Jesam li se zaljubila?

SANJA PILIĆ rođena

je 1954. godine u Splitu.

Osnovnu školu i Školu primijenjene

umjetnosti završila je u Zagrebu.

Objavila je knjige: Ah, ludnica (1986),

Tjeskoba šutnje (1990), Ženske pjesme

(2000., 2001), Faktor uspjeha (2002, 2003),

O mamama sve najbolje (1990, 1992, 2005),

Nemam vremena (1994, 2003), Mrvice iz

dnevnog boravka (1995, 2003), E, baš mi

nije žao (1998, 2005), Zafrkancije, zezancije,

smijancije i ludancije (2001), Sasvim sam

popubertetio (2002, 2007), Različitosti, od

vrijeđanja do umorstva – priču Leti, Marta,

leti, (2003), Hoću i ja (2004, 2007), Znala

sam da moram izabrati drugačiji život

(2003, 2004), Ljubavi različite, pjesme razne

(2005), Jesam li se zaljubila? (2006), Što mi

se to događa? (2007) te slikovnice: Vidiš da

se moram zabavljati (1999), Znatiželjna koka

(2000), Zaljubljeni medo (2000), Jupi, došao

je Sveti Nikola (2003), Princeza (2004),

Djed Mraz darove nosi (2005), Stigao je

brat (2006), Priča o vučiću Grgi (2005).

Sanja Pilić dobila je drugu nagradu

Večernjeg lista za kratku priču 1981.

godine, drugu nagradu za radioigru

O kome se to radi Radio-Študenta i

revije Literatura 1990. (Slovenija),

nagradu Grigor Vitez za knjigu

O mamama sve najbolje (1990),

nagradu Ivana Brlić- Mažuranić za

knjigu Mrvice iz dnevnog boravka

(1995) i za knjigu Zafrkancije, zezancije,

smijancije i ludancije (2001) i ponovno

nagradu Grigor Vitez za knjigu Sasvim

sam popubertetio (2002).

Živi i radi u Zagrebu kao

samostalna umjetnica.



SANJA PILIĆ

Jesam li se esam lzaljubila?

Sanj

a Pili

ćJe

sam

li se

zalju

bila

?

Jesam li se zaljubila?Jesam li se zaljubila?

Jesam li se zaljubila

Jčetvrtoizdanje

od iste autorice:

jesam li se zaljubila.indd 1 18.3.2008 9:49:27

jesam li se zaljubila.qxp 20.3.2006 12:23

SANJA PILI]

JESAM LI SE ZALJUBILA?

jesam li se zaljubila.qxp 20.3.2006 12:23 Page 1

Od iste autorice do sada objavljeno:

E, BA[ MI NIJE @AO!

O MAMAMA SVE NAJBOLJE

HO]U I JA!


B I B L I O T E K A

San j a P i l i } z a m l a d e

UrednikZoran Maljkovi}

Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., ZagrebZa nakladnika Zdravko Kafol

Grafi~ki urednik Sre}ko Joli}Oblikovanje naslovnice Marija Mori}

Ilustracije Niko BarunKorektor Sr|an Boban

Tisak ZT Zagraf, Zagreb, 2006.

Sva prava pridr`ana. Ova je knjiga za{ti}ena autorskim pravima i nesmije se ni djelomi~no reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduci-ranje, niti prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji na~in bez pisme-nog dopu{tenja autora i izdava~a.


SANJA PILI]

Jesam li se zaljubila?


1.

Haj. Ja sam Zlatka. Patka. Slatka. Obi~no metako zafrkavaju. Prili~no glupo ime, ali moglasam se zvati Klotilda, Kunigunda, Mercedes iElektra. S mojim roditeljima se nikada ne zna,znaju biti vrlo neozbiljni.

I ozbiljni. (A to je stra{no. Brrr. Sva se na-jeìm. Mrak mrakova.)

Osim mene, napravili su i mog malog brata.Sedam godina. Nemogu}e bi}e. Ide u prvi raz-red. Zove se Zoran, a svi ga zovu Zanzi. Pona{ase kao da je do{ao iz Zanzibara. Drì laktove nastolu i sr~e juhu. Uop}e ga ne vodimo u goste.Ne pokazujemo ga kome ne moramo.

Zezam se. Ali i govorim istinu dok se zezam. Vrlo je ~udno to moje rodoslovno stablo.

