UDK314 (497.6 Duvno) 1116/17" Izvorni znanstveni članak

STANOVNiŠTVO DUVANJSKOG KRAJA U XVII. i XVIII. STOUEĆU

Fra Josip Ante SOLDO[ Franjevački samostan, Sinj

. 1.

Nakon osmanskog osvajanja Bosne i Hercegovine, zauzimanja Makarskog primorja i dalmatinskog zaleđa te osobito poslije organiziranja pokrajinskih uprava (Bosanskog paša­luka ili ejaleta), Duvno (Županjac) je postalo središtem istoimenoga kadiluka (prvi put spomenutog 1633. g.)~ a pripadala muje nahija Buško blato.'

Time je duvanjski kraj pronalazio svoje mjesto u novoj, moćnoj Osmanskoj Carevi­ni. Stanovništvo se dijelom islamiziraio, doduše mnogo manje nego u srednjoj Bosni, jer je bilo, bez naročitog razvoja obrta i trgovine, rijetko napučeno. O brojnim uzrocima prelas­ka s kršćanstva (obaju obreda) na islam u novije vrijeme pisao je Nenad Moačanin2 i nje­gove tvrdnje mogli bismo sažeti ovako: želja pojedinaca ili grupa da žive "malo manje tegobno", da izbjegnu plaćanje poreza, da prihvate vojne ili administrativne službe, da sposobniji, sretniji i snalažljiviji uđu u privilegirani stalež - dakle iz praktičnih razloga. Do toga je dolazilo i zbog nemogućnosti intenzivnije pastorizacije katolika, što Dominik Mandić posebice nagLaŠava; a i zbog nasilja i prisila.

Širenje islama odvijalo se valovito - odmah nakon osvajanja u XVI. st., od 1606. do 1640. godine,3 te u XVIII. st.

Broj katolika II Duvanjskoj krajini različit je II izvješćima i popisima, te stoga nesi­guran, a osmanski defteri za Duvno nisu mi poznati. Ipak, iz nedovoljnih povijesnih izvora možemo doći do nekih zaključaka.

Splitski nadbiskup Mat'kantun Dominis (1560.-1624.), želeći proširiti svoju juris­dikciju na te granične krajeve, isticao je (1608. g.) kako je duvanjski kraj "prepun katoli­ka'" što je potvrdio godinu kasnije i njegov protivnik šibenski kanonik don Tadija Milinić, pretpostavljajući da je katolika u duvanjskom kraju živjelo oko 14.000. Naprotiv, prema popisu Bosanskog pašaluka (1624.) vezira Ibrahimovića-paše Memibegovića, kojije uzi­mao u obzir i muslimane, u Duvanjskom polju bilo je oko 800 kuća s tisuću vojnika.4 O

l Rasim ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk, Sarajevo 1982; Ivo BAGARIĆ, Duvno. Povijest župa duvanj­skog samostana, prigodom 150 obljetnice današnje župe Duvno 1839-1989, Duvno, 1989.

2 Nenad MOAČANIN, Turska Hrvatska, Zagreb 1999, 102. i sl. O islamizaciji pisao je Dominik MANDIĆ, Etnička povijest Bosne i Hercegovine, Rim, 1967, 171. i sl. Dominik MANDIĆ, n. dj., 175.

4 Franjo RAČKI, Prilozi za geografsko-statistički opis Bosanskog pašaluka, Starine JAZU, sv. 14, Zagreb, 1882, 178.

159

ZBORNIK

istom području Atanazije Jurjević (Grgičević) izvijestio je 1626. godine bečkog cara da oko Županjca ima mnogo sela s 1000 kuća. Iz tih slučajeva može se vidjeti nesigurnost podataka.5

Osim tih, ima i drugih izvješća, koja se tiču katolika - Hrvata. U izvješću makarskoga biskupa fra Bartula KačićaŽarkovića (1615.-1645.), rađenom 1630. godine, piše kako se na području Duvna nalaze samo dvije župe s 200 kuća u kojima su živjele zadružne obitelji od 20,40 i 50 članova. Biskup je zapisao kako postoji samo jedna crkva, vjerojatno sv. Ivana u Roškom Polju. U drugom izvješću (1635.) isti biskup piše kako je u župi Lipi krizmao 300, a u Brišniku 470 vjernika. U Lipije biskup pomirio s Crkvom 31 osobu, a u Brišniku deset. Bili su to javni grešnici, izopćeni iz Crkve,jer su bili otpadnici, nevjenčani, pa i inovjerci (pravoslavni). Ti otpadi znak su prelaznog vremena i snalaženja u novim političkim prilikama. Istina, oni svjedoče i o ne baš velikom djelotvornom vjerničkom životu kod nekih katolika. O smanjenju vjernika svjedoči i bosanski biskup fra Marijan Maravić Olovčanin(1645.-1647.) kojije 1645. godine opisao bosanske samostane i zapisao kako su ramski fratri posluživali samo 600 duša smještenih oko samostana.6

Malen broj stanovnika u izvješću biskupa Kačića prema Mandiću nastao je zbog toga što je makarski prelat uzeo u obzir samo obitelji koje su posjedovale imetak i time mogle pridonositi uzdržavanje svećenika - župnika. Stoga je Mandić ostao pri pryoj tvrdnji da je oko Duvna bilo više od 1000 kuća (8000 duša).7

2.

Prividno mirno stanje,. iIi bolje rečeno, mrtvilo nije dugo potrajalo. SKandijskim ratom (1645.-1669.) počelo je razdoblje krvavih borba, koje se nastavilo Morejskim 1. ili Bečkim (1683.-1699.) i završilo Morejskim II. ili Sinjskim ratom (1714.-1718.). To je bilo vrijeme ne samo ratnih operacija, borba za krajine i tvrđave, nego i obračuna opisanih u Šilobadovićevoj kronici, tom tužnom svjedočanstvu osveta, pJjenidaba i ubojstava.

Upadi domaćih četa (ćernida), sastavljenih od hrvatskih ljudi u mletačkoj ratnoj maši­neriji, unosili su preko Dinare ne samo nemir, nego i buđenje težnje osmanskih podanika, kršćana obiju obreda, za oslobođenjem od spahija i duhovne prevlasti islama. Ta se iskon­ska snaga probudila u Kandijskom, a razvila u Morejskom I. ratu i završila migracijama na ratom opustošenim prostorima oko Cetine, što je dovelo do promjene demografske slike osvojenih i raseljenih prostora.

Za naše razmatranje važanje pohod makarskog biskupa fra Marijana Lišnjiča iz Imot­skog (1664.-1686.).8 U spisu vizitacije nakon Kandijskog rata (1670. i 1671.) Lišnjić je zapisao kako su Duvanjskoj župi pripadala brojna sela: Kongora, Lipa, Mandino Selo, Oplećani, Župan j Potok (Duvno), Mokronoge, Kolo i Stipanjići, ali da ni u jednom nije

5 Marijan Vjenceslav BATINIĆ, Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti, Starine JAZU, knj. 17, Zagreb, 1885,86. i sl. Eusebije FERMENDŽIN,Acta Bosllae, MSHSM JAZU, vol. 23, Zagreb, 1892,478.

7 Dominik MANDIĆ, n. dj., 176. 8 Ivo BAGARIĆ, Duvno, 86.

160

J. A -Soldo: Stanovništvo dU\lQnisk()a u XVII. i XVIII.

bilo crkve. Stare su nestale, a nove se nisu smjele graditi. Nasuprot tome, muslimani su u Duvnu imali džamiju. Katoličko stanovništvo bilo je malobrojno. Muslimana je bilo više, ali ni njih previše. Župnik slabo naseljenih sela bio je poznati pisac fra Ivan Ančić iz Lipe (1624. -1685.).9 U Roškom po Iju biskup je našao svega pet katoličkih i sedam muslimanskih kuća, među njima porušenu crkvu sv. Ivana. Ti podaci svjedoče o slabljenju života tog kraja,· opustošenog napadima, pljačkama i rušenjem. Biskup je pohodio i kapelaniju Skopie (Usko­plje) gdje je živjelo dosta muslimana a i raskolnika (pravoslavaca) koji su imali dvije oštećene crkve, a malobrojni katolici nijednu. Župnikje bio fra Grgo Drežničanin. Biskup je u tom selu krizmao 250 vjernika. Na planini Vitorogu i na Ljubuši obišao je pastire među kojima je djelovao fra Ante Ripčanin. Stanovništvo je živjelo pod šatorima. Biskup nije ulazio na područje ramskog samostana jer je ono pripadalo bosanskoj biskupiji. 10

U takvom sivilu svakodnevice ima i po koja svijetla zraka. Sačuvano je pismo Ko­pčića iz Kongore od 30. lipnja 1666. godine koje svjedoči i o pomirljivu stavu ponekih muslimanskih spahija prema katolicima u duvanjskom kraju. Pismo je pisano ikavicom i bosančicom:

Poklon i pozdrav biskupu od nas Kopčića Ćelil-bega i Alil-bega. Zatizim eto smo čuli da se šapaš i niko tije govorio, da ti mi branimo amo doći; mi nismo dosada branili pratrom oditi po našem čitluku. Zato hodi, evo te župa i kmeti zovu radi skakavaca. A od nas ti tvarda vira, čista Muamedova da ti nikakva zarara neće biti; i odi sutra zašto je potriba radi ove cvarni. A lako ćemo s časti učiniti mirno i s Alaj-begom; i fala ti na časti. Pisasmo mi Kopčići iz Duvna na 30.juna 1666. (na poleđini: "da se dade u ruke biskupa u Imoti ili gdi bude". II

Takve prijateljske, skoro zaštitničke, veze sigurno su bile rijetke, posebice stoga što su se u vrijeme novoga rata (Morejskog I.) odnosi još više pogoršali. Osmanske spahije) nakon sudbonosno g poraza pod Bečom, vraćali su se bez plijena, poraženi i poniženi. Svoj bijes znali su'iskaljivati na siromašnoj raji, ali i na njihovim vođama - svećenicima. Rje­šenje se nalazilo uhajdučiji, u priključivanju krajiškim četama koje su upadale iz osvojenih krajina iz Dalmacije na bosansko-hercegovačka područja te nagovarali sunarodnjake da napuste rodni kraj i domove) da pobjegnu na područja Mletačke Republike. U tome su ponajveću promidžbu vršili vjersko-idejni razlozi, ali i prizemni, jer se obećavalo da će onima koji pribjegnu, princip (dužd) osigurati dovoljno zemlje za život. Upadi su ostavlja­li iza sebe pustoš, što se odražavalo na granična područja Livna i Duvna, koja su u ratu ostajala poluprazna. '

Prema spomenutom izvješću Splićanina Atanazija do kraja stoljeća iselilo se četi­ri petine (oko 100 000 osoba) stanovništva uglavnom II Dalmaciju, Ban,sku Hrvatsku i Slavoniju. To se u Bosni i Hercegovini odrazilo porazno. Tvrdi se da j e 1725. godine tamo ostalo jedva 25000 katolika.

U takvoj pustoši Duvno je bilo mala, ali ugodna kasaba, koju je na svoj način uljep­šavanjaopisao osmanski putopisac Evlija Če1ebi (+poslije 1676. g.). Za njegaje ono bilo

') ANČIĆ, Ivan, Hrvatski biograjskileksiko/l, knj. 11 Zagreb 1983.~ 107-108. 10 Karlo JURIŠIĆ, Katolička crkva na Biokovsko-neretvanskom području tl doba osmanske vladavine.

