautor S. Lu-

kiã), 1970. i antologiju srpske poezije HH veka Meðu javom i med

snom, 1985.

PREDRAG LAZAREVIÃ, roðen 1929. u Bawaluci. Bavi se teo-

rijom kwiÿevnosti i pozorišta, piše kwiÿevnu kritiku. Pored

ostalog objavio i: Åitawe kao preispitivawe, 1988; Bez prava na ãu-

tawe, 1996; Satira motivisana rodoqubqem, 2002; Preokupacije (ili

kwige + izloÿbe = pozorište), 2005.

GORAN MAKSIMOVIÃ, roðen 1963. u Foåi. Bavi se kwiÿev-

nom istorijom i kritikom. Objavqene kwige: Umjetnost pripovijeda-

wa Branislava Nušiãa, 1995; Magija Sremåevog smijeha, 1998; Domano-

viãev smijeh, 2000; Srpske kwiÿevne teme, 2002; Trijumf smijeha —

komiåno u srpskoj umjetniåkoj prozi od Dositeja Obradoviãa do Petra

Koåiãa, 2003; Kritiåko naåelo — kwiÿevnokritiåki ogledi, 2005;

Svijet i priåa Petra Koåiãa, 2005. Priredio više izdawa srpskih

pisaca i sastavio antologije: Još qubiti mogu (srpska qubavna li-

rika H¡H i HH veka), 2002; Antologija niških pripovedaåa, 2002.

282

MILAN NENADIÃ, roðen 1947. u Grkovcima kod Bosanskog

Grahova. Piše poeziju i kwiÿevnu kritiku. Kwige pesama: Stefa-

nos, 1971; Novi Stefanos, 1974; Opšti odar, 1978; Usamqena istori-

ja, 1979; Osvetna maska, 1981; Pesme, 1984; Kwiga åetvorice, 1984;

Pesme (koautor I. Ursu), 1985; Opšti odar i druge pesme, 1985; Vri-

snula je majka, 1985; Poåiwem da biram, 1988; Drhtawe u svodu, 1988;

Izabrane pesme, 1989; Beli anðeo, 1990; Venac za Gavrila, 1991; Uto-

åište, 1994; Sredoveåan soko, 1995; Ugrušak, 1997; Suvi peåat, 1998;

Opšti odar i nove pesme, 2000; Noãna slika, 2001; Divqi bog Balkana,

2003; Pola kapi rose (izabrane i nove pesme), 2004.

RAJKO PETROV NOGO, roðen 1945. u mestu Borije kod Kalino-

vika u Hercegovini. Piše poeziju, kritiku i eseje. Kwige pesama:

Zimomora, 1967; Zveriwak, 1972; Rodila me tetka koza (za decu), 1977;

Bezakowe, 1977; Planina i poåelo, 1978; Koliba i tetka koza (za de-

cu), 1980; Na kraju milenija, 1987; Lazareva subota, 1989; Lazareva su-

bota i drugi dani, 1993; Na kapijama raja, 1994; Lirika, 1995; Malo

dokumentarnih detaqa, 1998; Nek pada snijeg Gospode, 1999; Najlepše

pesme Rajka Petrova Noga (priredio Ð. Sladoje), 2001; Nedremano

oko, 2002; Nije sve propalo, 2004; U Vilovome dolu (izabrane i nove

pesme), 2005. Kwige kritika, eseja i studija: Jesi li ÿiv, 1973; Obiqe

i rasap materije, 1978; Na Vukovoj stazi, 1987; Suze i sokolari, 2003.

Priredio antologije: Srpske junaåke pjesme, 1978; Najlepše srpske ju-

naåke pesme, 1987; Oj, davori, ti, Kosovo ravno, 1988; Antologija srp-

skih junaåkih pjesama, 2002. i više kwiga izbora iz poezije i proze

srpskih pisaca.

