Karol Visinko- JEZIČNO IZRAŽAVANJE U NASTAVI HRVATSKOGA JEZIKA-

PISANJE

Potreba za pisanjem

- uviđanje potrebe za pisanjem, na tražilici razne vrste upita- kako pisati esej? kako

pisati zamolbu?

- francuska stranica pisala domaće zadaće za 5 do 30 eura, zatvorena odmah, ali čak iz 7

predmeta; osuda stranice

- pitanje prepisivanja i plagiranja

- Težak i njegova 4 tipa prisvajanja :

1. prisvajanje teksta u cjelosti

2. posuđivanje pojedinih stihova i rečenica

3. prerađivanje tuđih dijelova tekstova ili tekstova u cijelosti

4. prepisivanje tuđeg teksta s dopuštenjem pravog autora (starijih ukućana, rodbine,

prijatelja)

- Zdenka Gudelj-Velaga govori o planiranim i neplaniranim preuzimanjima iz najčešće

knjiž. tekstova koje u procesu razvijanja učenikova pisanja ne moraju značiti

negativno, nego razvijaju učenički rječnik. – K. Visinko utvrdila nesvjesnost

preuzimanja predloška i uvježbavanje pisanja na pričama I.B. Mažuranić

- važnost pisanja i u provjerama u 4. i 8. razredu maturi,- pisanje sastavka, eseja

Pisanje u OŠ:

- predmet bavljenja knjige: učenikovo pisanje tekstova, pisanje u tom kontekstu

- važnost heterogenosti razreda i uzima autorica u obzir otežene uvjete rada

- postignuće izvježbanosti prosječnog učenika u pisanju i voljenju knjige (teže), nego

uspješnost samo s jednim učenikom i njegovim radom

- priručnik iz 1947. naslova Pisanje u OŠ; vježbe više reproduktivnoog, ne

produktivnog obilježja (djelo se temelji na teoriji i praksi isključivo kao tehnike

pisanja)

- bitno: zanemarilo se reproduktivno i potreba za tim, pogrešno misliti da nema mjesta

za to u procesu učenja, zapravo pridonosi razvijanju i produktivnosti u izrazu

1

- osim toga i ostali sustavi danas (analitičko-eksplikativni, interpretativno-analitički, ,

problemsko-stvaralački, korelacijsko-intergracijski) i njihova mogućnost kombiniranja

na satu

- blok sat: korelacijsko- interegracijski u motivaciji, problemski u promatranju i

opisivanju jezične pojave ili knjiž. teme, analitički u promatranju dobivenih rezultata,

stvaralački u sintezi

- važnost vještine pisanja, ne upozorava se dovoljno; Lav Vigotski. govorenje ispred

pisanja 6-8 godina, govorenje je situacijsko, dok pisanje visok stupanj apstrakcije,

izražavanje jasno i precizno jer sugovornik nije prisutan

- učeniku je pisanje teško jer je kao dijete sviklo na sugovorniku i uporabu svih

govornih vrjednota koje ne može upotrijebiti u pismu

- zapreke u pisanju: učenik se čudi zašto nije jasno što je napisao: potrebno

uvježbavanje (misli u slikama, a izražava se kao inače u govoru: nerazvijeno,

fragmentarno)

Poučavanje pisanju kao proces

- važnost toga, navodi primjere iz prakse, spominje HNOS, seminare i surađivanje s

učiteljima, novo i korisno u radu je zapravo dobro staro, umne mape ne kao prilog

udženicima nego naglašavanje individualnosti izradbe umne mape, pitanje autorstva,

preuzimanje onoga što nije njihovo :P

- „Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje“

Pisanje - upravljanje većim brojem vještina (McClane i McNamee)

- gore navedeni autori to smatraju, a te vještine nisu sve jednakog opsega i zahtjevnosti

- u obzir uzimamo i individualne razlike među učenicima, njihove interesi i svrhu

pisanja

- vještine u okviru pisanja odnose se na učenikovo razumijevanje, učenje i uvježbavanje

u nizu faza procesa pisanja: razvijanje temeljne misli koja će se razraditi u tekstu,

planiranje ustroja teksta i prepravljanje napisanog teksta

- poučavanje pisanju ne može biti jednako za sve učenike, ali je važno da se u

utvrđenim obrazovnim ishodima svi učenici mogu više-manje uspješno snalaziti u

skladu sa svojim mogućnostim

- zadaća je poučavanja pisanja razvijati strategije pisanja koji će učenici rabiti to

osvještenije, što su zreliji pokazujući pritom napredovanje u pojedinoj vještini u

okviru pisanja, ali ne nužno u svim vještinama na jednak način i jednakom brzinom

2

Pristupi poučavanja pisanju

- tradicionalni način poučavanja pisanju je prezentacijski pristup (učitelj glavni izvor

spoznaje o ustroju i vrstama tekstova. On daje upute učenicima za pisanje, oni pišu te

on potom temeljito ispravlja

- ovaj pristup 4 puta manje uspješan od interakcijskog pristupa koji je najučinkovitiji

gdje učenici rade u manjim skupinama na zadacima i vježbama pisanja teksta, a zatim

raspravljaju o nastalom tekstu. Učenik s učenicima i učiteljem tada raspravlja o bitnim

sastavnicama pisanja (svrsi, izboru sadržaja, načinu pisanja)

- slobodni pristup – učenik bez ograničavajućih uputa samostalno i slobodno stvara

tekst, a objašnjenja i pomoć traži od učenika i učitelja u skladu s potrebom.

- instrukcijski pristup poučavanju glavnih faza pisanja : -planiranje i organiziranje

sadržaja, sastavljanje teksta, prepravljanje napisanog i objavljivanje

- A.H. Dyson – ističe se svojim oristupom i smatra da je važno osigurati redovite

prigode za pisanje tekstova koji su svrhoviti i upućeno stvarnoj publici.

- njegov pristup je okvirni sustav za poučavanje pisanju tekstova i temelji na mnogim

rezultatima istraživanja

- Model procesnog pisanja: 3 faze u pisanju

1. faza pripremanja

2. faza izradbe radne inačice

3. faza prepravljanja ( a ako se tekst želi objaviti onda još)

4. faza uređivanja prije objave

5. faza objavljivanja

- sve što nalazimo je u projektu „ Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje“ (Steel, Temple,

Meredith)

Zanatska razina pisanja Stvaralačka razina pisanja

- tehnički i logički aspekt koji se

može uvježbati i naučiti

- učenik zna koja su obilježja priče,

koja izvještaja i razlikuje jedno od

drugog

- odnosi se i na pravopisnu i

slovničku točnost u pisanju

- formalno- pojavni izgled teksta

- sposobnost i vještina preradbe i

obradbe podataka (teme, motiva)

- način izražavanja (stilske

osobitosti u uporabi riječi i

oblikovanju misli)

- stvaralačka razina se može

razvijati, ali u većoj mjeri ovisi o

3

(slovni sustav i čitkost)

- kompozicijsko ustrojstvo teksta

sklonosti i darovitosti

- nije točno da će učenik znati

stvaralački pisati po prirodi stvari

- potrebno je ipak vođenje učenika ,

otkrivanje sklonosti i darovitosti,

uvježbavanje

- u engleskoj govornoj praksi uobičajena raširenost radionica, tečajeva stvaralačkog

pisanja, u hrvatskoj tek začetak iako dolazi, voditelji uglavnom književnici i profesori

hrvatskog

- Italija, primjer Male škole stvaralačkog pisanja,

- potreban priručnik s uputama, prijedlozima, smjernicama, primjerima iz života; iako

postoje neki priručnici, ograničeni na školsko poučavanje i učenje

- npr. vodič za razvijanje novinarskog stila, pisanje knjiž. teksta

- aktualizacija škole po tom pitanju- preinake, dorade, dopune, zahtjev suvremenosti

- očuvanje pisane komunikacije

- sjedinjenje zanatske i stvaralačke razine u tekstu, tj. učeničkom sastavku

Istraživanje pisanja u školi

- učitelji više vremena posvećuju poučavanju čitanja nego pisanja

- nedostatno poučavanje pisanja ne samo u nastavi hrvatskog jezika (Nikčević-Milković

proučavala)

- hrvatska metodička literatura bogatija je stručnim i znanstvenim radovima o

učeničkim sastavcima s načelnog gledišta odredbe , vježbe te ispravljanja radova

- potrebno djelo koje će sadržavati teorijska uporišta, za OŠ to je Nastava stvaralačke

pismenosti (Zdenka Gudelj-Velaga)

- od 5. do 8. Rosandić - Od slova i teksta do metateksta - donosi donekle praktično

oprimjerene teorijske odrednice nastave pismenog izražavanja u OŠ

- primjeri su ilustrativni, ali nema sustavnog istraživanja većeg uzorka uč. sastavka

Učenik u procesu poučavanja pisanja

- u poučavanju učenika pisanju njegove se sposobnosti i vještine razvijaju

uvježbavanjem, a uvježbavanju prethodi poučavanje o pojedinom obliku JI, a autorica

se referira na prezentacijski pristup, tj. tekstovna vrsta se jezično- stilski analizira na

odabranim predlošcima, stječu se iskustva na razini recepcije, nakon toga prvi

4

pokušaji primjene spoznatih činjenica o vrsti teksta i primjerenog jezika i stila u

oblikovanju vlastitog teksta.

- važnost nastavljanja sustavnog uvježbavanja,uz to i poštivanja individualnih razlika

među učenicima

- učitelji zato nisu zadovoljni pokazateljima obrazovnih postignuća jer se prikazuje

postignuće učenika u odnosu prema prosječnim vrijednostima grupe, a ne njegovom

individualiziranom postignuću.

- s obzirom na cjelokupni razvoj učenika, 3 stupnja učenika:

1. učenici s prosječnim napredovanjem

2. učenici s usporenim napredovanjem

3. učenici s ubrzanim napredovanjem

- danas sve veća razlika i unutar tih stupnjeva, veća heterogenost, zahtjev

individualizacije

- različitno razumijevanje ovisno o iskustvu, spoznajnim mogućnostima, mislima,

slikama, asocijacijama na intelektualnoj, emocionalnoj i fantazijskoj razini

- navođenje faza konkretnog spoznajnog razvoja i formalnog (Piaget) u cilju

osvještavanja toga da većina djece ne primjenjuje formalno mišljenje (stvaranje

hipoteza, provjera hipoteze, izvođenje logičkih zaključaka)

- K.Visinko uključuje i tumačenje područja približnog razvoja Lava Vigotskog - učenik

između dviju faza - samostalno izvodi zadatke i neke izvodi uz tuđu pomoć

- rascjep između donje i gornje granice učenikova djelovanja može se, prema

Vigotskom, premostiti postavljanjem misaonih skela u poučavanju, a Thorp i

Gallimore navode nekoliko načina-

1. pokazivanje puta do rješenja problema

2. pohvaljivanje, poticanje

3. davanje povratne obavijesti

4. izravno poučavanje što učenik treba napraviti u određenom trenutku

5. postavljanje pitanja koja pomažu učeniku u prepoznavanju pogrešaka

6. objašnjavanje načela radi bolje organizacije znanja i boljeg razumijevanja

sadržaja

- učiteljska kompetencija za individualizirani i interakcijski pristup u skladu s razvojnim

sposobnostima svojih učenika

- osam nezavisnih inteligencija (Howard Gardner); u hrvatskom najvažnija lingvističko

verbalna(JI), logička (učenje jezične norme), prostorna (osjećaj za boje, linije, oblike,u

5

izradi mentalnih mapa, korelacija knj. i filma) glazbena (vrednote govorenog jezika),

interpersonalna (u interpretaciji likova i njihovih odnosa), intrapersonalna (u

opisivanju sebe), ...

Učenički rječnik (! prof. naglsila da bitno)

- u literaturi još susrećemo nazive dj. rječnik, učenički rječnik i školski rječnik

- termin opravdan jer- učenik govornik u razvoju koji je uključen u organizirani jezični

odgoj i obrazovanje

- metodička istraživanja težište premještaju s opisivanja i tumačenja dj. rječnika na

njegovo razvijanje i uporabu

- metodička istraživanja, Rosandić - normiranje minimalnog rječnika za pojedini razred

(vježbe s tematskom skupinom riječi- koristan i uspješan postupak u obogaćvanju

rječnika).

