Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist...

23
THEORIA 1 UDK 14 Мајнонг А. ; 165.62 Мајнонг А. BIBLID 0351–2274 : (2010) : 53 : p. 19-40 Originalni naučni rad Original Scientific Paper Ivo Kara-Pešić ONTOLOG ŠIROKE RUKE Teorija predmeta Aleksijusa Majnonga APSTRAKT: Teorija predmeta Aleksijusa Majnonga nesumnjivo je jedna od najzanimljivi- jih, ali i najosporavanijih ontoloških postavki. Osnovna namera austrijskog filozofa bila je introdukcija potpuno nove filozofske discipline koja u odnosu na tradicionalne nauke nije uslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): shodno ovoj prirodnoj usmerenosti na postojeće, za razmatranje nečega, odnosno za pripisivanje određenih mu svojstava, potrebno je pretpostaviti da to nešto postoji. Ne-stvarno je, shodno ovoj koncepciji, ništa, nepostojeće. Otuda potreba za teorijom predmeta u vidu nauke o predmetu kao takvom i predmetima u njihovom totalitetu, ne, dakle, za sveukupnom naukom pojedinačnih nauka, nego naukom a priori, najveće moguće opštosti i ekstenzije. Prema Majnongovim rečima, teorija predmeta svojom apriornošću uključuje u sebe predmete matematike, ali je istovremeno opštija od metafizike, jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog: njen katalog zahvata totalitet predmeta mnogo manje ekstenzije od onoga koji pruža totalitet predmeta saznanja. Prvi deo teksta predstavlja kratak uvod u lik i delo austrijskog mislioca sa osvrtom na Teoriju predmeta i čuvenu debatu sa Bertrandom Raselom. U drugom delu prikazana je neomajnongovska rasprava između dve glavne struje – eliminativista i realista. KLJUČNE REČI: predmet, objekt, objektiv, postojanje, opstojanje, takobitak, izvan-bitak, kvazi-bitak, datost, fiktivni predmeti, nepostojeći predmeti. “Svi ljude teže znanju po naravi. Znak je toga ljubav prema sjetilima; jer i mimo koristi ona se vole sama za sebe, a najviše od svih sjetilo vida. Naime, ne samo kako bismo djelovali nego i kad ne kanimo ništa činiti, izabiremo takoreći gledanje radije od svega ostalog. Uzrok je tomu što od svih sjetila ono nam najviše omogućuje spoznaju i pokazuje mnoge razlike.” 1 Čuveni je to početak najvažnijeg teksta zapadne misli, knjige koja je zauvek odredila čitavu njenu istoriju i čija se problematika duboko utkala i u arapsku i jevrejsku filozofiju, omogućivši onu čudesnu igru komentara i predaje između arapske i srednjovekovne sholastike; postavila je niz temeljnih problema, definisala filozofsku terminologiju i dala prvi istorijski pregled dotadašnjeg promišljanja bića. Njeno zvučno ime i forma predmet su beskrajnih rasprava, i nisu delo njenog au- 1 Aristotel 1988: 1.

Transcript of Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist...

Page 1: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

THEORIA 1 UDK 14 Мајнонг А. ; 165.62 Мајнонг А.BIBLID 0351–2274 : (2010) : 53 : p. 19-40 Originalni naučni rad

Original Scientific Paper

20 Ivo Kara-Pešić

Ivo Kara-Pešić

ONTOLOG ŠIROKE RUKETeorija predmeta Aleksijusa Majnonga

APSTRAKT: Teorija predmeta Aleksijusa Majnonga nesumnjivo je jedna od najzanimljivi-jih, ali i najosporavanijih ontoloških postavki. Osnovna namera austrijskog filozofa bila je introdukcija potpuno nove filozofske discipline koja u odnosu na tradicionalne nauke nije uslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): shodno ovoj prirodnoj usmerenosti na postojeće, za razmatranje nečega, odnosno za pripisivanje određenih mu svojstava, potrebno je pretpostaviti da to nešto postoji. Ne-stvarno je, shodno ovoj koncepciji, ništa, nepostojeće. Otuda potreba za teorijom predmeta u vidu nauke o predmetu kao takvom i predmetima u njihovom totalitetu, ne, dakle, za sveukupnom naukom pojedinačnih nauka, nego naukom a priori, najveće moguće opštosti i ekstenzije. Prema Majnongovim rečima, teorija predmeta svojom apriornošću uključuje u sebe predmete matematike, ali je istovremeno opštija od metafizike, jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog: njen katalog zahvata totalitet predmeta mnogo manje ekstenzije od onoga koji pruža totalitet predmeta saznanja. Prvi deo teksta predstavlja kratak uvod u lik i delo austrijskog mislioca sa osvrtom na Teoriju predmeta i čuvenu debatu sa Bertrandom Raselom. U drugom delu prikazana je neomajnongovska rasprava između dve glavne struje – eliminativista i realista.

KLJUČNE REČI: predmet, objekt, objektiv, postojanje, opstojanje, takobitak, izvan-bitak, kvazi-bitak, datost, fiktivni predmeti, nepostojeći predmeti.

“Svi ljude teže znanju po naravi. Znak je toga ljubav prema sjetilima; jer i mimo koristi ona se vole sama za sebe, a najviše od svih sjetilo vida. Naime, ne samo kako bismo djelovali nego i kad ne kanimo ništa činiti, izabiremo takoreći gledanje radije od svega ostalog. Uzrok je tomu što od svih sjetila ono nam najviše omogućuje spoznaju i pokazuje mnoge razlike.”1

Čuveni je to početak najvažnijeg teksta zapadne misli, knjige koja je zauvek odredila čitavu njenu istoriju i čija se problematika duboko utkala i u arapsku i jevrejsku filozofiju, omogućivši onu čudesnu igru komentara i predaje između arapske i srednjovekovne sholastike; postavila je niz temeljnih problema, definisala filozofsku terminologiju i dala prvi istorijski pregled dotadašnjeg promišljanja bića. Njeno zvučno ime i forma predmet su beskrajnih rasprava, i nisu delo njenog au-

1 Aristotel 1988: 1.

Page 2: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

THEORIA 1 UDK 14 Мајнонг А. ; 165.62 Мајнонг А.BIBLID 0351–2274 : (2010) : 53 : p. 19-40 Originalni naučni rad

Original Scientific Paper

20 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 21

tora, nego jednog bibliotekara. Toliko puta prepisivana, toliko puta tumačena, uz- ročnica mnogih nesporazuma i krivotvorenja, knjiga mišljenja koje samo sebe misli – Aristotelova Metafizika.

Prva rečenica, tako prikladna neumorno radoznalom duhu Starih Grka, proči-tana danas, kao da ima blago ironični prizvuk. Razlog tome je smisao, možda odviše uzvišen, koji pridajemo reči znanje, ali odmah u nastavku Aristotel objašnja-va da tu pre svega misli na čulno saznanje, ono zahvaljujući kojem se ljudi snalaze u svakodnevnom životu (“kako bismo djelovali…”) i koje je temelj (u aristote- lovskoj koncepciji) svakog višeg oblika saznanja. Kako među saznanjima, tako i među čulima postoji određena hijerarhija, najviše se, dakako, voli ono koje nam pribavlja najviše obaveštaja i omogućava nam stvaranje slike sveta – čulo vida. Naša upućenost na spoljašnje predmete zbog preživljavanja objašnjava nesumnjivu povlašćenost vida u odnosu na ostala čula. Ali šta je sa osobama koje ne vide dobro ili ne vide uopšte? Kakav je njihov katalog sveta, ili, da se izrazimo filozofskim žargonom, kakva je njihova ontologija?

Aleksijus Majnong (Alexius Meinong, 1853–1920) rodio se sa teškom nasled-nom bolešću vida, poluslep. Ovaj strašni hendikep uvek je nastojao da prikrije, ali bolest se tokom života pogoršavala i na kraju pretvorila u potpuno slepilo. Rođen 1853. godine u Lembergu (ondašnja Austro-ugarska imperija, današnja Ukrajina), već kao veoma mlad pokazao je interesovanje za muziku, svirao klavir i violinu, komponovao. Zahvaljujući muzici rodilo se veliko prijateljstvo sa muzikologom Gvidom Adlerom (Guido Adler 1855–1941), započeto u Beču, gradu u kojem je Majnong stekao čitavo svoje akademsko obrazovanje: upisuje se 1870. na Uni-verzitet i studira istoriju i nemačku filologiju. Diplomira 1874. na katedri za isto- riju. Sledeće godine odlučuje da se posveti filozofiji i prati Brentanova predavanja (Franz Brentano, 1838–1917). Odbranom rada o Hjumu 1878. godine dobija titulu predavača. Četiri godine predaje kao privatdozent na Bečkom Univerzitetu. Po ob- javljivanju rada Istraživanja o Hjumu II. O teoriji odnosa, 1882. godine, stiče titulu vanrednog profesora filozofije u Gracu, gde je ostao do kraja života osnovavši ta- kozvanu Gracku školu iz koje su, između ostalih, ponikli i Vitorio Benusi (Vittorio Benussi, 1878–1927), Kristijan Erenfels2 (Christian Ehrenfels, 1859–1932), Alois Hefler (Alois Höfler, 1853–1922), Ernst Mali (Ernst Mally, 1879–1944). Majnong je 1889. godine proglašen redovnim profesorom filozofije, a 1894. osniva Labora-toriju za psihologiju u Gracu, prvu te vrste u Austriji. U Gracu 1897. osniva Se- minar za filozofiju (danas Institut za Filozofiju Univerziteta koji nosi njegovo ime). Za svoje velike akademske uspehe može da zahvali neverovatnoj disciplini u radu, ali i ogromnoj ljubavi i strpljenju supruge Doris, koja mu je neretko čitala tekstove. Poslednjih godina života potpuno gubi vid. Umire 27. novembra 1920. u Gracu.

