"Jednake prilike u obrazovanju u globalnoj perspektivi" (2012)

JEDNAKE PRILIKE

U OBRAZOVANJU

U GLOBALNOJ

PERSPEKTIVI

Thomas Farnell

Uvod

Načelo jednakih prilika u obrazovanju postaje sveveći prioritet država i obrazovnih ustanova naglobalnoj razini. Pojmovi poput prava naobrazovanje, inkluzivnog obrazovanja, socijalnedimenzije obrazovanja ili obrazovanja za sve samosu neki od pojmova koji postaju uobičajena pojavau međunarodnim raspravama o obrazovanju, ali i uraspravama iz područja ljudskih prava, socijalnoguključivanja i gospodarskog razvoja. Danas postojei globalne inicijative za poticanje prava naobrazovanje i jednakih prilika u obrazovanju, odkojih su dvije najveće pokret “Obrazovanje za sve”(eng. Education for All) Organizacije Ujedinjenihnaroda za obrazovanje, znanost i kulturu(UNESCO-a), te mjere u sklopu “Milenijskih ciljeva

razvoja” (eng. Millenium Development Goals)Ujedinjenih naroda.

Načelo jednakih prilika u obrazovanju uključujeosobe s invaliditetom, koje predstavljaju jednu odnajranjivijih društvenih skupina suočenu sozbiljnim preprekama na svim razinamaobrazovanja. Naime na globalnoj razini trećina svedjece koja ne pohađaju školu djeca su sinvaliditetom, odnosno teškoćama u razvoju(UNESCO, 2009). No načelo jednakih prilikaobuhvaća i brojne druge skupine koje su isključeneiz sustava obrazovanja ili su u njemu nedovoljnozastupljene u odnosu na njihov broj u općojpopulaciji. To su, između ostalih, osobe nižegsocioekonomskog statusa, osobe iz ruralnih

Bilješke

Studenti s invaliditetom

OPĆESMJERNICE

15

sredina, rasne, etničke i druge manjine te u brojnimzemljama i žene. Pojam također može obuhvatitiosobe ili skupine koje su diskriminirane uobrazovanju na temelju dobi, vjere, seksualnosti ilidrugih obilježja.

Ako se želi razumjeti kako i zašto osiguratijednakost pristupa visokom obrazovanju ikvalitetno obrazovanje za studente s invaliditetomu Hrvatskoj, potrebno je razumjeti načela jednakihprilika u obrazovanju u puno širem kontekstu ∑dakle za sve ranjive skupine, na svim razinamaobrazovanja i u globalnoj perspektivi. Stoga će ovajuvodni tekst odgovoriti na sljedeća pitanja:

• zašto je pristup obrazovanju važan ne samo iz

perspektive ljudskih prava nego i za razvoj

društva u cjelini?

• što točno znače pojmovi “pravo na obrazovanje”,

“jednake prilike” i ostali slični termini?

• koje su inicijative i preporuke na globalnoj razini

u području jednakih prilika u obrazovanju?

Obrazovanje kao temelj socijalnog uključivanja

Obrazovanje je temeljno ljudsko pravo koje jeneophodno za ostvarivanje svih drugih ljudskihprava (UNESCO, 2010). Obrazovanje gradi temeljeza “permanentno povezivanje znanja, vještina i

Thomas Farnell

JEDNAKE PRILIKE U OBRAZOVANJU U GLOBALNOJPERSPEKTIVI

Obrazovanje kaotemelj socijalnoguključivanja

16

sposobnosti u složen sklop kompetencija potrebnihza uspješno sudjelovanje u društvenomegospodarskom, kulturnom i političkom životuzajednice” (Spajić-Vrkaš, Kukoč, Bašić, 2001).Drugim riječima, obrazovanje je moćan alatzahvaljujući kojem ekonomski i društvenomarginalizirani pojedinci i skupine mogu izaći izsiromaštva i socijalne isključenosti te punopravnosudjelovati u društvu kao aktivni građani.

