Jelena Zena Koja Nema

102
Ivo Andrić - Jelena žena koje nema  _________________ ______________ DANIK1NA VREMENA Šezdestih godina prošloga stoleea prodirala je i .u najudaljenije krajeve ove zemlje neodređena ali jaka želja za znanjem i boljim životom koji znanje i prosvećenos t donose sobom. Ni Romanija ni Drina nisu mogle sprečiti da ta želja ne prodre i u Dobrun i ne ozari i  popa Kostu Porubovića. A pop Košta, čovek već u godinama, bacio je pogled na svog sina  jedinca Vujadin a, bledog i bojaž ljivog de-čaka. Odluč io je po svaku cenu da ga da na škole. Preko svojih prijatelja, nekih sarajevskih trgovaca, uspeo je da ga pošalje čak u Karlovce, »da uhvati bar godinu-dve bogoslovije«. Toliko je upravo i uhvatio, jer potkraj druge godine umre naglo pop Košta. Vujadin se vrati kući, i tu ga oženiše i za-popiše na očevoj parohiji. Već  prve godine že na mu rodi, istina že nsko, ali godine s u pred njima, i svi su izgledi da će Porubovići još zadugo popovati u Dobrunu.Samo, sa pop-Vujadinom nije bilo sve u redu. Ne hi se moglo određeno kazati, i nifco nije pravo ni znao, ali svak je osećao da ima neka nelagodnost između novog popa i parohijana. A ta nelagodnost nije mogla da se odbije na mladost i neveštinu popa Vujadina, jer se ini je smanjivala nego s vremenom sve više rasla. Pop Vujadin je bio stasit i lep kao svi Porubovići, ali mršav, bled, neobično povučen i ćutljiv, i pored sve mladosti sa nečim starački hladnim i sivim u glasu i očima. Pred samu austrijsku okupaciju zadesi popa Vujadina nesreća, umrla mu je popadija pri  porođaju drugog deteta. Otada još se više otuđi od s veta. De-vojčicu da de ženinoj rodb ini u Višegrad, a on je živeo u velikoj zgradi kraj dobrunske crkve, sam, gotovo bez ikakve  posluge. Obavljao je redovno obrede, odazivao se na sahrane, vršio krštenja i venčanja i čitao na zahtev molitve, ali nije razgovarao ni pio sa seljacima u crkvenoj porti, nije se šalio sa snašama, ni prepi-rao zbog bira s dužnicima. Zato narod, koji inače zazire od ćutljiva i žalosna čoveka, a naročito hoće zdrava i rečita sveštenika, nije nikako mogao da se privikne na pop-Vujadina. Svaku bi mu drugu manu lakše oprostili. Žene, koje i na selu stvaraju dobar ili rđav glas, govorile su za pop-Vujadina da mu kiša iz čela bije, da im se ne mili crkva, i uvek po-minjale »pustog pop-Kostu«.  — Tup je i izgub ljen — žalili su se seljac i, i se-ćali se odmah pop-Vujadinova oc a, pokojnog  pop- 10 -Koste, čoveka gojazn a, vesela, a pametna i rečita, koji je živeo lepo i s narodom i s Turcima, i s malim i velikim, čija je sahrana bila opšta žalost. Stariji ljudi su pamtili i Vujadinova deda,  pop-Jakšu, z vanog Đakom. I to je bio sasvim drukč iji čovek. U mlado sti je bio hajduk, i nije to krio. Kad bi ga zapitali: »Zašto tebe, oče papo, zovu Đakon?« — on bi odgovarao slobodno i nasmejano:  — E, sinko, kad sam bio đakon , ja sam se odme t-nuo u hajduke, i k ako svaki hajd uk mora da ima nadimak, mene su prozvali hajduk Đakon. I to mi ime ostalo. Ali poslije naišle godine i udarile na me časti, kao na šairova kolje, pa im nezgodno bilo da me zovu hajdukom; i tako meni otpade ono »hajduk«, kao žabi rep, a ostadoh Đakon. To je bio starac sa bujnom kosom i velikom bradom ikoja je r asla u strane, i do pred smrt nije  po-belela nego ostala riđa i nepok orna. Plahovit, nasilan i oštar, on je imao i među pastvom i među Turcima iskrenih prijatelja i velikih neprijatelja. Voleo je piće i nije mu bilo mrsko žensko sve do pod starost. Ali pored svega toga, bio je mnogo voljen i uvažen. 1

description

Jelena zana koja nema-Ivo Andric

Transcript of Jelena Zena Koja Nema

  • Ivo Andri - Jelena ena koje nema

    ________________________________________________

    DANIK1NA VREMENAezdestih godina prologa stoleea prodirala je i .u najudaljenije krajeve ove zemlje neodreena ali jaka elja za znanjem i boljim ivotom koji znanje i prosveenost donose sobom. Ni Romanija ni Drina nisu mogle spreiti da ta elja ne prodre i u Dobrun i ne ozari i popa Kostu Porubovia. A pop Kota, ovek ve u godinama, bacio je pogled na svog sina jedinca Vujadina, bledog i bojaljivog de-aka. Odluio je po svaku cenu da ga da na kole. Preko svojih prijatelja, nekih sarajevskih trgovaca, uspeo je da ga poalje ak u Karlovce, da uhvati bar godinu-dve bogoslovije. Toliko je upravo i uhvatio, jer potkraj druge godine umre naglo pop Kota. Vujadin se vrati kui, i tu ga oenie i za-popie na oevoj parohiji. Ve prve godine ena mu rodi, istina ensko, ali godine su pred njima, i svi su izgledi da e Porubovii jo zadugo popovati u Dobrunu.Samo, sa pop-Vujadinom nije bilo sve u redu. Ne hi se moglo odreeno kazati, i nifco nije pravo ni znao, ali svak je oseao da ima neka nelagodnost izmeu novog popa i parohijana. A ta nelagodnost nije mogla da se odbije na mladost i nevetinu popa Vujadina, jer se ini je smanjivala nego s vremenom sve vie rasla. Pop Vujadin je bio stasit i lep kao svi Porubovii, ali mrav, bled, neobino povuen i utljiv, i pored sve mladosti sa neim staraki hladnim i sivim u glasu i oima.Pred samu austrijsku okupaciju zadesi popa Vujadina nesrea, umrla mu je popadija pri poroaju drugog deteta. Otada jo se vie otui od sveta. De-vojicu dade eninoj rodbini u Viegrad, a on je iveo u velikoj zgradi kraj dobrunske crkve, sam, gotovo bez ikakve posluge.Obavljao je redovno obrede, odazivao se na sahrane, vrio krtenja i venanja i itao na zahtev molitve, ali nije razgovarao ni pio sa seljacima u crkvenoj porti, nije se alio sa snaama, ni prepi-rao zbog bira s dunicima. Zato narod, koji inae zazire od utljiva i alosna oveka, a naroito hoe zdrava i reita svetenika, nije nikako mogao da se privikne na pop-Vujadina. Svaku bi mu drugu manu lake oprostili. ene, koje i na selu stvaraju dobar ili rav glas, govorile su za pop-Vujadina da mu kia iz ela bije, da im se ne mili crkva, i uvek po-minjale pustog pop-Kostu. Tup je i izgubljen alili su se seljaci, i se-ali se odmah pop-Vujadinova oca, pokojnog pop-10-Koste, oveka gojazna, vesela, a pametna i reita, koji je iveo lepo i s narodom i s Turcima, i s malim i velikim, ija je sahrana bila opta alost. Stariji ljudi su pamtili i Vujadinova deda, pop-Jaku, zvanog akom. I to je bio sasvim drukiji ovek. U mladosti je bio hajduk, i nije to krio. Kad bi ga zapitali: Zato tebe, oe papo, zovu akon? on bi odgovarao slobodno i nasmejano: E, sinko, kad sam bio akon, ja sam se odmet-nuo u hajduke, i kako svaki hajduk mora da ima nadimak, mene su prozvali hajduk akon. I to mi ime ostalo. Ali poslije naile godine i udarile na me asti, kao na airova kolje, pa im nezgodno bilo da me zovu hajdukom; i tako meni otpade ono hajduk, kao abi rep, a ostadoh akon.To je bio starac sa bujnom kosom i velikom bradom ikoja je rasla u strane, i do pred smrt nije po-belela nego ostala ria i nepokorna. Plahovit, nasilan i otar, on je imao i meu pastvom i meu Turcima iskrenih prijatelja i velikih neprijatelja. Voleo je pie i nije mu bilo mrsko ensko sve do pod starost. Ali pored svega toga, bio je mnogo voljen i uvaen.

    1

  • U svojim dugakim [razgovorima uz viku i rakiju, seljaci nisu nikako mogli da razbistre i dokue zato im je pop takav i zato nije nalik ni na oca ni na deda. A pop Vujadin je sve vie greznuo i propadao u samoi i udavakom ivotu. Progrua mu se brada i posede kosa ina slepoonicama, upadoe mu obrazi i posivee nekako, da mu se zelene velike11oi i pepeljaste obrve nisu izdvajale iz lica. Visok, prav i ukoen, govorio je samo kad je bilo neophodno potrebno, dubokim glasom bez boje i ivosti. Prvi bar donekle kolovan pop u toj porodici koja ve stotinu godina opsluuje dobrunsku orkvu, pop Vujadin je i sam dobro uviao koliko je nezgodna njegova narav, kao i njegovo dranje; on je znao ta narod trai i kakvog popa eli. Znao je da je to upravo protivno od onoga to on moe i to jeste. To saznanje ga je uvek muilo ali ono ga je samo jo vie koilo i ledilo, im bi doao u dodir sa svetom. Malo-pomalo, ono je prelazilo u duboku, ne-saViladljivu odvratnost prema svemu tome svetu.amotinja i mnoga teka odricanja udovakog ivota naglo su produbljivala i irila jaz izmeu njega i parohijana. I dotad je patio to ne moe da se priblii, zagreje i pomea sa svetom. Sad je bivalo sve gore, jer je sada bilo stvari koje je morao svesno da krije pred svetom, a to je poveavalo njegovu povuenost. I dosad su svaki pogled i svaka re izmenjeni s ljudima bili za njega muka i teret i bolno udvajanje. Sada je to postajalo i opasnost. A strah da se ne oda, inio ga je jo vie nesigurnim, podozrivim.Tako je njegova odvratnost prema ljudima rasla, taloila se u njemu i, kao skrivena gorina, trovala ga nerazumljivom i nesvesnom, ali stvarnom mrnjom iji se krug sve vie irio. To je bio tajni ivot popa Vujadina. Mrzeo je sama sebe i svoje12muke, muke samakog ivota udovca popa. Jer, bilo je dana kad je, onako ozbiljan i prosed, po itav sat stajao sakriven u senci pored prozora i vrebao da vidi seoske ene kako prolaze na reku da ispiraju rublje. A kad bi ih doekao i video kako zamiu za vrbak, okretao bi se s gnuanjem u ne-provetrenu polupraznu sobu i nazivao ih glasno najpogrdnijim recima. Nerazumljiva mrnja bi u njemu tada porasla do grla, nestajalo bi mu reci i daha. Pljuvao je oko sebe glasno, ne nalazei drugog odu-ka ni izraza. Ali kad bi doao sebi, i uhvatio sam sebe u poslednjem besnom pokretu, i razabrao u tiini ustajala vazduha svoje poslednje psovke, on bi se ledio od straha i, isa jezom uz kimu i lobanju, prola bi ga svaka misao: evo, on sebe gleda kako ludi i gubi se.Takvi nastupi kidali su i udvajali njegovu linost u tolikoj meri da mu je sve tee bivalo da ivi i radi kao ovek i svetenik. Jer, pola sata docnije, on je morao da razgovara sa seljacima, i bled, ukoena pogleda i mukla glasa da odgovara na njihova bezbrojna pitanja, i urice dane za krtenja, molitve i svetavanja. A razlika izmeu ta dva oveka, onoga malopreanjega iz sobe i ovoga oca Vujadina sa seljacima u porti, bila je tolika da se on savijao pod njom, grio od unutarnje muke, griskao brkove, prolazio rukom kroz kosu, i samo se jo toliko savlaivao da ne padne pred seljacima na kolena i ne jaukne:13 Ludim!Ali dok bi tako razgovarao sa njima, u sebi je pomiljao: evo, sad me uporeuju sa pokojnim ocem i sa svima mojima. I poinjao je da mrzi toga oca i sve svoje.Tako je sve to se deavalo popu Vujadinu samo uveavalo tu njegovu skrivenu gorinu i mrnju. I ta mrnja je rasla u njemu podjednako sa svakim danom provedenim u samoi, i svakim dodirom sa ljudima. Konano, ona postade istovetna sa nje-igovim roenim telom, sa svim njegovim pokretima, eljama i mislima. Ta mrnja preraste i zaseni sve u njemu i oko njega, postade njegov pravi ivot, stvarnija od svega drugog, jedina prava stvarnost u kojoj se kretao. Stidljiv kao i svi ljudi iz starih dobrih porodica, astan i prav ovek, on je krio svoje istinsko stanje koliko je god mogao vie. Razapi-njan stalno izmeu dve stvarnosti, inio je nato-vene napore da ne izgubi iz vida onu koju vide zdravi ljudi, da radi po njenim zahtevdrna a ne po zahtevima svoje nutranjosti. Dok se jednoga dana ne desi i to, i pop

