Jelica Dimitrijević - tz-donjimiholjac.hr · Glazbeni paviljon – Park Matice hrvatske Jelica...

Jelica Dimitrijević

POVIJEST GLAZBE GRADA DONJEG MIHOLJCA

Nakladnik: Mit dizajn studio d.o.o.Osnovna škola „August Harambašić“, Donji MiholjacTuristička zajednica grada Donjeg Miholjca

Za nakladnika: Vedran Aladić, prof.Melia Vidaković, voditeljica Turističke zajednice grada Donjeg Miholjca

Autorica: Jelica Dimitrijević

Recenzija: mr.sc. Jasna Šulentić Begićmr.sc. Maja Horonitz

Dizajn i prijelom:Mit dizajn studio

Lektura i korektura: Vedran Aladić, prof.

Prevoditelji:Ankica Zec, prof. (engleski) Gordana Jantoš, prof. (njemački)Ana Varga, sudski tumač (mađarski)Violeta Aralica (mađarski)

Tisak:IBL d.o.o.

Naklada:1000 primjeraka

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižniceu Zagrebu pod brojem 741858

ISBN 978-953-6652-03-7

Glazbeni paviljon – Park Matice hrvatske


POVIJEST GLAZBE GRADA DONJEG MIHOLJCA

Crkva sv. Mihaela Arkanđela i samostan sestara milosrdnica

Stari željeznički most preko rijeke Drave iz 1908.godine

5

Rijeka Drava, Crkva sv. Mihaela Arkanđela, pjesme Četiri miholjačke, dvorci baruna Antuna Petra Hillepranda de Prandaua i grofa Ladislava Mailatha, perivoj, park s glazbenim paviljonom, rodna kuća pjesnika i književnika Augusta Harambašića, žitna polja i hrastove šume, vjetrovi povijesti koji su puhali s istoka i zapada, sjevera i juga; poznavatelja slavonske ravnice sve ovo asocira samo na jedan pitomi gradić - Donji Miholjac.

Kada sjednem u glazbeni paviljon maloga parka i pustim misli da teku razmišljajući o našem gradiću i glazbi u proteklim vremenima i stoljećima, čini mi se da je vrijeme stalo i da se čuju zvuci gajdi, frulica, tamburica i pjesmica poznatih i nepoznatih skladatelja koji su prenosili glazbu s generacije na generaciju sve do današnjih dana.

Često sam organizirala koncerte naše glazbene škole u velikoj akustičnoj dvorani dvorca grofa Mailatha. Zidovi obloženi rezbarenom slavonskom hrastovinom, kapelicom, ornamentnim prozorskim staklima, raskošnim lusterom i mnogim drugim vrijednim detalji-ma s posebno istaknutim glazbenim podijumom tjeraju me da u miru i tišini zamislim kako su ovdje odzvanjali zvuci valcera: Mozarta, Straussa, Beethovena, Chopina i drugih majstora velikana klasike evergreenske glazbe. I ovom prilikom pokušavam potaknuti čitatelja da se upusti u razmišljanje o našoj bogatoj glazbenoj prošlosti i shvati kako je to moralo zvučati veličanstveno.

Osim kod ljudi, pjesma i pjevanje se stvaraju i čuju i u životinjskoj zajednici. Ptica žuna pjeva, golub guguće, medo brunda, žaba krekeće, jelen riče, slavuj i crvenrepka cvrku-ću; svi oni svojim pjevom, oglašavanjem šalju zov udvarajući pridobivanju naklonosti svojih ženki u želji parenja i održavanju vrste.

Ljudi slijede poj ptica pjevajući podoknice pod prozorom svoje drage želeći joj ugo-dan san ili u raznim prigodama izražavaju veselje, radost, ozdravljenje, tugu, protest, neza-dovoljstvo ili u glazbenim marševima odlučnost i hrabrost kao i u crkvenim liturgijskim obredima osjećaj duševnog opuštanja.


PREDGOVOR

6

Nižu se stoljeća, glazbala i ljudi, a te plemenite vještine glazbenoga umijeća izraža-vaju se na raznim instrumentima: gajdama, guslama, okarini, fruli, harmonici, fisharmonici, violini i svime onime čime se glazbenik služio do klavira i kraljice glazbala - električnih orgulja.

U dijelu monografije u kojoj prikazujem kako sam utemeljila Glazbenu školu u Donjem Miholjcu, željela sam prvenstveno potaknuti glazbenike koji su prošli kroz našu glazbenu školu da svi budu lučonoše te plemenite vještine. Naročito one koji su nastavili usavršavati svoje glazbeno obrazovanje na srednjim i visokim glazbenim ustanovama i danas se profesionalno bave tom vještinom, no svakako i one koji se glazbom bave kao amateri ili glazbu slušaju i u njoj uživaju.

Monografija predstavlja razvoj glazbe Donjeg Miholjca u razdoblju od srednjeg vi-jeka do današnjih dana.

7

„Glazbenost – nadarenost dar je Boga,dar i životna usmjerenost roditelja svoga.Darujmo ga.Poletite golubovi mira.Ponesite pjesmu slavonskih nam dvora,nek se čuju timbi Drave do hrvatskog nam mora.“


Jelica Dimitrijević rođ. Lebinac rođena je 24. travnja 1936. godine u Donjem Miholjcu, gdje je završila osnovno obrazovanje. U Osijeku je završila gimnaziju i srednju glazbenu školu – odsjek solo pjevanja te potom Višu pedagošku školu u Zagrebu – glaz-bena kultura, odsjek solo pjevanja. Njezin dodir s glazbom počinje u ranom djetinjstvu kada su joj roditelji omogućili poduku glasovira kod časnih sestara Svetog križa u Žu-pnom dvoru Donjeg Miholjca. Kao nastavnik glazbene kulture zaposlila se 1958.godine u Osnovnoj školi Anke Butorac u Osijeku, a potom 1960. godine u Osnovnoj školi „August Harambašić“ Donji Miholjac. Cijeli svoj radni vijek posvetila je glazbenom odgoju djece i njihovoj spoznaji glazbe i glazbenih ideja. S pjevačkim zborom Osnovne škole „August Harambašić“ Donji Miholjac nastupala je na svim svečanostima u gradu, a za istaknuti su brojni nastupi na smotrama pjevačkih zborova diljem domovine, posebno na smotrama pjevačkih i tamburaških zborova u Varaždinu. Za svoj je rad primila više priznanja od Općine i grada Donjeg Miholjca te Osječko-baranjske županije i Republike Hrvatske te plaketu u zlatovezu od župskog crkvenog zbora „Sv. Cecilija“ povodom 80. godišnjice obilježavanja djelovanja zbora.

ŽIVOTOPIS JELICE DIMITRIJEVIĆ

8

Tijekom rada je uočila da su u Donjem Miholjcu postojale i ranije spoznaje glaz-bene kulture te je pokrenula inicijativu osnivanja Osnovne glazbene škole koja je počela s radom 1972./73 školske godine kao područno odjeljenje Glazbene škole „Franjo Kuhač“ u Osijeku, a kasnije se pripojila Osnovnoj školi „August Harambašić“ s odjeljenjima klavira, harmonike i gitare sa solfeggiom, kako i danas djeluje. Iste je godine pokrenula i osnivanje mješovitog pjevačkog zbora KUD-a „Matija Gubec“ u Donjem Miholjcu, koji je svojom kvalitetom na brojnim uspješnim nastupima u zemlji prezentirao Donji Miholjac te tijekom niza godina redovito uveličavao kulturne manifestacije koje su se u njemu održavale. Po-sebno se ističu nastupi na Republičkom festivalu pjevačkih zborova 1972. godine u Zadru, 1974. godine u Cerniku te Požegi, Osijeku, Mađarskoj i drugdje. S obzirom da je radila kao nastavnik glazbene kulture u gimnaziji, osnovala je 1975. godine zbor tadašnje gimnazije pod nazivom ženski komorni zbor „Franjo Kuhač“ koji je imao iznadprosječne rezultate na nastupima, napose 1975. godine u Varaždinu.

Pred kraj radnoga vijeka vodila je župski pjevački zbor „Sveta Cecilija“ s kojim je na-stupala na raznim liturgijskim svečanostima u Donjem Miholjcu, Osijeku, Đakovu, marijan-skim svetištima „Marija Gyud“ te na riječkom Trsatu. Jelica Dimitrijević je danas u mirovini te u krugu svoje obitelji, supruga Mirka, kćerki Zrnke i Maje te unuka Ivana i unuke Ote, na koje je prenijela ljubav prema glazbi, prati kulturno-glazbena zbivanja u Hrvatskoj, a napose u Donjem Miholjcu te skuplja folklorno-glazbenu melografiju područja Donjeg Miholjca.

Jelica Dimitrijević s obitelji

9

P.S. P.S. Preminula 16. svibnja 2010. godine u 74. godini života.

Na ispraćaju u vječni počinak drage mi supruge, majke i bake Jelice, zahvaljujem uz dužno poštovanje građanima grada Donjeg Miholjca, prijateljima i pratnji župskog pjevačkog zbo-ra „Sv. Cecilija“ pod vodstvom časne sestre Nikoline Nikolić i dirigentice prof. Silvije Ježić- Knežević. Sućut u povodu Jeličine smrti izražena je brojnim telegramima od kojih izdvajam telegram njene generacije osječke gimnazije iz 1955. godine:

„Glazba zaogrnuta memorijom i emocijama ne umire. Jelica je živjela i živi s njom i dalje u vama, u nama, u sažalnom jeziku bola suosjećamo s vama.

Stanislav i Zdenka Marijanović

Suprug Mirko Dimitrijević

10

Donji Miholjac, Saal „Osvit“, den 19. Mai 2010, der sechste Tag der XXXIII. Intenationalen Festspiele der kroatischen Tamburica-Musik

Jedes Jahr, jede Festspiele, wenn wir nach Miholjac fahren, stellt unser Julije – Đula Nji-koš zusammen mit unserer Vera Svoboda, die Komponisten und Musiker der Festspieledie, die selbe Frage: „Wird im Publikum wieder unsere treue Freundin, Kennerin und Freundin dieser Fests-piele, Frau Professorin Jelica Dimitijević sein?“

Und sie war dort. Jedes Jahr.

Dieses Jahr fragte niemand etwas, aber für uns alle ist ihr Stuhl, im ehemaligen Kinosaal „Osvit“, heute Abend nicht leer. Vor einigen Tagen wurde er nur mit den Trompeten der gelben Primeln und zitternden Saiten der jungen blättrigen Zweigen, in das Auditorium einer himmlis-chen Musikkammer versetzt.

Solle die warme Schole von Miholjac unsere Jelica zärtlich bedecken!

Kruna Fürst MedićStellvertretende Präsidentin des kroatischen Tamburica-Verbandes in Osijek

11

KURZE ZUSAMMENFASSUNG DER KAPITELN VON „DIE MUSIKGESCHICHTE DER STADT

DONJI MIHOLJAC“

Jelica DimitrijevićVorwort und Lebenslauf

Kapitel 1

Wenn wir die Musik unserer Stadt erforschen, können wir mit dem Jahr 1537 anfangen in dem die Türken diesen Teil Europas, sowie unsere Gegend, okupiert haben. Ihre Niederla-ge bei Wien ist auch für dieses Erforschen bedeutungsvoll. Seit diesen Jahren, werden, von Geschlecht zu Geschlecht, die Sitten mit den Liedern des „Volksingens“ übertragen. Nur in unserer Stadt handelt es sich um zwei heitere Weisen und zwei Protestlieder, alle von einem unbekannten Autor. Ich habe die Lieder aufgeschrieben und sie Die Vier aus Miholjac gennant:

Ivo freiert Mara am BrunnenEs lobte sich die schlanke JelaEs heiratete der kahle Moslem Es knechten die Türken

Nach der Befreiung dieser Gegend von Türken, schenkte Kaiser Karl VI. Antun Pe-ter Hilleprand von Prandau Valpovo und Donji Miholjac als Grosstumbesitz. Dieser Besitz wurde 1831, in Gleichen Teilen, an die Brüder Karl und Gustav verteilt, so dass Karl Donji Miholjac und Gustav Valpovo bekamen. Baron Antun Peter Hilleprand von Prandaus Familie hat sich große Verdienste in der Entwicklung der Wirtschaft erworben, und besonders in der Entwicklung der Mu-sikkultur tat sich Karlo von Prandau hervor. Er gründete und öffnete im Jahre 1834 die Musikschule, schaffte die Orgel für die Sankt Michaels Kirche an, gründete ein Orchester, das im Schloss und in der Kirche spielte.

Franz Š. Kuhač übersetzte den ersten Musikkatechismus auf die kroatische Sprache im Jahre 1875 und widmete ihn Baron Gustav Hilleprand von Prandau.

12

Gustavs Tochter Stefania, die mit Gjuro Mailath verheiratet war, erbte den Gros-stumbesitz der Baron Karl Prandaus Familie. Sie legte am 30. Mai 1903 den Grundstein für den Aufbau des neuen Schlosses, der 1906 beendet wurde. Istvan Möller, ein ungarischer Architekt, führte den Aufbau im englischen Tudor Baustil durch.

Von dem musikalischen Gesichtspunkt aus ist der große Tanzsaal, der sehr hohe Akustik hat, interessant. In Graf Laszlos Zeit, sowie heutzutage, werden dort Musikkon-zerte, Auftritte von Musikern in der Organisation der Kulturinstitutionen der Stadt Donji Miholjac gehalten.

Die Touristengemeinschaft der Stadt Donji Miholjac und der Kroatisch-österreic-hisch-deutscher Verein Donji Miholjac waren Träger der bedeutenderen Kulturgeschehen in der Stadt Donji Miholjac seit 2002. Eine sehr gute Zusammenarbeit im Gebiet der Kultur mit dem österreichischen Kulturforum aus Zagreb und dem damaligen Leiter Herr Robert Szucsics brachten dazu, dass in Donji Miholjac eminente Musiker des Grazer In-stituts für Musikwissenschaft , wie Armin Egger und Oskar Erich Hütter, auftraten. Das Organisieren vom Auftritt des belgischen königlichen Ensembles „Broederkring“, des ge-mischten Sängerchors „Brevis“ und anderen kulturellen Geschehen, wie des Aufnehmens von kulturell-touristischen Sendungen über die Stadt und derer Umgebung, brachten zur Bereicherung des kulturellen Lebens der Gesellschaftsgemeinde einer neueren Zeit dur-chgewoben von Musiknoten der Vergangenheit und zur Förderung der bürgerlichen und ruralen Lebenstradition.

In Kapitel 1 werden die Gründung, die Arbeit und die Auftritte der Chormitglieder bes-chrieben:

1. Der gemischte Kirchenchor „Sankt Cecilia“ von 1929 bis heute.2. Feuerwehrmusik – Blasmusikschule sei 18983. Der kroatische Gesangsverein „August Harambašić“ gegründet im Jahre 1928.4. Die Kulturgruppe „Matija Gubec“ gegründet im Jahre 1947 Jahre 19475. Der gemischte Sängerchor „Matija Gubec“ gegründet 1971/1972

Die Chormitglieder haben 1985 auf der XII. Chorschau von Slawonien und Bara-nya in Nova Gradiška einen Auftritt in Zadar erkämpft und sich dort unter die 10 besten Chore Kroatiens platziert.

6. Der weibliche Kammerchor (des Gymnasiums) der Sport-Kulturgruppe „Franz Kuhač“, 1973

Kapitel 2

Angefertigt von Jelica Dimitrijević

Die Gründung der Grundmusikschule 1972/73. Dieser Kapitel beschreibt die Gründung, die Tätigkeit und die Auftritte der Schüler

13

der Musikschule beschrieben von Jelica Dimitrijević, Muhamed Zubčević und Nada Do-šek. Besonders wird das Konzert hervorgehoben, welches 1984, anlässlich des 150. Jubi-läums der Musikschule, im Schloss von Graf Laszlo Mailath organisiert wurde.

Kapitel 3

Volksgesang Angefertigt von Jelica Dimitrijević

Das Kapitel enthält Die Bewohner von Miholjac auf der Bauernrevue 1937 in Zagreb. Es darf nicht vergessen und muss besonders betont werden, dass Franz Ksaver Kuhač, als Erster in unserer Gegend und Umgebung, Volksweisen aufschrieb und vertonte. Er schrieb auch über den Wert der Volksweisen und über die Aufgabe des Melographs.

Meine Aufschreibungen des Volksges6angs in Donji Miholjac habe ich während 1čijanje perja und des Karnevals bei den Familien Garajev, Rušanac, Puljić (Anka, die „Kai-serin“), Slačanac, bei Nikola Sklizović in Rakitovica, in Đurađ, Čamagajevci und anderswo gemacht.

Recenzentin: Frau Jasna Šulentić-Begić, Magistra Artium und der MusikpädagogicSie bestand das interdisziplinarische Studium der Musik-Akademie und die Philosophis-che Fakultät in Zagreb. Seit dem 01. April 2008 arbeitet sie als Assistentin für die Lehr-methoden im Musikunterricht auf der Katheder für Kunstbereiche der Fakultät für Lehrer-bildung in Osijek.

Lektor: Herr Vedran Aladić, prof. und Schulleiter der Grundschule „A. Harambašić“

1 Eine traditionelle Weise der Bereitstellung von Federn für Bettzeug

14

Trg Ante Starčevića

Paviljon u perivoju

15


VORwORT

Der Fluß Drau, die Sankt Michaels Kirche, die Lieder „Die Vier aus Miholjac“, die Schlösser von Baron Antun Peter Hilleprand von Prandau und Graf Ladislav Mailath, die Parkanlage, der Park mit dem Musikpavillon, das Geburtshaus von August Harambašić, dem Dichter und Schriftsteller, die Kornfelder und Eichenwälder, die Winde der Vergan-genheit, welche von Osten und Westen, Norden und Süden wehten, die Kenner des slawo-nischen Flachlandes - all das assoziert auf eine kleine, zutrauliche Stadt: Donji Miholjac.

Wenn ich mich in das Musikpavillon im kleinen Park setze und meinen Gedanken einen freien Lauf lasse, während ich über unsere kleine Stadt und die Musik aus den ver-gangenen Zeiten und Jahrhunderten nachdenke, scheint es mir die Töne von Dudelsäcken, Hirtenpfeifen, Tamburicas , sowie die Liedchen der bekannten und unbekannten Kompo-nisten, welche die Musik von Geschlecht zu Geschlecht übertrugen, zu hören.

Oft habe ich Konzerte unserer Musikschule in dem grossen akustischen Saal des Graf Mailaths Schlosses organisiert. In diesem Saal, wo die Wände mit geschnitztem slawonischem Eichholz verlegt sind, wo es eine Kapelle , ornamentale Fensterscheiben, ei-nen luxuriösen Kronleuchter, einen besonders hervorgehobenen Musikpodium und viele andere wertvolle Details gibt, in Ruhe und aller Stille stelle ich mir die Klänge von Walzern vor: Mozart, Strauss, Beethoven, Chopin und vielen anderen Meistern , Edelmännern der klasischen Evergreen-Musik. Das musste so prächtig zu hören gewesen sein. Hiermit versu-che ich den Leser dazu anzuregen über unsere reiche Musikvergangenheit nachzudenken. Es wissen alle,dass, wenn jemand in einen Zustand der körperlichen und seelischen Spannung oder Überlastung kommt, dass er in der Musik, ob er sie sich anhört oder sie selbst ausführt, einen therapeutischen Zustand der Entspannung und die Anregung von körperlicher und seelischer Kraft fühlen kann. Das Lied und das Singen werden, außer bei den Menschen, auch bei den Tieren geschaffen und gehört. Der Specht singt, die Taube girrt, der Bär brummt, der Frosch quakt,

16

der Hirsch röhrt, die Nachtigall und der Schnäpperwaldsänger zwitschern. Auf diese Weise hofieren sie alle ihren Weibchen wegen der Paarung und der Erhaltung der Sorte.