Međutim, realnost je ta da postoji začarani krugprema kojem djeca iz siromašnih obitelji i drugihranjivih skupina imaju znatno veću vjerojatnostranijeg napuštanja obrazovanja, čime su smanjenenjihove mogućnosti zapošljavanja i pojačanaopasnost od ostajanja u socijalnoj isključenosti(UNDP Hrvatska, 2006). Danas je milijunimapojedinaca diljem svijeta uskraćeno obrazovanje,mnogima kao rezultat siromaštva (UNESCO, 2010).

Kad je riječ o višim razinama obrazovanja, trebanaglasiti da je najsnažniji čimbenik kvalitetnogpočetka karijere završeno visoko obrazovanje, dokje završavanje srednjeg obrazovanja ključan uvjetza socijalnu uključenost (Matković, 2009). Uhrvatskom su kontekstu pojedine skupine mladihzakinute u ovom segmentu, a to su primarno mladisa značajnijim zdravstvenim teškoćama iinvaliditetom, djeca bez roditeljske skrbi te etničkemanjine, u prvom redu mladi Romi (Matković,2009), ali i osobe nižeg socioekonomskog statusa.

Obrazovanje je dakle ujedno jedan od uzrokasocijalne isključenosti (u slučaju niže razine

Bilješke


OPĆESMJERNICE

17

obrazovanosti), ali i preduvjet za socijalnouključivanje (kroz povećavanje jednakih prilika uobrazovanju).

Obrazovanje kao temelj gospodarskog razvoja

Ne mora se pitanju jednakih prilika u obrazovanjupristupati samo iz perspektive solidarnosti,jednakosti i društvene pravde. Čak se iekonomskom logikom može lako doći do zaključkada je nužno osiguravanje jednakih prilika uobrazovanju.

“Društvo znanja” termin je koji se na globalnojrazini koristi zadnje desetljeće za ekonomiju kojaje utemeljena na znanju, i to primarno na znanostii tehnologiji. U društvu znanja visoka razinaobrazovanosti i kvalitetno obrazovanje igrajupresudnu ulogu. Europska unija je u svojoj novojstrategiji do 2020. godine, “Europa 2020”, kaojedan od glavnih ciljeva postavila povećanje razineobrazovanosti u Europi. To planira postići krozsprečavanje ranog napuštanja obrazovanja te krozaktivno povećanje udjela generacije koja imazavršeno visoko obrazovanje (s trenutačnih 31% nabarem 40% do 2020. godine).1

Hrvatska je također prepoznala presudnu uloguobrazovanja za gospodarski razvoj u glavnomestrateškom dokumentu Vlade RH “Strateški okvir zarazvoj 2006.- 2013. godine”. Među brojnim

1 „Europa 2020“ izmeđuostalog predlažeosiguravanje cjeloživotnogučenja, posebno zaskupine s nižom razinomobrazovanja, osiguravanjefleksibilnih putova učenja,posebno između raznihsektora obrazovanja iizobrazbe te razvijanjeprograma za jednakeprilike u obrazovanju,izobrazbi i na tržištu radaza ranjive i socijalnougrožene društveneskupine (EuropeanCommission, 2010).

Thomas Farnell


Obrazovanje kao temelj gospodarskograzvoja

18

prioritetima Strateškog okvira navodi se:• kako obrazovanje može “trajno dati najveći

doprinos razvitku društva”• kako ono ima “jak, pozitivan i univerzalan

utjecaj na gospodarski rast”• kako “veće obrazovanje dovodi do manje

nezaposlenosti”• te kako će obrazovanje u sprezi s informacijsko-

komunikacijskom tehnologijom “postatinajvažniji čimbenik prosperiteta društva”

(Vlada RH, 2005).

Postoji dakle globalan politički trend naglašavanjavažnosti obrazovanja kao ključnog čimbenikaekonomskog razvoja. Ali postoji i jedna dodatnaekonomska logika za osiguravanje jednakih prilikau obrazovanju, i to jednostavno da su obrazovnineuspjeh i socijalna isključenost koja iz njegaproizlazi dugoročno skupi za državu. Onipojedinci bez vještina potrebnih za doprinosdruštvenom i ekonomskom razvoju generiraju većetroškove za državne potpore, zdravstvo i sustavsocijalne skrbi (OECD, 2008).