    2

  • Vujadin pree na onu stranu kud ga je ve godinama gonilo sve u njemu: u otvoreno i za sve ljude vidljivo ludilo.To se desilo u petoj godini udovakog ivota pop-Vujadinova. Toga jutra on je iziao na jednu njivu u prisoju, ispod samih stena. Zadrao se kod kopaa do pred ruak. Na povratku, iznenadi se kad na jednoj ravni, meu borovima ispod puta, ugleda14strance iz kasabe. Jedan ininjer i dva austrijska oficira sa dve ene. Podalje od njih momci su im uvali ikonje. Stranci su sedeli na prostrtim ebe-tima: ljudi gologlavi i raskopani, a ene u lakim haljinama koje su zasenjivale oi belinom. Pop naj-pre zastaide, pa se onda ispe vie u stranu i prisloni uz jedan iskrivljen i poloit bor. Bio se oznojio i srce mu je lupalo. Sakriven, gledao je netremice taj svet ispod sebe, u kosoj i udnoj perspektivi. Kao neka slika u snu, taj prizor ga je zbunjivao i draio. I kao u snu, moglo je svata da se desi, i neverovatne stvari da se razviju iz ovog prizora. Stranci su jeli i redom pili iz bletave ae od metala. I to ga je drailo. Isprva je strepeo da ga ne otkriju, oseajui jo potpuno koliko bi bilo nezgodno i smeno da stranci vide popa kako se poloio po krivom boru i zagledao u ene. Ali, malo--poimalo, ostavi ga potpuno i poslednji oseaj obzira i snebivanja. Sati su prolazili. Sam ne zna koliko je tako presedeo, Ijutei nesvesno prstima koru sa bora. Konano, ona mlaa, po izgledu devojka, die se i krenu sa dvojicom oficira uzbrdicom u umu. Prooe ispod onjega, tako da im je gledao u teme. Ona se neveto potapala, kukovi su joj se dizali naizmence, a na licu, belom i ispreturanom od vetra i jahanja, izbile crvene pege, kao u zdrava sveta posle jela i pia, na vazduhu u topal dan. Ono dvoje pod barom polegoe pokrivi se krajem e-beta na kojima su dotle sedeli.15Kao da je time bio zavren prizor, pop se trgnu - .astrenjen poe kui, zaobilazei paljivo par Ivoji je leao, i strepei da ga ne primete ono troie sto se penju uz breg.Bilo je davno prolo podne. Na pitanje momka Radivoja, pop Vujadin promrmlja neto; nije mogao da sabere misli ni toliko da bi dao neko objanjenje zato je ovoliko zadocnio na ruak. etajui po praznoj kui, oseao je sebe i zemlju i ovaj dam kao olovo i eravicu i tvrdo drvo bez soka i slasti Prsti mu se lepe od smole. Mori ga e. Oi su mu umorne Teak korak. Konano zaspa tupim snom posle jela.Probudio se jo mnogo tei. Jedva se priseti, kao nekog bola, susreta sa strancima u umi. Izie i zaputi se prekini putem, uz kamenjak, uz borovu umu. Sunce je zalo. Na onoj ravni nije bilo vie nikoga. Baena hartija i raskidan stani! lee u travi i belasaju se poslednjim naporom u sumrak U mekoj zemlji jo se razaznavao trag enske obue dubok i kos, i za njegove oi neverovatno malen' Poe za tragom koji se meao sa tragovima mukih nogu i konjskih kopita. Ali on ga je pratio pogledom, na mahove ga gubio pa opet nalazio. Koracao je zanesen i sve vie pognut kao da neto tra-zi i sabira. Krv mu se slivala u glavu i zajedno sa sutonom mraila put i tragove. Tako je stigao na raskrsnicu gde je svravala staza i poinjao put Tu mora da su uzjahali. Sad je pusto, i ve potpun16mrak. Na jo svetlom nebu ocrtava se posrmio direk koji danju kazuje put.Lutao je izlokanom stazom drei se plotova i sagorenih ivica koje su se osipale pod nogama. No je vedra, ali omarina ne poputa. Teko se die, zaguljivo je kao da nad glavom, u mraku, ima gvozden svod. Preao je potok koji je uboiio, ali nije davao hlada ni sveine. Naao se u svom ljiviku, pored kue koja se nasluivala u mraku. Otupeo i premoren, spusti se na zemlju. im se malo odmorio, javi se opet seeanje na ene koje je danas video, i uz to seanje misao: da li sam ja to danas uistinu gledao ili sam samo matao o tome? Ta misao, obina i prosta u prvi mah, poe da ga mui. Skoi uzbuen. Je li bila stvarnost ili nije? Daka-ko da je bila. I htede ve da sedne ponovo, ali se zaustavi, pogleda jo jednom oko sebe.Bio je potpun mrak, onaj gluvi i teki seoski mraik u kom se javi jo poneki glas u daljini, ali izdvojen i stravian kao poslednji napor sveta pre nego to utone u no, neprijateljsku i bez

    3

  • svanua. I opet se javi, kao bolno kucanje u dve slepoonice, pitanje: jesu li uistinu bile te ene ili je on samo mislio o tome: Proe ga jeza od ponovnog pitanja; unezveren, uputi se opet na mesto sa koga se malo-pre vratio. Posrtao je u tami, ali se konano dokopa raskrsnice i uhvati za direk. Sagnu se i poe paljivo da pipa utabanu ilovau, malko vlanu na tom mestu od potoka koji se prelivao. Pipao je kleei, i traio tragove enske obue, i cepteo i goreo odiBftvp-piit-c-"^ 12 I. Andri: Jelena, ena koje nema17straha i elje da se uveri da li je bilo matanje ili stvarnost. Nita nije mogao da razabere i zakljui iz dodira vrelih i uzdrhtalih prstiju. Video sam. Bili su ivi ljudi i prave ene__govorio je sam sebi poluglasno, ali je ipak i dalje grozniavo traio prstima tragove i prodirao oima tamu me bi li sagledao one hartije koje je video u sumrak, ili misli da ih je video. Na kraju, morao je da napusti traenje. Vrati se u ljivik ponovo, kao osuen, sa potpuno pokolebanom verom u svoja roena ula. Tu je legao nauznak na travu koja je bila otra i mlaka. Dugo je leao tako, rairenih ruku kao razapet, prikovan neizrnernom teinom svojih roenih miia i kostiju. Iz grozniavog po-lusna prenue ga glasovi. Na Tasia gumnu gorela je vatra, i oko nje se kupila aljad. Promicali su likovi ljudi i ena, pojavljivali su se u svetlom krugu, i opet se gubili u tami, ve kako ih je posao vodio. Glasovi su bili as jai as slabiji, ali se reci nisu mogle razabrati, jar je izmeu njega i vatre bio potok i put, a sa obe strane puta po jedna njiva. To su se Tasii spremali da razvijaju ito. Tako se esto radilo za velikih vrelina, kad danju nije bilo ni najmanjeg vetria koji bi odnosio plevu. ekalo se na noni vetri koji je i za najveih vruina neminovno nailazio oko devet sati noi, iz proeka u Stenama.Po strani je go-rela vatra. Na samom gumnu de-vojice su visoko drale zapaljene lueve i svetlile radnicima; niz uzdignute ruke visili su im dugi18belt rukavi; stajale su nepomine, samo bi pokatkad premostile lu iz jedne ruke u drugu. Seljaci su vitlali lopatama. U crvenom sjaju ito je letelo uvis, zrno se vraalo kao teka kia na gumno, dok je pleva plovila polako i, noena vetriem, rasipala se i gubila u tami.Ti glasovi su ga naglo prenuli. Razdraenost koja se ceo dan skupljala u njemu odjednom se sva uskovitla i pope do vrhunca. Drhtao je i mucao glasno: To nee da miruje ni nou, nego se i po mraku vrpolji, mitoklasa luem i mae rukavima i amijama.Jutronja slika sa strankinjama, koje je posma-trao sakriven iza bora; sumrak i posrtanje za tragovima koji nestaju u mraku; i sad, ova mukla no sa vatrom kroz koju se, kao kroz rumen prozor koji se odjednom otvorio u tami, vide ljudi kako lopataju i ene kako promiu i mau; sve je to potpuna ona njegova tajna stvarnost, puna muke i gorine koja se pretvara u mrnju. Nigde traga od one druge, prave, stvarnosti: popa Vujadina koji slui u crkvi, sasluava seljake, ide pazarnim danom u varo, dok mu se ene i uplaena deca sklanjaju s puta i iljtiibe ga u ruke. Niega to bi ga osvestilo i spreilo da ne radi onako kako hoe, i kako ga sve goni da radi.Sve inrmljajiui, on je, kao ovek koga gone, ne-verovatno brzo preao ljivik, pa mraan hodnik u kui, i naao se u sobi kraj prozora koji je gledao na crkvenu portu i Tasia gumno. Udarajui se19\-fS-p:.r:i

    4

  • ;;.f -im*!}

    '-'. x:o pokustvo koga se nije seao, pop Vujadin napipa lovaku puku koja je, uvek puna, visila na zidu. I ne prinosei kako treba ramenu, opali u pravcu osvetljenog gumna. Bilo je neega prijatnog u tom tnzanju puke koja mu istegnu ruke, kao da e da poleti, pa ga onda udari u grudi i strese. Cak i taj udarac je bio prijatan. On opali i drugu cev. Tek tada nastade na gumnu vriska, pa dugo zapomaganje. Povedoe se i popadae luevi, raz-bee svet, sama ostade vatra to je gorela postrani. Javie se i muki glasovi. Sve je nadvikivao glas neke starice koja je lelekala kroz nos: Jovo, sine pobie nas!Ti meci ispaljeni u noi na Tasia gumno objavili su konanu i potpunu prevlast one unutarnje stvarnosti kojoj se pop Vujadin toliko otimao i koju je dotle muno skrivao. Po logici te iste stvarnosti, on nae i u mraku, na polici, veliki foanski no i, stisnuvi ga vrsto, pobee u no.Pregazio je Rzav, ikoji je u to doba godine plitak i mlak. Kad je bio na drugoj strani reke, zadihan i iznemogao sede u pesak, meu mlade rakite. Tu je, mumlajui jednako, hladio vodom grudi i elo, kao da ispira ranu.Sutradan proirila se i u kasabi i po selima vest da je pop Vujadin u ludilu pucao na Tasia eljad i pobegao u umu, s onu stranu Rzava. Teko je bilo verovati takvu stvar, a niko nije mogao da je razume i objasni. Naroito varoani, koji su popa Vujadina vie cenili nego njegovi parohijani selja-ci, nisu mogli sebi da dou od uenja. Seljaci, koji sve primaju mnogo hladnije i prostije, udili su se i alili ga na svoj nain. Bio je pazarni dan. Seljanke koje su ile u varo ili iz varoi, zastajale su u susretu i, poto bi se pozdravile i upitale kao dva mrava to se njue vie pogledom nego recima, odmah bi skretale govor na popa Vujadina, i krstile se molei velikog, jedinog i milostivog Boga da ubrani njih i svakoga.U kasabi je tada bilo mnogo andara i suvinih f raj kora koji su gonili nevasinjske ustanike. Svi su se sada digli da trae i hvataju popa Vujadina. Dolazili su seljaci i javljali da su ga videli u toj i toj umi kako pocepan, bos i gologlav, sa noem u ruci, zvera oko sebe. Ali dok bi patrola stigla na to mesto, od popa nije bilo ni traga. Plaio je obane nou po planini, i kad bi ustraeni pobegli, grejao se kod njihove vatre. Izdala ga je tako jedna vatra koja se nadaleko videla. Kad su andari stigli, ve pred >ooru, njega je bio prevario san, i spavao je kraj vatre koja je dogorevala. Branio se tako da su morali da ga veu.Sutradan su proveli pop-Vujadina kroz varo. Sa rukama vezanim na leima (krajeve od lanca drali su andari), iao je, gologlav, neprirodno brzim korakom. Glavu je bio jako zabacio, tako da mu je duga proseda kosa padala niz plea. Donju usnu je drao stegnutu meu zubima, a oi napola sklopljene. Na tom licu okrenutom nebu nije bilo niega luakog, nego neto doboga bolno i mueniko. Sa-2021ino kad bi spustio pogled videlo se da su mu oi krvave ii pogled mutan i bez razumevanja. Svak iv ga je alio. ene su plakale. Vlastima je bilo neprilino. Pokuavali su da ga ne veu, ali se odmah otimao i beao. Tako su ga vezana otpremili u Sarajevo. Tu je u velikoj bolnici na Kovaima, u jednoj polumranoj sobici, iveo jo deset godina ne znajui za sebe ni za ovaj svet.Sa nesrenim pop-Vujadinom ugasila se porodica Porubovia. Na dobrunsku parohiju je doao stranac. I pop-Vujadina zaboravie pre nego to je izdahnuo u sarajevskoj bolnici. Po selima se pomi-njao samo jo uzgred, u govoru. (To je bilo onog ljeta kad je pop Vujadin prevrnuo...) U varoi je zla sudbina pop-Vujadinova izazvala vie uzbuenja, i o njoj se

