Jezik Slavonskih Lekcionara 18 St.

46

description

JSSP

Transcript of Jezik Slavonskih Lekcionara 18 St.

  • Kao izvor podataka u prikazu imenike sklonidbe posluit e djela slavonskih franjevaca objavljenih u Budimu izmeu 1740. i 1830. godine: Epistole i evanelja Nikole Kesia, Epistole i evanelja Emerika Pavia, Evanelistar iliriki Marijana Lanosovia, Josip, sin Jakova patrijarke Grgura evapovia i Kataniev prijevod Biblije. Pri oblikovanju imenica slavonski franjevci su sklonidbene modele traili u starim hrvatskim gramatikama: Kaievoj i Della Bellinoj te slavonskim gramatikama druge polovice 18.stoljea: Reljkovievoj i Lanosovievoj. Nejednak broj padea: u jednini sedam nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, ablativ i instrumental, a u mnoini osam nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ i instrumental. Ovdje emo promotriti najizrazitije oblike imenikog sklonidbenog sustava: I jd. imenica i-vrste, gramatike morfeme imenica u G, D, L, I mn. pri emu Slavonci nasljeduju starotokavsku tradiciju za koju je karakteristina NESINKRETIZIRANOST MNOINSKIH PADEA, te e biti rijei i o uestalosti mnoinskih morfema ov/-ev u N i A mnoine imenica mukoga roda.

  • f U Kesia i Pavia gramatiki morfem jom mogao je prodrijeti iz instrumentala jednine a- i e- vrste (-om), dok su ostali pisci uzore pronali u Reljkovievoj gramatici. Lanosovi nastavak jom ne preporuuje u svojoj gramatici pa ga ne biljei ni u lekcionaru. Stapanjem gramatikih morfema jom i ju s osnovama imenica ne provodi se jotacija (osim kod Pavia1 nemochu). U prilog tome svjedoi i injenica koja pokazuje da u posavskom govoru, osim tj, dj > , postoje i neizmijenjene govorne skupine tj i dj.

    nastavciKesiPavi1Pavi2evapoviKataniLanosovi-jompomocijom, ricsjomljubavjom, kripotjomjakostjom, kripostjomsmertjom, milostjomslabostjom, kervjom-jupomocju, nemocjuoblatju, kripotjusmertju, oblastjugorkostju, pametjuradotju, jakotju

  • Slavonski gramatiari u genitivu mnoine imenica a-vrste mukog i srednjeg roda te e-vrste enskog roda propisuju nastavak ah. Slovo h u nastavku ah sluilo je prema Reljkoviu da se u mnoini imenica razlikuje nominativ od genitiva.

    NastavciKesiPavi1Pavi2LanosovievapoviKatani-ah/-a (a-vrsta i e-vrsta .r.)zvizdah/ tminazemalja/ nediljahtminah, otacahtminah, rukahplanina, srebernjakagrihah/ sinova-uh/-u (e-vrsta .r. i imenica oi)rukuh/ nogurukuu, noguuociuocsiunoguh/ ruku-i(h) (i-vrsta i a-vrsta s.r.)kervih, ercihkervih, mlostvihnochihricsih, bolestih

  • nastavciKesiPavi1Pavi2LanosovievapoviKatani-om/-em (a-vrsta)Angjelom/ Ocemucenikom/ obecjanjemstarcom/ otcemnarodom/ otcemsinovom/ Mudracem-am (e-vrsta .r., a-vrsta s.r.)slugam, poglavicamxudiam, sluxbenicammloshtvam, xudiamlagjamslugambabicam, besidam-ami (e-vrsta .r.)vodamigranami-ama (e-vrsta .r.)nogamanogama-ma (sva tri roda)ljudmavratmaljudmaljudma, vratma-im (a-vrsta i i-vrsta)sinovim, narodim'-ima (m.r.)otcima, muxima

