JAPAN I KINA NA MEJDANU. (19151931)*

Japan pozitivnom politikom ponizuje Kinu.

SVJETSKI rat bio je za militaristiku stranku u Tokiju iva zgoda za nove osvajalake pokuse s Kinom. Ba onda, kad se vojniki poloaj entente smatrao vrlo nepovoljnim, na poetku g. 1915., poalje Japan kineskoj vladi 21 zahtjev, koji je traio samu tu malenkost, da se vlast nad cijelom Kinom preda Japanu. Kad ise saznalo za tu notu, koja je protiv sviju diplomat-skih obiaja bila upravljena lino na predsjednika Kine i htjela ga obvezati raa najstrou utnju o njezinu za svjetsku politiku tako vanu sadraju, zadrhtae grudi Kineza od bijesa na sve, to je japansko, a velike vlasti napose Sjedinjene Drave napee ui. Pritisnut zajednikom akcijom Amerike, Engleske, Franceske i Italije morade Japan napustiti onaj 21 zahtjev, ali Mandurija ostade zaposjednuta, dok na was hingt ons k o j konferenciji za razo-ruanje (1922.) ne prisilie Japanaca, da opozovu svoje ete. Ostali politiki poislovi Japana naprotiv utonue neujno u ratnoj buci. Tako na pr. savez s Ruisijom na pet godina, sklopljen g. 1916., kojim se obvezao davati zajmove i pribavljati ratni materijal, a zato dobio slobodne ruke u Kini: slobodno maseljivanje i slobod-nu trgovinu te pravo ribarenja u ruskoj istonoj Aziji, istonu kinesku i mandursku eljeznicu, a time i srednju Mamduriju. Ratne nabavke i prestanak evropske konkurencije u trgovini i brodarstvu neobino podigoe gospodarski Japan. Ta prezadu-ena zemlja postade bankirom i -vjerovnikom svojih saveznika. Njezina se industrija hitro u par godina ratne konjukture raiscva-la, trgovaka mornarica narasla te dola sa estoga na tree mje-sto cijeloga svijeta, a oprema i na kopnu i na moru silno se raz-vila. 1917. pode Japanu za rukom proglasiti i neku vrst Monro-eve doktrine za istonu Aziju: Azija Azijcima! Posebnim garan-cijskim ugovorom priznae dodue japansku prednost na dalekom Istoku, ali u isto vrijeme morade Japan osjetiti, da se njegovo irenje namjerilo na zapreke, koje ga prisilie na uzmak pred jaim silama. Sjedinjene Drave pristae uz garancijski ugovor samo uz uvjet otvorenih vratiju i kineske cjelovitosti. Onda jo estito stukoe japanske osnove ina Pacifiku na washington-skoj konferenciji, ina kojoj je snaga japanske flote spala ispod amerike i engleske.

Teko se bilo Japancima odrei onoga, to su od njih traili u Washingtonu. Ta to je znailo ni manje mi vie nego upravo

* Vidi ivot br. 7. o. .

358 JAPAN KINA NA MEJDANU

napustiti sve planove o gospodovanju na Tihom oceanu! Zato se s to veom energijom i pribravi sve sile vratie kontinentskoj politici. Nakon pet godina potankoga studija (1927.) predade mi-nistar predsjednik Tanaka mikadu spomenicu o pitanju, kako da se iskoriste posebne ovlastice u Maduriji i Mongoliji, a ve steena prava potpuno realiziraju. Taj memorandum, koji minogo toga tumai, ide u svojem pilanu puno dalje od ote dvije zemlje te je zapravo radnim programom vrlo dalekovidno zasnovane japanske vanjske politike. U savezu s podloenom Kinom moi e Japan navaliti na ostali svijet, da osnuje veliko svjetsko car-stvo ute rase, o kojem je ve Mucuhito sanjao. Izriito se Man-durija i Mongolija nazivlju prvim narodnim obrambenim redom-< Belgijom dalekog Istoka. Transport istie spomenica, jest temeljem narodne vlade, jamstvo pobjede i najvra potpora gospodarskog razvitka. A dalje veli: Da doemo u Maraduriji i u Mongoliji uistinu do prava, moramo to podruje upotrijebiti kao bazu te prodrijeti u ostalu Kinu pod izlikom, da razvijemo svoju trgovinu. Naoruani pravima, koja su nam ve osigurana, dobit emo u svoje ruke sva pomagala, to ih ima cijela zemlja; a poto budemo raspolagali svim pomagalima, to ih ima Kina, prijei emo na osvajanje Indije, arhipela, centralne i male Azije, da i same Evrope. Ali prvim je korakom, da dobijemo nadzor nad Mandurijom, ako Jamatova rasa eli da se odlikuje u kontinentskoj Aziji. Kako se vidi, Japan radi sasvijem po re-ceptu, to mu ga ostavio kao svoju politiku oporuku barun Tanaka, otac pozitivne politike.

