Jednak pristup djece pravdi u Bosni i Hercegovini · je maloljetničko prestupništvo najčešći...

1Jednak pristup djece pravdi

u Bosni i HercegoviniSA Ž E TAK

Jednak pristup djece pravdi u Bosni i Hercegovini

maj 2015.

SA Ž E TAK

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

access to justice cover.pdf 3 5/21/15 3:37 PM

2Jednak pristup djece pravdi u Bosni i HercegoviniSA Ž E TAK

Izdavač: UNICEF

Autori: Meagan Smith Hrle and Sanja Tošić

Dizajn i grafičko uređenje: Mirna Ćesović

Lektura: Fatima Bašić

Prevod: Mersiha Džajić

Štampa: Arch Design d.o.o. Sarajevo

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K


1. UVOD

Djeca u Bosni i Hercegovini svakodnevno se suočavaju sa kršenjem i izazovima u ostvarivanju svojih prava. Međutim, samo mali broj djece1 odlučuje se da potraži pomoć, zadovoljenje pravde i obeštećenje, a još manji broj ostvaruje pravo na djelotvoran pravni lijek. Iako općenito priznato odraslima, čini se da je pravo djece na pristup pravdi još uvijek

nedostižno. Ukoliko države ne uspostave zakonske okvire kojima će osigurati da djeca budu upoznata sa svojim pravima, dostupnim pravnim lijekovima i omogućiti im obeštećenje za čitav niz povreda njihovih prava, sveobuhvatna prava zaštićena Konvencijom o pravima djeteta nisu svrsishodna.

Dosadašnje reforme u Bosni i Hercegovini su se fokusirale na poduzete aktivnosti pravosudnih organa prema djeci koja su u sukobu sa zakonom, dok se puno manje pažnje posvećivalo načinu na koji pravosudni sistem podržava djecu čija su

1 U skladu sa Konvencijom o pravima djeteta, termin „dijete“ se odnosni na osobu mlađu od 18 godine.

prava povrijeđena, bilo da su žrtve krivičnih djela, učesnici u sudskom postupku iz područja porodičnog prava ili su u dodiru s pravosudnim sistemom iz bilo kojeg drugog razloga. Ovo istraživanje pruža uvid u mišljenja djece, porodica i stručnih osoba iz sektora pravde2 o razlozima zbog kojih djeca dolaze u dodir s pravosudnim sistemom - kome se djeca obraćaju u potrazi za pravdom i koji su im mehanizmi na raspolaganju, koje su najveće prepreke na koje djeca nailaze u potrazi za pravdom i da li su mehanizmi pravde prilagođeni djeci. Stavljajući naglasak na glas djece, posebno one koja žive u uvjetima koji ih čine ranjivim, te glas njihovih porodica i stručnih osoba iz sektora pravde, istraživanje utvrđuje strateške intervencije koje su potrebne kako bi se osiguralo da pristup pravdi postane stvarnost za svako dijete.

Istraživanje se odlikuje sveobuhvatnim pristupom koji podrazumijeva uključenost djece. Posebno se bavi djecom koju životne situacije čine ranjivim, te načinima na koje pravni sistem u praksi odgovara na njihove potrebe, oslanjajući se prvenstveno na mišljenja stručnih osoba iz sektora pravde i djece. Metodologija korištena u istraživanju preuzeta je i prilagođena iz

2 Stručne osobe iz sektora pravde se odnosi na sudije, tužioce, stručne saradnike /savjetnike, advokate, policajce, socijalne radnike, osoblje u ustanovama i institucijama za djecu i maloljetnike, institucija ombudsmena i profesionalce iz organizacija civilnog društva koji se bave pitanjima dječijih prava.

Ovo istraživanje proveo je UNICEF u Bosni i Hercegovini u okviru projekta Pravda za svako dijete, koji su podržali Švicarska vlada i Švedska agencije za međunarodni razvoj i saradnju. Kompletna studija o istraživanju bit će objavljena u jesen 2015. godine.

„Biti voljen i poštovan“ – odgovor

sedamnaestogodišnje djevojčice

na pitanje koja su najvažnija ljudska

prava.



metodologije Međunarodne organizacije za razvoj prava (IDLO) o jednakom pristupu djece pravdi, koja je primijenjena u četiri države UNICEF-ovog regiona Centralne i Istočne Evrope i Zajednice nezavisnih država (CEE-CIS) tokom 2014. godine.3 Ovo istraživanje je nastavak UNICEF-ovih zalaganja na unapređenju pravnih sistema osjetljivih na potrebe djece u regionu.

Šta je jednak pristup pravdi i zašto je on važan?

Jednak pristup djece pravdi odnosi se na pravo na djelotvorne i pravične odgovore na povrede prava, na zaštitu prava, ili na rješavanje sporova u pravičnom i transparentnom postupku u kojem se štiti dostojanstvo djece i promovira njihov razvoj. Naglasak na jednakosti znači da svako dijete, bez obzira na dob, spol, etničku pripadnost, državljanstvo, poteškoće u razvoju, socioekonomsko porijeklo ili bilo koji drugi status, može jednako iskoristiti pravna sredstva i imati zaštitu svojih prava bez diskriminacije. Pravosudni sistemi moraju biti prilagođeni potrebama djece jer samo paušalna primjena općih mjera koje se odnose na odrasle nije dovoljna. Osim toga, nekoj djeci koja se suočavaju s

3 Navedena metodologija je primijenjena u Albaniji, Gruziji, Kirgistanu i Crnoj Gori.

dodatnim izazovima i preprekama potrebne su i posebne mjere i dodatna pomoć da bi uživala ova prava jednako kao i sva druga djeca. Metodologija ovog istraživanja insistira na obuhvatu djece koja se mogu suočiti s dodatnim izazovima prilikom ostvarivanja svojih prava zbog siromaštva, isključenosti ili diskriminirajućih stavova.

Pristup pravdi predstavlja središnju komponentu svakog okvira vladavine prava kojim se promovira pravda i odgovornost i, ako gledamo kroz prizmu ljudskih prava, on obuhvata i materijalno pravo – pravo na pravni lijek, kao i sredstva zaštite svih drugih prava. Stoga se pristup pravdi sve više priznaje kao temelj ostvarenja svih drugih osnovnih prava, kao što su pravo na obrazovanje, zdravlje i socijalnu zaštitu. Uprkos znatnim nastojanjima da se provede pravosudna reforma u Bosni i Hercegovini i velikom napretku ostvarenom u pogledu odgovora na maloljetničko prestupništvo, još uvijek su potrebni napori i resursi da bi bili riješeni problemi s kojima se djeca suočavaju u pristupu sistemu pravosuđa i ostvarivanju pravičnog ishoda u skladu sa međunarodnim standardima ljudskih prava.


Zašto djeci treba pravosudni sistem?