  • nastavciKesiPavi1Pavi2LanosovievapoviKatani-ih/-i (a-vrsta)na Nebesih/ u oblaciu Narodih/ u ogledaliu Narodih/ u zalina darih/ po rebrina koli, prid unuciGrihsi-uh/-u (e-vrsta .r. i i-vrsta)u ociuu ociuna noguh, u rukuhpri Ruku-ah (e-vrsta .r.)u Zvizdah, na zemljahna zemljah, na vratnicahu uzdah, po gorah-ma (a-vrsta i i-vrsta)u zapovidmapo ljudmavratma, ustma-ama (e-vrsta .r.)u Epistolamau vrichama-im (-im') (a-vrsta)dvorjanicim, kotarim'-am (e-vrsta .r. i a-vrsta s.r.)besidam, csudesam-imadnevima, Angjelima

  • nastavciKesiPavi1Pavi2LanosovievapoviKatani-ami (e-vrsta .r.)molitvami, ribamibludnicami, uzamipoglavicami, nogamiPatriarkami-am (e-vrsta .r. i a-vrsta s.r.)nevoljam, ranampoglavicam, koxampoglavicamsuzam, priloxnicam dervam, nogam-ama (e-vrsta .r. i a-vrsta m.r.)kruhama, rukamamukama, uzamanogama, svichamavichalnicamaslugama, suzama-i(h) (a-vrsta)glasovi, utihblagosovih, jeziciustih, svitnjacinarodih, vratihkrili, sincivojnici, dionici-ima (a-vrsta i i-vrsta)slovimauimadillima, zubimaocsimaBojnicima-im (a-vrsta)nepriateljim, jezicim-imi (a-vrsta m.r.)ucsenicimi, jelinimiteretimi-mautmaljudmaricmaljudma, sinovmaustma-miinovmisinovmiljudmi

  • U nominativu i akuzativu mnoine imenica mukog roda ei su oblici imenica bez mnoinskog morfema ov/-ev Funkcija mnoinskog morfema ov/-ev bila je razlikovna -ov/-ev se dodavao genitivu mnoine da bi se taj pade razlikovao od nominativa jednine.

    padeKesiPavi1Pavi2LanosovievapoviKataninominativvitri, puciplodiputi, udidruzikralji, boziakuzativpute, kruheplodepute, bokeboke, kraljedare, glase

  • Imenica DAN se u budimskim izdanjima slavonskih franjevaca sklanja po staroj sklonidbi; osim sklonidbe prema a-vrsti, sklanjaju se i oblici kojima je leksiki morfem dnev-:

    padeKesiPaviLanosovievapoviG jd.dnevadnevadnevadanaA jd.dandandanN mn.dnevidnidneviG mn.danadnevahdana

  • S obzirom na obimnost Katanieva prijevoda Biblije i uestalost pojave imenice dan u trojakim oblicima, mogue je ovako prikazati njezinu sklonidbu:

  • Opisujui osobitosti sklonidbenog sustava u I jd. i-vrste te D, L i I mn. moe se uspostaviti sljedea tablica:

    Biljeei stare padene nastavke u G, D, L i I mnoine imenica, slavonski su franjevci u budimska izdanja svojih djela u manjoj mjeri uvodili i novije oblike, a svojim su prijedlozima utirali putove hrvatskim piscima i jezikoslovcima 19.stoljea okupljenima oko zagrebake filoloke kole.

  • LITURGIJSKI LEKCIONAR knjiga koja sadri biblijske odlomke redom kojim se itaju u bogoslujuLanosoviev lekcionar pokuat emo smjestiti u kontekst hrvatskih lekcionara uope hrvatski prijevod lekcionara nastao u Dalmaciji na podruju latinskih bogosluja, ali pod utjecajem staroslavenskog bogosluja hrvatski lekcionar nastao u 2. pol. 14.st. ( fragment Korulanskog lekcionara pisan akavskim kao i Zadarski lekcionar 3 najstarija lekcionara = 3 redakcije ( zadarska, splitska, dubrovaka ) jednog te istog lekcionara iz 16.st. poznat samo Bernardinov lekcionar poetak 17.st. pojava lekcionara u Bosni ( Bandulavieve Pisctole i Evangelya )

  • kajkavski se lekcionar pojavljuje sredinom 17.st. do polovice 19.st. ima 17 izdanja lekcionar gradianskih Hrvata u prvoj polovici 18.st.Hrvatski lekcionar budi i podrava narodnu svijest prati problem prevoenja lekcionar knjiga namijenjena glasnom itanju; iziskuje potrebu dojmovite itkosti teksta i prilagodljivosti veoma razliitu opinstvu utjecaj na nacionalni, kulturni i kransko-religiozni mentalitet ljudi prodire u domove kao nabono i pouno tivo, a kasnije i u kole