2 Jedan od utemeljivača gešpsihologije.

Page 3: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

20 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 21

22 Ivo Kara-Pešić

U ovom tekstu ukratko ćemo predstaviti lik i delo velikog austrijskog mislioca koji je – što nam nikako ne ide na čast i nije lako objašnjivo – ostao, zajedno sa či- tavom tzv. brentanovskom školom, poprilično nepoznat na našim filozofskim pro- storima.3 Detaljno ćemo se baviti samo teorijom predmeta, u nastojanju da prikaže-mo svu njenu suptilnost i iznijansiranost (kojima ima da zahvali za svoju današnju aktuelnost), i njeno oživljavanje u italijanskim filozofskim krugovima, pre svega među pripadnicima torinske Laboratorije za ontologiju (Laboratorio di ontologia – LabOnt).

Predmeti u glavi

Šta je, dakle, predmet ? U ovu kategoriju bismo, pretpostavljam, svi odreda uključili stolice, stolove, knjige, mobilne telefone.4 U pitanju su konkretni entiteti koji imaju precizno prostorno-vremensko određenje. Eto, to su predmeti, rekli biste. Ali zašto onda postavljamo pitanja poput: Šta je predmet ovog teksta? ili Koje predmete imate u školi? Stara i dobro poznata “boljka” filozofije je da sve očigled-nosti jednim dodirom pretvara u probleme i upitnosti. U ovim pitanjima krije se ono što je Majnong nazvao predrasuda u korist stvarnog (Vorurteil zugunsten des Wirklichen), tojest naša prirodna upućenost na fizičke predmete kao predmete par excellence.5 Danas znamo, zahvaljujući susretu darvinizma i kognitivnih nauka, da smo evoluirali u sredini prepunoj čvrstih predmeta koje svakodnevno treba zaobići, dohvatiti, upotrebiti i naš perceptivni aparat i čitava kognitivna arhitektura prila- gođeni su nivou na kojem razlučujemo predmete (basic level), pa shodno tome i jezik izražava ovakvu sliku sveta.6 Stoga i za mentalne objekte kažemo da su pred- meti, iako nisu fizički opipljivi.

3 Ne postoji niti jedno delo pripadnika tzv. brentanovske škole prevedeno na srpski/hrvatski jezik (zahvaljujem kolegi Mariju Kopiću na ukazivanju na ovu činjenicu), uprkos činjenici da je Branislav Petronijević bio u prepisci sa Brentanom. Iz ovog razloga ću se u citiranju Majnon-govih dela koristiti oznakama sabranih dela Aleksijusa Majnonga - Haller, Kindinger, Chisholm 1968-1978.

4 Obratite pažnju da nam, kada govorimo o predmetima, najčešće na pamet prvo padnu fizički predmeti srednjih dimenzija kojima možemo lako da rukujemo; upr. Ferraris.

5 Dozvolićemo sebi da ovde razvijemo jednu filozofsko-biografsku pretpostavku: nije slučajno da je ovu predrasudu tematizovao upravo neko ko je imao takve probleme sa vidom kao Maj- nong. Time što mu je upućenost na spoljašnje bila uskraćena, Majnong je svoju refleksiju usredsredio na unutrašnjost našeg mentalnog života, otkrivši čitav jedan svet koje su pređašnje ontologije ostavile po strani. Ovoj tezi ide u prilog i činjenica da je Horhe Luis Borhes, taj neverovatni majstor najekstravagantnijih mentalnih esperimenata, takođe bio slep.

6 Lakoff, Johnson 1999.

Page 4: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

Ontolog široke ruke 21

22 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 23

Možemo li, dakle, entitete koji nisu u prostoru i vremenu, poput brojeva ili Kolosa sa Rodosa, da uključimo u kategoriju predmeta? Broj bi bio idealan, a Ko- los sa Rodosa nekada postojeći predmet. Međutim, postoje i mnogo “nezgodniji” slučajevi, kao recimo razlika između dva automobila, Raskoljnikov ili čudesni tro- glavi paskengur kojeg sam sanjao pre tri noći. Hoćemo li ih zbog nesumnjivo velike razlike u odnosu na klasične predmete, isključiti? Ali, moraćete priznati da bismo tim potezom izbrisali veliku porciju sveta, i time našu ontologiju učinili poprilično ograničavajućom. Svakodnevno imamo posla sa entitetima koje ne vi- dimo i ne dodirujemo, ali njihovo postojanje zbog toga ne dovodimo u pitanje (ele- ktromagnetski talasi, atomi). Postavlja se pitanje kriterijuma na osnovu kojeg nešto jeste, a nešto drugo nije predmet. S obzirom da ontologija kao disciplina po svojoj prirodi teži totalitetu, najmudrije bi bilo prihvatiti onu teoriju koja uzima u obzir najveći broj slučajeva.7

Majnongov filozofski projekt, poznatiji kao teorija predmeta (Gegenstandsthe-orie), za glavni cilj ima razmatranje sveta u njegovom totalitetu; dakle, ne samo fizičke predmete, već i predmete naših snova, želja i planova koji, iako nemaju konsistentnost fizičkih predmeta, ipak na neki način jesu i nesumnjivo imaju veoma veliki uticaj na naše misli i živote.8 Svet je, primećuje Majnong, sačinjen od po- stojećih (existierenden Gegenständen) i nepostojećih predmeta (nicht existierenden Gegenständen), a u poslednje se mogu svrstati predmeti matematike i geometrije, nekada postojeći predmeti, predmeti fantazija, ali i nemogući predmeti (unmö- glichen Gegenständen) poput okruglog kvadrata ili metalnog drveta. Potrebno je stoga objasniti veze koje postoje između stvarnog i nestvarnog, postojećeg i nepo- stojećeg. Majnong je svestan problema etimologije pojma predmet (Gegenstand od gegenstehen – stajati pred), jer stajanje pred subjektom nije suštinsko svojstvo predmeta, ono je neposredna posledica predrasude u korist stvarnog, budući da se fizički predmeti uzimaju za predmete par excellence. Pred-met je – i to je konstan-ta Majnongove teorije u svim njenim fazama razvoja – logički prvotan, on jeste (dat je) pre nego što je s-hvaćen.

Mada ćemo u ovom tekstu prevashodno razmatrati Majnongovu teoriju pred- meta, valja napomenuti da njegov misaoni razvoj uključuje i takozvani pred-predmetni period, tokom kojeg se bavi psihologijom, pedagogijom, logikom, aksi- ologijom i teorijom saznanja. Iz ovog perioda potiču Über philosophische Wis-senschaft und ihre Propädeutik (O filozofskoj nauci i njenoj propedeutici, 1885), Phantasie-Vorstellung und Phantasie (Fantastična predstava i fantazija, 1889), Zur Psychologie der Komplexionen und Relationen (Prilog psihologiji kompleksija i odnosa, 1891), Beiträge zur Theorie der psychischen (Doprinosi teoriji psihičke

7 Kako predlaže Rasel 1973: 479-494.8 We are such stuff as dreams are made on, primetio je Šekspir u Oluji. Nevidljivi spoj jači je od

vidljivog, pak, Heraklit.