RANKO PAVLOVIÃ, roðen 1943. u Šwegotini Gorwoj kod Te-

sliãa. Piše poeziju, prozu, priåe za decu i dramske tekstove. Kwige

pesama: Nemir sna, 1963; Snovi Josipa Broza, 1983; Damari jasenovaå-

ki, 1987; Grozdovi srebra (haiku), 1991; Kosti i sjene, 1994; Nebeski

lan (haiku), 2001; Srÿ, 2005. Kwige proze: Priåe iz Vakufa, 1978;

Bqesak u košmaru, 1985; Åistaå obuãe i druge priåe, 1985; Bajke za li-

jevo uho, 1985; Jarac u pozorištu, 1985; Åovjek u qušturi, 1986; Kuãa

na izletu, 1988; Kula Kulina bana, 1988; Stefan na mlijeånom putu,

1994; Voz, tata i novine, 1994; Preobraÿaji, 1997; Dodir, 1998; Ÿuta

bjelina, 1998; U kuãi duhova, 2000; Subote bez Ilze (izbor), 2000;

Zlatnodolske bajke, 2001; Prijateqi, 2001; Bio jednom jedan, 2003;

Tragaå iz krilne regimente, 2003; Moã divqe oskoruše i druge bajke,

2005. Romani: Škola jahawa, 1990; Jahaåi i ostali, 2001; Kako uhva-

titi leptira, 2002; Tajne kraqevog grada — detektivski roman za de-

cu, 2004. Objavqena su mu i Izabrana djela, 2004.

283

SAWA PANTELIÃ, roðena 1978. u Beogradu. Profesor fran-

cuskog jezika i kwiÿevnosti, postdiplomske studije iz teorije pre-

voðewa završila u Parizu.

RADOVAN POPOVIÃ, roðen 1938. u Dubu kod Bajine Bašte.

Novinar, kwiÿevnik, autor je mnogih ÿivotopisa naših najznaåaj-

nijih pisaca. Kwige biografija: Isidorina brojanica, 1979; Ÿivot

Miloša Crwanskog, 1980; Istina o Duåiãu, 1982; Kwiga o Cvijanovi-

ãu, 1985; Izabrani åovek ili ÿivot Rastka Petroviãa, 1986; Voãka

na drumu ili ÿivot Veqka Petroviãa, 1986; Ÿivot Meše Selimovi-

ãa, 1988; Ivo Andriã (fotomonografija), 1988; Andriãeva prijateq-

stva, 1992; Crwanski, 1993; Kwiga o Ãopiãu ili put do mosta, 1994;

Priåa o Sretenu Mariãu, 1996; Krleÿa i Srbi, 1997; Vasko Popa,

mit i magija, 1998; Kwiga o Desanki, 1998; Antiã — wim samim, 2000;

Vreme pisca — ÿivotopis Dobrice Ãosiãa, 2000; Prvi pisac treãeg

milenija — ÿivotopis Milorada Paviãa, 2002; Princ pesnika — ÿi-

votopis Branka Miqkoviãa, 2002. Ostale kwige: Kazivawa o Andriãu

— uspomene savremenika, 1976; Slavni gosti Srbije, 1998; Posledwa

voqa — testamenti srpskih pisaca, 2001; Andriã i Višegrad, 2005.

Priredio više kwiga.

RANKO POPOVIÃ, roðen 1961. u Zalomu kod Nevesiwa. Piše

kwiÿevnu kritiku i studije, objavquje u periodici.

RANKO RISOJEVIÃ, roðen 1943. u Kalenderima kod Bosanske

Kostajnice. Piše poeziju, prozu, kwiÿevnu kritiku i eseje i prevo-

di. Kwige priåa i monografije: Umjetnost Marije Teofilove, 1974;

Veliki matematiåari, 1981; Slike za utjehu, 1981; Priåe iz novina,

1982; Priåe velikog qeta, 1988; Slavni arapski matematiåari, 1988;