- temeljita bi istraživanja učeničkog rječnika postavila znanstveno uporište na

vrednovanje i prevrednovanje svekolikih metodičkih instrumentarija u nastavi HJ i to

bi imalo utjecaja na svekoliku praksu u školi

- istraživanja i dječjeg jezika najčešće se provodi za predškolsku i ranu školsku praksu,

razdoblje srednjeg djetinjstva i puberteta je zakinuto

- autorica sretnija da se istraživanja provode koliko i kako se bogati rječnik učenika jer

se na taj način može poraditi na promjenama u zastarjelom sustavu poučavanja

- aktivni rječnik- služe se s njim učenici pri izražavanju, dio govora, spontan- dostupan

iz praćenja njihova govora

- pasivni rječnik- učenik uključuje leksičke jedinice koje poznaje, razumije, ali ne

uključuje u izražavanje- s vremenom leksičke jedinice iz pasivnog mogu ući u aktivni

rječnik

- istraživanje na Institutu za hrv jezik i jezikoslovlje - napravljen Prvi školski rječnik

hrvatskog jezika; cd rom isto, ali 1. i 2. razred OŠ

Bogaćenje učeničkog rječnika (!)

- važnost provedbe bogaćenja, tj. aktualizacija u neposrednom radu s učenicima,

tijekom provedbi vježbi slušanja, govorenja, čitanja, pisanja.

- sustav povezuje rječnik s nastavom gramatike, pravopisa i pravogovra. No, praktično

ostvarivanje navedenog područja svodi se na opis jezičnih pojava i njihobo

zapamćivanje

6

- komunikacijski pristup kojemu je polazište rječnik upućuje na razumijevanje i

uporabu i na neprekidnu aktualizaciju svih tekstovnih predložaka s gledišta načela

zanimljivosti i cjelokupnosti komunikacijske jezične prakse

Bogaćenje rječnika s gledišta psihologije

- za kvantitetu i kvalitetu bogaćenja rječnika u svim kasnijim razdobljima iznimno su

važni uvjeti ranog učenja riječi

- koji će uzorak rječničkog razvoja slijediti ovisi o njegoovj genetičkoj predispoziciji,

spolu, socioekonomskom statusu itd.

- pojmu rječnik valjda pridružiti i pojam stil kao način izražavanja- rječnik i stil djeteta

odražavaju vrstu jezične okoline kojoj je bilo izloženo

- referencijalni stil- korištenje jezika ponajprije za imenovanje stvari- pretežito imenice-

češći je kod djevojčica

- ekspresivni stil- uključuje veću mješavinu vrsta riječi i naglasak na jezik kao

pragmatično sredstvo za izražavanje- dječaci

- roditelji također više razgovaraju s prvorođenom djecom i posvećeniji su razvoju

njihovih jezičnih sposobnosti

- roditelji višeg i srednjeg sloja više brinu o jezičnoj naobrazbi

Poučavanje i učenje novih riječi

- znanje rječnika na 3 razine:

1. razina razumijevanja riječi (razlika djelomičnog i potpunog znanja)

2. površinsko ili dubinsko znanje

3. sposobnost procjene i uporabe riječi koja upućuje na receptivno i njemu suprotno

produktivno značenje riječi

- teškoće učenika u razumijevanju riječi, nerazumijevanje riječi iz konteksta

- u svakodnevnoj praksi nedostaje uvježbavanje različitih strategija čitanja

- ne mora se učeniku za svaku riječ dati objašnjenje, nekad je korisno da učenik iz

konteksta zaključi o značenju riječi te u razgovoru s drugim učenicima potvrdi

zaključke, a tek onda pročita o riječima u dostupnom rječniku.

- upoznavanje sa značenjem riječi moće prethoditi čitanju, razgovoru

- niz vježbi u kojima će se ta riječ pojavljivati kako bi prešla iz pasivnog u aktivni

rječnik

7

- leksičke, tj. rječničke vježbe u kojima se razvija jezična sposobnost uporabe novih

riječi, ali i poznatih u različitim kontekstima

- vježbe govorenja i pisanja na predlošku ključne riječi, novih riječi omogućuju ponovni

susret s tom riječi kako bi se stekla vještina kontekstualizacije

- leksičke vježbe su pripreme jezičnih sredstava za stvaranje cjelovitog sastavka,

tekstova

Utjecaj čitanja na bogaćenje rječnika i stila učenika

- Matthewov efekt - učenici čiji je rječnik siromašan imaju zaprjeka u razumijevanju pri

čitanju te zbog toga i čitaju manje pa prema tome i usvajaju manje novih riječi, a

učenici čiji je rječnik bogaiji lakše i bolje razumiju pisane tekstove, prema tome i

čitaju više, čime usavršavaju svoje razumijevanje.

- rječnik (količina vremena provedenog u čitanju i razina kućne pismenog) i stil kao

način oblikovanja učenikovog pisanog i govornog izraza

- bogaćenju rječnika doprinosi izravno poučavanje te čitanje različitih tekstova u

kojima se iste riječi pojavljuju u različitim suodnosima

- pretpostavlja se da učenici koji su bolji u čitanju i u pisanju, no razvidna mjerila u

pisanom izrazu, moguće da učenik riječ razumije u novom tekstu, ali nije kadar ju

uključiti u svoj tekst

Utjecaj različitih izvora na rječnik i stil učenika

- dobro poznata tvrdnja - dijete uporabi najčešće riječi koje najčešće sluša

- prema tome u bogaćenju će rječnika često pomoći slušanje i čitanje priča ili pjesama

- tekstovi kojima se učenik sluši i referira, ali i drugi izvori tiskovine, televizija,

interneske stranice...

Učenički sastavak

- pisanje teksta, sastavljanje uključuje čitav sustav znanja i iskustva autora.

- vezani tekst, sastavak je završni čin, rezultat procesa pisanja

- sastavak sjedinjuje postignutu zanatsku i stvaralačku razinu učenikova pisanja koja

uključuje misli, stavove, osjećaje, sposobnosti (prepoznavanje, zapažanje,

razlikovanje, uspoređivanje), razvija niz navika ( postupnost, temeljitost, urednost,

jasnoća).

- praćenje učenika: vrednovanje i samovrednovanje

8

- pisanje 2. školske zadaće nije dostatno za praćenje, najbolje mapa kao procjena

pisanog izražavanja učenika, tj. portfolio gdje ulaze radovi u svakoj fazi nastanka.

- vrednujemo li samo konačan rezultat nećemo dobiticjelovitu sliku napredovanja

- važan susret s pisanjem od pripremne do završne faze- važan je susret s pisanjem

drugih učenika u svim fazama- prečitavanje radova pomaće u usavršavanju razina

pisanja. Korisno je i predstavljanje, objavljivanje radova jer to osigurava dobar poticaj

učenicima

Tablica pitanja kojima se želi postići veća uspješnost i svrhovitost čina pisanja;

neka od njih:

Što učenik postiže svojim sastavkom? Zašto piše?

- vrijednosti učenikova sastavka u životu učenika, smisao učenikova sastavka u

zajednici

U kojim će okolnostima učenik pisati?

- vrijeme pisanja(određeno ili slobodni), uvjeti (kod kuće, škola, knjižnica)

Kako učenik napreduje u svome pisanju?

- praćenje napredovanja u svakoj pojedinoj sastavnici pisanja i u svakoj fazi procesa

pisanja

Koje će se sastavnice vrjednovati u sastavku?

- lista opisnika

- sva ta pitanja, tj. odgovore na ta pitanja nije realno postavljati i očekivati odgovore od

učenika, potrebno je postupno postavljati i navesti učenika na promišljanje o tome, tj.

pisanju, tj, sastavku

- interakcija s učiteljem, ulenicima i okolinom- osvještavanje procesa pisanja i

nastajanja sastavka

Tko će čitati i slušati sastavak?

- za koga učenik piše, što očekuje

Tko će vrjednovati sastavak?

- učitelj, učenici , sam učenik, nepoznati ocjenjivač

9

Proces nastajanja sastavka

- dva pitanja u vezi poučavanja pisanja tekstova u OŠ:

1. odnosi se na praksu da se u poučavanju pojedinog oblika JI polazi od uzorka, tj.

oglednog primjerka

2. pitanje odnosi se na vrijeme i mjesto pisanja tekstova, provodi se u nastavnoj

praksi na temelju pojedinih iskustava učitelja praktičara i usputnih odrednica, kao

npr. pisanje školske zadaće, ali bez preciznijih uputa u vezi s tim.

- temeljne su 3 faze procesa pisanja, a K. Visinko donosi:

prvi susret s temom (misaonu pripremu) pripremna faza (pripremanje za

prikupljanje podataka i jezične građe pisanje sastavka)

planiranje sastavka (izradbu plana)

fazu pisanja po planu (prvu inačicu i ostale inačice sastavka)

fazu usavršavanja napisanog sastavka (prepravljanje, ispravljanje, doradbu)

fazu uređivanja za objavljivanje faza predstavljanja sastavka javnosti

fazu objavljivanja

Tekstovni predlošci kao uzorci poučavanju pisanju

- uvriježeno poučavanje pisanja počevši od recepcijske razine (učiti na pojedinome

obliku JI na pomno odabranin uzorcima)

- prihvatljiv taj način, ali istraživanje drugih, npr. krenuti obrnutim putem, od učenikova

jezičnog izražavanja prema književnom tekstu (vrlo uspješno)

- ali ako idemo od recepcije do produkcije, ne samo 1 predložak, ne mora uvijek biti

književni tekst

- odabir uzorka nije samo na autorima udžbenika nego i zasluga profesora, sagledavanje

učenika i traženje uzorka

- sheme - znače znanje o tipičnim obilježjima poznate situacije, opći okvir, kad se

ustoliče u pojedinca, utječu na proces obradbe obavijesti i reagiranje na okolinu

- različite tekstne vrste u učenicima razvijaju različitu shemu o tipičnom ustroju, npr.

putopisu, priči, vijesti..

- podsjetnik o pojedinoj vrsti teksta učenike će podsjetiti na shemu koju su primili o

vrsti teksta

- sastavljanje podsjetnika možemo odrediti vježbom sintetiziranja, sažimanja

- vježba u suradnju učitelja- učenika ili individualno, parovi ili skupine,

10

- primljena shema utvrđuje se na svakom novom uzorku podjednakih obilježja

Vrijeme i mjesto pisanja sastavka

- poznato već pisanje u školi ili kod kuće

- izvanučionička nastava, npr. knjižnica ili terenska nastava

- dvije krajnosti izbjegavati: isključivo u školi, na nastavi ili izvannastavno vrijeme u

školi ili pisanje samo kod kuće

- mjesto povezano s vremenom, učenike treba poučiti na stvaranje tekstova u

određenom vremenu, npr. 35 min za stvaralačko prepričavanje, 30 min za sastavljanje

vijesti...- dulje pisanje ne znači kvalitetniji uradak jer se razvodnjava usredotočenost

na zadatal

- najbolje u procesu poučavannja pisanju tijekom školske godine predvidjeti različito

vrijeme i mjesta pisanja, ali i različiti oblici rada

- izmjene oblika rada, vremena i mjesta komplementarni su zahtjevi fazama procesa

pisanja kojima se uvježbava učenikova sposobnost i vještina pisanja u razlčitim

uvjetima. Ukoliko dođe do prekida pisanja zbog različitih okolnosti važno je poučiti

učenike bilježenju misli

Pripreme za pisanje sastavka

- razradba misli koja se odnosi na temu u povezanosti s oblikom izražavanja

- prikupljanje relevantnih podataka, pripremanje jez. građe i izradbe plana

Misaona priprema u susretu s temom i oblikom izražavanja

- kretanje misli s obzirom na oblik pisanja

- važna faza početka pisanja te može biti individualna, individualizirana, čelni, skupni

rad, rad u paru

- istraživanje literature autorice rezultira:

- većina primjera tema obojena su literarno, povezano s najčešće obrađenim oblicima JI

- opisivanjem i pričanjem

- većina primjera literarne misaone razradbe teme pokazuje osjetan udio učitelja koje

učenici slijede, potrebno promatranje svakog učenika u želji za rezultatima

- među zadacima navode se slobodne i zadane teme, nije ista težina obiju

- važna je motiviranost učitelja u postizanju oslobađanja učenikove misli, tema ili oblik

ograničavaju slobodu kretanja, jasno treba navesti u zadatku, ali i tada učenik treba ići

11

tragom svoje misli (kada govorimo o izboru te je izbor teme, izbor sadržaja i motiva i

izbor oblika)

- praksa pokazuje da učenicima ipak lakše kad imaju ograničavajuće čimbenike koje

trebaju poštovati nego slobodu pisanja

- zadatak treba biti jasan, a kad je tema slobodnog izbora, učenici se uče nositi s

problemom izbora, ne treba im to uskratiti

- izbor uključuje: zbor teme, izbor sadržaja i motiva i izbor oblika

- učenici OŠ rađe pisati o događajima u kojima su i sami sudjelovali, 7. i 8. razred pisati

rađe o neposrednoj stvarnosti koju mogu promatrati, doživjeti

- istraživanje: učenici OŠ zainteresirani za događaje ispunjene humorom i radošću

- do 6. razreda zanimaju ih teme koje se odnose na prirodu, životinje, igru, zabavu

- kasnije, 8. razred odnos u obitelji, školi, problemi nasilja, odnosi među spolovima...