Djeca imaju širok spektar potreba u vezi sa pristupom pravdi, koje su vezane za njihovu zaštitu, razvoj i ostvarivanje prava. U Izvještaju se priznaje značajan rad na unapređenju pravosuđa, te detaljnije obrađuju pitanja djece žrtava ili svjedoka i djece uključene u građanske, uključujući i upravne postupke. Statistički gledano, više djece sudjeluje u građanskim postupcima, pri čemu najčešće u porodično-pravnim stvarima, nego u predmetima maloljetničkog prestupništva. Osim toga, podaci dobiveni od Visokog

sudskog i tužilačkog vijeća ukazuju na konstantan porast broja djece žrtava (vidi Tabelu 1), kao i broja djece u građanskim postupcima, iz godine u godinu (vidi Tabelu 2). Ovi statistički podaci bi trebalo da se posmatraju uzimajući u obzir rezultate dobijene tokom istraživanja, koji dosljedno potvrđuju da djeca i njihove porodice nisu spremni prijaviti krivična djela počinjena protiv djece, kao i da roditelji ne žele da njihova djeca dolaze u dodir s pravosudnim sistemom.

Tabela 1: Podaci za odabrani broj krivičnih djela u kojima je najmanje jedno dijete oštećena strana/žrtva

Godina Primljene prijave

Naredbe o provođenju

istrage

Podignute optužnice

Potvrđene optužnice

Broj prvostepenih

presuda

2011. 384 250 92 181 2922012. 417 269 110 199 1742013. 400 275 90 166 1842014. 435 331 129 228 216

Izvor: Visoko sudsko i tužilačko vijeće

Tabela 2: Odabrani građanski postupci po zahtjevima za ostvarivanje prava djeteta

2011. 2012. 2013. 2014.

Građanski, izvršni i vanparnični postupci vezani za ostvarivanje prava djeteta pred sudovima u BiH

1506 1654 2116 2214

Izvor: Visoko sudsko i tužilačko vijeće

2. SAŽETAK KLJUČNIH REZULTATA



Većina stručnih osoba u sektoru pravde s kojima smo razgovarali izjavila je da je maloljetničko prestupništvo najčešći razlog zbog kojeg djeca dolaze u dodir s pravosudnim sistemom, a u mnogo manjoj mjeri se pojavljuju kao žrtve ili u postupcima vezanim za nasilje ili zanemarivanje djeteta u porodici (vidi Grafikon 1). Istraživanjem je, također, otkriveno da mnoga djeca i njihove porodice ne posežu za pravnim lijekovima, čak i u slučajevima kršenja prava. U razgovoru u okviru fokus

grupa i intervjua s djecom i roditeljima bilo je očigledno da djeca imaju potrebu za pristupom pravdi, o čemu se jednostavno ne govori.

Grafikon 1: Mišljenja stručnih osoba iz sektora pravde o primarnim razlozima zbog kojih djeca dolaze u dodir s pravosudnim sistemom

!

Maloljetničko prestupništvo 62.80%Žrtve krivičnih djela 39.50%Nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje u porodici 39.50%Svjedoci krivičnih djela 25.60%Starateljstvo i viđanje u brakorazvodnim parnicama 23.30%Usvajanje 14.00%Socijalne bene�cije 11.60%Dokumenti o rođenju i identitetu 11.60%Isključenje iz škole 9.30%Zdravstvena zaštita 9.30%Nasljedna prava 7.00%Oduzimanje i ograničavanje roditeljskog prava 7.00%Mučenje/okrutno nehumano i ponižavajuće postupanje 7.00%Neplaćanje naknade za rad 4.70%Zahtjevi vezani za migraciju i azil 2.40%Proizvoljno lišavanje slobode 2.40%


Šta djeca znaju o svojim pravima?

Više od polovine intervjuiranih stručnih osoba iz sektora pravde izjavilo je da su djeca djelimično upoznata sa svojim

zakonskim pravima, dok je oko jedna trećina izjavila da djeca nisu upoznata sa svojim pravima (vidi Grafikon 2).

Grafikon 2: Mišljenja stručnih osoba iz sektora pravde o tome da li su djeca upoznata sa svojim pravima

Slika 1: Prava koja su bitna za djecu, prema njihovim izjavama (bez određenog redoslijeda)

Pravo na igru Pravo na prijateljstvoPravo da idem u školu Pravo na igru i zabavu

Pravo na rad Pravo na bavljenje sportomPravo na ljubav roditelja i porodice

Pravo na poštivanje Pravo na porodicuPravo na zaštitu od tuče i ponižavanja

Pravo da budem živ/a i zdrav/a

27.5%15.0% 55.0% 2.5%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

Da

Ne

Djelimično

Da

Ne

Djelimično

Da

Ne

Djelimično

Da

Ne

DjelimičnoNisam siguran/a

17.10% 17.10%65.70%

18% 34% 47%

82,4% 11.8% 5.8%

Djeca koja su učestvovala u istraživanju su potvrdila da ne znaju mnogo o svojim pravima, a skoro sva su izjavila da žele više naučiti kroz formalne i neformalne obrazovne tehnike. Iako je većina djece čula za pojam ljudska prava, imala su

poteškoća kada je od njih traženo da navedu primjere. Od svih konkretno pomenutih prava, većina djece je prepoznala pravo na obrazovanje i pravo na rad kao najvažnija prava.



Većina stručnih osoba iz sektora pravde izjavila je da su neka djeca manje upoznata sa svojim pravima (vidi Grafikon 3), posebno romska djeca, djeca koja žive u ruralnim sredinama, djeca sa poteškoćama

u razvoju i djeca koja ne idu u školu. Razgovori s djecom su također potvrdili stajališta aktera da su neka djeca manje upoznata sa svojim pravima.

Grafikon 3: Mišljenja stručnih osoba iz sektora pravde o tome da li su neka djeca manje upoznata sa svojim pravima

Grafikon 4: Mišljenja stručnih osoba iz sektora pravde o razlozima zbog kojih su neka djeca manje upoznata sa svojim pravima

27.5%15.0% 55.0% 2.5%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

Da

Ne

Djelimično

Da

Ne

Djelimično

Da

Ne

Djelimično

Da

Ne


17.10% 17.10%65.70%

18% 34% 47%

82,4% 11.8% 5.8%

0% 5% 10% 15% 20% 25% 30% 35% 40% 45% 50%

Nedostatak informacija generalno 46.50%

Porodična/kulturološka pitanja 44.20%

Nedostatak pismenosti 30.00%

Nedostatak dostupnih informacija 27.90%

Nedovoljno znanje o pravnim stvarima 23.30%

Nedostatak informacija na manjinskim jezicima 14.00%

npr. u institucijama

Stručne osobe iz sektora pravde su navele razloge zbog kojih su neka djeca manje upoznata sa svojim pravima, a to

su, prije svega, nedostatak raspoloživih informacija i porodična i kulturološka pitanja (vidi Grafikon 4).


Posebno su predstavnici organizacija koje svakodnevno rade s djecom naglasili da djeca i njihove porodice ne posjeduju neophodno znanje da bi se obraćali ustanovama i tražili zaštitu svojih prava. Djeca koja su učestvovala u istraživanju su čula za većinu pravosudnih institucija, uključujući i policiju, tužilaštva, sudove i centre za socijalni rad, ali se mišljenja djece o ovim institucijama uveliko

razlikuju, ovisno o njihovom ličnom iskustvu ili iskustvu njihove porodice i prijatelja. Mišljenje djece o institucijama je pozitivno u mjeri u kojoj osjećaju da ih zaposleni u tim institucijama shvataju, da im vjeruju i da ih poštuju. U donjem tekstu (Slika 2) je dat sažet prikaz stajališta djece o pravosudnim institucijama s kojima su dolazila u dodir.