Imam i polubrata, Renea. Tata je neko} bio za-ljubljen i oènjen za jednu Francuskinju.

Onda se odljubio i rastao. A mo`da se i Fra-ncuskinja odljubila i rastala? Uglavnom, mamaje utr~ala u pri~u.

A onda ja i moj brat.

7


Uh! Smjestili smo se u Frankopanskoj br. 5, po-

kraj tramvajske stanice, telefonske govornice ikioska s novinama - pod nazivom obitelj Cvili}.To prekrasno prezime zahvaljujemo tati. Ali ka-ko je mama neizmjerno samostalna i samopou-zdana èna dvadeset prvog stolje}a ona ima dvaprezimena. Mili}, djevoja~ko, i Cvili} da se vidida je udata za Cvili}a. Ha, ha, ha!

Cvili} Zoran. Cvili} Zlatka.Cvili} Miroslav i Mili}-Cvili} Ladato smo mi.

Na blesavoj fotografiji iz albuma nalazi se i~ovjek s nao~alama i bradom. To je susjed Joà.Uvijek se nekako ugura u na{ ìvot. Jednom jebio na mom ro|endanu, a nitko ga nije pozvao.Pojeo je sve listi}e i cvjeti}e s torte, a darovao mije fri{ku figu. Zatim se pojavio na proslavi Dana{kole. Predstavio se kao moj ujak i poklopao~itav pladanj sendvi~a. Kod trafikantice se za-duìo za Alana Forda, ljubavni roman Ako ode{,ne vra}aj se i posebno izdanje Mile s receptima.Jednostavno je rekao da smo to mi naru~ili, a ida }emo platiti.

SANJA PILI] JESAM LI SE ZALJUBILA?

8


Tako ga sada na neki na~in smatramo dije-lom obitelji.

Sve ovo pri~am jer se nadam da }u pri~aju}ivam svoje doga|aje ste}i me|u vama nove prija-telje. @elim imati mnogo prijatelja, onda }emose posje}ivati, putovati i zabavljati zajedno. Ka-da, naprimjer, do|ete u Zagreb mo}i }ete kodmene prespavati. U mojoj sobi koja obi~no iz-gleda kao da ju je poharao tornado… Nije mijasno za{to. Otkuda se na|u sve te silne majicena svim mogu}im i nemogu}im mjestima? Kaoda imaju noge. Jednom sam svoju majicu s Bur-tom Simpsonom na{la na svjetiljci. Nije sluìlakao sjenilo, ~asna rije~! I tko ju je tamo odloìo?

Ali za{to ja to sve pi{em? @elim staviti svojmali ìvot na papir. Jednog dana kada odrastemsje}at }u se svega {to se doga|alo. To je va`no.

Ju~er je kod mene bila moja prijateljica [te-fica. [tefica je osjetljiva du{a, smatra se prede-belom i razmi{lja o de~kima. Meni je u sedmomrazredu jo{ uvijek preglupo razmi{ljati o de~ki-ma… Imam Zanzija. Osim njega imam i tetu Pe-nelopu (maminu sestru) koja je non-stop za-ljubljena. I to nesretno. Pro{li put je plakala nadnekakvim Juricom koji je nije nazvao. Bilo mi jeslabo od slu{anja njezinih jadikovki.


10


Uglavnom, [tefica je do{la. O~i pune suza.– Sjedni – kaèm i razmaknem pet, {est ma-

jica s kreveta. (Ustanovim da je posteljina prlja-va. Mrlju od marmelade pokrijem s jednom odmajica. Najljep{om. Udobno se zavalim. Do-du{e, Robinson Crusoe me malo bockao, ali tko }esada glumiti t o l i ku urednost.)

– Pri~aj – kaèm va`no.[tefica udari cmizdriti. Hvata dah. Nadimlje

se. Ispuhuje. Trebam li zvati hitnu pomo}?– Zorko je rekao da sam debela glupa~a – za-

vija [tefica. – Nakon {to sam mu pokazala mate-matiku, nakon {to sam mu napisala zada}u izhrvatskoga...

Zorko je takav tip, pomislim. Posudila sammu kemijsku koju mi nije vratio.