  • Lanosovi popravlja propuste lekcionara koji nisu bili valjani ( jezik i gramatika ) djelo bilo zabranjeno slijedi neke prole i sadanje ilirske pisce; ne pie kako neki izgovaraju, npr. aposhtol, Shimun, rogijak, ve apostol, Simun, rodjak ( doputa itatelju da sam izabere izgovor ) nisu znali kako zvati jezik na koji se prevode lekcionari: dalmatinski, dubrovaki, bosanski, drugi kao i Lanosovi, ostavljaju itatelju slobodu odabira izgovora i oblika koji odgovara njihovom kraju posljednjih 100 godina tendencija za jedinstvenim lekcionarom

  • pisao djela na hrvatskom i latinskom najvanija djela na hrvatskom: 1. UVOD U LATINSKO RIIH SLAGANJE S NIKIMA NIMAKOG JEZIKA BILIKAMA ZA KORIST SLOVINSKIH MLADIA SLOEN 2. BOGOMOLNA KNJIICA IZ PISAMA DAVIDOVIH I CRKVENIH KNJIGA ZA KORIST DUA KRSTJANSKIH 3. EVANELISTAR ILIRIKI

  • ORTOGRAFIJA Evanelistar tiskan latinicom veina fonema biljeena kao u dananjem knjievnom jeziku fonemi , , , s, , pisani drugaije c ( sin, covicanski, cudo ) ch ( od obuche, iduchi, u kuchi ) gj ( angjeo, evangjelje ) s s i ( misli, glas, na ud ) sh ( dusha, spomenushe ) x ( xivota, xena )

  • UDVOSTRUENI SUGLASNICIesta upotreba ( utjecaj njemakog jezika ) najee se udvostruavao l javljaju se iza kratkog sloga oznauju krainu sloga ispred njih padde, alli, matti, Ivann

    AKCENATSKE CJELINE enklitike i proklitike koje nemaju svog naglaska pie zajedno s rijei na koju se odnose zamoliga, onche, kojibi

  • VELIKA POETNA SLOVAPrva rije u reenici, vlastita imena te: 1. imenice i pridjevi koji se odnose na svete osobe i svete stvari po uenju Katolike crkve ( Cerkva, Apostol, Ilia Prorok ) 2. posvojni pridjevi s gramatikim morfemom ski ( nauk Apotolski )

    INTERPUNKCIJSKI ZNAKOVI toku biljei kao i u dananjem knjievnom jeziku, ali je biljei i na kraju naslova na Blagoslovu cvitja. zarez stavlja izmeu svih reenica u reeninoj cjelini

  • SAMOGLASNIK umjesto upotrebljava samoglasnik i vrime, pristolje, vitar, u Evanelistaru ima jekavizama i ekavizama ( Orubica ) nijesam, snjeg, djevojka, doneti, hleb, podneti

    SAMOGLASNO r pie ga s popratnim samoglasnikom e po Kerstvu, serdce, kerv u imenici rtva upotrijebio popratno a ( xartva )

  • SUGLASNIK h pie ga tamo gdje mu je po etimologiji mjesto u G i L mn. imenica u nekim se primjerima h gubi bez zamjene fala, falu

    SUGLASNIK l na kraju pridjeva radnog prelazi u o hotio, vidio, uzeo na kraju rijei kod imenica i pridjeva takoer prelazi, ali ostaje nepromijenjen kad bi se poslije prelaska nala zajedno dva o djavao, pakao na kraju slogova unutar rijei takoer prelazi, ali ne svugdje: gostionica, klanjaoci

  • SUGLASNIKI SKUPOVI t, d danas umjesto tih skupova imamo u slavonskim govorima navishtujem, godishte

    ZIJEV u njegovim djelima zijev ouvan, u dananjim se govorima ukida kontrakcijom ili umetanjem suglasnika izmeu samoglasnika hotio, imao, ljubio

    PALATALIZACIJA 1. palatalizacija se provodi kao i u knjievnom jeziku 2. palatalizacija (sibilarizacija) provodi se; g ispred i ostaje najee nepromijenjeno u dativu jednine imenica enskog rodaslugi, u vlagi, u tugi