GRAFIKON 5: Mišljenja stručnih osoba iz sektora pravde o tome da li su djeca upoznata sa mehanizmima koji im omogućuju pristup svojim zakonskim pravima

Slika 2: Stajališta djece o pravosudnim institucijama (o policiji, centrima za socijalni rad, tužilaštvima i sudovima)

Pravosudne institucije o kojima djeca imaju negativno mišljenje

Pravosudne institucije o kojima djeca imaju pozitivno mišljenje

Nisu me saslušali, samo su popunili izvještaj.

Saslušali su me. Razumjeli su me.

Nisu mi ništa vjerovali. Vjerovali su mi, puno su mi pomogli.

Rekli su da sam još uvijek „mali“. Iskazali su mi poštovanje.

Vrijeđali su me i koristili ružne riječi. Bili su fini, opušteni.

Od mene su krili informacije. Bilo bi bolje da su mi rekli sve odmah na početku.

Objasnili su mi cijelu situaciju i šta se sve može desiti.

27.5%15.0% 55.0% 2.5%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

Da

Ne

Djelimično

Da

Ne

Djelimično

Da

Ne

Djelimično

Da

Ne


17.10% 17.10%65.70%

18% 34% 47%

82,4% 11.8% 5.8%

Šta djeca znaju o pravosudnim institucijama?

Skoro polovina intervjuiranih stručnih osoba iz sektora pravde je izjavila da su djeca djelimično upoznata sa postojećim mehanizmima koji im omogućuju da ostvare svoja zakonska prava, dok je jedna trećina izjavila da djeca nisu upoznata sa takvim mehanizmima (vidi Grafikon 5).

Representatives from organisations working with children on a daily basis emphasised in particular that children and their families do not have the necessary knowledge to address institutions and seek remedies.



Koje su najveće prepreke na koje djeca nailaze prilikom ostvarivanja pristupa pravdi?

Studija Jednak pristup djece pravdi pokazuje da iskustvo djece s pravosuđem ne odražava uvijek zakonski i politički okvir. Pristup djece pravdi uveliko ovisi o njihovoj dobi i ovisnom položaju, kao i o kulturološkim percepcijama mjesta koje djeca zauzimaju u društvu i porodici. Djeca, jer se nalaze u dobi kada razvijaju svoje sposobnosti, posjeduju manje znanja i finansijskih resursa i, uopćeno, imaju manje kapaciteta za savladavanje kompleksnosti pravosudnog sistema u svim njegovim oblicima. Djeca ovise o odraslim osobama u smislu dobivanja informacija o svojim pravima, o dostupnim pravnim sredstvima i ostvarivanju pristupa pravosuđu.

Kulturološke i društvene prepreke

Jedan od najistaknutijih rezultata istraživanja je stepen u kojem na pristup djece pravdi negativno utječu društvene i kulturološke prakse koje djecu odvraćaju i obeshrabruju od potrage za pravdom. Uvriježena uvjerenja i obrasci održavaju nejednakost i zbog njih je za djecu neprihvatljivo da se povjere odrasloj osobi o problemima kod kuće, a pogotovo da podnesu prijavu protiv člana svoje porodice ili osobe iz šire zajednice. Kulturološke norme pojačavaju činjenicu da je upotreba fizičkih disciplinskih mjera prihvatljiv dio odgoja djece. Djeca sama sebe ne doživljavaju kao nosioce prava, niti ih zajednica tako doživljava. Uz to, mnoga djeca smatraju da su pravna sredstva beskorisna s obzirom na to da imaju utisak da odrasli nisu spremni da ih saslušaju, da im vjeruju i da vrednuju njihova iskustva. Neka djeca su čak navela da su imala negativne posljedice, kao što je isključenje iz zajednice, zato što su govorila o povredama svojih prava. Još jedna prepreka u pristupu djece pravdi, koju su posebno naglasila djeca koja se nalaze u ranjivom položaju, je njihovo nepovjerenje u institucije i strah da se njihovi predmeti neće procesuirati pravično i transparentno.

Pravne i praktične prepreke

Rezultati istraživanja otkrivaju čitav niz pravnih i praktičnih prepreka koje djeci onemogućavaju da ostvare pristup pravdi, koje nesrazmjerno utječu na djecu u ranjivim situacijama. Pravosudne institucije i postupci su osmišljeni imajući u vidu odrasle, i nisu prilagođeni da odgovore na jedinstvene i posebne potrebe sve djece. Pravni savjeti i pravna pomoć djeci ne uzimaju dovoljno u obzir potrebe djece, a i postojeći resursi za ove usluge su nedovoljni. Djeci je zbog nedostatka poslovne sposobnosti, u većini slučajeva potrebna podrška roditelja ili staratelja da podnesu tužbu. Čak i u slučaju prijave krivičnih djela počinjenih nad djecom, mnogi predmeti ne budu u cijelosti procesuirani) ili se završavaju oslobađajućim presudama. Imovinsko-pravni zahtjevi se u praksi rijetko ostvaruju.

Nedostatak procedura po mjeri djeteta

U Bosni i Hercegovini, ukupno gledano, sve više se provode postupci osjetljivi na potrebe djece, iako je primjena svih mjera zaštite i podrške još uvijek na ad hoc osnovama i nema mehanizama i resursa koji bi osigurali da se pravosudnim postupcima odgovori na potrebe djece i podržava razvoj djeteta. Na primjer, odredbe postojećih Zakona o zaštiti svjedoka4 se nejednako primjenjuju na djecu koja se u krivičnom postupku pojavljuju kao oštećena strana. Podrška svjedocima tokom istrage i sudskog postupka nije dovoljna u mjestima gdje nema stručnjaka za podršku svjedocima. Nadalje, policija ima ograničene resurse tokom početne faze istrage. I psihološka i socijalna podrška, posebno prije i poslije sudskih postupaka, pružaju se na ad hoc osnovama. Pravno zastupanje nije predviđeno za djecu kada imaju status oštećene strane u krivičnom postupku.

4 Vidi: Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka FBiH (Službene novine FBiH broj 36/03), Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka BD (Službeni glasnik BD broj 10/03, 8/07 i 19/07), i Zakon o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku RS (Službeni glasnik RS broj 48/03).


Hitnost postupaka u kojima su uključena djeca ne poštuje se uvijek. Međusobno povezana prava djeteta da bude informirano o postupku, uslugama i eventualnim posljedicama za njega, kao i pravo da iznese svoje mišljenje u postupku koji ga se tiče, provode se nedovoljno. Opći koncept da se prilikom svakog odlučivanja koje se odnosi na djecu prvenstveno moraju uzeti u obzir najbolji interesi djeteta prihvaćen je kao načelo, ali njegova praktična primjena kao procesnog pravila nije propisana zakonima i podzakonskim aktima, niti postoji u praksi. Kako bi se osiguralo da svi mehanizmi imaju procedure i osoblje koje će omogućiti efikasan rad sa djecom i za djecu, potrebna su veća zalaganja, kao i strateško informiranje dostupno svoj djeci.