– Nemogu}e – kaèm.– I kako }u se sutra pona{ati na plesu u {ko-

li? Svi }e mi se rugati. Rekao je to pred svima.– Ja }u mu pokazati – rekoh ljutito. Uhvatio

me bijes. Zorka cure vole i zato se pravi vaàn.Zgodan je, ali ne ne{to posebno. Svaki tjedankupuje nove tenisice. Tata mu je nekakav poli-ti~ar. Svi mu se ulizuju.

– [to }e{ u~initi? – [tefica me ozareno po-gledala kroz suze.

– Nemam pojma – rekla sam. – Ne{to }u ve}smisliti. Stolicu namazati ljepilom, he, he…

JESAM LI SE ZALJUBILA? SANJA PILI]

11


Najdraì tata Cvili} Miroslav ponekad mislida sam se trebala roditi kao mu{ko. Ja znam dasam se trebala roditi kao ènsko, pa sam se takoi rodila… Otkad znam za sebe (od moje blju}i,plju}i, nina-nana faze) vrlo sam ratoborna i ni-kom ne ostajem du`na. Kad me je jednom Frediiz vrti}a udario sa slikovnicom, izlila sam mumlijeko na glavu. Poslije toga sjedila sam u kutunikome na putu i ispa{tala svoj grijeh. Teta Dra-gica mi je potajno namignula i za uìnu donije-la najve}i kola~. Znala je i ona tko je Fredi. Raz-maènko od glave do pete.

[tefica je jo{ neko vrijeme cviljela. Onda jeisprobavala haljinice koje sam kupila u Grazu ipomalo se utje{ila.

Zorka }emo srediti. Neprijatelje }emo srediti.Ne idem ja tek tako na taekwondo.Staekvondoirat }u mulca. [to si on zami{lja?

Moj tata Cvili} Miroslav hoda po ku}i u ja-pankama. Smije{no. U prolje}e navu~e japankena noge i odjene kratke hla~ice. Kaè da mu jetako komotnije. Ujutro me budi, a ja ga mrzim.Iako je vlasnik malog izdava~kog poduze}a uvi-jek najkasnije izlazi iz ku}e. Jo{ k tome ne pres-taje zijevati do podneva jer ima nizak tlak. A i nevoli ubrzani tempo ìvota…


12


Jedva jedvice sam se digla. Dovukla se u ku-paonicu, lice popljuskala vodom. Tata je na hod-niku stajao kao fikus, u pozi balerine.

Zanzi je ve} pio mlijeko s medom. Mama jezbrisala.

Ponedjeljak. Najgori dan u tjednu. Osje}alasam se kao njegovateljica bolesnih i siroma{nih.Za{to Zanzi mora sa mnom i}i u {kolu koja senalazi iza ugla? Ja hodam brzo i odva`no, onzastajkuje i popravlja ~arapice, vezice, kop~ice iremen~i}e. Vu~e se s noge na nogu. Dosadan je.

Tata nas je izbacio na ulicu. Zatim je zaklju-~ao vrata – gornju i donju bravu. Sigurno se opetodao hrkancu. Znam ja odrasle. Samo glume darade.

Do{la sam u {kolu, Zanzija spra{ila u u~ioni-cu. Popela se na drugi kat, ah, majko moja, i nahodniku se izravno sudarila sa Zorkom. Buf!Zviiiiing!

– Majmune majmunasti, kud tr~i{? Pogledaj{to si u~inio! – zaurlala sam iz ~ista mira, zna-ju}i da }u taj urlik ve} nekako iskoristiti… Mo-zak mi je radio sto na sat. Moram ne{to smisli-ti. Odjurila sam u zahod, zaklju~ala se. Raz-mi{ljala sam o majici. Poderat }u je? Hm, nijelo{a ideja. Re~eno-u~injeno. Drrraaaap!


13


Iza{la sam oblivena suzama. Neutje{na.(Majica je zapravo bila prastara, s papigom naEiffelovu tornju. Iako pratim modu, povremenose odijevam bez veze. Obi~no kad me uhvati ù-ta minuta ili kad je ponedjeljak.) Raspek-meèna. Rascviljena.

– Pogledaj {to si u~inio – rekla sam zapre-pa{tenom Zorku. – Uni{tio si mi najdraù maji-cu. Dobila sam je od polubrata Renea… Kme,kme – kme~ala sam i dalje. Nisam se zaustavlja-la. Zavijala sam, cvilila, {tektala…

Zorko nije dolazio k sebi. Gledao me otvore-nih ustiju, a crni uvojak iznad ~ela samo jepodrhtavao. @eljela sam da se osje}a krivim. @e-ljela sam to vi{e od svega. Znala sam da [teficaima zlatno srce, uvijek svima pomaè i nije mibilo po volji da je uobraèni balavac vu~e za nos.