Drugim riječima, vlade imaju ne samo moralnu idemokratsku obvezu osiguravanja jednakih prilika uobrazovanju nego i pragmatičan razlog ulaganja utakve inicijative jer je to u njihovu izravnom interesu. Na koji se način namjerava osigurati ovaj najavljenipovećani pristup obrazovanju za cijelu populaciju,uz posebnu pažnju ranjivim društvenimskupinama? Slijedi prikaz glavnih mehanizama,načela i inicijativa koje su trenutačno prisutne uglobalnom kontekstu.

Bilješke


OPĆESMJERNICE

19

Pravni okvir: ljudsko pravo na obrazovanje

Pravo na obrazovanje kao jedno od temeljnihljudskih prava definirano je u brojnimmeđunarodnim dokumentima2 u kojima se navodikako svaki pojedinac ima pravo na pristupobrazovanju na osnovi načela jednakosti inediskriminacije i to na svim razinama. Konkretno,pravo na obrazovanje podrazumijeva:

• besplatno i obvezno osnovno obrazovanje• svima dostupno srednje obrazovanje• svima dostupno visoko obrazovanje na temelju

sposobnosti (ETC, 2003).

Odgovornost za realizaciju prava na obrazovanjepreuzimaju vlade koje su potpisale spomenutedokumente i time uključile ove odredbe u svojezakone. Ovo uključuje i Hrvatsku, koja je pravo naobrazovanje definirala u članku 65. UstavaRepublike Hrvatske: “Osnovno je školovanjeobvezatno i besplatno. Svakomu je dostupno, podjednakim uvjetima, srednjoškolsko i visokoškolskoobrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima”(Ustav RH, 2001).

Prema Katarini Tomaševski, prvoj izaslaniciUjedinjenih naroda za pravo na obrazovanje (1998.- 2004. godine), pravo na obrazovanje sadrži četiriosnovne dimenzije koje moraju biti ispunjene kakobi se uistinu poštivalo pravo na obrazovanje upraksi:

2 Primjerice u Općojdeklaraciji o ljudskimpravima (1948),Međunarodnom paktu ogospodarskim, socijalnim ikulturnim pravima (1966) idrugim dokumentimaUjedinjenih naroda, kao i uPovelji temeljnih pravaEuropske unije (2000).

Thomas Farnell


Pravni okvir: ljudsko pravo na obrazovanje

20

• raspoloživost (eng. availability): postoji lidovoljan broj adekvatno opremljenih obrazovnihustanova i jesu li regionalno distribuirane?

• pristupačnost (eng. accessibility): jesu li teustanove fizički i ekonomski dostupne, odnosnoje li pristup jednak za sve društvene skupine?

• prihvatljivost (eng. acceptability): omogućuju liobrazovni programi kvalitetno obrazovanje, jesuli uvjeti studiranja u skladu s minimalnimmeđunarodnim standardima?

• prilagodljivost (eng. adaptability): je li sustavfleksibilan, odgovara li interesimaučenika/studenata, roditelja, manjina, širedruštvene zajednice i tržišta rada; prilagođava lise sustav adekvatno osobama s invaliditetom,manjinama i drugim marginaliziranimskupinama?

Nažalost, rijetko koji sustav poštuje sve četiridimenzije prava na obrazovanje na svim razinamaobrazovanja (vidi izvješće, Tomaševski 2006).Danas kršenje prava na obrazovanje ostaje najvećiproblem u zemljama Trećeg svijeta, gdje u 2007.godini čak 72 milijuna djece osnovnoškolske dobinisu pohađala školu (UNDG, 2010). Međutim idalje se može govoriti o pravu na obrazovanje i urazvijenim zemljama. Dapače, ako su uočljivenejednakosti u pristupu obrazovanju na bilo kojojrazini, legitimno je postaviti pitanje rade li vlada iobrazovne ustanove dovoljno na ispunjavanjusvojih obveza u području prava na obrazovanje.