    5

  • govorilo i mislilo jo dosta dugo. To je bila nevidovma beda, i tako neoekivana i udna nesrea, da je svaki u saueu za nesrenog popa krio i malko nesvesnog straha za sudbinu svoju i svojih. Svak je i nehotice nastojao da toj nesrei nae uzrok i objanjenje, i da tako olaka srcu i umiri teku misao. Ali ma koliko da su nastojali u ariji da se sete ma ega neobinog iz pop-Vujadinova ivota, niko nije mogao da iznese nita. Pop-Vujadinova sudbina je stajala pred njima prosta a neobjanjiva: neveselo dete, usamljen mladi, nesrean ovek. Konano, uspomena na njega i njegovo stradanje poela je i u varoi da Medi,ali pre nego to je potpuno nestala u zaboravu, izazvala je seanje na druge nesiree i druga vremena odavno zaboravljena. Tako se, u estim razgovorima o porodici Porubovia, dolazilo ne samo do pop-Vujadinova oca i deda nego i do njegovog pra-deda, nekad uvenog prote dobrunskog Melentija, i po njemu i do Anikinih vremena.Mula Ibirahiim Kuka izazva prvi seanje na Ani-ku. On je voleo da izgleda uevan i tajanstven, a u stvari je bio dokona dobriina i neznalica, i iveo je od ugleda i imetka svoga deda, uvenog muteve-lije Mula Mehmeda, oveka mudra i knjievna, koji je iveo sto i jednu godinu. - U knjigama i spisima preostalim iza Mula Mehmeda bilo je ii nekoliko poutelih sveia u koje je on nekad zapisivao sve to se deavalo u kasabi i to je uo da se deava u svetu. Tu su bile zapisane poplave, nerodice, ratovi blizi i daleki, pomraenje Sunca i Meseca, udesni nebeski znaci i prilike, i sve to je u to vreme uzbuivalo kasabu i svet u njoj. Pored vesti da se u jednom gradu u Nemakoj rodio avo i da su ga zatvorili u flau, poto nije vei od pedlja, i da mnogi svet dolazi da ga gleda, bila je vest o jednom hrianskom generalu po imenu Bu-naparti, koji je preao u Misir u bezumnoj nameti da ratuje sa sultanom. A nekoliko stranica dalje, pored vesti da se u beogradskom paaluku pobu-nila raja i da, predvoena zlim ljudima, ini nepromiljena dela, bio je ovakav zapis:23Te iste godine pronevaljali se u kasabi jedna ena, vlahinja (Bog neka pomete sve nevernike!), i toliko se ote i osili da se njeno nevaljalstvo prou daleko izvan ove nae varoi. Mnogi su joj mukarci, i mlai i stariji, odlazili, i mnoga se mlade tu ispoganila. A bila je metnula i vlast i zakon pod noge. Ali se i za nju nae ruka, i tako se i ona skru-i po zasluzi. I sve se opet dovede u red i priseti bojih naredaba.Mula Ibrahim proita na duanu taj zapis, i najstariji ljudi poee da se seaju onoga to su sluali nekad u detinjstvu iz razgovora starih ljudi; i tako se saznade za davno zaboravljena Anikina vremena.Evo kako je bilo.Odavno su zaboravljena vremena kad je Anika ratovala sa celim hrianskim svetom i svima sve-tovnim i duhovnim vlastima, a naroito sa dobrun-skim protom Melentijem. Ali nekad se dobro pamtilo i mnogo prialo o tom; i u razgovorima se kao stalna mera uzimalo vreme kad je Anika rvala.U kasabi, gde ljudi i ene lie jedno na drugo kao ovca na ovcu, desi se tako da sluaj nanese po jedno dete, kao vetar seme, koja se izmetne, pa strci iz reda i izaziva nesree i zabune, dok se i njemu ne podseku kolena i tako ne povrati stari red u varoi.24Otac Anikin je bio Marinko Krnojelac, pekar. Kao mladi bio je poznat sa svoje gotovo enske lepote, ali je rano ostareo i zapustio se pre vremena. Bilo mu je oko etrdeset godina kad je, obilazei svoj ljivik, koji je bio izvan varoi, s druge strane reke, naao u njemu seljaka, prolaznika, kako sa sinom podbire ljive. Ubio ga je kocem na me-stu. Dete je pobeglo. Marinka su zaptije uhvatile tog istog jutra. U Sarajevu je osuen na est godina robije. Ljudi koji su odlazili tada u Sarajevo priali su da su ga videli kako, zveckajui okovima, nosi sa ostalim robijaima kre na utu tabiju. etiri godine je proveo u Vidinu na robiji. Kad se vratio, doveo je i enu iz sveta, jer mu je prva ena, s kojom nije imao dece, umrla dok je bio na robiji. Nastavio je da radi svoj zanat i iveo mirno kao i pre te nesree.

    6

  • Ova druga ena, Ana, bila je mnogo mlaa od njega, mrava, pognuta u pasu, izmuena i smirena imaza., sa neim otmenim, tuinskim i uplaenim u dranju. Svet je nije voleo ni cenio. Svakome je izgledalo kao da je naena na robiji, i zvali su je Vidinka. Marinko je uzalud dokazivao da to nije istina, i da je ona erka jednog pekara kod koga je radio neko vreme posle robije.To je bila Anikina majka. S njom je Marinko imao jo jedno muko dete, starije od Anike. To je bio belolik, tanak i visok deak, nasrnejanih divnih oiju, ali malouman. Zvali su ga Lale. Detinjstvo je25proveo pored majke, docnije je pomagao ocu u za-iiiilu; nije iao sa ostalim momcima, ni pio, ni pu-
  • izvadi ruku i izie u kuu, trgne se otre-njena. Posle, kad se vrati i ponovo sedne kraj vatre, ne moe zadugo da se smesti; ini joj se: ne moe nikako da nae ono mesto na kom je ruku drala; kao da je malopre neto skupoceno ispustila niz vodu.Tako je ivela Krnojeleva erka, sva obuzeta mislima o sebi, utljiva, ravnoduna prema svima, i bivala svakim danom sve krupnija i lepa. Tako je prolazilo brzo i tajanstveno devojako vreme, leto, jesen i ponovo zima. Nedeljom i praznikom Anika je ila u crkvu, praena nekom bledom i slabakom kominicom. Mihailo je isprva redovno saekivao u porti i izmenjivao sa njom po nekoliko reci. Ali, malo-pomalo, poeli su i ostali momci da se pri-miu. Lepa i velika devojka, koja se sad ve potpuno izvila iz onog bojaljivog i mravog Krnojele-vog deteta, bila je idue zime glavni predmet mukih elja i enskih razgovora.28Te iste zime umro je Marinko. Sin mu Lale prihvati i nastavi posao. Iako mlad i malouman, on se pokaza dobar radnik i odra oevu muteriju.Ana, koja je i dotad ivela kao senka, jo se vie poginu i utanji. Ki joj, s kojom se nikad nije volela ni dobro razumevala, bila je sada u onim godinama kad su enska deca samoiva, povuena u se, i bez srca i obzira za roditelje i okolinu. Jedino to je Vidinku vezivalo za ovaj grad, nestalo je. Prestade posve da govori. Nije plakala. Samo je nekim izgubljenim pogledom gledala sve oko sebe. Nije bilo potrebno da naie neka naroita bolest pa da se ugasi. Umrla je u leto iste godine. Anika nije jo stigla ni da skine crninu koju je za ocem nosila.Da devojka ne bi bila sama, u kuu im se preseli tetka Plema, polusestra pokojnog Marinka, presta-rela i napola lepa udovica koja je imala nemirnu i nesrenu mladost, ali to je bilo tako davno da se niko, pa ni ona sama, nije mogao tano setiti u emu su sve bile te njene nesree i stradanja. Izmeu te tetke i luckastog brata ivela je sada Anika. Smrt roditelja, praznina koja je nastala oko nje, crnina koju je nosila, sve je to samo isticalo veliku lepotu i neobinu ud njenu.Bila je za glavu via od brata. I jo je uvek rasla i razvijala se. Menjala se neprestano. Pogled joj se oslobodi, tanine oi dobie ljubiast ton, koa po-stajae belja, pokreti sporiji i prirodniji. Kasaba je govorila o Anikinoj udaji. O tom su joj govorili29svakako i momci kod crkve. Ona ih je gledala sve podjednako i sluala mirno, najee i ponajdue Mihaila, ali sama nije odgovarala nikad nita odreeno. Govorila je priguenim, rnuklim glasom gotovo ne otvarajui potpuno prava i puna, ali jo malko bleda usta. Njene ponajvie jednoslone reci nisu ostavljale ni najmanjeg odjeka iza sebe, nego su se gasile i brisale potpuno im ih izgovori. Tako je svakom ostajao u seanju mnogo ivlje njen lik, nego njen glas i ono to je rekla.Ali to je devojka bila udljivi ja i zagonetnija, to je kasaba vie govorila o njoj i njenoj udaji, a u vezi s njenom udajom pominjalo se iz poetka redovno Mihailovo ime.Miliailo je doao ptre est godina u kasaba kao momak gazda-Nikole Subotia, a pre toga je proveo dve godine u Subotievoj magazi u Sarajevu. Taj gazda Nikola je radio sa stokom i koom, i kako mu je iao posao, on bi bio prvi meu prvima da nije imao dve strasti koje su ga potkopavale: sikit-nju i kocku. Nigde se nije mogao skrasiti. Jo mlad, ostao je udovac i nije se vie ni enio. ovek velike smelosti i izvanredne snage i pameti, imao je mnogo sree i u poslovima i u kocki. Njegova je velika srea bila i to to je pre osam godina, u Sarajevu, uzeo ovoga Mihaila, najpre pod najam, pa posle na trei gro. Jer, dok je gazda Nikola bez prestanka putovao i igrao sa onom kockarskom sreom od koje na kraju nita ne ostaje u rukama, dotle je30Miliailo uvao kuu i magazu u Viegradu, radio na malo ali nasigurno, i poteno delio steeno. To mu je konano stvorilo ugled u kasabi. Jer u prvo vreme njega je kasaba, kao svakog stranca, primila neprijateljski i s nepoverenjem. On je uinio ono ime se u kasabi jedino moe odrati: stekao je imetak i osigurao poloaj.

    8

  • iveo je sam, u kui svoga gazde gde je kuanstvo vodila jedna starica koja je ostala tu jo od vremena kad je gazda Nikola bio enjen. Pismen i umean, sav predan radu, Miliailo je drao na sebi vei deo posla i odgovornosti. Inae, on kao da je nastojao da ni u emu ne odudara od ostalih va-roana. inio je sve to ine ostali momci, izlazio, pio i pevao s njima. enili su ga mnogi, ali on je odbijao uvek alom ili utanjem. Zato je bilo veliko iznenaenje kad je pretprole zime poeo da se via i razgovara sa Anikorn, ali jo mnogo vee kad je ovoga prolea najednom prestao da je sa-(Vkuje. Svet se pitao ta je moglo biti izmeu neobine Krnojeleve keri i ovoga Mihaila, o kome se i inae ne zna nita, i gubio se samo u nagaa-njima. (Meutim, kolo mladih ljudi oko Anike bivalo ji; sve vee i sve nemirnije, tako da se o Mi-haihi i prestalo govoriti.) I nikad niko u ovoj ustajaloj kasabi ne bi mogao pogoditi ta je rastavilo MiliaiJa od Anike, jer niko nije mogao ni zamisliti ta krije guzda-Nikolin ortak iza svoje spoljanosti mirna i radina oveka.31Mihailova porodica bila je iz Sandaka. Jo ded mu je napustio Novu Varo i naselio se u Prizren. Bili su od starine pukari. U Prizrenu mu je otac stekao na tom zanatu lep imetak, a jedan oev brat je bio paroh. Mihaila su takoe hteli da dadu u popove, jer je bio pismen i voleo knjigu. To je bilo slabako dete iz etvrtog pokolenja tufegdijske porodice koja se, ivei u povoljnim prilikama i radei uvek isti zanat, profinila i prilino istanala. Ali otac mu je umro pre vremena, i Mihailo je ostao pri pukarskom zanatu, zajedno sa starijim bratom.Po oevoj smrti, on i stariji brat radili su i i-veli zajedniki. Mihailovom bratu bila je dvade-set i trea godina, ali niti je hteo da trai sebi de-vojku niti je dao bratu da se eni preko reda. Mihailo je patio mnogo od elje za enom, ali ga je bilo stid da se na toj stvari sukobi i razie s bratom. Muen tom eljom, on je, vraajui se jednog dana sa malog imanja u Ljubidi, svratio u Krsti-nice han na glavnoj raskrsnici.Bila je jo vrelina i nikog nije bilo u hanu osim Krstinice, riokose i pune ene od tridesetak godina. U razgovoru, ona se primakla neobino blizu, a Mihailo je drhtei celim telom pruio ruku koja nije naila na otpor. Uto je doao odnekud Krsta, boleljiv i mrzovoljan mu koji je bio, kako je izgledalo, potpuno pod vlau svoje zdrave i okretne ene. Krstinica je priapnula Mihailu da doe sutra po veeri. Tu no je slabo spavao od uzbuenja i otrog zadovoljstva. Kad je sutradan uvee, zadi-32han i nemiran, stigao hanu, jo uvek nije verovao potpuno da je to moguno i da e se ostvariti. A kad ga je zaista saekala i uvela u neku naputenu sobu, njemu se inilo da skida s njega nepodnoljiv teret i da se pred njim otvara ceo boji veliki i lepi svet.Jo dva puta joj je dolazio toga meseca, potajno, nou, i isto tako nevien vraao u varo. Pun je bio ljubavne sree. Nije ni pomiljao na Krstu, koji je i inae bio senka od oveka, nije obraao panju ni na ono to mu je Krstinica govorila o budunosti, o svojoj sudbini, o tome kako e valjda i nju bog pogledati i osloboditi jednom. A kad je doao etvrti put, ne zatee Krstinicu kod ograde. Saeka malo, ali tada u najpre siktavu svau, pa onda viku iz one odvojene sobice u kojoj su se sastajali. Pretrnu, ali poe. Kad je otvorio vrata, video je Knstu i Krstinicu kako se, uhvaeni u kotac, nose po sobi. Krsta je drao u desnoj ruci sekiru, ali ga je ena bila tako obuhvatila da mu je potpuno ulko-t'ila tu ruku. I on i ona izgovarali su, daui od iMM'be, psovke i izlomljene reenice iz svae koja se zavravala ovako. U asu kad je Mihailo, zaprepaten i u nedoumici, zastao na pragu, Krstinica je uspela da obori mua. Pala je zajedno s njim, ne pula jui mu ni za tren onu ruku u kojoj je drao sekiru. Pala je po njemu kao to pada zver, kao fllo se rui sncg ili provaljuje voda, sva ustremlje-nii kao kamen koji je odnekud baen, i pritisla je fovrka rukama, grudima, kolenima, svom snagom\ I Aiidili' Icli-iiii, h'.na koje nema 33jjjittHillittli teinom. Covek tresnu nogama, napreui se da skoi, a ona se jo jae prui po njemu, tako da ga je pritiskivala i podbratkom. alei da digne s njega i najmanji mii i oslabi pritisak, ona podie samo pogled put Mihaila i viknu prigueno kao da tedi i glas.