Page 5: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

22 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 23

24 Ivo Kara-Pešić

analize, 1894), Psychologisch-ethische Untersuchungen zur Wert-Theorie (Etičko-psihološka istraživanja teorije vrednosti, 1894), Über die Bedeutung des Weber-schen Gesetzes. Beiträge zur Psychologie des Vergleichens und Messens (O zna- čenju Veberovog zakona. Doprinosi psihologiji poređenja i merenja, 1896). Pred-predmetni period zatvara se delom iz 1899. godine Über Gegenstände höherer Ordnung und deren Verhältnis zur inneren Wahrnehmung (O predmetima višeg reda i njihovom odnosu sa unutarnjim opažanjem). U sledećih pet godina Majnong sin- tetizuje prethodna istraživanja i razvija postepeno novu teoriju. Za našu priču sva- kako je najvažnija1904. godina: deseta je godišnjica od osnivanja Laboratorije za psihologiju Univerziteta u Gracu; tom prigodom Majnong i njegovi studenti obja- vljuju zajedničko delo pod naslovom Istraživanja o teoriji predmeta i psihologiji (Untersuchungen zur Gegenstandstheorie und Psychologie) u okviru kojeg se poja- vljuje i profesorov esej O teoriji predmeta. U decembru iste godine počinje i ču- vena prepiska i debata sa Bertrandom Raselom (Bertrand Russell, 1872–1970).9.

U eseju iz 1899. godine O predmetima višeg reda i njihovom odnosu sa unu- tarnjim opažanjem10 Majnong razvija neke od temeljnih ideja za buduću teoriju predmeta. Polazište mu je Brentanov nauk o intencionalnosti psihičkih fenomena: svaki sud, želja, predstava ili osećaj upućuju na nešto. Upravo ova intencionalna priroda čini specifikum psihičkih fenomena i omogućuje njihovo razlikovanje od fizičkih. Pored fizičkih i psihičkih, Majnong izdvaja i treću, grupu idealnih pred- meta. Do njih dolazi, poput Tvardovskog (Kazimierz Twardowski, 1866-1938)11 promišljanjem veze između intencionalnosti i trihotomije čin-sadržaj-predmet. Čin je psihički doživljaj koji upućuje na predmet, sadržaj je onaj aspekt psihičkog doživljaja koji se u zavisnosti od predmeta menja ili je konstantan (nema čina bez sadržaja), predmet je ekstramentalni referent dat nezavisno od činjenice da li je predstavljen ili nije.12 Predmet je u najopštijem smislu summum genus, najopštiji pojam, iznad kojeg nema opštijih pojmova. Ovom analizom Majnong dolazi do pretpostavke o ne-postojećim predmetima.13 Predstava snežnog Mon Blana odnosi

9 Smith 1985: 303-350; Simons 1988: 159-181. 10 Meinong 1899: GA II.11 Twardowski 1988. Tvardovski je rođen 1866. godine u Beču gde započinje svoju akademsku

karijeru. 1892. godine doktorira sa Brentanom i zatim nastavlja studije u Lajpcigu sa Vundtom (Wundt) i u Minhenu sa Štumfom (Stumpf). Od 1895. godine pa sve do smrti predaje u Lembergu.

12 Vrlo važan moment u svetlu polemike sa idealizmom. Upr. Ferraris 2004.13 Priču o nepostojećim predmetima u austrijskim filozofskim krugovima započeo je Bernhard

Bolcano (Bernhard Bolzano, 1781-1848), primetivši da je područje bića, s obzirom da u sebe uključuje predmete logike i matematike, šire od područja postojećeg (shvaćenog kao svojstvo koje ne poseduju svi predmeti). Bolcanove ideje su se zbog cenzure prvobitno širile posrednim putem preko priručnika u gimnazijama (Filozofska propedeutika Roberta Cimermana/Robert Zimmermann, 1824-1898).

Page 6: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

Ontolog široke ruke 23

24 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 25

se na ekstramentalni predmet Mon Blan. Čin koji ostaje identičan i ako sebi pred- stavimo neku drugu planinu, odvojen je od mentalnog sadržaja (dela predstave koji se menja ukoliko sebi predstavimo neku drugu planinu). Ako, pak, umesto Mon Blana sebi predstavimo zlatnu planinu, imaćemo takođe čin sa psihičkim sadr- žajem, kao i ekstramentalni predmet, koji, za razliku od Mon Blana, ne postoji.

Tako dolazimo do centralnog pitanja za Majnongovu teoriju: da li je pretpo- stavljeni predmet (zlatna planina) različit od sadržaja, ili je pak isto što i sadržaj (čime bismo imali predstavu, ali ne i predmet), odnosno, na koji način jesu ne-postojeći predmeti? Majnong na ovo pitanje odgovara klasifikacijom ne-postojećih predmeta: ne-postojanje može biti logičkog tipa, kao u slučaju nemogućih predmeta (okrugli kvadrat), činjeničkog tipa (zlatna planina), esencijalnog, kao u slučaju predmeta koji po svojoj prirodi ne mogu da postoje, jer nisu stvarni (idealni pred- meti poput jednakosti između 13 i 13, ili razlike između crnog i crvenog), i vre- menskog tipa, u smislu ne-aktuelnosti, kao u slučaju stvarnih predmeta koji su postojali u prošlosti ili će postojati u budućnosti, ali ne postoje u sadašnjosti (Kolos sa Rodosa). Važno je naglasiti da temporalnost nedostaje svim tipovima nepostoje-ćih predmeta, uz jednu bitnu razliku: predmetima prve tri grupe nedostaje po pri- rodi, dok predmeti iz poslednje grupe mogu da imaju vremensko određenje.

Shodno logici trihotomije čin-sadržaj-predmet, postojanje predstava ovih pred- meta povlači za sobom i postojanje sadržaja kao dela te predstave. Ali da li postoji i predmet koji odgovara ovakvim predstavama? Tvardovski je predmet definisao kao ono što je predstavljeno putem predstave, a sadržaj kao ono što je predstavljeno u predstavi. Ako je ova definicija dobra, trebalo bi da važi i za ne-postojeće pred- mete. Majnong razvija svoju argumentaciju u dva smera, od kojih prvi razmatra postojanje: za sadržaj je suštinsko postojanje i psihička stvarnost u duhu onoga ko izvršava čin predstavljanja, dok se predmet daje nezavisno od činjenice da li po- stoji, da li je stvaran ili nije. I zaista, ako uzmemo u razmatranje čin predstavljanja zlatne planine, okruglog kvadrata ili bilo kojeg idealnog predmeta, on zahteva postojanje u predstavi zlatne planine, okruglog kvadrata ili, recimo, jednakosti 13 sa 13, ali ne i stvarno postojanje zlatne planine, odnosno predmeta. U ovim slu- čajevima postoji samo predstava, odnosno čin sa sadržajem. Isto važi i u slučaju nekada i ubuduće postojećih predmeta: sadržaj je uvek prisutan zajedno sa pred-stavom.

Drugi smer argumentacije razmatra prirodu sadržaja (Inhalt) i predmeta (Ge- genstand). Majnong primećuje da predmet predstave ima svojstva koja ne pripadaju uvek ili ne mogu da pripadaju sadržaju: u prvom slučaju se radi o idealnim predme-tima poput relacija ili brojeva, koji ne postoje, ali odgovarajući sadržaj kao psihička

Page 7: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

24 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 25

26 Ivo Kara-Pešić

činjenica uvek postoji i stvaran je; u drugom slučaju se radi o fizičkim predmetima koji kao takvi imaju određenu boju, temperaturu i težinu, ali njima odgovarajući sadržaj nije na isti način obojen, topao ili težak (predstava Sunca ne greje14). Kada sebi predstavljamo nešto, svojstva pripisujemo predmetu, a ne sadržaju, dakle, sadržaj postoji, stvaran je, prisutan i psihičke prirode; predmet, predstavljen preko predstave, može da bude ne-postojeći (okrugli kvadrat, zlatna planina, jednakost, nekada i ubuduće postojeći predmeti), ne-stvaran (okrugli kvadrat, zlatna planina, jednakost), ne-prisutan (nekada postojeći i budući predmeti), ne-psihički (fizički i idealni predmeti).

Pojmom predmeta višeg reda (Gegenstande höherer Ordnung) Majnong uvodi ideju o zavisnosti nekih predmeta od drugih. Terminom inferiora označava pred-mete na kojima se grade predmeti višeg reda (höherer Ordnung) (superiora). Postavlja se pitanje u kojem odnosu se nalaze inferiora i superiora. Superius koji se temelji na određenim predmetima nižeg reda uvek ima potrebu za njima, dok isti predmeti nižeg reda mogu da utemeljuju različite predmete višeg reda. Predmeti višeg reda su odnosi (die Relationen) (npr. razlika i sličnost između predmeta), dok njihovi članovi predstavljaju predmete nižeg reda, kompleksije (die Komplexionen) (melodija, koja je više od zbira nota), čiji su inferiora odgovarajući elementi. Odnos je deo kompleksije, kompleksija je odnos zajedno sa svojim članovima. Predmete višeg reda Majnong određuje i kao “zasnovane predmete” (fundierte Ge- genstände) zbog toga što su rezulat procesa utemeljenja koji se odvija po logičkoj nužnosti: kad god su dati temelji, odnosno predmeti nižeg reda, naprimer dve boje, zelena i crvena, iz njihovog postavljanja nužno sledi odnos različitosti. Ovde se već naziru obrisi geštalt psihologije. Predmeti višeg reda mogu, sa svoje strane, da budu inferiora za druge superiora, nivoi su, dakle, otvoreni prema gore, dok lestvica nije otvorena na dole. Temelj je ontološki pendant stvaranja predstava: stvaranje ob- jašnjava kako od predstava inferiora nastaju predstave superiora, dok temelj ob- jašnjava nastajanje predmeta višeg reda na osnovu onih nižeg reda. U stvaranju predstava nema logičke nužnosti koju smo imali kod postavljanja dva predmeta (odnos različitosti opstoji i ako ga nijedan subjekt ne opaža).