Die Menschen ahmen die Vögel nach und so singen die Männer unter den Fenstern ihrer Geliebten womit sie ihnen schöne Träume wunschen. Menschen singen auch in ande-ren Gelegenheiten wenn sie Freude, Glück oder gute Besserung wünschen. Sie singen über Leid und Protest – Unzufriedenheit. In Marschliedern singen sie über Entschlossenheit und Tapferkeit. Während des liturgischen Singens kann man die seelische Entspannung fühlen. Jahrhunderte, Musikinstrumente , Menschen und Gewandheiten auf verschiede-nen Musikinstrumenten zu musizieren reihen sich an. Die Musiker und Sänger benutzten so viele Musikinstrumente: den Dudelsack, die Gusla, die Okarina, die Hirtenpfeife, das Fisharmonika, die Geige und viele andere, wie auch das Klavier und die Königin der Mu-sikinstrumente – die elektrische Orgel.

In dem Teil der Monographie, wo es steht wie ich die Grundmusikschule in Donji Miholjac gegründet habe, wollte ich erstens die Musiker, die unsere Musikschule besuchten, anregen. Besonders wollte ich die Musiker anregen, die ihre Musikschulung in den Mittels-chulen und Fakultäten fortsetzten und sich auch heute noch mit dieser Kunst professionel befassen und jedenfalls auch diejenigen, die sich mit der Musik nur als Amateure befassen oder sich die Musik nur anhören und sie genießen. Sie alle sollen auch weiterhin die Fac-kelträger dieser edelen Kunst sein.

Die Monographie stellt die Entwicklung der Musik einer bestimmten Zeit in Do-nji Miholjac dar.v

17

Jelica Dimitrijević, geb. Lebinac, wurde am 24.04.1936 in Donji Miholjac geboren. In Donji Miholjac hat sie ihre Grundschulung und in Osijek das Gymnasium und die Mittelmusikschule – Abteilung des Sologesangs - beendet. Danach beendet sie die Lehrer-bildungsanstalt in Zagreb – Musiklehre, Abteilung des Sologesangs. Ihr Kontakt mit der Musik began in der frühen Kindheit, als ihr ihre Eltern Klavierunterricht bei den Nonnen des Heiligen Kreuzes im Pfarrhaus von Donji Miholjac ermöglichten. Sie began als Musi-klehrerin 1958 in der Grundschule „Anka Butorac“ in Osijek zu arbeiten und danach arbei-tete sia seit 1960 in der Grundschule „August Harambašić“ in Donji Miholjac. Sie hat ihr ganzes Arbeitsleben der Musikbelehrung der Kinder und ihrer Wahrnehmung von Musik und Musikideen gewidmet. Sie ist mit dem Sängerchor der Grundschule „August Haram-bašić“ Donji Miholjac auf allen Feierlichkeiten in der Stadt aufgetreten. Zu betonen sind die vielen Auftritte auf den Festspielen der Sängerchore im ganzen Land, besonders auf den Fe-stspielen der Sänger- und Tamburica-Chore in Varaždin.Sie hat mehrere Anerkennungen von der Stadtgemeinde ,der Stadt Donji Miholjac, der Gespanschaft Osijek-Baranya und der Republik Kroatien für ihre Tätigkeit bekommen. Von dem Sängerchor „Sankt Cecilia“ hat sie, zum 80.Jubiläum, eine Plakette aus Goldstickerei bekommen.

Während ihrer Tätigkeit, bemerkte sie , dass in Donji Miholjac schon früher Erkenn-tnise der Musikkultur gab und tat die ersten Schritte zur Gründung der Grundmusikschule.

DER LEBENSLAUF VON JELICA DIMITRIJEVIĆ

„Die Musikalität ist ein Geschenk Gottes,ein Geschenk und die Lenkung deiner Eltern.Schenken wir es weiter. Fliegt, ihr Tauben des Friedens.Bringt die Lieder der slawonischen Höfe mit,Sollen die Töne der Drau bis zum Schwarzen Meer gehört werden.“


18

Die Grundmusikschule fing mit der Arbeit 1972/73 an und zwar als Gebietsabteilung der Musikschule „Franz Kuhač“ in Osijek. Später schließ sich die Schule der Grundschule „Au-gust Harambašić“ an und hatte Klavier-, Harmonika- und Gitarreabteilungen mit Solfeggio, wie es auch heutzutage ist. Im selben Jahr veranlass und gründete sie den gemischten Sänger-chor der Kulturgruppe „Matija Gubec“ in Donji Miholjac. Der Chor präsentierte, mit seinen Qualität auf vielen erfolgreichen Auftritten im Land, die Stadt Donji Miholjac und verherli-chte, während der Jahre, die kulturellen Manifestationen, welche hier stattfanden. Besonders treten die Auftritte auf dem Republik-Festspielen der Sängerchore 1972 in Zadar, der Auftritt 1974 in Cernik, Auftritte in Požega, Osijek, Ungarn und anderswo hervor. Hinsichtlich, dass sie als Musiklehrerin im Gymnasium arbeitete, gründete sie 1975 den Chor des damahligen Gymnasiums unter dem Namen Weiblicher Kammerchor „Franz Kuhač“.

Der Chor machte überdurchschnittliche Resultate auf den Auftritten, besonders 1975 in Varaždin. Vor dem Ende ihres Arbeitslebens leitete sie den Kirchenchor „Sankt Ce-cilia“ mit dem sie an verschiedenen liturgischen Feierlichkeiten in Donji Miholjac, Osijek, Đakovo, im Wallfahrtsort der Muttergottes „Marija Đud“ und in Rječki Trsat teilnahm. Je-lica Dimitrijević ist heute im Ruhestand und zusammen mit ihrem Ehemann Mirko, ihren Töchtern Zrnka und Maja, ihren Enkel Ivan und ihrer Enkelin Ota, an die sie die Liebe für Musik übertrug, verfolgt sie die Kultur- und Musikgeschehen in Kroatien, wie auch in Do-nji Miholjac. Sie fasst auch die Volkskunst-und Musikmelographie des Gebiets von Donji Miholjac zusammen.

P.S. Starb am 16. Mai 2010 im Alter von 74 Jahren.

Ich bedanke mich, dass die Bürger der Stadt Donji Miholjac, unsere Freunde, der Sängerchor „Sankt Cecilia“ unter der Leitung der Nonne Nikolina Nikolić und der Diri-gentin Frau Professorin Silvija Ježić-Knežević unserer Ehefrau, Mutter und Großmutter Jelica, in so großer Zahl, das letzte Geleit gaben. Zwischen den vielen Beiladstelegrammen sondere ich den ihrer Generation 1955 des osjeker Gymnasiums aus:

„Musik, umhüllt mit Erinnerungen und Gefühlen, stirbt nie. Jelica lebte und lebt weitehin, in euch und in uns, mit der Musik zusammen. Mit Worten der tiefsten Schmerzen drücken wir euch unseres Beileid aus.“

Stanislav und Zdenka Marijanović

Der Gatte, Mirko Dimitrijević

Übersetzt von Gordana Jantoš, prof.

19

THE SUMMARY OF CHAPTERS OF THE “MUSIC HISTORY OF DONJI MIHOLJAC”

Jelica DimitrijevićPreface and Biography

Chapter I

When studying the music of our town, we can start with the year 1573, when the Turks occupied this part of Europe, including our region, up to their defeat at Vienna. From that time on, only in our town customs have been passed on, from generation to generation, by songs of “folk singing”, two merry and two protest ones. These songs are performed on Easter, in front of the church and are sung in wheel dance. I recorded these songs and I named them “the four Miholjac” ones:

Ivo proposes marriage to Mara on the wellA lank fir-tree praised itselfA bold Moslem was getting marriedThe Turks take prisoners

After this region had been liberated from the Turks, the emperor Karlo VI gave the manorial estate of Valpovo and Donji Miholjac, to Antun Petar Hilleprand von Prandau.The estate of Hilleprand von Prandau was in 1831 divided into equal parts between brot-hers: Karlo, who got Donji Miholjac and Gustav, who got Valpovo.

The family of Baron Antun Petar Hilleprand von Prandau was given much credit for the development of economy, and Karlo von Prandau was particularly responsible for the development of culture – music. In 1834 Karlo von Prandau initiated and opened music sc-hool, provided the organ for the church of St Michael Archangel and founded the orchestra which played in the castle and in church.

20

In 1875 Franjo Š. Kuhač translated the first music catechism into Croatian language and devoted it to Baron Gustav Hilleprand noble Prandau.

The manorial estate of the family of Baron Karlo Prandau was inherited by Gustav’s daughter Štefanija, who was married to Đuro Mailath. On 30th May 1903 the foundation stone for building of the new castle was laid down and the castle was finished in 1906. The castle was built by Hungarian architect Istvan Möller, in English Tudor style. The large ballroom of the castle, with high acoustics, is interesting from musical point of view. Music concerts took place in it at the time of count Laszlo, as well as today. Musicians’ performances, organized by cultural institutions of the town of Donji Miholjac, also take place there.

Since 2002 the Tourist Board of Donji Miholjac and Croatian- Austrian and Ger-man Society Donji Miholjac have been the holders of important cultural events of the town of Donji Miholjac. A very good cooperation with Austrian Cultural Forum Zagreb and manager at that time, Mr Robert Szucsics, made it possible for eminent musicians, such as Armin Egger and Oskar Erich Hütter from The Music Institute from Graz, to perform in Donji Miholjac. The organization of the performance of Belgium Royal Ensemble “Broe-derkring”, Choir “Brevis” and many other cultural events, such as filming cultural-tourist shows about the town and its surroundings, contributed to the enrichment of cultural life of social community of the new time, imbued by the notes of the past and to the promotion of the civic and rural tradition of living.

In Chapter I the foundation, work and performances of choir members are described:

1. Mixed Church Choir “Sv. Cecilija” - from 1929 till today2. Fire Music – Brass School of Music –from 18983. Croatian Singing Choir “August Harambašić”, founded in 19284. Cultural Club “Matija Gubec”, founded in 19475. Mixed Choir “Matija Gubec”, founded in 1971/1972 In 1985, at XII Festival of

Choirs of Slavonija and Baranja in Nova Gradiška, the Mixed Choir “Matija Gu-bec” won the right to perform at Festival in Zadar and qualified among the top ten choirs of Croatia.

6. Female Chamber Choir (grammar school choir) ŠKUD (School Cultural Club) “Franjo Kuhač”, in 1973

Chapter II

Prepared by Jelica Dimitrijević

The foundation of primary music school in 1972/73.

21

In this chapter, the foundation, work and performance of music school students have been described, as seen by: Jelica Dimitrijević, Muhamed Zubčić and Nada Došek.

The year 1984 should be particularly emphasized, as the concert in the castle of count Laszlo Mailath was organized, marking the 150th anniversary of the music school.

Chapter III

Folk chant –folk singingPrepared by Jelica Dimitrijević

The chapter contains a photograph of “The people of Miholjac at Peasant Review in Zagreb in 1937”. We must not forget to emphasize that Franjo Ks. Kuhač was the first one in our region to record and set to music folk songs; he described the value of folk songs and the tasks of melograph. I recorded folk songs in Donji Miholjac, at the events of picking feathers and shrove-tide, at the families Garaj, Rušanac, Puljić (Anka Carica), Slačanac, in Rakitovica at Nikola Sklizović family, in Sveti Đurađ, Čamagajevci and elsewhere.

Izletište Stara Drava

22

Reviewer:Jasna Šulentić – BegićShe is the Master of Arts of Music Pedagogy. She acquired this title at interdisciplinary scientific studies at Music Academy and Faculty of Philosophy in Zagreb. Since 1st April 2008 she has been working as an assistant for methodics of music culture at the Department of Arts of the Teacher Training Faculty in Osijek.

Language editor: Vedran Aladić, teacher and headmaster of Primary School A. Harambašić

Donji Miholjac, The Hall “Osvit”, 19th May, 2010-06-22The sixth day XXXIII. MFHTG

Every year, at every Festival, when we set on a journey to Donji Miholjac, our Julije –Đula Nji-koš, together with our Vera Svoboda, composers and musicians, asks the same question: “And will our faithful companion, acquaintance and friend of the Festival, teacher Mrs Jelica Dimitrijević, be there?”

And she was there. Every year.

This year nobody asked anything. But for all of us, her seat in the hall of the former cinema “Osvit” is not empty even tonight. It is only that someone several days ago, accompanied by silent trumpets of yellow primroses and trembling strings of twigs, moved it into the auditorium of a heavenly music chamber.

May our Jelica rest in peace under the warm Miholjac clod of earth!

Kruna Fürst MedićVice-chairwoman of the Croatian Tamburitza Association at Osijek

Prijevod: Profesorica Ankica Zec,

sudski tumač

23

PREFACEJelica Dimitrijević

The river Drava, the church of St Michael, the “four Miholjac” songs, the castles of Baron Petar Hilleprand von Prandau and Count Ladislav Mailath, the public pleasure garden, the park with a bandstand, the birth-place of poet and writer August Harambašić, wheat fields and oak forests, history winds which were blowing from the east and west, north and south - the connoisseur of the Slavonian plain associates all these with only one gentle small town – Donji Miholjac.

When I sit down in the bandstand of the small park and let my thoughts flow, thinking about our small town and music of the past times and centuries, it seems to me as if the time has stopped and the vibrations of the bagpipes, penny whistles, tamburitzas and songs of both the known and the unknown composers who were passing on music from generation to generation up to these days, can be heard.

I frequently used to organise the concerts of our music school in the large acoustic hall of count Mailath’s castle. The walls panelled in carved Slavonian oak wood, the chapel, the ornamented window glasses, the gorgeous chandelier and many other valuable details, with a particularly outstanding music podium – in peace and silence, I imagine how the so-unds of waltzes of Mozart, Strauss, Beethoven, Chopin and other masters, the great men of the classical evergreen music, echoed here – how magnificent they must have sounded – and on this occasion I am trying to encourage the reader to indulge in pondering about our rich music history.

It is a well-known fact that, when a person is in the state of some physical or psyc-hical tension – strain, music, whether listened to or performed by this person, causes him or her to feel its therapeutic impact and come into the state of relaxation and inspiration of physical and psychical strength.

Songs and singing are created and heard not only among humans, but among ani-mals as well. The bird woodpecker warbles, pigeons coo, the bear grumbles, the frog croaks,

24

the deer roars, the nightingale and the redtail twitter, and they all, by their chanting – cries, send courting calls, trying to win favour of their females, wishing to mate and preserve their species.

The humans follow the birds’ chant, singing serenades beneath their darling’s win-dow and wishing her pleasant dreams, or they express their cheerfulness, joy, recovery, sad-ness, protest, dissatisfaction, on various occasions; in musical marches they express their determination and courage and in church liturgical rituals they convey the feeling of mental relaxation.

Centuries, musical instruments and people, as well as the noble skills of playing mu-sical instruments, appear in a row, music being performed on various musical instruments: bag pipes, fiddle, ocarina, pan-pipe, accordion, physharmonica, violin and all kinds of other musical instruments, up to the grand piano and the queen of musical instruments, electric organ, have been used by musicians and singers.

In the part of the monograph about my founding of the music school in Donji Mi-holjac, I primarily wanted to encourage the musicians who had attended our music school, and especially those who continued to perfect their musical education in secondary schools and institutions of higher music education and today professionally go in for this skill, as well as those who go in for music as amateurs or only listen to the music and enjoy it, to continue being the torchbearers of this noble skill.

The monograph presents the development of music of certain time in Donji Miholjac.

25

THE BIOGRAPHY OF JELICA DIMITRIJEVIĆ

Jelica Dimitrijević, b. Lebinac, was born on 24th April 1936 in Donji Miholjac, where she finished her primary school education. In Osijek she finished grammar school and secondary music school – department for solo singing and after that Teacher Training College in Zagreb – music culture, department for solo singing. Her contact with music began in early childhood, when her parents enabled her to have piano lessons given by nuns of the Holy Cross at Parish House in Donji Miholjac. In 1958 she got a job of music teacher at primary school “Anka Butorac” in Osijek, and after that, in 1960, at primary school “Au-gust Harambašić” in Donji Miholjac. She devoted all her working life to musical education of children and their comprehension of music and music ideas. With the choir of primary school “August Harambašić” from Donji Miholjac she appeared on stage at all celebrations in the town, and her numerous performances at choir festivals all over the country, especially at choir and tamburitza festivals at Varaždin, should be noted. For her work she received several awards from the municipality and town of Donji Miholjac, as well as from Osječ-ko-Baranjska County and from Republic of Croatia; on the occasion of 80 years of Church Choir “Sv. Cecilija“ she received a plaque in gold embroidery from “Sv. Cecilija”s Choir.

In the course of work she noticed that even earlier in Donji Miholjac there was interest for music culture and she initiated the founding of primary music school, which in school year 1972/73 started working as branch department of Music School “Franjo

“Musicality – talent, is God’s gift,gift and life orientation your parents gave you .Let’s give it away.Fly, the pigeons of peace.Take along the song of Slavonian court-yards,let the vibrations of the Drava be heard up to the Croatian sea.”


26

Kuhač” from Osijek; later it was joined to primary school “August Harambašić”, with the departments for piano, accordion, guitar and solfeggio, which operate today as well. In the same year she initiated the founding of the Mixed Choir of the Cultural Club (KUD) “Ma-tija Gubec” in Donji Miholjac, which qualitatively and successfully represented the town of Donji Miholjac in its numerous performances in the country and in the course of years regularly enhanced cultural events that were taking place in the town. The performances that won particular recognition were the ones at Republic Festival of Choirs in 1972 in Zadar, in 1974 in Cernik, as well as in Požega, Osijek, Hungary and elsewhere. While working as a teacher of music culture at grammar school, in 1975 she founded the grammar school choir, named Female Chamber Choir “Franjo Kuhač”, which had superior results at performances, especially in 1975 in Varaždin. Towards the end of her working life she conducted the Parish Choir “Sv. Cecilija”, which performed at various liturgical celebrations in Donji Miholjac, Osijek, Đakovo, Marianian sanctuaries “Máriagyűd” and Trsat near Rijeka. Today, Jelica Dimitrijević is in retirement and in the circle of her family, her husband Mirko, daughters Zrnka and Maja, grandson Ivan, granddaughter Ota, to whom she has passed on her love for music, she observes the events in Croatia, especially in Donji Miholjac and collects folklore-musical melography from the area of Donji Miholjac.

P.S. She died on 16th May 2010, aged 74.

