Japansko Vencanje i Brak
-
Upload
dijana-kaze-antic -
Category
Documents
-
view
150 -
download
0
description
Transcript of Japansko Vencanje i Brak
Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu
JAPAN I SVET 2
SEMINARSKI RAD
JAPANSKO VENČANJE I BRAK
Profesor: Studenti:
Milica Jotov Tamara Dončić
Tijana Levnajić 963/2011
Aleksandra Simonović982/2011
Beograd, april 2012. godine
UVOD
Sklapanje braka čini važan deo tradicije i kulture svake zemlje.U različitim krajevima
sveta, postoji mnogo običaja koji prate venčanje.Ono je vreme slavljenja i radosti zbog novog
života dvoje mladih ljudi.
Brak u Japanu možemo podeliti na dve vrste: omiai brak - tradicionalni ugovoreni brak
sa ciljem podizanja dece irenai brak – brak iz ljubavi. Mnogi Japanci misle da ljubav dolazi tek
posle venčanja, tako da je omiai i danas prihvaćen kao praktično rešenje, ali renai brakova je u
poslednje vreme sve više.
Takođe, postoji podela na uopšteno tradicionalna i savremena venčanja. Zajednički
element za oba je biranje godišnjeg doba kada će se venčanje održati, najčešće na proleće ili
jesen.
JAPANSKO VENČANJE
Tradicionalna ceremonija venčanja u Japanu podrazumeva ceremoniju u Šinto hramu uz
odavanje počasti kamijima i prirodi.Početak odnosno otvaranje ceremonije je veoma formalan
događaj, koji uključuje dolazak venčanog para, držanje govora pred važnim gostima, kao i
sečenje torte za venčanje.Tu je i nekoliko rituala kao što su ispijanje sakea – san-san-kudo i
naravno, razmena prstenova.Zatim je na redu zdravica – kanpai i ona označava početak slavlja.
Tada se prelazi u neku vrstu neformalne atmosfere, gde gosti mogu da se opuste i upuste u
neobavezne razgovore uz hranu i piće.Na kraju ceremonije, daju se simbolični darovi kamijima.
Što se tiče izgleda, mlada nosi beli, svileni kimono - shiro-maku, koji je simbol čistote,
elegancije i novog početka. Njena kosa je skupljena i ukrašena na specifičan način, skrivena
ispod ukrasa na glavi koji se zove tsunokakushi. On služi da bi sakrio “rogove ljubomore” i
pokazao u stvari kako ona hoće da se odrekne svog ega da bi bila poslušna supruga.Njeno lice je
takođe belo, izbeljeno, i pokriveno je velom. Postoji tradicija još iz XIV veka – orio-naoshi, po
kojoj mlada treba nekoliko puta tokom dana venčanja da se preobuče u kimona različite
boje.Mladoženja nosi crni svileni kimono, a gosti treba da budu formalno i lepo obučeni, s tim da
nijedna devojka ne izgleda lepše od mlade.Gošće nose tradicionalna kimona.
Uobičajeno je da gosti daju poklon u vidu novca, što se naziva oshugi i ovakav poklon treba da
bude upakovan u ukrašenu kovertu – shugi-bukuro.
Shugi-bukuro
U današnje vreme postoje različite vrste venčanja u Japanu.Od tradicionalnih šintoističkih preko
mešavine šintoističkih i zapadnjačkih do pravih hrišćanskih venčanja. Zapravo, poslednje je
najčešće u današnje vreme, jer se čini najromantičnijim i najopuštenijim.Mladenci nose ista
odela kao zapadnjaci; mlada u raskošnoj beloj haljini.Japanci koji pristupaju hrišćanskom stilu
venčanja(zapadnjačka odela, sveštenik, kapela itd) ni ne moraju biti hrišćani. Slično je sa
situacijom kada Japanci drže budističke sahrane bez obzira na to što nisu budisti ili religiozni.
Japanci su oduvek bili poznati po mešanju uticaja iz spoljašnjosti i prilagođavanju njih sebi, pa je
tako i sa ceremonijom venčanja.
Japanska mlada u zapadnjačkoj venčanici.
Japanska mlada u tradicionalnoj šintoističkoj odori.