Uistinu danas posvema zanosi vojniku kastu nekadanja pozitivna politika. Poslije neuspjeha Tamakima sa antung-skim pokusom g. 1928. pokuae politiku sporazuma s Kinom. Ali ja-panski generali ne mogoe nikako preboljeti ugleda izgubljena g. 1928. Politike prilike sve se vie otrile te dogustie na lon-donskoj konferenciji o mornaricama g. 1930., na kojoj je ministru predsjedniku Hamagui-ju dunulo u glavu, da ak pristane, te se program o izgradnji mornarice tako oia, da se Japan obvezao ne graditi flote vee od tni petine amerike i engleske. Zapoe se divlja hajka ma izdajicu japanske veliine. Da se spase iz-gubljeni ugled zbog antunga i Londona, radio je japanski gene-ralni tab od poraza u Londonu, koji ga je puno jae pogodio negoli Washington g. 1922., sustavno na tom, kako e dovesti do oruanog sukoba s Kinom. Razdraie domorodske instinkte u narodu i razvie neobini ovinizam, koji je odnio i vladu, na-pose njena slabog ministra rata. Na njegovo mjesto doe general Minami, tipski ratni huka, kakovim se pokazao dovoljno jasno ve samim svojim programskim govorom divizijskim zapovjedni-cima. Politika sparina postajala je sve nesnoljivijom, a odnos prema Kini sve napetijim. Toga me mogoe zabauriti ni veliko-duni darovi japanskoga cara i China Relief Association za r-tve kineske poplave, koja je poplavila podruje veliko kao Nje-

JAPAN KINA NA MEJDANU

maka, a milijune ljudi predala na milost i nemilost gladi i smrti. Tako je vijest o umorstvu majora Nakamure dola vojnikim kla-novima u Tokiju kao naruena zgoda, da napokon mognu uredo-vati. Ta osjeaj preduge nezaposlenosti i onako je podgrizao nji-hovu ast! A nisu osjeali nimalo volje, da ekaju na svretak istrage Nakamurina sluaja, to je obeae Kinezi, a jo manje da se s njime zadovolje. Htjeli su napokon taj rat, to su ga toliko vremena pripravljali!

Neposredni povodi sukoba. Prema reenomu bi se moglo initi, da je glavnim poticaloin,

koje nije moglo vojniku kliku da odvrati niti od krajnjega, od toga, da pusti uzde ratnoj furiji, bilo uvanje asti i briga za dobro domovine. Moglo bi se i to initi, da je cijeli japanski narod pun slijepe ratobornosti. Ali nijedno ne odgovara istini. Osim posve sigurnog cilja ojaati utjecaj zemlje u vanjskom svijetu imaju nosi-oci vlasti u Tokiju jo jednu stvar pred oima, koja danomice po-staje tea, a nemaju snage priznati je: mislimo smioni pokuaj zaustaviti demokratski val kod kue. Kako je poznato, Japan je konstitucijska monarhija, ali vladu ima u rukama nekoliko feu-dalnih plemikih porodica, koje su meusobno povezane plemen-skim i rodbinskim vezama. Narodne mase, u kojima se zadnjih godina demokratski ideali openito rairie, idu za demokratskom vladom i ostvarenjem ideje o socijalnoj pravednosti. Lako je ra-zumjeti, da je kraj toga demokratskoga pokreta, koji se naglo iri, obuzela neka tjeskobna psihoza klanove, to dre vlast u rukama. Samo je pitanje, moe li se zaustaviti takav prevratni pokret, kod kojega se radi o najvitalnijim interesima cijeloga naroda, time. da se narod ve davno otuen duhu starih mita, natjera na jednu ratnu vratolomiju. A to se drugoga tie: nepravedno bi bilo lakoumno tvrditi, da japanski narod sav gori od ratobornosti. To nije odgovaralo istini ak ni onda, kad su japanske ete u Mamduriji dobivale pobjedu za pobjedom. Premda je fino smilje-noj taktici polo za rukom odueviti za oruanu ekspediciju u obranu posebnih prava japanskih u Manduriji pa onda poka-zujui na hitre pobjede, kako se redaju jedna za drugom, to odu-evljenje jo i raspiriti, ipak sve to oduevljenje sruie bojevi o anghaj. ilavi neoekivani otpor kineskih eta, finansijske i go-spodarske posljedice (ratni zajmovi, opadanje izvoza) te napokon sve vee i vee neraspoloenje, to se oitovalo u svjetskom jav-nom miljenju, kadro Japan dovesti u opasnu politiku osamlje-nost, priguie oduevljenje i kod samih nacijonaliilsta, pa je ubrzo namjesto poetne pobjednike opojenosti nastalo ope neraspolo-enje. iroke narodne mase, izuzevi dakako vojniku kastu, odav-no su shvatile nesmisao svakoga, pa i pobjednikog rata. (Protiv toga ne dokazuju kao prolazni feinomen niti rezultati zadnjih iz-bora nita!) Masa eli mir i prijateljske odnose s Kinom te ne ide