At the funeral party to eternal rest of beloved wife, mother and grandmother Jelica, I thank, with due respect, to the citizens of Donji Miholjac who were in large number present at the funeral, to friends and Choir of “Sv. Cecilija” that, lead by nun Nikolina Nikolić and conductress Silvija Ježić – Knežević, accompanied the funeral service.

I thank for numerous telegrams of condolence, among which I would like to set apart the one from her generation of Osijek grammar school in 1955:

“Music veiled by memory and emotions does not die; Jelica lived and still lives with it, in you and us. In pitiful language of pain we sympathize with you.”

Stanislav and Zdenka Marijanović

Husband Mirko Dimitrijević

27


ELŐSZÓ

A Dráva folyó, a szent Mihael tmenplom, a „Négy miholjáci”, a báró Antal Péter Hilleprand de Prandau és grof Mailath László kastélyai, a diszkrét (alburétum) a zenei pa-vilyionnal, Auguszt Harambasity író és költő szülőháza, a búza mezők és a tölgyfa erdők, a történelem viharai melyek keletről és nyugatról, északról és délről fújtak a szlavón táj ismerőjét csak egy szelid városkára emlékeztetik – Donyi Miholyácra.

Amikor a kis parkban lévő zenepavilyonban ülük és az elmult időkről elmélkedek, városunk zene-életére gondolva a múltban, a letünt századokban, ekkor úgy tűnik megáll az idő, mintha hallanám a parasztduda hangját messziről, a furulyáéval és a tamburáéval ve-gyülve csengeni az ismert és kevésbé ismert zeneszerzők dalait, akik zenéjüket nemzedékről nemzedékre vitték át a mai napig.

Gyakran rendeztem hangversenyeket a Mailáth gróf kastélyának nagytermében, ahol a faragott tölgyfa borítású falak között az ornament üvegekkel diszitett kis kápolna mellett a nagy Pazar csillár ragyogásában és sok apró értékes részlet közepette kitűnik a zenei pódium és ekkor a csendben, némán elképzelem, hogy hangzottak el itt valaha a valcer ütemei a nagy mesterek Mozzart, Straus, Schoppin klasszikusok evergréen zenéje nyomán. Hogy az mily gyönyört válthatott ki akkor és képzeletemben ma is. Szeretném felhívni az olvasó figyelmét gondolkozzon el kissé a mi gazdag zenei multunkról.

Ismert tény az, hogy amikor egy személy fizikai vagy pszihikai megterheltség mi-att feszült helyzetbe kerül és ilyenkor zenét hallgatva terápia szerüen felfrissül, visszanyeri önbizalmát, erejét, nyugotságot érez.

Nem csak az emberek életében hanem az állatvilágban is hallatszik a dal, az ének. Énekel a rigó, búg a galamb, brummog a medve, kuruttyol a béka, bőg a szarvas, énekel a csalogány, csicsereg a vörösbegy, mind ők énekükkel csábítják párjukat a nászra fajuk fentartására.

Az emberi faj követi a madarak éneklését, az ablak alatt esti dalt ad kedvesének jó

28

éjt és szép álmokat kívánva, más alkalommal zenével kelt vidámságot, jó kedvet mutat ki, gyógyulást kiván vagy szomoruságot fejez ki, elégedetlenséget vagy ellenállást, határozott-ságot vagy zenés felvonulást szervez és ugyan úgy a templomi liturgiákban vesz részt a lelki nyugalom elérése céljából.

Múlnak az évek, századok, változnak a hangszerek és az emberek nemes érzelmeiket különböző hangszerekkel mutatják ki: dudával, furulyával, fuvolával, harmonikával, fishar-monikával, hegedűvel és mással, mi mindennel zenélt a zenész és használt sok féle hangszert a zongoráig és tovább a zene királynőjéig az elektromos orgonáig.

A monográfia egy részében szerettem volna serkenteni, bátoritani azokat a zenésze-ket, akik kijárták a mi zeneiskolánkat melyet én alapítottam Dónyi Miholyácon, különösen azokat akik tovább folytatták zenei képesítésüket a közép és felső zenei oktatásban és ma is professzionális szinten foglalkoznak zenével, de az amatőr zenészeket is és azokat akik csak hallgatják a zenét és élvezik, hogy legyenek tovább is fáklya hordozók a zeneművelés terén.

A monográfia egy bizonyos időt jelképez Dónyi Miholyác zenéjének fejlődésében.

29

JELICA DIMITRIJEVIC ÉLETRAJZA

„A zene iránti hajlam – Isten ajándékaAjándék és életút a szülőktől irányitvaAjándékozzunk hát.Repüljetek béke galambjaiVigyétek el a dalt a szlavón udvarokrólHad halják a Dráva folyó csobbanásaitEgészen a Horvát tengerig”


Jelica Dimitrijevic szül. Lebinac, 1936. 04. 24.-én született Dónyi Miholyácon, ahol elvégezte az általános képzést. Eszéken a gimnáziumot és a közép zeneiskolát a szóló éneklést, majd a felső pedagógiát Zágrábban, a zenekultúrát a szóló ének kar osztályán. A zenével való érintkezés még gyermekkorában történt, amikor szülei lehetővé tették, hogy zongorázni tanu-ljon az apáca nővéreknél a papi szent Kereszt plébánián Dónyi Miholyácon. Mint zenetanárnő kezdi pályafutását 1958.as évben az Anka Butorác Általános iskolában Eszéken, majd 1960-ban folytatta munkáját Dónyi Miholyácon az „Auguszt Harambasic” nevű Általános iskolában.

Egész életét a gyermekek zenekulturájának fejlesztésére szentelte, a zene megismerésére, zenés ötletek feltárására. Az A. Harambasic Általános iskola énekkarával minden rendezvényen fellépet a városban és különböző szemlén országszerte.

Említésre méltó fellépése a tambura és énekkarok szemléjén Varazsdon. Munkájáért több kitüntetést kapott Dónyi Miholyác várostól és községtől, az Eszék-Baranya járástól és a Horvát Köztársaság kórusainak 80. évfordulója alkalmából a st. Cecilia templom ének-korusa aranyozott plaketot adományozott neki.

Munkája során felfedezte a zenekultúra előbbi nyomait Dónyi Miholyácon és me-gkezdte az elemi zene-oktatás szervezsését, amely 1972/73. tanévben kezdte meg működését,

30

mint az eszéki Franjo Kuhac zeneiskola kultúrtagozata, melyhely később csatlakozott Dónyi Miholyác Általános iskola zongora, harmonika és gitár altagozata is a solfeggoval, ahogy ma is működik. Abban az évben kezdte megalapozni a Vegyes énekkart, felnőttek számára KUD „Matija Gubec” néven Dónyi Miholyácon, mellyel képviselte Dónyi Miholyác városát különböző sikeres fellépésekkel hazánkban és külfölön is, emelve a kultúrális rendezvények szintjét. Említésre méltó fellépések 1972-ben Zágrábban a Köztársasági fesztiválon, 1974-ben Cernikben majd Pozsegán, Eszéken, Magyarországon és másut.

Mivel mint zenetanár dolgozott az eszéki „Franjo Kuhac” gimnáziumban, megala-pította 1975-ben a NŐI kamara énekkart, amely átlagon felüli erdeményeket ért el, főleg Varazsdon. Munkaévei vége fele megszervezte a szent Cecilia templomi kórust, mellyel fellé-pet különböző templomi liturgiákon, ünnepségen Dónyi Miholyácon, Eszéken, Gyakovón, „Mária Gyűdön”, Mária ünnepségeken, valamint Trsaton Rijekában (Fiuméban). Ma Jelica Dimitrijevic nyugállományban van családja férje Mirkó, leányai Zrnka és Maja valamint unokái Iván és Ota körében, kikre átvitte a zene iránti szeretetet. Figyelemmel kíséri a zenei kulturális eseményeket Horvátországban, főleg Dónyi Miholyácon és gyűjti a zenei-folklor anyagot a környéken egy melográfia kiadásához.

P: S. Elhunyt 2010. Május 16.-én 74 éves korában.

Ezúttal fejezem ki hálámat és köszönetet mondok tisztelettel mindazoknak a Dónyi Miholyáci polgároknak akik nagy számban kísérték ki utolsó útjára drága feleségemet, anyát és nagymamát Jelicát, köszönet a sok barátnak a Szent Cecilia templomi kórus kiséretének Nikoline Nikolic apáca vezetése alatt és a karvezetőnek prof. Silvije Jezic-Knezevicnek. A nagyszámú részvétet kifejező távirat közül kiemelném az ő generációjáét az 1955-ös Eszéki gimnáziumét.

A zene emlékekkel és érzésekkel borítva nem hal meg Jelicával élt és él vele tovább bennunk az együttérzés fájdalmában.

Stanislav és Zdenka Marijanovic

Mirko Dimitrijevic a férj

31

A FEJEZETEK RÖVID TARTALMA„DÓNYI MIHOLYÁC VÁROS ZENÉJÉNEK MÚLTJA”

Jelica DimitrijevicElőszó és életrajz

1.Fejezet

Amikor városunk zenéjét tanulmányozzuk a múltban, kezdhetjük az 1537. évvel, amikor a törökök elfoglalták Európának nagy részét, így a mi területeink is, egészen Bécsig hatoltak ahol kudarcot szendvedtek. Ezekbn az években ismeretlen szerzőktől mint szájha-gyomány terjednek nemzedékről nemzedékre a népi szokások dal formájában, két vidám és két lazító dalt említenek, melyeket Húsvét napján énekeltek a templom előtt. Feljegyeztem őket és elneveztem négy miholyácinak:

Ivo Maru prosi na bunaru (Ivo Márát kikéri a kútnál)Falila se vita Jela (Dicsekedett a karcsú Ilona)Zenio se celavi muslija (Megnősült a kopasz muzulmán)Turci robe (Rabolnak a törökök)

A török uralom alatti felszabadulás után, IV. Károly császár földbirtokokat ado-ményozott hű harcosainak, így kapta báró Antal Péter Hilleprand von Prandau Valpót és Dónyi Miholyácot.

Hilleprand von Prandau birtoka két egyenlő részre oszlott 1831-ben a testvérek között. Károly kapta Dónyi Miholyácot, Gusztáv pedig Valpót.

Báró Antal Péter Hilleprand családjának nagy érdemei voltak a gazdasági élet fej-lődésében, de külön érdemei voltak Károly von Prandaunak a zenei élet fejlődésében, aki 1834-ben zeneiskolát nyitott és indított, orgonát szerzett be a szent Miháel arkangyal tem-plom számára, zenekart állított fel mely kastélyban és a templomban is muzsikált.

32

Franjo S. Kuhac 1875-ben lefordította horvát nyelvre az első zenei katekizmust és báró Gusztáv Hilleprand pl-nak szentelte.

Bíró Károly Prandau családjának uradalmát, Gusztáv leánya Stefánia örökölte, aki gróf Mailáth György felesége volt. 1903. Május 30.-án letette az új kastély építésének az alapkövet, melyet 1906-ban fejeztek be. Az új kastély építését magyar építészmérnök saját tervei szerint, angol tudor stílusban, Möller István vezette.

Zenei szemszögből tekintve, érdekes a nagy táncterem magas akusztikája. Gróf László idejében, de még ma is, ott rendezik meg zenei koncerteket, ismert zenészek lépnek fel a város Dónyi Miholyác kulturális intézményeinek szervezésében.

Dónyi Miholyác város Turista Egyesülete és a Horvát-Osztrák Német társaság együtt szervezték, és voltak a hordozói a kiemelkedő kulturális eseményeknek 2002 óta Dónyi Miholyácon. Nagyon jó kulturális kapcsolat volt az Ausztriai kulturális fórummal Zágrábból és az akkor igazgatóval Róbert Szucsics Úrrak, aki hozzájárult ahhoz, hogy fe-lléphetnek Dónyi Miholyácon híres zenészek a Gráci Zenei Intézményekből mint például Armin Egger és Oszkár Erich Hűtter. A Belga Királyi Zenekar „Broederkring” fellépése, a vegyes „Brevis” énekkar szereplése és sok más kulturális rendezvény szervezése valamint túrista filmek felvételei a külnböző programokból hozzájárultak a kulturális társadalmi élet gazdagításához egy újabb időben átszőve multunk nótáival, fejlesztve a polgári élet rurális tradicióit.

Az I. Fejezet ismerteti az énekkarok apalítását, minkáját és fellépéseit:1. Vegyes templomi kórus st. Cecilia 1929-tól máig.2. Tűzoltó zenekar – fúvos zene 1898-tól3. Horvát énekes társaság „Auguszt Harambasic” alapítva 1928-ban4. Vegyes énekkar „Matija Gubec” alapítva az 1972/73. tanévben. Az énekkar 1985-ben a

Szlavónia és Baranya XII. szemléjén Nova Gradiskan, kiérdemelte fellépését Zágrábban és Horvátország 10 legjobb Énekkarok helyezetét érte el.

5. Női kamara zenekar SKUD „Franjo Kuhac” (gimn.) 1973-ban

II. fejezet

Elkészítette Jelica Dimitrijevic1.Fokú általános zeneiskola alapítása az 1972-73-as tanévbenLeírja a zeneiskola alapítását, munkáját és fellépéseit lásd: Jelica Dimitrijevic, Muhamed Zubcevic és Nada Doseknal.Külön említésre méltó az 1984-es koncert megrendezése a gróf Mailáth László kastélyában a 150. évforduló alkalmából.

33

III. fejezet

Népdal – népzeneElkészítette: Jelica Dimitrijevic

Tartalma a miholyáciak 1937-ben a paraszt néptáncok bemutatóján Zágrábban. Nem szabad elfelejtenünk és külön kihangsúlyozni, hogy Franjo Ks. Kuhac volt az első népdal gyüjtő tájunkon, aki meg is zenésítettea népi énekeket, dalokat leírta, értékelte őket és meghatározta a melográfia feladatait.

Az én feljegyzéseim a népdalokkal kapcsolatban, tolfosztáskor történtek és más népi szokáskor házaknál: Garaiéknál, Rusánácéknál, Pulyicséknál, (Anka caricánál), Szlácsánácé-knál stb. Másut pl. Rakitovicán a Nikola Szklizovicséknál, st. Duradon, Csamagajevcin és más helyen.

Dónyi Miholyác „Osvit” moziterem 2010. Május 19.XXXIII. MMFHTG (33. Eszéki Tambura Zenekar Fesztivál) 6. Napja

Minden évben, minden Fesztiválon amikor Miholyácra indulunk, a mi Julie – Dula Njikosunk, Vera Svoboda a zenészek és zeneszerzők együtt kérdezik ugyanazt „Vajon a közönség között lesz-e a mi hű barátnőnk ismerősünk, a fesztiválok kedvelője Jelica Dimitrijevic tanárnő?”

És ott volt. Minden évben.

Idén senki semmit nem kérdezett. Az Ő széke az „Osvit” mozitermeben nem volt üres, csak valaki pár nappal ezelőtt csendes csengetjük, remegő húrjával, sárgán virágzó gyenge ágacskákkal áthel-yezte egy égi zeneterem nézőterébe.Takarja be Jelicánkat lágyan a meleg miholyáci föld!

Kruna Furst MedicAz eszéki Horvát Tambura Szövetség alelnöke

Na mađarski prevele: Ana Varga i Violeta Aralica

Ludwig van Beethoven, spomenik ispred glav-ne pošte u Bonnu, rođen 16. ili 17. XII. 1770. god. Beč, 26. III. 1827. god.

35

“MUZIKA – Otkrivenje više od sve nadarenosti i filozofije- oplemenjuje, usrećuje čovjeka i razvija u njemu ljubav ne samo prema lijepome, nego i prema zajednici.”

Ludwig van Beethoven

Svi povijesni utemeljeni dokumenti našega grada sežu od 1057. godine kada je sagra-đena Crkva sv. Mihaela Arkanđela po kojem je mjesto Donji Miholjac dobilo ime.

Kada proučavamo glazbu našega grada, zasigurno možemo krenuti od 1537. godine kada je započeo rat s Turcima. Od tih godina u našemu gradu prenose se usmenom predajom običaji kroz pjesme Jelen pase i Četiri miholjačke nepoznatoga autora, koje sam zabilježila 1963. godine. Glazba, tj. pjevanje u širem smislu sežu od 1057. godine jer se zasigurno za vrijeme cr-kvenih liturgijskih obreda primjenjivalo i pjevanje poznatih napjeva vezanih uz rođenje Isusa Krista, Sveta tri kralja te Uskrs.

U Panonskoj nizini nižu se stoljeća, vladari i narodi od Kelta, Avara, Franaka, hr-vatsko - ugarskih kraljeva iz dinastije Arpa-dovića pa sve do turskog osvajanja Slavonije, a kroz sve to vrijeme izmjenjuju se običaji i pjesme. U poznatom osvajačkom pohodu prema Beču, Turci osvajaju i Donji Miholjac.

I.

36

U samom Donjem Miholjcu osnivaju veću vojnu posadu, a mjesto naseljavaju turskim stanov-ništvom (oko trideset turskih kuća). Kako bi zadržao svoje pozicije, jedan manji dio seljačko-kmetskog stanovništva i feudalaca prilazi Turcima i prihvaća njihove običaje. U samoj Crkvi sv. Mihaela Arkanđela za vrijeme turskog vladanja postavljen je vojni starješina-dizdar po imenu Miholić. Iz poznatih je razloga u Slavoniji, a i u Donjem Miholjcu za vrijeme turske vladavine stanje bilo vrlo teško za sve „netursko“ stanovništvo. Dizale su se bune, organizirao se vojni otpor koji je predvodio poznati hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski u Szigetvaru.

Seljačko-kmetsko stanovništvo je iz protesta prema turskim osvajačima Donjeg Mi-holjca ispjevalo nekoliko protestnih pjesmica i veselih popjevki koje se usmenom predajom prenose sve do današnjih dana, a koje sam zabilježila i uglazbila 1963. godine uz angažman poznatog kompozitora Julija Njikoša. Pjesme sam nazvala Četiri miholjačke:

1. Ivo Maru prosi na bunaru2. Falila se vita Jela3. Ženio se ćelavi muslija4. Turci robe

Sve pjesme pripadaju tzv. pučkom pjevanju, a izvode se samo u Donjem Miholjcu na Uskrs, poslije velike mise. Mještani se hvataju u kolo i kružnim kretanjem dva koraka lijevo, dva koraka desno pjeva se a-cappella.

Protestne pjesme o Turcima nisu usmjerene na nacionalnu mržnju prema turskome stanovništvu, već izražavaju protest seljačko-kmetskog stanovništva prema lokalnim Turcima koji su u našem mjestu vladali kao osvajači.

Prilažem note i tekst :

37

Notni zapis i tekst pjesama Ivo Maru prosi na bunaru i Falila se vita Jela – zabilježila Jelica Dimitrijević

Tekst pjesme Turci robe - zabilježila Jelica Dimitrijević

38

Daljnji razvoj glazbe možemo proučavati na osnovu pretpostavki i relativnim za-ključcima, sve do poraza Turaka kod Beča i oslobađanja čitave Slavonije u kojoj je uspješno ratovao hrvatski ban Nikola Erdödy što je 11. kolovoza 1685. godine omogućilo kapetanu Gašparu Balogu oslobađanje Donjega Miholjca.