- ALI bez obzira na to, ne zanemariti teme koje su na margini učenikovih interesa

Pripremna faza misaonog obuhvaćanja teme: što učenik zna u vezi s temom, što bi

trebao i želio saznati, kako doći po potrebnih obavijesti, što bi i kako bi želio o tome

pisati.

- razigrati misli u vezi s temom, uspostaviti što više slika, asocijacija, upita, prijedloga

- - popularno brainstorming (oluja ideja), ili stvaranje mentalne mape ili usredotočeno

slobodno pisanje (focused freewriting), tj. 10-minutno pisanje o temi koje pomaže

pronalaženju misli vodilje

Prikupljanje podataka i pripremanje jezične građe

- mogućnost prizivanja podataka iz dugoročnog pamćenja (iz stečenog znanja)

- katkada promatranje stvarnosti i bilježenje zapažanja

- istražiti čitanjem različitih tekstova koji se odnose na temu

- poučavanje zapisivanja u bilješkama i natuknicama

- rabljenje knjiga i ostalih literatura

- ako je rad u paru ili skupinama mogu se pripremiti zadatci

- terensko nastava također za prikupljanje

- ove vježbe poučavaju prikupljanju podataka i samostalnom korištenju raznovrsnim

izvorima

12

Izradba plana

- pripremna faza - analitički se misli o temi konačni će sastavak biti analiza

- faza izradbe plana- misli se sintetiziraju sintetiziranih misli

- dok ova faza je faza prije konačnog plana, tzv. nacrta, imamo orijentacijski plan koji

zapravo postupno kreće prema završnom određenju

- treba poučavati na pisanje prema ograničenjima, broj riječi, nije uvijek praksa kod nas

- u srednjoj se polako uvodi, dok u osnovnoj školi ograničavaju broj stranica, odnosno

količinu teksta na stranici (npr. napisati do pola stranice)

- zato izradba plana zapravo sažeto sređivanje prikupljenih podataka po nekom ustroju:

bitno od manje važnog ili stupnjevanje podataka tako da se neće svi objasniti jednako

detaljno

- završnica planiranja- osnove kompozicijske strukture (ustroja) - uvod, središnji dio,

završni

- nažalost, iskustva govore da učenici uglavnom pišu bez plana

Pisanje po planu

- u skladu s količinom prikupljenih podataka i s opsegom sastavka, dijelove plana

učenik može razvijati u manje cjeline, da bi nakon više inačica odabrao najbolju

- razrađen plan što postići u tekstu, nema gubljenja

- u procesu nastanka teksta pravilo: pisati i ponovo pisati

- više inačica teksta postoje: prva - radna inačica, prema planu, ali i slobodno s gledišta

jezičnog oblikovanja

Usavršanje napisanog sastavka

- odgojno učenicima pokazivati faksimile rukopisa autora da ne steknu pogrešnu sliku

kako su oni otprve sastavili upravo objavljeni tekst

- primjeri: radna verzija Pjesme o sebi W. Whitmana, Šenoino djelo - pisao u jednom

stupcu, u drugom provodio dopune i ispravke

- prvo usavršavanje odnosi na ispravljanje i dotjerivanje pretežito sadržaja (odnos među

motivima itd.) tek kasnije pristupa se ispravljanju gramatike i pravopisa

13

- najbolje raspodijeliti vremensko proces pisanja, tj. odmah vremenski dan ili dva od

napisanog te vraćanje tekstu, uočavat će novo i vidjeti drugim očima isti tekst- u toj

vježbi učenik krati, dopunjuje, prepravlja i dorađuje napisano

- usavršavanje vlastitog teksta ulenik produbljuje znanje o obliku JI, ustroju i stilskim

obilježjima- krucijalna je uloga učitelja koji će čestim povratnim informacijama

obavijestiti učenike o radu i napretku u svim fazama

- u skupnom radu usavršavanje pretpostavlja razmjenu iskustva pisanja što pridonosi

razvoju socijalne kompetencije

Predstavljanje sastavka javnosti

- veći stupanj motiviranosti i zainteresiranosti za pisanje

- predstavljanje odgovor na pitanje- zašto pišu, komu pišu i za koga pišu

- ova faza obuhvaća: ponovno čitanje, raspored i izbor unutar nekoliko mogućnosti

objave, završno redigiranje

- mogućnost objavljivanja u pkolskom časopisu, izvan škole,

- autprica zamjera da se radovi s redovne nastave prezentiraju kao radovi literarne

družine

- češće učenici pišu, objavljuju im se radovi, samopouzdanje u izražavanju,

obogaćivanje, usavršavanje- jedan od izvrsnih načina vrednovanja je upravo njegovo

predstavljanje javnosti

Dva temeljna zahtjeva

- nezamislivo je poučavanje pisanju s minimalnim ili još gore, s nikakvom

zastupljenošću uvježbavanja

- učenikovo se napredovanje razvija uvježbavanjem pa bi trebalo govoriti o

vrjednovanju učenikova sudjelovanja u procesu pisanja što znači da bi se promatranje

sa završnog čina pisanja trebalo pomaknuti na prethodne faze pripremanja za pisanje

- uz završni produkt ne možemo mnogo govoriti o učenikovu napredovanju

- u skladu s navedenim dva su temeljna zahtjeva

- Prvi zahtjev proizlazi iz logike poučavanja pisanju:

- proces pisanja sastavka tijekom osnovnog obrazovanja, tražiti sastavljanje i to učeniku

postaje navika

14

- dugotrajna uvježbavanje radi pripreme učenika za završni čin pisanja

- s vremenom se dužina trajanja pojedinih faza skraćuje

- Drugi zahtjev odnosi se na ispitivanje koje učitelj provodi i tijekom redovite nastave

pripremajući tako učenika na završno školsko i vanjsko vrednovanje.

- - očekivanja da u kraćem vremenu je učenik sposoban sastaviti vezani tekst, tj.

uvježbanost u pisanju određenog oblika JI

Zaključak ovoga: u procesu poučavanja pisanju u svakom stupnju pbrazpvanja

ostvarujemo 2 zahtjeva:

1. uvježbavanje u svim fazama procesan nastajanja sastavka

2. ispitivanje obrazovnih postignuća u pisanom izražavanju na predlošku učenikova

sastavka i dostupnih pisanih tragova učenikova pripremanja (bilješka, plana, nacrta,

radne inačice)

Lingvometodička interpretacija učeničkih sastavka (ovo smo radili sad zadnji sat)

- ponavljamo: pojam lingvometodička interpretacija uključuje jezično promatranje

učeničkog teksta (sastavka), ali s gledišta metodike, tj. poučavanja i učenja u središtu

kojega je učenik

- K. Visinko i Gudelj- Velaga provele istraživanje u 1. razredu srednje

- kao što je rekla, u istraživanju obuhvaćeni:

- naslov sastavka

- rječnik (broj riječi, nove riječi, vrste riječi)

- ustroj rečenice (vrsta rečenica)

- ostvarivanje okvira i sredstva ekspresije koja su prevladavala u uč. izražavanju

- analiza: pisali su 2 sastavka o istoj temi i bliku izražavanja, ali u razmaku nekoliko

mjeseci ( usporedba tih dvaju sastavaka- na individualnoj razini promatran put

učenika)

- pokazalo se napredovanje učenik u 2 sastavku (promjene u oblikovanju teksta, misli,

osjećaja)

- Z. G.- Velaga najviše na taj način interpretira učeničke tekstove, treba razviti

metodologiju toga (i oni na manjim uzorcima koji bi provodili predmetni ulitelji radi

egzatnijeg opisa napredovanja učenika u procesu pisanja)

15

Učenikovo pisanje i načelo zavičajnosti

Zavičajni idiom učenika

- idiom kao učenikov prvi jezik koji usvaja spontano, u okruženju svoga doma, obitelji,

užega zavičaja za razliku od standardnog idioma koji organizirano uči u školi

- idiom se u literaturi različito imenuje: najčešći termini - materinski i zavičajni idiom,

ali i govor, jezik

- pojavljuje se i termin organski idiom (D. Pavličević-Franić) koji za razliku od gornjih

koji upućuju na djetetovo okruženje, on upućuje na obilježja djeteta kao pojedinačne

ljudske jedinke

- u metodičkoj lit. najčešći materinski jezik, zavičajni idiom

- K. Visinko rabi zavičajni idiom

- načelo zavičajnosti ima svoju teorijsku, metodičku utemeljenost, sociolingivstičku, ali

i psiholingvističku, jasno određeno mjesto u svim nastavnim područjima hrvatskog

jezika

- osim toga i u izvannastavnim aktivnostima, literarnoj, novinarskoj, filološkoj,

recitatorskoj, scenskoj i lutkarskoj družini

- primjer očuvanja dijalekta i u Italiji

- ali i negativan primjer propadanja u V. Britaniji (škola, radio, tv, urbanizacija, sve veći

priljev u gradove)

Ostvarivanje načela zavičajnosti

- važna uporišna točka dobroga jezičnog odgoja i obrazovanja

- poznavanje i poštivanje učitelja učenikovog zavičajnog idioma

- razvijanje svijesti o zavičajnom govoru

- škola- zaslužna i odgovorna za razvoj jezične kompetencije pa tako i očuvanje

zavičajnog idioma kao bitne sastavnice kulturnog naslijeđa i nacionalnog bića

- Anton Trstenjak naglašava da je zavičajni govor kao prvi govor djeteta- živi govor

kojim se izražava cjelovita njegova osobnost

- vrijednost angažiranja dvojezičnihu učenika na individualnoj i društvenoj razini

- pojam višejezičnih učenika koji je afirmirao Stjepko Težak, a podrazumijeva učenika

koji se ne služi samo idiomom i standardom, nego je posrijedi mješavina dvaju, triju

pa čak i više idioma

- iskustvo pokazuje da su učenici koji su dodatno motivirani za izražavanje na svom

idiomu, sigurniji u vrijednostima svoga izražavanja na oba idioma, zavičajnom i

16

standardnom pokazujući veće zanimanje i potrebnu pozornost na jezične djelatnosti i

spremniji su na dodatna istraživanja i učenja

- Načelo zavičajnosti posebno pristupila Zdenka Gudelj-Velaga, preciznije od Stjepka

Težaka odredila supostojanje hrvatskog standardnog jezika i ostalih nestandardnih

varijeteta

- primjeri očuvanja: scenska družina Dračice - tekstovi pisani čakavštinom, djelovanje

filoloških družina

- jezična osviještenost, primjer projekta škole iz Ravne Gore, monografija na čijem radu

sudjelovalo cijelo mjesto, sitraživali, zapisivali sve i obogatili dječjim sastavcima

- također primjer delničkog rječnika Rejč do riči: Besejdnek dejuoneškega devoana ,

poticajno za učenje i istraživanje

Zavičajnost u učeničkom u pisanom stvaralaštvu

- na temelju svega navedenog izvodimo dva temeljna mjerila promatranja pisanih

učeničkih radova s gledišta načela zavičajnosti: jezično i sadržajno- jezično se mjerilo

odnosi na udio zavičajnog idioma u učeničkom pisanom izražavanju i mogu se utvrditi

načini uporabe zavičajnog idioma, uglavnom u ovim oblicima izražavanja:

- u pripovjedanju, najčešće u pričanju, dakle u stvaranju priče

- u oblicima novinarskog izražavanja, najčešće u razgovoru, reportaži i putopisu (govor

sugovornika)

- u dnevniku

- u poeziji

- govorimo o potpunom ili djelomičnom udjelu zavičajnog idioma ili pak o stilogenoj

uporabi, odnosno sklopa riječi

- sadržajno- tematsko-motivske sastavnice koje uključuju kulturu, običaje i ostala

obilježja

Oblici jezičnoga izažavanja

Izvješćivanje - vrlo često u svakodnevnom životu, neovisno o novinama i ostalim

medijima. U prirodi je čovjeka potreba da izvijesti druge o nečemu.