360 JAPAN KINA NA MEJDANU

za oruanim osvojenjem zemlje nego za mirnim zauzeem kine-skoga trita. Meutim irenje demokratskog pokreta i ope ne-raspoloenje za rat u najboljem su sluaju tek neke smetnje za nasilnu ekspanzivnu politiku vojinitva, koja jo i danas odreuje politiku u Tokiju te vlada virtualnom diktaturom. A ini se, da se tek tih faktora lako steenih uspjesima samo jo jae provalio.

ilavom ujstrajno u ekala je mikadova vlada strpljivo 2 i po godine, dok nije doao veliki historijski as, kad su oba tak-maca na dalekom Istjku: sovjetska Rusija i Sjedinjene drave raznim svjetskopolitikim i gospodarskim razlozima bile zakop-ane u svojoj aktivnosti. I Engleska, koje se razvitak Kine i te kako tie, bila je jako zabavljena prilikama u empire-u osobito, otkako je napustila zlatnu bazu svoje valute. Napokon je srea ili nesrea htjela, da su se velevlasti sve manje vie zaplele u evropske gospodarske i finansijske tekoe, a do eventualne opa-snosti, koja bi joj mogla zaprijetiti od Saveza Naroda, mije japan-ska politika miniogo drala. Ukratko: to je bila prilika, do kakove e Japan jedva opet doi. Kina lei na rubu svoje posvemanje iznemoglosti. Poplave, nercdica, graanski rat, sovjetska propa-ganda te napokon oborena cijena srebra prouzroila je toj zemlji velike gubitke. Ipak je upinjala zadnje sile, da se izvue iz kaosa, i videi, to se sprema, oijno je pokuavala, da se razvije do u sebi sreene, a prema drvgima jake drave. Mukdemska armija se ve razvila u jaku etu. Jo koja godina mirnoga razvitka, i Japan bi imao posla s protivnikom, koji se i vojniki osnaio. Stoga je trebalo odmah prihvatiti se posla i dalje ne odgaati provale u Manduriju, ako cijeli pokus nije ve unaprijed imao biti osuen na neuspjeh. S raznih se strana stale javljati pogibelji, koje bi kasniju akciju vrlo lako osujetile. Kinezi se tako jako useljuju u Manduriju zadnjih trideset godina, da je bila ozbiljna opasnost, te se ono 200.000 Japanaca posve ugui u moru od 30 milijuna Kineza, Valjalo pokuati sve vei i vei nacijonalizam kineski uguiti u zametku, da drukije ne stane 500 milijuna Kineza ugro-avati sigurnost naroda od 65 milijuna, kako bi se izrazio Savez Naroda. Zabrinuto gledallo se iz Tokija, kako Kina nastoji sprije-iti potpuno gospodarsko pojapatnjivanje Mandurije: poela ondje graditi vlastite eljeznice, izgradila vlastitu modemu lluku Hulutao, da odvue mandurski izvoz graha od Dairena. To je sve dakako ilo na rova kontinentskim osvajalakim planovima japanskim, koji su gradili na slaboj, u sebi rasutoj i nejedimstveinoj Kini. Na-pokon se budno pazilo na izvoenje pjatiiljetke sovjetske umije, koja je svoja industrijska sredita poela polako prenositi na Istok i graditi eljeznice po Sibiriji tako, kako bi ojaala svoj utjecaj na Pacifiku. Japanci su dakle morali iskoristiti povoljnu situaciju, u kojoj su gledali znak s neba, dok ne bude prekasno. Napokon je valjalo misliti i na vlastiti gospodarski poloaj. U vrtlog svjet-ske krize povuklo je i Japan, koji je tako nakon kratkog uspjeha s konjunkturom svjetskoga rata dobio ve etvrti osjetljivi uda-