Analeeta Croatica Christiana, Zagreb 1972,57-58. " Karlo JURIŠIĆ, ll. dI, 50-51.

161

DUVANJSKI ZBORNIK

"kasabica kao rajska bašća uređena" 12 s 400 kuća "od tvrdog materijala, pokrivene su ka­menom pločom od škriljca". U mjestu se dizala "velebna" džamija, više bogomolja (mesdžida) koje nisu imale ambon (propovjedaonicu - minber), a često ni minaret. Postoja­lo je i skromno javno kupatilo (haman), svratište (han) i desetak dućana.

3.

Mlečani su u XVII. i XVIII. st. vodili tri rata za očuvanje svojih posjeda na Kreti (Kandiji) i na Peloponezu (Moreji), koja su se odrazila i na Dalmaciju, jer su domaće spahije željele zavladati obalama Jadranskog mora. I dok su osmanskim snagama na Bliskom istoku Mlečani suprotstavili ponajbolje svoje, osobito pomorske snage, sva tri rata bila su za njih neuspješna. Samo su u Dalmaciji uspjeli proširiti dominaciju i uspostaviti prirodne granice na Dinari. Uspjesi u Dalmaciji postignuti su ne toliko vojnom mletačkom silom, koliko narodnim snagama} koje su se borile više srcem nego vještinom i znanjem. Uz podršku redovne vojske zauzete su tvrđave Klis, Skradin, Drniš, Sinj, Knin, Vrlika, Za­dvarje, Makarska, Imotski, pa i Gabela i Herceg-Novi, zemlja je ostala bez muslimana, a na njihova sjedišta nadolazi novo stanovništvo. Time je izvršena vjerska i nacionalna promje­na stanovništva u Dalmaciji.

Krajiške čete provaljivale su brdskim putovima u obližnje bosanske i hercegovačke krajeve) nagovarale sunarodnjake da pobjegnu prema Cetini, a odatle u splitsku Zagoru~ kninsko područje pa i dalje. Redovito se piše kako se prva brojnija seoba zbila pod vod­stvomramskih fratara (1687. g.), pod vodstvom fra Pavla Vučkovića iz Duvna. 13 No zbje­govi iz Osmanske Carevine u Dalmaciju nisu nastajali voljom pojedinaca ili grupa, pogo­tovo ne redovnika. Oni su plod atmosfere sazrele nakon osmanskog poraza pod Bečom, kadje zavladalo opće uvjerenje daje osmanskoj sili došao kraj, Fra Gašpar Vinjalić (+ 1781.)14 piše u svojoj neobjavljenoj povijesti kako su krajišnici odmah nakon osvajanja Sinja prešli Prolog, upali u Livanjska polje, zapalili varoš, odveli mnoge kršćanske obitelji i naselili ih u Dicmu.

Prije same ramske seobe krajišnici su spremali napade na Duvno, Livno, Glamoč i Skopie pod vodstvom konjaničkog providura Antonija Zena 'i Stojana Jankovića, i to ne toliko radi preseljenja stanovništva, koliko da se olakša i ubrza mletačka opsada Herceg­Novog. 15 Da bi se olakšalo zauzimanje Herceg-Novog, Zeno je navalio na Gabelu i Varcar­Vakuf, čemu je služila i ramska seoba. U isto vrijeme Zeno je uspio napadom Klišana i krajišnika iz Zadvarja na Skopie osigurati preseljenje grkoistočnjaka. 16 Sinjski providur

12 Ev\ija ČELEBI, Pmopis, Sarajevo 1973, 194. Josip Ante SOLDO, Seoba Ramljaka II Sinjsku krajinu, u knjizi: Selidba Ramljaka, Sarajevo, 1988, 23-24.

14 Gašpar VINJAUĆ, Compendio istorico e cronologico delle cose pillll1emorabili ocem'se agli Slavi in Dalmazia. Rukopis neobjavljen koji se čuva na Visovcu. Prijepis Sime Urlića u 11lkopisima u Sinju.

15 Zenova akcija nije uspjela, a najteži je udarac bio što je poginuo Stojan Janković. V Boško DESNICA, Istory'a kotarskih uskoka 1684-1749, SANU, Zbornik za istoriju, jezik i knj iževnost, 2. odelen j e, knj. 13, sv. 2, Beograd 195 L, 188. i sl. Izvještaj od·26. kolovoza 1687.

16 ISTI, ll. dj., 192.

162

J. A-Soldo: Stanovništvo duvanjskog kraja u XVII. i XVIII. stoljeću

Lorenzo Zorzi u ispravi od 4. ožujka 1689. godine nabrojio je sljedeća mjesta odakle su pod Sinj dolazili izbjeglice: Glamoč, Kupres, Livno, Skopie, Duvno, Rakitno, Rama i Doljani. 17 Planinskim prodolima Dinare i njezinim okrajcima spuštale sU,se grupe pred­vođene harambašama u Cetinu, praćene fratrima, i to najprije iz Livna, Duvna i Rame, nekako do 1689. godine. Kasnije (od 1690. godine) nadolazili su Poljičani na područja Trilja, Garduna, U glj ana, Tijarice i dr. Od 1692.-1693. godine nadošao je val Hercegovaca ii blizine Mostara, koji se prodolinama spuštao prema Trilju ili Aržanu u Grab, da bi se tu zaustavio, a neki su krenuli prema Otoku i Rudi, drugi brdovitom Potraviju iSatriću, Zelovu ili preko Sutine na Muć i dalje u Zagoru (Postinje). U tome je kao kapelan sud­jelovao fra Franjo Marinović. 18

Kad sam pisao o promjenama stanovništva Sinjske krajine u XVII. st. i XVIII. St.,19

služio sam se spisima mletačkih općih providura, kojima su novodošlom pučanstvu podje­ljivali investiture na zemlje, te katastarskim popisima (1709. g.). Time sam uspio rekon­struirati demografsku sliku Cetine i podjeljivanje zemlje, ali ne i odakle su izbjeglice prispjele. To je tim teže što iz tog vremena nisu poznati spisi, crkvene knjige, pa ni popisi bosansko-hercegovačkog područja. Stoga je teško sa sigurnošću utvrditi koje su obitelji pristizale iz duvanjskog kraja na područje Cetine, te se može potvrditi samo za dio pučan­stva. Podaci s imenima i prezimenima za duvanjski kraj i cijelu katoličku Bosnu i Herce­govinu datiraju tek iz 1743. godine, a potječu iz izvješća duvanjskoga biskupa i apostol­skogvikara fra Pavla Dragičevića (1740.-1767.) i iz 1768. godine fra Marijana Bogdanovića (1767.-1772.).20

Iako se pitanja migracija ne mogu lako riješiti, ipak ću pokušati ponešto osvijetliti migracijska kretanja iz Duvanjske krajine u Cetinu.

U najstarijoj očuvanoj Matici krštenih (1699. do 1727.)21 župe Sinja (i Hrvaca) upi­sano je do 1707. godine odakle su neke osobe (obitelji) prispjele u župu. Iako je riječ o kratkom razdoblju, donosim ta prezimena kako bismo vidjeli iz kojih su obližnjih krajeva pristizali novi stanovnici u plodne krajeve Cetine:

17

lB

19

20

21

Josip Ante SOLDO, Prilozi za upoznavanje razvoja Sinja pod Venecijom, Sinjska spomenica, Sinj, 1965., 125, bilj. 134. Državni arhiv u Zadru (dalje: DAZd), Spisi op. provo D. Dolfina, knj. III, list 186-188. Josip Ante SOLDO, Etničke promjene i migracije stanovništva u Sinjskoj krajini krajem 17. i početkom 18. stoljeća, Zbornik Cetinske krajine, knj. 4, Sinj, 1989,81-145. Dominik MANDIĆ, Craali catholici Bosnae et Hercegovillae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis, Chicago-Roma, 1982; u izdanju ANUBlll izišlaje kompjutorska obrada tih podataka za 1743. godinu: Luka ĐAKOVIĆ, Prilozi za demografsku i ollomastičku građu Bosne i Hercegovine (J) (Na osnovu popisa katoličkog stanovništva 1743, godine), Sarajevo, 1979. Za duvanjsku župu podatke je donio I. BAGARIĆ, n. dj.. 103. i sl.; Robert JOLIĆ, Župa Kongora (Uz 75. obljetniclI postojanja, 1917-1992.), Tomislavgrad, 1993.,109. i sl. DAZd, Fond matičinih knjiga, Inv. br. 1964. Na Visovcu (Arhiv Franj. samostana, knjige, br. 97-99.) čuvaju se dijelovi prvih matica vrličke župe: od 1688. do 1691. g., zatim od 1718. do 1719. i 1726. do 1727. godine. U njima nije upisano iz kojeg su mjesta ili kraja stigle obitelji. Prema usporedbi s popisom iz 1743. godine najviše ihje iz Livanjske krajine: Bogić (Postunović, Stupnić); Klepčić (Rujani); Teklić (prkovo - Kicaići); Perković; Budišić -Budiša (Rujani Donji); Drasić (Glamoč -Prkovo); Bilobrk; Blažević (na više mjesta); Duvnjak (Livno); Ercegović (Grgurići, Vražerali); Reić (Kioprazlije); Samardžić (Sva­eia, Zabrišće); Škorić - Škoro (Potočani - Zagoričani); Kujundžija (Zastinje), Klepčić (Rujani); Rimac (Grguričić); Totić (Prkovo).

163

DUVANJSKI ZBORNIK

Iz Rame Barać, Batarelo, Beratović, Đipalo, Franković, Malbašić, Marić, Matić, Nikolić, Radojević, Rajčević, Stupalo (Stupar), Vučemilo, Vukasović.

Iz Duvna Anić, Atlagić (iz Rakitna), Boresić, Bulj anović, Božinović, Bešlić (iz Rakitna), Đipalović, Đurak, Filipović, Filjević (iz Drežnice), Grčić, Grubišić, Ilić, Janković (Žanko), Jandrić (Roško polje), Kiović, Kudić (iz Drežnice), Kantalić, Lovrić, Marković (iz Drežnice), Marić, Mila-sinović (iz Drežnica), Matasović (iz Drežnice), Matić (iz Brišnika), Medvidović, Novaković, Naletinić, Odrić (Odričević iz Drežnice), Parčić, Pavlović (iz Drežnice), Radoević (iz Drežnice), Roža (iz Du-vna), Rudić (iz Drežnice), Sinković, Seljani, Simović, Šupragović (iz Drežnice), Tripalović (iz Brišnika), Tomašević, Trboglav, Tvrdić (iz Drežnice), Talaja, Vuković, Vučemilović, Vidić, Medvidović, Vuč-ković, Vuletić, Zaprdica - Marković, Živić, Živković, Župeljević.