Neke grupe djece su pogođene u većoj mjeri

Rezultati istraživanja ukazuju da, iako sva djeca nailaze na prepreke u smislu informiranosti i suočavanja sa raznim pravnim, praktičnim, društvenim i kulturološkim barijerama na svom putu do pravde, prepreke postaju još veće usljed ranjivosti, kao što je siromaštvo ili socijalna isključenost, i pod jakim su utjecajem društvenih i kulturoloških normi. Većina intervjuiranih stručnih osoba iz sektora pravde smatra da se neka djeca suočavaju s većim preprekama u ostvarivanju

pristupa pravdi nego druga djeca (vidi Grafikon 6). U tom kontekstu, ispitanici su posebno istakli romsku djecu, djecu koja žive u ruralnim sredinama, djecu koja ne idu u školu i djecu sa poteškoćama u razvoju. Neke stručne osobe iz sektora pravde također su pomenule da se djeca koja odrastaju u institucijama, koja su žrtve trgovine ljudima i djeca iz ekonomski i socijalno ranjivih porodica, također suočavaju sa većim preprekama.

Posebna pažnja mora se posvetiti djeci koja su najisključenija, djeci koja žive u siromaštvu i djeci do kojih je najteže doći, znajući da ta djeca često nailaze na posebne izazove u pogledu ostvarenja pristupa pravdi. Mehanizmi za osiguranje pristupa odraslih pravdi nisu nužno dovoljni za djecu. Stoga bi trebalo primjenjivati pristup koji je usmjeren na dijete i u središte stavlja njegove potrebe. Takav pristup podrazumijeva obavezu sektora pravde da usvoji sveobuhvatne i prilagođene pristupe za djecu, uključujući onu koja žive u ranjivim okolnostima. To iziskuje usku saradnju sa sektorom unutrašnjih poslova, socijalne zaštite, obrazovanja i zdravlja. Konačno, kako bi djeca postala aktivni akteri u planiranju i provođenju strategija i politika, njihova mišljenja moraju biti stavljena u prvi plan.

Grafikon 6: Mišljenja stručnih osoba iz sektora pravde o tome da li su neka djeca ranjivija nego druga u pogledu pristupa pravnim sredstvima

27.5%15.0% 55.0% 2.5%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

Da

Ne

Djelimično

Da

Ne

Djelimično

Da

Ne

Djelimično

Da

Ne


17.10% 17.10%65.70%

18% 34% 47%

82,4% 11.8% 5.8%



3. KLJUČNI ZAKLJUČCI

Istraživanje Jednak pristup djece pravdi pruža analizu pristupa djece pravdi u Bosni i Hercegovini, sa fokusom na zakonske, strateške i institucionalne okvire i stepen u kojem je pristup djece pravdi, posebno one u ranjivim situacijama, djelotvorno ostvaren. Uprkos značajnom napretku u pogledu odgovora na maloljetničko prestupništvo, u Bosni i Hercegovini još uvijek nisu stavljene u središte pažnje druge potrebe koje imaju djeca u pogledu njhovog pristupa pravdi. Djeca definiraju i shvataju pravdu kao širok pojam, koji uključuje čitav niz odluka koje na razne načine utječu na njih, uključujući odluke ne samo policije, tužilaca i sudija, nego i socijalnih radnika, nastavnika i pedagoga. Glavna prepreka pristupu djece pravdi proističe iz činjenice da se djeca ne doživljavaju kao nosioci prava, a postoji i tendencija da se spriječi čak i opravdan dodir djece sa sistemom pravde. Kako bi se postigao jednak pristup djece pravdi, djeca se moraju posmatrati kao osobe koje imaju pravo na istu ili veću zaštitu od zaštite koja se pruža odraslima. Na osnovu informacija koje su ponudila sama djeca i stručne osobe iz sektora pravde te informacija do kojih se došlo u drugim istraživanjima, u Izvještaju se zaključuje da, iako su u nekoliko proteklih godina napravljeni znatni pomaci, pristup pravdi u Bosni i Hercegovini ipak nije jednak za svako dijete.

Istraživanje ukazuje na nedovoljnu svijest i pravno znanje djece i nedovoljno poznavanje načina na koje mogu koristiti i tražiti pravne lijekove u slučaju povrede njihovih prava. Prema vlastitom iskustvu, djeca smatraju da ih se ne uzima za ozbiljno i potrebna im je pomoć roditelja ili drugih odraslih osoba da pristupe mehanizmima pravde. Nadalje, ni roditelji ni skrbnici ne poznaju dovoljno prava djeteta i nemaju dovoljno informacija o

načinima pristupa mehanizmima pravde. Visok nivo tolerancije prema nasilju i u porodici i u široj zajednici predstavlja prepreku u prepoznavanju nasilja i traženju pravne zaštite. Djeca koja žive u ranjivim okolnostima će vjerovatnije doživjeti povredu svojih prava, dok istovremeno imaju manji pristup mehanizmima pravde. Potreba za postojanjem posebnih mjera koje će nekoj djeci osigurati pristup pravdi nije općeprihvaćena niti prepoznata u praksi.

Studija Jednak pristup djece pravdi pokazuje da, iako je ostvaren konkretni pomak u unapređenju zakonodavnog okvira, u praksi postupci nisu uvijek prilagođeni potrebama djece. Nadalje, u Izvještaju su identificirani nedostaci i slabosti u provođenju pravde za djecu, uključujući procedure koje nisu prilagođene potrebama djece i nedostatak multidisciplinarnog, sveobuhvatnog pristupa pružanju podrške i pomoći prije, tokom i nakon sudskog postupka. Princip „najboljih interesa djeteta“ se ne primjenjuje sistematski, a pravo djeteta da bude saslušano u svim postupcima koji se na njega odnose nije uvijek adekvatno omogućeno i ispoštovano. Sveukupni nedostatak odgovornosti i mehanizama nadzora utječe na jednak pristup djece pravdi s obzirom na to da postoji nedovoljno mogućnosti za podnošenje pritužbi ili poduzimanje korektivnih mjera u slučaju pogrešnih praksi.

Često ne postoje smjernice, interne politike i kodeksi ponašanja koji bi regulirali praktične korake u poštivanju prava djeteta. Značaj pristupa po mjeri djeteta, koji trebaju primijeniti svi akteri, zahtijeva konstantnu pažnju i izgradnju kapaciteta. Sudski postupci po mjeri djeteta često se vode na ad hoc osnovi u sistemu pravde opterećenom mnogobrojnim pravnim, praktičnim, društvenim i kulturološkim preprekama. Trebalo bi osigurati ne samo samo da su usluge pravosudnog sistema dostupne, nego i da postoje proaktivne politike i stručne osobe koje će ispuniti sve potrebe djece, kao i unapređenje kapaciteta stručnih osoba. Sve ovo zahtijeva definiranje pravnih i strateških reformi, koje bi uključivale sve potrebe djece. Reforme prvenstveno zahtijevaju shvatanje djece kao nosilaca prava.

„Sistem pravde ne bi smio čekati da djeca sama ostvare pristup, već bi trebao prvi napraviti korak da priđe djeci.“ Stručna osoba iz sektora pravde


4. PREPORUKE

Osiguranje jednakog pristupa pravdi za djecu u Bosni i Hercegovini zahtijeva sveobuhvatan i cjelovit pristup, koji će obuhvatiti sektore pravde, unutrašnjih poslova, socijalne zaštite, obrazovanja i zdravlja, kao i lidere vlasti i zajednice, civilno društvo i medije, kako bi odgovorili na cijeli niz pitanja pokrenutih tokom istraživanja. Da bi ostvarili maksimalan napredak, nastojanja u pravcu pristupa djece pravdi trebaju biti sistematski integrirana u šire reforme sektora pravde, sigurnosti i socijalne zaštite. Ovaj inkluzivan pristup trebaju prihvatiti međunarodni donatori i organizacije, skupa sa kreatorima politika, organima pravosuđa i civilnim društvom. U okviru puta Bosne i Hercegovine ka evropskim integracijama, standardi i instrumenti Evropske unije trebaju se koristiti za poticanje i mjerenje napretka.