JAPAN 1 KINA NA MEJDANU 36 i

rac. Japanska roba nije jo i prije, nego to je svjetska kriza bila u potpulniom jeku, mogla izdrati konkurencije na stranim triti-ma. Ve dugo godina pasivna trgovaka biJainsa nije se mogla zadnje vrijeme nikako popraviti uza sve nasilno spreavanje uvo-za i dravno promicanje izvoza. Dolo je do istih pojava, to ih vidjesmo po svim vrlo kapitalistikim zemlljama: nestaje kredita (krediti ne teku, kapital bjei, strani se novac povlai), proizvodnja i proda-zapinje, javlja sa nezaposlenost. Ako je vanjski politiki poloaj tek mamio na vojniku akciju u Kini, to je sve tjesnija unutranja politika i gospodarska situacija upravo naturila Ja-pancima ratnu vratolomiju. Oito se oekivao od oruanog sukoba s Kinom novi razmah gospodarstva kao posljedica naveliko upo-slene ratne industrije, odvraanje zanimanja mase od nutarnjih politikih tendencija i, s pouzdanjem u neki herojski mit Vjera u pobjedu kod broja sedam,1 ostvarenje davne elje Mucuhitove. Maindurija neka onda, poto je dospjela posvema pod japanski utjecaj, daje japanskom imperijalizmu iroku bazu sirovina, neka pribavi prehranu puanstvu i ujedno neka bude tritem, koje e se sve vie iriti, biti kadro guiati proizvode japainske industrije i zabaviti domai kapital.

Bojkot odgovor Kineza. Mandurski pokus uspije. Brojano i vojniki ni izdaleka je-

dnako opremljen kineski otpor uzmaknuo je pred navalnim eta-ma japanskim sve do iza velikog zida, i za nekoliko tjedana dola je prostrana zemlja u japanske ruke. Mislio bi ovjek, da je tako lako dobiveni uspjeh morao zadovoljiti i najstrastvenije japanske nacijonaliste. To bi se sigurno i dogodilo bilo, da se Kinezi nijesu stali braniti nekrvnim dodue, ali zato to opasnijim orujem go-spodarskoga bojkota, da tako protestiraju protiv sramotne ne-pravde, koja im se dogodila u Manduriji. Tim zadnjih deset go-dina ve vie puta uspjeno upotrebljenim orujem uspjela je Kina da uvede vlastitu carinu, da stisne konzulatsko sudovanje i da o-slabi sistem ugovornih luka i stranih koncesija. Tako sada pro-vedoe kineski gospodarski krugovi s neobinom otrinom i slo-gom bojkot protiv Japana. Protivujapanski odbor za spasavanje domovine zabranio je za cijelo kinesko podruje i izvan njega svima Kinezima japansku robu kupovati, prodavati je ili prevoziti, kinesku robu osobito sirovine izvoziti u Japan, upotrebljavati ja-panske brodove, primati isplate u japanskim banknotama, raditi za Japance ili ih unajmiti u posao. Neposlunost se kanjava naj-teim kaznama. Teko je predoiti si svu veliinu i opseg toga

1 1895. (japanskokineski rat) bio je 27. godina dinastije Meiji, 1905. (ja-panskoruski rat) 37. 1918 (svjetski rat) bila 7. godina dinastije Taio. A 1932. je 7. godina sadanje carske vlade (ova). Hs Dau-lin u Europische Revue (VII. god., 1931., br. 12. Zur Ostasienkrise, str. 852.)