- objektivno pripovjedanje o nekom događaju ili pojavi u društvu vjerojatno je radi toga

smješteno u pripovjedanje, uz prepričavanje i pričanje, sa jasnom razlikom da se

izvješćivanjem o događaju izvješćuje i obavješćuje i to objektivno, istinito i točno

17

- objektivnost u izvješćivanju

- premda se tumači da se izvjestitelj ne iznosi vlastite prosudbe i pretpostavke, neke

sastavnice pri ustroju i objavljivanju vijesti ili izvješća upućuju na subjektivnost

procjene

- valja istaknuti da su u novinarskim tekstovima obavijesnost i prosudba u interakcijskoj

vezi

- zbog toga se temeljna načela za strukturiranje i diseminaciju novinarske poruke uz

objektivnost, primjerenost, brzinu i zanimljivost može uključiti i angažiranost

- funkcionalna i odgojna vrijednost izvještajnog pripovjedanja jest poučavanje reda u

izlaganju, točnosti i istinosti ili prikazivanja činjenica što Visinko govori ovako: u

izvješćivanju učenike poučavamo objektivnosti u pripovjedanju

- izvještajno pripovijedanje pomaže u razvijanju logičkog mišljenja i zaključivanja

učenika

- u izboru temu može se ostvariti povezivanje školskih i izvanškolskih aktivnosti

učenika

Obavijest u novijoj metodičkoj literaturi često nalazimo među upućivačkim tekstovima,

kao i molbu. Obavijest s terminološkoga gledišta i dalje može zadržati status upućivačkoga

teksta, ali je i prethodnica vijesti zbog objektivnoga, sažetoga pripovijedanja.

Već u drugom razredu učenici uče oblikovati pisanu obavijest, pri čemu se naglašava

kronološki slijed, dakle pripovijedanje događaja, koji se za razliku od događaja u priči temelji

na stvarnome, istinitome. Obavijest je vrlo slična vijesti, gotovo je ista, jer odgovara na

temeljnih pet pitanja, ali se od vijesti razlikuje u tome što se u obavijesti obavješćuje o

nečemu što će tek biti, a vijest se uglavnom odnosi na ono što se netom dogodilo. Istraživanje

učenikova pisanja pokazalo je da mnogi učenici ne razlikuju vijest od obavijesti, ali ni vijest

od izvješća.

Obavijest - sadržava podatke o događaju koji će se dogoditi. Najčešće je riječ o unaprijed

dogovorenim sastancima, skupovima, manifestacijama, salmovima...Obavijest mora biti

jasna, potpuna i kratka, napisana objektivno, što znači bez subjektivnoga komentiranja.

Pretpostavlja istinitost i točnost podataka. Može biti tek uputa po kojoj će se postupiti, ali

može biti sadržajem zanimljiva i iznimno važna. Primjer zadatka: sastaviti obavijest o izletu,

sastaviti obavijest o novim uvjetima članstva u knjižnici.

18

Vijest

Među oblicima novinarskoga izražavanja vijest se drži elementarnim oblikom

novinarskog izraza iz kojeg su se poslije razvili svi drugi oblici novinarskoga izražavanja.

Sadrži pitanja: tko, što, gdje, kada i zašto. Razlikuje se nekoliko vrsta vijesti: pisane, govorne

ili auditivne (radijske i televizijske) te slikovne ili vizualne. Uz klasičan tip pisane vijesti

poznate su i interpretativna vijest i vijest u nizu. Osobitosti su vijesti sažetost, potpunost,

aktualnost, točnost i uvjerljivost. (pogledati 173. i 174. str). Ovim mjerilima Visinko dodaje

još neka mjerila koja bi učitelji trebali imati na umu prigodom pripremanja procesa

poučavanja o vijesti:

utjecaj- koliko su učenici zahvaćeni prikazanim događajem, temom

pravovremenost- je li sadržaj aktualan ili ga se može aktualizirati

blizina- je li vijest iz neposredne okoline učenika ili iz učeničkog života

neobičnost- može li vijest zaokupiti učenike, može li im biti zanimljiva

važnost- je li sadržaj vijesti važan saškolskog odnosno odgojno- obrazovnog gledišta

publika- kojoj je publici vijest namijenjena

posljedice- na koji način vijest može djelovati na učenike

ljudski interes

sukob- otkrivanje određenog sukoba

primjer vježbe: sastavljanje popisa osoba koje učenicima mogu biti izvorima vijesti

(primjer je tekst o osmašima u Dubrovniku)

- kvaliteta će učenikova teksta ovisiti o tome koliko su tema, motivi i sam čin pisanja,

objavljivanja i čitanja u funkciji učeničke i njoj komplementarne publike

S POLAZIŠTEM U VIJESTI GRADE SE OSTALI OBLICI IZRAŽAVANJA

- vježbe s glavom u novinarstvu vrlo su slične vježbama pisanja uvoda za bilo koju

vrstu teksta

- glava može biti rezimirajuća, naratvna, opisna, alternativna, sumirajuća, anedogtalna

- u vezi s ustrojem u literaturi o vijesti i oblicima novinarskog izražavanja

- (pogledati knjigu 173—175)

Izvješće – osim što odgovara na svih 5W pitanja odgovara i na 6.- kako?

Izvješće se piše o događajima koji su unaprijed najavljeni, npr. neka svečanost, otvorenje,

koncert... Između izvještaja i vijesti nije razlika u sadržaju već prvenstveno o načinu iznišenja

19

činjenica. Izvještaj mora primaocu poruke (čitatelju) dati takve podatke o sadržaju događaja

kao da je on sam prisustvovao događaju. Nije dobro tumačiti kako je izvješće priširena vijest

jer se do izvješća ne može doći „proširivanjem vijesti“.

UVJEŽBAVANJE IZVJEŠĆIVANJA- PRIMJERI ZA VJEŽBU

- pri pisanju vijesti i izvješća učenicima treba ponuditi istinite događaje, a za

sastavljanje istinite podatke, po mogućnosti primjerene njihovu stupnju razvoja i

naobrazbe te kulturološke vrijedne- izbjegavanje događaja koji šire negativno ozračje

moguće teme: Novost u školskoj kuhinji, Uspjesi naših glumaca, Svečanosti u školi

-

Primjeri strategija za poučavanje vještina pisanja vijesti

1. Učenici tijekom određenog vremena prate već objavljene obavijesti, vijesti i izvješća o

odabranoj temi i uređuju informativne novine

2. Odaberite vijest iz tiska i sastavite ju na nov način

3. Učenicima možemo ponuditi mnoštvo podataka u obliku natuknica. Njihov je zadatak

odrediti koji su podatci nužni – proširena vrsta ovog zadataka: sastaviti vijest i dati

naslov

4. Možemo im ponuditi stilski neprimjereno napisanu vijest da bi utvrdili nedostatke

5. Možemo im ponuditi nepotpuno napisanu vijest ili opširno napisanu vijest koju moraju

skratiti

Životopis - Latinski izraz za životopis je curriculum vitae, tj. CV. Životopis se najčešće

piše u poslovne svrhe, prilaže se uz molbu ili uz prijavu natječaja za zaposlenje ili za nastavak

školovanja na višim i visokim stupnjevima. Životopis se piše i radi predstavljanja osobe u

različitim prigodama; u knjigama, u radijskim i televizijskim emisijama, u školi, na nekim

skupovima... Životopis je vaša osobna karta-sažetak znanja i vještina koje posjedujete. U

literaturi se navode dvije inačice pisanja životopisa- tablični (uvezen obrazac povezan s

prevlašću engleskog jezika) i narativn. Moramo učenike izvjestiti u pisanju jednostavnog,

kratkog životopisa.

Mora biti pregledan, kratak i jezgrovit te sadržavati sljedeće informacije:

- opće podatke

20

- podatke o formalnoj edukciji

- podatke o neformalnoj edukaciji

- radno islustvo

- podatke o znanju stranih jezika i informatičkih programa

- hobije

- preporuke

Životopisi hrvatskih književnika pronalaze svoje mjesto u odgojno-obrazovnoj praksi.

Visinko se zalaže za takve životopise koji će obilovati zanimljivostima iz života umjetnika jer

na taj način možemo učenike zainteresirati za njihovo stvaralaštvo.

Molba je uvod u životopis, naslovnica vašeg životopisa i vaša ponuda tvrtki kojoj se

obraćate.

Ona je poslovni oblik pisane komunikacije koji je razvidan u stilu izražavanja. Formalni

izgled molbe podrazumijeva točne podatke pošilajtelja i priamtelja. Gotovo kao naslov, na

sredini se stranice navede da je riječ o molbi te koji je predmet molbe. Slijedi kratak tekst

koji sadržava obrazloženje pisanja molbe. Molba završava zahvalom, pozdravom i potpisom

te mjestom i datumom upućivanja molbe (primjer u knjizi).

Nastavna praksa pokazuje da učenicima predstavlja problem jezična i stilska posebnost

molbe.

Dopisivanje - U posebnim se prigodama, upućuju jedni drugima dobre želje, pozdrave,

čestitke. Zbog različitosti prigoda u dopisivanju govorimo o čestitkama, pozivnicama,

sućutnicama, razglednicama. No, danas je najučestalije dopisivanje Sms-om i elektroničkom

poštom. Tako sve oblike dopisivanja, dakle i one kojima se ostvaruju susreti među ljudima,

kojima se obavješćuje, poziva, čestita, nalazimo u elektroničkim porukama, koje se estetski,

tekstualno i likovno-grafički mogu iznijansirati do željenoga cilja. Manjim dijelom u obliku

SMS-a, premda svjetski trend postaje čak i pisanje roana u obliku SMS-a. Osim što podržava

veliku brzinu i relativno je jeftino, dopisivanje je preko mobilne telefonije ili elekroničkom

poštom ležernije.

21

POZIVNICE ŠKOLSKOG TIPA

- ustroj vrlo sličan ustroju pisma sadržavaju pozivnice koje pirpadaju skupini oblika

jezičnoga izražavanja za dopisivanje

- primjerene su u stvarnim životnim situacijama u kojima učenici izravno sudjeluju a

prikladne su za vježbanja pisanja na razini sadržaja i izraza i u njih možemo ubrojiti

različite pozivnice za rođendan, predstavljanje publikacije, različite svečanosti u školi

itd.

- tekst može sadržavati ove dijelove: obraćanje onome kome su upućuje pozivnica

(osoba, skupina, djelatnici neke ustanove ili organizacije: kratak tekst od jedne do

nekoliko rečenica u kojoj može biti i rkaći tekst ili citata; potpis onoga koji šalje

pozivnicu: mjesto i datum)

ELEKTRONIČKE PORUKE I PORUKE SMS-OM

- danas je najučestalije dopisivanje SMS-om i elektroničkom poštom

- sve oblike dopisivanja danas nalazimo i u elektroničkim porukama koje se estetski,

tekstualno i likovno-grafički mogu iznijansirati do željenog cilja

- ovaj oblik dopisivanja ja ležerniji i jeftiniji i ne zahtijeva toliku formalnost u pisanju

- no pretjeranom uporabom SMS poruka zanemaruje se i zatomljuje važnost jezičnog

izražavanja

- poslovno pismo upućeno elektroničkom poštom podliježe istim pravilima kao ono

poslano uobičajenom poštom

Klasični i suvremeni oblici čestitke - Pismo, čestitku i ostale oblike dopisivanja koji su

prethodnici SMS-a i elektroničkih poruka ne bi valjalo zanemariti. Ona čestitka koju primamo

elektronički ili Sms-om nije prisutna koliko ona koja nam je stigla u poštanski sandučić.

Pismo - kao oblik jezičnoga izražavanja pojavljuje se u 4. razredu osnovne škole, a u 8.

razredu proširuje se znanje o osobnom (intimnom) i otvorenom pismu. U srednjoj školi, na

završetku školovanja učenici se bave privatnim i javnim pismom tako što promatraju

komunikacijski proces koji se uspostavlja i razvija posredstvom pisma- produbljuje se odnos s

javnim, napose poslovnim pismom.