    Pridjevi takoer provode sibilarizaciju (utjecaj dalmatinskih pisaca)svikolici, mnozi, ubozi

  • DISIMILACIJAU Evanelistaru disimilacija nazalnih suglasnika; rjee disimilacija suglasnika l, v, d; zlamenja, mlogo

    JOTOVANJE SUGLASNIKA Kod njega nije provedeno jo novo jotovanje kao kod ostalih slavonskih pisaca tog vijeka:radostju, ljubavlju, platju

    DODAVANJE GLASOVANeke vrste rijei (imenice, pridjevi, zamjenice, glagoli, prilozi, veznici) dobivaju na kraju partikulu BO:Takobo, jerbo, kojbo Neke zamjenice i prilozi: -IRkojagodir, kudagodir

    Neke zamjenice, veznici i prilozi: -R ili REnishtar, nitkor, nigdare

    Prilog jo: -T ili TERjosht, joshter

    jur: jurve

    Bez: brez

  • GUBLJENJE GLASOVA

    Kad se j nae izmeu dva samoglasnika od kojih je jedan i onda se obino gubibiahu, hotiahu, priateljJ se rjee gubi izmeu EA, EE, EUfariseah, galileuPored oblika vama, njima, koristi krae oblike: vam, njim govorim vam, k vam

  • IMENICEImenice mukog roda na IN koje u mnoini gube taj zavretak govore se u jednini s nastavkom IN dok se u dananjim slavonskim govorima takve imenice i u jednini najee govore bez IN Bugarin, za poganina

    Imenice mukog roda na LAC zavravaju na OCvladaoc, slishaoc

    Umjesto knjievnih oblika: zajmodavac, vonjak, jaganjac, vrabac zajamac, vonik, jaganac, vrebac

    U genitivu mnoine imenica mukog roda AHIz gradovah, mnotvo bolesnikah, lavovah sedam

    U dativu mnoine stariji gramatiki morfem OM (-EM); kod imenica na a AMOtcem, ljudem, slugam

  • U lokativu mnoine IHpo prorocih, u potocih

    U instrumentalu mnoine nastavci: -IH, -IMA, -IMI, -MAmedju apostolih, prid ljudma

    IMENICE ENSKOG RODA

    Umjesto tiina, truba, staklenica, toljaga, umivaonica, zavist, svaa tihost, trublja, krabnica, tojaga, umivalnica, zavidnost, svadnja

    Imenice enskog roda na IJA u dativu i lokativu jednine zavravaju na IJIlij, u Arabij

    Imenice enskog roda na suglasnik u I jd. JU ili JOMS vlastjom, nochom, kripostju

  • Imenice enskog roda u G mn. AHMukkah, ribah, kravah Dativ mnoine stariji gramatiki morfem AMslugam, poglavicam Lokativ mnoine stariji gramatiki morfem AHU knjigah, u potribah Instrumental mnoine stariji gramatiki morfemAMI, a kod imenica enskog roda na suglasnik MASa enami, ricsma

    IMENICE SREDNJEG RODA

    Umjesto klevetanje, prostranstvo, sluanje zloglaenje, obaatje, slianjeGenitiv mnoine AHs nebesah, od vratahLokativ mnoine stariji gramatiki morfem IHu sercih, na nebesih

  • PRIDJEVIUmjesto: sav, mnogi, izvanjski, egipatski, Mojsije vas, mlogi, izvanski, egiptski, MojsieovNeodreeni oblik pridjeva: najee se upotrebljava kad ima funkciju predikata i kad zavrava na: -OV, -EV, -INSin Josipov

    Odreeni oblik: Najee se upotrebljava kad je u vokativu, kada se uz pridjev nalazi pokazna ili posvojna zamjenica i kad ima funkciju atributa

    ZAMJENICE

    Umjesto oblika osobnih zamjenica nama, vama, njima, Lanosovi upotrebljava starije oblike nam, nami, vam, vami.govorim vam, meu vami

    Posvojna zamjenica njegov mijenja se po zamjenikoj deklinaciji.brata njegovoga, po imenu njegovom

    Lanosovi upotrebljava povratno-posvojnu zamjenicu svoj, ali umjesto nje nekad upotrebljava posvojne zamjenice.Idjahu svaki u svoj grad, primili su platu svoju.