362 JAPAN KINA NA MEJDANU

bojkota. Po svim zemljama na Tihom oceanu su Kinezi odlini tr-govci. U holandijskoj Indiji je gotovo sva trgovina na malo, a i ve-liki dio trgovina na veliko u kineskim rukama. I tamo se bojkot strogo provodi. A Japan mora uvoziti riu. Ve mjesece i mjesece nema gotovo nikakova uvoza rie iz Siama. U Siamu posjeduju rine mlinove i veletrgovine Kinezi! Isto valja i za Singapur, za francusku Stranju Indiju, za malajske drave. Posljedice bojkota se osjeaju ak i u samoj Americi. Japanska trgovina s Meksikom trpi osjetljivo. U Kaliforniji propadoe japanske banke, jer su nji-hovi kineski klijenti spremili organizovanu navalu na njih te po-vadili svoj novac. Bojkot ide ak tako daleko, da je bojkotska ko-misija velike koliine japanske robe to zaplijenila kod transporta, to opet izvukla iz kineskih duana da se pod njezinom paskom ukrca. Kako je duboko uvrijeena mrnja na Japance u srcima Kineza, pokazuje zakletva, to je poloie aci i uitelji u Kini: Vrela srca i sa svom ozbiljnou kunem se modrim nebom, koje nada mnom strai, sjajnim suncem, koje nada mnom sja, brdima i rijekama svoje domovine, svetim grobovima svojih predaka, da ci-jeloga svojeg ivota ne u vie upotrebljavati japanske robe. Neka me nebo kazni, ako se iznevjerim svojem obeanju ili promijenim svoje miljenje.

tete zadane bojkotom japanskom gospodarstvu su silne. Tako je japanski izvoz u Kinu godine 1931. prema g. 1929. jo za polovicu pao! Dok je g. 1929. iznosio 532 milijuna jena, smanjio se g. 1930. na 403 milijuna, a onda 1931. pao na 258 milijuna. Pri tom valja uzeti u obzir, da zadnja tri mjeseca prole godine, dakle ot-kako je poeo bojkot, uope nema znatnijega japanskog uvoza robe. Budui da je japanska industrija tako jako zavisna od izvoza, to se Japan ne moe odrei takova jakoga kupca za dulje vreme-na. To manje, to je japanska izvanjska trgovina naila i na drugim tritima na sve zapreke uvoza (trgovakopolitike protekcije, deviznu ekonomiju itd.), koje i onako poremeeno svjetsko gospo-darstvo danomice tjeraju u sve dublji kaos. Nekako u isto vrijeme, kad je izgubljeno kinesko trite reenim bojkotom, zaprijetila je pogibelj, da Japan izgubi mnogo terraina i na ostalim tritima zbog toga, to je engleska funta ostavila zlatnu bazu, pa je tako engleska roba mogla mnogo jae prodirati na prijeporna podruja i uspjeno stui japansku konkurenciju. Povrh svega jo je i japan-ska dravna banka za mandurskoga sukoba toliko zlata izdala tuini, da je nastala pogibelj, te novanice ostanu bez ikakova po-kria. Napokon se s velikim rtvama spojena valutna politika nije mogla vie odrati, pa tako dne 13. prosinca izae zabrana izvo-ziti zlato i zlatan novac. Zabrana zlatnog izvoza (zlatni embar-go) znaila je praktiki, da vie nema isplate u zlatu, jer se za potrebe u samoj zemlji ve odavno nije zlato izdavalo. No taj je korak ve bio dovoljan, da silno obori jenski teaj, koji je dosele bio mjerilnom valutom u istonoj Aziji, pa se u svemu samo odsi-jeva oslabljeni gospodarski poloaj Japana. Lako je onda razu-

JAPAN KINA NA MEJDANU

mjeti, da se Japan borio kao lav za svoja izvozna trita te pri tome upotrijebio svako sredstvo, koje mu se inilo za to pode-snim. Protiv Kine, mislio je, da moe i opet poi s brutalnom silom, e od nje iznudi otvorenje mede za japansku robu, za koje nije bilo prolaza. Jer su japanski gospodarski krugovi vrlo dobro znali, da s narodom od 500 milijuna gube svojeg najboljeg kupca. Bit e dakle, da su i oni poticali vojsku, eljnu uposlenja na novo podu zee oko anghaja, koje je slubeno obrazloeno s pobijanjem boj-kota. (Ne elimo ovdje rjeavati pitanja, nijesu li uistinu i tu bili imperijalistiki ciljevi pravim poticalom, ili se moda htjela zgod-nim manevrom odvratiti panja svijeta, da se mognu izvesti brino sakrivene namjere u Manduriji.)