Bilješke


OPĆESMJERNICE

21

Thomas Farnell


Osnovna načela:jednakost i nediskriminacija

Osnovna načela: jednakost i nediskriminacija

Dok je pravo na obrazovanje temeljni okvir kojitrebaju prihvatiti vlade potpisnice, glavna načela nakoja se poziva to pravo su jednakost inediskriminacija. Definicija upravo ovih pojmovaključna je da bi se moglo razumjeti kako ostvariti topravo, pogotovo za ranjive skupine.Iako je načelo jednakosti općeprihvaćeno usuvremenom svijetu, teško ga je s preciznošćudefinirati u svakom području. Ukratko, pojam imarazličita značenja ovisno o sferi života na koju seodnosi: postoji naime politička, pravna, društvena iekonomska jednakost. Kad se govori o jednakosti uobrazovanju, misli se na društvenu jednakost, što semože definirati kao stanje u kojem svi pojedinciimaju iste mogućnosti za “razvijanje vlastitihsposobnosti, stjecanje znanja i zauzimanjeodređenog položaja na društvenoj ljestvici”, i to bezdiskriminacije. Pojam diskriminacija definira se kao“djelovanje u prilog svoje ili na štetu druge grupetemeljem nejednakih kriterija”, što se može izrazitina temelju socijalnog porijekla, spola, rase, vjere,narodnosti, političkog i drugog uvjerenja, kao idrugih obilježja (Spajić-Vrkaš, Kukoč, Bašić, 2001).

No čak i ova definicija nije dovoljna zarazumijevanje načina na koji će se mjeritidruštvena jednakost u praksi. U tom smislu postojidodatna općeprihvaćena i korisna definicija ovogpojma. Ova definicija razlikuje tri vrste društvenejednakosti, bez obzira na to govori li se u kontekstuzapošljavanja, zdravstva, obrazovanja i dr.:

22

• formalna jednakost: ovaj je pojam proceduralneprirode prema kojem svi pojedinci moraju bititretirani prema jednakim kriterijima, bez obzirana njihova obilježja. Ovo se dakle mjeriprisutnošću antidiskriminacijskih odredbi uključnim dokumentima i aktima

• jednakost ishoda: ovo je temeljni pojam premakojem se stupanj jednakosti procjenjuje temeljemkonkretnog rezultata formalne jednakosti (npr.ima li dovoljno pripadnika manjina uobrazovanju). Prema ovome pristupu ide se korakdalje od formalne jednakosti kako bi se aktivnopromijenilo stanje nejednakosti, što čestozahtijeva posebne programe ili uvođenje kvota(tzv. afirmativna akcija, pozitivna diskriminacija)

• jednakost prilika: ovaj pojam pokušavabalansirati gore navedene pristupe na način danpr. identificira gdje formalna jednakost ipak nijedovoljna za uklanjanje moguće diskriminacije ilinepravednosti, ali usredotočuje se na mjere zakompenzaciju početne nejednakosti i zaizjednačavanje prilika umjesto forsiranjajednakosti ishoda (Makkonen, 2007).

Formalna jednakost je minimalni standard kad jeriječ o pravu na obrazovanje. No kako ona samapo sebi ne može utjecati na dublje korijenenejednakosti, pristup “jednakost prilika” onaj jekoji se sve češće primjenjuje u međunarodnomkontekstu (npr. u dokumentima institucija Europskeunije, Ujedinjenih naroda, Bolonjskog procesa itd.).U području obrazovanja moglo bi se čak reći da urazvijenim zemljama ovaj termin danas nadjačavapojam “pravo na obrazovanje” koji vjerojatno (i

Bilješke


OPĆESMJERNICE

23

Thomas Farnell


Obrazovna politika: prema inkluzivnom obrazovanju

nažalost) sve više asocira na kršenje ljudskih prava idiskriminaciju u obrazovanju (posebno osnovnom isrednjem) u zemljama Trećeg svijeta, umjesto da setretira kao pojam koji može biti jednako relevantan,primjerice, u području visokog obrazovanja uEuropi.