Strategije o pristupu djece pravdi moraju biti izrađene shodno potrebama djece i u konsultacijama s djecom, kada god je to moguće. Podrška i usluge trebaju biti rodno osjetljive, trebaju osnaživati i uzeti u obzir činjenicu da neka djeca možda imaju potrebu za posebnim mjerama da bi se osigurao jednak pristup pravdi. Ovo istraživanje je obogaćeno dragocjenim informacijama djece pa i preporuke naglašavaju zabrinutost i sugestije koje su djeca iskazala tokom procesa istraživanja – mnoga djeca su imala konkretne i ciljane ideje o tome kako se može unaprijediti njihov pristup informacijama i tijelima pravosuđa.

Preporuka 1: Jačati zakonodavni i politički okvir koji podržava pristup djece pravdi

Iako su zakonodavni okviri koji se odnose na djecu uveliko unaprijeđeni u nekoliko proteklih godina, cijeli niz prava djeteta koja podržavaju pristup pravdi nije osiguran u svim postupcima koji se odnose na djecu. Također je važno da je provedba pozitivnih zakona još uvijek nekonsistentna, često zbog nepostojanja smjernica ili interne politike. Ovo se posebno odnosi na pravo

na određivanje najboljih interesa djeteta, pravo djeteta da bude saslušano i pravo na zaštitu djece i podršku u krivičnom postupku. Zakonski okvir koji podržava pravo djeteta na pravnu pomoć nije usklađen i postupak za naknadu štete nije prilagođen potrebama djeteta. Iako sam zakon ne može ispraviti nepravdu učinjenu prema djeci, jak zakonski okvir i dosljedna primjena zakona su od osnovnog značaja za postizanje suštinske jednakosti. Prilikom razmatranja daljnjih reformi zakonodavstva i politika, potrebno je uzeti u obzir sljedeća pitanja:

a. Pravo djeteta da bude saslušano u svim sudskim i upravnim postupcima koji se odnose na njega, na način koji je prilagođen dobi djeteta, zrelosti i najboljim interesima djeteta. Dob djeteta nikada ne smije biti prepreka da se djetetu dozvoli da izrazi svoje mišljenje. Djeci koja ne žele lično izraziti svoje mišljenje tokom postupka ili čije bi direktno sudjelovanje bilo u suprotnosti s njihovim najboljim interesima, potrebno je dati priliku da se njihova mišljenja tačno prenesu nadležnom tijelu putem pravnog zastupnika.

b. Jasne procedure za ostvarivanje prava djeteta na određivanje njegovih najboljih interesa u svim fazama postupka, kao i mogućnost ulaganja žalbe na odluku ako procedura određivanja najboljih interesa djeteta nije ispoštovana ili nije pravilno provedena.

c. Pravo na pravnu pomoć u građanskom, izvanparničnom i upravnom postupku treba se ojačati i potrebno je u sve relevantne zakone uvesti pravo na pravnu pomoć za djecu koja su oštećena strana u krivičnom postupku. Zakoni na osnovu kojih se uspostavljaju zavodi za besplatnu pravnu pomoć trebaju sadržavati odredbe o djeci kao kategoriji korisnika i osigurati mogućnost pružanja pravne pomoći u raznim postupcima koji se odnose na djecu. Preporučuje se donošenje zakona o pravnoj pomoći na nivou BiH, što bi



bio način promoviranja konsistentnih standarda u pružanju pravne pomoći na svim nivoima sudske vlasti.

d. Hitnost postupka u svim pitanjima koja se odnose na djecu mora biti zakonodavni i strateški imperativ i mora biti popraćena jasno utvrđenim rokovima.

e. Definicija krivičnih djela počinjenih nad djecom, posebno onih sa elementima nasilja, treba biti usklađena s međunarodnim standardima. Osigurati eksplicitnu zabranu tjelesnog kažnjavanja u krivičnom zakonodavstvu. Potrebno je razvijati najbolje prakse u provođenju istraga u slučajevima nasilja nad djecom, s ciljem jačanja krivičnih odgovornosti za počinjena krivična djela.

f. Pravo djeteta na ostvarivanje imovinsko-pravnog zahtjeva treba ojačati, uz uvođenje odredbi o obeštećenju prilagođenih djeci, koje bi obuhvatile sva raspoloživa pravna sredstva.

g. Osnažiti pravo djeteta da pokrene sudski i upravni postupak bilo lično, preko roditelja ili staratelja, ili putem pravnog zastupnika kojeg dijete/roditelj/staratelj odabere ili koji je imenovan po službenoj dužnosti. S obzirom na to da se malo zna o primjeni odredbi o ograničenoj poslovnoj sposobnosti maloljetnika u dobi od 14 i više godina, potrebno je istraživanje u ovoj oblasti. Djeca trebaju imati pravo da budu informirana i da imaju podršku prilikom pokretanja sudskog ili upravnog postupka na način koji je prilagođen razvojnim sposobnostima djeteta.

h. Unapređivati efikasno izvršenje sudskih odluka koje se odnose na djecu, posebno u postupcima iz područja porodičnog prava.

Preporuka 2: Prilagoditi primjenu zakona i pravosudni sistem jedinstvenim pravima i potrebama djece

Djeca u sudskom postupku imaju pravo na posebnu zaštitu, pomoć i podršku primjerenu njihovoj dobi, nivou zrelosti i posebnim potrebama da bi se spriječili daljnji problemi. Iako je napredak postignut i o ovom pitanju, postupci u policiji, tužilaštvu i na sudovima često nisu prilagođeni posebnim pravima i potrebama djeteta. Rezultati istraživanja su potvrdili da je tekući proces izgradnje kapaciteta u pogledu razvoja personalnih vještina, kao i stručnog znanja, preduvjet pristupa pravdi po mjeri djeteta. Osim toga, pravosudne institucije trebaju donijeti politike i programe kako bi proaktivno došle do djece. Prioriteti u sklopu ove preporuke su sljedeći:

a. Uskladiti specijalizirane krivične, građanske i upravne postupke ispitivanja i saslušavanja djece sa međunarodnim standardima, pritom vodeći računa o tome da su odredbe Zakona o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku BD, FBiH i RS, kao i Zakona o zaštiti svjedoka, adekvatno primijenjene, u skladu s najboljim interesima djeteta. Potrebno je pojasniti postupke kojima se osigurava mogućnost djeteta da izrazi svoje mišljenje i sudjeluje u upravnom postupku i postupku u porodično-pravnim stvarima koji ga se tiče. Mjere koje dozvoljavaju djeci da budu saslušana putem zastupnika trebaju postojati u situacijama kada to odgovara najboljim interesima djeteta.