Šum i druge kratke proze, 1995; O duši i drugi tekstovi, 1998; Vlado

S. Miloševiã — jedan vijek, 2001; Fragmenti, 2002; Pravci razvoja

kulture Republike Srpske u periodu 2004—2007, 2004. Romani: Na-

sqedna bolest, 1976; Djeåaci sa Une, 1983; Tijelo i ostalo, 1987; Tro-

jica iz Zrikovije, 1990; Sablasni šiwel, 1993; Ivanovo otvarawe,

2000; Bosanski xelat, 2004; Arheolog, 2006. Drame: Još jedan od snova

qetwe noãi ili Balada o Simeonu, 1972; Jablan, 1984; Patuqci i bau-

ci, 1988; Koåiã (koautor G. Bjelac), 1990; Boÿiãna priåa ili Hristo-

vo roðewe, 1994; Pohod na Mjesec, 1997. Kwige pesama: Vid tame, 1967;

Vreme i vrt, 1971; Tako, ponekad, 1972; Bosanske elegije, 1975; Istrpi

ovo dragawe, 1975; Snovi o vjeånom i pjesme smrti, 1979; Ozon, 1986;

Prah, 1988; Brdo, 1991; Vrata tame, 1997; Mesija, 1997; Samoãa, mo-

litve, 1999; Odbrana svijeta, 2000; Prvi svijet, 2003.

DARA SEKULIÃ, roðena 1931. u selu Kordunski Qeskovac.

Piše poeziju. Kwige pesama: Pjesme (koautori P. Mateoviã, L. Pa-

284

vloviã), 1956; Odsawani dom, 1958; Grlom u jagode, 1963; Gorak konak,

1970; Pjesme, 1973; Ni veliki, ni mali, 1973; Blisko bilo, 1975; Licem

od zemqice, 1978; Åetiri bosanskohercegovaåka pesnika (koautori S.

Kulenoviã, M. Dizdar, A. Vuletiã), 1981; Pjesme (izbor), 1983; Poe-

zija. Poezija, 1985; Oblik studi, 1985; Duh pustoši, 1990; Izabrane

pesme, 1997; Poezija Dare Sekuliã (zbornik), 1998; Brat moj Tesla,

2000; Reå se igra, 2001; Licem prema suncu, 2004.

ÐORÐO SLADOJE, roðen 1954. u Kliwi kod Uloga, Hercegovi-

na. Piše poeziju. Kwige pesama: Dnevnik nesanice, 1976; Veliki post,

1984; Svakodnevni utornik, 1989; Trepetnik, 1992; Plaå svetoga Save,

1995; Dani lijevqani (izbor), 1996; Petozarni muåenici, 1998; Daleko

je Hilandar, 2000; Ogledalce srpsko, 2003; Nemoj da me zazmajavaš —

pesme za sadašwu i bivšu decu, 2004.

MILIVOJ SREBRO, roðen 1957. u Šumwacima kod Glamoåa.

Piše eseje i kwiÿevnu kritiku, bavi se srpsko-francuskim kwi-

ÿevnim vezama. Od 1990. ÿivi i radi u Francuskoj. Kwige eseja: Ro-

man kao postupak, 1985; Mali vavilonski listar, 1991. Priredio:

Anthologie de la nouvelle serbe (1950—2000), 2003; Bibliographie de la

littérature serbe en France 1945—2004 (Bibliografija srpske kwiÿevno-

sti u Francuskoj 1945—2004), dvojeziåno izdawe, 2004; Écrits et cris

d'un apatride, 2005.

BRANKO STOJANOVIÃ, roðen 1948. u Foåi. Piše kwiÿevnu

kritiku i eseje, novinar. Kwige kritika i eseja: Repertorijum, 1979;

Znamewa djetiwstva, 1986; Duh i kantar, 1988; Uz tuðu vatru dlano-

vi, 1998; U slavu oklevetanog pobjednika ili Let bijelog orla iznad cr-

nih dobošara laÿi, 2000. Koautor je Åitanke, 1975, 1979 (sa gramati-

kom i kulturom izraÿavawa) za obrazovawe odraslih. Priredio više

kwiga domaãih pisaca.