    9

  • Noge! Dri mu noge!Da li mu je on tada seo na noge i da li je pustio da mu Rrstinica izvue no iza pasa? Da li je to uinio? Evo osma godina, on postavlja sebi to pitanje svaki dan i svaku no, kao to jede i spava, i jo ee, i svaki put, poto protri kroz oganj koji niko ne vidi, on sebi odgovori: prvo da nije, jer je to neverovatno, jer se to ne sme, ne moe uiniti; a onda se u njemu smrai, i u tom mraku on sebi odgovori istinu: da jeste uinio, da mu je seo na noge, da je osetio kako mu ona izvlai no, i da je uo kako udara Krstu tri, etiri, pet puta, nasumce, enski meu rebra, u slabine, u kuk. Jest, on je uinio to to je neverovatno, to je nemo-guno da se uini. I to njegovo strano i sramno delo stoji pred njim uvek, nepromenljivo i nepopravljivo.Posle je istrao napolje i seo na korito hanske esme, koja je u nonoj tiini uborila (njemu je izgledsilo da tutnji), i spustio obe ruke u hladnuvodu.Jo drhtei, mladi se pribrao. Mislio je brzo o onom to je maloas video i uo. Evo to je u osnovi taj zanos od mesec dana, i ta beskrajna srea34koja je uborila u njemu i prelivala se bez senke, i sumnje, i pomisli na zlo. I udnovato, umesto da misli na strahotu i nesreu koja se desila tu pred njegovim oima i sa njegovim ueem, misao mu se kao izludela stalno vraala na tu sreu od mesec dana, elei da je lizoblii i postidi, jer u njemu je kao svitanje, kao otrenjenje, sve vie hvatalo maha saznanje: da je sve ovo sa njim i Krstinicom, sve do samoga poetka, bilo ovako strano, stidno i nemilosrdno. Nigde one njegove ljubavne ei ni sree koja je previrala u njemu mesec dana. I on ceo tu je bez znaenja i nevidljivo sitan, kao povod i sredstvo. Jer, to su neki veliki rauni, koje on ne poznaje, a koje su Krsta i Krstinica odavno raz-mrsivali, i sada evo konano presekli. Oseao se izdan, osramoen, pokraden, smrvljen zauvek, oseao je da se oko njega stegla zamka koju vuku, .svako na svoju stranu, mu i ena, u dubokoj i staroj mrnji koja je vea i jaa i od njih i od nje-;*;i. Eto, to je bila njegova srea.Trgnuo ga je glas Krstinice, koja ga je sa polu-olvorcnih vrata dozivala prigueno, gotovo apa-lom. Digao se i priao joj. Levom rukom se pridravala za vrata, a desnom mu je dodavala njegov no, govorei stvarno, suvo i tiho: Oprala sam ga.Osetio je jasno to e biti ako samo uzme no u ruku, zato naglo zaokrenu u stranu i odmah zatim jednim strahovitim udarcem desne ruke udari enu, koja ispusti vrata i s tupom jekom pade u sobu.35To je bio malo drukiji udarac nego ono njeno bockanje nad polumrtvim ovekom. Ostavio je irom otvorena vrata na sobi, u kojoj je mirno gorela slaba svetlost votanog svitca i leala onesveena Krstinica pored Krstinog lesa pokrivenog asurom.Brzo se ispeo na drum. esma je uborila u sav glas i puno korito se prelivalo s pljuskom.Mihailo je stigao neopaen jo pre svitanja u varo, sa namerom da se preobue i saeka jutro pa da ide da se prijavi sudu. Ali kad je stigao, proao kroz avliju, ugledao svoju kuu, svoju sobu, poznate predmete, sve onako ikako je bio oduvek, i pre ove noi i pre ljubavne sree od mesec dana, u njemu se odjednom poe da stvara sve bre i jasnije osjeanje da ne treba da se prijavljuje, da bi, hapsei ga, uhapsili nevina oveka, jer nije kriv za ono za to bi bio optuen! Kriv je drukije, tee, ali zaptije i sud smatrao bi nepravdom i bio bi spreman da bei, da se brani od njih, da bije i ubija ponovo ako ustreba. U groznici, od koje mu je sada ela snaga drhtala i vid se mraio, bio je sve u njemu poremeeno, ali to saznanje da ne treba ne samo da se prijavljuje nego ni da dopusti da ga uhapse, bilo je jasno i odreeno. Resio se da bei.

    10

  • Taj nesreni mladi, pukarski sin i nesueni pop, sudio je jutros sebi i drugima i bio je u svojoj nesrei velik i u svom sudu prav i nepogrean. Varao se samo u vremenu. Mereno onim to se u njemu36deavalo, Mihailu se priinilo da vreme prolazi mnogo sporije nego to je uistinu prolazilo.Presvlaio se i spremao to je najnunije za bek-stvo, kad je ula njihova slukinja Jevra i stala da kazuje ta je ula u komiluku. ela arija, koja je ve poela da se otvara, pria kako su noas hajduci napali na Krstinice han i ubili Krstu a nju ranili. Iako ranjena, Krstinica je sama sve to ispriala, i potanko opisala grke haramije koje su ih napale.Kad je ve zadocniio da izie iz varoi pre otvaranja arije, on se resio jo dok je sluao Jevrino prianje da ostane jo neko vreme u kui i da tu saeka potvrdu ove vesti koja je liila na nevero-vatno udo, a ako ugleda na kapiji zaptije ili ma koga od vlasti, da bei kroz batu, put vrbaka.Docnije je oprezno iziao u varo, vrsto reen da ubija ili da bude ubijen ako se na njega posumnja, i ako mu samo prie zaptija.Sa rukom na skrivenom nou, stegnutih zuba, savlaujui drhtanje, Mihailo je prolazio ulicama, udei se i sam kako sav svet ne uje razbesnelo srce ikako bije i tutnji u njemu. Na (izgled miran, sluao je sve to se prialo o napadu na Krstinice han, i sve to su ljudi tim povodom govorili o njoj. Nalazi je snage da im sam kae poneku re. Danima je iveo bez sna i bez jela, produujui sebi ivot minut po minut.Posle nekoliko dana bilo je jasno da Krstinica ostaje pri svome kazivanju o nepoznatim hajduci-37ma, i da niko ne sumnja u njene iskaze; ona se pridigla; nosila je crninu za Kr&tom i vodila i dalje han; samo je dovela u kuu sestru udovicu sa mukim detetom, da nije sama. Tek tada, kad je opasnost prola, Mihailo oseti da ga izdaje snaga, i pade u postelju.Ni u najteoj vatri nije se odao. Kad se posle tri nedelje pridigao, video je da Krstinica jo uvek uva tajnu. Tada je s mirom, kome se docnije i sam udio, poeo da sprema postupno i polako sve to je potrebno za odlazak a da ine padne u oi svetu i porodici. Brat mu je bio po prirodi lakom. I to je Mihailo iskoristio. Ostavio mu je radnju, uzevi neto od svoga dela u gotovu, i tako dobio njegovu privolu da moe otii u svet. Sve je tako vesto pripremio da je jednoga dana napustio varo a da to nije izazvalo ni sumnju ni uenje.Ali im je zamaknuo za prvi breg i izgubio iz vida svoju njivu i pojatu u Ljubidi, hrabrost ga je izdala i mir napustio. Osetio se proklet i gonjena zverka. Putovao je stranom i preacem, na nejednake konake i krivudao, samo da bi zaturio trag ni sam ne zna kakvim goniocima. Sa nestankom stvarne opasnosti, poeo je u njemu da raste strah i da se zamee igra nezdrave mate i potresene save-sti. Zaobiao je Novu Varo, gde je imao roda. Tek negde kod Priboja prvi put je priao hanu i kupio hleba i duvana.Umeren po prirodi i strogo dran od oca i starijeg brata, Mihailo je ranije iretko puio; od tada38poe da pui stalno i strasno. Tada je uvideo kakvo je blago ta stalna vatrica pred vidom i taj modri-kast dim koji golica oi i grlo, i omoguuje oveku da pusti suzu bez plaa, da uzdahne duboko i iz-dahne vazduh a da se to ne zove uzdah. Otad mu je godinama svetlela ta vatra pred oima ili sagarala meu prstima. Taj dim, uvek isti ali i uvek drukiji, odvraao mu je misao od onog ega se bojao, i u izuzetno srenim asovima odvodio ga u potpunu izgubljenost i zaborav; hranio ga je kao hleb i te-io kao drug. Nou bi sanjao da pui kao to drugi sanjaju susret sa onima koje vole. A kad bi se snovi pretvorili u moru. i doplavili Krstin Ie ili oi Krstine ene, on bi, budei se s jaukom, hvatao za duvan kao to se hvata za oruje, ili kao to uzimaju neiju ruku oni koji ne spavaju sami. I im bi kremen kresnuo u mraku, i duvan prihvatio iskru, njemu bi bivalo lake, bar malo lake, jer je u tami mogao sa nevidljivim dimom da oduva teret sa uznemirena srca.

    11

  • Putovao je neprestano dalje, zaobilazei Vie-grad, koji mu se inio suvie blizu. Na Romaniji, u velikom Oboaevom hanu, upoznao se sa gazda--Nikolom Subotiem, koji je bio stalno na putu izmeu Viegrada i Sarajeva, i najmio se kod njega kao delebdija uz stoku. To mu je bilo prvo olakanje otkako se krenuo. Istina, nenavikao na teak ivot i grube obiaje, imao je da podnese i otrpi mnogo, ali sve je to iezavalo pred velikom i nesluenom blagodeti: izgubiti se u radu, pored ostalih39inomaika, meu stokom, po pazaritdma gde uvek sve vrvi od ljudi i posla.Dve godine je proveo tako u Sarajevu i na putovanjima. Posle toga, gazda Nikola ga je izdvojio od ostalih momaka i, kao to smo videli, uzeo za ortaka i smestio u svoju kuu u Viegradu. Teka mu je bila isprva ta varo na dve reke, stisnuta brdima, sa svetom podrugljivim i nepoverljivim; ali s vremenom poe da se saivljuje i privikava, dok konano ne zavole i grad i ljude kao da su mu roeni. Time je i njegova tajna muka postala manja i snoljivija.Kad je lanjske godine ugledao Krnojelevu ker Aniku, njemu sinuse vidici za koje nije dotle pomiljao da postoje i kojima nije smeo ni sada da se nada. Posle toliko godina, sad se prvi put moglo desiti da prou dan i no a da kroz njega nijednom ne prostruji ono crno i strano u to su se odavno u njemu pretvorili misao na Krstino ubistvo i elja za sopstvenom smru. Podizala ga je od zemlje ve sama pomisao da ima neto na ovom svetu to bi moglo da vrati ivot od pre one zore u hanu.Ali kad je trebalo poi dalje i od nada i misli prei na delo i ostvarenje, pred Mihailom su nicale zapreke, neprelazne i samo njemu vidljive i znane. Na samom poetku mladosti podseen i potresen u sebi, on nije mogao da nae prav put do ove devojke; prilazio bi joj radosno i iskreno, pa bi se onda odjednom trzao i povlaio. Jer, zanesen i sre-an zbog Anike, on je u isto vreme strepeo od Krsti-40nie u sebi. Po neodoljivom nagonu, on je vrebao devojine osmejke i pokrete, merio, posle u samoi, njene reci; i u svemu tome traio slinost sa Krsti-nicom, i u isto vreme strahovao da je zaista ne pronae. To je trovalo sva njegova zadovoljstva i davalo mu udan izgled i neobino dranje prema devojci.Tako im je prola godina dana bez pravog sporazuma i bez konanog prekida. (A devojka je za to vreme bivala sve lepa, sve udnija, i privlaila sve vie poglede na sebe.) Prelom, neminovan u takvim prilikama, doao je idueg prolea, posve neznatnim povodom.Jednog dana dola je po Mihaila stara Plema i rekla mu da ga Anika zove. Bilo mu je neprilino da ide devojci u kuu, ali pristade.Krnojeleva kua bila je raskonije nametena nego kue ostalih kasabalija. To nije bilo toliko boga I stvo koliko neto tuinsko i upadljivo u boji, u nametajuiprostirci. Zvala gaje da ga pita ta misli da radi na urevdan. Izmeu njenog muklog, Ic.kog glasa, belog lica bez osme j ka i ove sitnice koju ga je pitala, bio je velik nesrazmer koji je jo vise zbunjivao Mihaila. Poto su se sporazumeli i polo je on obeao da e svakako ii na urevdan-ski tel'erie ako bude iv, Anika dodade: 1 ja u, ako budem iva i ako se ne udam. Nee valjda za ovo nekoliko dana. Svata ja mogu uiniti.41 Nee, nee. Misli?Ta poslednja re, neobino izgovorena, prisili ga da joj pogleda u lice.Njene oi, inae zagasite, bile su sada, kao osvet-Ijene iznutra, u isto vreme jasne i neprozirne; napunie se u isti mah krvlju i suzama, i planue bojom i anom krvi i suza, a pogled im postade otar, jasan i tvrd. Mihailo je gledao pravo u te oi, za-bleten i sa nevericom, ekajui da se taj pogled promeni ili da iezne kao varka i privienje. Ali pogled