– Pa nisam ti ja to mogao…– Kako nisi, kad jesi. – Ali samo sam te dotakao!– Ma nemoj! Jo{ i laè{!Vatra mi je sijevala iz o~iju. Na svu sre}u je

zvonilo. Mirta, Zdenko i Ana znatièljno su gle-dali {to se doga|a, a onda smo zajedno u{li uu~ionicu.

– Platit }e{ mi – rekla sam Zorku. – Moj tata… – pro{aputao je Zorko.


14


– ... }e mi pokazati – opona{ala sam ga. Togtatu vadio je kao ~arobni {tapi} kad god bi za-gustilo. Bilo mi je slabo. A onda sam pomislilana mog tatu u japankama i bila sam sretna. Vr-lo sretna.

îtavo jutro Zorko je umirao od straha. Podvelikim odmorom jo{ sam malo rasparala maji-cu i hodala po hodniku glume}i siro~e.

– Tko ti je to napravio?– Zorko.– Ah, ba{ je nepa`ljiv!– Da – rekla sam. – Kao i ve}ina dje~aka. Oti{la sam do Zanzija da vidim je li uìnao.

Uvijek mulja tete kuharice i pravi se da je pojeokruh s margarinom. Kruh s margarinom pri-li~no je grozna stvar, ali svejedno se mora pojes-ti. Moj tata ~esto se prisje}a svog te{kog dje-tinjstva – on je pak klopao suhi kruh i sol – a iz-rastao je u pravog, simpati~nog tatu. Zanzi volijesti samo gumene bombone i izgleda kao daima tuberkulozu. Ne pretjerujem…. U njegovimgodinama i{la sam na gimnastiku, penjala se pouètu i skakutala po gredi… Zanzi mi je priznaoda je s kruhom nahranio vrapce. Taman sam semislila razbjesnjeti kad mi je rekao da je dobiopeticu iz sastavka Moja najdraà sestra. Srce mi serasparalo poput majice. Drrraaap!


15


Moja najdraà sestraMoja sestra zove se Zlatka i jako je dobra.

Ona me uvijek pospremi u krevet, a i {kakljame. Volim je jer je smije{na. Jednom mi je

pomogla pojesti jednu stra{nu ribu. Jednomje udarila Petra koji je rekao da sam ja budala. A ja nisam budala. Zlatka je

najbolja na svijetu.

Umalo sam se rasplakala.– Kaj ti je s majicom? – pitao me Zanzi.– Zorko ju je sredio – rekla sam tu`no.– Ah! – uzdahnuo je Zanzi. Poljubila sam ga.

I jo{ jednom. I jo{ jednom. I jo{ jednom. Mognajdraèg brata.

Na izlasku iz {kole Zorko mi je pri{ao.– @ao mi je zbog majice. Moj tata moè ti

kupiti novu…– Uop}e me ne zanima tvoj tata, a ni ti… Po-

derao si mi majicu, nisi mi vratio kemijsku smedvjedi}em koju sam ti posudila, ogovarao si[teficu, prepisuje{ zada}e i ide{ mi na ìvce…

[utio je.Htjela sam da se osje}a krivim i osje}ao se.

To mi je bilo super.


16


Uspjela sam. Na trenutak. Na pet sekundi.Pet dugih sekundi. A onda je ugledao Ljiljanu izazvao je:

– Ljiljice, moè{ li mi pokazati ovo novo izmatematike?

I Ljiljica je zatreptala okicama.– Naravno – rekla je.A ja sam pomislila kako su djevoj~ice glupe.

Oti{la sam u kino sa [teficom. Gledale smoLjubav sve opra{ta. Nakostrije{ila sam se na sâmnaslov. Glavni glumac zezao je jednu ènsku domile volje, a ona ga je voljela… âk joj je pod-metnuo mi{a u kupaonicu. [tefica je grickala,prvo kokice, drugo sjemenke, tre}e karamele.Gotovo mi je pozlilo dok sam je promatrala.Imala je zanesenu facu i tele}i pogled. Priznalami je da je vrlo zadovoljna {to sam isprepadalaZorka i da joj je ào {to sam poderala majicu.Hm, ba{ ga i nisam prepala, on sad samo mislida sam ja jedna cura sa slabim ìvcima. Nemaveze, bar je na trenutak bio iznena|en i smeten.