22

Sadržajem pisma i načinom njegova oblikovanja pokazujemo svoj odnos prema osobi

kojoj pišemo. Zapravo, pismo svojim sadržajem i izrazom predstavlja i onoga tko piše i onoga

komu se piše.

Sugovornik može biti stvarni ili zamišljeni lik.

Pismo je prepoznatljivo po svome formalno-pojavnom ustroju:

1. otvara ga početni pozdrav, obraćanje stvarnom ili pak zamišljenom sugovorniku

2. glavni dio pisma sadržava razradbu odabranoga predmeta obradbe

3. završni pozdrav i potpis

Navedenim temeljnim dijelovima pisma dodati možemo i priloge i/ili dopisak

Nastavna praksa pokazuje da učenici prilično lako svladavaju ustroj pisma i da rado

sastavljaju pisma namijenjena njihovim vršnjacima ili pak bližnjima.

U pristupu osobnom pismu uzorak bi trebao biti jednostavan u izrazu i sadržaju,

štoviše, trebao bi zračiti ljepotom uspostavljenoga odnosa među ljudima, da bi do učenika

doprla odgojna vrijednost komunikacije pismom (primjeri iz knjige).

Sadržajno se osobna pisma mogu kretati u svim smjerovima uspostavljanih

međuljudskih odnosa, dakako s težištem na plemenitim osjećajima.

Pismo može biti i književni oblik i tada je riječ o epistolarnoj prozi- studija pisama

slavnih ljudi- Kristina Kaurin Alduk

- primjer čitanja pisma iz Rukoljuba Pavla Pavličića,

Na predlošku je toga pisma moguće obraditi nekoliko tematskih jedinica: ustroj pisma,

osvijetliti ulogu književnosti i književnika u društvu, obnoviti ustroj pisma i produbiti

susret s književnicom … autor se bavio zadaćama književnika i nastavnika književnosti,

uzevši kao uzor djelo svoje omiljene spisateljice…Pavličićevo pismo pomaže nam u

dubljem otkrivanju djela te hrvatske književnice…

Bilješka i natuknica - Riječ je o dvjema vještinama koje su u posljednje vrijeme dobile

zasebno mjesto u Nastavnome programu među temama o jezičnome izražavanju za 7. razred

osnovne škole.

Bilješka je kraći ili usputan zapis. Odatle i bilježnica - mala knjižica za pisanje i

pravljenje bilježaka. Bilješka mora biti bliska tekstu, što znači da ćemo u njoj naići na

rečenice koje će biti u poveznici s još pokojom rečenicom, ali ponajviše s riječima i

sintagmama koje u bilješci označuju glavne ideje.

23

Bilješke može biti sastavljena od riječi i sintagmi među kojima su uspostavljene različite

veze crtama različitih vrsta, zaokruživanjem, bojama čiji je smisao jasan samo onome tko je

napravio bilješke. Opisane bilješke zapravo prate aktivno učenje tijekom predavanja i

proučavanja odabranoga izvora.

S učenicima valja započeti s vježbama bilježenja na temelju pročitanoga teksta. U učenju

pisanja bilješki učeniku pomaže vježba u kojoj će podcrtavati ključne (važne) riječi u tekstu

koji čita. Posrijedi su bilješke radi samokomunikacije pojedinca i one služe samo onome tko

ih je stvorio te prate aktivno učenje tijekom predavanja i proučavanja odabranog izvora.

Za učenike je bitno razumjeti i uvježbati pripremanje bilježar prirprema ka za govorenje,

odnosno pisanje. U procesu nastajanja vezanoga teksta bilo kojeg oblika jezičnog izražavanja

važna je pripremna faza u kojoj se autor priprema i pravljenjem bilježaka.

Naučiti i izvježbati bilježenje uz ostalo je i u funkciji učenja na predlošku odabranoga ili

zadanoga izvora. Započeti valja s vježbama bilježenja na temelju pročitanog teksta, a pomaže

i vježba u kojoj učenik podcrtava ključne riječi u tekstu koje čita.

Bilješke se prave i tijekom čitanja književnoga teksta. Ono što je bitno je činjenica da učenici

tijekom čitanja lektirnoga štiva oprezno pristupe krilatici „čitanje s ovolkom u ruci“ jer ono

što ne bi trebalo činiti je o svakoj lektirnoj knjizi bilježiti na isti način jer svaka lektira

podržava određene posebnosti na koje treba obratiti pažnju. (primjeri u knjizi).- primjer susret

Divljeg konja i Zvijezde/ Slušanje govora- razgranate i linearne bilješke

Visinko predlaže da se za svaki naslov koji je obavezan primijeni pitanje koje će uputiti na

osbitost djela, i u vezi s tim na pripremanje bilješke koja će biti doživljaj i razmišljanje o

posebnosti na naslov, likove, odnose među likovima itd.)

- pri čitanju lektirnih naslova dvije su bilješke koje ulaze u područje zanatske razine i

njih bi učenici trebali svladati. Prva se odnosi na bibliografsku bilješku- kako se piše i

razumijevanje važnosti. Druga je bilješka o piscu- biografska bilješka, koja se stilski

razlikuje od biografije. Biografske bilješke učenici najčešće susreću u nastavi

književnosti

- na zanatskoj razini kasnije učenici uče o bilješkama u tekstu, tj. o napomenama i

podatcima koji se odnose na podatke koji se bilježe u podnožju teksta (fusnote)- njima

se objašnjava ili dodaje nešto

Natuknica - može biti podsjetnik za govorenje ili poticaj za sastavljanje. Težak kaže kako

se dobra vježba napisati čenicima na ploču deset natuknica kao potencijalnu okosnicu fabule

24

koja postaje temeljem učenikove priče. Poput bilješke, i natuknica ima još neka značenja kao

što su enciklopedijska natuknica, rječnička natuknica i natuknica u leksikonu.

Vježbe opisivanja

- postupak se opisivanja svladava na recepcijskoj i dijelom na produkcijskoj razini

- na primjerima tuđeg i vlastitoga stvaranja učenik zapaža, promatra i razumije te zna

razliku između subjektivnog i objektivnog opisa

-učenik razumije važnost redoslijeda u postupku opisivanja, uči o vrijednosti izbora riječi

i izraza kojima može opisivati

- u opisu se pretežno rabe imenice i pridjevi te glagoli

- razvija se vještina promatranja predmeta opisa; zapažanje i imenovanje predmeta opisa i

njegovih obilježja te zapažanja i imenovanje pojedinosti koje su povezane s predmetom opisa

- najjednostavnije je vježba koja se bavi redoslijedom u opisivanju

- vježba koju je moguće primijeniti u sklopu teme Subjektivo i objektivno opisivanje

REDOSLIJED U OPISIVANJU

VJEŽBA u kojoj su ispremiješani dijelovi opisua dječaka koji dolazi u Ulicu lipa. Zadatk je

da se pročita svaki dio i naprave bilješke što iz dijela saznajemo o dječaku . Nakon što

naprave bilješke one moraju poslužiti kao pomoć u uspostavljanju reda među dijelovima i na

prazne crte moraju upisati brojke kojima će odrediti pravi redoslijed u opsiu

Stvaralački zadatak- Odaberite djevojčicu ili dječaka koju/kojeg biste rado opisali. Pripremite

redoslijed opisa.

OBJEKTIVNO OPISIVANJE

U razumijevanju razlika između subjektivnog i bojektivnog opisivanja može se polaziti od

učenikova oblikovanja teksta na temelju zadanih riječi. Izborom riječi zapravo se upućuje na

tekst koji nije literaran.

Vježba- Pročitaj riječi i izraze te zaključi tko bi mogao biti središnji lik teksta u kojemu

bismo mogli upotrijebiti ove riječi i izraze. Navedene riječi složi u rečenice, a te rečenice

25

poveži u kraći sastavak. Nakon što pročitaju svoj uradak moraju odgovoriti na nekoliko

pitanja.

Opis predmeta

- najčešće se opisuju predmeti iz učenikove konkretne stvarnosti: predmet, mjesto gdje se

nalazi, svojstva i pojedinosti vezane uz predmet, izražavanje prenesenih značenja

VJEŽBA: na temelju odabranih riječi o ormaru učenik treba napisati sastavak i pročitati

ga! Usporediti opis stola i ormara!

STVARALAČKI ZADACI: Odabrati predmet koji nam je dostupan za promatranje,

zamisliti kako bi se on nama predstavio, kako bi sebe opisao, čime bi privukao pozornost,

koja su njegova obilježja i kojom bi rečenicom on zaključio svoj opis o sebi.

Usporedni opis predmeta u poučavanju o subjektivnome i objektivnome opisivanju:

- pročitati tekstove o ormaru, usporediti sličnosti i razlike (jedan je objektivan, a jedan

subjektivan), izdvojite riječi i izraze po kojima se drugi tekst osobito razlikuje od prvog

Različitost izbora predmeta opisa

- sintetočka vježba kojom učenici utvrđuju stečena znanja i vještine u opisivanju i njome

se uspostavlja trajnost u bavljenju sadržajima usvojenima tijekom sljedećih obrazovnih

razdoblja

VJEŽBA: odabrati predmet, promatrati ga, zapisati riječi, skupove riječi, izraze koje ćemo

upotrijebiti u sastavku! Odrediti mjesto i kako to mjesto predmet zauzima, odrediti svrhu

predmeta, kojim se osjetilima predmet može doživjeti, promotriti obilježja predmeta i

onda složiti rečenice u sastavak!

STVARALAČKI ZADACI: Odabrati predmet koji možemo zamisliti i razmisliti po čemu bi

mogao biti zanimljiv drugima! Odabrati predmet koji je stvaran i razmisliti po čemu bi

mogao biti drugima zanimljiv!

Opisivanje osobe (lika)

- valja razvijati misao o važnosti zapažanja pri promatranju osobe – izgled, osobine,

postupci i govor

- svrha: razvijanje učenikove vještine promatranja i izražavanja zapaženoga u vezi s

kritičkim razmišljanjem o čovjeku, ljudima u poznatim okruženjima

26

- učenik zna razliku između vanjskoga i unutarnjega opisa osobe, razumije i poznaje

pojam porteta, razvija iskustvo izbora – koga opisivati i zašto???

- učenik zna što je pojam osobe , razumije i poznaje pojam portret

- upućujemo ga i na opisivanje samoga sebe te na promišljanje o tome kako bi njega

opisala neka osoba iz njegove okoline

- osobito se razvije vještina promatranja i zapažanja vanjskog izgleda te postupaka ,

ponašanja i govora osobe koja je predmet opisa- razvijaju se zapažanje fizičkih osobina,

ali i osobina koje su razvidne u postupcima, ponašanjima i govoru osoba

- to utječe na razvijanje vrijednosti međuljudskih odnosa

-

Redoslijed u opisu lika:

VJEŽBA: Strah u Ulici lipa – Milivoj Matošec – pročitati ulomak i napisati redom u

tablicu što saznajemo o došljaku u Ulici lipa! – za svaki odjeljak potrebno je napisati

bilješku u tablicu! Zatim odgovoriti na nekoliko pitanja o tipu ulomka, i o redoslijedu koji

su utvrdili

Portretiranje u skupini:

- portret – prikazivanje osobe, njezina izgleda i osobina (književnost i likovne umjetnosti)

VJEŽBA: Odabrati osobu iz razreda koju bismo portretirali! Kako bi što bolje portretirali

osobu moraju ju promatarati i razgovarati o njoj. Napravimo plan opisa prema sljedećim

točkama promatranja – izgled (cjelina i dijelovi), pojedinosti u izgledu, pojedinosti koje

vezujete za osobu, zatim unutarnje osobine (postupci – ponašanje – način govorenja)!

Sastaviti rečenice prema planu opisa i pročitati sastavke! Istraživanje: Koje su riječi

korištene za unutaranji, koje za vanjski opis? Razmislite što možete u vezi s usporedbama

i slikovitim izrazima koji se pojavljuju u vašem sastavu i po potrebi doraditi sastavak!

Opisujemo sebe: Kako vidim samoga sebe:

- pročitati ulomak iz romana Robinson Crusoe te razmisliti saznajemo li iz ulomka samo o

njegovu izgledu

VJEŽBA: Svatko napiše nekoliko riječi kojima bi opisao sebe: moj vanjski izgled, način

govorenja, ponašanje, postupci, osobine! Povezati u kraći opis samoga sebe, pročitati i

doraditi po potrebi! Pročitati pred rzredom

Kako me opisuju drugi (individualni rad u skupini):

VJEŽBA: Odabrati: Kako bi tebe opisao tvoj najbolji prijatelj/mama/tata…? Napraviti

plan opisa i opisati se po tom planu!