Iz Livna Anušić, Barać, Bilonosić, Bolišević, Boi-osić, Budimir, Cekinić, Cili-nović, Dedić, Dragaš, Grabovac, Ivačić, Jadrijević, Janković, Jeličić, Jelinčić, Kiović, Kekezović, Knežević, Kujundžić, Kukioković,

Kujundžić, Lekušić, Lovrić, Ljubičić, Marasović, Masnić, Mastelić, Mazucato, Medaković, Medvid, Mihaljić, Rgoli (1), Runjić, Surić, Šarić, Tadić, Terzić, Vicić, Vidić, Vidurinović, Živanović.

Iz Fojnice Sestanović, Manda iz Fojnice, Kristijan iz Fojnice. Iz Jajca Dedićević, Pilešević.

Iz raznih mjesta Balajić iz Var do va, Manda iz Vardova, Paulinović iz Vardova, Tona iz Vardova, Vrdoljak iz Vardova; Ljubičić iz Sviba; Ivančević iz Brda; Marić iz Doca; Juričević iz Vinjana; Božić iz Cetine, Čučić iz Cetine, Kovačević iz Cetine, Milanović iz Cetine, Pavić iz Cetine, Poljak iz Cetine, Vučković iz Cetine; Krilić ... "patrinus Iohannes de Regno di Ercegovina"; Anđa iz Mostara.

Popis tih obitelji pruža dobre, iako ne iscrpne podatke (samo 130 obitelji) sinjske župe, a podaci su još oskudniji za sela oko Sinjskog polja. Podaci su iz vremena neposred­no nakon rata i Karlovačkog mira (1699.) kad je granica išla neprirodno, sredinom polja. U njimaje ponajviše podataka o obiteljima iz duvanjskoga i livanjskog kraja, nešto iz Vrdo­va, stočarskog zaselka na Dinari, a manji broj obitelji priklonio se novim staništima, na­glašujući da su iz Cetine. Tako je u obitelji Krilić naglašeno da im je kum bio Ivan "de Regno di Ercegovina".

Osim toga, većina prezimena harambaških obitelji, koje su pod tim naslovom vodili svoje ljude preko Dinare u Cetinu, ne nalazi se u spomenutim popisima katolika u Bosni i Hercegovini, jer su se ti rodovi u većini iselili i uglavnom prekinuli sa starim krajem.

164

0\ v>

tl .,; l::>

§"" ' y :::, r, ~: ::> >::: :::,. <:::> c­I::>

2::: ~

"" >:> ~ >:>

LJ LJ t:::J

~

..p . ~

·1' .J'

g rJfllce oko 1420 gori

pO~J (,>d 1669 (Acq u ISlO vecchIo)

SH:ćcno do 1700 (Acqu ISlO nuovo )

sl ećeno do 1723 (A cCl UI~IO nuovlSSIIlIO)

teritorIJ Dubro v() ćk e republik e

~

;t>-v> o o:: o v> ... o :l o < :l Vi< <" o o.. e < o :l

<n" T o

lO

"T

čl o" e X

1/ ::s

/.;'

o ~ ('~ I ~

tn

o" ro" n, e

DUVANJSKI ZBORNIK

Sa znanstvenog simpozija Duvanjski kraj kroz povijest II Tomislavgradu 6-7. srpnja 2000.

166

J. A: Soldo: Stanovništvo rh "u,..,"<o!rrll"! u XVII. i XVIII.

Donosim popis harambaških obitelji iz duvanjskog kraja:22

God. 1688. stigla s~ braća harambaške obitelji Vučkovića s 45 članova, među kojima je upisan i jedan od organizatora migracije fra Pavao Vučković.23 Nedaleko od Duvna postoji groblje Vučkovina, odakle su navodno Vučkovići sišli u Cetinu, gdje su postali najpoznatija serdarsko-harambaška seoska obitelj, nastanjena u Brnazama. S njin;la je do­šla obitelj Bilandžića i naselila se u Dicmu (Kru š varu ) i Budimira, naseljena u Bma,zama, od koje se 1743. g. u duvanjskom kraju (u BukoviCi) spominje samo jedna obitelj.24 Na istom području iz Duvna je stigla obitelj Tomaševića, koja je dobila zemlje u Gali, dok ih 1743. g. u duvanjskom kraju nema.2S Harambaša Doturović je doveo trideset obitelji, 200 članova, a 80 sposobnih za vojsku. Za sebe i za svoje ljude Doturović je dobio dosta zema­lja od Trilja do Bmaza i stoga nije ni pomišljao na povratak. 26 U Košutama se smjestio harambaša Druliinović s trideset obitelji, 250 članova, od kojih 70 sposobnih vojnika, a i harambaša Cavalić.27 Iz duvanjskog je kraja harambaša Slišković vjerojatno došao u Ugljane, a Žanko ispod sinjske tvrđave. 28 Harambaša Božinović (spominje se u Draževdo-Ričice u Skopiu) doveo je u Hrvace 25 obitelji i smjestio ih do Mušterića, vjerojatno iz Duvna.29

Nešto kasnije stigli su Kekezovići i Križanovići. 30 '

Na osnovi tih, makar nedovoljnih pokazatelja, nastojat ću dati globalnu sliku kretanja Duvnjaka prema rijeci Cetini, njezinoj zelenoj dolini i brdskim travnatim prostranstvima.

Među prvima stigle su iz Duvna grupe izbjeglica pod grad Sinj i smjestile se u plod­nijim dijelovima uz polje: u Brnaze, zajedno s izbjeglicama iz Rame (Marić) Vukasović, Malbašić) te posebice u sela Turjake, Košute (Trilj još nije postojao kao mjesto) te Hrvace, među hercegovačke migrante.

Najzanimljivije je selo Turjaci. Godine 1743. u Lipi kod Duvna pojavljuju se prezi­mena iz Turjaka Ančić, Jazičić i Marković (sačuvano i 1768. g., a i inače u više mjesta). Može se pretpostaviti da su sa spominjanim harambašama mogle doći ove obitelji: Ančić­Pupić, Budimir, Božinović, Jazić, Vicić, Čurčić, Grbičić~ Mitrović, Katić, Ilić, Jagnić, Tri­palović (Košute). Križanović, kojih u Turjacima ima i danas, spominje se polovicom XVIII. st. u Vedašić-Oplećanima kao i Vučemilović.

U blizini Trilja (u Vedrinama) smjestili su se izbjeglice iz Rakitna - Dtežnice pod upravom harambaše Petra Šipića, kojih nema u spomenutim bosansko-hercegovačkim po­pisima, Kako su oni Karlovačkim mirom (1699.) potpali pod Osmansku Carevinu, preba­cili su se preko Cetine i smjestili blizu Trilja u mjestu prozvanom Rakićane. Medu njima

22 Josip Ante SOLDO, Sinjska krajina II 17. i 18. stoljeću, knj. l, Sinj, 1995.,53-70. 23 DAZd, Spisi op. prov. G. Comara, list 516. 24 DAZd, Spisi op. prov. A. Molina, knj. II, list. 55, D. MANDIĆ, Croati catholici, 26. 25 DAZd, Spisi op. provo A. Malina, knj. IL, list. 4&-49. 26 DAZd, Spisi op. provo A. Molina, knj. II., list. 49. 27 DAZd, Spisi op. prov. A. Molina, knj. II., list. 52. i tist. 48. 2& DAZd, Spisi op. proVo A. Molina, knj. IL, list. 55. 29 DAZd, Spisi op. prov. A. Molilla, knj. II., list. 13-14. 3G DAZd, Spisi op. provo A. Moceniga, knj. IL, list. 290. i 232 (KekezQvić), Spisi op. proVo A. }vfolina, knj.

II., list. 8., 17~ 18.

167

DUVANJSKI ZBORNIK

su bila prezimena Bešlić, Raičić, Podbiočić, Vukasović, Budić, koji će prijeći uPotravlje, Marivišić, Bojić, Lipotić, Cvitanović, Đurković, Milošević, Klović, Brčić, Serasević, Ma­tijasović, Sini ković, Kretičević .. .3'

Na prostranom području Gornjega i Donjeg Dicma, u dvama bandedjama (Bilandžića iz Duvna i Maretića iz Hercegovine) smjestilo se miješano pučanstvo, uglavnom iz Herce­govine, a dijelom iz Poljica. U Bilandžićevoj banderij i u Krušvaru postojalo je i postoji zaselak koji se zove Ercegovci. Pa ipak, po prezimenima teško je odrediti odakle su. U Brotnju upisane su četiri kuće Bojčića i tri Vidakovića. U Mostarskom bJatu spominuju se Mamići, Golemi i Ćurkovići, u Brotnju Brajkovići, Ostojići i Vučići. Svi su se oni mogli u . seobi iz Hercegovine nastaniti u tom kraju, ali postoje i druga prezimena koja se ne mogu identificirati s onima s druge strane rijeke Cetine. UMaretićevoj banderiji spominju se obitelj Zebića i Podruga (Mrkodol-Duvno). Takvo miješanje može se naći i na Radošiću te prema Sutini.

Rakićani su se oko 1698. g. smjestili ispod tvrđave Čačvine i u Vedrinama. Među njima bilo je sedam obitelji Tokića (dapas ih ima u Veliću, bilo ih je u Rakićanima 1743. g.), zatim Đukića, Vulića, Bulića, Marića, Lavičevića.

S druge strane Sinja, u Hrvacama, svoje ljude su smjestili prvotno harambaša Bebić iz Neretve, a kasnije Mijo Mušterić i Grgur Cvitković, uglavnomjz Duvna, šire iz Herce­govine. Zauzeli su brdovite krajeve Satrića i Potravlja.

Kako je teško pronaći i pratiti tijek selenja, može se pokazati na građanskoj obitelji Lovrić.

U Sinju i u Hrvacama živjele su obitelji Lovrić. Jedna je bila nastanjena u Sinju (Lovrića obor) i tijekom XVIII. st. postala najbogatija u Krajini, čak i s velikim imanjem II Miševici (Hrvace). Za nju je naznačeno da je bila podrijetlom iz Livna.32 Druga, seoska obitelj Lovrića, nastanila se u Hrvacama. U duvanjskoj župi, u selu Stipanjićima, 1743. godine postojale su dvije obitelji, jedna Stjepana Lovrića sa 16 kuća, II kojima su živjele samo četiri osobe, a II obitelji Ivana Lovrića 2 kuće s 2 osobe. U Sarajlijama je iste godine bila obitelj Petra Lovrića. Tih obitelji 1768. godine u tim mjestima nema. Podaci omo­gućuju zaključak da se prva obitelj potpuno iselila, a druga, što se nastanila II Hrvacama, možda je došla iz Stipanjića.

JI

168

V. PALAVESlRA, Porijeklo stanovnika Rakitna, Prilog historijskoj demografi); zapadne Hercegovine, Glasnik Zem. muzeja BiH-a, Etnologija, nova ser., sv. 39, Sarajevo, 1985,27-29. Josip Ante SOLDO, Porodica Lovrić u XVIII stoljeću, Zbornik Cetinske krajine, knj. l, Sinj, 1979., 155~ 166.