Obrazovna politika: prema inkluzivnom

obrazovanju

Nakon definiranja prava na obrazovanje ijednakosti prilika treba pretvoriti ova prava i načelau mjere koje će u stvarnosti osigurati pristupobrazovanju za najranjivije društvene skupine.Dolazi se dakle do obrazovne politike, a u ovompodručju pojam “inkluzivno obrazovanje”označava onaj koncept koji od 1990-ih brojnevlade diljem svijeta koriste prilikom izrade svojihobrazovnih politika.

Inkluzivno obrazovanje (eng. inclusive education)temelji se na pravu svih na kvalitetno obrazovanje ifokusira se posebno na ranjive skupine. Inkluzivnoobrazovanje je zapravo proces koji se odvija krozpromjene u pristupu podučavanju i u obrazovnomsadržaju, ali i u samoj strukturi i strategijamaobrazovnog sustava. Krajnji je cilj inkluzivnogobrazovanja povećanje sudjelovanja u učenju ismanjenje isključenosti unutar ili zbog obrazovanja(UNESCO, 2005). Važno je naglasiti da, iako sedokumenti o inkluzivnom obrazovanju pozivaju na

24

Bilješkepojam “obrazovanje” i “obrazovni sustav”,inkluzivno se obrazovanje u praksi odnosi najčešćena osnovno i srednje obrazovanje, a rijetko i navisoko. Međutim, čak i u tom shvaćanju inkluzivnoobrazovanje usko je vezano uz visoko obrazovanjejer je ono preduvjet jednakosti u pristupu visokomobrazovanju.

Također, korištenje pojma inkluzivno obrazovanjemože u praksi proizvesti određenu konfuziju jer sečesto interpretira kao usko fokusirano na skupinuosoba s invaliditetom (učenici s tjelesnim isenzoričkim oštećenjima, sa specifičnim teškoćamau učenju ili s emocionalnim problemima iporemećajima u ponašanju) (UNDP Hrvatska,2006). Iako je to uistinu bilo originalno značenjeovog pojma, on danas obuhvaća sve druge ranjivedruštvene skupine, uključujući pojedince izsiromašnih obitelji, manjina, ruralnih sredina, i dr.(UNESCO, 2005).

Danas je inkluzivno obrazovanje postalo ključnakomponenta dviju najvećih globalnih inicijativa zapoticanje prava na obrazovanje i jednakih prilika uobrazovanju: pokret UNESCO-a pod nazivom“Obrazovanje za sve” (eng. Education for All - EFA)i program “Milenijski ciljevi razvoja” (eng.Millenium Development Goals) Ujedinjenihnaroda. “Obrazovanje za sve” ima kao glavni ciljosiguravanje kvalitetnog obrazovanja za svu djecu,mlade i odrasle, s naglaskom na ranjivimskupinama i na pristupu osnovnom obrazovanju.“Milenijski ciljevi razvoja” imaju među svojih osamciljeva poseban cilj koji se odnosi na “postizanje


OPĆESMJERNICE

25

26

univerzalnog osnovnog obrazovanja” do 2015.godine. Inkluzivno obrazovanje kao proces jačanjakapaciteta sustava obrazovanja za uključivanjeranjivih skupina naglasio je UNESCO kao ključnustrategiju za postizanje ciljeva “Obrazovanja zasve” (UNESCO, 2009).Više o tome:

UNESCO „Obrazovanje za sve“:http://www.unesco.org/new/en/education/themes/leading-the-international-agenda/education-for-all-international-coordination/

Visoko obrazovanje: prema politici jednakih prilika

U usporedbi s osnovnim i srednjim obrazovanjem,pitanje jednakih prilika u visokom obrazovanjuprije 2000. godine imalo je relativno marginalnupoziciju na međunarodnoj razini ∑ i u nacionalnimprioritetima i na samim visokim učilištima.Međutim u zadnjem se desetljeću ova slika mijenjai pitanje pristupa visokom obrazovanju penje se napopisu prioriteta u području obrazovne politike, alii u širem društvenom kontekstu.