b. Izgraditi kapacitete policije, tužilaca, sudija, advokata i socijalnih radnika kroz programe početne obuke i obuke uz rad o temama prava djeteta, posebnih razvojnih potreba djeteta, ranjivosti i komunikacije primjerene djeci. Osigurati da uvjerenja o stručnoj osposobljenosti sudija i tužilaca na osnovu Zakona o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku BD, FBiH i RS odražavaju stalnu predanost i visok nivo stručnosti


o pitanjima prava djeteta. Razmotriti imenovanje posebno obučenih sudija na građanskim predmetima, koji će suditi u postupcima u kojima se pojavljuju djeca, uključujući i građanske, vanparnične i izvršne postupke. Povećati ponudu studijskih programa sa temom prava djeteta i pristupa pravdi na visokoškolskim ustanovama, posebno na pravnim, te fakultetima za socijalni rad i kriminalistiku.

c. Osigurati raspoloživost prilagođenih mjera zaštite svjedoka i podrške, od istrage pa sve do okončanja postupka, da bi se osigurali lična sigurnost i zaštita djece koja sudjeluju u krivičnom postupku.

d. Izraditi program reparacija za djecu, uključujući i nadoknade, rehabilitaciju i mjere promoviranja oporavka.

e. Osigurati raspoloživost i pristup besplatnoj pravnoj pomoći primjerenoj djeci, za svako dijete, bez diskriminacije. Pravna pomoć treba biti pristupačna, prilagođena dobi djeteta, djelotvorna i usklađena sa posebnim pravnim i socijalnim potrebama djece.

f. Izraditi i provesti proaktivne programe odnosa s javnošću u pravosudnim institucijama, putem kojih će se doći do najvećeg mogućeg broja djece i zadovoljiti njihove potrebe, posebno djece s kojima je teško uspostaviti kontakt, kao što su djeca sa poteškoćama u razvoju, djeca koja žive u ruralnim sredinama ili djeca koja su izvan obrazovnog sistema.

g. U svim procesima planiranja na državnom, entitetskom i lokalnom nivou prilikom utvrđivanja budžeta voditi računa o potrebama djece da bi se osiguralo da relevantne institucije i agencije imaju neophodne resurse za pružanje usluga djeci iz domena pravde i provođenja zakonskih odredbi. Ovo treba obuhvatiti kadrovsko jačanje i podršku djeci u ključnim institucijama i nevladinim organizacijama koje se bave pitanjima djece.

Preporuka 3: Usvojiti multidisciplinarni, koordinirani pristup pitanjima pristupa djece pravdi

Djeca imaju potrebu za širokom lepezom usluga podrške u slučaju povrede njihovih prava ili poricanja stečenih prava, uključujući i finansijsku, obrazovnu, socijalnu, zdravstvenu i psihološku podršku, paralelno s pravnom pomoći. Rezultati istraživanja pokazuju da je ovo jedna od najslabijih karika u osiguranju pristupa pravdi za djecu u Bosni i Hercegovini; usluge podrške ili ne postoje ili su fragmentirane. Protokoli o saradnji dokazano unapređuju odgovor krivičnog pravosuđa na nasilje i potrebno je razmotriti sklapanje sličnih protokola za svu djecu koja se pojavljuju u pravosudnom sistemu, bilo u krivičnom ili u građanskom postupku. Ova preporuka obuhvata sljedeće prioritete:

a. Osigurati da zakonodavstvo, politike i smjernice propisuju jasne uloge i nadležnosti svih ključnih stručnih osoba koje podržavaju pristup pravdi za djecu, to jeste, policije, tužilaca, sudija, advokata, socijalnih radnika, psihologa i drugog stručnog osoblja iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja, osoblja pritvorskih jedinica i kazneno-popravnih ustanova, stručnog osoblja za podršku svjedocima, medijatora, edukatora i zdravstvenih radnika. Protokoli o saradnji trebaju podsticati razmjenu informacija, koordinaciju, upućivanje i djelotvorne odgovore u svakom slučaju posebno, pritom poštivajući pravo djeteta na privatnost.

b. Obučiti sve stručne osobe koje rade s djecom, posebno socijalne i zdravstvene radnike i edukatore, kako bi prepoznali povrede prava djeteta, identificirali opcije u smislu upućivanja na druge ustanove i korištenja pravnih sredstava te se upoznali s načinima donošenja odluka u najboljem interesu djeteta.

c. Povećati raspoloživost i pristupačnost sveobuhvatnih, multidisciplinarnih usluga podrške (pravnih, socijalnih, psiholoških, medicinskih) maloljetnim prestupnicima, djeci oštećenoj krivičnim djelom i svjedocima i djeci



koja se pojavljuju u konfliktnim porodično-pravnim postupcima. Prilikom pružanja usluga podrške potrebno je uzeti u obzir posebnu ranjivost neke djece prilikom ostvarivanja pristupa takvim uslugama i tome prilagoditi njihovo pružanje i odgovor. To može obuhvatiti uvođenje telefonskih linija pomoći, korištenje mobilnih timova/kućnih posjeta, uvođenje fleksibilnog radnog vremena, rodno osjetljiv odabir zaposlenih, zapošljavanje Roma i pristupačnost za djecu s poteškoćama u razvoju.

Preporuka 4: Jačati mehanizme odgovornosti u institucijama vlasti i pravosuđa i prakse prikupljanja podataka

Odgovornost počinje iznutra i sektori pravde, unutrašnjih poslova, socijalne zaštite, obrazovanja i zdravlja trebaju osigurati postojanje internih administrativnih mehanizama kako bi osigurali potpuno provođenje zakona, politika i pružanje usluga svakom djetetu, bez diskriminacije. Institucije trebaju uspostaviti interne procedure za postupanje po pritužbama i rješavanje opravdanih tvrdnji podnositelja pritužbi. Takve procedure se trebaju koristiti i za identifikaciju sistemskih problema koji zahtijevaju reforme. S tim ciljem, da bi se jačalo planiranje, kreiranje politika na osnovu dokaza, raspodjela budžetskih sredstava, praćenje i evaluacija politika o pristupu djece pravdi, potrebni su kvalitetniji statistički podaci. Neki od prioriteta u vezi s tim odnose se na sljedeće:

a. Institucije koje pružaju usluge zaštite i brige o djeci (škole, stanice policije, institucije otvorenog i zatvorenog tipa, institucije socijalne skrbi, bolnice,

centri mentalnog zdravlja, ustanove porodičnog savjetovališta itd.) trebaju imati jasne interne procedure za postupanje po pritužbama koje su osjetljive na potrebe djece, putem kojih će se rješavati problemi s kojima se suočavaju djeca i pružiti informacije o podnošenju pritužbi. Ako ove opcije ne uspiju, djeca trebaju imati mogućnost da se obrate sudu.

b. Izraditi i pratiti standarde i politike kojima je moguće povećati internu odgovornost prema djeci. Potrebno je povećati standarde odabira i zapošljavanja osoba za profesionalni rad s djecom. Etički kodeksi za sve zaposlene koji profesionalno rade s djecom – sudije, tužioci, advokati, policija, socijalni i zdrastveni radnici – trebaju sadržavati odredbe s etičkim smjernicama za rad sa djecom, kao što je obaveza da se sasluša mišljenje djeteta, i o preduzimanju svih aktivnosti i mjera u skladu s najboljim interesima djeteta. Potrebno je usvojiti politike zaštite djeteta posebno za svaku profesiju i instituciju koja radi s djecom u pravosudnom sistemu ili pruža usluge djeci koja se pojavljuju u sudskom postupku.

c. Podržati prikupljanje podataka i upravljanje podacima, uz odgovarajuće razvrstavanje prikupljenih podataka radi ispravnog praćenja i izrade politika na osnovu dokaza. Podaci trebaju obuhvatiti broj djece koja se pojavljuju u sudskim procesima, njihov profil i okolnosti, kao i pokazatelje poštivanja njihovih prava. Razvrstavanje podataka treba omogućiti identifikaciju eventualne diskriminacije u pristupu pravdi i postupanju. Potrebno je promovirati provođenje istraživanja o pristupu pravdi za djecu.