Predmet višeg reda je objektiv (Objektive).15 Naše tvrdnje, primećuje Majnong, nemaju uvek istinitosne (veridičke) pretenzije. Takve su upitne rečenice, imperativi, hipotetička razmišljanja – izražavaju zahtev za informacijom, želju ili komandu, ali nisu sudovi. Ovde spadaju i zavisne rečenice, ali i igre, laži ili pripovetke. Stav (Satz) je nezavisan u odnosu na ubeđenje (Überzeugung), možemo da tvrdimo ili poričemo bez ubeđenja, ali nema ubeđenja bez stava. Psihički doživljaj koji po-

14 “Pitam svakoga nije li nepobitno svestan da ima dva različita opažaja kada posmatra Sunce tokom dana i kada o njemu razmišlja noću...“, Locke 1951: IV, II, 14.

15 Majnong dolazi do pojma objektiva u knjizi iz 1902. godine Über Annahmen (O pretpostav- kama, GA IV), razmišljajući o doživljajima (Erlebnis) koji su nešto između predstava i sudova.

Page 8: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

Ontolog široke ruke 25

26 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 27

seduje samo stav je pretpostavka. Ubeđenje podrazumeva stav i priznaje gradaciju do nultog nivoa, pa je stoga pretpostavka (Annahme) upravo «granični slučaj suda, okarakterisan nultom vrednošću intenziteta ubeđenja».16

Predmete predstava Majnong označava terminom objekt (Objekte), a predmete sudova i pretpostavki, kao što smo videli, terminom objektiv (Objektive). Pomoću objektiva Majnong razrešava pitanje: šta odgovara istinitom negativnom sudu? Odgovor je: opstojeći objektiv. Pogledajmo rečenicu “Nije bilo nikakvog koncerta u Klubu Studenata Tehnike (KST)”. Šta saznajemo? O koncertu ništa, osim da ga nije bilo. To nešto ne može biti izraženo pojedinačnim terminom, koji bi izražavao predstavu sa objektom, već samo rečenicom uvedenom sa da – da nije bilo nika- kvog koncerta. Nema, dakle, nikakvog “komada stvarnosti”, jer se negira njegovo postojanje, niti objekta. Potrebno je proširiti značenje termina “objekt suda”, da osim objekta na osnovu kojeg se sudi (koncert u KST), postoji i objekt o kojem se sudi, odnosno objektiv “da nije bilo nikakvog koncerta u KST-u”. Sud se prven-stveno odnosi na objekt na osnovu prirodnog interesa (predrasuda u korist stvar- nog) koji potiskuje objektiv u drugi plan. Objektiv ima potrebu za objektom kao temeljem, te je stoga predmet višeg reda (npr. objektiv izražen sudom “A je B” je superius, izgrađen na objektima A i B). Objektiv “da A je B” je neposredni predmet suda, dok su A i B posredni (iako imaju dominantnu poziciju) predmeti o kojima se sudi. Objektiv može da bude i na poziciji objekta kao u primeru “istina je da A ne postoji”, gde su i posredni i neposredni predmet objektivi: posredni predmet je “da ne postoji”, neposredni objektiv višeg reda je “da je istina da A ne postoji”. Svakom objektivu odgovara bezbroj objektiva višeg reda (serija redova je otvorena na gore).

Osim poricanja i tvrdnji, i lažni sudovi imaju kao predmet objektiv. U rečenici “Napolju pada kiša”, “kiša” je objekt, “da napolju pada kiša” je objektiv (važi i ako napolju ne pada kiša – nema predstave bez objekta, pa ni suda ili pretpostavke bez objektiva, čak i kada objektiv ne opstoji). Objektivi nisu delovi stvarnosti, nisu ni u glavama onih koji sude (kao što su to sudovi i pretpostavke). Iz ovoga Majnong zaključuje da, s obzirom da nisu ni fizički ni psihički, moraju biti idealni predmeti, pa samim tim ne postoje, već opstoje. Međutim, za razliku od idealnih predmeta (broj 5, odnos jednakosti), objektivi su nosioci istine (truthbearers). U rečenici “is- tina je da postoje atomi”, istina se ne pripisuje objektima (atomima), već objektivu “da postoje atomi”. Istinit objektiv je opstojeći objektiv, a opstojeći objektiv je činjenica, dok je neistinit objektiv onaj koji ne opstoji.17 Iz ovoga se može zaključiti da, sukladno tvrdnji da su činjenice opstojeći objektivi, činjenice ne postoje, već opstoje, pa se naše saznanje sastoji od objektiva, i ono je saznanje ne-postojećeg. Objekti koji ne opstoje, poput okruglog kvadrata, su izvan-bića (außerseiende).

16 Meinong 1902: GA IV, 344. 17 Meinong 1902: GA IV, 69.

Page 9: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

26 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 27

28 Ivo Kara-Pešić

Na primeru predmeta višeg reda Majnong objašnjava pojam opstojanja (Bestand). Kopija liči na original, kopija i original postoje, dok sličnost ne postoji na isti način kao original i kopija, ona opstoji. Bitak (Sein) se daje na dva načina: kao postojanje (Exsistenz), odnosno kao vremenski određeno biće, i kao opstojanje (Bestehen), kao atemporalno (vanvremensko) biće. Sa gnoseološkog gledišta, po- stojeće se saznaje a posteriori, a opstojeće a priori. I razlika stvarno/idealno može da se izrazi u gnoseološkim terminima: stvarni predmeti po prirodi mogu da se percepiraju, dok idealni, s obzirom da ne postoje, po prirodi ne mogu da se percepi-raju. Važno je naglasiti da stvarnost i postojanje nisu sinonimi: stvarno je i ono što može da postoji (mogućnost), dok je idealno ono što ne može da postoji, već samo da opstoji. Postojanje je osobina koju ne poseduju svi predmeti i povezana je sa vremenom, jer predmeti koji postoje, postoje u određenom vremenskom periodu. Međutim postojeće ne iscrpljuje područje bića: izvan ostaju idealni predmeti (od- nosi, brojevi), nekada postojeći predmeti, objektivi, budući događaji, koji pripadaju području ne-postojećeg, ali zbog toga nisu obično ništa. Jednostavno rečeno, oni ne postoje, ali jesu: postojanje implicira opstojanje, ali ne važi i obrnuto. Stoga su opstojeći predmeti atemporalni, ali treba napraviti razliku između čistih opstojanja (predmeti matematike i njihovi odnosi) i mešovitih opstojanja koji upućuju na stvarne podatke, tj. na odnose između stvarno postojećih predmeta (Majnong ovde govori o kvazitemporalnosti – Quasizeitlichkeit). Stvarnost se, dakle, ne podudara sa postojećim.

Izvan-bitak čistog predmeta

Majnongova razmišljanja iz tzv. pred-predmetnog perioda nalaze svoju sintezu i daljnji razvitak u delu iz 1904. Über Gegenstandstheorie (klasifikovano u sa- branim delima kao GA I). Osnovna Majnongova namera je introdukcija potpuno nove filozofske discipline. Tradicionalne nauke su, smatra Majnong, uslovljene predrasudom koja nam je urođena – predrasudom u korist stvarnog (postojećeg, bitka), budući da smatraju da je za razmatranje nečega, ili da bi se nečemu pripisala određena svojstva, potrebno pretpostaviti da ono postoji. Nestvarno je, shodno ovoj koncepciji, ništa, nepostojeće. Iz ovog razloga su mnogi važni predmeti “ostali bez domovine”. Otuda potreba za teorijom predmeta u vidu nauke o predmetu kao ta- kvom i predmetima u njihovom totalitetu. Ona nije sveukupna nauka pojedinačnih nauka, nego nauka a priori, najveće moguće opštosti i ekstenzije. Prema Majnon-govim rečima, teorija predmeta svojom apriornošću uključuje u sebe predmete matematike, ali je istovremeno opštija od metafizike, jer poslednja uzima u obzir

Page 10: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

Ontolog široke ruke 27

28 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 29

samo totalitet postojećeg ili stvarnog: njen katalog zahvata totalitet predmeta mno- go manje ekstenzije od onoga koji pruža totalitet predmeta saznanja.18 Upravo ovim totalitetom se bavi teorija predmeta. Apriornost (Apriorität) i opštost (Gesamtheit) su ujedinjene u majnongovskom pojmu Daseinsfreiheit, odnosno, oslobođenosti od egzistencijalne pretpostavke koja upućuje na apriornost, na nezavisnost od iskustva, dok opštost podrazumeva osim stvarnog, sve nestvarno (alles Nichtwirkliche), moguće i nemoguće.