    12

  • je postajao sve otriji i jasniji, a onaj sjaj u njemu sve ivlji i jai. ovek se branio od misli koja je u taj mah blesnula u njemu i dizala se sve odreenija, savlaivao se da je ne vikne glasno, samo da bi je izbacio iz sebe: to je bio poznat pogled koji je video nekad, u hanu, i koji je posle sanjao mnogo puta, nesrean i izmuen najstranijim snovima. U njega je gledala Krstinica svojim zver-skim pogledom, punim stranih i nepoznatih na-mera od kojih valja beati, iako se ne moe nikad dovoljno daleko pobei. Mihailo je inio u sebi oajne i strelovito brze napore da se probudi, da razbije te oi trgnuvi se naglo sa promuklim vri-skom, kao to je inio mnogo puta na svojim znojnim leajima po pojatama i drumskim mehanama. Ali se oi nisu uklanjale, nego su arile pred njim nepromenjene i nepomine. A dok se tako lomio u sebi izmeu sna i jave, inilo mu se da neprestano slua Anikin glas:42 Misli?Ta re se ponavljala u njemu kao ustostruena jeka, iako ju je ona izgovorila samo jednom.Za sve to vreme oni su se gledali netremice, kao to se gledaju ljubavnici u prve dane, ili dve zver-ke koje se sudare u umskiom mraku i vide jedna drugoj samo enice. Konano, i najduem ljubavnom pogledu doe kraj. Otrgnuvi se od njenih oiju, Mihailo joj sagleda ruke, snane i lepe, sa naj-nenijom koom i bledorumenim noktima. To ga najzad primara da sagleda stvarnost svoga uasa i da se odree nade na buenje. I odmah poe da ustupa kao zverka koju su saterali u tesnac.Sa stranim naporom nae osmejak kojim e zavarati protivnika, i uspe da se savlada toliko da ne istri i ne zalupi vrata za sobom, nego da oprosti i izie obinim korakom, iako mu je samrtniki strah vejao uz kimu. Konano, vrata su se za njim zatvorila; i avliju je nekako preao, i deo ulice do raskrsnice, koja je u ovo doba dana pusta. Tu je uhorila esma kod koje nije bilo ive due. Kao da radi neto to je razumljivo i unapred utvreno, Mihailo prie kamenitom koritu, sede na kraj, poloi obc ruke pod mlaz vode koji ga je sve vie olrcnjavao i primirivao, privodio ga stvarnosti, koja je, sad ve nema sumnje, istovetna sa uasom iz sna.Mihailo je proveo nekoliko tekih dana borei se sa sopstvenirn mislima kao sa senkama i privie-43Injima. Godinu dana ga je drala misao na Aniku. Sad je gubio tu misao, i bilo mu je isto kao da gubi ivot sam.Kad ga je Plema jo jednom zvala Aniki, odgovorio je da ne moe doi. Kad je, uoi urevdana, ponovo dola da ga pita za teferi, odgovorio je da nee ii. Jo mu je jednom Anika poruila, sutradan po urevdanu, da kae hoe li doi ili nee. Ne mogu, odgovorio je, i ostao u oekivanju dogaaja kao to se oekuje udarac. (Kao teki bolesnici, on je mogao da misli samo na sebe; ni pomiljao nije, ni naslutiti nije mogao ta se u to vreme deava sa Anikom.)A dogaaji su doli ubrzo, tei i gori nego to se moglo oekivati.Taj urevdan ostao je u seanju sveta kao dan kad se Anika objavila. Otada pa do ilindanskog vaara, ona je potpuno razvila barjak. Otvorila je kuu mukarcima; nabavila neke dve seoske skitnice, Je-lenku i Savetu, da joj budu kao dvorkinje. Od tog vremena pa za godinu i po dana, ona je smiljala zlo i nesreu kao to drugi svet misli o kui, o deci i hlebu, arila je i palila ne samo po kasabi nego po elom kadiluku viegradskom, i izvan njega. Mnogo se od toga poboravilo, a mnoga je muka ostala zauvek neviena i nekazana, ali tada se tek uvidelo ta moe da poini ena otpadnica.44Malo-pomalo, oko Anikine kue se stvarao logor. Bog sam zna ko sve nije nou dolazio: mladii, enjeni ljudi, starci, deaci, i stranci ak iz ajnia i Foe. Poneki, koje stid i razum ne spreava, i danju dolaze, sede u avliji ili u kui, ako ih puste, ili prosto lunjaju sokakom, s rukama u depovima, i pogledajui s vremena na vreme u Anikine prozore.

    13

  • Tane kujundija, mrav, sa bezbojnim uvek rairenim oima u izmodenom licu, bio je jedan od najbeznadnijih i najrevnosnijih posetilaca. Sedi tako na nekom sanduku, za vratima, ne govori nita i, ekajui da vidi Aniku, samo gleda Jelenku i Sa-vetu. A one prolaze pored njega kao da ne postoji, li/.laze, doekuju goste i odlaze s njima u sobe. Kad ga isteraju iz kuhinje, on sedne ma gde u avliji i bojaljivo se smeka na Jelenku koja ga tera: Ih, neka me, bona, ovde. ta ti inim?I moe tako satima da eka, snuden kao da je i njemu samome teko to mora tu da sedi. U neko
  • to nee da ih primi; a oni koji su jednom bili primljeni, nisu vie mogli da se zaustave, nego su se kao omaijani uvek ponovo vraali.Samo su ene bile slono i ogoreno protiv napasti sa Mejdana i borile se uporno, bezobzirno, enski, bez mnogo smisla i razmiljanja. Ali i to nije uvek bilo lako ni bez opasnosti. Tako je stradala Ristieva kua.Stara Ristika, udovica, bogata, okretna i odluna kao muko, poudavala je sve keri i oenila jedinca sina. Sin joj je bio sitan, rumen u licu, miran i lukav trgovac koji se druio samo sa starijima od sebe, tekao paru i uvao kuu. Majka ga je oenila rano, lepom, mirnom i bogatom devojkom iz Foe. Sad je imao ve drugo dete.Zimus, na jednoj dai, kad su se ene u jedan glas alile na Aniku i na svoje ljude i sinove, stara Ristika, ispivi au za pokojnikovu duu, rekla je glasino i prkosno: Bogami, ne dajte. Evo i ja imam sina, ali dok sam ja iva, on nee prekoraiti prag onoj rospiji.Kao sve to se govorilo o njoj, Anika je doznala ve (sutradan i za Ristikine reci, a prekosutra joj je poruila: Od danas pa do mjesec dana, doi e mi tvoj sin, hairlija, sa cijelim subotnjinm pazarom u rukama; i videe ko je Anika.U kuu su uli mali nemir i zabrinutost, ali Ristika je i dalje grdila pomamljenicu na sva usta. To je bilo u doba najveeg huka Anikinog, kad je48sve to se zvalo muko gamizalo uz Mejdan ili bar pogledivalo na nj. A druge subote posle one zlo-srene dae, mladi Risti je pijan i napola noen drutvom otiao Aniki, sa subotnjim pazarom u dubokom depu od akira. Leao je pred Anikinim vratima, kopao nogama, prosipao pare, i izbezumljen dozivao u isto vreme Aniku i majku. Nad njim su stajale Jelenka i Saveta, i ko god je hteo mogao je ui i videti ga. U zoru je Anika naredila po Sa-veti dvojici Turaka, mladia, da ga vode kui.Kad je stara Ristika, sa snahom, videla da joj sin ne dolazi na veeru, optrala je elu varo. Vi-dci da je zaista otiao Aniki, stara se vratila kui, pala nasred sobe, oblivena penom, i nije dolazila sebi nikako. A snaha joj, vitka, bleda, crne kose i velikih oiju, ode u drugu sobu pred kandilo, prekrsti se nekoliko puta ubrzano i poe da kune Aniku. Dabogda, eno, bijesna hodila, u lancima te vodili, dabogda se gubom razgubala; sama sebi dodijala; smrti eljela a smrt te ne htjela! Amin, Boe vdiki i jedini. Amin. Amin.! tek tu joj suze grunue takvom silinom da izgubi vid i oseanje za prostor, i pade svom teinom un pod. Hvatajui se rukama, obori i ugasi kandilo. V noko doba noi doe sebi. Die se i polako poe drt posprema stvari koje je u padu oborila. Opra pod i t'ilitn od prolivenog zejtina, nali i zapali ponovo kandilo, prekrsti se pred njim tri puta i po-klonl bez reci. Prigleda jo jednom dete koje je I. AihIi IHi'im, Jnm koje nema49spavalo u kolevci. A kad je to sve posvravala, sela je pod samo kandilo i sa rukama skrtenim u krilu ekala oveka.U kasabi se sazna o svakome sve; nema tajne ni u dui ni na telu. I kletva je dola do Anike ve sutradan. A toga istog dana posle podne dola je Anikina slukinja, jednooka Ciganka, izazvala snahu i predala joj punu maramu srebrna i bakrena novca. Posle toga se izmakla u dno avlije da izgovori poruku. Videlo se da joj teko pada, ako je i Ciganka. Ovo ti alje Anika. Nek prebroji, kae, Risti-ka sa sinom i snahom; pazar je cio, ni para ne fali. oveka ti je vratila, pa ti vraa i pare. Onoliko koliko mu je dala, onoliko je i naplatila. A ne boji se, kae, tvoje kletve ni ovoliko. Nita joj kletva ne moe.I Ciganka pobee.

    15

  • Pored ena, koje su sve podjednako mrzele Ani-ku, najvei njen protivnik bio je gazda Petar Fili-povac. Njegov sin Andrija bio je jedan od onih koji su najvie obilazili Anikinu kuu. Bio je najstarije dete u oca, nespretan i bled mladi, uvek sanjiv i kao izgubljen, ali nepopravljiv i uporan u svojoj strasti za Anikom. U poslednje vreme nije dolazio kui, jer je otac jedne noi hteo da ga ubije, i ubio bi ga sigurno da ga majka nije sakrila i spasla. Sad je mladi spavao na pojati, a majka mu je kriomi-50ce slala hranu. Molila se povazdan bogu i plakala, i to sve kriomice, jer je gazda Petar zapretio da e i nju, posle trideset godina zajednikog ivota, oterati ako je samo jednom uje da uzdahne ili vidi da suzu pusti za otpadnikom.Na duanu gazda-Petra Filipovca sastajali su se svi koji su istinski mrzeli i osuivali Aniku. Tu se posle svake cigarete i svakog razgovora vraao govor na devojku s Mejdana. U vezi s Anikom prepriavala se mnogo puta Tijanina uzbuna, koju niko ne pamti, ali je znaju po prianjima starijih.Pore dobnih sedamdeset godina bila se proula zbog svoje lepote neka Tijana, obanska ki. Bacila je obraz pod noge i zapalila kasabu. Ona je, kau, za velikog vaara, kao kuga ili poplava neka, zatvorila ariju; tolika je trka i bitka bila oko nje. Dolazili su sarajevske kujundije i skopljanski Irgovci bakrenim posuem, pa kod nje ostavljali i robu i zaradu, i odlazili goli kao eane. Nije joj se moglo nita. Dok jednog dana nije iezla, naglo kao to se i pojavila.Meu prvima koji su se vrzli oko Tijane, bio je i nrki Kota, zvani Grk, bogat mladi bez oca i majke. Htco je, kau, i da je uzme, ali Tijana nije liU'l.i a uje, nego je sve vie sakupljala oko sebe pustahi \c, Tunke, i svaku veru. Mladi se povukao i neslao iz kasabe. Saznalo se da je otiao u manastir Banju, da se zakaluerio, i da tamo boluje. I svi su ga /.aboravli. Ali taono posle godinu dana,51kad je Tijana bila u punom jeku i ve dodijala i bogu i ljudima, pojavio se nenadano onaj Kota. Bio je zarastao u bradu i kosu, izmraveo i podivljao, odeven napola kao kaluer a napola kao seljak. Nije imao ni torbe ni tapa u ruci, nita do dve male puke za pojasom. Upao je pravo u Tijaninu kuu. Razbio je sobna vrata i pucao na Tijanu, ali je samo lako ranio i ona mu je pobegla u mahalu. Be-ala je uz Mejdan, gubei papue, dukate s vrata i upletnjake iz kose. Beala je prema jednom umarku ispod Starog grada. Kad je ve bila ispod samog anca, iznemogla je i pala. Tu je pristigao kaluer i ubio na mestu.Leala je ceo dan tako presamiena, prosute kose, sa velikom crnom ranom na jeermi od plave svile. Otvorenih usta, sa biem u ruci, posmatrala su je obanad sa visokog anca. Tek u sumrak poslana su iz varoi dva Ciganina koji su je zakopali na tom istom mestu. Ubica se izgubio u umi. Niko ga nije ni traio. Ali su ga nali trei dan gde se sam preklao na Tijaninoj humci. Tu su sahranili i njega. 1 to se mesto zove i danas Tijanin grob.Dok su se takve i sline stvari deavale po kuama i govorile po duanima (uglavnom, svi su ti duanski razgovori, kao i sve domae nesree, liili jedan na drugi), na Mejdanu se nastavljala igra zlog sluaja i enske udi. Nekako u to vreme zapoela je Anika svoju borbu sa dobrunskim protom zbog njegovog sina Jake, zvanog akon.52IIAnika se bila ve nadaleko proula, a Jaka Po-rubovi, sin dobrunskog prote, nije ni pomiljao da ode u kasabu i da je vidi. Voleo je vie rakiju nego ensko, a vie od rakije voleo je slobodu i skitnju.Bilo mu je dvadeset godina, a bio je najvii i najjai mladi u oba kadiluka. ak u ajnie je iao da se rve sa nekim Neom, zvanim Kurjakovi; i oborio ga.Beloputan, crvene dlake i zelenih smelih oiju, Jaka je bio suta protivnost svome ocu. Tanak, visok, sed jo od mladosti, siv u licu sa crnom borom meu obrvama, proto je bio od