Poslije oslobađanja ovih krajeva od Turaka, kraljevska je komora pripojila područje grada Donjeg Miholjca Valpovačkom vlastelinstvu; car Karlo VI. darovao je posjed Antunu Petru Hilleprandu de Prandauu, potpredsjedniku i savjetniku Bečke komore, pod nazivom Valpovačko vlastelinstvo u čijem sastavu su bili gradovi Donji Miholjac i Valpovo s okolnim naseljima i zemljištem. U darovnici je naglašeno pravo nasljedstva na muške potomke, a ka-snije (1786. godine) pravo nasljedstva se proširuje i na ženske potomke. Obitelj Hilleprand de Prandau u Donjem Miholjcu 1818. godine gradi vlastelinske kuće i zgradu dvorca u ka-sno-baroknom stilu oko koje Ana Marija de Prandau rođ. Pejačević podiže i perivoj. Imanje Hilleprand de Prandau 1831. godine dijeli se na jednake dijelove, Donji Miholjac dobiva u vlasništvo Karlo, a Valpovo Gustav, sinovi Josipa Ignjaca i Ane Marije Hilleprand de Pran-dau. Josipovi sinovi nisu imali muških potomaka pa je tako vlastelinstvo Donjeg Miholjca naslijedila Gustavova kćer Štefanija udana za Đuru Mailatha, mađarskog državnog suca i osnivača mađarske akademije znanosti, koji je plemstvo dobio ženidbom za Štefaniju Hille-prand de Prandau.

Obitelj baruna Antuna Petra Hillepranda de Prandaua imala je velike zasluge za ra-zvoj gospodarstva i društveni razvoj, a posebno razvoj glazbe. Karlo de Prandau 1834. godine

Dvorci Prandau (1818.godine) i Mailath (1903. – 1906. godine)

39

pokreće i otvara glazbenu školu koja je bila među prvima u Hrvatskoj (zagrebačka 1788. godine, osječka 1831.godine) prema pisanju poznatog muzikologa, pedagoga i kompozitora Branka Rakijaša; objavljeno u Zagrebu 1974. godine u knjizi „Franjo Ks. Kuhač - život i rad“.

Jesen u perivoju

Posvete Branka Rakijaša Jelici Dimitrijević

40

Branko Rakijaš: „Franjo Ks. Kuhač - život i rad“ Karlo Prandau (str. 49)

„Pokretač muzičkog života u tome dijelu Slavonije bio je Karlo Prandau rodom iz Valpova. Muziku je počeo učiti u Osijeku kod Mirka Turanyja. Kasnije je nastavio u Pečuhu. Prandau je dobro izučio zanat, osobito je bio vrstan pijanist. Završio je pravo, ali se posve posvetio muzici, a kao dobar organizator, mnogo je učinio i za ovaj kraj. To se vidi u tome što je Prandau oko sebe skupljao glazbenike cijeloga onog područja, naročito iz Osijeka i Pečuha, osnovao u Valpovu kvintet, bio inicijator muzičke škole u Donjem Miholjcu itd. Iako je svoj život više preživio u Pečuhu i Beču, ipak je njegov utjecaj u cijelome tome kraju bio vrlo jak, i sve što se odnosi na stvaranje muzičke kulture tadašnjeg građanskog društva u Slavoniji, vezano je za Prandauovo ime. Čak bi se moglo reći da je i narodna muzika sa svojim izvođačima, sviračima i pjevačima bila zastupljena i uključena u kulturno-umjetnički život ove sredine, zahvaljujući baš barunu Karlu Prandauu.

Kuhač o Prandauu piše neobično toplo, vidi se da ga vežu uspomene iz djetinjstva za cijeli taj kraj, on u Künstlerbaronu vidi velikog čovjeka. Žao mu je da nije više bio vezan za naš ilirski pokret. „Za hrvatsku narodnu glazbu nije Karlo Prandau mnogo učinio, ali tomu su krivi oni koji ga nisu znali povući u ilirsko kolo te ga pridobiti za našu stvar“, kaže na kraju Kuhač.

Iz popisa kompozicija vidi se da je Prandau zapravo više radio prerade tuđih kompozicija, najčešće za trio (violinu, violu i violončelo; violinu, harmonij i klavir; violu, harmonij i klavir) i kvintet (obou, klarinet i dva roga i klavir). Na kraju valja napome-nuti da je Prandau prvi izumio harmonij (fisharmoniku). Svoje je kompozicije tiskao kod Diabelija u Beču. Povremeno je pisao u duhu naše narodne glazbe, ali najčešće u stilu mađarskih cigana.“

Školovanje Franje Ks. Kuhača (1848. – 1858.) (str. 11) „U ono je vrijeme bio običaj da uči-teljski pripravnici budu najprije pod men-torstvom nekog od poznatih učitelja. Tako je Kuhač otišao u Donji Miholjac gdje je djelovao Joseph Beck (1803.-1871.), učitelj Glavne škole i poznati orguljaš. Vjerojatno

Glazbenik Karlo barun Prandau rođ. 1792. god. u Valpovu.“Čovjek vrijedi onoliko koliko je občem boljitku privriedio”

41

je Kuhač u Donji Miholjac stigao u drugom polugodištu školske 1847./48. godine. Si-gurno je, međutim, da je još od 1849. godine bio tamo. Budući da su, u izvjesnom smislu, Osijek, Valpovo i Donji Miholjac bili grado-vi gdje su živjeli baruni Prandaui, razumljivo je da budući učitelji nisu trebali ići dalje jer su pedagoško i muzičko obrazovanje mogli postići u svome kraju. Osim toga, u blizini je i grad Pečuh koji je u ono doba bio poznati kulturni centar.

Zaslugom baruna Prandaua trivijal-na je narodna škola 1830. godine prerasla u glavnu, tako da je u njenom sastavu od 1834. godine postojala i muzička škola. Nastavni plan muzičke škole obuhvaćao je duhačke instrumente: flautu, klarinet, fagot, rog i trubu. Barun Karlo Prandau je težio da se u školi obrazuju budući instrumentalisti za njegov dvorski orkestar koji bi još svirao u crkvi i na zabavama. Ali, tu su se odgajali i budući učitelji i orguljaši. Franjo Ks. Kuhač je kod Josepha Becka učio violinu, klavir, or-gulje i harmoniju. Budući da učiteljski tečaj u Donjem Miholjcu nije bio zvanično priznat, učiteljski su kandidati morali ispit polagati na drugom mjestu.

Kada je i pod kojim okolnostima prestala s radom Glazbena škola, danas možemo donositi samo relativne zaključke kao što su: smrt gospodina Josepha Becka, odlaskom Karla Prandaua u Beč nakon neprežaljene smrti mlade mu supruge (Maria Therezia de Prandau), odlaskom Kuhača ili manjim brojem upisa učenika koji su u muzičkoj školi imali samo po-duku, a ispite davali u drugim muzičkim učilištima.“ Franjo Ks. Kuhač, skladatelj, teoretičar glazbe i glazbeni kritičar, utemeljitelj su-vremene hrvatske znanosti o glazbi. U zbirci „Južnoslavenske narodne popjevke“ objavio je 1600 popjevki od kojih je 11 iz Donjeg Miholjca.

Ovom prilikom naznačila sam 11 miholjačkih iz Donjeg Miholjca :Dikina kabanica( br.445), Poskočica (br.1083), Razložba (br. 1218), Tuga za dragom (br. 598), Oproštaj s mladošću (br. 240), Žena KÖ Lera (br. 249), Ista pjesma (br.742), Kad se vijenac plete (br. 1217), Gajdaševa poskočica (br. 1248), Pitanje i odgovor (br. 1255), Napitnica (br. 1295).

Franjo Ks. Kuhač

42

Kada Branko Rakijaš u svojoj monografiji piše o Franji Ks. Kuhaču i opisuje knjigu „Katekizam glasbe“ J. C. Lobea, izdvojila bih sljedeće:

- prvo izdanje knjige „Katekizam glasbe“ J. C. Lobea izašlo je u Zagrebu 1875. god. u na-kladi Dragutina Albrechta i posvećeno je barunu Gustavu Hilleprandu de Prandauu,

- prvi „Katekizam glasbe“ J. C. Lobea preveo je s njemačkog i opaskama razjasnio Fra-njo Ks. Kuhač.

Za povijest opće kulture, a posebno razvoj glazbe u našem gradu, najveće zasluge mo-žemo pripisati porodici baruna Antuna Petra Hillepranda de Prandaua iz koje izdvajamo Karla Prandaua: njegove zasluge za glazbu našega grada nedovoljno su popularizirane i obznanjene. Iz ostavštine porodice Prandau u muzeju Slavonije u Osijeku, objavljene povijesne dokumentacije od cijenjenoga profesora, kompozitora i glazbenoga pedagoga Branka Ra-kijaša te mojih sabranih činjenica želim valorizirati glazbeni život baruna Karla Prandaua i naznačiti neke glavne od njih.

- Rođen je 1792. godine u Valpovu, a u Osijeku stječe glazbeno obrazovanje.- Svoje nauke nastavlja u Požunu kao pravnik, ali i dalje se bavi glazbom kod vrlo vješta

i omiljena učitelja glazbe Kleina.- Godine 1782. nabavlja prve orgulje za Crkvu sv. Mihaela Arkanđela u Donjem Miholjcu.

Ploča zadušnica Mariji Tereziji Prandau u Crkvi sv. Mihaela Arkanđela pored krstionice

Franjo Ks. Kuhač: „Valpovo i njegovi gospodari“Naslovnica knjige „Katekizam glasbe“ J. C. Lobea – prijevod Franje Ks. Kuhača

43

- Osniva orkestar s kojim izvodi koncerte u dvorcu, župnoj crkvi i na zabavama.- 1834. godine pokreće i otvara glazbenu školu.- Izumio je harmonij (fisharmoniku).- Pokreće niz kulturnih zbivanja, gradi vlastelinske kuće.

Rano preminuloj supruzi Mariji Tereziji de Prandau (preminula u 33. godini života) u Crkvi sv. Mihaela Arkanđela u Donjem Miholjcu postavlja spomen-ploču zadušnicu.

U knjizi Franje Ks. Kuhača „Valpovo i njegovi gospodari“ detaljno i temeljito opisao je život i rad obitelji baruna Antuna Petra Hillepranda de Prandaua. Od dodatka prezimenu de Prandau, grba, zasluge i položaja u Beču i kod cara Franje Josipa I. te do njegovog dolaska u Slavoniju, Valpovo i Donji Miholjac.

Naročito je opisan život Antunovog sina Karla; od rođenja (školovanje, glazbeno usavršavanje, komponiranje i izvođenje glazbe, njegova ženidba, izum fisharmonike, barunov život u Osijeku, Valpovu, Donjem Miholjcu, Požunu, Pečuhu, Beču, Budimpešti i drugdje) pa sve do njegove smrti i sahrane. U knjizi su njegova glazbena stvaranja sažeta u 63 velika dijela.

44

Posveta Franje Ks. Kuhača barunu Gustavu Hilleprandu de Prandauu

45

Posveta Franje Ks. Kuhača barunu Gustavu Hilleprandu de Prandauu

Predgovor Franje Ks. Kuhača prijevodu knjige „Katekizam glasbe“ J. C. Lobea

46

Predgovor Franje Ks. Kuhača prijevodu knjige „Katekizam glasbe“ J. C. Lobea

47

Miholjački bal 2007. godine (na fotografiji violinist Ioan Pauna i Igor Valeri)

48

Vlastelinstvo obitelji baruna Karla Prandaua naslijedila je Gustavova kćer Šte-fanija udana za Đuru Mailatha. Porodica Mailath ima presudan značaj za sve napred-ne i razvojne događaje u Donjem Miholjcu i njegovoj okolici pa tako i za razvoj glazbe. Barunica Štefanija Mailath rođ. Prandau polaže 30. svibnja 1903. kamen temeljac za izgradnju novog dvorca koji je bio dovršen 1906. godine. Novi je dvorac s velikom po-zornošću gradio mađarski arhitekt Istvan Muller u engleskom stilu tudor te je pred-stavljao veliko zdanje s pedesetak prostorija površine cca 3500 m2.

S glazbenog gledišta zanimljiva je velika plesna dvorana s posebnim prostorom za glazbenike. Danas možemo sa sigurnošću tvrditi da je arhitekt dobio prave naputke od poznavatelja glazbene akustike. Dvorana daje vrlo visoku akustičnost prilikom muzi-ciranja jer se muzički tonovi „čisto“ čuju, nema odzvanjanja zvuka, baš se čuje onako kako glazbenik izvodi.

Barun Gustav Hilleprand de Prandau

Miholjački bal 2007. godine

49

U organizaciji Turističke zajednice grada Donjeg Miholjca održan je Miholjački bal 2007.

Glazbenom muziciranju i slušanju glazbe u prirodi maloga parka u centru Grada (danas Park Matice hrvatske) pridonio je dr. Alfred Roscher izgradivši 1923. godine glaz-beni paviljon povodom 30. obljetnice Narodne čitaonice Donjeg Miholjca te je prigodom otvaranja glazbenog paviljona rekao:

„Odlučio sam ja kao Miholjčan, kao dijete ove grude u svojstvu predsjednika čitaonice da na vidljiv način dodam oduška mojem veselju pa sam podupren materijalnom potporom Podravine d.d. sagradio ovaj glazbeni paviljon. Sagradio sam glazbeni paviljon, jer je glazba ona sveta nit društvenosti, koja zamijeni mnoge gorke časove, jer je glazba ono sveto dijete Božanstva, koje nam upotpunjuje sreću i radost. Društvenost bez glazbe jeste sreća bez sunca.Dragi moji Miholjčani! Evo, predajem Vam ovim časom na vječitu uporabu ovaj glazbeni pavi-ljon, nek’ isti bude na ures mjesta, neka služi Vama, Vašoj djeci i unučadi.....“

Prestankom rada glazbene škole (osnovane 1834.godine) nije prestao interes gra-đana Donjeg Miholjca za podukom glazbe te su se uvijek pojavljivale nadarene i vrijedne osobe da tu plemenitu vještinu kroz razne vidove podučavanja prenose na mlađe generacije zainteresirane za glazbeno obrazovanje.

Otvaranje Glazbenog paviljona 1923.

50

Koncerti u velikoj dvorani dvorca Mailath u novije doba

Turistička zajednica grada Donjeg Miholjca i Hrvatsko-austrijsko njemačko druš-tvo Donji Miholjac su od 2002. godine u gradu Donjem Miholjcu bili nositelji značajnijih kulturnih događanja. Vrlo dobra kulturna suradnja s Austrijskim kulturnim forumom Za-greb i tadašnjim ravnateljem Robertom Szucsicsom pridonijela je tome da su u Donjem Mi-holjcu nastupali eminentni glazbenici s Instituta za glazbu iz Graza, poput Armina Eggera i Oskara Ericha Hüttera. Organizacijom nastupa kraljevskog belgijskog ansambla „Broe-derkring“, Pjevačkog mješovitog zbora „Brevis“ i organizacijom drugih kulturnih događanja kao što su snimanja kulturno – turističkih emisija o gradu i njegovoj okolici, pridonijelo se obogaćivanju kulturnoga života društvene zajednice na način da se novo vrijeme protkalo notama prošlosti te građanskom i ruralnom tradicijom življenja.

„Zahvala za potporu u radu Turističke zajednice svim građanima koji su pomogli i sudjelovali u velikim kulturnim projektima te na taj način dali svoj doprinos očuvanju kulturne baštine grada Donjeg Miholjca.“

Melia Vidaković

Najava koncerta Armina Eggera i Oskara Ericha Hüttera

Progam koncerta Armina Eggera i Oskara Ericha Hüttera

51

Armin Egger i Erich Oskar Hütter

Armin Egger i Erich Oskar Hütter

52

Pozivnica za Miholjački bal

53

Miholjački bal 2007. god. (na fotografiji plesna skupina „Feniks“ Osijek)

Koncert belgijskog kraljevskog ansambla „Broederkring“

54

Ženski vokalni ansambl „Brevis“ Osijek u kojem pjeva Donjomiholjčanka Nina Kamenić

Ivan Karša, glasovir

55

Donji Miholjac – pogled na crkvu s južne strane iz 1912. godine

56

Crkveni mješoviti zbor „Sv. Cecilija“ (1929. – 2009.)

Preteča crkvenom mješovitom pjevačkom zboru „Sv. Cecilija“ bile su milosrdne se-stre Sv. Križa, koje su 1. rujna 1899. godine započele s učiteljskim radom u djevojačkoj školi. Zasigurno da se na školi davala poduka iz glazbe, posebno iz klavira-glasovira sa solfeggiom. Davanje poduke iz klavira provodi se do današnjih dana. Kao učenici osnovne škole, roditelji su mi 1947. godine omogućili poduku iz klavira kod sestara Sv. Križa, koju su provodile sestra Đurđenka Merli i sestra Stela Herceg.

Crkveni mješoviti pjevački zbor osnovan je u proljeće 1929. godine inicijativom prof. Josipa Zalara, tadašnjeg orguljaša pri župnoj crkvi, i dozvolom vlč. Ivana Vajde, tadaš-njega upravitelja župe.

Na svetkovinu Tijelova 4. lipnja 1931. godine zbor je upriličio svoj prvi koncert, što je ujedno bio i prvi koncert sakralne glazbe u Donjem Miholjcu.

57

Naja

va ko

ncert

a crk

veno

g pjev

ačko

g zbo

ra

Najava glazbene priredbe u organizaciji Hrvatskog Cecilijinog društva

58

Najava glazbene priredbe u organizaciji Hrvatskog Cecilijinog društva

59

60

U razdoblju od 1934. do 1945. godine zbor djeluje u sastavu Hrvatskog Cecilijinog druš-tva Zagreb Podružnice Donji Miholjac. Početkom 1936. godine biskup A. Akšamović odobrava pristupanje zbora Cecilijinom društvu te njegovo djelovanje kao takvog pri Župi sv. Mihaela Ar-kanđela Donji Miholjac.

Godine 1942. godine društvo napušta njegov suosnivač i prvi zborovođa Josip Zalar. Iste je godine za njegova nasljednika imenovan prof. Ignacije Mandić koji službu zborovođe – orgu-ljaša uspješno vrši do sredine 1945. godine. Odlaskom prof. Ignacija Mandića, na poziv župnika Ivana Vajde, službu zborovođe – orguljaša od 14. listopada 1945. godine preuzimaju sestre redov-ničke družbe Sv. Križa, koju uspješno vrše sve do današnjih dana.

Ukinućem crkvenih pokreta, a s njima i Cecilijinog društva krajem 1945. godine, Cecili-jino društvo u Donjem Miholjcu se krajem siječnja 1946. godine ponovno reorganizira u crkveni mješoviti pjevački zbor „Sveta Cecilija“, a njegovo daljnje vodstvo povjereno je sestrama Sv. Križa.

Godine 1989. uvodi se služba dirigenta zbora na inicijativu tadašnjeg zborovođes. Jelke Ileš. Prvi dirigent zbora bila je prof. Jelica Dimitrijević koja svoju službu u zboru vrši do 2001. godine kada službu dirigenta na poziv zborovođe s. Mirele Štraub preuzima prof. Silvija Ježić-Knežević.