    Umjesto knjievnih oblika ovaj, onaj, Lanosovi upotrebljava: ovi, oni.grad ovi, u dan oni

  • BROJEVI

    Dvanaest, trinaest pie na dva nainaokolo jedanaestog asa, jedan od dvanaest

    Umjesto etrnaest, etrdeset: csetirinaest, godishtah, za csetirideset godishtah

    Umjesto oblika tisua ili hiljada, upotrebljava tisua, dok se danas u Slavoniji najee upotrebljava hiljada.

    GLAGOLI

    Upotrebljava infinitiv s krajnjim i, danas se u Slavoniji govori bez tog i.

    Glagoli druge vrste u infinitivu zavravaju na NUTI, dok u slavonskim govorima zavravaju na NITI

    Glagol II u sloenicama dolazi u starijem obliku: projti, najti, priti

    Upotrebljava prijedlog za s infinitivomza iskushati njega, za rastapati

  • PREZENT

    Ii ide u starijem obliku: pridem

    Za glagol poeti: ponem, pomem, ne pocsnu

    Dati, znati dui oblici: dadem, znadem

    Prezent glagola nemati neimam, neima

    AORIST

    esta upotreba aorista, 3. lice jednine i mnoine, u dananjim se govorima rijetko upotrebljavaunidoh, nedojdoh, primismo

    IMPERFEKT

    Upotrebljava ga manje nego aorist

    Najvie 3. lice jd. i mn.hodiah, biashe, pisashe

  • PRILOG SADANJI

    esto ga upotrebljava, danas rijedak u slavonskim govorimagovorechi, iduchi

    Upotrebljavao ga i u atributskoj slubi:glas guslarah gudechih, narod bucsechi

    PRILOG PROLI

    Rjee se upotrebljava nego sadanji, u dananjim se slavonskim govorima ne upotrebljavavidivshi, poshavshi, primivshi

    PRILOZI

    esto upotrebljava prilog JUR(VE) koji se u dananjim slavonskim govorima ne upotrebljava

    Prilozima dodaje partikule: BO, IR, RE, NOsadabo, gdigodir, nigdare, gdino

    Umjesto knjievnih oblika: zaista, takoer, odozdo, lake, uvijek koristi: zaisto, takojer, odzdola, od sgora, laglje, uvike

  • PRIJEDLOZI

    Umjesto protiv: proti i protivaproti dushi, protiva drugomu

    Upotrebljava radi u znaenju zbog i radi, kao i danas

    esto upotrebljava prijedlog svrhu s genitivom:sverhu vas, sverhu tebe

    Umjesto prijedloga o s lokativom upotrebljava od s genitivom:ti shto govorish od njega

  • JEDNOSTAVNE REENICE nema mnogo jednostavnih reenica u Evanelistaru, najee dolaze u dijalozima od jednostavnih, najvie ima jednostavnih proirenih, a mnogo manje jednostavnih neproirenih Osvanu dakle dan drugi, Lazar umro jest.

    SLOENE REENICE mnogo sloenih, vie zavisno sloenih, a manje nezavisno sloenih

  • NEZAVISNO SLOENE najvie sastavnih, manje suprotnih, rastavnih i zakljunih SASTAVNE se najee veu veznikom i, zabiljeen veznik ter u mnogim rjenicima, veznik pak se upotrebljava vie nego pa i bi tiina velika, Gladan bih, i daddoste mi jisti, SUPROTNE se najee veu veznikom a Ljubiosi pravdu, a merziose nepravdu, RASTAVNE veznikom ili Tilisi koji imash priti illi drugoga csekamo? ZAKLJUNE veznik zato i Viste vidili; da ja s neba vam govorio jesam: zato ne nacsinjajte vam srebrne i zlatne bogove.

  • ZAVISNO SLOENE REENICE u Evanelistaru najvie atributnih, objektnih i vremenskih, a manje pogodbenih, uzronih, subjektnih, ATRIBUTNE veu se odnosnom zamjenicom koji, a rjee veznicima: kao, da, gdje Evobo navishtujem vam radost veliku, kojache biti svemu puku OBJEKTNE veu se veznikom da Vi ste vidili da ja s neba vam govorio jesam. VREMENSKE veu se veznikom kada, rjee veznicima (prilozima) dakle, dok, pokle, I bi njemu po Duhu svetom objavljeno, da nee prije umriti, dok ne vidi Kersta gospodinova. POGODBENE veu se veznikom ako, a rjee veznicima kada, da Ako sagrii proti tebi brat tvoj.