SAVREMENI BRAK U JAPANU
Sama ideja modernog braka u Japanu se javila sa “demokratizacijom” japanskog društva
posle II Svetskog rata. Naime, najveća promena koja je stigla posle rata jesu bili zakoni koji su
absolutno uništili sistem ie, domaćinstva.Po ustavu, brak je zasnovan na jednakosti između
muškarca i žene. Poligamija je bila zabranjena, a porodica stoji sa muškarcem na čelu. Ženama je
data veća jednakost i mnogo više zakonskih mogućnosti za razvod. U japanskom ustavu piše da
su “žene morale najpre da budu odobrene od strane mladoženje i njegove porodice, i u
domaćinstvu će njen status biti veoma nizak, sve dok svekrva ne premine. Danas doduše, mlade
žene mogu očekivati mnogo bolji tretman zasnovan na jednakosti.”Stvari se mnogo brzo menjaju
u moderno doba, zbog niskog nataliteta, a većeg mortaliteta, povećanja broja domaćinstva od
jedne osobe, i sve veće pomeranje godina za venčanje. Odnosi između muškarca i žene tek
skorijih godina (zadnjih 5-10 godina) postaju fleksibilniji; supruge žele finansijsku nezavisnost
od muža, a muževi popuštaju pod tim da se bave delimično pojedinim kućnim poslovima. Dakle,
u XXI veku, japanski brak se razvija u individualistički, sa visokom težnjom ka jednakosti
između partnera.
Ugovoreni brakovi u modernom Japanu
Danas je veoma teško naći brak koji ugovoren još od malih nogu. Moderni sistem brakova se
prilagodio zapadnjačkom običaju braka iz ljubavi. Već 60tih godina, termin srodne duše postao
socijalna norma za sklapanje braka, i zabavljanje među mladim muškarcima i ženama je postala
nova moda. Drugim rečima, pre se bira ideja romantičnog partnera od omiai-a. Tačno je da je
većina brakova danas u Japanu zasnovana na ljubavi, međutim ugovoreni brakovi još uvek
postoje. Sam “ugovor” je uglavnom ograničen na to da se budući supružnici prvi put upoznaju,
za razliku od ranije, kada je to bio čitav process donošenja niza odluka u vezi sklapanja braka i
sa jedne i sa druge strane porodice.
Nakodo
Nakodo su za vreme ie sistema igrali važnu ulogu posredika u omiai-u. Nakodo je pronalazio
potencijalne partnere između porodica koji bi se dobro slagali na osnovu podataka o svakom
partneru pojedinačno. Praktično, nakodo postoji i danas, samo bez omiai dela a rade u
“matchmaking” agencijama.To funkcioniše tako što osoba dođe u agenciju, popuni formular
ličnih informacija i daje svoju fotografiju.Potom se to distribuira po drugim posredničkim
agencijama. Kada jedna od agencija nađe potencijalnog partnera za osobu koja se prethodno
prijavila, ona se odmah kontaktira, dovede se da pogleda informacije i sliku pronađenog
potencijalnog partnera da odluči da li želi da ga/je upozna.
Konkatsu
Konkatsu je skraćeno od kekkon katsudo, u prevodu bračne aktivnosti. Konkatsu označava razne
aktivnosti kojima neko može da se bavi samo da bi našao/la budućeg bračnog partnera. Naravno,
prva stvar koja pada napamet je spomenuti matchmaking, koji inače ima visok stepen korišćenja,
ali tu svakako postoji još načina na koji se ljudi trude. Prvi je “single parties” ili samačke žurke.
Samačke žurke su se uglavnom odigralvale noću u restoranu ili baru u centru grada, mada sad se
mesto i vreme ne biraju. Ovi “lovci” na bračne partnere uglavnom žele da nađu partnera koji će
im biti srodna duša – sličnih interesovanja i hobija. Potom postoje grupe za učenje ili vežbanje.
Recimo u grupama za vežbanje, ljudi se nalaze kod teretane a u grupama za učenje u
bibliotekama ili predavanjima engleskog jezika, seminarima o vinu, časovima golfa, gde će imati
šansu da se približe drugim učesnicima. Postoje doduše i posebna mesta za konkatsu fenomen, i
to su konkatsu barovi. Ovi barovi imaju sličnosti sa npr, američkim barovima za samce, ali
velika razlika je što su ovi barovi samo za učlanjene. Članstvo je u glavnom besplatno i nema
potrebnih uslova, ali služi za to da se imaju informacije o ljudima koji dolaze, da se ne dešavaju
anonimni susreti, i to čini posetioce da se osete sigurnijima. Čak i sami bartender mogu
učestvovati u igri, u smislu da ako neko sedi sam, bartender mu može prići i reći koja je osoba
izrazila želju da se upozna. Ako se slože, bartender će im naći sto za koji mogu sesti.
Čitava pomama za konkatsuom je uslovljena raznim stvarima.Npr, opadanje nataliteta, zatim
godine kada se ljudi venčaju, koje su za ženu 28 a za muškarca 30, a onda se neki ljudi uopšte ni
ne žele venčati.
POKAZATELJI PROMENE ILI RASPADA PORODICE
Individualizam
U XXI veku, kasni brak i nizak natalitet su neki pokazatelji individualizma i umanjuju značaj
porodice. „Sebične“ žene koje odbacuju tradicionalnu ulogu polova su okrivljene za nizak
natalitet i država je kritikovana za nesposobnost stvaranja klime u kojoj bi mladi ljudi
uravnotežili brak, podizanje dece i plaćeni posao. Kontra argument je da je u klimi nove slobode
i globalizacije, značaj porodice porastao, jer je ona jedina institucija koja vrednuje postojanje
pojedinca i kojoj je taj pojedinac neophodan.