Zbor kroz svojih 80 godina djelovanja uspješno provodi svoj glavni cilj i svrhu svoga osnutka; njegovanja i očuvanja crkvene glazbene baštine (gregorijanskog korala, polifonije, mono-fonije i crkvene pučke pjesme) pridonoseći tako ljepoti i bogatstvu liturgije u svojoj župi i gradu. Aktivno sudjeluje u životu svoje župne zajednice prateći sva liturgijska slavlja tijekom cijele godi-ne.

Uz redovita sudjelovanja na svim liturgijskim slavljima, zbor u svome dosadašnjem radu bilježi i izvanliturgijske aktivnosti kao što su koncerti povodom Blagdana sv. Cecilije, božićni kon-certi i koncerti koji se održavaju u humanitarne svrhe. Uz spomenute aktivnosti u župi, zbor u svom dosadašnjem radu bilježi sudjelovanja na liturgijskim slavljima i nastupe izvan svoje župe kao što su bili: Zagreb, Rijeka-Trsat, Marija Bistrica, Osijek, Đakovo, Valpovo, Vukovar, Sikirevci, Marijanci, Viljevo, Baranjsko Petrovo Selo, Orahovica, Slatina, Rakitovica, Ilača, Maria Gyud i Harkany –Mađarska. Zasigurno najveći događaj za zbor koji će zlatnim slovima ostati trajno zapi-san bilo je njegovo sudjelovanje u „Velikom zboru“ na misi s papom Ivanom Pavlom II. u Osijeku 7. lipnja 2003. godine. Kroz ovih 80 godina zbor je u prosjeku brojao 40 članova.

U godini obilježavanja svoga jubileja (2009.) pod vodstvom s. Nikoline Nikolić i dirigen-tice zbora prof. Silvije Ježić-Knežević zbor broji 44 člana. Uz veliku podršku i potporu župnika preč. Antuna Drenjančevića, župljana i prijatelja, zbor nastavlja sa svojim kontinuiranim radom i djelovanjem pri župi i gradu Donjem Miholjcu.

Iz kronike zbora

61

Popis zborovođa-orguljaša od 1929. godine

Rb Ime i prezime godina službovanja

1. Prof. Josip Zalar, ( 1929. – 1942.) suosnivač i prvi zborovođa2. Prof. Ignacije Mandić (1942. – 1945.)3. s. Đurđenka Merli (1945. – 1947.)4. s. Snježana Radić ( 1947. - 1948.)5. s. Stella Herceg ( 1948. - 1951.)6. s. Engelfrida Stein ( 1951. - 1953.)7. s. Radomira Medven (1953.)8. s. Zorislava Đambić ( 1953. - 1958.)9. s. Snježana Radić (1958. - 1965.)10. s. Henrijeta Vaupotič (1965. - 1970.)11. s. Bernardeta Mihaljević (1970. – 1975.)12. s. Jelka Ileš (1975. – 1991.)13. s. Jasenka Ćute (1991. – 1992.)14. s. Agnezija Juretić (1992. – 1996.)15. s. Kristijana Kolić (1996. – 1999.)16. s. Rozelina Ribinski (1999. – 2000.)17. s. Nivija Batrac (2000. – 2001.)18. s. Mirela Štraub (2001. – 2006.)19. s. Nikolina Nikolić (2006. - )

Popis dirigenata od 1989. godine

Rb Ime i prezime godina službovanja1. Prof. Jelica Dimitrijević (1989. - 2001.)2. Prof. Silvija Ježić-Knežević (2001. - )

Izdaje: Župa sv. Mihaela Arkanđela Donji Miholjac

Za izdavača: Antun Drenjančević, župnik i dekan

Tekst napisao: Tomislav Falamić

62

Kapelan iznad prvog reda

Redovi su od gore prema dolje:

Prvi red s lijeva na desno, muškarci ;Vlado Matušin, Darko Samardžić, Darko-Josip Kopić, Josip Brkić, Alen Štefan, Krunoslav Zvo-narić

Drugi red s lijeva na desno, muškarci;Mihael Kopić, Ljubo Šarić, Stjepan Bockovac, Miroslav Rakitovac, Dario Kustura, Zlatko Rodić, Saša Putilin

Treći red s lijeva na desno, žene;Melanija Kopić (čitač), Blanka Puljić, Vera Bakota, Mira Pintarić, Ivanka Miočić

Četvrti red s lijeva na desno, žene ; Silvija Ježić, Marija Drljanac, Veronika Kovač, Marina Dubro-vić, Barbara Katančić, Verica Rodić, Jadranka Ivanišić, Katarina Vitković, Dubravka Bašić, Ivana Levanić, Nives Vidaković

Peti red s lijeva na desno ;Antun Drenjančević (župnik), Danijela Golinac, Silvija Franjković, Sandra Hanzl, Marija Hencl, Marija Mikić, Jelica Dimitrijević (dirigent), Katica Zvonarić, Anica Đebić, Ana Kovačević, Kata Jagodić, sestra Kristijana (orguljaška pratnja).

Crkveni zbor „Sv. Cecilija“

63

Koncert crkvenog mješovitog pjevačkog zbora „Sv. Cecilija“ u dvorcu Mailath

Koncert crkvenog zbora „Sv. Cecilija“ u Crkvi sv. Mihaela 1995. god.

64

Crkveni zborovi Đakovačko-srijemske biskupije na nastupu u Đakovu

Crkveni zbor „Sv. Cecilija“

65

Posebno sam sretna i zadovoljna da je nakon moga prestanka vođenja zbora 2001. godine vođenje zbora preuzela i nastavila mlada osoba (moja bivša učenica koju sam usmje-rila kao nadarenu za profesionalnu glazbu), danas prof. Silvija Ježić-Knežević.

Prilikom završnog koncerta crkvenoga zbora „Sv. Cecilija“, župnik Antun Dre-njančević zahvalio je pjevačima na sudjelovanju u liturgijskim svečanostima i tom prili-kom izjavio: „Glazba je umjetnost na kojoj se za razliku od drugih umjetnosti možemo izraziti još bolje i dalje, još više, a Bogu reći hvala preko glazbe“.

Antun Drenjančević, župnik i dekanDonji Miholjac, 20. studenoga 2005.god.

Crkva sv. Mihaela Arkanđela

Orgulje

Najstariji glazbeni instrument u Donjem Miholjcu su orgulje u Crkvi sv. Mihaela Arkanđela.

Prema crkvenim arhivskim dokumentima i zapisima postoje različiti podatci o or-guljama. Prve orgulje s pet registara spominju se 1782. godine. Orgulje s deset registara darovao je Župnoj crkvi 20. srpnja 1805. godine barun Josip Ignac Hilleprand a Prandau.

66

Prema izjavi umirovljenog i pokojnog župnika Ivana Vajde, orgulje su izrađene u Pečuhu (Mákavu 37), nabavio ih je u Beču barun Josip-Ignac Prandau, ljubitelj glazbe, a dovezene su u Donji Miholjac Dunavom i Dravom. Na unutarnjoj strani kućišta je pečat s natpisom.

Orgulje u Crkvi sv. Mihaela u Donjem Miholjcu

Današnje orgulje u Crkvi sv. Mihaela Arkanđela u Donjem Miholjcu izrađene su oko 1852. godine, imaju 18 registara, dva manuala i jedno pedalo. Pretpostavka je da je or-gulje darovao Karlo Prandau 1852. godine.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zaštitu kulturne baštine rje-šenjem od 8. studenog 2005. godine proglašava ih kulturnim dobrom i upisuje ih u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Tijekom proteklih godina orgulje su nekoliko puta obnavljane. Na orguljama je dugo godina svirao prof. Josip Zalar i priredio prvi koncert na svetkovinu Tijelova 4. lipnja 1931. godine. Tijekom 1964. godine u orgulje je ugrađen elektromotor za punjenje mjeha zrakom. Pret-hodne orgulje punile su se zrakom, fizičkim pritiskom na mjeh.

Orgulje spadaju u najstarije instrumente i smatramo ih kraljicom instrumenata. Svjetske glasovite orgulje nalaze se u katedrali u gradu Winchesteru (Engleska). Godine 1660. započela je gradnja suvremenijih orgulja i stvarana su prava orguljaška djela kao što su npr. djela Johana Sebastiana Bacha i dr.

67

Svirale orgulja u Crkvi sv. Mihaela u Donjem Miholjcu

Oltar Župne crkve sv. Mihaela, snimljeno 2010. god.

68

Zahvala crkvenom mješovitom pjevačkom zboru „Sv. Cecilija“ i prečasnom Antunu Drenjančeviću, župniku i dekanu Župe sv. Mihaela Arkanđela, Donji Miholjac

Nakon obilježavanja jubileja 80 godina djelovanja i rada crkvenog mješovitog pjevačkog zbora svečanom liturgijom i zajedničkim koncertom svih članova zbora, uručena mi je kao bivšoj dirigentici zbora ZAHVALNICA izrađena u zlatovezu. Tom sam prigodom bila iznenađena tako velikom pažnjom, uzbuđena i sretna, ali radi svojih zdravstvenih problema nisam bila u mogućnosti vama svima izravno zahvaliti.

Ta zahvalnica mi je do sada jedno od najvećih priznanja i svakako mome srcu i najdraža te vam ovom prilikom zahvaljujem i obraćam se s nekoliko riječi.

Moje upoznavanje s glazbom započelo je u ranom djetinjstvu upravo zahvaljujući časnim sestrama Sv. Križa ove župe. Kad sam bila osmogodišnja djevojčica, moji su roditelji zamolili časne sestre pri župnom dvoru da me prime na poduku klavira. One su odmah prepoznale moj talent za glazbu te su me godinama podučavale časne sestre Đurđenka Merli i Stela Herceg.

U to je vrijeme u Donjem Miholjcu jedini klavir bio u župnom dvoru, a stručne osobe koje su mogle podučavati bile su časne sestre. Na poduku sam odlazila dva do tri puta tjedno. Tada nisam niti pomišljala da ću jednoga dana baš ja postati prva dirigentica crkvenog zbora „Sv. Cecilija“.

Kada me 1989. godine časna sestra Jelka Ileš pozvala kao nastavnicu glazbe i voditeljicu Glazbene škole da dirigiram crkvenom zboru „Sv. Cecilija“, bez razmišljanja i s radošću sam odmah prihvatila poziv. Na taj sam način željela zahvaliti i odužiti se časnim sestrama Sv. Križa na prvim podukama klavira i solfeggia, iako ta zahvalnost i obveza u meni ostaje trajno jer su baš časne sestre ove župe bile među prvim poslanicima u izboru moga životnog puta posvećenog glazbi.

Za moj dugogodišnji rad sa zborom u kojem sam uživala, zahvaljujem na svesrdnoj podršci župniku i dekanu prečasnom Antunu Drenjančeviću, časnim sestrama Jelki Ileš, Jasenki Čute, Agneziji Juretić, Kristijani Kolić, Rozelini Ribinski, Neviji Batovac i Mireli Štraub.

Posebno mi je drago da je nakon mene dirigiranje preuzela prof. Silvija Ježić-Knežević, moja bivša učenica, jer sam odavno znala da je vrijedilo prodati „fiću“ njenih roditelja da bi njoj kupili klavir, a na što sam ih ja nagovorila. Znam da Silvija ulaže puno truda i slobodnog vremena koje sigurno manjka njezinoj obitelji, kao što je i mojoj, ali sav trud se vraća kroz uspjeh, sreću i zadovoljstvo u radu.

Svakako zahvaljujem i svim pjevačima crkvenoga zbora „Sv. Cecilija“, koji su se redovi-tim dolaskom na probe također odricali svoga slobodnog vremena, s velikom pažnjom pristupali probama zbora kako bi što kvalitetnije izvodili liturgijske svečanosti i pridonijeli ugledu naše Crkve sv. Mihaela Arkanđela.

Orkestar DVD-a iz 1910.godine

69

Vaš uspjeh i moje je zadovoljstvo! Želim vam da i ubuduće po vodstvom dirigentice prof.Silvije Ježić-Knežević i časne sestre Nikoline pružate pravi liturgijski užitak našim vjernim građanima. Neka dragi Bog i sv. Cecilija, zaštitnica i zagovornica glazbenika, čuva vas i vaše obitelji!

Donji Miholjac, 23. studenoga 2009.

Vaša dirigentica Jelica Dimitrijević

Vatrogasna glazba – puhačka škola glazbe

Nakon velikog požara na vlastelinstvu grofa Mailatha, 15. svibnja 1887. godine osno-vano je vatrogasno društvo, a u njegovom sastavu 5. svibnja 1898. godine ustrojena je vatrogasna glazba. Za kapelnika je imenovan Florijan Poško, a Emil Lahovski za nadzornika glazbe. Također je odlučeno da se otvori glazbena škola u koju su se upisivali dječaci u starosti od 12 do 15 godina. Škola je davala poduku iz puhačkih instrumenata, ali nije izdavala svjedodžbe.

70

3. svibnja 1903. godine upisano je u školu 15 dječaka predvođenih kapelnikom Antunom Weissom.

Tijekom godina pa sve do današnjih dana orkestar DVD-a je koncertirao na svim važnijim prigodama, od dočeka važnih uzvanika do zabavno plesnih koncerata kako u samo-me gradu, tako i izvan grada Donjega Miholjca, uz stručno vođenje kapelnika glazbe kao što su bili: prof. Josip Zalar, Stjepan Minarek, Josip Nikolić - Baja, Tihomir Dumančić, Darko Nikolić i drugi.

Orkestar DVD-a s nastupa u Varaždinu 1984. godine

71

Hrvatsko pjevačko društvo „August Harambašić“

Ime mješovitom pjevačkom zboru odabrano je po poznatom hrvatskom pjesniku Augustu Harambašiću, a da-nas njegovo ime nosi donjomiholjačka osnovna škola.

U Donjem Miholjcu je 1861. godine rođen hrvatski pjesnik August Harambašić koji u svojim pjesmama govo-ri o oslobađanju hrvatskoga naroda. Bio je vođa pravaškoga pokreta. Umro je u Stenjevcu 1911. godine.

Zahvaljujući vrijednim sakupljačima i čuvarima sta-rina u našemu gradu, došla sam do pozivnice s kuvertom upućene Društvu hrvatskog sokola u Donjem Miholjcu. Prije 80-tak godina, točnije 15. studenog 1928. godine, upućen je poziv svim zainteresira-nima da dođu na audiciju s ciljem osnutka pjevačkog društva i mješovitog zbora. Poziv je potpisao zborovođa Kocijan.

KUVERTA upućena Hrvatskom sokolu u Donjem Miholjcu za osnutak i audiciju pjevača

72

Pozivnica za koncert Hrvatskog pjevačkog društva “Harambašić“ Donji Miholjac

Program koncerta Hrvatskog pjevačkog društva „Harambašić“

73

Poziv za osnutak pjevačkog društva i mješovitog zbora

Fotografija 1. Hrvatsko pjevačko društvo iz 1928. godine

74

Budući da nemam podatke o svim imenima članova Hrvatskog pjevačkog društva „Au-gust Harambašić“ na slici, pišem imena članova prepoznatih od strane gđe Vlade Geyer.

1. red s lijeva na desno; 4. – dr. Majcan 2. red s lijeva na desno; 4. – Bogomil Margold5. – Zora Margold8. - Zlata Nikles

3. red s lijeva na desno;6. – Adam Pfeifer7. – Dragan Deanović9. – Gašparac12. – Stjepan Kiš

4. red s lijeva na desno (sjedeći);1. – Soudil Eduard – apotekar2. - Mirko Dimitrijević, stariji4. – Slavko Margold5. – Viktor Sokol

Fotografija 2. Hrvatsko pjevačko društvo „August Harambašić“ iz 1829. godine:

2. red s lijeva na desno:ŽENE4. Vilma Junek7. Mara Maroslavac (Šisl)

MUŠKARCI2. Stjepan Kiš4. Ing. Vizek7. Dr. Majcan11. Slavko Margold13. Bogumil Margold

75

Fotografija br. 2: Hrvatsko pjevačko društvo „August Harambašić“ iz 1928. godine

Kakva su to bila vremena političkih previranja, najbolje se može razumjeti s naslov-ne strane pozivnice društva za nastupni koncert iz teksta :

„ Sada već nije vrijeme barbarstva,potrebna nije surova moć,

sada je doba svjetlog carstva,sad ćemo k cilju prosvjetom doć’.“

August Harambašić

Kulturno-umjetničko društvo „Matija Gubec“

Iz nekih starih zapisa saznaje se da je postojalo gospojinsko pjevačko društvo (nema dokumenata kada je osnovano, a ni kada je prestalo s radom, kao ni ime zborovođe). Pjevač-ko gospojinsko društvo nastupilo je 1923. godine prilikom otvaranja glazbenog paviljona u parku (danas Park Matice hrvatske) uz pratnju tamburaškog društva „August Harambašić“. Kulturno-umjetničko društvo „Matija Gubec“ osnovano je 1947. godine ujedinje-njem manjih društava (kulturno-umjetničkih sekcija). Društvo je u svojem sastavu imalo nekoliko sekcija koje su s uspjehom zadovoljavale kulturne potrebe u našem gradu. S glazbe-nog gledišta osvrćem se samo na pjevački i tamburaški zbor koji su u samom početku okupili

76

oko 70-ak članova. Prigodne svečanosti održavane u našem gradu nisu se mogle zamisliti bez nastupa tih dvaju društava.

Tamburaško društvo vodio je Ferdo Štadar, nastavnik glazbe u osnovnoj školi u Donjem Miholjcu, a nakon njega s radom nastavlja Vjekoslav Bančić, mjesni veterinar. Na-kon njih vođenje nastavlja Branko Trokter, također nastavnik glazbe u osnovnoj školi, kao i Muhamed Zubčević koji je pri Osnovnoj školi „August Harambašić“ vodio tamburašku sekciju. Pjevačko i tamburaško društvo tijekom godina kontinuirano radi i od 1975. godine sudjeluje na osnovnoj smotri pod nazivom Žetvene svečanosti Donjeg Miholjca. Na 1. smotri Žetvenih svečanosti održanoj 29. lipnja 1975. godine sudjelovali su gosti: pjevački zborovi i folklorna društva Slavonije i Baranje kao i pojedinci, poznati kompozitori i ista-knuti glazbenici ( Julije Njikoš, Vera Svoboda, Krunoslav Kićo Slabinac, Ferdinand Zovko, prvak osječke opere, i drugi). Danas se smotra održava pod nazivom Miholjačko sijelo.

Tamburaški orkestar iz 1983. godine

77

Mješoviti pjevački zbor „Matija Gubec“

Nakon što sam se 1960. godine zaposlila u Osnovnoj školi „August Harambašić“ kao nastavnica glazbe, uvježbavala sam tzv. mali i veliki pjevački zbor naše škole.

Iako smo imali bogatu glazbenu tradiciju, tih godina u našem gradu nije djelovao niti jedan amaterski pjevački zbor, izuzev crkvenog pjevačkog zbora „Sv. Cecilija“.

Na zahtjev Skupštine općine Donji Miholjac, kulturne potrebe i nastupe na prigod-nim svečanostima priređivala je Osnovna škola „August Harambašić“ s pjevačkim i tambu-raškim zborom i recitacijskom sekcijom.