Dragi likovi iz književnih i filmskih djela:

27

VJEŽBA: Opisati po sjećanju najdražega lika iz književnoga ili filmskoga djela u

određenome prostoru! Smjestiti lika u određen prostor

Različitost izbora u opisu lika:

VJEŽBA: Sastavite popis likova koje biste rado opisivali: stvarne osobe koje češće

susrećete, s kojima se drušite,s kojima živite / likove iz književnih i filmskih djela/ zamišljene

likove! Popis staviti na pano!

Opis prostora

- učenik zna razliku između opisa otvorenoga i zatvorenoga prostora, razumije i poznaje

pojam pejsaža te razvija iskustvo izbora: koje prostora može opisivati

- riječ je o izražavanju ljubavi prema prostoru u kojemu živi i odrasta

- učenik promatra, zapaža pojedinosti o otvorenom ili zatvorenom prostoru te zatim

izražava svoje viđenje i doživljaj prostora

- najčešće učenika upućujemo na opisivanje prostora u kojima najviše boravi i koje

najbolje poznaje

- prilikom vježbi učenik osvješćuje svoj odnos prema prostoru koji opisuje te odnos

drugih prema tomu prostoru te razvija vještinu promatranja i zapažanja cjeline i dijelova

prostora te kritičko razmišljanje o povezanosti pojedinosti i ugođaja prostora s izgledom

i s unutarnjim stanjem osoba

- pri opisivanju prostora posvješćuje se njihov odnos prema tim prostorima i otkrivaju se

vrijednosti tih prostora u njihovim životima i to utječe na razvijanje svijesti o vrijednosti

otvorenih i zatvorenih prostora u životu čovjeka

VJEŽBA (rad u skupinama):

1. skupina: Čitanje ulomka o Robinsonovu otkriću spilje! Razgovor o tome što saznajemo

o spilji, o Robinsonu u vezi sa spiljom, čiji je opis tu u pitanju – Robinson ili spilja?

STVARALAČKI ZADACI: Razgovarati o zatvorenim prostorima koji su važni u našem

životu i napraviti popis važnih zatvorenih prostora! Odabrati koji želimo opisati, otići ga

promatrati, napraviti plan opisa (kakav je prostor kao cjelina, koji su njegovi dijelovi,

28

obilježja prostora, ugođaj, naše raspoloženje u tom prostoru). Napisati sastavak po tom,

pročitati i doraditi.

2. skupina: Odabrati zatvoreni školski prostor koji želimo opisati (učionica, kuhinja,

dovrana itd.)! Promatrati ga, napraviti plan opisa prema navedenim uputama (kakav je

taj prostor kao cjelina, što zapažate u vezi s dijelovima toga prostora, kakav je ugođaj,

koje raspoloženje budi u vama boravak u tom prostoru) i napisati sastavak, pročitati i

doraditi po potrebi i istražite ima li u vašem sastavu usporedbi i slikovitih izraza.

3. skupina: Odabrati otvoreni prostor koji želimo opisivati! Promatrati ga, napraviti plan

opis prema uputama (kakav je taj prostor kao cjelina, što zapažate u vezi s dijelovima tog

prostora, kakav je ugođaj i kakvo raspoloženje budi u vama prostor) napisati sastavak,

pročitati i doraditi po potrebi!

4. skupina: Pročitati ulomak animalističke priče Vlatka Šarića i odgovoriti na postavljena

pitanja o opisu prostora! (Pejsaž, obratiti pozornost na plan opisa, još jednom pročitati.)

STVARALAČKI ZADACI: Razgovarati o otvorenim prostorima koji su nam dragi,

napraviti popis otvorenih prostora, odabrati jedan, promatrati ga, napraviti plan opisa

(ponovljene upute), napisati sastavak, pročitati, doraditi, istražiti ima li usporedbi i

slikovitih izraza u sastavku! Popis staviti na razredni pano!

5. skupina: Pročitati dva teksta opisa (Rogan i Robinson Crusoe) i utvrditi razlike!

Zapisati slike prostora koji se javljaju u nama! Zamisliti se u nekom od tih prostora,

opisati ga po sjećanju, napraviti plan opisa (iste upute), napisati sastavak, pročitati i

doraditi!

Statičan i dinamičan opis

- učenik zna razliku između statičnoga i dinamičnoga opisa, prepoznaje i razumije ulogu

opisa u pripovijedanju, promatra statični i dinamični opis usporedo, opisuje bića, stvari i

pojave u mirovanju i kretanju

- najbolje je kada učenik sam ili u skupini, promatra, opaža i zapaža pojedinosti predmeta

ili pojave u mirovanju ili kretanju

- time osvješćuje sposobnost zapažanja pojedinosti statičnoga i dinamičnoga opisa, zna da

se u statičnome opisu pretežno rabe imenice i pridjevi te glagoli kojima se izriče stanje, a

u dinamičnome opisu glagoli i prilozieta, kretanja, zbivanja u vezi s bićima, stvarima i

pojavama

29

- osobito se razvija vještina promatranja i zapažanja bića i stvari u mirovanju te

dinamičnih slika gibanja, poketa….

-

VJEŽBA (rad u skupinama):

1. skupina: Ulomak iz romana Koko i duhovi u kojem je opisan tajanstveni zrakoplov!

Obratiti pozornost na način opisa zrakoplova i njegov let – izbor riječi zapisati u tablicu!

STVARALAČKI ZADACI: Koji bismo predmet opisivali u kretanju – zapisati sve čega se

sjetimo, navesti glagole i priloge kojim bismo opisali to kretanje, napisati dinamičan opis,

pročitati i doraditi! Navesti prostore u kojima ćemo promatrati bića, stvari i pojave u

kretanju, napraviti popis i smisliti originalan naslov! Isto napraviti i sa statičnim opisom!

3. skupina: Pročitati ulomak iz Vode Vladimira Nazora! Dokazati da je opis kiše

dinamičan izdvajanjem riječi, izraza, sintagmi… Koje još prirodne pojave možemo

opisivati? Što još možemo dinamično opisivati? Što je suprotno dinamičnom opisu?

- navedite prostore u kojima možete promatrati bića, stvari ili pojave u kretanju. Imenujte

ono što promatrate u kretanju. Načinite popis u koji ćete uvrstiti sve svoje prijedloge.

Pročitajte svoj zapis i na temelju njega osmislite originalne naslove… Istu stvar učiniti za

statični opis

3. skupina: Pročitati ulomak iz Robinsona Crusoea i odrediti je li opis statičan i

dinamičan!

STVARALAČKI ZADACI: Gdje možemo promatrati ljude u kretanju, koje ljude možemo

promatrati? Odaberemo koga bismo promatrali, otići npr. u knjižnicu promatrati knjižničara

i zapisati što čini, po čemu je kretanje privlačno, zanimljivo, promatrati s divljenjem!!!

Problemski članak i komentar

- članak = uopćeni naziv za sastavak na razne teme bez unaprijed zadana sadržaja i načina

pisanja ili u značenju novinski prilog takva definicija nije dovoljna za školu jer ne

može osigurati jasna

- novinskih članaka ima više vrsta, a najčešći su uvodnik, komentar i problemski članak

(Težak)

- u literaturi nailazimo na obilježja članka ili novinskoga članka kao najtežeg oblika

novinarskoga izražavanja

30

- smisao problemskoga članka u osnovnoj školi: izdvajanje problema o kojemu žele ili

mogu raspravljati nakon što su barem unekoliko istražili njegove uzroke, promislili o

svemu u vezi s tim i mogu predložiti neko rješenje

- komentar učenike upućuje na opširnije izražavanje njihova mišljenja o nekom događaju

ili pojavi u društvu

- komentar i problemski članak imaju sličan ustroj, no nisu isti

- problemski članak - ustroj:

a) uvod: najavljuje problem u središtu pozornosti i osnovnu tvrdnju u vezi s

problemom

b) razrada problema: iznošenje dokaza da problem postoji, argumenti, ilustracija

jednim primjerom najmanje

c) završetak: prijedlog ili prijedlozi za rješenje problema

- komentar – ustroj:

a) uvod: sažeto navodi vijest o događaju ili pojavi koja će se komentirati

b) razrada: interpretacija pojedinosti u vezi s događajem ili pojavom, mišljenja i

stavovi u vezi s tim uz obrazloženje

c) završetak: zaključna misao o tome

Problemski članak

- usmjeravanje na probleme manjega opsega koji se tiču njihova života i razvoja:

(ne)uspjesi u školi, (ne)disciplina na nastavi…

- potrebno je krenuti od učenikova izjašnjavanja o problemima prema njihovu pisanju

jer su oni sa svojim problemima iskustveno srasli

- individualno, u paru ili skupini odrediti problem, razmisliti o njemu te vježbati

sastavljanje uvoda, istraživati problem (iskustvo, dokazi, primjeri) i sastavljati taj dio,

razmišljati o rješenjima te sastavljati završne dijelove; na kraju se bave cjelinom

problemskoga članka, dorađuju, skraćuju, jezično dotjeruju napisano

- primjeri: problemi koji se pojavljuju u vezi s učenjem, problemi discipline u odjelu i

školi, problemi pravde i nepravde među vršnjacima, problemi u obitelji, problemi

prijateljstva…

- kasnije ih upućujemo na probleme koji se tiču šire društvene zajednice: ekološki

problemi u gradu, problemi u sportu…

31

- primjer- članak Bez vode nema života

Komentar

- ne treba biti dugačak, približno 300 riječi, može izostati središnji dio ustroja

(stavovima se može zaključiti tekst)

- komentar može biti humorističan, a temu iz prošlosti ili budućnosti treba spretno

aktualizirati

- razvijaju se vještine pisanja, kritičkoga mišljenja, logičkoga povezivanja i

zaključivanja

Osvrt – prikaz – kritika – recenzija

- raspravljački oblici jezičnoga izražavanja

- osvrnuti se na događaj znači komentirati događaj osvrt ima obilježja komentara, ali

se razlikuju po dužini i načinu komentiranja

- prikazati događaj ne znači i komentirati ga prikazi se obično odnose na knjige

(mogu biti napisani o drugim djelima) i autori znaju unijeti kratku kritičku ocjenu

zbog čega pripada raspravljačkom tekstu, dok u osvrtu preteže autorov komentar i

blaže ponire u dužinu i u širinu komentiranja djela ili događaja (Visinko ovo raščišćuje

jer u nastavnom planu i programu stoji naziv jedinice OSVRT ILI PRIKAZ što navodi

do krivih zaključaka da se možda o sinonimima)

Osvrt

- prijelazni oblik između deskriptivnih faktografskih žanrova i komentara kao

analitičkoga oblika (Plenković)

- podržava subjektivno gledište autora, nema mnoštva argumenata niti donosi prijedloge

rješenja

- osvrti kao stalna rubrika u Jutarnjem listu (Rimovanje – Inoslav Bešker)

- osvrt je kratak, subjektivan u pogledu na događaj ili djelo, bez većega udjela autorove

angažiranosti u prosudbi, što ga razlikuje od komentara i kritike

- primjeri u knjizi- Osvrt na knjigu Nevidljivi gradovi Itala Calvina, Osvrt na izložbu i

Osvrt na svijet bajki IBM

Prikaz

32

- umjetničko ili znanstveno djelo – kratka kritička ocjena – u njemu preteže

objasnidbeno-obavijesna narav pisanja o djelu

- obavještava o temi djela, o čemu se ono bavi, o ustroju djela, dijelovima, što

saznajemo iz pojedinih dijelova, o načinu na koji je tema prikazana u djelu, o autoru…

- plan prikaza: 1. autor, naziv i vrsta djela, 2. sažet prikaz kompozicije djela, 3. osnovna

obilježja djela

- učenici će najlakše pisati o nedavno pročitanoj knjizi, kazališnoj predstavi ili filmu