Danas gotovo svi sudionici visokog obrazovanja naeuropskoj razini imaju ugrađene stavove i preporukepo pitanju jednakih prilika u visokom obrazovanju usvojim strateškim dokumentima. Navedeneinstitucije uključuju institucije Europske unije, vladepotpisnice Bolonjskog procesa, Organizaciju zaekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Organizaciju

Thomas Farnell


Visoko obrazovanje:prema politici jednakih prilika

27


OPĆESMJERNICE

BilješkeUjedinjenih naroda za obrazovanje, znanost ikulturu (UNESCO), Međunarodno udruženjesveučilišta (pri UNESCO-u), Europsko udruženjesveučilišta (EUA) i Europski studentski zbor (ESU). Kad se govori o načelu jednakih prilika u visokomobrazovanju, problem terminologije nije zanemariv.Na međunarodnoj razini često je različita ineusklađena među zemljama i/ili institucijama ičesto je bez jasnih definicija ključnih pojmova.Međutim javljaju se novi trendovi u korištenjuterminologije te slijede pojmovi koji se danasnajčešće koriste (Farnell, 2008.):• povećanje pristupa: ovaj termin odnosi se na

povećanje broja pojedinaca koji ulaze u visokoobrazovanje. Međutim kako on sam po sebinema nužno dimenziju jednakosti, također segovori o povećanju ili osiguravanju “jednakogpristupa” ili “pravednog pristupa” visokomobrazovanju, npr. u dokumentima UNESCO-a

• proširivanje sudjelovanja: ovaj je termin proizašaoiz Velike Britanije (widening participation inhigher eduation) primarno zbog nepreciznostisamog pojma “jednak pristup”. Naime riječ“sudjelovanje” obuhvaća ne samo pristup nego izadržavanje i dovršavanje studija, što je ključnoza jednakost ishoda. S druge strane, riječ“proširivanje” podrazumijeva aktivno uključivanjenovih skupina studenata koji dosada nisu bilidovoljno zastupljeni u visokom obrazovanju

• pravednost: ovaj termin više ne govori o pristupu,nego o pravednosti obrazovnih sustava u cjelini(eng. equity in education). Najviše ga koristeinstitucije Europske unije i OECD, a njegovoznačenje u visokom obrazovanju obuhvaća

Thomas Farnell


Zaključak

uklanjanje prepreka za uspjeh u obrazovanju natemelju socijalnih ili osobnih okolnosti, štopokriva i pristup i dovršavanje obrazovanja(OECD, 2008)

• socijalna dimenzija: ovo je najnoviji termin kojije proizašao iz Bolonjskog procesa i koristi se kaokrovni pojam koji označava da bi europskostudentsko tijelo trebalo odražavati raznolikostpopulacija Europe te da bi studenti trebali upisatii dovršiti studij bez zapreka vezanih za svojeporijeklo. U dokumentima o socijalnoj dimenzijipoziva se i na načela jednakih prilika,proširivanja pristupa i proširivanja sudjelovanja

Usprkos ovoj raznolikoj terminologiji, može seiščitati međunarodni konsenzus oko osnovnihnačela jednakih prilika u visokom obrazovanju.Većina međunarodnih institucija također jesuglasna oko glavnih mjera koje bi trebalepridonijeti osiguravanju jednakih prilika, a primjeritih mjera su sljedeći: • poticanje interesa za visoko obrazovanje kroz

mjere za informiranje ranjivih skupina oprednostima upisivanja visokog obrazovanja

• osiguravanje fleksibilnosti upisnih politika, nanačin da se uzimaju u obzir prepreke za upisranjivih skupina te da se omogućava upis natemelju drugih kvalifikacija (npr. za odraslestudente koji nisu završili srednju školu)

• uklanjanje financijskih prepreka ranjivih skupinakroz osiguravanje ciljne financijske potpore natemelju njihovih potreba

• prilagođavanje studijskih programa potrebamaranjivih skupina

28

• pružanje usluge potpore studentima tijekomstudiranja (savjetovanje i usmjeravanje,mentoriranje, itd.) (Farnell, Kovač, 2010)