Balansiranje porodice i posla
Od dobre žene se očekuje da se lati bilo kog posla koji odgovara njenoj porodici ili potrebama
države. Ovaj obrazac je, ili pokazatelj snage japanske porodice, ili rezultat uticaja ekonomike i
politike. U prošlosti se država oslanjala na žene kao domaćice koje ne rade puno radno vreme, na
žene kao kućepaziteljke.
Pomeranje starosne granice za brak i pad nataliteta
U Japanu je zastupljeno uverenje da decu treba rađati u braku. Procenat vanbračne dece u Japanu
je 1%, u SAD-a 33%, a u Švedskoj 55%. U budućnosti, sa porastom prihvatljivosti razvoda,
doćiće i do porasta broja žene koje biraju da budu samohrane majke. Porast nivoa obrazovanja
žena i šansi za zaposlenje, rezultovali su sebičnim ženama, koje ne žele da se odreknu slobode
radi braka i dece. Ali direktna korelacija između obrazovanja žene i razloga za odlaganje braka je
nejasna. Obrazovane žene, manje posvećene poslu, se udaju kasnije jer je teško naći
visokoobrazovane muževe koji mogu da ih podrže. Žene sa nižim nivoom obrazovanja se takođe
bore za istu stvar. Muškarci sa niskim prihodima nisu privlačni bračni partneri. Šanse za stalno
zaposlenje oba pola su male, pa je to jedan od glavnih razloga pomeranja starosne granice braka i
nataliteta-oni to sebi ne mogu da priušte. Zato neki roditelji nastavljaju da podržavaju svoju
odraslu decu(finansijski). Muškarci su pod stresom usled neizvesnosti stalnog zaposlenja, jer se
od njih očekuje da vode računa i o novoosnovanoj porodici i staroj porodici(njegovim
roditeljima). Razvijeni su servisi za upoznavanje potencijalnih supružnika, kao i onih koji već
imaju decu.
Razvod
Povećanje stope razvoda pokazuje da se japanski porodični sistem raspada. I starateljstvo nad
decom je problem. Njega uglavnom dobijaju majke. Primer je pređašnji japanski premijer
Koizumi. U procesu razvoda njegova žena je rodila trećeg sina. Sud je ocu dodelio dva starija
deteta, a majka je okončala brak sa bebom. Starija braća više nikad nisu videla ni majku, ni
najmlađeg brata, kao ni gospodin Koizumi. Kada deca odrastu, a supružnici ostanu sami, nestaje
zajedničko interesovanje. U Japanu se organizuju kursevi kako spasiti brak i o čemu pričati sa
supružnikom. Povećali su se i razvodi u srednjoj dobi. Muškarci koji su posvetili ceo svoj život
poslu, nemaju veštine za vođenje domaćinstva, niti izgrađene odnose sa zajednicom u kojoj žive.
Postoje programi i aktivnosti koje im mogu pomoći da steknu te veštine, ali i poboljšaju život sa
suprugama i izbegnu razvod. Razvod je danas normalna stvar. Radi se na tome da očevi održe
veze sa decom, i kad starateljstvo pripadne majkama.
ZAKLJUČAK
Možemo shvatiti da je moderna institucija braka u poređenju sa feudalnom u Japanu u suštini
ostala gotovo ista. Pored mnogih promena kao što su na primer, slobodniji razvod, lakše
sklapanje braka, nepostojanje ie sistema, pojava individualizma u japanskoj kulturi, brak se ipak
svodi na sledeće: japanski muž vredno radi i donosi novac svojoj porodici, a japanska supruga
čim ostane u drugom stanju napušta posao da bi ostala kod kuće i posvetila se deci, kući i
suprugu. Ipak, danas joj je mnogo lakše nego ranije, i danas čak ima mnogo veću podršku države
ako to uradi, jer ona na taj način poštuje japansku porodicu i državu i doprinosi natalitetu. Ipak
se postavlja pitanje žena koje žele da rade i istovremeno imaju porodicu. Iako se priča o tolikoj
jednakosti i demokratskim pravima, zna se vrlo dobro da japansko društvo, sa čvrsto
ukorenjenim idejama o tradicionalnim ulogama, ne želi da ih podrži. Zato se brak svodi na staru
ideju, dok ne ojača novi talas u društvu.
Literatura:
http://www.wa-pedia.com/
http://www.jour.unr.edu/outpost/specials/wedding%20Pkgx./4wed.japan.html
http://www.japaneselifestyle.com.au/
http://www.georgeaugustkoch.com/Writings/Japan.htm
http://www.ibukimagazine.com/lifestyle-/other-trends/140-the-demands-of-modern-marriage
http://family.jrank.org/pages/994/Japan.html