    16

  • onih ljudi koji su teki sebi i drugima i koji od roenja do smrti nose kao neku teku misao u sebi. Jaka je bio na deda po majci, nekog Milisava iz Trnavaca, bogata oveka, veseljaka i dobriinu.Proto je bezgranino voleo toga jedinca i mnogo se muio to mu je takav pust i nemiran. Jo od lane Jaka je akon. Sad se otac bori s njim i na-j;on.i ga da se oeni kako bi mogao da ga zapopi. Ali Jaka ne mari mnogo za sveteni in, a o enidbi nee nikako da uje. Protinica, dobra, tedljiva o I vrdiluka, crna i sasuena starica, as brani sina, as pomae oca. I plae zbog obojice.Te zime Jaka se bio malo smirio. Bio je vie kod kue, doputao je da se govori o enidbi, iako sam nije nita govorio. Posle urevdana oekivao53se vladika Josif iz Sarajeva. Proto se nadao da e dotle uspeti da oeni sina i da e ga vladika moi rukoipoloiti. Ali, na izmaku zime, desi se da Jaka doe nekim poslom u Viegrad.Bilo je vreme ribljeg mresta. Tako potkraj februara i u prvoj polovini marta meseca naie riba u velikoj mnoini niz Rzav. Obino ta jata nailaze u tri maha u razmacima od po nekoliko dana. Takvo jedno riblje kolo naie nou, obino pred zoru, i traje do pred podne. I tada svi love, i ribari i oni koji love samo jednom godinje, od mresta do mresta. Sve to ima mreu, to silazi na Rzav i baca. Deca gaze po pliaku, i loncima ili golim rukama hvataju ribu, koja zaslepljena i kao obamrla baca ikru i mlije.Ta tri dana u godini, to su kao neki praznici koji se redovno i sigurno ponavljaju svake godine pred prolee. Tada sve kue miriu na zejtin, i toliko se ribe pojede da svetu dotui i da joj cena posve padne. Poslednje kolo obino pokupuju seljaci iz okoline, koji na tovare odnose ribu u sela, gde je ra/a-pinju i 'sue.Dolazei toga jutra dobrunskim drumom, Jaka je gledao pred sobom Rzav i oko njega i po njemu razasute ribare i decu kao mrave. Grejalo je jako sunce, puila se zemlja i belasala riba.Jaka je svrio brzo posao zbog kojeg je doao, i hteo je jo za vida da se vrati u Dob ran, ali ga svratie u jedan duan gde su neki tngovaki sinovi54mezetili ribu i pili meku rakiju. alili su se sa Ga-zijom, najpoznatijim ribarom i pijanicom, kao svi ribari od zanata. Gazija je stajao ne putajui mokru mreu, s koje je visila teka sama i cedila se voda na pod pored njegovih bosih nogu. Prodao je svu lovinu i sad je, mokar do pasa, podrhtavao i ispijao poli nadualk. Pitaju ga kakav je ove gotli-ne mrest i koliko je ulovio i prodao, a on kao svi lovci praznoverno krije i izbegava taean odgovor. ujem da si sastavio madariju i da sprema peke Aniki dira ga jedan od mladia. Zar ja Aniki? Ne moe to mene zapasti od vas gazda brani se on, savijajui cigaretu i pomiui se s noge na nogu.Istina je da je i on jedan od mnogih koji su uzalud nastojali da dou do Anike, ali oni ga diraju samo zato da bi i sami mogli da povedu govor o "joj.Gazija plaa i izlazi iz duana otresajui se i
  • sticanje. Pre dvadeset i pet godina, kad je kasaba imala jedan od iznenadnih procvata i kratkih nastupa blagostanja i obilja, Alibeg je kao mladi u dvadeset prvoj godini postavljen za komandanta policije u kasabi. Trgovina je u to vreme bila okrenula na viegradski most, i va ro je bila puna robe, novca i putnika; zato je trebalo da u njoj bude znatan broj zaptija sa otresi-tim i nepodmitljivim zapovednikom. Meutim, s godinama, trgovina je skrenula na drugu stranu i napustila viegradski drum. Stranci su rede dolazili. Broj zaptija je smanjen. Jedino Alibeg nije hteo da napusti Viegrad, u kom je ostao kao kajmakam. Dvaput je iao sa ocem u rat, u Vlaku i u Srbiju, ali se svaki put vraao na svoj poloaj u Viegrad.Imao je dve kue, najlepe u Viegradu, na samoj obali Drine, vezane velikom batom. enio se nekoliko puta i sve su mu ene poumirale. Bio je poznat sa svoje slabosti prema enama. S godinama je sve vie pio, ali uvek sa merom i ukusom. Bio je56vitak i pored neurednog ivota i godina. Otre i nemirne crte njegovog lica sloile su se s vremenom u smiren, kao nasmejan izraz. Izmeu sasvim se-dog brka i jako progruane brade bila su otkrivena i jasno ocrtana njegova mladalaki rumena usta. Govorio je bez pokreta, sa toplinom u glasu i is-krenou u oima. Imao je strast za tople izvore. Traio ih je i obilazio gde god bi uo da ih ima; i gde god bi naao izvor tople vode, podizao bi ga i sagradio esmu ili banju o svom troku.U kasabi, koja je bila opala i po stanovnitvu i po prometu, kajmakam ve odavno nije imao nekih slubenih poslova ni briga. Sa svim znacima ove-ka gospodskog soja, utljiv i nasmejan, stareo je polagano i iveo na zadovoljstvo sebi i drugima. Obilazio je svoje imanje u Pljevljima, ili odlazio na teferie prijateljima, ruanskim i glasinakim begovima.Kajmakamu je bio oduvek nelagodan taj dobrun-ski proto, prav kao protac, duboka i sveana glasa, ukoena pogleda, siv u licu, siv odnekud i u oelu, kao da uvek dolazi iz vodenice. I sada ga je primio hladno, ali ga je sasluao i obeao da e izvide! i stvar. uo je i on o toj keri pokojnog Krno-jelca, i dosad su se neki alili da se mnogo digla, f'osliu'c zaptije i narediti da se Jaka otpremi u Dobrim, a devojka dovede u red.Umirui od stida, proto je proveo dva dana kod vl&'graclskog paroha popa Jose, straivog i napola lopotf ovcka, i kad je video da mu sin ne dolazi57i da mu ni kajmakam nita ne poruuje, uzjahao je svoga mirnog vranca i sa duom punom gorine vratio se u Dobrun.im je proto iziao, kajmakam je pozvao stare-inu viegradskih zaptija, Salku Hedu, i naredio mu da ode do te vlahinje i da joj pripreti degene-kom ako se ne smiri, a Jaku da otera odmah natrag u Dobrun.Hedo je izvrio to mu je nareeno. Pojahao je konja kao u vanim i sveanim prilikama, obiao ispodalje Anikinu avliju, i Jelenki, koja je neto radila u avliji, doviknuo otro da se vie nee trpe-ti ni'kaikav nered ako njihove kue, i da onaj popovski hairsuz-sin iz Dobruna treba odmah da ide kui, a ako to ne uradi, on e s njime drukije porazgovarati. Jelenska je otrala i kazala sve Ani-ki, koja se odmah pokazala na kunim vratima, ali Hedo je, predviajui to, bio ve otkasao na svom visokom konju.Netaan i spor kao ljudski sud i zemaljska pravda, Hedo je ve trideset godina vrio tako svoju dunost. Lice mu je bilo puno nekih dubokih i udnih bora koje su ile u neoekivanim pravcima, kao ni u koga, i prekrivale mu elo i nos i bradu, gutale retke brkove, i sputale se kao mlazevi niz opaljeni vrat. Iz toga lavirinta bora gledale su velike okrugle oi bez trepavica, pogledam astarelag konja. Tako ga je udesio tridesetogodinji ivot zaptije u kasabi.Kajmakam je bio ovak koji ne voli neprijatne stvari ni u susednom kadiluku, i kome Hedo nikad nije smeo nijednu stvar saoptiti pre nego to bi bila povoljno reena. Zaptije su mu se menjale i bile ili podmitljive ili suvie revnosne. Tako se kroz dvadeset i pet poslednjih

    18

  • godina bilo sve o Hedinu glavu, od poljskih teta, pijanstva i korn-ijskih svaa, pa do najstranijih ubistava i najveih kraa. Isprva se kao mlad zaptija poneki put i isticao. Tako je i postao stareina. Ali ubrzo je uvideo da se sudari, ubistva i nesree deavaju kao neko prirodno i neminovno zlo, a njegove, Hedine, ruke i oi slabe su da to pohvataju, razmrse i po zasluzi kazne. Umesto da ga u toj slubi ispuni s vremenom oseanje vlasti i sile, on je obrnuto, slekao meki sujeveran strah od zloina i gotovo neko potovanje prema oveku koji se resio i poinio neko zlo delo. On se mehaniki stalno pojavljivao na svakom mestu gde mu je dunost nalagala, ali ne da se sudari sa prestupnikom, nego da ga svojom pojavom otera iz svog sreza u drugi. On je u I oku godina, u stalnom dodiru sa ljudskim zlom i ljudskom 'mukom, stekao svoje naroito iskustvo, pivma kome je i nesvesno udeavao svoje postupke. To iskustvo se sastojalo od dva naoko oprena saznanja, a oba jednako tana. Jedno, da su zlo i nesrea i .nemiri meu ljudima stalni i neprolazni i da se u tom ne da nita izmeniti. Drugo, da e se na kraju svaka stvar nekako rasplesti i resiti, jer niftla na svetu ne traje: komije e se pomiriti, ubi-5859Tica e se ili sam predati ili pobei u drugi srez gde ima drugih zaptija i stareina; ukradena stvar e se nai pre ili posle, jer ljudi nisu samo kradljivi nego i brbljivi i potkazivai; pijanci e se otrezniti, i zato se s njima ne treba sudarati dok su pijani i ne znaju ta rade.Ta dva saznanja vodila su svaki zvanian rad Hedin. A kad je u neki spor ili zloin bila umeena ena, ta njegova pasivnost pretvarala se u potpunu ukoenost. Tada je liio na oveka kome osa sleti na vrat, a on se ukruti, puta je da seta, i ini ono to je najpametnije: eka da odleti sama. Ispitujui neku krivicu, im bi naiao na enu, zaostajao bi i bez velike nude ne bi iao dalje. I to, naravno, nije radio svesno. Tako ga je nauilo iskustvo i vodio instinkt: meati se u spor u koji su ene upletene, znai metati prst izmeu vrata i dovrat-nika.Kad je toga dana pred vee doao Jaka, Anika nije htela da ga pogleda. Sve njegove molbe i uve-ravanja nisu pomagali nita. Resila je da ga ne prima, i o tom nije vie htela da govori. Na sve njegove vatrene reci odgovarala je prezrivo: to ne ide u Dobrun? Otac te zove. Nemam ja oca. Ti zna dobro. ta znam? pita ga ona mirno. Zna ti dobro ta sam ti govorio svake noi, a pamtim i ja ta si ti meni govorila.60On je pominjao milovanja i nejasne reci iz minulih noi, razumljive samo njoj i njemu. Ona je uporno utala. Slabim, kao tuim glasom on je sricao: Ja kaem: Anika, svie, a ti mi dlanom pokriva oi...I tako je redom pominjao pojedinosti iz prolih noi. Bilo je smeno i alosno videti toga ogromnog oveka kako sedi i nabraja kao ena. Ali te su ga reci oito opijale kao i ljubav sama, i on nije znao ni ta radi ni ta govori. Anika ga je sluala mirno, bez reci, bez sauea ali i bez podrugljivosti. Na rastanku, na sva njegova navaljivanja da mu kae kad e je moi opet videti, odgovorila je smcei se: Pa, moebiti u Dobrunu, o Gospojini.Otada se Jaka ulogorio u Zarijevoj mehani. Toliko mu je stida jo ostalo da ne obilazi vrata na Anikinoj avliji i ne sedi sa Jelenkom i Savetom. CnSavao je i pio povazdan sedei nepomino na Jednom mestu, sa ogromnom pesnicom na stolu, nu Icpom glavom zabaenom i prislonjenom uza zid, 1 s licem okrenutim ka aavoj tavanici kao da ne-llo ita na njoj. Niko nije smeo da mu pomene Ani-ku, kiko su svi znali zbog ega se propio.

    19

  • Sedi lako satima, gleda u tavanicu, i sea se: ne toliko njenih reci koliko njenog utanja. On je pun loga njenog utanja, i u utrobi ga osea. Ne treba ftl
  • I on nastavi da pie sa onim istim smenim i zabrinutim izrazom na licu.Ja se nisam bila rodila kad si ti preskakivao plot u Nedeljkovice, pa Nedeljko mislio da je jazavac u kukuruzu i umalo te nije ubio. I dan-danas ti po udovikim kuama krpe mantiju. Pa ja nikad ne upitah za tvoje zdravlje i tvoje tragove. A ti se nae ovjek da mi poalje kajmakama i zaptije. Bolje bi ti bilo da si dirnuo guju pod kamenom. E znaj, proto, da mi je kajmakam dolazio jo dva puta i da sam mu otpasala sablju kao djetetu, i da mi je onako star drao legen i pekir, ako ti je drago uti. A to si se zabrinuo za tvog lijepog sina, eno ti ga u Zarijevoj mehani, istina obrijan je kao mladoenja64i mrtav pijan, ali nita to nije, vodi ga slobodno kui, istrijeznie se i brada e mu porasti, pa moe ti po meni i vladika postati.Tu zastade. Odahnu i Tane, koji je jedva stizao, iako je isputao slova i itave slogove.Ve sutra se saznalo u kasabi kakvo je pismo pisala Anika proti u Dobrun. Ali otkako je i kajmakam poeo da joj odlazi, u kasabi se ne ude vie niemu. Prialo se da je proto, videi ta se deava u kasabi, drao u dobrunskoj crkvi kletveno bdenije, u izvinutoj odedi i sa sveama zapaljenim naopako.U kasabi se vie nije verovalo da iko od ljudi moe pomoi; trebalo je ekati boiju ruku. Pa ipak, Anika je uspela jo jednom da uzbudi i prenerazi kasabu.O Maloj Gospojini dri se kod dobrunske crkve veliki crkveni sabor, na koji dolaze i graani, ali se u naroito velikom broju slegnu seljaci i iz najudaljenijih sela.Uoi Male Gospojine, iza podne, Anika je krenula put Dobruna. Ona i Jelenka su jahale mirno gojaz-ne konje; za njima je iao momak. Projahale su pokrajnim sokacima, ali se ipak po ariji rairio glas da Anika ide u Dobrun. Sva je arija me-njala mesta i krivila vratove da je vidi bar izdaleka kad krene strmim putem ispod Straita. Kalfe i egrti su nalazili nekog posla na tavanu. Peli se i gledali kroz badu kako Anika zamie za breg.5 I. Andri: Jelena, ena koje65Gotovo uzastopce za Anikom krenuo je i Tane kujundija, na bagavoim konju koga je u hitnji naj-niio u Ciganina. Blei nego inae, otegnuta lica, on je bez stida i zazora projahao kroz samu ariju. Hi je se ni osvrtao na smeh i podrugljive pozdrave; moda ih nije uo. Ali kad on zamae za brdo, nastade neka zbunjena i neprijatna tiina po ar-iji. Svak se povukao u duan, pa neto prebire i rauna. I mnogi koji se jo maloas smejao Tanu, poinje i nehotice da pomilja kako bi i sam krenuo neopaeno ili pod nekim zgodnim izgovorom za Anikom. Jedni su ili u sela da kupuju koe, drugi u Dobrun, trei u Priboj na pazar. A kad je no pala, iskradali su se mladii i odlazili prekim putem u pravcu kud su i stariji ili. Mnogi su od njih bili jo deaci i nisu imali emu da se nadaju,, ali im je bilo prijatno zbog nje gubiti no i lomiti se po kru pored Rzava.Kod elikove uprije Tane je stigao obe ene. Jelenka ga je grdila. Tane se samo smei i pogledava u Anikina lea, kao da od nje oekuje re. Pa ta ti inim?Jelenka besna, zaustavlja konja. ini mi. Evo ovdje rni sjedi. Dosta te u Viegradu gledamo. ta e za nama? Kui se vraaj, pa ljuljaj eni djecu!Prepirui se, oboje pogledaju u Aniku, ali ona jae i ne okree glave, niti pokazuje iim da ih slua. Jelenka ljutito obode konja i stie Aniku. A66Tane oborene glave, i oputenih uzda, jae u korak za njima.Tako su jahali stotinjak koraka, kad se Anika naglo zaustavi i okrenu. Tane se nae odjednom oi u oi pred njom. Konji im se pomeae. Lice joj je bilo zaareno od vruine, uokvireno belom tankom maramom iji su krajevi padali preko ramena. Srne-ila mu se blago, detinjski.