Razmi{ljala sam (dok je glavna glumica tre-ptala okicama ~itaju}i ljubavno pismo) kako jenajva`nije u ìvotu znati {to ho}e{. Do prije ne-kog vremena htjela sam biti pedagoginja u {kolii razgovarati s djecom o njihovim problemima.


17


Sad mi se u~inilo da bih htjela biti policajac s br-kovima koji se vozi na motoru i svi ga se pla{e.Film mi je prili~no i{ao na jetra. [to se to samnom doga|a?

Nakon kina oti{le smo na sladoled. Srelesmo moju mamu i susjeda Joù. Susjed Joà jemojoj mami obja{njavao kako su susjedski od-nosi vrlo va`ni i kako ih treba njegovati i upitaoju je ho}e li ga pozvati na nedjeljni ru~ak.

Mama mu je rekla da ona jedva njeguje fikusu svom uredu. Bila je zlovoljna.

– Do|i brzo ku}i – zapovjedila mi je i zako-lutala o~ima.

[tefica i ja smo brè-bolje zbrisale. U »Zag-rebu« smo naru~ile prekrasne sladolede prekri-vene {lagom.

– Zna{ – rekla je [tefica – sutra je ples i jasam jako uzbu|ena. [to }e{ obu}i?

– Pojma nemam. Haljinu s cvjeti}ima i tufni-cama i mrljicama – zezala sam se. Uop}e nisambila raspoloèna za haljine. Nakon filma u menise probudio Zlatko s bakandàma na nogama imetalnim zubima.

– Zorko je zbilja kreten – rekla je [tefica ro-manti~no me gledaju}i. – I ba{ si prava prijate-ljica, poku{ala si ga prepasti…

– Znam bolju osvetu. Pitat }e on i mene damu pokaèm zada}u iz matematike, i ja }u mu


19


sve krivo pokazati. Nije fora da mi cure stalnorje{avamo njegove zadatke… Zar ne?

– Aha – rekla je [tefica s ustima punim {laga.– Ba{ sam se dobro sjetila – zadovoljno sam

zaklju~ila i navalila na sladoled. Kako je groznoimati trinaest godina, jedva trinaest godina, po-mislila sam, a onda odmah prestala razmi{ljati.Razmi{ljanje me ~ini osvetoljubivom.

Do{la sam ku}i i tamo zatekla uobi~ajenu si-tuaciju. Tata i mama su igrali {ah, a Zanzi je bu-ljio u televizor i klopao kokice. Njemu su koki-ce glavna hrana, a mama je zbog toga vrlo zado-voljna. U na{oj obitelji, povijesno gledano, sve`ene mrze kuhati i ne razumijem kako se susjedJo`a namjeravao do~epati nedjeljnog ru~ka. Mo-ja prabaka je u onim davnim vremenima imalakuharicu i dvorkinju, vrtlara i batlera, osobnoglije~nika i ne znam kako se to dogodilo da sadaimamo samo zamorca.

Sjela sam se do tate i pomaknula dva, tri pi-juna.

– Ne zezaj.– Tatice, kako se mora postupati s mu{karci-

ma? – upitala sam.Mama je zakolutala o~ima i napravila grima-

su.


20


– Treba ih nokautirati – uzahnula je. – Ili ma-tirati. Mat.

– Mat? – Da, mat!– Uh, kako to nisam vidio – tatica je zakme-

~ao. Onda je po~eo navla~iti japanku ispod sto-la. – A za{to te to zanima?

– Sredila bih jednog de~ka. – Ups! Ja }u ga srediti...– Nisam to mislila. Ide mi na `ivce. On je

jedna napuhana budala...– Oh, napuhanim budalama najbolje je baci-

ti tortu u lice...– Miroslave, ne gluparaj...– Ili im podmetnuti nogu. Tako je bilo u mo-

je vrijeme. Uvaljati ih u katran i perje i protjera-ti iz grada... Ha, ha, ha!