  • UZRONE veu se veznikom jere (jer), a rjee veznicima budui (da), zato i jerbo Ustani, jidi, i pij, jere josht imash mnogo putovati. SUBJEKTNE najee se veu odnosnom zamjenicom koji, a rjee zamjenicama: kojigod, da, tko, tkogod Koji meu vami bez griha jest, neka prvi baci kamen na nju. NAMJERNE veu se veznikom da Donesi mi malo vode u sudu, da se napijem. NAINSKE veu se veznicima kako, kakogod, a rjee veznicima koliko-toliko, negoli, kano da I idashe niki od nas k grobu, i najdoshe tako, kako i xene rekoshe. MJESNE veu se prilozima gdje i kudgod Gdibo blago tvoje jest, ondi je i serdce tvoje. POSLJEDINE veu se veznikom da Tada izide toliko vode da i puk, i xivine zadovoljno piti imadoshe. DOPUSNE veu se veznicima premda i premako Jer premako prid ljudmi mloge muke priterpishe.

  • 1. SUBJEKT I PREDIKAT U Evanelistaru subjekt se najee nalazi ispred predikata, ali dosta esto i iza predikata U ono vrime: pastiri govorahu medju sobom. Kakogod poljubi mene otac, tako i ja poljubih vas. 2. OBJEKT u Evanelistaru objekt najee dolazi iza predikata, ali nekad i ispred Dignite kamen. U ono vrime: Maria Mandalina i Maria Jakovljeva i Salomia kupishe pomasti, da prishavshi pomaxu Isusa. 3. PRILONE OZNAKE u Evanelistaru prilone oznake podjednako stoje ispred predikata i iza njega U ono vrime izajde zapovid od cessara Augusta, da popishese vas svit. 4. ATRIBUTI pridjevske rijei kao atributi stoje najee iza rijei na koju se odnose, a rjee ispred tih rijei s pukom njegovim, Tihost vasha,

  • INFINITIV najee slui kao dopuna glagolima nepotpuna znaenja, a rjee kao dopuna imenicama i pridjevima nastojashe osloboditi njega, hotiashe nju potajno osloboditiPREZENT prezentom se najee izriu prole radnje (historijski prezent) slipi vide, hromi hode, gubavi csistese, gluhi sliaju, mertvi ustaju esto izrie nepravu sadanjost (svevremenost) koji se boji Boga, csinitche dobro AORIST - svrene i nesvrene radnje u prolosti

    PERFEKT izrie pravu i relativnu prolost U istinu govorim vam, primilisu platju svoju.

    FUTUR ograniena upotreba futura I. jer se budunost izricala prezentom

  • LEKCIONAR ( EVANELISTAR, EPISTOLAR) je knjiga biblijskih ulomaka (perikopa) iz Staroga zavjeta koja se upotrebljava u liturgiji Katolike crkve. Lekcionari su nastali najprije na podruju gdje je potisnuto slavensko bogosluje te je puku trebalo itati na narodnome jeziku biblijsku, prvenstveno aneosku poruku. Korijeni hrvatskoga lekcionara seu duboko u srednji vijek od kada se uvaju tek mali ostatci nekada opsenih kodeksa (Korulanski lekcionar iz 14.stoljea i Zadarski lekcionar iz 15.stoljea) pisanih preteito latinicom.Prevodei Bibliju na hrvatski jezik, Katani je zagledao u stare hrvatske lekcionare, ujedinjujui njihovu jezinu normu s prijedlozima koje mu je nametala Vulgata. Na Kataniev su prijevod najsnanije utjecali pisci lekcionara Franjevake provincije sv.Ivana Kapistranskoga koji su djelovali u Budimu u drugoj polovici 18.stoljea: Epistole i Evangjelia Nikole Kesia, Epistole i Evangjelja Emerika Pavia i Evangjelistar iliricski Marijana Lanosovia. Marijan Lanosovi slavonski je franjevac, profesor u osjekoj gimnaziji, lektor filozofije i teologije u franjevakim uilitima koji je u jezinim pitanjima najsnanije utjecao na Katania.