    21

  • Tanu doe tesna koa na licu. Ukazae mu se retki zubi i blede desni, na-vlaie se alosne sive oi. Tane, kupila sam u Meuselca na duanu limunova, pa zaboravila na epenku. Vrati se, ivota ti, u Viegrad po njih. Stii e ti nas do Dobruna.Smeei se jednako od sree, Tane jedva razabra ta trai od njega. Limunove ... kod Meuselca .. . Idem, odoh ja.Odmah se okrenu i odjaha alosno put Viegra-da, uzalud podbadajui cigansko kljuse neosetljivo za udarce. Okretao se s vremena na vreme i gledao kako zamie dugaka bela Anikina marama.Videvi Anikino lukavstvo, Jelenka se jedva uzdravala od ismeha. im se Tane okrenuo, ona prte u kikot. Anika se samo smeila i jahala ne govorei nita. Momak je bio izmakao i ekao ih je u Jodnom hladu.U Dobrunu je vaar tekao u punom jeku. Govorilo se da je tu negde Anika, ali je niko nije video ni za vreme slube ni posle podne oko crkve, iako67mi svi govorili o njoj i iekivali je. Izmeu zagre-jana i raspevana sveta lunjao je Tane kujundija, tuno zverajui oko sebe. Pijani seljaci su ga gutali i epali, ali on je neprestano lutao i traio, nosei elo jutro pun fiek limunova koje je jue sam kupio kad je video da Anika nije nita zaboravila u duanu. Tek pred sumrak gotovo, pojavila se Anika sa Jelenkom. Sele su na jedno uzdignuto me-sto u velikoj atri, u sredini porte.im je douo za Aniikin dolazak, proto je, izvan sebe, hteo da ide sam i da je goni iz porte. Zadrali su ga knezovi i stariji ljudi. Dvojica od njih otili su da kau nevaljalicama da se odmah gube sa sabora.Meutim, oko Anike je bila ve itava gomila mukog sveta. Protini ljudi su doekani najpre sa smehom, pa posle sa psovkama. Anika se inila da ih ne vidi i ne uje. Knezovi su hteli da se primaknu i da ih izbace silom, ali se odmah izmeu njih i ena napravio zid od mladih seljaka i varoana, veinom pijanih. Knezovi su potisnuti do protine kue i jedva se spasti u kapiju.S mrka val o se kad su niz basamake sili ostali odbornici, i sam proto. Ali guva je bila takva da je potpuno zaglavila vrata.Narod, koji u najveim uzbunama najmanje zna ta hoe, jurnuo je od atre u kojoj su sedele ene prema vratima parohijske kue. Upravo, jurnulo je nekoliko pijanih mladia, a ostala svetina samo se68talasala. Najvie su vikali i pretili Lijetani, koji su na svim crkvenim slavama nalazili neki povod za tunjavu. Sreni to su ove godine nali neki visoki cilj u najuglednijem licu, vikali su udvostruenom snagom: Ne damo! Neemo!Braa Limii, najpoznatiji meu Lijetanima, za-penjeni, raspasani, kripe zubima, izmahuju noevima i bez ikakve potrebe uveravaju jedan drugog: Burazere, ja za tebe ...Mrak je potpun. Malopre je stigao iz Viegrada Jaka, koji se ceo dan borio sa samim sobom, i tek pred vee, kad vie nije mogao da izdri, odjurio put Dobruna. Sve se iskuplja oko osvetljenih atri ili Oiko vatara koje gore na ravni. Samo najpijaniji se gube po strani, povraaju, stenju, i sami neto govore, uz tarabe, u mraku. Kod vrata parohijske kue jednako guva i vika u kojoj se nita ne moe tla razabere. Na samim vratima stoji proto, crn i blc u svetlosti lua koji neko dri za njim u hodniku. Izdie se da govori, otima se, ali ga stareine dre vrsto, a vika je tolika da ni sam sebe ne u\,c. Na licu mu nema ni traga od straha ili zbunjenosti, samo neki gnev koji lii na uenje. Dugo je uzalud nastojao da doe do reci ili da se priblii ma kome od pijanih vikaa. I propinjui se i otimajui tako, proto najednom

    22

  • zastade na samom prugu, pogled mu se ukoi na srednjoj atri, koja je bila najbolje osvetljena. U crvenom sjaju video je69raV i ponosit Anikin lik, s jedne strane joj Jelenja s druge Jaka, tek to je uao, nagnut prema An'iki> rairenih ruku, sa nekim pokretom punim milote i predanosti, a koji je za roditeljske oi sraman i neverovatan.Kako mu iza lea nije bilo mnogo sveta, proto odgurnu sve, i uz polumrane basamake ustra u sObu- Protinica, koja je na divanani drhtala, plakala i tukla se u glavu od nemona srama i dvostruke ljubavi i alosti, potra za njim kao i ene koje su ie dotle pridravale. Za njima upadoe i neki roaci j stareine, dok su drugi zaustavljali svet da ne nagrne uz basamake. U sobi zatekoe protu kako u mraku skida sa zida dugaku puku. Stigoe ga kraj prozora, s kojeg se videla jako osvetijena atra sa zaljuljanim svetom, sa Jakom koji je stajao jednako prignut, i Anikom koja kao nepomina slika sedi u sredini. Seljaci obuhvatie protu oko pasa, a pro-tioica mu se besi o puku. On se utke, ali snano otimao. Borei se i nosei s njim, seljaci su ga umirivali isprekidana daha:__ Oe proto! Molimo te!Protinica je pitala promuklo i tiho, ali strahovito:__ Ne, prekilinjem te zajednikim ljebom i ljubavi! Neee!Tako se rvui, odvukoe ga malo dalje u polumrak, iz kog se nije videlo napolje. Tu konano klonu njegova izdignula puka, ali s njom klonu i pro-70tinica. Jedni se zabavie oko onesveene ene, a drugi izvedoe protu u sobu, koja gleda na protivnu stranu.Napolju se pomalo smirivala graja i rasipala gungula. Kako pijan svet brzo zaboravlja ili nalazi nove povode za ispade, pijanci su se objanjavali izmeu sebe ili sa roacima, koji su ih tovarili na konje kao stvari ili odvodili meu sobom niz drum. Jo poneki je stajao ispred atre i, mirkajui, sa odblescima znoja i vatre na pijanom licu, gledao u Aniku. Ali i Anika se spremala na odlazak. Odbijala je odluno Jakinu ponudu da ih prati do Viegra-da. U svojoj zabuni i nemoi, on joj je govorio s gorinom u glasu: A jednako ti dolazi kajmakam?Anika je i sluala i odgovarala rasejano, kao da misli o neem drugom. Svako vee, Jalka. Kako da ga ne sretne? Da se sluajno kajmakam ne uklanja tebi s puta?Jaka se trgnu uvreen, ali ona je nastavljala mirno, tihim glasom: Ili se valjda uklanja ti njemu?Kao da ne misli na ono to govori, ona dodade: Doi e rni i sutra, odmah iza veere.Svet se razilazio neobinom brzinonn, koja je bila zaudna posle onakve uzbune i navale. Ostajali su jo samo kafedije i prodavci slatkia i erbeta, spremajui robu i alat u sanduke na kojima su dotle71|i,i/,uivali. Polivene ili naputene, vatre su se gasile. I/, mraka se ulo dozivanje i ojkanje pijanaca. I to se sve udaljavalo. Samo poneki od pijanaca, koji nisu imali nikog blieg, leali su u jarku ili pored plota kao poseeni.U pratimoj kui kretali su se jo dugo luevi i svece i saaptavale se ene zabavljene oko protinice, ili iznosei kafu i rakiju ljudima koji su sedeli u pmtinoj sobi. Proto se bio smirio i razgovarao je s ljudima, ali onako usiljeno i neobino kao to se razgovara posle sahrane. Konano, i poslednji i najblii, poto se zgledae, digoe se i oprostie s protom, koji je nastojao da bude to prisebniji i mirniji pri oprotaju. Samo kod protinice zanoie dve ene.Kad se tako isprazni kua, proto ostade jo neko vreme u svojoj sobi, pa se onda die i pree u onu veliku sobu koja gleda na portu i Tasia kue. Proti-nica i ene pretrnue kad mu ue

    23

  • korake. Ali iz sobe vie nije dopirao nikakav glas. Mislile su da je preao tla odspava malko u toj velikoj sobi, koja je hladniji! i bolje prozraena od njegove.U velikoj sobi, proto je zapalio votani svitac, zakljuao vrala i seo pored svece koja mu je obasjavala grudi, bradu i iroko sivo lice sa oima kao mranim rupama. Napolju su lajali psi. Porta je bila u potpunoj lami; samo s druge strane potoka, kod Tasia kua, goreli su i kretali se neki luevi.72S rukama u krilu sedeo je na nekom sanduku, kao da bdi nad mrtvacem.Srdba se u njemu hladila i misli sreivale, ali bol je rastao. Nije mogao da se odri na ovom trenutku i traio je milju oslonca u prolosti, i vremenu pre ovoga. Ubrzo e se navriti trideset i jedna godina otkako je svetenik u Dobrunu. ivei uz crkvu i sa narodom, mnogo je zla video i zapamtio, ali ovom se nije mogao nadati, da e u svojoj krvi i na svome pragu doiveti ovu bedu koja dolazi nevidljivo i neoekivano, i iskida roditeljima utrobu i popljuje obraz, a ne moe se niim spreiti ni odagnati, ni borbom ni smru samom.U potpunoj pustoi koja je bila u njemu, provali odjednom novo i bolno oseanje bezgraninog saaljenja. Saali se na seme ovekovo, na dah kojim die, na hleb koji mora da jede. Saali se naroito na ono jadno, veliko i ludo dete Jaku i na udo i bruku, u koju je zapao. I sedei tako na sanduku, presamien kao siroe, sa licem u dlanovima, za-plaka prvi put u ivotu, naglas i bez uzdravanja. Nemoan i razoruam pred tolikim zlom, sramotom i nepravdom, grcao je kroz stegnute zube, uzalud nastojei da savlada i zaustavi pla. Te suze kao da sve oivie i zaljuljae u njemu. Jo jae i grevitije se savi, do samog patosa, ali se u sebi uzbudi i die neoekivano; i svom duom i elom milju prokle enu Pogaicu, strano stvorenje bez stida i razuma.73IIITe noi, po meseini, vratila se Anika u Viegrad. Uzastopce za njom vratio se i Jaka. Sutradan uve-ce, kad je kajmakam iao Aniki, pucano je na njega i/,;i jednih taraba zaraslih u ladole. Alibeg je lako ranjen u desnu miicu. To isto vee Jake je nestalo i/, kasabe.Anika je poslala svoju Ciganku da pita kako je Alibeg, ali su je momci oterali tapovima. Anika .se nije mnogo brinula za to. Znala je da e joj kajmakam doi im prezdravi, i ranije ako mu porui. Posle pohoda u Dobrun, znala je pouzdano da moe da izvede sve to zamisli. To je znala i oseala ela kasaba, koja je ivela u strahu i snebivanju, u potpunom rasulu i bezvlau.Septembar mesec. U crnoj umi iznad Banpolja vidi se svako vee vatra koju pali Jaka; on se od-inetnuo, jer nema kud u Dobrun, a ne sme u kasabu. Uzalud su slate zaptije da ga hvataju. Ubrzo su pre-sluli da ga gone, i njegova vatra je plamtela svako vee nad samim Borovcem, na pola sata od varoi. Sva kasaba zna da je to Jakin oganj u planini. I Anika sama ponekad izie i iz avlije gleda kako se uporedo sa prvim zvezdama javlja njegova vatra, i kuko biva sve krupnija i sve crvenija to vie osvaja no na nebu i nad brdima.Dok se tako Jaka krije po umama, dobrunski proto lei kod kue bled i nepomian kao mrtvac. Kod njega je po vas dan i svu no zaplakana proti-nica. Moli ga pogledom da progovori re, da kae ili naredi ma ta, ali on samo grize nevidljive usne utonute u sedu bradu i brkove, a pogled mu siv, ukoen i odsutan.U kasabi, kajmakam provodi veeri u svojoj ba-ti pored Drine i pije s prijateljima. Naredio je zap-tijama da idu i hvataju Jaku, pa zaboravio i njih i akona. Rana mu brzo zarasla. Doli mu gosti iz Sarajeva, dvojica ugojenih Osmanlija.Daorju sede u kajmakamovoj bati pored reke, kockaju se, alju vojnike da putaju niz vodu ute tikve i gaaju u njih kao u nian. A im se smrkne, dovode Cigane svirae. Doneli su snopove raketa nabavljenih iz Austrije, pa ih putaju kad zanoa. Sva se varo uzbuni od tih nevienih stvari. Deca nee da zaspu, nego ekaju po prozorima kad e poeti rakete iz kajmakamove bate. I sav svet sa nevericom i uenjem posmatra te crvene i zelene svetlace