J. A. Soldo: Stanovništvo duvanjskog kraja u XVII. j XVIII. stoljeću

Slika Sinjske krajine po selima 1709. godine izgledala je ovako:

BISKO banderij a Marka Sučića-Akrapa 310 osoba

DICMO banderija Pavla Bilandžića - Krušvar 496 osoba

banderija Ilije Maretića 683 osobe

NEORIĆ banderija serdara Mate Veića 130osoba

PRUGOVO 59 osoba

BROĆANAC 87 osoba

ZELOVO 131 osoba SATRIĆ 143 osoba

POTRAVLJE banderija Antuna Pro}oščića 423 osoba

MALJKOVO .60 osoba

HRVACE banderija Grgura Cvitkovića 418 osoba

RAKIĆANI banderija Petra Šipića 171 osoba

VOJNIĆ banderija Jure Jurčevića 291 OSo~R TURJACI banderija Jure Doturovića 533 osoba

GLAVICE banderij a Jakova Jadrijevi6a I

263 osobe banderija Pavla Bogdanovića 106 osoba

BRNAZE banderij a Tadije Vučkovića 206 osoba banderija Jakova Tomaševića 256 osoba

SINJ banderij a Pav la Milanovića 189 osoba banderij a Žanko 216 osoba

SVEGA 5487 osoba

4.

Vlado Pavičić33 iznio je II Zborniku Hardornilj e literaturu o rodovima, prezimenima i imenima u Hercegovini. Treba naglasiti da su prezimena koja su izbjeglice donijeli iz Duvna (iz Bosne i Hercegovine) u južnu Hrvatsku nastajala prije seoba u zaseocima (kom­šilucima) prelomljenim rušilačkim ratovima, uništenim odlascima u nepoznato. Bijeg im je bio prihvatljiv ne toliko radi ekonomskoga poboljšanja, koliko zbog karaktera države u koju su bježali. U novoj postojbini relativno se brzo stvaraju zaseoci i sela puna obiteljskih zajednica na čelu s fratrom-župnikom i harambašom.

Prezimena izbjeglica popisivali su mletački guvelnaduri~ određivali prostore za na­seljavanje, birali ljude sposobne za vojnu službu. Da bi to što uspješnije sproveli, stvarane su četice koje su ispisivale pridošlice, i to "koliko su stari i koliko ima došljaka za dati im

33 Vlado PAVIČIĆ) Hardomi!ie: prošlost, ljudi i običaji, Hardomilje, 1998.,225. i sl.

169

misto di će se seliti i di će živiti", kako piše na jednoj oštećenoj ispravi II samostanskom arhivu II Sinju ispisanoj bosančicom i hrvatskimjezikom.34 Gllvemaduri su s oko SO-tak vojnika čuvali vrhove brda, a od novodošlih stvarali su "narodne straže". Time se dizao junački duh onih koji su dotada bili "ništa", Taj ponos -junački dio prkosa - podržavale su harambaše u svojim banderijama. Guvemadurska ustanova kratko je trajala - do učvršće­nja mira (1702.). Ona je predavala popise prezimena mjesnim i općim providurima, a ušli su i u katastarske knjige.

Mletačke vlasti uspijevale su držati narod u pokornosti uz pomoć domaćih ljudi, serdara i harambaša, ali još više preko svojih činovnika i vojnih časnika. Naselja su se oblikovala i u njima odvijao život satkan od teškog rada, krvavog znoja, ali i blagdanskih slavlja i sajmova (derneka).

U novoj postojbini narodje bio obuhvaćenjačom vjerskom organizacijom pod vod­stvom biskupa. Oni su poticali svećenike (uglavnom franjevce), na sistematičniji župni rad, na gradnju crkava i groblja~ bolju pastorizaciju~ čak i na održavanje pučkih misija. U duhu Tridenta počele su se, po zapovijedi provincijalata, voditi knjige, zvane župne matice krštenih, vjenčanih i umrlih. Od njihje sačuvana vrlička (od 1688. g.), doduše fragmentar­no, i sinjska (od 1699. g.).35 Sređivanjem župa uvađaju se kasnije i po selima matice kao u Otoku, Bajagiću, Gali, Turjacima, Dicmu ... Iz tih prelaznih vremena fnnlievci - župnici vodili su "osobne" matice od kojihje poznata fra Bonaventure Biloglava (Caput Album), važna za prugovsko-mućki kraj (pa i skradinski) te fra Lovre Jazičića. 36

S narodom, u njegovu mukotrpnom životu, živio je fratar, kao i u Duvnu, često i rodbinski povezan, alijoš više načinom života, oplemenjen franjevačkim duhom. Šteta što istraživači osmanskih spisa, popisa, deftera nisu objavili dovoljno podataka iz duvanjskog kraja. Oni bi u mnogočemu pomogli II rasvjetljavanju života stanovništva u vremenu kad se osjeća mrtvilo narodnog života, protivno od onog u Cetini koji se osobito nakon 171S. godine, pobjedom nad osmanskom voj skom, još više budi.

Pred kraj rata (1699. g.) franjevci su II Sinju počeli graditi veliku crkvu Gospe od milosti pod Kamičkom koja se gradila, zalaganjem Duvnjaka fra Pavla Vučkovića, dugo ali ustrajno. I po selima se već u prvom desetljeću XVIII. st. grade župne crkve u Hrvaca­ma, Turjacima, na Trilju, Ugljanima, Potrav1ju, Vrlici i drugdje. Nakon napada na Sinj, kad su sve te crkve bile zapaljene ili oštećene) dižu se i II drugim selima Krajine crkve. Stanovništvo se privezuje uz kraj u kojem ima stalni boravak, prihvaćajući poljoprivredu, iako je i dalje vezano uz stočarstvo, osobito II selima uz obronke planine Dinare.

5. "

Poraz pod Bečom i neuspješne bitke duž Ugarske, Slavonije, Like i Dalmacije na-metale su osmanskim vlastima nužnost stvaranja novih graničnih obrambenih točaka pa i

34 Arhiv Franj. samostana u Sinju (AFSS) Fase. 19, br. 29. 35 Arhiv Franj. samostana na Visovcu, Knjige br. 97-99; HAZd, Fond matičnih knjiga, Inv. br. 1964. 36 DAZd, Fond matičnih knjiga, Inv. hr. 1594; AFSS, knjige br. 165.

170

.J. A. Soldo: Stanovništvo duvanjskog kraja u XVII. i XVIII. stoljeću

promjenu odnosa prema podložnicima kojih se broj vidno smanjio. U sjevernoj i sjeverois­točnoj Bosni osjetno se smanjio broj katoličkog stanovništva, a pravoslavno je nadošlo u ispražnjene predjele, dokje muslimansko djelomično popunjalo stare i novonastale praz­nine.l7 U Duvanjskoj krajini katoličko, hrvatsko, stanovništvo sačuvalo se uz muslimansko i nakon Požarevačkog mira (1718.).

Godine 1711. osnovana je u Županj-Potoku Duvanjska kapetanija, zvana Seddi­džedidska (Novi zid). Sam naziv pokazuje da je kapetanija uvedena zbo g granica stvorenih Karlovačkim mirom (1699.). Ona se približila vrhovima Dinare, i to je prisililo Osmanlije na bolje osiguranje Livanjskog, Glamočkog pa i Duvanjskog polja. Kapetanija se sterala između Livanjske Ljubuške kapetanije i mletačke granice. Gubitak Dalmacije unosio je nesigurnost u osmanlijskom obrambenom sustavu i stoga se agaluk II Duvnu pretvorio u kapetaniju i time se povezala obrambena granična mreža.

, Ti su razlozi izneseni u beratu (ispravi) izdanom na Drinopoljskom polju 1711. godi­ne. U njemu piše kako na osmanskoj granici ima malo vojnika, nasuprot utvrđenih gradova Sinja, Makarske i Zadvarja. Stogaje vezir Ali-paša predložio sultanu da se stanovništvo Duvna ponovo popiše, pa i poveća, kako bi se iz triju agaluka moglo skupiti stotinu vojni­ka. Njihova plaća (mevĆldžib) nije bila iz državne blagajne, nego iz prihoda sandžakata, dakle, mjesnog karaktera.

U razdoblju od 1699. do 1714. godine bilo je na tim prostorima 41 samostalni vojni objekt (kula), među kojima i tvrđava u Duvnu.38 Sultanje.imenovao Hasan-agu za kape­tana četa (džemata) uz 50 akči plaće (ulufe).

U Županj-Potoku (Duvnu) sagrađen je 1723. godine grad ili tvrđava, vjerojatno kad je vojno središte prebačeno iz Roga, kojim je 1706. godine upravljao dizdar. U Duvnu je tada podignuta nova džamija sultana Ahmeda III. (l703.~ 1730.), koja je čak 1878. godine bila u dobrom stariju.39 Vojna posada sastojala se od gradskih čuvara, topčija i prenosnika streljiva. Uz kapetana, prema spomenutom beratu stajala su dvojica aga i tri čete vojnika. Kako se tražilo da ih bude stotinu, KreševIjaković je zaključio da ihje prvotno bilo 17 jer je pod zapovjedništvom triju,aga bilo 83 vojnika.

Dokje ustanovom kapetanije Duvno oživjelo, svjedočanstva katoličkih crkvenih osoba pokazuju još uvijek loše stanje katolika i crkava, pa i franjevaca, jer su od brojnih samo­stana ostala samo tri: Fojnica, Sutjeska i Kreševo.

Duvno je 1706. godine pohodio makarski biskup Nikola Bij anković (1695.-1730,to na svom putu iz Neretve. Tu su ga lijepo primili već spomenuti Kopčići. Ibrahim-beg u Duvnu dozvolio muje da obavlja javno službu Božju. Biskup je, nažalost, u Duvanjskoj krajini našao samo pU,stoš. Nije bilo ni jedne crkve, tako da je u jednoj pećini (pokraj

J7 Nenad MOAĆANIN, n. dj., 96. JS Enes PELEDIJA, Bosanski elajet od Karlovačkog do Požarevačkog mira, Sarajevo, 1989, 144-145. 39 Hamdija KREŠEVLJAKOVIĆ, Kapetanije tl BOSIli i Hercegovini, Naučno društvo BiH, Djela, knj. 5,

Odjeljenje istorijskoMfiloloških nauka, knj. 4, Sarajevo 1954,258-263. Pisac prati djelovanje kapetana do 1822. godine.

40 Duško K.EČK.EMET, Bijanković, Nikola, Hrv. biografski leksikon, knj. l, Zagreb, 1'983,757-758; Mile VIDOVIĆ, Nikola Bijanković. splitski kanonik i makaJ'ski biskup 1645-1730, Split, 1980.

171

DUVANJSKI ZBORNIK

Bukovice) vršio obrede i dijelio sv. krizmu. U Rakitnu je posvetio spilju sv. Ignaciju i ta "Pećina", kako suje zvali, služilaje kao crkva.

U Duvnu mu je u svemu pomagao glavar Abram Vidić. Biskup se sprijateljio s braćom Kopčić: Ibrahim-begom, Derviš-begom, Džafer-begom i Mehmed-begom. To mu je omo­gućilo češći obilazak Duvna. Biskup je 1723. godine zapisao kako su ga kongorski Kopčići primili s dužnim poštovanjem, častili ga i bili mu iskreni prijatelji. U biskupskom dnevni­ku (1710.) piše kako su oni, iako gospodari, "susretljivi i dobrohotni. .. ", puni čovječnosti i ljubavi.41 To je sigurno djelovalo na mirniju atmosferu međuljudskih odnosa II tom kraju, iako je biskup doživljavao i prave avanture.