- primjeri- prikazi dvaju stručnih knjiga

Kritika

- kritiku je najbolje promatrati kontrastno s recenzijom

- recenzija je ocjena djela kojom ocjenjivač izdavaču predlaže objavljivanje ili

neobjavljivanje djela

- kritika je isto ocjena djela, ali dolazi nakon objavljivanja, može biti pozitivna ili

negativna i ne utječe na objavljivanje

- cilj je i kritike i recenzije prosudba

- u kritiku se unosi: aktualnost teme, istinitost i zanimljivost u otkrivanju ideje i

problema u vezi s odabranom temom, potrebno argumentiranje, navođenje važnih

pojedinosti, logičnost u ustroju teksta, zaključna misao

- može se odnositi na osobnu ocjenu djela na temelju znanja i iskustva, a može biti i

prosudba na temelju poznavanja niza podataka o vrijednosti djela

VJEŽBA: Napisati kritiku filma koji je učeniku omiljen (naslov filma, redatelj, scenarist,

glavni glumci, godina snimanja, nagrade, objavljena mišljenja publike, podaci o

gledanosti, objavljena mišljenja filmskih kritičara). Još je bolje ukoliko je uključeno i

učenikovo iskustvo gledanja filma

Recenzija

- recenzirati znači ocijeniti umjetničko, stručno ili znanstveno djelo koje je još u

rukopisu

- recenzija treba biti objektivna ocjena djela prije objavljivanja: ako je negativna, djelo

se neće objaviti

- više recenzenata može ocjenjivati jedno djelo, ali se onda mišljenja mogu

nadopunjavati ili sukobljavati

33

- recenzenti ponekad ulaze previše u ustroj djela, autorov stil te njegovu osnovnu

zamisao

- neka se djela objavljuju bez udjela recenzenata te podliježu stručnoj, znanstvenoj

kritici

- recenzentu je dobro ovladati instrumentarijem prema kojemu recenzira djelo da bi

kasnije uz autora spremno odgovarao na upit stručne javnosti

- dobro je objaviti tekst recenzije u samoj knjizi- za udžbenički je tekst dobro ukoliko se

recenzija pojavi u nekim novinama, nekom listu ili glasilu

- u procesu recenziranja sudjeluju recenzent, autor i urednik, a završna je riječ ipak

autorova

Etika recenzenta:

- recenzent ne bi trebao rukopis rabiti u neprofesionalne svrhe (istraživanja objaviti u

svojim izlaganjima, proslijediti rukopis sustručnjacima, raspravljanje sa

sustručnjacima o rukopisu koji je samo njemu povjeren)

Što se hoće postići recenzijom:

- recenzent određuje kategorizaciju rada svojom prosudbom: stručni, znanstveni –

izvorni znanstveni rad, prethodno priopćenje, pregledni rad

- upute za pisanje recenzije prema MZOS-u:

1. Nadnevak recenziranja

2. Podaci o recenzentu (ime i prezime, matični broj iz Upisnika znanstvenika,

ustanova u kojoj radi, adresa ustanove, znanstveni životopis)

3. Podaci o recenziranom djelu (naslov, autor, broj stranica i ilustracija, broj

referencija literature)

4. Mišljenje recenzenta

5. Vrsta djela

6. Konačni zaključak recenzenta

7. Potpis recenzenta

- uputu može izraditi i druga ustanova osim Ministarstva: uputa za recenziranje

znanstvenih knjiga za potrebe Filozofskoga fakulteta u Osijeku

- uputa za recenziranje udžbeničke literature:

1. podaci o recenzentu (ime i prezime, znanstveno-nastavno zvanje, ustanova u kojoj

radi, adresa, znanstveni životopis)

2. podaci o recenziranome djelu ((naslov, autor, broj stranica i ilustracija, fotografija

literatura, poglavlja/cjeline, vrsta djela, namjena)

34

3. mišljenje recenzenta (o ustroju djela, primjerenosti, ostvarljivosti namjene, jeziku i

stilu, sličnosti s postojećim djelima)

4. zaključno mišljenje

5. datum i potpis recenzenta

- 4 temeljna određenja u recenzijama:

a) što pohvaljujem i zašto

b) s čime se u potpunosti ne slažem, ali dopuštam s primjerenim obrazloženjem

c) što predlažem i zašto s primjerom

d) što zahtijevam i zašto

- recenziju ne pišemo na brzinu pod pritiskom autora ili urednika u kratkom vremenu –

rukopis treba pročitati pa ostaviti i zatim mu se ponovno vratiti: uspoređivati,

preispitivati, zapažati, utvrditi… da bismo konačno pohvalili, dopustili, predložili ili

zahtijevali

- često se predlažu izmjene, dopune i doradbe

Sastavnice metodičke recenzije

- na početku navesti: naslov djela, ime i prezime autora, vrstu udžbenika i njegove

cjeline, raspored sadržaja (sve sadržajne sastavnice udžbenika)

- treba napraviti omjer poezije i proze, vrsta lingvodidaktičkih predložaka, tipova

pitanja i zadataka mišljenje o izboru i temeljnome pristupu

- utvrditi je li autorov pristup i koncepcija razvidna u ustroju njegova rukopisa

- važno je koliko je udžbenička literatura usklađena s aktualnim nastavnim programom

- bitne su i odgojne vrijednosti: lingvodidaktički predlošci, pitanja, vježbe, zadaci

komplementarnost obrazovnih i odgojnih ciljeva- o onim funkcionalnima, koji se

odnose na sposobnosti i vještine, ponajprije jezične i literarne, implicitno i eksplicitno

progovaramo temeljitim promatranjem metodičkog instrumentarija

- metodički instrumentarij: pitanja, zadaci, metatekst i njihova funkcionalnost i

primjerenost na određenom stupnju odgoja i obrazovanja

- propitati primjerenost zahtjeva učenicima (provjeriti u učeničkom odjelu) – povezano

s jezikom i stilom udžbenika

- likovno-grafičko oblikovanje – bitna je jasnoća, razumljivost te komplementarnost

slika i tekstova

- recenzija završava zaključkom u kojem se sažeto navode sve relevantne činjenice

proizašle iz opsežnoga teksta recenzije

35

Pristupi eseju

Esej u književnosti

- esej – oblik izražavanja čiji naziv znači pokušaj (ogled, ogled o književnosti)

- naziv potječe iz 16. stoljeća – Michel de Montaigne – 1580. objavljuje svoje eseje

- doživljava procvat krajem 19. I početkom 20. Stoljeća

- Šicel objavljuje Antologiju hrvatskog književnog eseja 20. Stoljeća, Dani eseja u Puli

– tekstove objavljuje Nova Istra – više sekcija

Esej u školskoj praksi

- esej u srednjoškolskoj nastavi književnosti i u nastavi jezičnoga izražavanja

otvoren oblik koji daje velike mogućnosti za slobodnije, subjektivno izlaganje

- esej = raspravljački tekst koji napušta okvire znanstvenoga i približava se

umjetničkome stilu

- od znanstvenoga preuzima dokumentarnost izlaganja, analitičnost, provjerljive

činjenice i znanstvene pojmove, a od književnoumjetničkoga prikazivanje teme

snagom umjetničkoga izraza

- Silić – pisac u eseju izlaže svoje poglede na život, književnost, kulturu, civilizaciju…

oslanjajući se na svoje iskustvo rabeći jezik i znanosti i književnosti i novinarstva

- Težak – esej je posebna vrsta rasprave, otvorena prema znanosti i književnoj

umjetnosti (ističe vježbanje pisanja eseja na kraju gimnazije po temama: književne,

jezične, umjetničke, kulturalne, tehničke, sportske)

- pojava eseja na državnoj maturi nije u skladu sa srednjoškolskim nastavnim

programom jer se esej obrađuje u četvrtom razredu gimnazije, za četverogodišnje

strukovne škole je slično kao i za gimnazije, a u trogodišnjim se školama esej ni ne

navodi

Novina u pisanju tzv. školskoga eseja

- u zadataku se jezičnog izražavanja na državnoj maturi pojavljuju dva termina- jedan

dobro poznat-esejski tip zadatka i drugi termin- školski esej

- školski esej – može biti interpretativni školski esej, usporedna raščlamba dvaju ili više

tekstova ili raspravljački školski esej

- primjeri za svaki tip nalaze se na stranicama NCVVO

36

- Visinko ima primjedbu na nedosatno prethodno teorijsko i praktično uporište u

hrvatskoj srednoj školi za takav esejski tip zadatka- ono što se pojavljuje u sadržajima

vanjskog vrjednovanja mora biti savršeno jasno svim subjektima tog procesa

Pogled na drugačiji ustroj eseja

- englesko govorno područje – esej se piše u nekoliko odjeljaka raspoređenih u

trodijelnome ustroju teksta: uvod koji se sastoji od dvaju dijelova (prvi dio su općeniti

navodi o temi, a drugi dio oblikuje teze), središnji dio može imati dva ili više odjeljaka

u kojima se razrađuju teze (svaka teza ima početnu i završnu rečenicu) i zaključak

Stilistička raskoš nasuprot strogome ustroju

- u slavenskim je jezicima uobičajena stilistička raskošnost, postupno razvijanje teze s

mnogo digresija, za razliku od engleskoga govornoga područja (Bojana Petrić,

Budimpešta), što je posljedica prevelikoga udjela književnosti

- u engleskom se pisanju osjeća usmjerenost na čitatelja, uvjeravanje čitatelja u

valjanost misli, dok se u hrvatskim tekstovima usmjerava na autorovo pokazivanje

znanja

- analogno tome u predavanjima na fakultetu osjeća se veći udio tradicionalne

predmetno-prikazivačke nastave

PowerPoint prezentacija

- ppt prezentacije su postale pravilo na svim stručnim i znanstvenim skupovima

- naziv se u nas pokušao zamijeniti slikokazom (u smislu prikazivanja slikom) za što

opravdanje možemo pronaći u sastavnim dijelovima te prezentacije- slajdovima

- ppt je spoj niza jezičnih i izvanjezičnih znakova, tako da nije niti sam tekst niti sama

slika da bi se zvao slikokaz

- daje mogućnost sažimanja biti izlaganja u riječi i sintagmama kojima se oblikuju

natuknice

- mogu se uključiti i: sheme, ilustracije, fotografije, karte, grafikoni…

- prezentacija podržava živu riječ, međusobno se nadopunjuju pomaže govorniku i

slušatelju u primanju sadržaja izlaganja loše je kada se čita sa slajdova vezani tekst

37

- u svakoj prezentaciji postoji nekoliko logičkih kretanja: od analitičkoga prema

sintetičkome (pripremanje i sastavljanje ppt) te od sintetičkoga prema analitičkome

(izlaganje i primanje izlaganja)

- ustroj je prezentacije u skladu s ključnim pojmovima i sažetkom izlaganja

- cilj se prezentacije objavljuje u uvodu nakon kojega slijedi razrada te zaključak

- podloga treba biti estetski izbor u skladu sa sadržajem da istakne sadržaj

- prezentacija podliježe ograničenom vremenu: u školi je ograničenje na 45 minuta

- izlaganje popraćeno mnoštvom slajdova djeluje zbunjujuće: za izlaganja u trajanju 15-

20 minuta dovoljno je pripremiti 7 do 10 slajdova

- tijekom prezentacije možemo uključiti i prikazivanje isječaka iz važne dokumentacije:

učenički pisani radovi, audioprodukcije ili videoprodukcije

ISPITIVANJE I VREDNOVANJE PISANJA

Ispitivanje i vrjednovanje jezičnoga izražavanja

- vrednovanje = odrediti/određivati vrijednost koga ili čega, ocijeniti koliko vrijedi

- ispitivanje = provjeravanje i utvrđivanje znanja, sposobnosti i vještina

- u školskom predmetu Hrvatski jezik vrjednovanje se provodi na različite načine, a

najčešće se izdvaja vrjednovanje kao rezultat ispitivanja

- najosjetljivije je područje jezičnog izražavanja jer je proces izradbe ispita za bilo koju

jezičnu djelatnost iznimno složen

- učitelji su zaokupljeni pitanjima: što se i kako se ispituje i vrednuje u učenikovu

sastavku i ona se odnose na mjerljivost postignuća i različita mjerila ispitivanja i

vrednovanja u središtu kojega je proces pisanja i rezultat – sastavak

- osobito procesu pisanja vrijedno je promatrati i samovrjednovanje učenika i učitelja