Sve ove mjere također moraju biti komplementarnemjerama i u ranijim fazama obrazovanja koje bidjelovale na sprečavanje napuštanja obrazovanja ilineuspjeha u obrazovanju te na poticanje nastavkaobrazovanja sve do visokog obrazovanja. Iz svega navedenoga može se zaključiti da jednakeprilike u visokom obrazovanju nisu više marginalnatema. Treba naglasiti koliko je značajno da je uokviru Bolonjskog procesa socijalna dimenzijaizdvojena čak kao prva na popisu prioriteta do2020. godine. To znači da će se smjerniceBolonjskog procesa prije ili poslije integrirati uobrazovne politike diljem Europe, što će nužnoimati posljedice i na visoko obrazovanje uHrvatskoj.

Zaključak

Progovaranje o jednakim mogućnostima u visokomobrazovanju ne može se smatrati luksuzom koji simogu priuštiti samo ekonomski razvijene zemlje ilitemom koja tek dolazi na dnevni red nakonrješavanja drugih prioriteta u obrazovnom sustavu idruštvu u cjelini.

Obrazovanje nije samo ključ borbe protiv socijalneisključenosti nego je i ključ postizanja ekonomskog

Bilješke


OPĆESMJERNICE

29

prosperiteta i širega društvenog razvoja. Pružanjejednakih mogućnosti na svim razinamaobrazovanja (uključujući u visokom obrazovanju)je “win-win” situacija za vlade: poboljšavaju životesocijalno isključenih skupina, snižavaju visoketroškove socijalne isključenosti za državni proračunte povećavaju potencijal za gospodarski razvoj.

Borba protiv nejednakosti u osnovnom i srednjemobrazovanju postala je prioritet na globalnoj razini.Toj se borbi sada pridružuje sve veći naglasak naosiguranju jednakih prilika u visokom obrazovanju- osobito kroz Bolonjski proces u Europi. Od svihsustava visokog obrazovanja u cijeloj Europi(uključujući hrvatskog), uskoro se očekuje stvarninapredak u poboljšanju socijalne dimenzijevisokog obrazovanja.

Hrvatska vlada i visoka učilišta moraju slijediti ovetrendove, i od njih se očekuje odlučnost ipredanost da jednake prilike postave kao jedan odnajviših prioriteta u visokom obrazovanju u ovomdesetljeću, i razviti mjere za osiguranje pristupa,zadržavanja i dovršavanja visokog obrazovanja zanajranjivije društvene skupine.

Pojmovnik

Inkluzivno obrazovanje − Inkluzivno obrazovanje(eng. inclusive education) temelji se na pravu svihna kvalitetno obrazovanje i fokusira se posebno na

Thomas Farnell


30

ranjive skupine. Inkluzivno obrazovanje zapravo jeproces koji se odvija kroz promjene u pristupupodučavanju i u obrazovnom sadržaju, ali i usamoj strukturi i strategijama obrazovnog sustava.Krajnji cilj inkluzivnog obrazovanja povećanje jesudjelovanja u učenju i smanjenje isključenostiunutar ili zbog obrazovanja (UNESCO, 2005).

Socijalna isključenost − Socijalna isključenostodnosi se na položaj ranjivih i marginaliziranihskupina društva. Prema Europskoj komisiji (Eurostat2010), socijalna isključenost obuhvaća dimenzijekao što su: siromaštvo, nezaposlenost, smanjenpristup obrazovanju, informacijama te uslugamazdravstva i dječjeg zbrinjavanja, loši uvjeti života inedovoljno društveno sudjelovanje. Pojave i uzrocisocijalne isključenosti mogu se nalaziti na razinidržave, lokalne zajednice, kućanstva ili pojedinca.

Iako se termin “socijalna isključenost” često koristiu međunarodnom kontekstu, treba naglasiti dapostoje znatne teškoće s njegovim definiranjem isam pojam nije adekvatno teorijski utemeljen niempirijski potvrđen (Šućur, 2006).