  • Slavonska je grafija u 18.stoljeu bila prilino usustavljena i jednoznana. Vrlo su slini i ujednaeni grafijski prijedlozi Katanievi i pisaca budimskih lekcionara, a Lanosovieva je grafija najslinija Katanievoj.

    fonemKesi (1740.)Pavi (1764.)Lanosovi (1794.)Katani (1831.)/c/cccc//cs, ccccs//cjchchch//g, gi, gjgjgjgj/lj/lj, lilj, liljlj//njnjnjnj//er, arererer//ss, s, , s, , s, s shsh//xxxx

  • Sibilarizacija u Katania provodi se u: puci, jezicim, bojnici, u ruci, csetveroprezi Provoenje sibilarizacije u pridjevskim i zamjenikim oblicima ukazuje na utjecaj dalmatinskih pisaca: svikolici (ali i svikoliki) ubozi (a tako je i u Kesia: ubozim; Pavia: pridrazi i Lanosovia: svikolici; mnozi; u mnozih) Mijenjanje velara u sibilante moe se objasniti i to je u nominativu mnoine mukoga roda bio gramatiki morfem i i velari su pred tim morfemom prelazili u sibilante. Sibilarizacija se esto ne provodi u dativu i lokativu jednine imenica e-vrste: priliki, po sliki, u knjigi, u ruku Velari su se na kraju leksikoga morfema u dativu i lokativu jednine e-vrste nalazili pred uzronikom druge palatalizacije (diftonkoga porijekla) i mijenjali se u c, z i s.

  • Slinosti su izmeu Kesia, Pavia, Lanosovia i Katania i u razjednaivanju.

    a) Razjednaivanje nestajanjem suglasnikaNa granici morfema nestaju dental t i suglasnik v pred sufiksom stvo: kraljestva; proklestvo; bogastva; kraljestvo. U nekim se sluajevima to ne dogaa: prokletstva; bogatstvo; bogatstva.U primjerima blagosovi; blagosovljen; blagosivajuchim; blagosovit; blagosov; blagosovljen; blagosovite l je otpalo zbog disimilacijskih razloga.

    b) Razjednaivanje nestajanjem razlikovnog obiljejaU Katanievu se knjievnom jeziku esto disimilira suglasnika skupina mn. Ako m i n pripadaju razliitim morfemima nastaje skupina vn: tavnica; tavnice; tavnicu; guvno; tavna, tavnusti; guvna; potavnile; stavno.Obino dolazi do prelaska skupina mn, zn > ml, zl: uzmolxajte; zlamenja; mloga; mlogima...I u pisaca budimskih lekcionara dosljedno je prelaenje skupina mn, zn > ml: Kesi mlogo; mlotvom; Pavi mloga; zlamenja; Lanosovi zlamenjah

  • Katanieva je sintaksa bila predmetom najeih kritika, obiljeujui njegov prijevod kao prijevod na razini rijei. Glavne su se primjedbe odnosile na Katanievu krutost jezika, nenarodni, knjiki jezik. Katani se drao vrhovnoga naela svetog Jeronima da se u prevoenju potuje vlastitost i ednost pojedinih rijei. Katani je odluio paziti na vlastitost rijei, a time se opredijelio i za prijevod na razini rijei (slovni) jer je sam primijetio da su se takozvani tumaei prijevodi ee ogrijeili o sveti tekst nego prijevodi od rijei do rijei. Uzori su Kataniu bili stariji biblijski prijevodi i lekcionari, a stare su mu gramatike tek djelomice pruale odreena rjeenja i upute. Mikalja se sluio vrijednosnim kriterijem, odreujui odreeno narjeje knjievnim jezikom. Della Bella priznaje dublete i uvodi pojam elegantniji. Della Bella je nasljedovao Kaieva rjeenja u gramatici, osuvremenjujui ih.