Na samom početku eseja Majnong tvrdi: “Totalitet (Gesamtheit) onoga što po- stoji (existiert), sa uključivanjem onoga što je postojalo i što će postojati, beskrajno je mali u poređenju sa totalitetom predmeta saznanja (Erkenntnisgegenstände)”.19 Ova teza podrazumeva oslobađanje od predrasude u prilog stvarnog (Vorurteil zu- gunsten des Wirklichen), od predrasude čija logika nameće izjednačavanje nes- tvarnog (Nichtwirkliche) sa pukim ništa (ein blosses Nichts). Kao mnogo puta u is- toriji filozofije, matematika i ovde igra ključnu ulogu, budući da Majnongu omo- gućuje upućivanje na vrlo važno područje bitka koje nikada nije postojanje – njeni predmeti nikada ne idu preko opstojanja. Sa druge strane, matematika ne može da bude sveobuhvatna teorija za kojom autor traga, ali ukazuje na nedostatke klasične metafizike koja, smatra Majnong, nikada nije dosegla svoj cilj. Stoga je konfron- tacija teorije predmeta sa klasičnom metafizikom neizbežna.

Osim oslobođenosti od egzistencijalne pretpostavke, Majnong razmatra i prin- cip nezavisnosti takobitka od bitka (Prinzip der Unabhängigkeit Soseins vom Sein) i stav o izvan-bitku čistog predmeta (Satz vom Aussersein des reinen Gegenstan- des). Takobitak ili takovost (Sosein) znači imati određena svojstva: prema tradi-cionalnoj postavci, poznavati jedan predmet znači upravo moći nabrojati njegova svojstva. Prema Majnongovoj postavci, pak, takobitak predmeta nije dotaknut njegovim ne-bitkom (Nichtsein). Jednostavnije rečeno, nije potrebno da predmet postoji ili opstoji da bi imao određena svojstva (tipičan primer su geometrijske figure). Ako se, dakle, može govoriti o takobitku jednog predmeta nezavisno od njegovog bitka (Sein), od činjenice da postoji ili opstoji, ne-postojeći predmeti mogu biti jednostavni subjekti u istinitim rečenicama.20 Tako Majnong formuliše svoj čuveni paradoks: “Postoje predmeti za koje važi da takvi predmeti ne postoje”; da bismo tvrdili da A ne postoji, potrebno je da A jeste “na neki način” (u termini-ma distinkcije epistemologija/ontologija, ovde imamo primarnost epistemologije).

18 Majnong polemiše sa koncepcijom metafizike koja podupire njegovu tezu o nikada dostignu-tom cilju sveobuhvatnosti, ali već Aristotel, u četvrtoj knjizi Metafizike, kaže da postoji znanost koja proučava bitak kao bitak (Aristotel 1988: 75), dok u Kategorijama postavlja problem ne-postojećih predmeta (npr. Sokrata, koji je u trenutku pisanja teksta već bio pokojni). O ne- mogućim predmetima raspravljao je Klauberg (Johannes Clauberg, 1622-1665).

19 Meinong 1904: GA II, 486.20 Ova teza će izazvati Raselovu burnu reakciju.

Page 11: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

28 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 29

30 Ivo Kara-Pešić

U slučaju objektiva ne-bitka (Nichtsein), odgovarajuće ne-biće (Nichtseiendes) tre- ba da igra ulogu predmeta. Nije važno da li je ne-bitak u pitanju nužan ili činje- nički. Majnong na ovoj tački uvodi pojam takobitka čistog predmeta. Ako je za predikaciju određenih svojstava nekom predmetu nužno pretpostaviti da on postoji ili opstoji, uprkos svemu, ustvrditi da određeni predmet ne postoji, pretpostavlja da on ipak jeste na određeni način, odnosno, precizira Majnong, da je unapred dat na čist način (vorgegeben), pre utvrđivanja njegovog eventualnog bitka ili ne-bitka. U suprotnom ne bi ni moglo da se postavi pitanje njegovog bitka ili ne-bitka. Istinit objektiv koji potvrđuje ne-bitak određenog predmeta opstoji, ali se iz toga ne može zaključiti opstojanje odgovarajućeg objekta (primer koncerta u KST-u). Majnong, dakle, zamenjuje izraz bitak izrazom datost (Gegebenheit):

“Sa psihološke strane, situacija može da se opiše i ovako: da bih mogao da sudim u vezi sa nekim predmetom, da on nije, čini se da prvo treba da s-hvatim predmet na neki način, da bih ustvrdio njegov ne-bitak (Nichtsein), preciznije, da bih mogao da mu ga pripišem ili poreknem”.21

Ispratimo Majnongovo rasuđivanje koje je centralno za teoriju predmeta: ne-bitak A je objektiv, odnosno odgovara činjenici da A nije; ako je taj objektiv istinit pripada mu opstojanje, dok je objektu A poreknut bitak, pa dakle i opstojanje. Ali kako je moguće da predmet višeg reda (objektiv) opstoji, a da njegovi inferiora ne opstoje? Objekt mora da bude na neki način, stoga Majnong rešava ovu situaciju postavljanjem trećeg stadijuma bitka (Sein), neke vrste “kvazi-bitka” (Quasisein). Ovom kvazi-bitku, koji pripada svim predmetima, ne suprotstavlja se nikakav ne-bitak, kako bi se izbeglo upadanja u regressus in infinitum. Majnong brani tezu da “A mora da mi bude na neki način dato ako treba da shvatim njegov ne-bitak”. Ova ontološka potreba ima svoj pandan na psihološkom planu, jer da bismo poricali A, moramo prvo da pretpostavimo njegov bitak. Moramo, dakle, zaključiti da bitak objektiva ne zahteva ni na koji način analogni bitak objekata na kojima se temelji. Bitak i ne-bitak su, da tako kažemo, u nadležnosti objektiva, i ne odnose se na suštinu predmeta kao takvog. Tako dolazimo do pojma čistog predmeta koji je sa onu stranu bitka i ne-bitka, odnosno izvan-bitak (Auβersein). Ne radi se o trećoj vrsti bitka pored postojanja i opstojanja, već o nekoj vrsti zajedničkog denominato-ra koji pripada svim predmetima. Da je jedan predmet izvan-bitka znači da sa gledišta subjekta može da bude s-hvaćen, pa samim tim i izražen, a tek zatim može da mu se pripiše (ili otpiše) postojanje, opstojanje ili neko drugo određenje. Sve što može da se s-hvati je dato, čime datost (Gegebenheit) postaje kvalitet opštiji od bitka: sve saznatljivo je dato saznanju, pa mu se zatim može pripisati postojanje, opstojanje ili neko drugo određenje.

21 Meinong 1904: GA II, 491.

Page 12: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

Ontolog široke ruke 29

30 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 31

Krajnji rezultat ove minuciozne spekulacije je sledeća klasifikacija: imamo predmete koji su samo 1) izvan-bitka i druge koji su uz to 2) opstojeći, i naposletku one koji 3) postoje. Stav izvan-bitka je pandan principu nezavisnosti, i skupa izražavaju pojam Daseinsfreiheit-a. Gorenavedeni paradoks (postoje predmeti za koje važi da takvi predmeti ne postoje), rešava se postavkom prema kojoj su nam dati predmeti koji nisu u smislu postojanja ili opstojanja, već su samo izvan-bitka. Majnong uvodi i novu klasifikacija nauka koja ih ne deli na nauke duha i prirodne nauke, već na nauke postojećeg i stvarnog koje mogu da se podvedu pod opštu nauku kakva je metafizika, a sa druge strane na one nauke koje su oslobođene od egzistencijalne predrasude (daseinsfreie Wissenschaft), koje mogu da se podvedu pod teoriju predmeta. Logičke i ontološke konsekvence ovakve postavke su rele- vantne: predmet se, da bismo mu pripisali bitak ili nebitak, mora dati u čistom obliku, pa su, dakle, bitak i ne-bitak spoljašnji u odnosu na predmet, nisu esencijal-ni: možemo da govorimo o takobitku predmeta, o njegovim određenjima, nezavisno od njihovog bitka.