- u središtu razmatranja- školsko vrjednovanje

Vanjsko vrednovanje

- vanjsko vrednovanje izravno utječe na ispitivanje koje se provodi u školi tijekom

nastavne godine da bi se onemogućila neutemeljenost u izboru sadržaja ispitivanja, u

postavljanju pitanja te u bodovanju odgovora

- tako se osvješćuje važnost znanja iz literature koja se bavi mjerenjem sposobnosti,

znanja i vještina učenika

38

- pritom se misli na pouzdanost zadataka (bez mogućnosti pogađanja odgovora), na

valjanost (ispitivanje bitnoga), na objektivnost (razvidna u primjeni ispita, ispravljanju

i ocjenjivanju) te na osjetljivost (razlikovanje izvrsnih učenika međusobno)

- svrha eksperimentalnoga vrednovanja je osposobljavanje učitelja za operacionalizaciju

obrazovnih ciljeva – znalačko pripremanje ispitnih sadržaja za sve stupnjeve jezičnog

i književnog odgoja

- vanjsko se vrednovanje postavlja vrlo objektivno prema svakome mjerenju: istražuje

što se ispituje, zašto se ispituje, što se očekuje kao odgovor, koji su mogući odgovori,

kako će se oni vrednovati

- sastavnice je vanjskoga vrednovanja potrebno primjenjivati i u školskome

vrednovanju kako bi se poboljšala redovita ispitivanja tijekom godine

- time se ujedno pridonosi osposobljavanju učitelja i učenika za samovrednovanje

nastavnoga rada, znanja, sposobnosti i vještina

- Hrvatski jezik – pripremljen je Ispitni katalog za učitelje: posebni ciljevi ispita,

obrazovni ishodi za svako predmetno područje te sadržaji koji se mogu očekivati u

ispitu

- vanjsko nam je vrjednovanje obrazovnih posognuća naših učitelja pomoglo da

shvatimo da smo svi na ispitu – na ispitu su svi metodički instrumentariji s kojima se

svakodnevno susrećemo, svi ocjenjivači, ispitivači i učitelji i na taj način moramo to

prikazati svojim učenicima, studentima i sustručnjacima jer se tako radeći postiže

točnost, preciznost, objektivnost i valjanost

- konstantno preispitivanje razvija sigurnost i samopouzdanje ispitivača-učitelja u vrlo

osjetljivoj naravi ispitivanja i ocjenjivanja

- dosadašnje je vrednovanje pokazalo da su potrebne sustavnije vježbe za oblike

jezičnoga izražavanja jer učenici ne slijede upute, rješavaju ono što se od njih ne traži,

površni su i brzopleti u čitanju zadataka i pisanju rješenja: npr. umjesto riječi ispisuju

sintagme

Školsko vrednovanje

Svrha ispitivanja učenikova pisanja

- ispitivanje pisanja provodi se esejskim tipom zadatka – učenici pišu opširnije i

slobodnije nego u zadacima objektivnoga tipa1 – sastavljaju vezani tekst

1 ZOT- zadatci višestrukog izbora , zadatci alternativnog tipa, zadatci sređivanja po određenom mjerilu, zadatci s jednim kratkim odgovorom ili više, zadatci dopunjavanja, zadatci supstitucijskog tipa, zadatci

39

- svrha je ispitivanja učenikova pisanja procjena ovladanosti pisanim izrazom na

završetku određenoga obrazovnoga razdoblja

- u ispitivanju pisanja važno je postići standardizaciju postupka ocjenjivanja, a to se

odnosi na sadržaj i način ispitivanja sastavnica relevantnih u procesu i rezultatu

učenikova pisanja

- standardizaciju je bitno uključiti i u proces poučavanja učenika pisanju

- ispitivanje pisanja osobito je svrhovito ako je poticajno za učenike i učitelje

(ispitivanje i vrjednovanje u kojemu učenici i njihovi učitelji osjećaju napredovanje,

potvrdu svojih prethodnih ulaganja, napora i dugoročnog posla)

- uvijek treba započeti s onim što se među rezultatima pokazalo dobrim, uspjelim, zatim

sve zapažene propuste, promašaje, nedostatke rada te organizirati dorade, dopune i

dodatna uvježbavanja s poticanjem i podrškom

Učenici ispitanici i mjerljivost postignuća

- da bismo došli do većeg uzorka učeničkih sastavaka potrebno je vanjsko vrednovanje

koje zahtijeva solidnu organizaciju, pripremljeno interdisciplinarno stručno vodstvo i

potrebnu financijsku potporu

- u području jezičnoga izražavanja po pretežnosti ispitujemo konceptualno i

proceduralno znanje, premda ima i metakognitivnoga i činjeničnoga znanja

- prevladava proceduralno znanje jer učenik pokazuje da zna kako treba sastaviti

određenu vrstu teksta te vještinu u odnosu prema nizu sastavnica: ostvarenost teme,

interpretacija sadržaja, oblikovanje misli, povezanost u izlaganju, pisanje po planu,

uporaba rječnika i stila u skladu s temom i oblikom jezičnog izražavanja, izvornost u

skladu sa zadatkom, primjena gramatičke i pravopisne norme, slovopis, formalni

izgled sastavka

- provjerava se i učenikova sposobnost pisanja u određenim uvjetima: ograničeno

vrijeme, ograničena dužina sastavka, pravila ponašanja učenika (bez služenja

praovopisom…)

Učenički sastavak u inicijalnome i finalnome ispitivanju

- Visinko je odrednice sastavak u inicijalnom ispitivanju,sastavak u procesu

uvježbavanja i sastavak u finalnom ispitivanju preuzela od Željke Gudelj- Velage

povezivanja, zadatci otkrivanja

40

- inicijalno se ispitivanje pomoću sastavka najčešće odnosi na ono s početka nove

školske godine ili kojega drugoga obrazovnoga razdoblja ili se provodi promjenom

učitelja (na taj način novi učitelju postaje svjestan učenikova stupnja osposobljenosti

za pisanje)

- finalno ispitivanje razvidno je u dvama oblicima od kojih oba podliježu

standardizaciji, ali se međusobno razlikuju. Standardizirana provjera učenikovih

sposobnosti, znanja i vještina koje se odnose na pisanje sastavaka je pisanje školske

zadaće

- velika je razlika između „unutarnjeg“ ispitivanja u kojem mi pratimo učenike s kojima

tokom cijele godine surađujemo i vanjskog u kojem učenik dobije zaporuku i njegova

se postignuća slijevaju u pregled postignuća stotine njegovih vršnjaka- bilo bi dobro

približiti finalna ispitivanja na školskoj razini probližiti primjeni mjerila u vanjskom

vrednovanju

- školska zadaća – učenici pišu dvije školske zadaće tijekom školske godine ; ima

trodijelni proces: priprema učenika za školsku zadaću, 45-minutno ili 90-minutno

pisanje školske zadaće, ispravljanje školske zadaće

Vrednovanje učeničkoga sastavka

- potrebno je redovito (kontinuirano) vrednovanje, načini ispravljanja sastavka i načini

ocjenjivanja sastavka- tri motrišta vrjednovanja učeničkih sastavaka koja učitelje

najviše zanimaju

1. redovito (kontinuirano) vrednovanje učenikova pisanja – ocjena sastavka nije ni

najmanje dostatna ako govorimo o napredovanju učenika

- potrebno je voditi bilješke što učenik može učiniti, kako reagira na upute, na postupke i

mišljenje ostalih učenika i učitelja, kakav je njegov stav o napredovanju

- slične tim bilješkama jesu liste označivanja u kojima učitelj procjenjuje učenikove

uporabe strategija pisanja; nakon što izradi takvu listu, učitelj je može prikazati učenicima

i povremeno od njih tražiti samo procjenu

- mogu se organizirati i učeničke mape u kojima su pohranjeni svi nastali radovi – učenik

razvija kritičko mišljenje o njima, odabire najbolje radove i slično

- razgovori s učenicima su posebni važni za učitelja jer na taj način upoznaje učenika, ali i

za učenika koji time razvija svoje komunikacijske vještine..ti razgovori mogu biti

41

pojedinačni ali i skupni i uglavnom se odnose na učenikovo razumijevanje procesa

pisanja, oblika jezičnog izražavanja, na učenikov način učenja i uvježbavanja itd.

2. načini ispravljanja učeničkoga sastavka – odnosi se na načine ispravljanja svega što

učenik piše (sve učenikove bilješke s nastave i svi pisani odgovori u vježbama ili ispitima)

- ispraviti znači učiniti ispravnim ono što je pogrešno, loše ili nepotpuno – pravopis,

gramatika, leksik i stil

- pogreškom se smatra svako odstupanje od pravopisne, gramatičke, leksičke i

stilističke norme hrvatskoga standardnoga jezika sve to treba promatrati u skladu s

učenikovom dobi, s njegovim znanjem i razvojem djelatnosti pisanja..to znači da bi

trebalo napraviti izvedbene standarde

- (navodi Težaka i njegovo razlikovanje lake i teške pogreške i onih koje je učenik

mogao izbjeći jer je već usvojio gradivo)

- niži razredi: pravopisne pogreške su posljedica nepoznavanja gramatičke norme,

fonološka neosvještenost u pisanju riječi, interferencija razgovornoga stila u

standardni jezik, slovne pogreške i slučajni propusti

- Rosandić: jezične pogreške (leksičke, gramatičke, pravopisne, stilističke) i nejezične

(sadržajne, kompozijske, logičke, interpretacijske)

- ispravljač je najčešće učitelj, ali sve više u ispravljanju aktivno sudjeluju učenici

(samoispravljanje) tome prethodi niz vježbi zajedničkoga ispravljanja

- u tekst treba intervenirati samo ako bi za učenika bilo teško razmišljati nad oznakom

pogreške, inače je intervencija u tekst najlošija inačica koju ispravljač može rabiti

pogreške treba označiti korektorskim znakovima: pravopisna pogreška jednom crtom,

gramatička dvjema crtama, stilska valovitom crtom, sadržajna isprekidanom crtom-

praktično je da popis korektorskih znakova bude na razrednom panou i u učeničkim

bilježnicama i na prvoj stranici njihovih školskih zadaćnica

- nakon pregleda svih sastavaka potrebno je istaknuti postignutu uspjelost, a zatim

pregledati najčešće pogreške učenika

3. načini ocjenjivanja učeničkoga sastavka – brojčano ocjenjivanje – 1 do 5

- često učitelji jednu ocjenu daju za sadržaj sastavka, a drugu za izraz u sastavku – dakle

sastavak ima dvije ocjene

- Težak predlaže da se ocjenjuje svaka važna sastavnica i da se na kraju matematički

izvede ocjena

42

- postoje i opisne ocjene pa Težak predlaže da se uz brojčanu ocjenu učeniku da sažeto

pismeno obrazloženje s uputama o otklanjanju pogrešaka ili opisna ocjena kao poticajni

komentar

- opisna ocjena može biti napisana za pojedinoga učenika ili može biti formulacija kojom

se određuje stupanj koji je učenik postigao u vještini pisanja (Zajednički europski

referentni okvir za jezike)

- Visinko navodi primjere opisnika za 8. razred u sastavljanju tekstova (0-5 nisu ocjene,

nego razine):

0 – učenik nije razvio funkcionalnu sposobnost pisanja, ne može napisati sastavak, piše

isključivo na razini rečenica koje se odnose na temu, ali nisu međusobno povezane ili se

čak ne odnose na temu

1 – učenik može napisati nekoliko kratkih rečenica na temu, ali nisu povezane, rabi

jednostavne jezične konstrukcije, uobičajen rječnik, ima leksičke, gramatičke i pravopisne

pogreške

2 – ne može sastaviti složeniji tekst, ali slijedi trodijelnu kompoziciju, piše jednostavnim

jezičnim konstrukcijama, uobičajenim rječnikom, bolje ostvaruje prepričavanje od

pisanja, teško mu je sastavljati pripovjedni tekst o novoj temi, treba ga voditi u pisanju,

ima gramatičke, stilske, pravopisne, leksičke pogreške

3 – sastavlja složeniji tekst jasne kompozicije, ali je bolji u prepričavanju i izvješćivanju,

nema kritičkoga, stvaralačkoga, fantazijskoga mišljenja, prevladavaju pravopisne

pogreške

4 – sastavlja složeniji tekst jasne i razvedene kompozicije, uspješno izražava stavove i

mišljenje, maštovit i originalan u stvaralačkome pisanju, temeljit i precizan u opisivanju,

ima razvijen rječnik, ali ima određene pravopisne pogreške

5 – s lakoćom piše u svim oblicima jezičnoga izražavanja, pokazuje visok stupanj

izvornosti u stvaralačkim tekstovima, ima bogat rječnik i besprijekorno gramatičko i

pravopisno jezično izražavanje

43