Bijankovićev rad nastavio je makarski biskup Stjepan Blašković (173l.-1775.).42 On je 1735. godine obavio pastirski pohod Mostaru i Duvnu. Raspoloženje službenih osmaIl:-:­skih vlasti bilo je podnošljivo milno. Te je godine proglašena amnestija za sve izbjeglice. Stoga je biskup dobio dozvole (bujruntije) od bosanskog paše i duvanjskog Hasan-paše Jusufbegovića, a prijateljsko sklonište kod Kopčića. Obredima koje je obavljao znali su prisustvovati i muslimani, pa čak i begovi Jusutbegovići, Filipović i dva bega Dugalića. Jedan ugledni musliman zamolio ga je da mu blagoslovi obitelj, a neka starica - musliman­ka odgovarala mu na molitve s "amen - amen" i na svršetku obreda zahvalila: "Neka vam Bog da lipi dženet" (nebo).

U tom pomirljivu ozračju nastojao se legalizirati položaj katoličkog svećenstva. Pre­ma osmanskom stajalištu) redovničke starješine i crkveni dostojanstvenici morali su biti podanici Osmanskoga Carstva. Nije to bio isključivo osmanski stav) nego i drugih država~ primjerice Mletačke Republike i Austrijskog Carstva. Stogaje papa Klement XII. (1730.-1740.) osnovao Vicariatus apostolicus in Bosna Othomana. Time su primorski biskupi izgubili uvid u bosansko-hercegovačka područja) što je odgovaralo vlasti, doduše, na štetu hrvatskog naroda, jer su tu i tamo muslimanski pustahije izazivali nemire i nesnošljivost.

Prvi vikar bio je bosanski franjevac Mate Delivić (1735.-1740.). Duvno je bilo povje­reno brizi samostana u Fojnici, a Roško polje kreševskom samostanu. Njegov nasljednik fra Pavao Dragičević (1740.-1767.) učvrstio je svoju vlast, zabranio povezivanje s makar­skom biskupijom, ispisivao spomenuti popis katolika u Bosni i Hercegovini, osim podru­čja Trebinjske biskupije.

Dragičević je već u Zadru, gdje je bio posvećen, najavio pohod koji je i ostvario. Duvanjska župa ni tada nije imala župnu kuću, nego je župnik stanovao u privatnim kuća­ma. Dragičevićaje naslijedio fra Marijan Bogdanović (1767.-1772.),43 a njega fra Marko Dobretić (1772.-1784.).44 Dobretićje 1779. godine pohodio Duvno i upisao kako je župna kuća bila u Bukovici, pokrivena slamom. Misuje služio u "Pećini" i krizmao 137 krizma­nika. Iz Bukovice je obišao Vedašić, gdje je odsjeo kod Bože Papića. Biskupu se dogodila zanimljiva zgoda. Muslimani su poslali neke svoje ljude kršćanima moleći ih da biskup

41 Karlo JURIŠIĆ, ll. dj., 78; Radoslav JERKOVIĆ, PastrisA:i pohodi Nikole Bifankovića biskupa makar-skog po Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1942.

42 Slavko KOVAČIĆ, BLAŠKOVIĆ, Stjepal1, Hrv. biografski leksikon, knj, 2. Zagreb, 1989, 19. 4.1 REDAKCIJA, BOGDANOVIĆ, Marijan, Hrv. biografski leksikon, knj. 2, Zagreb, 1989,72. 44 Andrija ZIRDUM, DOBRETIĆ, Marko, Hrv. Biografski leksikon, knj. 3, Zagreb, 1993,425-426.

172

J., A. Soldo: Stanovništvo u XVII. j XVIII.

ostane kod njih trajno. Vjerovali su, naime, da je svet čovjek i da će ih on za života~ ali i nakon smrti, štititi od nevolja, nevremena i tuče.

Duvanjska župa tadaje brojila 266 katoličkih kuća, 2294 odrasle os.obe i 1122 nedo­rasle, ukupno 3561, Biskup je krizmao 414 vjernika, a II Rakitnu desetoro.

Znak da su još uvijek bila teška vremena svjedoči slučaj u kojem je sudjelovao bi­skup. Na putu iz Rakitna vidio je usred polja križ podignut na mjestu gdje je. prije godinu dana nabijen na kolac jedan katolik. Taj je križ biskup blagoslovio.

6.

Dva popisa katolika u XVIII. st. (1743. i 1768. g.) sastavljena su da bi rimska Kon­gregacijaza širenje vjere (Vjeroplodnica, kako suje znali zvati tadanji fratri) znala brojčano stanje vjernika II Bosni i Hercegovini nakon osnivanja vikarijata (1735.). Tako bi se mogle uspješnije organizirati i voditi župe o kojima su se ponajviše, uz malobrojne glagoljaše, brinuli franjevci okupljeni oko samostana, a i apostolski bi vikari mogli dobiti moralnu, pa i financijsku pripomoć, nužnu za pastorizaciju u tim teškim i nesigurnim vremenima.

U prvoj polovici XVIII. st. Duvanjska župa obuhvaćala je naselja oko Duvanjskog polja, ali i Roško polje sVinicom, Rakitno s Drežnicom i Šujicu. Na tom inače širokom prostoru bilo je 17 katoličkih sela s jedva 332 obitelji II kojima je živio 3501 vjernik.

U samom Županjcu (Duvnu) nije tada bilo katoličkog stanovništva, pa ni u desetak okolnih sela: Mokronoge, Kuk, Letka, BOl'čani, Seonica, Kovači, Tubolja, Jošanica, Blažuj. Seobe krajem XVII. st. prema Dalmaciji rasula su stara sela, dijelom islrunizirana. U stara ispražnjena sela nadolazili su novi stanovnici. Sela su se uglavnom slabo naselila, iako je 1735. godine sultan amnestirao one koji su se vratili na svoja stara sjedišta. Nakon Kar­lovačkog mira (l699.) neke su se izbjeglice vratile jer je istočni dio Sinjskog polja ostao pod osmanskom vlašću. Nutarnje migracije su se nastavljale i kasnije, osobito u godinama gladi i pohara. Stoga se i u popisima mogu uočiti dva sloja pučanstva, starije i novije. Može se zapaziti trajna, prisilna ili svojevoljna smjena stanovnika, u čemu je ekonomski element igrao veliku ulogu, ali i haranje pohara, godine gladi, pa i prisilna premještanja stanovništva. Jedan od važnih razloga za to bilo je seljenje stanovništva koje se bavilo stočarstvom. Novo stanovništvo pojavljuje se s novim prezimenima, tako da se može pret­postaviti daje bilo pokretno, daje prelazilo izjednog mjesta u drugo. Starija imaju donek­le vezu s onima koji su izbjegli u Dalmaciju.

U drugom popisu (1768.) osjeća se lagano povećanje stanovništva, iako ne dovoljno. Kako je Roško polje sVinicom 1768. godine postalo samostalna župa, njihovo pučanstvo odcijepilo se od Duvna. Župa je imala dva sela, stotinjak kuća i 1129 vjernika.

Promjene prezimena u tim popisima su velike tako daje teško rekonstruirati njihove mijene, otkriti prostore odakle su stizali, kamo su odlazili nakon tih popisa,jer ih se malo sačuvalo do danas.

Za ilustraciju tih problema donosim pregled katolika u duvanjskom kraju u godina­ma 1743. i 1768.

173

DUVANJSKI ZBORNIK

(prvi brojevi označuju kuće ili kućne zadruge u selima, drugi niz označuje broj zrelih članova u obiteljima. Podcrtana su prezimena koja se nalaze 1743. i 1768. godine. U tumaču ispod popisa između zagrada brojevi su kućnih zajednica te upozorenje na one koji se pojavljuju u Cetini ... ).

BORČANI 1743. g. 1768. g.

Borčani se ne spominju. I. Bagarić misli da to 1. Nicolaus Puskarevich 12 7 mjesto ili nije postojalo ili su pribrojeni Gmolju. 2. Gregorius Bartulovich 6 2

3. Martinus Covacevich 10 5 4. Antonius Vu~iak 4 5. Philippus Mattich 10 6 6. Laurentius Vukadinovich 5 4 7. Petrus Rados 6 4 8. Michael Bosgnakovich 7 3 '9. Jacobus Rados 8 6

10. Mattheus Rados 6 5 74 42

BRIŠNIK BRIŠNIK 1743. g. 1768. g.

1. Joannes Marcetich 3 3 1. Antonius Franich -, 13 6 2. Antonius Andacich 7 6 2. Stephanus Bagarich 15 7 3. Georgius Veseliza 3 4 3. Elias Lerotich 5 4. Thomas Vidovich II 9 4. C~santius Lerotich 10 5. Matthaeus Viddovich 4 l 5. ·Georgius Vrsich 2 3 6. Nicolaus Chiosich 7 5 6. Phi1ioous Chiur~ich 15 13 7. Stephanus Cargna~ich 5 7. Joannes Batarelovich 15 16 8. Matthaeus GiJ;ma 3 3 8. Nicolaus Letiza 3 5 9. Michael Grabovaz 3 1 9. Joannes Letlza 10 18

10. Joannes Baptista 8 2 10. Martinus Letiza 11 3 11. Georgius Tripalovich 5 10 ll. Marcus Bagarich 6 6 12. Peirus Lerotich 10 10 12. Andreas Letiza 6 4 13. Georgius Barbich 6 4 13. Petrus Batistich 11 10 14. PhilillpuS Bagarich 9 3 14. Natalis GiI!I!ich 6 5 15. Laurentius Chiur~ich 8 6 15. Joannes Lerotich 6 3 16. Martinus Chiurvich 9 3 16. Jacobus Chielich 2 3 17. Petrus Batarelo 9 ,4 17. Joannes Tommich 19 9 18. Jacobus Letiza 10 7 18. Nicolaus Tommich II 8 19. Martinus Letiza 3 5 19. Mattheus Tommich 11 7 20. Hieron;lmus Bag:arich 10 7 177 126 (?) 21. Antonius Chi urich 6 8 ZE BARA 22. Joannes Chi urich 4 1. Joseph Bagarich 6 2 23. Michael Chiurich 6 2 2. Gregorius Letiza 12 6 24. Simon Vuchadinovich 12 12 3. Antoni:us Chiurich 10 5

l61 (2) 115 4. Martinus Chiurich 5 33 13

KOVAČI 1. Thomas Lozich 10 7 2. Marcus Predivo 3 2

13 9

174

:1. A Soldo: Stanovništvo u XVII. i XVIII.

U Brišniku (24-25, obitelji) ostala su neka prezimena II oba popisa: Đipa, Lerotić, Bagarić, Čurčić, Letica. Neka su se i umnožila, kao od tri na pet obitelji Lerotića. U Cetini se nalaze ova prezimena: Grabovci (Sinj - Vrlika), Barbić (Sinj), Tripalović (Košute -Sinj), Veselica (Turjaci - Glavice), Batarelo (Sutina), Đipa (Đipalo?) u Sutini. Danas me­đutim tih prezimena iz XVIII. st. nema u Brišniku, sva su nova.

BUKOVICA BUKOVICA 1743. g. 1768. g.