Svak svoju himeru22

Kao što smo prethodno napomenuli, teorija predmeta je već u samom nastanku trpela oštre kritike Bertranda Rasela (Bertrand Rusell, 1872-1970) vatrenog zago- vornika robust sense of reality, koji je tvrdio da himere, jednorozi i zlatne planine nisu predmeti, i da “logika (…) ne bi trebalo da prizna jednoroga ništa više nego što to čini zoologija”.23 Ova struja mišljenja je teoriju predmeta smatrala mrtvoro- đenčetom; Rajl je oštro ustvrdio: “Teorija predmeta je mrtva, sahranjena i neće uskrsnuti”.24 Raselovi kriterijumi su bili prestrogi, čime su izuzimane čitave klase predmeta koji nisu sastavljeni od atoma. Danas, u eri cyber prostora, virtualnosti i avatara smo možda mnogo osetljivi na ovu problematiku, pa samim tim i “po-pustljiviji”. Upravo zbog toga zadivljuje iznijansiranost Majnongove teorije koja je nastala u vreme kada se o nekim vrlo primitivnim kompjuterima samo sanjalo. Ali eto još jednog dokaza tezi da snovi ponekad prelaze u stvarnost, da se opredme- ćuju. Rasprava između Rasela i Majnonga poprilično je kompleksna, pa ćemo stoga razmotriti neke od njenih faza.

U Principima matematike (1903) Rasel tvrdi da pojmljenje nekog termina jemči prisutnost bitka:

22 “Svaki od njih nosio je na plećima po jednu čudovišnu Himeru, tešku kao vreća brašna ili uglja, ili oprema rimskog pešaka”, Bodler 1991: 133.

23 Russell 1919.24 Ryle 1972.

Page 13: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

30 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 31

32 Ivo Kara-Pešić

«Bitak pripada svakom pojmljivom terminu, svakom mogućem predmetu mišljenja; ukratko, svemu onome što eventualno može da se pojavi u bilo kojem iskazu, istinitom ili lažnom (…). Bitak je, dakle, opšti atribut svake stvari, i pomenuti bilošta znači pokazati da ono jeste. Postojanje je, naprotiv, privilegija samo nekih bića. Da bi se postojalo, potrebno je imati specifičan odnos sa postojanjem, odnos koji, između ostalog, samo postojanje nema.»25

Prema ovoj koncepciji biće/bitak svojstveno je svemu što se može imenovati ili pojmiti, bez obzira da li se radi o konju, himeri, broju ili odnosu, dok je postojanje svojstveno samo nekim bićima, konkretnim individuama. Priznati bitak nepostoje-ćem znači implicitno priznati važenje majnongovske distinkcije postojanje/opsto-janje. Razlika se sastoji u tome što predmet poput himere ili zlatne planine pripada području bića, odnosno opstojanja, dok ga Majnong smešta u izvan-bitak (Auβer-sein) koji za njega ne postoji. Rasel želi da istakne da je svaka stvar termin i da svaki termin ima being, što ne znači automatski i da postoji (direktna posledica: bitak ima veću eskstenziju od postojećeg). U poređenju dveju koncepcija poteškoću stvara Raselova nejasnoća u vezi sa specifikumom postojećeg: u The Problems of Philosophy (1912) Rasel postojanju (existence) suprotstavlja being i subsistence. Međutim u Principles postojanje i opstojanje su podkategorije being-a. U radu iz 1914. godine Our Knowledge of the External World as a Field for Scientific Method Rasel jasno kaže da svi entiteti pripadaju kraljevstvu večnog/opstojećeg/bića, a da neki mogu da se uključe u ono vremenskog i kontigentnog, tojest po- stojećeg.26 Važno je istaći da je Raselovo temeljno nastojanje drugačije od Majnon-govog: britanskog filozofa ne interesuje toliko sama hijerarhija načina postojanja, već činjenica da je svaka stvar termin, i da svaki termin ima being. Postoji, dakle, fundamentalna ontološka kategorija koja obuhvata sve entitete i koja može imati razna imena – subsistence, being, actuality.

Ali zadržimo se za momenat na razlikama: za Rasela postojanje i opstojanje se isključuju, pa bi stoga himere i brojevi bili uključeni u opstojanje, s čime se Maj- nong sigurno ne bi složio: upravo je zbog himera uveo kategoriju kvazi-bitka, a potom i izvan-bitka. Podsetimo se da prema Majnongu postojanje implicira opsto- janje, dok je za Rasela opstojanje samo opstojanje. Kao što smo prethodno videli, prema Austrijancu predmet je predmet i ako nema nikakvu forma bitka, on ne mora ni da postoji ni da opstoji da bi bio predmet – za taj status mora da ima svojstva (u majnongovskoj terminologiji Sosein); time je predmet dat na neki način, na način čistog predmeta (Auβersein), što bi odgovaralo primarnom smislu being kod Ra-

25 Russell 1903: 449.26 Upr. Russell 1914.

Page 14: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

Ontolog široke ruke 31

32 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 33

sela. Sve o čemu možemo da govorimo i na šta možemo da upućujemo ima bitak u primarnom, neklasifikatorskom smislu.27 Majnongov Sosein, takobitak, pak, za raz- liku od raselovskog being, ima klasifikatorsku prirodu. Rasel otvoreno odbacuje Auβersein, jer ga tumači kao treću sferu bića za kojom nema potrebe. Kao što se iz navedenog da zaključiti, razlike i sličnosti između dva autora podrazumevaju jednu poprilično kompleksnu dinamiku koja se najbolje vidi u Raselovom pozivanju na robust sense of reality: sa jedne strane, ovo pozivanje sadrži ideju da postoji bitak koji poseduju svi entiteti (neka vrsta temeljne ontološke kategorije), a sa druge implicira tradicionalni anglosaksonski empirizam zdravog razuma da svi predmeti koji jesu moraju da postoje, bez alternativa. To se u ovom smislu, sa majnon-govskog stanovišta, tumači kao oblik predrasude u korist stvarnog.

Ukratko ćemo se osvrnuti i na zrelu fazu u kojoj Majnong koristi teoriju pred- meta kao background za razmatranje i objašnjavanje fenomena. Ova faza obuhvata period od drugog izdanja O pretpostavkama do O mogućnosti i verovatnoći (Über Möglichkeit und Wahrscheinlichkeit) i O emocionalnoj prezentaciji (Über emo-tionale Präsentation). Majnong deli psihičke doživljaje na intelektualne (predstave /Vorstellen/ i misli /Deneken/, odnosno sudove i pretpostavke) i emocionalne (ose- ćaji /Fühlen/ i žudnje /Begehren/), i na prave i fantastične, deleći ih ne prema sadr- žaju, nego prema kvalitetu čina. Nasuprot opažajnim (pravim) predstavama koje dolaze od unutrašnjeg ili spoljašnjeg opažanja, nalaze se fantastične predstave koje su složene - sastoje se od elemenata postavljenih između sebe na takav način da sačinjavaju intuitivne komplekse, koji se u krajnjoj instanci temelje na opažajnim predstavama. Fantastične predstave prema pravim stoje u istom odnosu kao i pret- postavke prema sudovima, pa se otuda može govoriti o fantastičnim sudovima (). Isti kriterijum se primenjuje i na osećaje i žudnje – oni su ili pravi ili fantastični (koje imamo kada čitamo neki roman ili gledamo neku predstavu) i koje Majnong deli na sanjalačke i slične-pravim.

Mladež na desnoj ruci Madam Bovari28

Razmotrimo jednu malu ontološku ekstravaganciju u najboljem duhu borhe- sovskih mentalnih eksperimenata, koja će nam otkriti vrlo važan aspekt fiktivnih entiteta. Iskaz Madam Bovari imala je mladež na levom ručnom zglobu nedovoljno je determinisan, pa nemamo dovoljno elemenata da ga smatramo istinitim ili lažnim i nema mogućnosti da neka buduća istraživanja reše ovu dilemu. To se događa zato

27 Treba imati na umu da se rasprava Majnong/Rasel velikim delom temelji i na “siromaštvu” engleskog u odnosu na nemački jezik, koji poseduje čitav niz termina za ontološko nijansiranje. O odnosu jezika i ontologije upućujem na izvanrednu zbirku eseja Eko 2000.

28 Barbero 2008: 632.

Page 15: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

32 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 33

34 Ivo Kara-Pešić

što su fiktivni predmeti nepotpuni predmeti, i to na suštinski način (isti je slučaj sa idealnim predmetima – za idealni trougao ne možemo da kažemo da je visok deset centimetara). Zbog ove odlike fiktivnih predmeta ne važi princip isključenja trećeg, jer postoje svojstva za koja nemamo kriterijum pri odlučivanju da li ih fiktivni predmet poseduje ili ne poseduje. Ostaje, stoga, otvoreno pitanje koje je rasplamsa-lo polemiku između Rasela, pobornika robustnog osećaja za stvarno, i Majnonga, “popustljivog” ontologa široke ruke - uključiti ili ne fiktivne entitete u naš ontološ-ki katalog zavisi svakako od jasnog i preciznog odgovora na metafizičko pitanje29: koji tip predmeta su fiktivni entiteti?