anghaj. U anghaju, sreditu protivujapanskog bojkota, trebalo je

Kinu pogoditi u ivo, jer je Jang-ce-kjang, na kojega uu ang-haj lei, upravo najvanija ila prometnica cijele Kine. Na njemu lei Hankau i vladin glavni grad Nanking, a u dolini te rijeke ima da stanuje gotovo polovica svega kineskoga stanovnitva. Posjed crte Jang-ce-kjang uvijek je i politiki i vojniki odluivao sud-binom Kine. Stoga je strategijski poloaj anghaja takav kao malo kojega svjetskoga grada. Nemiri u zaleu jedva ga pogodie, pae sama svjetska kriza mu ne naudi tako, da se g. 1930. najjae ra-zvio, otkako postoji. U tom modernom gradu stanuje tri milijuna ljudi, a zovu ga orhidejom utog Mora i Parizom dalekog isto-ka. Ali nigdje se ne istie grotesknije kontrast bogatstva i siro-matva, nigdje se tako strano i neposredno ne oituju krajnosti irokih avenuja meunarodne naseobine s raskonim graevinama i bankovnim palaama i sitnih drvenjara po uskim ulicama kine-skoga grada. anghaj je bez sumlje doao do svojega poloaja go-spodarskim nastojanjem Evropljana, a kasnije i Japanaca i Ameri-ana, koji od maloga gnijezda munjevitim razvijanjem stvorie po veliini esti grad na svijetu i najznatniji industrijski i luki grad na Tihom Oceanu, to sam neposredno izvozi dvije petine cijele kineske trgovine. Ipak je broj stanovnika stranaca vrlo malen: moda sve skupa neko 75.000 areni konglomerat Japanaca, Rusa, Engleza, Ameriana, Nijemaca i Franceza, koji utiskuju me-unarodnoj naseobini od podrug milijuna stanovnika kozmopolit-ski znaaj.

Boj protiv bojkota ne vodi se moda protiv meunarodne naseobine kao sredita kolonijske trgovine i najvanije bankarske toke u Kini, ve protiv kineskoga grada s druge strane eljezne ice, kojom je opasan onaj sjajni anghaj.

Protiv njega bili su napereni i onaj kratkoroni ultimatum japanskoga admirala i smrtonosne bombe japanskih aeroplana. Naprotiv su vrata meunarodne naseobine i nadalje otvorena japanskoj robi. Tamonji naelnik ide na ruke s japanskim admi-

364 JAPAN KINA NA MEJDANU

ralom, Gospoda trgovci jedva to i osjeaju od cijele borbe. Ta oni samo finansiraju trgovine i daju im svoju firmu, dok u njima za plau i uz proviziju rade njihovi kineski inovnici compradori.

Kinezi su se vrlo ilavo oprli japanskoj invaziji protiv sva-koga oekivanja tako, da se od vojnikoga pohoda na anghaj, ka-ko ga je zamiljao japanski generalni tab, razvio pravi pravcati neuspjeli rat u poloajima, koji je progutao goleme sume novaca te mjesto lovorika donio japanskoj vojsci jo i nepovjerenje tuih vlasti.

Zaista, nema te sile, koja bi slomila organizirani bojkot cije-loga naroda. I s ne znam kakovim zastraivanjem ne e nitko pri-siliti kineskog naroda, da kupuje onu robu, koju je odluio boj-kotirati; kanonade opet i zrane bombe najnezgodnijom su rekla-mom za japanski porculan i japanske naramenice.

U Manduriji, gdje se radilo o rudnicima, bio je imperijali-stiki napadaj Japana jo i razumljiv. Ali upravo nepametan i ne-razuman bio je u anghaju, jer konano nitko ne osvaja trita ta-ko, da postrijelja vlastite muterije. Osveta za bojkot, to je na anghaju izvela rasputena rulja vojnika, za kojom se po svoj pri-lici skrivali kratkovidni gospodarski krugovi, urodila je ba pro-tivnim od onoga, to se oekivalo. Nesamo da se bojkot nije sro-zao nego upravo jo jae razmahao, pae preao i na amerike kupce. Bojazan japanske svilene industrije, da ne izgubi amerike kupce, koji kupuju 97% njezinih proizvoda, dade se lako razu-mjeti, U japanskoj je industriji poraznije odjeknula vijest, da go-spoa amerikog predsjednika Hoovera nije htjela obui haljine od japanske svile, negoli izgubljeni rat. I tako danas iroki politi-ki i gospodarski krugovi japanski osjeaju veliku tjeskobu zbog ovoga vojnikog pothvata protiv Kine nesamo radi finansijskih i gospodarskih posljedica, nego i zbog opasne politike izolacije, u koju je bacio domovinu.

K. Diederich.