MILENKO STOJIÅIÃ, roðen 1956. u Dragoraju kod Kquåa.

Piše prozu, poeziju, kwiÿevnu kritiku i eseje. Objavio šest roma-

na, sedam kwiga pripovedaka, tri zbirke pesama i dve kwige kritiå-

kih i esejistiåkih tekstova.

STEVAN TONTIÃ, roðen 1946. u Grdanovcima kod Sanskog

Mosta. Piše poeziju, prozu i eseje, prevodi sa nemaåkog. Kwige poe-

zije: Nauka o duši i druge vesele priåe, 1970; Tajna prepiska, 1976;

Naše gore vuk, 1976; Hulim i posveãujem, 1977; Crna je mati nedjeqa,

1983; Tajna prepiska i druge pjesme, 1985; Prag, 1986; Ring, 1987; Iza-

brane pjesme, 1988; Sarajevski rukopis, 1993; Lirika, 1995; Moj psa-

lam/Mein Psalm, 1997; Olujno jato, 2000; Sonntag in Berlin, 2000; Bla-

goslov izgnanstva, 2001. Roman: Tvoje srce, zeko, 1998. Kwiga eseja: Im

285

Auftrag des Wortes — Texte aus dem Exil, 2004. Sastavio antologije:

Novije pjesništvo Bosne i Hercegovine, 1990; Moderno srpsko pjesni-

štvo (velika kwiga moderne srpske poezije od Kostiãa i Iliãa do da-

nas), 1991.

MIROSLAV TOHOQ, roðen 1957. u Qubiwu, Hercegovina. Pi-

še prozu. Romani: To sniva lamparija, 1979; Gospodar srca, 1986;

Stig, 1989; Kuãa Pavloviãa, 2001. Kwige pripovedaka: Apotekarkin

raj i muške stvari, 1981; Mala Azija i priåe o bolu, 2002. Kwige raz-

govora, dnevnika i dokumentarne proze: Tohoq — o ratu i kwiÿevno-

sti, 1996; Crna kwiga — patwe Srba u Bosni i Hercegovini 1992—

1995, ¡—¡¡, 2000; „Sveti ratnici" i rat u Bosni i Hercegovini, 2001.

ZORICA TURJAÅANIN, roðena 1937. u Beogradu. Bavi se kwi-

ÿevnom istorijom, esejistikom, kwiÿevnom kritikom i metodikom

nastave kwiÿevnosti. Objavqene kwige: Metodiåki pristup romanu

za djecu, 1974; Kquåevi zlatnih vrata, 1978; Roman za djecu, 1978; Sve-

ÿaw novih kquåeva, 1999; Lampa na pisaãem stolu, 2004.

EMSURA HAMZIÃ, roðena 1958. u mestu Sveti Nikole u Ma-

kedoniji. Piše poeziju, prozu i poeziju i prozu za decu. Kwige pesa-

ma: Ugqevqe, 1988; Tajna vrata, 1999; Boja straha, 2002. Kwiga priåa

i pesama za decu: Kuãa za dugu, 1995. Kwige pripovedaka: Jerihonska

ruÿa, 1989; Veåeri na Nilu, 2005.

SAŠA ÃIRIÃ, roðen 1975. u Pirotu. Piše kwiÿevnu kriti-

ku, eseje i prozu, objavquje u periodici.

MLADEN ŠUKALO, roðen 1952. u Bawaluci. Piše kwiÿevnu

kritiku, oglede o literarnim analogijama i prevodi s francuskog.

Objavqene kwige: Narodno pozorište Bosanske Krajine 1930—1980 (ko-

autori P. Lazareviã, J. Lešiã), 1980; Okviri i ogledala, 1990; Qubi-

åasti oreol Danila Kiša, 1999; Odmrzavawe jezika — poetika strano-

sti u djelu Miodraga Bulatoviãa, 2002; Pukotina stvarnog — odmrza-

vawe jezika, nulto, 2003.

PriredioBranislav KARANOVIÃ

286