Prethodno smo videli da je istinit objektiv onaj koji opstoji, i da je opstojeći objektiv činjenica. Lažni objektivi čija negacija je činjenička ne opstoje i nisu činjenični. Između činjeničnosti i ne-činjeničnosti smešta se pod-činjeničnost koja može da ima različite stepene. Pod-činjeničnost se velikim delom podudara sa mo- gućnošću. Primeri pod-činjeničkih objektiva: “trougao je jednakostraničan”, “Lu- ćija Mondela ima crne oči”, dakle, radi se o objektivima čiji je subjekt nepotpuni predmet. Austrijski filozof klasifikuje objekte kao potpuno određene u svim njiho- vim aspektima, u skladu sa kantijanskim principom potpune određenosti: od para suprotnih predikata, datih ili mogućih, jedan nužno pripada objektu (princip is- ključenja trećeg). Potpuni predmeti su oni koji postoje i oni koji opstoje. Predmet uzet in abstracto nije određen u odnosu na sva svoja moguća svojstva: predmet “nešto plavo” nije određen u odnosu na ekstenziju. Predmete koji su neodređeni u odnosu na jedno ili više svojstava Majnong označava kao nepotpune, utoliko što su pododređeni. Nemogući predmeti, poput okruglog kvadrata, su preodređeni, jer imaju surplus barem jednog svojstva koje je nepomirljivo sa jednim ili više svoj- stava istog predmeta. Sve što postoji ili opstoji potpuno je određeno u odnosu na takobitak, i ono što je potpuno određeno u odnosu na takobitak takvo je i u odnosu na bitak. Važi i obrnuto (neodređenost u takobitku podrazumeva i neodređenost u odnosu na bitak) osim ako priroda predmeta ne isključuje bitak (kao kod nemogu-ćih predmeta). Shodno ovoj argumentaciji, nepotpunim predmetima pripada izvan-bitak.

Kako stoje stvari sa epistemološkog gledišta? S obzirom da predmet može da ima od jednog do beskonačno mnogo svojstava, sledi da nikada ne možemo do kraja da poznajemo potpuni predmet, već samo nepotpun, ako je broj njegovih svojstava dovoljno mali. U ovoj perspektivi, nepotpuni predmeti su “pomoćni”, jer preko njih saznajemo “konačne” predmete, koji mogu da budu potpuni ili nepot-puni. Značenja reči su često pomoćni predmeti koje “upotpunjujemo”: kada govo- rimo o trouglu, ne mislimo na nepotpuni predmet koji je sasvim siromašan svojstvi-

29 Držim se distinkcije ontologija/metafizika, prema kojoj se prva bavi pitanjem šta postoji, dok druga pobliže određuje prirodu onoga što postoji (uporedi Varzi 2005).

Page 16: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

Ontolog široke ruke 33

34 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 35

ma, već na onaj koji poseduje sva geometrijom pripisana svojstva. Iz ovoga sledi da se značenje reči sastoji u minimalnom jezgru takozvanih konstitutivnih svojstava, iz kojih ostala (Majnong ih naziva konsekutivnim)30 mogu da se dedukuju.

Što se tiče bitka nepotpunih predmeta, oni ne postoje u pojedinačnim stvarima kao deo celine (npr. kugla u postojećim kuglama za bilijar), jer su svi delovi pot- punog predmeta sa svoje strane potpuni. Nepotpuni predmet je implektiran (implek-tiert) od strane implektanta (Implektant, potpuni predmet), odnosno, kugla je im- plektirana u svim postojećim kuglama za bilijar. Nepotpuni predmet je implektiran u svim potpunim predmetima o kojima možemo da preko njega mislimo, on dakle ne postoji ili opstoji u svom implektantu, već je njegov bitak određen preko po- stojanja ili opstojanja tog implektanta. Ovo je impleksivni bitak (implexives Sein), odnosno implicitno postojanje ili opstojanje: nepotpuni predmet ne postoji odvo-jeno, ali postoji i opstoji na implektivan način, ako postoje ili opstoje njegovi im- plektanti. Nepotpuni predmeti su subjekti u pod-činjeničkim objektivima i utoliko što su mogući objektivi, oni su subfaktualni objektivi, odnosno nosioci mogućnosti. Nepotpuni predmeti su i fiktivni predmeti – oni koje nalazimo u književnim tek- stovima.

Došli smo tako do onih predmeta o kojima se ponajviše raspravlja u savreme- noj filozofskoj refleksiji. Na italijanskoj filozofskoj sceni rasplamsala se rasprava u kojoj veoma istaknutu ulogu imaju predstavnici torinske Laboratorije za ontolo- giju, pre svih profesorka Karola Barbero (Carola Barbero)31. Ukratko ćemo se osvr- nuti na problematiku vezanu za fiktivne predmete. Metafizičko pitanje koje se

30 Distinkciju konstitutivna/konsekutivna svojstva Majnong preuzima od Malija (Mally), kao i određenje svojstava koja nisu ni jedno ni drugo (nazvana ekstrakonstitutivna – außerkonstitu-torische). Trougao po definiciji ima tri stranice i može dalje da bude određen kao jednakostran-ični, nastavljajući da ima tri stranice. Imati tri stranice je, dakle, konstitutivno svojstvo trougla. Osobenost ekstrakonstitutivnog je povezana sa većom ili manjom potpunošću predmeta: na- primer, ako je “crvena stvar” manje potpuna od “crvene kugle od slonovače”, određeniji predmet ne preuzima svoju nepotpunost od nepotpunog predmeta na isti način kao i konstitu-tivna svojstva, pa je stoga i nepotpunost ekstrakonstitutivno svojstvo.

31 Karola Barbero (www.labont.it/barbero) doktorirala je 2005. godine na odseku za Filozofiju jezika Univerziteta Istočni Pijemont (tema: On the Existence of Fictional Entities as Higher Order Objects). Od 2001. godine sarađuje u nastavi i predavanjima teoretske filozofije na katedri Mauricija Ferarisa, kao i u Laboratoriji za teorijsku i primenjenu ontologiju (LabOnt). Sarađivala je sa univerzitetima u Oklendu, Modeni i Polencu. Autorka je mnogih članaka i stručnih tekstova i jedan je od urednika prestižne Rivista di Estetica. Do sada je objavila dve knjige: Madame Bovary: Something Like a Melody (2005), a pre nekoliko meseci iz štampe je izašla Chi ha paura di Mr. Hyde? Oggetti fittizi, emozioni reali (Ko se plaši Mr. Hajda? Fiktivni predmeti, stvarne emocije).

Page 17: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

34 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 35

36 Ivo Kara-Pešić

nameće je: koji tip predmeta je fiktivni entitet? Problem postojanja fiktivnih enti- teta neizbežno upućuje i na semantički problem iskaza u kojima se isti pojavljuju:

Madam Bovari je išla u razred sa Anom Karenjinom.32

Na osnovu navedenog primera jasno je da se možemo pitati i jesu li iskazi ovog tipa istiniti ili nisu. Kako bismo odgovorili na centralno pitanje, Barbero predlaže razmatranje samog pojma predmeta. Ovde će nam biti od koristi čuvena debata između Majnonga i Rasela. Prema Raselu, zagovorniku robust sense of reality, predmet i postojeće su sinonimi. Ovakva pozicija ima problema da objasni na koji način postoje (jesu) fiktivni predmeti. Rasel rešava ovaj problem time što negira da se u slučaju iskaza koji u sebi sadrže fiktivne entitete radi o iskazima koji imaju strukturu subjekt-predikat. U rečenici “Madam Bovari je žena” Rasel smatra da Madam Bovari nije lično ime već kamuflirani određeni opis. Eto problematičnog momenta: tvrdnje kojom se postavlja postojanje predmeta x (iskazi koji sadrže “Madam Bovari”) rezultiraju kao očigledno lažne, jer ne postoji predmet X koji poseduje svojstva Madam Bovari. Raselova postavka eliminiše sve iskaze koji denotiraju nepostojeće individue, ali sa druge strane implicira da je svaki iskaz u kojem se pojavljuje izraz “Madam Bovari” lažan, što je svakako preteran rezultat, jer nam oduzima mogućnost da formiramo bilo kakav iskaz o junakinji Floberove knjige Madam Bovari, naprimer, da je imala dva ljubavnika, pa čak ni iskaz “Ma- dam Bovari je fiktivni predmet”.33 Očito da je u ovakvim slučajevima (iskazi koji za predmet imaju Deda Marza, Pepeljugu, Miki Mausa) Majnongova pozicija jasnog razlikovanja predmeta od postojećeg, na osnovu pojma “čistog predmeta” – koji može da ima određena svojstva bez obzira na činjenicu da li postoji, opstoji ili uopše ne postoji, a samim ti i razlikovanja predikativnog je od je bitka - mnogo prihvatljivija. Za Majnonga “Madam Bovari je žena” je rečenica predikatsko-subjekatske forme, baš kao i rečenica “Sart je Francuz” i nema potrebe za parafra-zom da bi bila shvaćena.