– Uni{tio mi je majicu s Eiffelovim tornjem– Onu groznu majicu. Napisat }u mu zahva-

lnicu... – tata se sve vi{e smijao. Sku`ila sam dana njega ne mogu ra~unati. Ipak, neke zgodneideje pale su mi na pamet. Zanzi je posljednjukokicu strpao u usta.

– Odoh u svoju sobu – rekoh. – Smislit }uve} ne{to.


21


2.

Na ples sam do{la sa [teficom i Zdenkom.Dodu{e, nije to bilo neko dolaènje – torbe smoostavile u razredu, oti{le u zahod, namazale tre-pavice, usnice i nalakirale nokte. Ja sam novuhaljinu donijela u vre}ici, pa sam se i preodjenu-la. Vrlo je glupo imati ples u sedam sati nave~eru dvorani za tjelesni odgoj pod budnim Buni}ki-nim pogledom, ali ravnatelj je tako odlu~io. Ilitako ili nikako. Ne}emo se mi djeca skitati pono}i – a roditelji su se sloìli. Buni}ka je neuda-ta o{trokon|a i pazit }e da klipani iz starijih raz-reda ne piju {to ne treba. Vratili smo se u ranisrednji vijek... Istina je da zapravo svi previ{e pi-ju, ali ba{ u {koli? îsto sumnjam!

[tefica se maksimalno sredila, nabacila naj-skuplju odje}u i {tiklice. Djelovala je prili~noblesavo po mom mi{ljenju, no od{utjela sam.Zdenka je bila utu~ena jer je dobila dvojku iz ko-ntrolnog iz matematike. Uglavnom, raspoloè-nje i nije bilo na visini. Prvih tridesetak minutaproveli smo razgledavaju}i sve okolo sebe. Uo-

22


bi~ajena podjela na {minkere i otpadnike vidjelase i bez dalekozora. S obzirom da smo sedmirazred i nemamo previ{e iskustva s osma{ima,sklanjale smo se u stranu. Neki osma{i su ipakpili pivo iz limenke. Osim Buni}ke koja je odje-dnom postala vrlo simpati~na – a [tefica mi jeotkrila da ju je vidjela kako i sama poteè pivo –ostala za{titarska trojka sastojala se od Cvibeka,Cvibekice i Juri}a.

Cvibek i Cvibekica su mu` i ̀ ena. Cvibek pre-daje zemljopis, a Cvibekica povijest. Uàsno suzaljubljeni mada su desetak godina u braku. Ne-maju djece ve} samo ma~ku Klotildu. Ne vole serastajati ni na sekundu. Smije{ni su, kao izpro{log stolje}a. Juri} predaje tjelesni. Mlad je izgodan. Cure su masovno zacopane u njega. Na-u~ile su se penjati po uètu i hodati po gredi. Nasportskim me|u{kolskim sportskim natjecanji-ma na{a ènska ekipa uvijek pobje|uje, ha, ha...

Slu{ali smo Destiny’s Child, Eminema, Rob-biea Williamsa, Britney Spears i meni je bilo po-malo dosadno. Nisam mogla puno razgovarati, aosje}ala sam se i ~udno u haljinici. [tefica sepretvarala da se dobro zabavlja, ali nije se dobrozabavljala jer Zorko nije do{ao.

Hm, i ja sam bila pomalo razo~arana.


23


Zdenka se druìla s Mirkom, najdosadnijimtipom na kugli zemaljskoj. Nosi nao~ale, ~e{ljase na crtu, uzornog je vladanja, u {kolu nosi naj-urednije sendvi~e i onda ih jede na klupici, pododmorom, i svaki zalogaj pro`va~e tridesetakputa jer je to zdravo... îtav ìvot jede ka{u,ka{asto... Zapravo je jo{ beba. Netko tko toliko`va~e, sigurno ne moè odrasti.

Ustanovila sam da tu|a raspoloènja lakoutje~u na mene i osje}ala kako drvenim.

– Ej, [tefek, ajmo u sredinu kruga plesati.Ovo nema smisla. Ili }emo zaista plesati, ili ne-}emo! Tu se klatarimo pokraj {vedskih ljestvi...

– Ne zovi me [tefek. I tako mi je dosta mogimena – [tefica je zacviljela.