Socijalno uključivanje/socijalna uključenost −Socijalno uključivanje ili socijalna uključenostobično se definiraju kao afirmativne mjere zapromjenu uvjeta koji su doveli do socijalneisključenosti, odnosno za ublažavanje i uklanjanjesocijalne isključenosti (Bejaković, 2010).

Bilješke


OPĆESMJERNICE

31

Literatura

Bejaković, P. (2010). Savjeti i vodič za poboljšanjezapošljivosti, ostvarivanje prava i socijalnuuključenost. Zagreb: Institut za javne financije

European Commission (2010). Communication from the

Commission: Europe 2020 - A European strategy for

smart, sustainable and inclusive growth. Brussels:European Commission.

Europski centar za izobrazbu i istraživanje u ljudskimpravima i demokraciji (European Training andResearch Centre for Human Rights and Democracy -ETC) (2003). Razumijevanje ljudskih prava: priručnik o

obrazovanju za ljudska prava. Graz: ETC.

Eurostat (2010). Combating poverty and social exclusion: Astatistical portrait of the European Union 2010.Luxembourg: Publications Office of the EuropeanUnion

Farnell, T. (2008). Povećanje jednakog pristupa visokom

obrazovanju: definicija terminologije i pregled

međunarodnih trendova i preporuka - 2. dio. preuzeto20. prosinca 2010.: http://www.iro.hr/userdocs/File/pno2008/ppt/2_Farnell.pdf

Farnell, T., Kovač, V. (2010). Uklanjanje nepravednosti uvisokom obrazovanju: prema politici “proširivanjasudjelovanja” u Hrvatskoj. Revija za socijalnu politiku,

Svezak 17, Br. 2, str. 257-275.

Makkonen, T. (2007). European handbook on equality data.

Luxembourg: Office for Official Publications of theEuropean Communities.

Thomas Farnell


32

Matković, T. (2009). Mladi između obrazovanja i

zapošljavanja: isplati li se školovati? Zagreb: ProgramUjedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj.

OECD (2008). Policy Brief: Ten Steps to Equity in Education.

Preuzeto 20. prosinca 2010. iz OECD Policy Briefs:www.oecd.org/data oecd/21/45/39989494.pdf

Spajić-Vrkaš, V., Kukoč, M., i Bašić, S. (2001). Obrazovanje

za ljudska prava i demokraciju: interdisciplinarni

rječnik. Zagreb: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO.

Šućur, Z. (2004), Socijalna isključenost: pojam, pristupi ioperacionalizacija. Revija za sociologiju, Vol. 35No.1-2. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo

Tomaševski, K. (2006). The State of the Right to Education

Worldwide: Free or Fee - 2006 Global Report.

Copenhagen: Right to Education Project.

UNDG (2010). Thematic Paper on MDG 2: Achieve

Universal Primary Education. United NationsDevelopment Group (UNDG).

UNDP Hrvatska (2006). Neumreženi: lica socijalne

isključenosti u Hrvatskoj. Zagreb: Program Ujedinjenihnaroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj.

UNDP Hrvatska (2006). Siromaštvo, nezaposlenost i

socijalna isključenost. Zagreb: Program Ujedinjenihnaroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj.

UNESCO (2010). Education, Right to Education. Preuzeto20. prosinca 2010. iz:http://www.unesco.org/new/en/education/themes/leading-the-international-agenda/right-to-education/

Bilješke


OPĆESMJERNICE

33

34

UNESCO (2005). Guidelines for Inclusion: Ensuring Access

to Education for All. Paris: UNESCO.

UNESCO (2009). Policy Guidelines on Inclusion in

Education. Paris: UNESCO.

Ustav Republike Hrvatske (2001), Narodne novine 41/2001(pročišćeni tekst)

Vlada RH (2005). Strateški okvir za razvoj 2006.- 2013.

Zagreb: Vlada Republike Hrvatske.

Thomas Farnell


"Jednake prilike u obrazovanju u globalnoj perspektivi" (2012)

Documents

Transcript of "Jednake prilike u obrazovanju u globalnoj perspektivi" (2012)