1. Petms Slischovich 6 4 1. Mattheus Annich 9 2 2. Antonius Dilberovich 6 5 2. Gregorius Annich 3 l 3. Nicolaus Dilberovich 13 6 3. Mattheus Annich LO 5 4. Andreas Dilberovich 11 6 4. PhiliI!pus Celavich 3 6 5. Jacobus Zrin ich 3 4 5. Mattheus Celavich 5 3 6. Martinus Budimir 13 8 6. J oannes Celavich 6 3 7. Matthaeus Z vitich 9 2 7. Jacobus Miatovich 6 8. Simon Protu gar 7 l 8. Peu'us Arambasich 10 10 9. Franciscus Protu gar 6 4 9. Mattheus Protugerovich 13 8

10. Chn:santhus Protu gar 6 3 10. Gregiorius Protugerovich 9 1 ll. Petms Miatovicg 4 3 ll. Simon Protugerovich 6 2 12. MichaelN. 8 4 12. Gregorius Sliskovich 7 2 13. Matthaues Checavich 7 4 13. Lucas <;uvich 12 3 14. Matthaeus Anich 5 4 14. Gregorius Dilber l3 8 15. Matthaeus Anich 3 5 15. Andreas <;olich 7 l

107 63 16. Jacobus Zrinich 8 17. Mattheus Milosevich 5 3 18. Lucas Dilberovich 6 1

138 (4) 59

U Bukovici (15-18 obitelj i) vidljivo je lagano povećanje stanovnika (od 170 na 197) i kućnih zadmga. Od tih prezimena, spominju se II Cetini: Budimir, Anić, Kelavić, a od 1768. Milošević i Slišković (Ugljane ?). Kućne zajednice, za razliku od dmgih sela, ne samo da su se sačuvale, nego i povećale, kao Anić od dvije na tri, Kelavić od jedne na tri obitelji, a Protugar tri II oba popisa (u drugom ob.lik je nešto izmj enj en: Protugerović). Danas su se sačuvala samo tri prezimena: Anić, Dilberović i Zrinušić (Zrinić). Mjesto je oko 1760. oblikovano.

175

KOLO - EMINOVO SELO KOLO - EMINOVO SELO 1743. g. 1768. g.

1. Stephanus Chiorich 10 1 KOLO 2. Gregorius luracich 2 2 1. Joseph Jurgevich 8 4 3. Matthaeus Slipaz 8 2 2. Petrus Jurgevich 4 4 4, Michael Chiurchich 8 1 3. Thomaslaxich 6 4 5. Matthaeus Treich 4 3 4. Antonius Gargich 10 3 6. Michael Tomasa 4 3 5. Jacobus Suia9ich 2 1 7. J oannes Scar 6 6. Petrus Chiorich 3 8. Marianus Barbarich 2 1 7. Marcus Pasalich 6 2 9. Gregorius ChiuQegl 8 4 8. Elias Pasalich 2 2

10. Petrus Chi urich 8 5 9. Lucas Pasalich 6 4 ll. Marcus Covacevich 10 5 10. Marcus Gargich 4 3 12. Marcus Chiuro 7 3 IL Joannes losich 2 2 B. lohanes Nogalo 4 2 12. Jacobus Pasalich 3 1 14. Simon Morlach 2 15. Martinus Borgich 4 3 EMINOVO SELO 16. GregQrius Thomassovich 13 6 L Franciscus Thomasovich 7 2 17. Michael Vodopia 7 3 2. Antonius Thomasovich 2 4 18. Lucas Vodonia 3 3 3. Mattheus Lozan9ich 3 3 19. Joseph Jovich 6 6 4. Joannes Millunovich 5 20. Matthaeus Miolovich 6 7 5. Antonius Chiurićh 4 3 21. Joannes Domgnanovich 4 6 6. MattheusJovanovich 6 22. Gregorius lllich 5 l 7. Stephanus Daiakovich 4 3 23. Elias Covich 6 4 8. Mattheus Barisich 8 5 24. Stephanus Vodopich 3 2 9. Georgius J axich 4 3

135(2) 73 (3) 10. Joanes Matosevich 2 2 IL Michael Verenaz 2 2

47 27

Mjesta Kolo i Eminovo Selo (24-23 obitelji) imaju II oba popisa uglavnom različita prezimena. Ponavljaju se samo Čurići i Tomasovići (sačuvano do danas). U Sinjskoj kraji-ni postoje: Barbarić II banderij i Tomašević, Grgić II banderij i Žanko i Kovačević. 1. Bagar-ić se pita da li je uzrok različitosti prezimena smrtnost, pohare ili odseljavanje.

KONGORA KONGORA 1743. g. 1768. g.

L Georgius Li<;anin 2 2 1. Laurentius Marignich II 6 2. Matthaeus Riacevich 3 3 2. Joannes Cnezovich 3 3. Antonius Pavlovich 4 3 3. Petrus Blatan9ich 4 4. Gregorius Tandarich 2 l 4. Joannes Migliakovich 3 5. Nicolaus Tandarich 4 3 5. Andreas Jazi~ich 4 5 6. Matthaeus Marinovich 2 4 6. Thomas Camiza 8 7 7. Vitus Cvasinovich 2 3 7. Mattheus Mitrovich 10 2 8. Marcus Kvasina 7 10 8. Joannes Cova~evich 2 2 9. Vitus Raicevich 3 4 9. Joannes Brazarovich 4 3

10. Stanislaus <;ovich 4 2 10. Petrus Jazi9ich 4 3 ll. Joannes Brizar 2 4 lL Gregorius Marsich 11 5 12. Matthaeus Cova9 3 3 12. Simon Marsich 2 l

38 42 13. Andreas Stovragovich, 2 l 68 35

176

J. A Soldo: '"tt'l'n"'Jnl<::tvt'l u XVII. i XVIII.

U Kongori (12-13 obitelji) prezimena su potpuno drukčija II dva popisa. Prva su nestala iz nama nepoznatih razloga, a na njihova mjesta došla su druga. U popisu od 1743. g. broj malodobnih nešto je veći od starijih, U Cetini se javljaju prezimena: Rajčević, Kovač/ević i Jazičić (Turjaci).

LIPA LIPA 1743. g. 1768. g.

1. Joannes Budich 3 5 1. Philippus Skorich 6 2 2. Jacobus Ancich 4 3 2. Joannes Blatan9ich 5 3 3. Marcus Ancich 2 2 3. Michael Jazi~ich 5 4 4. Laurentius Jazigich 10 8 4. Josel1h Markovich 4 5. Matthaeus Marchovich 4 1 5. NicolausJ;eUoilich 2 6. Matthaeus Ancich 10 6 6. Jacobus (:elloilich 7 7. Gregorius Anchich 5 7 7. Antonius Celloilich 4 l 8. Petru s Carniza 7 6 8. Stephanus Carniza 2 2 9. Joannes Jazigich 11 5 9. Thomas (:elloilich 5 3

10. Elias Mrixich 4 2 10. Mattheus Zuberovich 3 1 11. Matthaeus Mrixich 4 4 ll. Gregorius (:idich 12 2 12. Joannes Jazigich 2 3 55 18

66 52

U sinjskom selu Turjacima, rekao sam, postoje i danas prezimena Ančić, Jazičić, Marković, Budić, posljednje postoji i u Potraviju. Obiteljske zajednice u Lipi bile su brojne, tako da ihje bilo i po 16 do 18 članova. Međutim, 1768. godine ostala je samo jedna obitelj iz 1743. godine (Jazičića) s devet članova ijedna (Crnica) s četiri člana.

MANDINO SELO MANDINO SELO 1743. g. 1768. g.

1. Petru s Trograncich 12 7 1. Joannes Cova~evich 5 2 2. Lucas Trograncich 10 7 2. Stephanus Zamich 4 4 3. Matthaeus Marchovich 12 10 3. Elias Ivich 23 l 4. Paulus CovaQ 4 4 4. Mattheus Ivich 2 3 5. Antonius Garbessich 5 5. Joannes Ivich 21 6 6. Joannes Blatancich 5 l 6. Michael Ivich 2

48 29 7. SteQhanus Markovich 3 9 8. Martinus Markovich 7 6 9. Gasnarus Markovich 13 9

10. Petrus Mihatovich 5 2 85 42

UMandinu selu biloje 1743. malo stanovnika (6-10 obitelji), a 1768. pedeset stanovni­ka više. Od jedne obitelji Markovića nastale su kroz 25 godina tri. Iste godine u selu su živjele četiri obitelji Ivića.

177

DUVANJSKI ZBORNIK

1743. g. l. Petru s Scocibussich 25

5 2. Antonius lurichevich 3. Nicolaus Jurichevich 4. Marcus Bagarich 5. Gregorius Bagarich 6. Michael Dodiga 7. Joannes Gudegl 8. Elias Gudegl 9. Franciscus(N:)

10. Petrus Raicevich 1 L Jacobus Bagarich 12. Gregorius Bagarich

18 9 5 2

17 4 4 6

13 6

114 (J)

MESIHOVINA

7 5

10 1 5 3 7 2

10 5

10 2

67

1768. g.

nema

U Mesihovinije bilo samo 12 obitelji od kojih su neke brojne, kao Petra Skočibušića s 32 člana, Juričevića s 28, Gudelja s 24, Bagarića s 23. Od tih plemena II Cetini se nalaze samo Skočibušić i Rajčević. U popisu od 1768. g. nema tog sela.

MRKODOL MRKODOL 1743. g. 1768. g.

1. Petrus Protugar 6 5 .t. Mattheus Kopich 7 6 2. NicQlaus Chiureich 2 4 2. Georgius Leutarevich 12 4 3. Georgius Jurach 9 2 3. Elias Krainovich 3 2 4. Matthaeus Mitrovich 8 3 4. Natalis Marin9ich 12 6 5. Matthaeus Miculich 9 8 5. Paulus Slisckovich 9 3 6. Joannes Sutovidovich 3 4 6. Jacobus Novakovich 10 4 7. Antonius Leutar 6 4 7. Antonius Novakovich 8 3 8. Vitus Chiurehich 3 7 8. Gre gori us Mitrovich 8 5 9. Nicola:us Novachovich 8 10 9. Michael Grabovaz 7 3

10. Marcus Caramarcovich 9 10 10. Georgius Miculich 6 5 11. Georgius Slischovich 4 4 ll. Georgius Coiadinovich 6 4 12. Georgius Podrugh 4 12. Andreas Chiurich 11 7 13. Matthaeus Slischovich 3 1 13. Petrus Mikulich 3 14 Elias Jeghinovich 6 4 14. Michael Dilberovich 10 1 15 Nicolaus Leutar 3 3 15. Georgius Chiur~ich 8 7 16. Petrus Gipalo 10 5 16. Stellhanus Miku1ich 7 3 17. Nicolaus Leutarevich 3 4 127(1) 63

96 78 (J)

U Mrkodolu (17-16 obitelji) u popisima se prezimena ponavljaju, što znači da su se obitelji učvrstile. Od njih se u Cetini javljaju: Podrug (Dicmo), Grabovac u Sinju i Vrlici, Đipalo u Sutini-Lučane (oni su iz Rame), Slišković. God. 1768. javljaju se kao u Bukovici Dilberovići. Kasnije sva ta prezimena nestaju.

178

J. A. Soldo: Stanovništvo duvanjskog kraja u XVII. i XVIII. stoljeću

OMOUE OMOUE 1743. g. 1768. g.