Preporuka 5: Jačati mehanizme putem kojih će se svi nivoi vlasti smatrati odgovornim za promoviranje i ostvarivanje prava djeteta Potrebno je razmotriti odgovornost za poštivanje prava djeteta. Ona se mora jačati na više načina, u čemu izvansudski mehanizmi, kao što su institucija ombudsmana za ljudska prava i specijalizirana tijela za praćenje, imaju važnu ulogu. Organizacije civilnog društva također imaju sve bitniju ulogu u praćenju, zagovaranju i pružanju informacija i usluga, posebno među djecom s kojom se teže ostvaruje kontakt. Prioriteti obuhvataju sljedeće:

a. Jačati i podržavati mandat institucija ombudsmana u vezi sa zaštitom djeteta, uključujući i osiguranje finansijskih i drugih resursa u adekvatnom obimu i provođenje njihovih preporuka. Promovirati ulogu institucije ombudsmana za ljudska prava u promoviranju prava djeteta, posebno među djecom.

b. Jačati ulogu Parlamentarne skupštine BiH i entitetskih parlamenata, kao i Vijeća za djecu BiH, u praćenju i rješavanju nedostataka u ostvarivanju prava djeteta.

c. Podržati Vijeće/Savjet/Komisiju, kako je predviđeno Zakonima o zaštiti i postupanju sa maloljetnicima i djecom u krivičnim postupcima Brčko Distrikta, RS-a i FBiH, kao centraliziranih središta za praćenje, analizu i promoviranje međusektorske saradnje u pogledu djece koja se pojavljuju u sudskim postupcima, kao i omogućavanje međuentitetske saradnje.

d. Potrebno je riješiti problem nepostojanja neovisnog tijela za praćenje u svim ustanovama u kojima borave djeca lišena slobode i u ustanovama za zbrinjavanje djece, u skladu sa obavezama koje proističu iz Opcionog protokola uz Konvenciju protiv mučenja,

koji je ratificiran 2008. godine5. Iako je postignut konsenzus o formiranju državnog mehanizma za prevenciju mučenja pri Instituciji ombudsmana za ljudska prava BiH, relevantni zakoni još nisu usvojeni6.

e. Jačati praksu strateškog parničenja kao moćne strategije za ishod presude, koja može imati dugoročni utjecaj na sudsku praksu i društvene norme.

f. Podržati djecu u korištenju međunarodnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava. S tim u vezi, Bosna i Hercegovina treba ratificirati Treći opcioni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta, kojim se uspostavlja procedura obraćanja Komitetu za prava djeteta.

Preporuka 6: Jačati inicijative za pravno osnaživanje djece i uključivanje roditelja u pružanje podrške pristupu djece pravdi

Da bi djeca ostvarila pristup pravdi, potrebno je na njih gledati kao na nosioce prava, a ne kao na objekte dobre volje odraslih. To podrazumijeva osnaživanje djece i odraslih koji o njima vode brigu kako bi shvatili svoja prava i način na koji mogu koristiti pravna sredstva u slučaju povrede prava. Ako su nastojanja usmjerena samo na djecu, ona neće biti uspješna i čak mogu još više ugroziti djecu. Djeca bi željela da dobiju informacije od članova svoje porodice i odraslih u koje imaju povjerenje, a odrasli trebaju biti spremni da im te

5 2011. godine Bosna i Hercegovina dala je izjavu prema članu 24. Opcionog protokola uz Konvenciju protiv mučenja, kojom je odgodila formiranje državnog mehanizma za prevenciju mučenja za tri godine.

6 Vijeće ministara BiH je 4. aprila 2014. godine usvojilo Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ombudsmanu BiH, na osnovu kojeg bi se trebao formirati Odjel državnog mehanizma za prevenciju mučenja pri Instituciji ombudsmana BiH, i dostavilo Prijedlog zakona u parlamentarnu proceduru na nivou BiH. Tekst dostupan na: https://www.parlament.ba/sadrzaj/zakonodavstvo/obustavljeni/default.aspx?id=46019&langTag=bs-BA&pril=b>



informacije daju. Ovim istraživanjem je naglašena povezanost rodno zasnovanog nasilja, uključujući i njegove psihološke i pravne posljedice na djecu, i izazova u pogledu ostvarivanja prava djeteta. Jačanje pristupa žena informacijama i resursima, posebno žena koje su žrtve nasilja, ima pozitivan efekat na pristup djece pravdi. Da bi bile djelotvorne, mjere pravnog osnaživanja trebaju biti osmišljene uz učešće djece. Ova preporuka obuhvata sljedeće prioritete:

a. Osigurati raspoloživost informacija i savjeta prilagođenih potrebama djece, uključujući i informacije o pravu na djelotvorno pravno sredstvo, pravo na sudjelovanje u sudskom i upravnom postupku, i uzeti u obzir mišljenja djece, kao i prednosti i eventualne rizike učešća, na način koji odgovara uzrastu i zrelosti djeteta, na jeziku koji dijete razumije. Informirati djecu o svim opcijama koje im stoje na raspolaganju u vezi sa korištenjem pravnih sredstava i o raspoloživim mjerama zaštite.

b. Integrirati informacije o pravima djeteta u nastavne planove i programe, koristeći inovativne i praktične pristupe podučavanja. Povećati nivo povjerenja djece kroz informativne sesije i razmjenu mišljenja s policijom, tužiocima, sudijama, ombudsmanima, agencijama za zaštitu djece i predstavnicima drugih relevantnih institucija. Takva interakcija se može uvrstiti u nastavne programe i omogućit će policiji, tužilaštvima i sudovima da održavaju redovnu interakciju u prijatnom okruženju.

c. Podsticati veće povjerenje u institucije pravde, s naglaskom na ključna pitanja koja se tiču prava djeteta, a koja su uspješno riješena u sudskom postupku, čime se pokazuje veća djelotvornost, efikasnost i svijest o pravnim potrebama djece u okviru pravosuđa. Također, stavljati u prvi plan uspješne modele koji podržavaju zaštitu djece i pristup pravnim sredstvima, naprimjer, kroz protokole o odgovoru na nasilje nad djecom i važne sudske odluke kojima se jačaju prava djece.

d. Podizati svijest među porodicama i skrbnicima o raspoloživosti pravnih sredstava i načina na koje je moguće ostvariti pristup pravnim sredstvima i pružati u tome podršku. Informacije se pružaju roditeljima, starateljima ili skrbnicima, paralelno s pružanjem informacija djetetu. Izgraditi kapacitet odraslih koji brinu o djeci kako bi preduzimali radnje u ime djece i maloljetnika, posebno mlađih, kada je to neophodno.

e. Izgraditi višestruke kapacitete u zajednici, od općinskih službi za pružanje pravnih savjeta do nevladinog sektora, za pružanje informacija i savjeta djeci i porodocima, posebno u najnepristupačnijim sredinama. Podržati pravno osnaživanje žena kako bi podsticale veću ravnopravnost spolova i kao sredstvo podrške pristupu djece pravdi.

f. Promovirati i podržati decentralizirane, lokalne multidisciplinarne centre za informiranje i podršku, uključujući i centre u najranjivijim zajednicama, s ciljem olakšavanja pristupa informacijama, pravnoj pomoći/savjetima za djecu i njihove porodice, kao i njihovo upućivanje na službe za pomoć. Postojeći resursi se trebaju maksimalno iskoristiti u ovu svrhu.