Kako su se pojavljivali učestali zahtjevi od strane Općine za nastupe zborova osnov-ne škole prigodom raznih svečanosti, od djece se očekivalo kvalitetno nastupanje i svakod-nevne probe. Uočilo se odmah da je to prevelika obveza za školsku djecu. Kako bi se djeca rasteretila i smanjili se nastupi izvan škole, uprava škole usvojila je Odluku da školski zborovi nastupaju samo za potrebe svečanosti u školi.

KUD „Matija Gubec“, 1947.-1973. god.

78

Prema meni su se kao nastavnici glazbe i dalje od strane Grada upućivali zahtjevi za nastupe pjevača na prigodnim svečanostima. Zbog toga sam predložila da se osnuje gradski ženski pjevački zbor koji bih ja vodila. Prijedlog sam uputila 1971./72. godine Općinskoj konferenciji SSRN-a, sekciji za društvenu aktivnost žena. Moja inicijativa je prihvaćena i putem Radio-stanice Donji Miholjac i usmenim kontaktima pozivalo se pjevače na audiciju i odabir glasova. Pjevačkom je zboru nakon audicije i odabira glasova pristupilo 20-ak žena. Upornim radom i kvalitetnim nastupima pobudili smo veliki interes mještana, a napose onih koji su imali smisla i volje za zborno muziciranje. Na zborno je pjevanje povremeno dolazilo i do stotinu pjevača - žena i muškaraca. Te sam 1974. godine predložila Upravi KUD-a „Matija Gubec“ da se osnuje mješoviti pjevački zbor pod nazivom „Matija Gubec“.

Pjevački zbor KUD-a „Matija Gubec“, 1977. god.

Probe i nastupe zbora pratio je tamburaški sastav KUD-a „Matija Gubec“: Pavo Sukačić, Alojz Sukačić, Slavko Hrupački, Ivan Mitrović, Mato Dobi i Josip Brkić. Popis članova pjevačkog zbora, Upravnog odbora i tamburaškog sastava koji su nastupali od 1947. godine do 2000. godine:

Ana Varga, Zora Bogdanović, Slobodanka Janković, Anica Lovas, Hilda Lončarić, Želj-ka Šušnjar, Vera Perišić, Jasna Staklenac, Darica Kuran, Ivanka Mikić, Albina Premec, Slavica Grobotek, Nada Koščak, Kata Demić, Vera Floreani, Teodora Ham, Tereza Jed-vaj, Katica Kloiber, Božica Koščak, Slavica Krznar, Reza Macanić, Barica Zuber, Sne-

79

žana Cako, Ana Nikolić, Lovorka Suhopoljac, Ružica Horvat, Suzana Perković, Vesna Žulj, Tatjana Bokan, Ana Rakitić, Dubravka Bašić, Ružica Jugović, Darko Balković, Rudolf Kloiber, Miroslav Rakitovac, Janez Smrekar, Zlatko Vučko, Nenad Čošić, Stje-pan Molnar, Ladislav Fuček, Miloš Balač, Milan Rajković, Mario Vučko, Duško Barčot, Zdenko Doma, Antun Floreani, Stjepan Kiš, Ivica Kolić, Miloš Perišić, Verica Rodić, Zlatko Rodić, Dragan Skeledžija, Sreto Srđenović, Damir Lovas, Nikola Bistrović, Silvia Senkić, Boris Mandekić, Melia Senkić, Zlatko Došen, Matija Čošić-predsjednik druš-tva, Jelica Dimitrijević-dirigent, Jela Drljanac, Robert Hazenauer, Davorin Dumančić, Tihomir Dumančić, Savo Orobabić, Damir Keszthely, Dražen Pleić, Marija Jagodić, Maja Dimitrijević, Željka Vargović, Duško Karanović, Vlado Hajduković. Svirači: Alojz Sukačić, Pavo Sukačić, Slavko Hrupački, Ivan Mitrović, Mato Dobi, Josip Brkić, Zlatko Marcić i Adam Crnčan.Popis instrumenata tamburaša: 2 prime, 1 g-bas prim, 1 d-bas prim, 2 bugarije,1 čelo bas i 1 bas.

Pjesme na 12. smotri pjevačkih zborova Slavonije i Baranje u Novoj Gradišci -Cerniku, 12. travnja 1985. godine s kojima smo izborili nastup u Zadru;

KUD „MATIJA GUBEC“ DONJI MIHOLJACDirigent: Jelica Dimitrijević

S. Glojnarić: NA USTANAK DIGAO SE NARODB. Rakijaš : KADA BAGREM MIRIŠE I CVJETA Solist: Ferdinand ZOVKO, prvak osječke opere Klavirska pratnja: N. VRANČIĆB. Rakijaš : SLAVONSKA RAPSODIJA

Zbor je stekao zavidan ugled s brojnim kvalitetnim nastupima u Donjem Mi-holjcu, Hrvatskoj i u inozemstvu (Mađarskoj). Na natjecanju pjevačkih zborova u Novoj Gradišci - Cerniku, Požegi i u Osijeku, pod oštrim okom i sluhom žirija, izborili smo 1979. godine mjesto među 10 najboljih zborova Hrvatske. Za nagradu smo sudjelovali na trodnevnom Festivalu pjevačkih zborova Hrvatske u Zadru. To je bio bez sumnje najveći domet zbornog pjevanja u Donjem Miholjcu jer doći po kvaliteti u rang zbor-nog pjevanja Zagreba, Rijeke, Varaždina, Osijeka i Splita, neponovljiv je i nezaboravan uspjeh pjevača amatera Donjeg Miholjca.

Tih se dana i danas pjevači rado sjećaju, a i u meni bude nezaboravnu radost. Kao dirigentica želim da naša djeca i unučad vide koja smo sve priznanja stekli za svoje amaterske nastupe.

80

Poziv zboru KUD-a „Matija Gubec“ za sudjelovanje na Festivalu pjevačkih zborova u Zadru

81

Članak novinara Željka Krambergera o sudjelovanju zbora KUD-a „Matija Gubec“ na Festivalu pjevačkih zborova u Zadru

Zadar - dvorana Jazine

82

Nastup zbora KUD-a „Matija Gubec“ – otvaranje Miholjačkog sijela (stadion NK „Jedinstvo“, Donji Miholjac)

Nastup zbora KUD-a „Matija Gubec“, Sl. Požega - Grabrik

83

Popis nastupa i priznanja po godinama:

- Nova Gradiška, 25. svibnja 1975.godine- Slavonska Požega, 19. lipnja 1977. godine- Donji Miholjac, 25. i 26. lipnja 1977. godine- Slavonski Brod, 28. svibnja 1978. godine- Zagreb, 19. studeni 1978. godine – Diploma Prosvjetnog sabora Hrvatske- Našice, 3. lipnja 1979. godine- Virovitica, 1. lipnja 1980. godine- Nova Gradiška – Cernik, 12. travnja 1985. godine- Osijek, 28. travnja, 1985. godine- Osijek, 14. travnja, 1985. godine- Donji Miholjac, 27. lipnja 1985. godine- RTV Zagreb, 4. veljače 1986. godine u Donjem Miholjcu snimljena je emisija o pjevačkom

i tamburaškom zboru prikazana nekoliko puta na RTV-u Zagreb- Donji Miholjac, 28. rujna 2005. godine – povelja „Pečat grada“

Nastup pjevačkog i tamburaškog orkestra KUD-a „Matija Gubec“ u dvorcu za potrebe RTV-a Zagreb

84

Članak o radu KUD-a „Matija Gubec“

Naslovnica ploče Zvuci panonije ‘85

85

Popis pjesama ploče Zvuci panonije ‘85 u čijem snimanju je sudjelovao KUD „Matija Gubec“

Zbor je tijekom višegodišnjih nastupa imao široki repertoar pjesama. Prije prigodnih nastu-pa Organizacijski odbor i žiri odredili su jednu obveznu pjesmu za sve zborove, a druge tri do četiri pjesme sami smo odabrali i prilagodili glasovima zbora. Neke pjesme s nastupa na smotrama:

Julije Njikoš : „Našim šorom“Svetislav Vuković i Ž. Brkanović : „Grdit će me nana“F. Lhotka : „Što nam radi dido stari“M. Sigetić i J. Njikoš : „Naći ću si drugog diku“M. Biro : „Mirno teku rijeke“M. Sigetić : „Kad sam Janju ljubio na panju“ M. Pošiček : „Ostavi me garavuša“B. Mihaljević : „Imam diku“J. Dimitrijević : „Četiri miholjačke“

Ženski komorni zbor (gimnazije) ŠKUD „Franjo Kuhač“

Za vrijeme moga honorarnog predavanja na gimnaziji Donji Miholjac iz glazbene kulture, formirala sam Ženski komorni orkestar (gimnazije) ŠKUD „Franjo Kuhač“, koji je nastupao na mnogim svečanostima; između ostalog u Varaždinu 9. svibnja 1975. godine na XV. muzičkoj smotri djece i omladine.

86

Ženski komorni zbor (gimnazije): ŠKUD „Franjo Kuhač“ na XV. muzičkoj smotri djece i omladine u Varaždinu

Na fotografiji se nalaze:

1. red s lijeva na desno:Željka Šušnjar, Mirjana Gregorović, Evica Korov, Višnja Šimara, Đurđica Čajkušić, Spo-menka Vincetić, Ljiljana Bogatić, Zlata Kiš, Višnja Stiblik, Dubravka Bašić, Jasna Kloiber, Dajana Golić

2. red s lijeva na desno ;Verica Perišić, Marijana Smolčić, Mirjana Knežević, Anica Botor, Marina Kovačević, Sonja Lesjak, Katica Veselovac, Marija Horvat, Gordana Pešić, Dahna Maroslavac, Ivanka Fruk, Suzana Jozić i Jelica Komljenović

Čita: Spomenka Drašinac

Dirigent: Jelica Dimitrijević

87

II.

Glazbena škola osnovana 1972./73. godine

Pripremila: Jelica Dimitrijević

U Osnovnoj školi „August Harambašić“ Donji Miholjac zaposlila sam se 1960. godine kao nastavnik glazbene kulture i preuzela vođenje tzv. malog pjevačkog zbora, tj. učenike do četvrtog razreda, a ujedno i velikog pjevačkog zbora s učenicima do završnog 8. razreda. Odaziv učenika na zborno pjevanje bio je velik i redovit te su iskazivali opću zain-teresiranost za glazbu.

Mali dječji zbor Osnovne škole „August Harambašić“ Donji Miholjac

88

Osim pjevačkih zborova pri školi postojao je i tamburaški zbor koji je vodio učitelj Ferdo Štadar, a 1962. godine naslijedio ga je učitelj Muhamed Zubčević.

Veliki dječji zbor Osnovne škole „August Harambašić“ Donji Miholjac

Tamburaški orkestar u Varaždinu - 1983. god.

89

Pjevački zbor pri Osnovnoj školi „August Harambašić“, 1985. god. (dirigentica Terezija Bratuševac)

Na roditeljskim su sastancima mnogi roditelji izražavali interes kako i gdje se njihova djeca mogu glazbeno usavršavati. Ta njihova volja i želja za glazbom svakodnevno me dovodila na razmišljanje o mogućnosti otvaranja glazbene škole u Donjem Miholjcu. (Znala sam da je još davno 1834. godine djelovala muzička škola i to više kao poduka u glazbi jer škola nije mogla izdavati svjedodžbe).

Razmišljanje o otvaranju glazbene škole svakodnevno me sve više i više opterećivalo jer sam imala sve veći broj zahtjeva za privatno podučavanje iz harmonike, klavira i solo pjevanja, kao i kolega Muhamed Zubčević za poduku na žičanim instrumentima. Često sam dobivala i pozive DVD-a Donji Miholjac da njihove svirače poučavam teoriju glazbe i solfeggio.

Taj veliki interes roditelja i djece za usavršavanje u glazbi i moja želja da se to omogući navela me da se pismeno obratim Savjetu Osnovne škole „August Harambašić“ s obrazloženjem razmatranja mogućnosti otvaranja osnovne glazbene škole. Na sjednici Savjeta škole razmatrana je moja pismena inicijativa uz moje dodatno obrazloženje. Jednoglasno je prihvaćena inicijativa za otvaranje osnovne glazbene škole i određene su daljnje smjernice, pa čak i one koje nisu bile u nadležnosti škole. Neka od važnih pitanja koja su bila u nadležnosti Osnovne škole „August Ha-rambašić“ odmah su bile prihvaćene kao što su prostor za rad glazbene škole, osnovni nastavnički kadar, naziv škole, način financiranja, instrumenti i glazbeni smjerovi (klavir, harmonika, žičani instrumenti i solfeggio).

Savjet škole uz pismeno obrazloženje obratio se Skupštini općine Donji Miholjac i za-tražio suglasnost za otvaranje osnovne glazbene škole, što je na opće odobravanje pozitivno udo-

90

voljeno. Za neka pitanja koja nismo bili u mogućnosti riješiti obratili smo se Glazbenoj školi „Franjo Kuhač“ u Osijeku, direktorici Gordani Gojković. Na ugovoreni dan i sat javila sam se direktorici koja je bila stručno zainteresirana da riješi i pomogne Donjem Miholjcu pri otvaranju osnovne glazbene škole. Razgovor je bio posebno ugodan jer je Gordana Gojković bila moja bivša profesorica iz solo pjevanja. Imala sam osjećaj da je direktorica Gojković na sva naša pitanja pripremila rješenje i dala pismeni odgovor:

1. da se pri Osnovnoj školi „August Harambašić“ Donji Miholjac otvori Područno odjeljenje osječke Glazbene škole „Franjo Kuhač“,

2. da Osnovna škola „August Harambašić“ za voditelja Područnog odjeljenja Osnovne glaz-bene škole imenuje nastavnicu glazbe Jelicu Dimitrijević,

3. profesori koji nedostaju Područnoj glazbenoj školi Donji Miholjac dolazit će iz Osijeka iz Glazbene škole „Franjo Kuhač“ i prisustvovati na završnim ispitima,

4. Škola će raditi po nastavnom planu i programu Glazbene škole „Franjo Kuhač“,5. Svjedodžbe učenicima po završetku 1. razreda izdat će Glazbena škola „Franjo Kuhač“,6. Osnovna škola „August Harambašić“ Donji Miholjac će za narednu školsku godinu ras-

pisati natječaj za nastavni kadar nakon čega bi Osnovna glazbena škola pripala Osnovnoj školi „August Harambašić“ Donji Miholjac, koja će po završetku školovanja i nakon po-loženih ispita izraditi svjedodžbe Osnovne škole „August Harambašić“.

7. Osnovna škola „August Harambašić“ Donji Miholjac o svim će zaključcima izvijestiti Ministarstvo školstva i zatražiti odobrenja.

Nakon povratka s razgovora iz Osijeka, nisam krila veliko zadovoljstvo postignutim dogovorom. Ostvarila se moja inicijativa, a posebno želja djece i roditelja za otvaranjem osnovne glazbene škole koja će biti ravnopravna svim glazbenim školama u Hrvatskoj i do-zvolom izdavanja svjedodžbi na kojima će pisati Donji Miholjac.

Pored mog zadovoljstva osjećala sam veliku obvezu i odgovornost za realizaciju za-ključaka te sam odmah izvijestila direktora i Savjet škole koji su prihvatili sve zaključke Glazbene škole „Franjo Kuhač“ u Osijeku. Donjomiholjačka osnovna škola uputila je zahva-lu Glazbenoj školi „Franjo Kuhač“ iz Osijeka, a posebno direktorici Gordani Gojković.

Kako je bio osiguran prostor i način financiranja nastavničkog kadra i nabavka osnovnih pomagala, raspisali smo natječaj za audiciju i upis učenika za glasovir, harmoniku i gitaru sa solfeggiom. Školovanje učenika počelo je sa sljedećim nastavničkim kadrom: Božica Skeledžija, Borka Morača, Muhamed Zubčević i Jelica Dimitrijević - voditeljica Glazbene škole. Učenike smo upisivali svake druge godine. Početak rada bio je skroman, ali na čvrstim temeljima koji su se održali do današnjih dana, a čvrsto sam uvjerena i u budućnosti.

Nastavu iz gitare predavao je učitelj Muhamed Zubčević, a evo kako on vidi glazbu: „To saznanje stekao sam svojim dugogodišnjim glazbeno-pedagoškim radom kojem sam posvetio cijeli život. Velika ljubav prema djeci i glazbi uveliko su utjecale na moj životno-glazbeni put, rada s djecom i dječjim osobinama. Ima li išta ljepše nego čuti učenike na tamburici, gitari, harmo-

91

nici, glasoviru ili zboru u orkestru ili pojedinačno!? I još k tome s njima postizati zapažene uspjehe na javnim nastupima, koncertima, smotrama, festivalima i natjecanjima. Ima li išta ugodnije od pljeska gledatelja i slušatelja upućenog djeci i njihovome učitelju? Ima li išta ljepše od ozarenih radosnih lica djece i njihovih roditelja nakon uspjelog glazbenog nastupa? Ima li ljepšeg poklona od cvijeća, ima li veće radosti nego dočekati svoga učenika kao velikog glazbenika ili kolegu-učitelja glazbe? Ovo neka bude poticaj nadarenoj djeci da svoj talent ostave i razviju u glazbenoj školi. Neka sami ubuduće prenose svoja glazbena umijeća na dolazeće generacije, kao što sam i sam cijeli radni vijek to činio u Osnovnoj glazbenoj školi i Osnovnoj školi „August Harambašić“ Donji Miholjac. To me u potpunosti ispunjavalo neizmjernim zadovoljstvom.“

Učitelj: Muhamed Zubčević

Tamburaški orkestar – voditelj Muhamed Zubčević

Glazbena tradicija u Donjem Miholjcu je velika. Trebamo se podsjetiti sljedećih „lučonoša“ glazbe koji su navedeni u spomenici Osnovne škole „August Harambašić“:

Školska godina 1924./25. - učitelj Obajdin dirigira pjevačkim zborom troglasno i četvero-glasno,

Školska godina 1924./25. - Katica Šokčević uvježbava melodramsku bajku.Školska godina 1929./30. - nastup priređuju učenici sestara Sv. Križa, iste godine pjevanje uvježbava nastavnik Šepa,

92

Školska godina 1932./33. - Josip Zalar postaje honorarni učitelj pjevanja,Školska godina 1946. - Zbor vodi Marija Pažić,Školska godina 1947./49 - Prof. Nada Miler vodi zbor i predaje glazbeni odgoj, a zatim nastavnik Hugo Borenić,Školska godina 1956. - nastavnik Branko Trokter vodi pjevački i tamburaški zbor, a iza

njega glazbeni zbor i tamburaški zbor vodi učitelj Ferdo Štadar do 1962. godine,

Od 1960. do 1995. godine nastavnica Jelica Dimitrijević predaje glazbeni odgoj i zborovođa je malog i velikog pjevačkog zbora.

Od 1962. do 1993. godine Muhamed Zubčević vodi tamburaški zbor. Nastavu glazbenoga odgoja izvode Muhamed Zubčević, Nada Došek i Terezija Bratuševac.