Ah, jo{ i to, pomislila sam. [tefica zaista ni-je voljela svoje ime. Htjela ga je promijeniti uStefani, Stefanel, barem [tefaniju i nagovarala jemamu da to u~ine. Mama je gotovo podivljala –baka [tefica bila je srce od ène i okretala bi seu grobu kad bi ~ula da se s njezinim imenomloptaju. Jest da je pomalo selja~ko i zastarjelo,ali kakve to veze ima? Neko} je bilo popularno.A mo`da }e biti opet. Nikad se ne zna.

Odvukla sam je u sredinu dvorane. Tamo jeplesao Tomo. Mahao je rukama i tresao glavom.


24


Pridruìla sam mu se. K vragu i kompleksi. To{to idem u sedmi razred (a osje}am se pamet-nom kao da idem u srednju {kolu) nema veze,ali jedva ~ekam da krenem u osmi. Mislim da }utada biti slobodnija... Bar se nadam. [tefici jegrozno njezino ime, meni je grozno imati takomalo godina...

– Haj, kako si? Dobra mjuza.– Pa...Za{utjela sam. Skuìla sam da nema smisla

razgovarati o glazbi. Idem ve} petu godinu u gla-zbenu {kolu i znam samo da sam iz drugog fil-ma. Meni se od Britney uglavnom diè kosa naglavi. Uostalom, poku{avala sam odràti dobroraspoloènje, od gromova i provala oblaka u ras-poloènju nisam imala ni{ta.

– Da. I onda sam malo bolje pogledala Tomu. Ako

se prestanem praviti va`na i pametna – on je ~is-to zgodan. Ima lijepe ruke i o~i. I nije navukao{iroke hla~e na sebe – a to je ve} mnogo. Smu~imi se kad vidim de~ke u takvim hla~ama u koji-ma izgleda kao da im se stra`njica vu~e po po-du, a noge im ispadnu duga~ke oko desetak cen-timetara. Jo{ k tome nabiju kape na glavu i po-vje{aju nekakvo èljezo po sebi i htjeli bi da ihshva}a{ ozbiljno... Totalno nemogu}e.


25


– Ho}e{ da ple{emo senti{, onda kad do|esenti{? – upitao me Tomo.

[tefica se ubaci:– Ona uop}e nije romanti~na...Bacila sam otrovan pogled u [tefi~inu smje-

ru. Otkuda joj ta izjava? Zorko nije do{ao i sadje ljubomorna? [to se doga|a?

– Ne, ona uop}e nije romanti~na i sigurnone}e plesati...

Promatrala sam [teficu kao da pada s Marsau srebrnom odijelu, s jednim okom i antenomna glavi. Tomo se smijuljio.

Odjednom sam poludjela:– Ja jesam romanti~na! Tko o tome od-

lu~uje? Kakve gluposti pri~a{? – pocrvenjelasam od bijesa. Po horoskopu sam bikica i kad mimrak padne na o~i gazim sve oko sebe i bljujemvatru. Ispala sam smije{na.

[tefica je lamatala rukama, a ritam je bio za-moran.

Pomislila sam: mo`da treba postojati Zorkokoji ne {ljivi [teficu... I za{to sam ja nju uop}euzela u za{titu? Ima li ona uop}e zlatno srce kadovako mo`e govoriti? Otkud joj ta zmijskare~enica? Nisam romanti~na. Jesam! Ali ne vo-lim ispadati budala – to je ja~e od mene. Svi|ajumi se de~ki, naravno da mi se svi|aju, ali ne vo-


26


lim kad su sa mnom bezobrazni ili me iskori{ta-vaju.

Mo`da je sve stvar odgoja. Moja mama jeopasna ènska. Svi znamo da moè sve sama –jednostavno moè. I tata to zna. I nikada je neiskori{tava. Ona }e preìvjeti potope, poplave,rastave brakova, siroma{tva i nesretne do-ga|aje... Osje}a{ to. I naravno, onda ne moè{biti glup pa je izgubiti.

Gotovo sam pala na nos. Tomo me gledao –onako. Bilo mi je neugodno {to su mi misli ot-perjale, ali to mi se ~esto doga|a.

Atmosfera u dvorani bila je dobra. Buni}kaje klopala napolitanke. Buni}ka predaje hrvatskijezik i pi{e pri~ice za djecu. Kako nije udata,pri~ice su joj prili~no dosadne, tj. beìvotne.Glavni likovi su joj razno cvije}e, buba mare ileptiri. îta ih na satu. Tada mi se ~ini vrloosamljena. Stroga je i rado dijeli jedinice. Te{koju je voljeti. Ima nastavnika koji ne moraju bitisimpati~ni, ali ih svejedno voli{. Buni}ka nijetakva. Ipak, ja s njom nemam problema jer mi jedrag hrvatski i ~itanje.