Preporuka 7: Promovirati promjenu u društvenim normama u podršci jednakom pristupu djece pravdi Jednak pristup djece pravdi identificirao je nekoliko sistemskih problema koji sprečavaju djecu da ostvare pristup pravdi. Posebno se društvene norme koje pospješuju diskriminaciju, toleriraju nasilje nad djecom kao prihvatljivu disciplinsku mjeru i tradicionalni stavovi da je neprihvatljivo da djeca posežu za pravnim sredstvima, moraju proaktivno analizirati, preispitati i sprečavati . Da bi uspješno tražili zaštitu svojih prava, djeca se moraju doživljavati kao nosioci prava. Cilj je stvoriti „kulturu pravde“ i osigurati da su principi jednakosti i zabrane diskriminacije ne samo ugrađeni u zakon, nego i da su


pretočeni u praksu. Neki od prioriteta u ovom pogledu obuhvataju i sljedeće:

a. Podići svijest javnosti o pravu i sposobnosti djeteta da aktivno sudjeluje u rješavanju pitanja koja se odnose na njega, koristeći javni prostor za promoviranje pozitivnih slika o djeci i podržavajući djetetovu svijest o vlastitom djelovanju. Lokalne, kantonalne, entitetske i državne vlasti u BiH, skupa sa civilnim društvom, trebaju podržavati programiranje kojim se podstiče bolje razumijevanje djece kao nosilaca prava. Pri tome je potrebno utvrditi i tražiti rješenje za probleme i stavove koji dovode do nasilja, diskriminacije ili isključenja.

b. Uključiti ličnosti iz vladinog sektora, vjerske vođe i poznate ličnosti da djeluju kao pokretači promjena i da promoviraju i podržavaju jednak pristup djece pravdi. Navesti kao pozitivan primjer poticajne priče o djeci koja traže ostvarenje svojih prava i mijenjaju svoju zajednicu. Privući pažnju na uspješne

modele koji podržavaju pravo djece da traže zaštitu svojih prava na sudu, kao što su značajne sudske odluke kojima se jačaju prava djeteta.

c. Promovirati i podržati ulogu medija u podizanju svijesti o jednakom pristupu djece pravdi, između ostalog, i putem sveobuhvatnih, održivih medijskih kampanja. Graditi kapacitet novinara potreban za izvještavanje o ostvarivanju prava djeteta, posebno u pogledu djece u ranjivim situacijama, i osporiti osnovne društvene norme prema kojima je neprihvatljivo da djeca traže pravnu zaštitu i koje toleriraju ili opravdavaju nasilje nad djecom.

d. Unaprijediti mjere primarne prevencije, uključujući i pozitivne roditeljske vještine, socijalne usluge porodicama u stanju rizika i terenski rad sa djecom i omladinom. Uključiti djecu u osmišljavanje i provođenje mjera primarne prevencije, kao i u razvoj vršnjačkog obrazovanja.



DODATAK 1Metodologija istraživanja

Ovo istraživanje je provedeno sveobuhvatnom metodologijom koja je usmjerena na djecu i prilagođena njihovim potrebama. Metodologija je prilagođena verzija metodologije istraživanja jednakog pristupa djece pravdi koju je razvila Međunarodna organizacija za razvoj prava (IDLO). Nakon sveobuhvatnog pregleda materijala, istraživački tim je putem anketiranja ispitanika stekao direktan uvid u izazove s kojima se susreću djeca. Anketirani su: 1) ključni akteri sudskog procesa ili oni koji prate djecu ili im pomažu u ostvarivanju njihovih prava i sudskim postupcima7 i 2) djeca i članovi njihovih porodica. Djeca su sudjelovala u istraživanju kroz fokus grupe i individualno anketiranje. Diskusijama u okviru fokus grupa su obuhvaćene perspektive o konceptu prava, svijesti o raspoloživim putevima pravde, percepcije o radu zvaničnih institucija i kvalitetu raspoloživih informacija i podrške. Istraživanje, također, obuhvata i rezultate anketnog istraživanja javnog mnijenja o znanju, stavovima i ponašanju (KAP) koje je provedeno pod pokroviteljstvom UNICEF-a 2014. godine o pitanjima pravde za svako dijete, a koje je obuhvatilo i kvantitativne i kvalitativne

7 Pojam „ključni akteri“ se odnosi na: sudije, tužioce, policiju, zaposlene u odjelima za podršku svjedocima, službenike koji pružaju pravnu pomoć, socijalne radnike, zaposlene u institucijama koje pružaju podršku djeci, ombudsmane i NVO-e koji pružaju usluge djeci.

metode8. Rezultati istraživanja provedenog kroz KAP fokus grupe i razgovor s djecom podudaraju se s rezultatima ovog istraživanja i dodatno ih učvršćuju.

Ovo istraživanje je kvalitativno i nastoji sagledati iskustva djece iz njihove perspektive, perspektive njihovih skrbnika i stručnih osoba iz sektora pravde koje rade s djecom. Relativno mali uzorak znači da rezultati istraživanja nisu statistički pouzdani, iako su ilustrativni9. Što se tiče odabira učesnika studije, potrebno je napomenuti da se do velikog broja anketirane djece došlo putem institucija ili nevladinih organizacija koje su im prethodno već pružile usluge ili informacije o njihovim pravima. Drugim riječima, ona su u većoj mjeri osnažena u odnosu na svoje vršnjake. Također, anketirane stručne osobe iz sektora pravde su uglavnom iskusni profesionalci koji su prošli kroz specijalističku obuku za rad sa djecom.

8 Istraživanja o znanju, stavovima i praksi predstavljaju uhodan naučno-istraživački instrument koji je koristan u smislu sagledavanja stanja i praćenja napretka tokom određenog vremenskog perioda u pogledu promjena u znanju, stavovima i praksama. Ovo istraživanje je obuhvatilo četiri ciljne grupe: 1) opću javnost; 2) stručne osobe iz sektora pravde i medije; 3) roditelje i 4) djecu dobi od 12 do 18 godina. Istraživanje obuhvata dvije komponente: 1) direktni intervjui sa 1052 odrasla ispitanika; 2) 11 fokusnih grupa s roditeljima i 9 fokusnih grupa sa djecom i 32 dubinska intervjua sa stručnim osobama iz sektora pravde i predstavnicima medija. Vidi Custom Concept, „Finalni izvještaj o istraživanju znanja, stavova i praksi“, decembar 2014.

9 Intervju je obavljen sa ukupno 47 profesionalaca; sa 13 djece i 4 roditelja je obavljen dubinski intervju, a 55 djece iz Brčko Distrikta, Federacije BiH i Republike Srpske je sudjelovalo u fokus grupama.

Jednak pristup djece pravdi u Bosni i Hercegovini · je maloljetničko prestupništvo najčešći...

Documents

Transcript of Jednak pristup djece pravdi u Bosni i Hercegovini · je maloljetničko prestupništvo najčešći...