Nakon mog odlaska 1995. godine u redovnu mirovinu, vođenje Osnovne glazbene škole preuzela je nastavnica Nada Došek, nekadašnja moja učenica, kojoj sam još kao djevoj-čici od osam godina davala poduku iz harmonike. Danas sam čvrsto uvjerena da sam ostavila dostojnu zamjenu u temeljitoj i vrijednoj kolegici Nadi Došek i da naša glazbena škola ima osiguranu budućnost na vlastitom profesorskom kadru.

Osnovna glazbena škola pri Osnovnoj školi „August Harambašić“ Do-nji Miholjac od osnutka 1972./73. do kraja 2009. godine

pripremila: Nada Došek

Ovom prigodom nije mi cilj prikazati detaljan pregled škole po polaznicima, glazbe-nim instrumentima i profesorima (to podnosim svake godine po završetku školske godine). Kao današnja voditeljica glazbene škole prilažem jedan globalni pogled na našu glazbenu školu. Osjećajući potrebe Grada i šire sredine, na inicijativu gđe Jelice Dimitrijević otvoreno je školske godine 1972./73. u našem gradu Područno odjeljenje Glazbene škole „Franjo Kuhač“ Osijek, a kasnije je pripojeno Osnovnoj školi „August Harambašić“ Donji Miholjac. Puno je generacija učenika završila ovu školu, mnogi su od njih uspješno nastavili daljnje glazbeno obrazovanje, neki su postali poznati u svijetu glazbe, a neki su odmah po-tražili posao. Od 1972. godine do danas naša je škola glazbeno obrazovala oko 650 učenika. Srednju glazbenu školu završilo je ili pohađalo 31 učenik, a iz naše sredine imamo i 20-ak učenika s akademskim obrazovanjem.

Možemo se pohvaliti da smo odgojili vlastiti kadar, profesore koji danas vrlo uspješ-no rade u našoj školi i obrazuju učenike na klaviru, gitari, harmonici i tamburi. Radimo u

93

dobrom kolektivu, lijepoj sredini okruženi pjesmom, svirkom i svaki dan smo bogatiji za novi ton, predznak, notu…… Djelovanje naše škole utječe na glazbeni odgoj mladih, profesionalno usmjeravanje i podizanje glazbene kulture uopće. Uzdizanje naše djece, budućih graditelja kul-turnog života. No, najvažnije je da u svima postoji ono bez čega nema bavljenja glazbom, a to je ljubav. Zbog ljubavi prema glazbenom pozivu mnogi su učitelji ugradili u ovu školu ne samo svoj radni vijek, već i dio svoga bića. Jedna od njih je i moja draga učiteljica gđa Jelica Dimitri-jević, „ dobri duh naše škole“. O njoj mogu pisati samo s puno topline, zahvalnosti, poštovanja i divljenja: kao ... kao mom velikom uzoru.“

Tamburaški orkestar (voditelj Muhamed Zubčević)

Veliki jubilej Glazbene škole u Donjem Miholjcu

Nakon dvanaest godina rada Osnovne glazbene škole organizirali smo 1984. godine na visokoj razini spektakularan koncert povodom 150. godišnjice osnivanja prve glazbene škole u Donjem Miholjcu.

Koncert je održan u dvorcu brauna Hillepranda de Prandaua – Mailatha. Na njemu je sudjelovalo i bilo prisutno niz glazbenika, glazbenih škola, uvaženih gostiju pedagoško-glazbe-ne struke i kompozitora, a napose prof. Gordana Gojković, ravnateljica Glazbene škole „Franjo Kuhač“ iz Osijeka, prof. Branko Rakijaš, kompozitor iz Zagreba, predstavnici Zavoda za pro-svjetno-pedagošku službu iz Osijeka, predstavnici i učenici glazbenih škola iz Osijeka, Slavon-skog Broda, Požege, Belog Manastira i Donjeg Miholjca. Poseban interes publike izazvao je

94

nastup gospodina Ferdinanda Zovka, prvaka opere HNK-a iz Osijeka. Posjećenost je bila tolika da koncertna dvorana u dvorcu zajedno s balkonima nije bila dostatna, tako da su mnogi pratili koncert izvana pored otvorenih prozora i iz hodnika. Mnogi su prvi puta imali priliku uživo pratiti nastup prvaka osječke opere Ferdinanda Zovka koji je svojim glasom oduševio slušatelje. Cjelokupan program ostavio je nezaboravan dojam akustičnosti koncertne dvorane:

Čestitka glazbenog pedagoga i kompozitora Branka Rakijaša

95

„Program proslave 150. godišnjice osnivanja prve glazbene škole u Donjem Miholjcu

1. - Uvodna riječ - Jelica Dimitrijević, voditelj glazbene škole- F. K. Kuhač: „Oproštaj s mladošću“ - zapisi iz

D.Miholjca„Napitnica“ - zapisi iz D.Miholjca„Čije li su tarabe“ - zapisi iz Slavo-nije

izvodi Ferdinand Zovko, bariton - prvak osječke opere uz klavirsku pratnju Zrnke Dimitrijević i Nenada Košćaka, bisernica, tekst čita Ratka Siročić

- Dodjela priznanja pokrovitelja

Program

2. OGŠ „A. Harambašić“ D. Miholjac- Češka narodna: „Baruška“ - orkestar harmonika

dirigent: Nada Došek

- E. Grieg: „Pjesma čuvara na straži“ - klavir: Goranka Lenđel, V. N

- O. Weilburg: „Ruska igra“ - harmonika: Damir Koprivanac, VI. N

- F. Sor: „Preludij“ - gitara: Tomislav Žgur, VI. N- G. de Bacca: „Sportovi na vodi“ - harmonika: Dahna Rihtarić, V. N- J.S.Bach: „Preludij“ - gitara: Saša Kresoja, IV. N- J. Strauss: „Proljetni zvuci“ - harmonika: Brankica Hrupački, V. N- „Španjolski ciganski ples“ - harmonika: Erika Kopić. IV. N- R. Schumann: „Sanjarenje“ - orkestar harmonika

dirigent: Nada Došek nastavnici: Nevena Vrančić - klavir

Nada Došek i Tihomir Dumančić - harmonika, Vlado Ivanović - gitara

3. OMŠ „J. Lazić“ B. Manastir- W. A. Mozart: „Alla turca“ - harmonika: Gorana Mrđa

nastavnik: Vera Sobonja

Povodom 150 godina Glazbene škole, prvi put izvedene popjevke iz Donjeg Miholjca F. K. Kuhača

96

4. OMŠ „K. Baranović“ Sl. Požega- F. Carccasi: „Capriccio“ - gitara - Branka Horvat – VI. N nastavnik: Jasna Gretzer

5. MŠ „I.Zajc“ Sl.Brod- F. Carulli: „OP.34 br.2 - „stavak“ - dvije gitare: Miljenko Tomljenović, VI.

Darko Virkes, II. S- C. Mahr: „Koncertna etida“ - harmonika: Ankica Gavran – II. S

6. MŠ „F. Kuhač“ Osijek - J. Massenet: „Thas meditation“ - violina: Aleksandra Šimić, IV. N - Mirta Torbai - klav. pratnja - IZP - u klasi Eve Hün, prof.

- A. Templeton: „Sonata za klarinet“a/improvisation - b/blues- c/in rhtim- Davor Vrućina, IV. N- Marija Vereš, prof.: klav. pratnja- U klasi: Vesne Radivčić, prof.- F. Liszt: „II rapsodija“ - klavir: Zoran Jevtić, II. ZF- u klasi: Ljudevita Sekošana, prof.“

97

III.

Narodni pjev - pučko pjevanje

Pripremila: Jelica Dimitrijević

Osjećam potrebu vjernim i štovanim čitateljima, a posebno ljubiteljima glazbe i oni-ma koji žele prikupljati pjesme narodnoga pjeva - pučke popjevke prikazati značaj ovoga poglavlja.

Citirat ću objavljene stručne zapise o vrijednosti narodnoga pjeva te neke od mojih zapisa o narodnome pjevu našega grada i njegove okolice.

Miholjčani na Seljačkoj reviji 1937. godine u Zagrebu

98

Svakako ne smijemo zaboraviti i posebno naglasiti da je prvi prikupljao, zabilježio i uglazbio pučke popjevke našega grada i okolice Franjo Ks. Kuhač. Izdvojila sam kraće od-lomke u kojima opisuje vrijednost pučkih popjevki i zadatke melografa.

Miholjačka žetva uvijek popraćena pjesmom

Citati:

Vrijednost pučkih popievaka(….)

„Ja ću dakle tuj govoriti o vrijednosti pučkih melodija za umjetničku glazbu, za historiju, za etnologiju, za jezik i poeziju.

Za umjetničku glazbu jesu pučke melodije ono, što su riječi, izreke i fraze pučkog govora za literarni jezik kojega naroda. Stari glazbeni ishitrioci, ili ako ćemo, stari uglazbate-lji ili kompozitori uzeli su melodijske fraze isto tako od puk, kako su uzeli pisci jezične fraze. Ni jedan od njih ne bi se usudio bio pjevati cielu jednu popievku nepoznatim frazama, kao što se ne bi ni pisci ni govornici usudili bili pisati ili govoriti riečima što bi ih sami izmislili. Samo tuj i tamo upleo bi jedan ili drugi u svoju melodiju ili u svoj govor novu, od njega izmi-šljenu kovanicu. Zato je rekao Goethe posve pravo : „ Musik im besten Sinne bedarf weniger der Neuheit, ja vielmehr je älter sie ist, je gewohnter man sie ist, desto mehr wirkt sie“.

Tko umije u puku žive rieči i fraze nanizati što ljepše i duhovitije u jednu melodiju ili u kakav jezični sastavak, za toga se kaže da je darovit glazbotvorac ili pisac; za onoga pako,

99

Seljačka revija 11. lipnja 1937. god. u Zagrebu(Stjepan Rakitovac, Stjepan Lebinac, Josip Mikić, Anica Rakitovac, Amalija Lebinac, Anica Mikić)

koji to tako liepo ne umije, veli se, da nije darovit. Eto ti izvora tako zvane originalno-sti u glazbi i u literaturi! Glazbotvorac, koji nije valjano proučavao pučke melodije, isto će tako nerazumljiv i neprobaviv biti, kao pjesnik ili govornik, koji nije proučavao puč-koga govora. Glazbenici, koji misle, da im je dosta iz samoga sebe crpsti, pa da ne tre-baju pučkog vrela, pripisuju si snagu cieloga jednoga naroda. Da nitko te snage ne može imati, pa bio umno upravo božanski obda-ren, ne treba dalje dokazivati. Ali mjesto tih dokaza spomenut ću ovdje nešto drugo. Da bi čovjek htio historijom u ruci slijediti uporabu pučkih melodija, mogao bi debelu knjigu napisati, no ja mislim, da će za naše svrhe ovo dosta biti, što sam spomenuo. Isto tako mislim, da jaču svjedočbu za glaz-benu vriednost pučkih melodija ne trebamo, osobito ako ne metnemo s uma, da su nekoji od onih glazbotvoraca, koji su posezali za primjerice Haydn, Mozart i Bethoven.

Druga je vriednost pučkih melodija glazbeno- znanstvena.

Zadaća melografa

1. Pretpostaviv od melografa tanak glazbeni sluh i potrebitu glazbenu vještinu za bilježe-nje melodija, neka prije svega ispita: po kojoj glazbenoj temperaturi dotični puk pjeva i glazbuje, t. j. da li se slažu intervali pučke skale po njihovoj sitnini s intervalima orgulja i glasovira. U tu je svrhu najbolje prispodabljati intervale dobre pučke svirale oili pučke (ne umjetne) tamburice s intervalima koje sviraljke orkestra ili glasovira. Hrvatski seoski „mu-zikaši“, koji po vašarima i seoskim zabavama gude u troje, ugađaju n. pr. Kvintu mnogo oš-trije nego violinisti orkestra. Po temperaturi svirala pjeva također hrvatski puk. Melograf, koji ne zna za tu posebnu hrvatsku glazbenu temperaturu, ili će suditi, da pučki pjevač krivo intonuje, te će onoga držati lošim pjevačem, koji se najvjernije drži pučke intonacije, ili će, recimo veliku kvintu bilježiti kao preveliku kvintu ili kao malu sekstu.

2. Melograf mora ispitati razne glasovne načine (Niemci ih zovu „Tongeschlecht“), koje puk rabi u svojim melodijama. Hrvatski pučki glazbari i pjevači ne upotrebljavaju samo dur- i

100

mol-način, već i nekoliko starogrčkih, a izim ovih još i posebne načine. Melograf, koji ne zna, na ljestvici: ge, a, ha, ce, de, e, ef, ge tako, kao da je dotična melodija iz Ce-dura, mjesto onako, kako to miksoldijski način zahtieva.

3. Melograf neka ukajdi melodiju posvema vjerno, neka ni jednoga glasa ne oduzme ni ne doda, najmanje pako, da ono na brzu ruku ispravi, što se njemu na prvi mah čini pogreš-nim. Bilježenje njegovo treba da je vjerna glazbena fotografija ili bolje rekavši fonografija onoga, što puk pjeva ili glazbuje.“

Iz proučavanja povijesti glazbe našega grada i okolice možemo zapaziti dva središta „lučonoša“ duhovnog poticaja našega narodnoga pjeva (gdje se nalazio stručni kadar). Jedan je bio kod časnih sestara Sv. Križa, a drugi pri Osnovnoj školi „August Harambašić“, odno-sno Glazbenoj školi.

Kako sam naglasila u prvom dijelu ove monografije, povijest glazbe u našemu gradu i njegovom okruženju datira negdje od 1573. godine, sagledana kao nadarena umjetnost nepoznatog autora u stvaranju „narodnog pjeva“ – pučkih popjevki. Neke od njih ( Jelen pase i Četiri miholjačke) zabilježila sam 1963. godine na čijanju perja u Donjem Miholjcu kod Garajevih, Rušančevih, Puljićevih - Carica Anka, Slačančevih, u Rakitovici kod Nikole Sklizovića, Svetom Đurđu (Varošu), Čamagajevcima i drugdje. Zabilježila sam ih i izvodila s pjevačkim zborom „Matija Gubec“ Donji Miholjac.

Opuštanje i druženje nakon nastupa- Mali Lošinj, 19. svibnja 1984.g.

101

Naslovnica knjige Zadaća melografa i vriednost pučkih popievaka F. Ks. KuhačaBiblioteka HELIOS knjiga 2Izdavač „NIP“ GLAS SLAVONIJE – Osijek, 1976. god.FRANJO KSAVER KUHAČNARODNI PJEVOdabrao i priredio: Dr. Lovro Županović

Čijanje perja obavlja se tijekom dugih zimskih večeri, u prostorijama domaćina, zagrijanim „furunama“ koje su davale toplinu i miris slavonske hrastovine i perja mirisom na „šopane“ guske i patke. Domaćica je pripremala bogatu trpezu koja se sastojala od domaće šljivovice, pečene kobasice, svinjskih rebaraca, sarme, gužvare od maka i „oreja“, salenjaka, puranice i drugih domaćih delicija. Duboko se u noć sviralo, pjevalo, a dečki su „perje u njedra curama trpali“ i kako zapisuje narodni pjevač iz Rakitovice, „dečki curama perje pod penđere bacali“.

Pjesmice narodnog pjeva - pučkog pjevanja Jelen pase i Četiri miholjačke karakte-ristične su samo za naš grad, a izvode se na Uskrs poslije velike mise ispred crkve. Mještani se hvataju u kolo te uz pjesmu na istu melodiju kreću se dva koraka lijevo i desno.

102

Jelen pase

Jelen pase po kamenu trave,za dan pase, za dan pase,

a za dva boluje.Pitala ga košutica mlada;

„O jelenče, moje šumsko zverče,što je tebi pa ti pasti nećeš.“„Imao sam jednu košuticu,

poslao sam je u goru po vodu – nit košutice nit vodice ladne.

Ako ju je orač zaorao, Bog mu dao, više ne orao,

ako ju je zasijao, Bog mu dao, više ne sijao.

Ako ju je kopač zakopao,Bog mu dao, više ne kopao.Ako ju je momče obljubilo,

Bog mu dao pa se pomamio.

Notni zapis i tekst pjesme Zeleni se lišće – zabilježila Jelica Dimitrijević

103

Iza ove pjesme kolo nastavlja s pjesmama Četiri miholjačke.Običaj je bio da se u Donjem Miholjcu na čijanju perja pjeva i slavonski bećarac:

„Oj, Miholjcu, ne bi te voljio, da se nisam u tebi rodio.Da znaš dragi da ja čijam perje, čekao bi me do zorice bijele.Čijam perje za meku perinu, neće slama šuškati pod nama.

Oj, pregačo, ti šareni vraže, što bećari ispod tebe traže.Moja mama stupicu zapela da uhvati mene i dilbera.Uhvatila u stupicu miša, nije mene i moga slatkiša.“

Mnoge su se pjesme narodnog pjeva izvodile i u drugim prigodama, kao npr. za po-klade: „Čista sredo, da si nam blizu, do pol noći poklade će proći, oj snašice, držite kobasice, nema više mrsa do Uskrsa.“

Notni zapis i tekst pjesme Sviraj, Pero – zabilježila Jelica Dimitrijević

104

Notni zapis i tekst pjesme Jutros sam se rano stao – zabilježila Jelica Dimitrijević

105

Notni zapis i tekst pjesme Divni dani, davno ste iščezli – zabilježila Jelica Dimitrijević

106

Tekst pjesme Miholjcu u čast Vlade Nemeta

Ženska folklorna skupina KUD-a „Matija Gubec“

107

Notni zapis i tekst pjesme Miholjcu u čast

108

Sljedeća pjesma zabilježena je u Rakitovici 2. rujna 2009. godine kod Nikole Sklizovića. Pjesma se pjevala a cappella i nepoznatoga je autora.

„Naše selo šokačko je cijelo, u njem sve veselo.Mi gajimo stare običaje, sijela-prela i perja čejala.

Na čejalu bude sve veselo, tu se pjeva i pretresa selo.Momci sretni što sad perja ima, perja bude i pod penđerima.

Kad u ranje cure se ustaju, vrpe perja na stazi imaju.Od starina bilo i ostalo, pod penđere perje se bacalo.“

Odabrala sam samo neke od mojih iz naroda zabilježenih pjesmica sa željom da budu mali poticaj svima onima koji žele zapisati pjesme narodnog pjeva jer narod posjeduje neiscrpno stvaralačko blago.

Kako jedan od pjevača narodnoga pjeva kaže: „ E pa šta ćemo - mi šokci pošteni, vredni, i voljimo puno raditi, na čijala ići pjevati i svirati kao da će sutra kraj svijeta biti“.

Prvi orkestar Donjeg Miholjca oko 1950. godine, svira za ples u hotelu Zagreb i drugim plesnim dvoranama.S lijeva na desno: Stjepan Minarek-truba, Vrban (Picike)-harmonika, Strišković (Ćić Imra)-bas, Obreški-bubnjevi.

109

RECENZIJA

Datum recenziranja: 26. lipnja 2010. god.