Po~eli su svirati senti{i. Tomo se naka{ljao iprimio me za ruku. Protrnula sam. Zbunila se.


27


Zapravo, do sada me od mu{karaca jedino Zan-zi drào za ruku. I tatica. I Pero Hrenovka, tatinprijatelj, kada sam prelazila cestu.

– Ple{e{ li? – upitao me.Pa, zar ne vidi{, gotovo sam izjavila. Tomo

me zagrlio. Jo{ i to, zahliknula sam se. Na svusre}u ipak mi se svi|ao. Crna kosica, uredan, so~ima koje svijetle.

Plesali smo. Osje}ala sam se – onako. ûd-no. Vrlo ~udno. Nekakvi glupi `marci po~eli sumi se penjati po nogama. Bilo mi je neugodno.Nisam znala {to se doga|a, Tomo je {utio. @elje-la sam da ne{to progovori: o nogometu, hororfilmovima, svemirskim letovima – sve bi mi od-govaralo. Ni{ta. Stisnuo me i naslonio svoj ob-raz uz moj. Lagano mi se zamaglilo pred o~ima,a onda je u dvoranu u{ao Zorko. Pogledala sam[teficu, zarumenjela se. Sa Zorkom je bila i Lji-ljica. S napu}enim, zacrvenjenim usnicama i unovoj haljini doimala se poput lutkice. Pridruì-li su se grupi {minkera.

[tefica ih je pratila rastuènim pogledom.Obrazi su joj se objesili. Bilo mi ju je ào, ali ni-sam prestajala misliti o re~enici koju je izgovo-rila...

Ples je zavr{io, a Tomo me upitao:

28


29




Osnovnu školu i Školu primijenjene

umjetnosti završila je u Zagrebu.

Objavila je knjige: Ah, ludnica (1986),

Tjeskoba šutnje (1990), Ženske pjesme

(2000., 2001), Faktor uspjeha (2002, 2003),

O mamama sve najbolje (1990, 1992, 2005),

Nemam vremena (1994, 2003), Mrvice iz

dnevnog boravka (1995, 2003), E, baš mi

nije žao (1998, 2005), Zafrkancije, zezancije,

smijancije i ludancije (2001), Sasvim sam

popubertetio (2002, 2007), Različitosti, od

vrijeđanja do umorstva – priču Leti, Marta,

leti, (2003), Hoću i ja (2004, 2007), Znala

sam da moram izabrati drugačiji život

(2003, 2004), Ljubavi različite, pjesme razne

(2005), Jesam li se zaljubila? (2006), Što mi

se to događa? (2007) te slikovnice: Vidiš da

se moram zabavljati (1999), Znatiželjna koka

(2000), Zaljubljeni medo (2000), Jupi, došao

je Sveti Nikola (2003), Princeza (2004),

Djed Mraz darove nosi (2005), Stigao je

brat (2006), Priča o vučiću Grgi (2005).

Sanja Pilić dobila je drugu nagradu

Večernjeg lista za kratku priču 1981.

godine, drugu nagradu za radioigru

O kome se to radi Radio-Študenta i

revije Literatura 1990. (Slovenija),

nagradu Grigor Vitez za knjigu

O mamama sve najbolje (1990),

nagradu Ivana Brlić- Mažuranić za

knjigu Mrvice iz dnevnog boravka

(1995) i za knjigu Zafrkancije, zezancije,

smijancije i ludancije (2001) i ponovno

nagradu Grigor Vitez za knjigu Sasvim

sam popubertetio (2002).

Živi i radi u Zagrebu kao

samostalna umjetnica.



SANJA PILIĆ

Jesam li se esam lzaljubila?

Sanj

a Pili

ćJe

sam

li se

zalju

bila

?

Jesam li se zaljubila?Jesam li se zaljubila?

Jesam li se zaljubila

Jčetvrtoizdanje

od iste autorice:

jesam li se zaljubila.indd 1 18.3.2008 9:49:27

Jesam li se zaljubila?

Documents

Transcript of Jesam li se zaljubila?