1. Vitus Radosevich 8 9 l. Nicolaus Rados 5 2 2. Petrus Vuchadinovich 3 4 2. Marcus Rados 23 19 3. Jaannes Vuchadinovich 8 12 3. Petrus Rados 4 1 4. Matthaeus Vuchadinovich 3 4 4. Michael Bonich 6 4 5. Matthaeus Vuchadinovich 10 12 5. Marcus Taddich 7 7 6. Matthaeus Bonich 8 3 6. Michael Taddich 9 3 7. Matthaeus Vuchadinovich 9 5 7. Bartolomeus Taddich 7 8 8. Petrus Stipich la 6 8. Gregorius Pokrai9ich 10 7 9. Gregorius Matich 6 6 9. Mattheus Sti12ich 10 9

10. Gregarius Banich 2 2 la. Mattheus Romich 5 2 ll. Petrus Radosevich 2 3 11. Joannes Sarayevich 4 12. Joannes Radosevich 2 5 12. Mattheus Studenovich 9 2 13. Michael Bonich 5 2 13. Ste12hanus Puskarevich 6 2 14. Martinus Puscharevich II 7 lOS 66 15. Joannes Taddich 12 8 16. Joannes Zrinich 5 4 17. Laurentius Caramarcovich 2 2 18. Thomas Radosevich 10 6

. 19. Nicolaus Radosevich 2 3 20. Antonius Cosina 5 3 21. Andreas Boio 6 5 22. Joseph Raicevich 4 l 23. Matthaeus VUyko 9 5 24. Vitus Raicevich 2 1 25. Nicolaus Cristich 14 8 26. Thaddaeus· B latancich 12 3 27. Marcus Stoianaz 7 5 28. Doymus Sualina 5 5

182 139

Selo Omaije (Omoljina) imalo je 28 (13) obitelji. U prvom popisu bilo je upisano 15 kuća više nego 1768. godine. Neke su bile izrazito brojne, kao Radoš/ević (16), Vukadi-nović (22), Tadić (20). U Dugopolju i danas žive Radoš~vići, a u Otoku (Udovičiću) Tadići. 'Oko Sinja su Matići, Rajčevići, Stojanci (?), Bešlići, Sarići, Jurići. Od plemena iz 18. st. danas su samo Radoši.

179

ZBORNIK

1743. g.

Seonice 1743. g. nema. Od prezimena iz 1768. g. danas su Radošići i Vukadinovići.

SEONICA 1768. g.

l. Georgius Vukadinovich 2. Petrus Vukadinovich 3. Georgius Mattisich 4. Michael Vukadinovich 5. Petru s Vukadinovich 6. Mattheus Vukadinovich 7. Gregorius Rados 8. Michael Rados 9. Natalis Rados

10. Marcus Rados 11. Batolomeus MattisiCh

CRVENICE - GUDEUI 1. Georgius B agar ich 2. Lucas Marvegl

8 3 5 3 4

10 5 2 4 7 1 8

11 7 7 2 8 2 3 2

73 (J) 30 (2)

II 1 8 4

3. Mattheus Mi10sevich -- 3 4 4. Michael Marveglevich 6 5

U popisu iz 1768. g. uz Crvenice upisano 28 14 je kao posebno selo Gudelj i, kojih i danas ima 1. Mattheus Gudegl 4 veliki-broj. 2. Petrus Gudegl 7 9

3. Hieronymus Gudegl 3 4 4. Franciscus Gudegl 5 3 5. Gregorius Gudegl 7 3 6. Mattheus Gudegl 7 1 7. Joannes Kollak 5 3

38 23

BUČIĆI 1. Catharina Bagarich 10 5 2. Nicolaus Bagarich 3 1 3. Gregorius Pobrich 4 3 4. Jacobus lurich 2 4 5. Laurentius Bagarich 14 4 6. Lucas Dodigovich 8 4 7. Marcus Bagarich 14 II 8. Mattheus J urich 12 4

God. 1768. Mesihovina se pretvorila uBučiće. 9. Michael Jurich 6 2 Juričevići dobivaju kraći oblik (Jurić) a ima Do- 10. Antonius Jurich 16 6 diga, Skočibušića i Gudelja (Lovreč - Ugljane). ll. Joannes SkoC;ibusich 13 7

12. Stephan u s Sk09ibusich l3 4 13. Joannes Juric; 6 4 14.' Georgius Juric; 5 3 15. Thaddeus Para9ikovich 3

129 (3) 62

180

J. A. Soldo: Stanovništvo duvanjskog kraja u XYII. i XYIII. stoljeću

PODGAJ PODGAJ 1743. g. 1768. g.

1. Josenh Bacovich 18 3 2. Michael Bacovich 9 4 1. Nicolaus Marcovich 15 11 3. Georgius Marcovich 8 2 2. Antona Bakovich 12 8 4. Antonius Glavanovich 3 2 3. Marcus Markovich 7 4 5. Marcus lurcevich 7 4. Vitu s Tarbich 6 4 6. Simon Vuletich 4 4 5. Georgius Tarbich 4 3 7. Joannes Marcovich 10 l 6. Dominicus Lovrich 10 3 8. Petrus Marcovich 3 2 7. Gregorius Bartulovich 35 6

62 36 S9 39

Selo Podgaj (8-7 obitelji) bilo je slabo naseljeno. Prezime Baković je od starine II Bajagiću, a Markovića ima mnogo u Cetini, kao i u Bosni i Hercegovini. Ta su se dva prezimena sačuvala i u drugom popisu (1768.). Ivo Bagarić upozorava da su osiln Gla-vanovića sva prezimena duvanjskog kraja. Njih ima i u sinjskoj okolici, kao spomenuti Baković, Marković, Jurčević (i u Vinici), Vuletić u banderiji Bogdanovića i na Muću, što bi moglo ukazivati na dva izvorišta Vuletića: Duvno i kraj oko Mostara ili Brotnja. Prema I. Bagariću begovi su raseljavali pučanstvo i smještali ga gdje imje bilo potrebno za rad, a i sami seljaci, većinom stočari, mijenjali su svoja boravišta. God. 1768. osim Markovića i Bakovića javljaju se Tarbići i Lovrići. Od sedam kućnih zadruga (1768.) samo su četiri prezimena, a danas "tih plemena nema" (I. Bagarić).

RAKITNO - DREŽNICA RAKITNO - DREŽNICA 1743. g. 1768. g.

1. Mattheus Vucadinovich 7 4 RAKITNO 2. Andreas T012ich 9 3 3. Marcus Radich 7 6 1. Marcus Milichevich 14 4. Georgius Cablinovich 2 3 2. Nicolaus Covayevich 7 3 5. Joannes Buchva 8 6 3. Michael Cova9 12 4 6. Bartholomaeus Raicevich 5 3 4. Petrus Gerek 9 6 7. Vitus Bonich 4 1 5. Nicolaus Rai~evich 6 5 8. Thomas Ivancovich 14 5 6. Jacobus Rai~evich 7 9. Laurentius Raicevich 12 12 7. Lucas Gerek 5 3

10. Andreas Bonich 3 4 8. Georgius Tokich 16 14 ll. Michael Tochich 16 4 9. Petrus Barisich 8 5 12. Ch;n:santhus Tochich 13 10 10. Mattheus Petrovich 11 6 13. Matthaeus Petrovich 5 2 ll. Marcus Petrovich 17 10 14. Joannes Milichievich 5 4 12. Marcus lakovglevich 8 5 15. Thaddaeus Milichievich 6 10 13. Ste12hanus Rai~evich 5 16. Lucas Miaglievich 3 4 14. Mattheus Tokich 4 17. Blasius Drinovaz 4 3 15. Andreas Tonich 8 3 18. Matthaeus Miaglievich 4 2 16. Gregorius Romich 12 2 19. Michael Drinovaz 6 1 17. Nicolaus Petrovich 8 3 20. Magdalena Drinovka 2 2 18. Gregorius Ivankovic 9 4 21. Martinus Perchovich 6 4 19. . Thomas Ivankovich 11 4

181

DUVANJSKI ZBORNIK

22. Chrysanthus Vidossevich 2 2 20. Laurentius Rai~evich 9 6 , 23. Elias Vidossevich 3 5 21. JQannes Bonich 7 2 24. Florentius Vidossevich 4 1 22. Laurentius Bandich 4 2 25. Gregorius Brechalo 3 23. Martinus Garbesich 6 2 26. Matthaeus Perchovich 6 4 24. Mattheus Mihaglevich 7 l 27. Joannes lovich 10 4 25. J osenh Drinovaz 7 4 28. Do)!mus Pinunich 9 4 26. ]oannes lovich 6 2 29. Matthaeus Pinunich 8 5 27. Nicolaus lovich 3 6 30. J osellh Pi};!unich 9 l 28. Mattheus Petrovich 8 6 31. ThQm8s Dumancich 10 3 29. Andreas Pipllunich 7 5 32. Nicolaus Vulich 5 4 30. Antonius Duman~ich 2 5 33. Vitus Pillunich 5 31. Georgius Duma~ich 16 6 34. Lucas Dumancich 12 8 32. Antonius Pillllunich 11 5 35. Jacobus Vulich 2 6 33. Michael Vidovich 4 10 36. Laurentius Marcotich 3 4 34. Elias Marcovich 6 1 37. Elias Marcotich 6 12 35. Antonius Marcovich 6 8 38. Matthaeus Mi1ichievich 9 9 36. Josellh Pipunich 7 3 39. Michael Bes1ich 6 293 151 40. Nicolaus Beslich 6 2 DREŽNICA 41. Joannes Milichievich 5 4 42. Jacobus Gerech 7 5 1. Michael Sharich. 4 2 43. Petrus Gerech 6 2. Michael JurilYevich 4 2 44. Marcus Petrovich II 6 3. Nicolaus Rai~evich 7 4 45. Matthaeus lacovglevich 6 4 15 8 46. Nicolaus Sarich 5 3 308 159 47. Gregorius lurich 3 4 48. Michaellurich 6 5 49. Michael Raicevich 5 2

313 200(2)

Rakitno-Drežnica (49-39 obitelji) prostiralo se u zabitnom, lijepo zaokruženom položaju. Stoga je bilo jedno od najnapučenijih kutaka duvanjskog kraja, a i prirast mu je bio ponajveći. Iz njega se najmanje migriralo i tražilo nove prostore. Ako bismo po prezi-menima sudi1i~ u Cetinu su odatle stigle obitelji: Bešlić, Jurić, Šarić, Rajčević, Vidović, Marković, Grbešić, Bandić, Kovač/ević.

SARAJLIJE SARAJ LIJ E-LUG-LEKfA 1743. g. 1768. g.