Podaci o recenzentu:Ime i prezime: mr.sc. Jasna Šulentić BegićBroj u Upisniku znanstvenih radnika: 306974Matična ustanova: Učiteljski fakultet u OsijekuAdresa stanovanja: Svete Ane 53, Osijek

Podaci o recenziranom djelu:Autor: Jelica DimitrijevićNaslov djela: Povijest glazbe grada Donjeg MiholjcaVrsta djela: monografijaOpseg djela: 3 poglavlja, 93 stranice, 29 preslika teksta, 1 slika, 3 crteža, 52 fotogra-

fije, 9 notnih zapisa

Struktura djela prema poglavljima:

I. poglavlje (str. 9-66)Povijest glazbe grada Donjeg Miholjca (str. 9-29)Koncerti u Velikoj dvorani dvorca Mailath u novije doba (str.30-35)Crkveni mješoviti pjevački zbor “Sv. Cecilije” (1929. – 2009.) (str. 36-44) Orgulje (str. 45-48)Zahvala crkvenom mješovitom pjevačkom zboru “Sv. Cecilija” i prečasnom Antunu Drenjančeviću, župniku i dekanu Župe sv. Mihaela Arkanđela Donji Miholjac (str. 49-50)Vatrogasna glazba – Puhačka škola glazbe (str. 51-54)Hrvatsko pjevačko društvo „August Harambašić“ (str. 55-56)Kulturno-umjetničko društvo „Matija Gubec“ (str.56-56)Mješoviti pjevački zbor „Matija Gubec“ (str. 57-65)Ženski komorni zbor (Gimnazije) ŠKUD „Franjo Kuhač“ (str. 65-66)

110

II. poglavlje (str. 67-75)Glazbena škola osnovana 1972./73. godine (str. 67-71)Osnovna glazbena škola pri Osnovnoj školi “August Harambašić” Donji Miholjac od osnutka 1972./73. do kraja 2009. godine (pripremila: Nada Došek) (str. 71-72)Veliki jubilej Glazbene škole u Donjem Miholjcu (str. 73-75)

III. poglavlje (str. 75-98)Narodni pjev – pučko pjevanje (str.75-89)

111

PRIKAZ SADRŽAJA SVAKOG POGLAVLJA - POTPOGLAVLJA

I. poglavlje

Povijest glazbe grada Donjeg Miholjca

U ovom potpoglavlju autorica daje prikaz glazbe grada Donjeg Miholjca od 1537. godine, u vrijeme turskih osvajanja slavonskih krajeva. Od tog vremena u gradu se prenose usmenom predajom običaji kroz pjesme Jelen pase i Četiri miholjačke nepoznatoga auto-ra, koje je autorica zabilježila 1963. godine. Priložila je tekstualni i notni zapis navedenih pjesama. Poslije oslobađanja slavonskih krajeva od Turaka, područje grada Donjeg Miholjca car Karlo VI. daruje u posjed Antunu Petru Hilleprandu de Prandauu. U daljnjem tekstu autorica prikazuje veliki značaj obitelji Prandau na polju razvoja glazbenog života Donjeg Miholjca te ističe njihove zasluge.

Koncerti u Velikoj dvorani dvorca Mailath u novije doba

Obitelj Prandau-Mailath sagradila je 1906. godine u Donjem Miholjcu dvorac u engleskom stilu tudor koji posjeduje veliku plesnu dvoranu iznimne akustičnosti. Autorica ističe da su od 2002. godine u gradu Donjem Miholjcu Turistička zajednica grada Donjeg Miholjca i Hrvatsko-austrijsko-njemačko društvo Donji Miholjac bili nositelji značajnijih kulturnih događanja te da su u navedenoj dvorani organizirana brojna glazbena događanja koja su pridonijela obogaćivanju kulturnog života društvene zajednice.

Crkveni mješoviti pjevački zbor “Sv. Cecilija” (1929. – 2009.)

U ovom potpoglavlju autorica prikazuje osnutak Crkvenog mješovitog pjevačkog zbora “Sv. Cecilija”, odnosno navodi dirigente zbora od 1929. do danas, koji je i sama vodila. Također ističe značajne nastupe navedenog zbora.

112

Orgulje Autorica prikazuje najstariji glazbeni instrument u Donjem Miholjcu, a to su orgulje u Crkvi sv. Mihaela Arkanđela. Prve orgulje s pet registara autorica navodi da se spominju 1782. godine. Današnje orgulje u Crkvi sv. Mihaela Arkanđela u Donjem Miholjcu izrađene su oko 1852. godine i imaju 18 registara, dva manuala i jedan pedal. Pretpostavka je da je orgulje cr-kvi poklonio Karlo Prandau 1852. godine. Autorica ističe da je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zaštitu kulturne baštine Rješenjem od 8. studenog 2005. godine, orgulje proglasilo kulturnim dobrom i upisalo ih u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Zahvala crkvenom mješovitom pjevačkom zboru “Sv. Cecilija” i prečasnom Antunu Drenjančeviću, župniku i dekanu Župe sv. Mihaela Arkanđela Donji Miholjac

Nakon obilježavanja jubileja 80 godina djelovanja i rada Crkvenog mješovitog zbora “Sv. Cecilija”, svečanom liturgijom i zajedničkim koncertom svih članova zbora, autorici je uručena kao bivšoj dirigentici zbora Zahvalnica izrađena u zlatovezu. Ovim putem se željela zahvaliti svima koji su je podržavali u njezinom radu kao dirigentice navedenog zbora. Vatrogasna glazba – Puhačka škola glazbe

Autorica prikazuje nastanak vatrogasne glazbe u Donjem Miholjcu. Naime, nakon velikog požara na vlastelinstvu grofa Mailatha 15. svibnja 1887. godine osnovano je vatro-gasno društvo, a u njegovom sastavu 5. svibnja 1898. godine ustrojena je vatrogasna glazba. Također je odlučeno da se otvori glazbena škola u koju su se upisivali dječaci u starosti od 12 do 15 godina. Škola je davala poduku iz puhačkih instrumenata. Tijekom godina pa sve do današnjih dana orkestar DVD-a je koncertirao na svim važnijim prigodama, od dočeka važnih uzvanika do zabavno plesnih koncerata, kako u samome gradu, tako i izvan grada Donjega Miholjca.

Hrvatsko pjevačko društvo „August Harambašić“

Autorica u ovom potpoglavlju prikazuje osnutak Hrvatskog pjevačkog društva „August Harambašić“ u Donjem Miholjcu 1928. godine. Također navodi neka od imena od članova navedenog pjevačkog zbora.

Kulturno-umjetničko društvo „Matija Gubec“

U ovom potpoglavlju autorica prikazuje osnutak Kulturno-umjetničkog društva „Matija Gubec“ osnovanog 1947. godine ujedinjenjem manjih društava (kulturno-umjetnič-kih sekcija). Društvo je u svojem sastavu imalo nekoliko sekcija koje su s uspjehom zadovo-ljavale kulturne potrebe grada Donjeg Miholjca. S glazbenog gledišta autorica se osvrnula na pjevački i tamburaški zbor koji su u samom početku okupljali oko 70-ak članova. Prigodne svečanosti održavane u gradu nisu se mogle zamisliti bez nastupa tih dvaju društava.

113

Mješoviti pjevački zbor „Matija Gubec“

Autorica prikazuje svoj doprinos osnutku Mješovitog pjevačkog zbora „Matija Gubec“. Naime, prema njoj su kao nastavnici glazbe od strane grada upućivani zahtjevi za nastupe pjevača na prigodnim svečanostima. Stoga je predložila da se osnuje gradski „žen-ski“ pjevački zbor koji će osobno voditi. Prijedlog je uputila 1971./72. godine Općinskoj konferenciji SSRN-a, sekciji za društvenu aktivnost žena. Njezina inicijativa je prihvaćena i putem Radio-stanice Donji Miholjac i usmenim kontaktima pozivalo se pjevače na audiciju i odabir glasova. Pjevačkom zboru pristupilo je nakon audicije i odabira glasova oko 20-ak žena. Upornim radom i kvalitetnim nastupima pobuđen je veliki interes mještana, a napose onih koji su imali smisla i volju za zborno muziciranje. Na zborno pjevanje povremeno je dolazilo i do stotinu pjevača žena i muškaraca. Godine 1974. autorica je predložila upravi KUD-a „Matija Gubec“ da se osnuje Mješoviti pjevački zbor pod nazivom „Matija Gubec“, što je i prihvaćeno.

Ženski komorni zbor (gimnazije) ŠKUD „Franjo Kuhač“

Za vrijeme autoričinog honorarnog predavanja glazbene kulture na gimnaziji Donji Miholjac, autorica je formirala Ženski komorni zbor (gimnazije) ŠKUD „Franjo Kuhač“, koji je nastupao na mnogim svečanostima, među ostalim i u Varaždinu 9. svibnja 1975. go-dine na XV. muzičkoj smotri djece i omladine. Navedena su imena članica tadašnjeg zbora.

II. poglavlje

Glazbena škola osnovana 1972./73. godine

Autorica ističe svoj dobrinos osnutku Glazbene škole u Donjem Miholjcu. Naime, zbog velikog interesa roditelja i djece za usavršavanje u glazbi i autoričine želje da se to omogući, pismeno se obratila Savjetu Osnovne škole “August Harambašić“ s obrazloženjem razmatranja mogućnosti otvaranja osnovne glazbene škole. Na sjednici Savjeta škole jedno-glasno je prihvaćena autoričina inicijativa za otvaranje osnovne glazbene škole.

Osnovna glazbena škola pri Osnovnoj školi “August Harambašić” Donji Miholjac od osnutka 1972./73. do kraja 2009. godine (pripremila: Nada Došek)

U ovom potpoglavlju današnja voditeljica glazbene škole daje globalni pogled na glazbenu školu u Donjem Miholjcu. Ističe da je puno generacija učenika završila ovu školu. Mnogi su od njih uspješno nastavili daljnje glazbeno obrazovanje, neki su postali poznati u svijetu glazbe, a neki su odmah potražili posao. Od 1972. godine do danas glazbena škola u Donjem Miholjcu glazbeno je obrazovala oko 650 učenika. Srednju glazbenu školu završilo je ili pohađalo 31 učenika te je i 20-ak učenika s akademskim glazbenim obrazovanjem.

114

Veliki jubilej Glazbene škole u Donjem Miholjcu

Godine 1984. organiziran je koncert povodom 150. godišnjice osnivanja prve glaz-bene škole u Donjem Miholjcu. Koncert je održan u dvorcu baruna Hillepranda de Prandaua – Mailatha. Autorica prikazuje tko je sve sudjelovalo i prisustvovao navedenom događaju.

III. poglavlje

Narodni pjev – pučko pjevanje Autorica je prikazala značaj sakupljanja narodnog pjeva - pučkih popijevki. Citi-rala je objavljene stručne zapise o vrijednosti narodnoga pjeva te je navela neke od vlastitih notnih zapisa te zabilješki o narodnome pjevu grada Donjeg Miholjca i njegove okolice.

Komentar sveukupnih obilježja djela u cijelosti

Monografija Povijest glazbe grada Donjeg Miholjca nastala je zahvaljujući velikom trudu, entuzijazmu, ustrajnosti te ogromnom glazbenom iskustvu autorice Jelice Dimitrije-vić. Autoričina ljubav prema glazbi je bila očita i pratila ju je kroz cijeli njezin život. Da nije bilo nje, mnogi Miholjčani danas se vjerojatno ne bi bavili glazbom.

Ova knjiga predstavlja osnovu za sve buduće monografije koje će se temeljiti na prikazu glazbene kulture jednog kraja Hrvatske. Po važnosti problematike koju obrađuje, monografija posvećena povijesti glazbe grada Donjeg Miholjca predstavlja jedan od onih poduhvata s kojima će se malo ljudi u svom radnom vijeku imati snage uhvatiti u koštac. Knjiga je sastavljena od triju odvojenih poglavlja i četrnaest potpoglavlja koja su relativno samostalna, no ipak većinu povezuje sama autorica koja je svojim angažmanom pridonijela stvaranju glazbene kulture grada Donjeg Miholjca.

Konačni zaključak recenzenta Preporučujem rukopis za objavljivanje.

Recenzent: mr.sc. Jasna Šulentić Begić

115

IZVORI:

1. Dimitrijević Jelica i Mirko – privatna zbirka autorice i njezinog supruga.2. Došek Nada - voditeljica Osnovne glazbene škole pri Osnovnoj školi „August Haram-

bašić“ Donji Miholjac – usmeni izvor.3. Drenjančević Antun - Župna crkva sv. Mihaela – usmeni izvor.4. Falamić Tomislav – crkveni zbor “Sv. Cecilija” i knjiga Prandau – privatna zbirka 5. Gradaščević Senad: Pozdrav iz Donjeg Miholjca. Donji Miholjac na razglednicama do

1941. godine. Donji Miholjac: Turistička zajednica, 2006.6. Lobe Johann Christian: Katekizam glasbe - preveo i opazkami razjasnio Franjo Š. Ku-

hač. Zagreb: Štampom Dragutina Albrechta. 1875. 7. Županović Lovro: Franjo Ksaver Kuhač - Narodni pjev. Osijek: HELIOS „NIP“ Glas

Slavonije. 1976.8. Koch-Kuhač Franjo Ž.: Valpovo i njegovi gospodari. Zagreb: Tisak dioničke tiskare.

1876.9. Maroslavac Stjepan: Donji Miholjac kroz stoljeća. Đakovo - Donji Miholjac: Župa Sv.

Mihaela Donji Miholjac. 2007.10. Muzej Slavonije u Osijeku – ostavština obitelji Hilleprand de Prandau.11. Rakijaš Branko: Franjo Kuhač – život i rad. Zagreb: Muzička biblioteka. 1974.12. Vidaković Melia - voditeljica Turističke zajednice grada Donjeg Miholjca – usmeni

izvor.13. Zubčević Muhamed - voditelj tamburaškog zbora i žičanih instrumenata – usmeni

izvor.

116

RECENZENT – ŽIVOTOPIS

Jasna Šulentić Begić rođena je 9. listopada 1967. godine u Osijeku. Glazbeno ško-lovanje započela je u Glazbenoj školi u Donjem Miholjcu te ga nastavila u Glazbenoj školi „Franjo Kuhač“ u Osijeku. Studij glazbene kulture upisala je 1987. godine na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, a diplomirala u srpnju 1991. godine. U lipnju 2009. godine stekla je zvanje magistra znanosti iz glazbene pedagogije na interdisciplinarnom poslijediplomskom znastvenom studiju Muzičke akademije i Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Od 1992. do 2008. godine bila je uposlena u Osnovnoj školi Franje Krežme u Osije-ku gdje je radila kao učiteljica glazbene kulture, a od 1997. do 2008. godine i u I. gimnaziji u Osijeku kao nastavnica glazbene umjetnosti, gdje je nadopunjavala normu do pune satnice.

Od 1995. do 2008. godine bila je vanjski suradnik Pedagoškog fakulteta u Osijeku, a potom i Visoke učiteljske škole, odnosno Učiteljskog fakulteta. U srpnju 2006. godine izabrana je u naslovno zvanje predavača iz umjetničkog područja za kolegij Sviranje i kolegij Glazbena kultura s metodikom.

Od 1. travnja 2008. zaposlena je na mjestu asistentice za metodiku glazbene kulture na Katedri za umjetnička područja Učiteljskog fakulteta u Osijeku.

U veljači 2004. godine napredovala je u zvanje učitelja mentora, a također od strane Agencije za odgoj i obrazovanje postala voditeljica Stručnog vijeća učitelja glazbene kulture Osječko-baranjske županije. Organizirala je brojne skupove koji su imali svrhu stručnog usavršavanja učitelja glazbene kulture te sudjelovala s predavanjima i prezentacijama na stručnim i znanstvenim skupovima županijske, državne i međunarodne razine. Objavljuje stručne i znanstvene radove u relevantnim časopisima.

SADRŽAJ

UvodPredgovor

I. poglavljePovijest glazbe grada Donjeg MiholjcaKoncerti u Velikoj dvorani dvorca Mailath u novije dobaCrkveni mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“ (1929. – 2009.)OrguljeZahvala Crkvenom mješovitom pjevačkom zboru „Sv. Cecilija“ i prečasnom Antunu Drenjančeviću, župniku i dekanu Župe sv. Mihaela Arkanđela Donji MiholjacVatrogasna glazba – puhačka škola glazbeHrvatsko pjevačko društvo „August Harambašić“Kulturno-umjetničko društvo „Matija Gubec“Mješoviti pjevački zbor „Matija Gubec“Ženski komorni zbor (gimnazije) ŠKUD „Franjo Kuhač“

II. poglavljeGlazbena škola osnovana 1972./73. godineOsnovna glazbena škola pri Osnovnoj školi „August Harambašić“ Donji Mi-holjac od osnutka 1972./73. do kraja 2009. godine (pripremila: Nada Došek)Veliki jubilej Glazbene škole u Donjem Miholjcu

III. poglavljeNarodni pjev – pučko pjevanje

RecenzijaIzvoriRecenzent-životopis

35505665

686971757785

87

9293

97

109115116

GLAVNI POKROVITELJI

SPONZORI

ŽUPNA CRKVA SV. MIHAELAŽupnik i dekan Antun Drenjančević

JAVNI BILJEŽNIK DONJI MIHOLJAC

gradonačelnik, Stjepan Viduka

ORDINACIJA OPĆE MEDICINE DUŠKO I MARA KARANOVIĆORDINACIJA OPĆE MEDICINE SPOMENKA DRAŠINAC-KURTAGIĆ

ZITEX d.o.o.LJEKARNA “MARUŠIĆ” BRANKA MARUŠIĆ

ORDINACIJA OPĆE MEDICINE NADA DUMANČIĆORDINACIJA OPĆE MEDICINE VANDA BALKOVIĆ

FAMI d.o.o.MIHOLJAČKI PODUZETNIČKI CENTAR

OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA

Zahvaljujemo svima onima koji su omogućili svojim financijskim potporama i intelektulanim uslugama izdavanje ove

povijesne monografije za grad Donji Miholjac

Monografija Povijest glazbe grada Donjeg Miholjca nastala je zahvaljujući velikom trudu, entuzijazmu, ustrajnosti te ogromnom glazbenom iskustvu autorice Jelice Dimitrijević. Autoričina ljubav prema glazbi je bila očita i pratila ju je kroz cijeli njezin život. Da nije bilo nje, mnogi Miholjčani danas se vjerojatno ne bi bavili glazbom.

Ova knjiga predstavlja osnovu za sve buduće monografije koje će se temeljiti na prikazu glazbene kulture jednog kraja Hrvatske. Po važnosti problematike koju obrađuje, monografija posvećena povijesti glazbe grada Donjeg Miholjca, predstav-lja jedan od onih poduhvata s kojima će se malo ljudi u svom radnom vijeku imati snage uhvatiti u koštac. Knjiga je sastavljena od triju odvojenih poglavlja i četrnaest potpoglavlja koja su relativno samostalna, no ipak većinu povezuje sama autorica koja je svojim angažmanom pridonijela stvaranju glazbene kulture grada Donjeg Miholjca.

mr. sc. Jasna Šulentić Begić

ISBN 978-953-6652-03-7

Jelica Dimitrijević - tz-donjimiholjac.hr · Glazbeni paviljon – Park Matice hrvatske Jelica...

Documents

Transcript of Jelica Dimitrijević - tz-donjimiholjac.hr · Glazbeni paviljon – Park Matice hrvatske Jelica...