  • Najvie je uputa Kataniu pruao samo Lanosovi koji u svoju gramatiku usustavljuje i sintaksu, obraujui sintaksu padea i dajui upute o pravilnoj upotrebi zamjenica i rekciji glagola. U Starom zavjetu dosta su este umetnute reenice, najee odnosne i participske konstrukcije. U evaneljima preteu dijalozi, iznoenje parabola i usporedbi pa je i reenica kraa i jednostavnija, sadraj je epistola sloeniji i reenica ima sloeniju strukturu. Openito je u Katania reenica predugaka i ovisna o latinskoj, a manje o hrvatskoj sintaksi. Ponekad mu je prijevod ipak neto ivlji i manje ovisan o latinskom izvorniku, kao npr. u Psalmima. Uporaba infinitiva i enklitika moe ilustrirati jezine slinosti budimskih lekcionara 18. stoljea i Katanieva prijevoda. Infinitiv se esto pojavljuje kao dopuna glagolima nepotpuna znaenja pa i u sluajevima kada bi stilski bilo bolje upotrijebiti konstrukciju da + prezent: I posla Juda izvidit' vojsku.

  • Po uzoru na latinski jezik u kojemu je veza akuzativ + infinitiv uestala, i u Katania se javlja ovakav sintaktiki kalk: za vidit' lipo, i za jisti sladko. Uestala je i Katanieva konstrukcija za + infinitiv u namjernoj reenici. Ova konstrukcija esta je u talijanskome jeziku: koji idjau za kupovati. Nerijetko u frazama dolaze opisni oblici sastavljeni od glagola u infinitivu i imenice: boj biti. Pretjerana uporaba infinitiva posljedica je Katanieva literarnog ugledanja i utjecaja latinske sintakse. estica li moe stajati i uz pogodbeni veznik ako, pojaavajui njegovo znaenje: akoli ne vidish, ne bude. esto je estica li navezana na veznik da. elei se odviknuti od preeste upotrebe upitne estice da li, tzv dalikanja, Katani biljei i upitne reenice bez veznika da, odnosno iza glagola navezuje upitnu esticu li: nisamlivam rekao. U tim je primjerima glagol biti zabiljeen naglaenim oblicima, no ponekad stoji i nenaglaeni oblik glagola biti na poetku reenice: nise smilovao mladichu, i divici, i starcu, niti pristaru istom, nego sve pridade u ruke njegove.Uestalost lika jest razvila se pod utjecajem latinskoga est, ali ju je propisao i Kai. Lanosovi u sintaktikim uputama svoje gramatike preporuuje da se nenaglaeni oblik za 3.lice jednine glagola biti pie iza naglaene rijei, a naglaeni ispred.

  • Katani je poeo pisati vlastiti rjenik. Njegova su preuzimanja rijei bila sa svih strana i iz svih jezika. velik broj tuica iz grkog i latinskog jezika Latinizmi: cesar, cimbal, cipres, milja, pedipsati Grecizmi: anatema, korablja, lemosina, patrijarka, tamjan, trpeza. Talijanske je rijei preuzimao preko akavskih tekstova. Germanizme i hungarizme biljee sjeverni rjenici. Preuzeo je i neke kajkavske rijei. Neke turske rijei Katani zamjenjuje hrvatskim rijeima: ura (sat), ulje (zejtin). No veinu turcizama koje nemaju odgovarajuu zamjenu ostavlja: badava, csardak, hambar, indi, kashika, peshkir Katani nasljeduje i staroslavenski sloj rijei: pinez, pitati, stotinik, Vazam. U Katania je i velik broj novotvorina, neologizama: divomagarac, divomaslina, gradomajstor, vinogradnik...

  • Katani rijei preuzima od Lanosovia, Pavia i Kesia. Neke su rijei zabiljeene samo u Katania: dobrostivost, dvornik, grih, krivica, nestidnost. Lanosoviev je utjecaj na Katania bio najizrazitiji. Svoj je knjievnojezini izraz Katani temeljio na razliitim zasadama: na lekcionarskoj prevodilakoj tradiciji, na normativnoj grai starih hrvatskih gramatika i rjenika, na bogatstvu hrvatskih narjeja, ne iskljuujui i elemente svojega rodnoga govora. Odabir ikavice bio je jedan od najeih prigovora na Kataniev prijevod. Kataniev knjievnojezini izraz u velikoj mjeri zavisan je o ranijim hrvatskim lekcionarskim prijevodima.