    24

  • kako se rasprskavaju ispod letnjeg neba, kako se osipaju i padaju kao svetle kap]je, i kako posle njih nastaje jo gua tama, u kojoj trepu zvezde i plamti stalno Jakina vatra u brdima.Anika ne preduzima nita. Ne prima vie nikog. Pred vee zakljua i avliju i naredi Jelenki da pe-va. U Jelenke otar i visok glas, da ga uje ela kasaba od brega do brega. Anika sedi pored nje i slua bez promene na licu, bez glasa i pokreta.U kasabi, gde se tumai svaki Anikin korak i svaka njena re pronosi od usta do usta, govori se da75A ii i ka nije mirna ni zadovoljna, iako je unizila pro-hi na njegovom pragu i potinila sebi elu kasabu. Sa strahom i nerazumevanjem, sa potovanjem go-lovo, ponavlja se re ikoju je rekla nedavno jednom pijanom Turinu koji se u poslednje vreme ne odvaja od njene kue.To je bio neki bogat i besan Turin iz Rudog. Dok je trezan, on je u hanu i po varoi; im se napi je a opija se svakog dana on ide uz Mejdan, pravo u Anikinu avliju. Iz dana u dan je postajao nestrpljiviji i masrtljiviji. Napada na Jelenku i Sa-vetu, ili na mukarce koji dolaze i ekaju kao i on. Vie pod Anikinim prozorima, preti i zabada svoj veliki no u kapiju. Dok jedno predvee, kad je opet tako izmahivao noem po avliji i vikao na sav glas da veeras mora mekog ubiti, istra neoekivano Anika. Lako odevena, u belim arapama bez papua, stvori se u dva velika koraka pred Turinom. ta je? ta se dere? ta hoe? pitala ga je prigueno svojim muklim glasom, a lice joj sasvim mirno, samo se obrve sastavile. Koga e li da ubije? Evo, pa ubi! Misli, neko se boji tvoga iio^ii, budalo seoska! Ubi, de!Turin ukletio pijanim oima i sve neto vae I h"I;|. da mu se miu dugaki rii brkovi i otra iicobri jana jabuica na grlu. Zaboravio je da ima no/,, i da je ita govorio, i stoji kao da eka da ona ti|lgn ubije. Anika ga izgura iz avlije i zatvori za li 11 lit vrala.Prialo se da je tada, vraajui se kroz kuu i prolazei pored Jelemke, Tana i jo jednog mladia, nastavljajui da grdi pijanca, rekla za sebe, ali na-glas: Osevapio bi se ko bi me ubio.Ali u svem tom zlu i optoj pometnji zbog Anike, bile su dve patnje koje ini u toj kasabi, gde se sve vidi i uje, niko nije znao ni nasluivao. Bila su dva oveka koji su patili svaki za sebe i svaki na svoj nain, tajno i skriveno, ali vie i tee od svega ostalog sveta. Jedno je bio Lale, Anikin brat, a drugo Mihailo.Jo od prvih dana kad se Anika po zlu proula, Lale je prestao da dolazi kui. Ni u ariji ga niko ne via. ivi i spava u pekarnici. Nee da zna za sestru. Kad neko sluajno pomene njeno ime, njegov svetli deaki pogled se zamrai i ukoi na jednom predmetu. Ali odmah zatim strese samo svoju plavu branjavu glavu, na lice mu se vrati njegov obini osmejak i izraz maloumna oveka. Pevuei, nastavlja da bocka brzo i nesvesno jednoline figure na somunima, kako ga je nauio otac od detinjstva.To je sve to se moglo znati o Laki. ta je smiljao, kako je i koliko patio u onom polumranom sobiku iza velike furune ovaj mladi zatvorene due i nerazvijena razuma, to niko nije mogao znati.Nedaleko od Kmojeleve pekarnice, malo po strani od glavne arije, stajala je gazda-Nikolina kua u kojoj je iveo Mihailo. Otkako se Anika otpadila,77on je putovao koliko je god mogao vie, ali kad je l)io u kasabi, nije mogao izbei razgovore po duanima, i/, kojih je saznavao sve to Anika radi i ta >sc u kasabi o njoj misli i govori.Gazda Petar Filipovac, koji je oterao sina i nije govorio ni sa enom ni sa kerima zbog njega, vo-leo je naroito Mihaila i razgovarao se s njim esto i dugo kao sa prisnim prijateljem, i pored sve razlike u godinama. esto se deava da njih dvojica sede na gazda-Petrovom duanu ve u rano jutro. Jo ni polovina duana nije otvorena. Tiina i hladovina. Gazda Petar, mrk i podbuo, govori svojim tekim glasom:

    25

  • Vidi, ti si mlad, ali ja ti kaem da je istina to su stari ljudi govorili. U svakoj eni ima avo koga treba ubiti ili poslom ili raanjem, ili i jednim i drugim; a ako se ena otme i jednom i drugom, onda treba ubiti enu.I kao da nikad do sada nisu o tome govorili, on die glas i obraa mu se uvek istim recima: Brate Mihailo, ovo se nije zapamtilo.A kad ga Mihailo podseti na priu o Tijani, na Savetu, koja je i pre bila poznata po zlu, gazda Petar ga prekida: Tijana je bila svetica prema ovoj. A Saveta? Po Saveti bi ova varo mirno spavala. Otkako se pamti, oduvijek je bila tako poneka Ciganurina i posustalica, i znalo joj se mjesto: s askerom po jar-78kovima. To nit je ko gledao ni zarezivao. Ali ovo! Vidi li ti ta se radi? Ovo je crkvu osramotilo i vlast predobilo, i sve e nas iskopati. A niko joj nita ne moe. Niko? Niko, veruj bogu. Ona je danas ovoj kasabi i paa i vladika. Trebalo bi nas zapaliti sa sva etiri kraja kad se niko ne nae da ubije rospiju. Jer oni to po drumovima u busiji sjede, manje su zla od nje poinili.I pria mu sve redom zla i pokore to ih je Ani'ka poinila, sve do svoje roene nesree. Tu samo odmahne rukom i proguta gorinu. Mihailo ga tei: doi e i njoj jednom kraj. Nee. Nema joj kraja. Orvae dokle god bijedne. Ti ne zna nas ni ovu kasabu. Svakoj se nevolji moemo oprijeti, ali tome ne moemo. Uzjahala nas, i ne moe joj niko nita.Tako su se uvek zavravali gazda-Petrovi razgovori, koje je Mihailo sluao zamiljen, oborene glave.Da je ovaj ogoreni starac znao kakva su muka bili za Mihaila ti razgovori, nesumnjivo da bi traio drugog sabesednika, ili bi sam, u mislima, raspredao svoju nesreu.Uistini, Mihailo se i sam ponekad udio otkud mu ta snaga da se kree meu svetom, da radi i razgovara, a da se jo uvek toliko savladava da niim ne pokae sve to se deavalo u njemu za poslednju godinu dana.79(ji ta biva od Anike, njegova kratkoveka I irv;j;iena nada okretala se protiv njega. Ogoren iit sa'n'a sebe, pitao se kako je mogao ma i za as pomislih da e ono iz hana na raskrsnici moi biti za|aj
  • pogleda. U svima je poznao nju, po strahu koji ostaje iza njih, po neodoljivoj elji da se bei, da se sakrije, da se oisti, opere, i zaboravi.Ali sada to vie nije bila kratka varka i asovit strah i gnuanje. Tu, iznad njega, na bregu do kog moe dovikati, ivela je ena to ga je svaki dan podseala na Krstinicu koju je trebalo ubiti. Sve nade koje je u njemu nekad izazvala Anika, sad su pretvorene u novu muku, u gorak prekor i mune igre i obistinila sve njegove najtajnije i najstranije slutnje.Ovaj tufegdijisiki sin, nean i tvrd u sebi, vaspi-tan od umnog i estitog oca, mogao je da otrpi mnogo i sakrije vesto svako oseanje, ali su muke rasle tako da ih je sve tee bilo skrivati. Kao avet, javljala se pred njim sramota, tea i strasnija od smrti. A muenje se uvlailo do u sitnice svakodnevnog ivota, ilo do bezumlja.Ponekad je kao neko dete mislio na pojedinosti bez reda i veze. Mislio je, na primer, da bi mu moda bilo lake da one noi nije ostavio no u rukama Krstinice. Ovako mu je dolazio kao neki zalog, kao veza sa stranim svetom iz koga je te noi pobegao.5 I. Andri: Jelena, ena koje nema81I kad god uje sluajno i bez ikakve veze sa njim izgovorenu re no, on odmah dodaje u sebi:__ Moj no je ostao kod nje.Ta nedokuiva igra savesti zahvatala je malo-po-malo ceo ivot Mihailov.Ali pored svih mnogostrukih i mranih muenja, koja je poznavao u dugogodinjoj samoi i estom razraunavanju sa samim sobom, nije znao da je moguno i ovo udo od patnje: snivanje istog sna po nekoliko puta uzastopce, i uvek sa punom sveu0 onome to se videlo u prolom snu. Tako je on snivao svoj san o obraunu sa Anikom. I ne sea se kad je prvi put to usnio, samo vidi da svaki ponovni sam doda neto od stvarnosti, meku pojedinost, neku sitnicu ikoju on jasno zapaa. Ali od toga se san polako zgunjavao, izdvajao iz snova, pribliavao stvarnosti, i neosetno ulazio u mju.Ovakav je bio san kako ga se prvi put sea.Svetio jutro. Sveina i hlad na licu, u ustima, na elom telu. On ide prav i sav svean od neke odluke koja je tolika da ne moe odjednom da je obuhvati elu, samo osea svu njenu ogromnu teinu. Kao da neko neumorno ispranjuje sokake i raskra pred njim, a sama teina njegove odluke kree ga na-pred. Prolazi tako pored Krnojeleve ekmeinice, iz koje Lale peva svojim veselim glasom. Penje se uz Mejdan. Anikina avlija puna svetlosti i oivela cvea.Vrata na kui otvorena, pozivaju da se ue.Kakve je sve oajne napore inio Mihailo, na javi1 u snu, da ne prekorai taj prag, da obie ta vrata!82Radio je i onde gde nije trebalo da lino radi, putovao je i omda kad nije morao, samo da odstrani od sebe te misli, da zaboravi. To mu je donekle i polazilo za rukom, ali u poslednje vreme deavalo se obrnuto: zaboravljao je trgovake rokove, zadocnja-vao na sastanke. Videi i sam da postaje rasejan i neuredan, uplaio se kao da je otkrio na sebi neku bolest.Ostajalo je, moda, jo jedno: da napusti sve, i pre nego to se desi neka nesrea da bei glavom preko sveta kao ovek bez asti i krivac. Da je imao pred sobom stvarne tekoe i vidljive neprijatelje, to bi i uinio. Ovako, kuda da bei? Ono od ega bi hteo da utee, doekalo bi ga na svakom drumu, u svakoj varoi. Na kraju, misao o bekstvu, ili ma kakvom drugom nainu spaavanja, izgubi se meu mnoinom snova i misli koje su se u njemu sve bre kretale u divlji i ludi kovitlac.Mladost koja hoe da ivi i razum u njemu jo su ga zadravali. Tako je pomiljao ponekad da pie ili da porui Aniki, da joj zapreti, da trai od nje da se ukloni, zbog sebe, zbog sveta, zbog njega. I odmah je uviao svu uzaludnost takve misli.

    27

  • Pomiljao je esto i na Lala. Oduvek ga je neto privlailo tom lepom i bezazlenom mladiu. Izmeu njega i brata ove ene koja je ula u njegovu sudbinu postojala je oduvek neka privlanost, neka me-avina od ljubavi, nepoverenja i surevnjivosti. On mu je prilazio kad god je mogao. Posle onih razgo-voia sa gazda-Petrom, misao mu se esto vraala na Lala. inilo mu se da bi kao brat Anikin trebalo da sve to uvidi i oseti, i da je on sam razorua i upokori i, ako treba, ukloni. Prolazei tih dana u rano jutro pored pekarnice, Mihailo je naroito svraao dva-tri puta. Lala je zaticao kako pe-vajui glasno bocka velikim crnim noem pune i bole hlebove gronjake. Porazgovarali bi koliko se s Lalom moglo govoriti. Mihailo je navodio govor na Aniku, ali bez uspeha. Lale je ostajao pri svom osmejiku srenog idiota i pri svojim priama o branu, o vodi, o hlebu.Tako se Mihailu i ta slaba nada izmicala. Sve se sklanjalo oko te ene i ostavljalo njega samog lice u lice prema njoj; sve ga je oito i nezadrljivo gonilo na neizvesno bespue, a on je, nemoan, mogao samo s vremena na vreme da sagleda i izmeri prevaljeni put kojim je neosetno klizio.Bila je lepa viegradska jesen. Mihailo je oseao da se oprata i rastaje. I to je poelo neosetno. Probudi se izgovarajui glasno i sa mnogo bola re zbogom. Kome je rekao zbogom? Nekom snu koji je zaboravio, ili spavanju uopte? Ni sam ne zna. Nije vie ni mislio na to. Ali umivajui se malo docnije na esmi, u avliji, on u pregrti, pune hladne radosne vode, odjednom opet izgovori re zbogom, i odmah je rasu zajedno sa vodom. I zaboravi i na to.84I sam uvia, prata se sa svim oko sebe. I jednog dana on je sasvim mirno i prirodno priao onoj Anikinoj Ciganki, koju je i inae esto viao u ar-iji, i rekao joj tiho ali sabrano: Upitaj Antiku mogu li joj doi sutra izjutra ili u podne, samo kad nema svijeta kod nje. Imam neto da joj govorim.Kad se Ciganka izgubila, on je zadrhtao i oba-zreo se oko sebe traei uzalud pomoi i saveta. Ali posle je celog dana bio miran i paljivo spremao raune i