1. Petrus Lovrich 6 4 1. Antonius Bakovich 19 7 2. Joseph Benzun 6 4 2. Stepan us Bosgnakovich 5 5 3. Antonius Rebich 4 2 3. Georgius lovich 5 3 4. Andreas Opurdin 3 3 4. Marcus'Chiuxich 5 3 5. Lucas Slischovich 6 4 5. Nicolaus Vulich 3 1 6. Georgius lovich 2 2 6. Andreas Ollurdinovich 6 l 7. Joannes Varthiprat 2 1 7. Matheus Lucasovich 4' 2 8. Joannes Peratovich 8 10 8. Thomas Vulich 2 1 9. Joannes Mlachich 13 3 49 23

182

J. A Soldo: Stanovništvo u XVII. i XVIII.

10. Elias Mlachich 9 4 LUG ll. Stephanus Vidovich 3 2 1. Lucas Mlakich 13 5 12. Paulus Mrixich 3 7 2. Stephanus lelich 5 3 13. Andreas Eirchovich 8 l . 3. Antonius Hargnakovich 6 2 14. Marcus Bosgnach 10 6 4. Marcus Slipaz 10 6 15. Paulus ToIich 4 5. Petrus Thomasovich 9 5. 16. Joannes Li9ic 5 2 49 21 17. Matthaeus Sethea 3 2 LEKTA

95 57 1. Philippus ~iavlinovich 8 5 2. Joseph Roglich 2 2 3. Vitus lovanovich 9 6 4. Paulus Miacich 2 1 5. Stephanus Vukadinovich 9 2 6. Antonius Ivandich 3 l 7. Jacobus Ivandich 3 1

36 18

U selu Sarajlijama (17-20 obitelji) 1743. godine upisana je još jedna obitelj Lovrić (Sinj - Hrvace) i Rebić (u Vrlici). U oba se popisa javljaju Bošnjak/ovići kojih ima u Hrvacama, zatim Opurdinlovići i Jović, kojih ima u više sela. Od prezimena ostali su samo Tomasovići, inače prezime poznato u Poljicima. Druga plemena su se raselila.

STIPANJIĆI STrPANJIĆI 1743. g. 1768. g.

1. Nicolaus Arnkasevich 10 6 1. Marcus Ledich 4 3 2. Jacobus Mattich 15 9 2. StephanusLovrich 16 4 3. Paulus Parmainovich 3 2 3. Joannes Lovrich 2 2 4. Bartolomeus Cozina 2 2 4. Ni col aus Brechalo 6 2 5. Marcus Markuglevich 5 1 5. Matthaeus Vucen 5 6. Florianus Jovi9ich 3 1 6. Matthaeus Cecho 8 4 7. Ste12hanus Baich 2 l 7. Lucas Baich 5 1 8. Joannes Marcovich 9 7 8. Josenh Cozina 9 2 9. Gregorius Bartulovich 3 5 9. Nicolaus Chiso 2 10. Joannes Cekich 11 7

10. Joannes V skoch (1) 3 1 ll. Nicolaus Krainovich 8 5 11. Chrysanthus Iskoch 4 4 12. Mattheus Gasparovich 5 12. Matthaeus Vuchorep 8 4 13. Laurentius Ventich 2 13. Jacobus Balov 14 6 14. Paulus Bilant;ich 5 14. Marcus Buglian 4 2 15. Elias Mlicotich 2 15. Nicolaus Argncos 8 10 16. Lucas Jovich 3

98 (1) 45 88 49

1743. uStipanjićima (l5 - 16 obitelji) upisane su dvije obitelji Lovrića za koje sam ustanovio da su se u seobi mogle nastaniti u Hrvacama, dok II Stipanjićima 1768. g. nesta-ju. Od ostalih, u Sinjsku krajinu mogli su se spustiti članovi s prezimenom Baić (Bajić) u Vojniću (ima ihjoš II dalekoj Sutjesci i u Livnu). Obitelj se očuvala i 1768. g. u Stipanjići-ma. Tu su i Buljani, za koje se u spisima providura općenito piše da su iz Duvna. U drugom

183

DUVANJSKI ZBORNIK

popisu (1768.) ostala su samo dva prezimena: Kozina i Čekić (Čeko), ali se pojavljuju prezimena koja se u seobama javljaju u Cetini, doduše tek nekoliko njih - Matić) Bajić, Marković, Bilandžić, obitelji koje su se možda kasnije vratile u Stipanjiće. Nakon 1768. g. stanovništvo se mijenja i "Današnji Stipanjićani nisu njihovi potomci", kako kaže I. Bagarić.

ŠUJICA ŠUJICA 1743. g. 1768. g.

L Matthaeus Carstanovich 10. 5 1. Michael Zarnich 12 5 2. Elias Scogliar 4 3 2. Georgius Struich 10 1 3. Joannes Scogliar 7 3. Joannes Simich 8 5 4. Joannes Franich 3 2 4. Martinus SkogIiarevich 3 4 5. Georgius Marxich 5 7 5, Michael Simich 2 1

29 (J) 17 6. Elias Karstich 16 6 7. Petru s Marsich 3 4 8. Catharina Santich 5 1

19. Stephanus Lastrich 2 2 10. Thaddeus Franich 3 4 ll. Mattheus Marsich 2 2, 12. Georgius Marsich 3 13, Marcus Barzovich 4 2 14. Nicolaus Marsich 8 3

81 40

Šujica (5-14 obitelji) je bila 1743. neznatno mjesto, samo pet obitelji katolika. Kroz 25 godina njihov broj se nešto povećao. Iz tog popisa u Cetini se spominju Franić i Šimić.

VEDAŠiĆ - OPLEĆANI VEDAŠiĆ - OPLEĆANI 1743. g. 1768. g.

1. Michael Pallllich 12 12 1. Pe1.Tus Krixanaz 13 2 2. Georgius Pappich 12 8 2. Joannes Krixanaz 14 8 3. Andreas Crisanaz 11 3 3. Antonius Pallich 12 5 4. Mathaeus Crisanaz 9 5 4. Bartolomeus Pallich 17 7 5. Stephanus Vuchadinovich 5 4 5. Nikolaus Soldich 4 5 6. Marcus Peratovich 2 3 6. Joseph Budimir 4 7. Martinus Chiavlina 8 2 7. Natalis Vu~emilovich 4 3 8. Josellh Vucemilovich 3 5 8. Joannes Vodopich 5 4 9. Martinus Li9ic 2 4 9. Elias Cova\!evich 2 6

10. Gregorius Vidachovich 6 4 10. Martinus Liakovich 8 ll. Stephanus Tipurich 4 3 ll. Mattheus Milich 7 5 12. Daniel Pasalich 8 6 12. Bernardinus Gudegl 7 2 13. Petrus Millichievich 8 3 13. Antonius Dodigovich 2

90 62 14. Andreas Miatovich 3 3 102 (1) SO

U Vedašiću (u originalu Vedošić) i Oplećanima (13-14 obitelji) javljaju se u oba popisa samo obitelji Papić, Križanac (Križanović) i Vučemilo/vić, prezimena koja se nalaze

184

J. A Soldo: Stanovništvo LJ XVII. i XVIII.

i U Cetini (Lučane, Vrlika). God. 1768. upisana su prezimena Kovačević i Budimir, mo­guće povratnici.

VINICA 1743. g. 1768. god.

1. Marcus Chialich 8 6 2. Thomas Chialich 6 2 3. Joannes Chialich 3 7 4. Simon Vlasich 5 4 Vinica je 1768 bila pod Roškim Poljem, 5. Matthells Pivcevich 6 4 koje se 1758. osamostalilo sVinicom. 6. MatthellS lurcevich 4 3 7. Elias lurcevich 3 l 8. Petru s Omazich 3 5 9. Hieronimus Perchovich 5

10. Bartholomaeus Perchovich 2 4 ll. Simon Perchovich 4 3 12. Joannes Perchovich 8 8 13. Nicolaus Lozich 4 6 14. Mattheus Lozich 2 15. Daniel Lozich 9 9 16. Bonaventura Vento 8 5 17. Stellhanus Jurcevich 9 5 18. Matthaeus Lu~ich 13 20 19. Petrus Lu~ich 3 20. Michael <;ugliach 2 3 21. Georgius Jviamich 2 3 22. Joannes Mamich 2 4 23. Simon Matich 5 6 24. Joannes Chiurchovich 5 1 25. Stellhanus Chiurchovich 7 II 26. Antonius Chiurchovich 6 2 27. Joannes Sablich 4 2 28. Matthaeus Chiurchovich 2 5 29. Georgius Lozich 8 l 30. Blasius Scharich 9 6 31. Lucas Vlaigich 2 32. Gregorius Vlaiyich 2 33. Marcus Vlai~ich 6 7 34. Lucas Matich 2

169(1) 143(2)

Selo Vinica (34 obitelji) bilo je 1743. godine dio Duvanjske župe, a vjerojatno se prostiralo do Buškog blata (Zidine i Rašeljke ). Ova se prezimena iz tih popisa javljaju u Cetini: Lučić, Mamić, Matić, Ćurković, Sabljić, Vlajčić (Vlaj čević).

185

DUVANJSKI ZBORNIK

Popis katolika Duvanjske krajine u XVIII. st.

VEDAŠIĆ· OPLEĆANI VINICA

13 90

34 167

62

143

VEDAŠIC­OPLECANI

14 102 50

1743: 17 naselja, 332 kućne zajednice, 2102 odrasla i 1399 malodobnih svega: 3501.

1768: 22 naselja, 286 kućnih zajednica, 20 II odraslih i 1059 malodobnih svega: 3070.

*** Za konačnu demografsku sliku Duvanjske krajine u XVIII. st. trebat će više istraživanja

kako osmanskih isprava i popisa, tako i katoličkih župnih i biskupskih arhiva, posebice župnih matica (ako su sačuvane!) i biskupijskih popisa krizmanika.

Za sada možemo konstantirati da j e duvanjski kraj bio slabo naseljen muslimanskim stanovništvom II blizini Duvna, dok su II okolici bila slabo napučena katolička sela. Prema

186

J. A: Soldo: Stanovništvo u XVII. i XVIII.

popisima katolika, stanovništvo se smanjuje jer ga 1743. godine ima 3501 osoba, a 1768. godine 3070. Smanjenje je nastalo i zbog toga što su se Roško Polje i Vinica odijelili od Duvna i postali posebna župa, a ta su sela 1743. godine brojila 771 stanovnika. Najveće selo Rakitno - Drežnica bilo je lJ opadanju, jer je od 513 katolika 1743. godine spalo na 467 (- 46). Ipak, u nekim selima bilo je laganog povećanja, kao u Brišniku (28), Kongori (22), Bukovici (27) i Mrkodolu (16). Omolje je 1743. godine imalo 321 stanovnika, a 1768. 567, ali sa zaseocima (Seonica, Crljenice, Bučići). U Šujicije 1743. g. živjelo 46 katolika (5 kuća), a 1768. g. 121 u 14 kuća.

Pojava novih prezimena u selima može se tumačiti time što se stočarsko stanovniš­tvo, stalno u pokretu zbog potrage za pašom, nastanjuje u njima. Samo se u nekim selima javljaju u većem broju ista prezimena u oba popisa, kao u Vedašić.Oplećanima, Bukovici, Mrkodolu, Brišniku, Mandinu Selu, Omolju i Rakitno-Drežnici.

THE POPULATION OF THE DUVNO REGION IN THE 17fH AND THE 18TH CENTURY

Summary

In the 171h century, Duvno was the administrative centre of the cadiship. There is no certain evidence about the size of the Catholic population, but it is beyond any doubt that it was not numerous and that there were only two parishes in the entire region. During a period ofwarthat lasted for almost a century (1645-1718), many Catholic families fled to Dalmatia, the Vene ti an territory. Based on church records, the author provides lists of families that inigrated from Duvno to Sinj region.

187