Debata o fiktivnim predmetima vodi se upravo na tragu polemike Rasel-Majnong. Eliminativisti, inspirisani Raselom, ne priznaju postojanje fiktivnih predmeta, a za problem rečenica u kojima se oni pojavljuju nude dva tipa rešenja:

32 Barbero 2008: 622. 33 Barbero 2008: 624.

Page 18: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

Ontolog široke ruke 35

36 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 37

1. smeštanje ovih iskaza u intenzionalne kontekste,34 prevođenje iskaza “Ma- dam Bovari je nesrećna žena” u “U romanu Madam Bovari, Madam Bovari je nesrećna žena”;

2. upućivanje na delatnost fikcije unutar koje se smešta književni rad; prema ovom tumačenju, koje su razradili različiti autori (Ryle/Rajl, Evans, Walton/Volton), govorimo o Madam Bovari unutar neke vrste igre, jednog “kobaja- gi” (make-belive) konteksta, i pripisujemo joj određena svojstva za koja znamo da ih ustvari ne poseduje.

Eliminativisti smatraju imena fiktivnih predmeta praznim, bez referencije. Za posledicu imamo tezu prema kojoj fiktivni iskazi poput “Herkul Poaro je detektiv iz Orijent Ekspresa”35 za razliku od činjeničkih “Barak Obama je predsednik SAD-a” nemaju istinitosnu vrednost. Ali jasno je da postoji razlika u istinitosnoj vrednosti između Šerlok Holms je detektiv iz Orijent Ekspresa i Herkul Poaro je detektiv iz Orijent Ekspresa.36 U ovakvim slučajevima eliminativisti se pozivaju na kontekst fikcije unutar kojeg ovakvi iskazi imaju neku istinitosnu vrednost. Ali čak i u slučaju prihvatanja “kobajagi” stava ostaje pitanje koliko to može da determiniše odbacivanje ovih predmeta na ontološkom nivou, budući da je objašnjenje uz pomoć “kobajagi” konteksta psihološkog tipa, osim ako se ne prihvata mnogo jača teza prema kojoj predmeti po samoj definiciji zavise od načina na koji su s-hvaćeni. Ovaj argument ne izgleda valjan za odvraćanje od nekakve ontološke obaveze (ontological commitment) prema fiktivnim entitetima. I sami eliminativisti mogu da iskoriste ovaj argument u prilog svoje teze: tvrditi da su fiktivni entiteti pred- meti, da jesu, iako ne postoje, znači potceniti kobajagi element koji je tipičan za sva dela fikcije; ako se pravimo da upućujemo na entitet određenih svojstava, to ne implicira ontološku obavezu prema tim entitetima, jer bi takva obaveza bila rezultat konfuzije.

Realistička struja koja se poziva na radove Aleksijusa Majnonga i Romana Ingardena (1893-1970)37 priznaje postojanje fiktivnih predmeta i smatra da bi nji- hovo neuvrštavanje u naš ontološki katalog bilo velika greška. Ostaje, sa druge stra- ne, otvoreno metafizičko pitanje: koji tip predmeta su fiktivni entiteti? Neki autori

34 U ovim kontekstima ne fukcioniše zamenjljivost salva veritate koji imaju istu referenciju, preciznije, onih iskaza koju imaju istu istinitosnu vrednost: naprimer, iskazi “Silvio Berluskoni je visok” i “Postoje okrugli kvadrati” su oba lažni, dok su iskazi “Moguće je da je Silvio Berluskoni visok” i “Moguće je da postoje okrugli kvadrati” prvi istinit, a drugi lažan. Isto važi i za iskaze “Madam Bovari je nesrećna žena” i “Madam Bovari je išla u razred sa Anom Karenjinom” – oba su lažna, ali njihova istinitosna vrednost se menja ako im dodamo “U romanu Madam Bovari…”. (Barbero 2008: 625).

35 Barbero 2008: 626.36 Idem.37 Poljski filozof, učenik Tvardovskog i Huserla.

Page 19: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

36 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 37

38 Ivo Kara-Pešić

neomajnongovske provenijencije (Kastanjeda/Castañeda, Rapaport, Zalta) smatraju da je Madam Bovari žena, ali ne na isti način kao stvarno postojeća žena (Kristi Tarlington): prva kodifikuje samo to svojstvo, dok ga druga i egzemplifikuje, tojest poseduje to svojstvo u svetu, a ne po jednostavnoj definiciji. Ovakva metafizika predviđa, dakle, dvostruku predikaciju: kodifikacija/egzemplifikacija, odnosno “bi- ti” na dva različita načina. Prema drugoj struji neomajnongovaca (Čisholm/Chi- sholm, Rutli/Routley, Parsons) postoji samo jedan način posedovanja svojstava koja se, pak, dele na dva tipa: unutrašnja (nuklearna), koja čine esenciju, prirodu predmeta i spoljašnja (ekstranuklearna), koja se odnose na način na koji predmet jeste (u prostoru i vremenu, samo u vremenu, itd). Obe realističke pozicije nemaju problema sa istinitosnom vrednošću iskaza u kojima se pojavljuju fiktivni entiteti. Treća struja (Van Invagen/Van Inwagen, Tomason/Thomasson), direktno inspi- risana Ingardenovim idejama, nosi ime “artefaktualizam”, i posmatra Madam Bo- vari kao predmet, ali ne sličan Kristi Tarlington, nego sa jedne strane predmetima poput stolica i stolova (artefakti), a sa druge apstraktnim predmetima poput brojeva i ideja. Ova struja klasifikuje fiktivne entitete zajedno sa zakonima i igrama kao “apstraktne artefakte”, koji po činu stvaranja postaju javni predmeti, korišćene na kompetentan način od strane njihovih uživalaca. S obzirom na ova svojstva, koja malo obavezuju sa ontološkog gledišta, postaje besmisleno negirati, kako to rade eliminativisti, ontološki status fiktivnim entitetima.

Ontološko-semantički lavirint

Beskrajni su, odista, ontološko-semantički lavirinti. Jedno se, pak, pitanje spontano nameće: postoji li danas teorija predmeta, odnosno, postoji li specifično područje istraživanja koje bi joj pripadalo. U momentu kada ju formuliše, Majnong je određuje kao apriorističku i totalizirajuću nauku koja pretenduje da bude uni- verzalnija od metafizike38 sa prostorom istraživanja koji stoji uz pojedinačne nauke, i stavlja akcent na proučavanje do tada zanemarinih klasa predmeta. Međutim, ako

38 Već smo napomenuli da Majnong polemiše sa određenom koncepcijom metafizike kao naukom o totalitetu stvarnog (fizičkog i psihičkog) i na taj način obezbeđuje prostor za teoriju predmeta kao nauku o ne-stvarnom. Jasno je da je ovakva koncepcija metafizike redukcionistička, štaviše, metafizici je često prigovarano da “gradi kule u vazduhu”. Stoga se polemika Rasel-Majnong, po nekim svojim aspektima, razvija na tragu rasprave između Kanta i Lajbnic-Volfovske tradicije. Majnong je bio svestan ovakvih prigovora i na njih je odgovarao upućiva- njem na metafiziku koju je označavao kao “naučnu”. Rasel to otvoreno i kaže: “empirija (…) ne može da nas poduči o svemušto postoji; stoga, ako metafizika postoji, ona mora biti aprio- rističke prirode” (Russell a Meinong, Ivy Lodge Tilford Farnham, 15. XII. 1904 u Kindinger, 1965), dok je Majnong koncipira kao aposteriornu. Sličnu operaciju izvodi i Huserl (Edmund Husserl), kako bi stvorio prostor za fenomenologiju kao eidetičnu diciplinu, diciplinu koja se bavi esencijama, pa je stoga apriorna.

Page 20: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

Ontolog široke ruke 37

38 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 39

se već matematika, istorija, sama filozofija i neke druge nauke bave ne-postojećim predmetima,39 postavlja se pitanje u kojem smislu Majnong govori o predrasudi u korist stvarnog (Vorurteil zugunsten des Wirklichen). Istorijskom analizom izlazi na videlo da je pristup teorije predmeta već prakticiran, doduše na implicitan način: matematika je specijalna teorija predmeta, potom teorija saznanja, jezičke teorije (gramatika u prvom redu). Majnong ističe da teorija predmeta nije nauka o ne-stvarnom, ne isključuje stvarne predmete, niti je doktrina isključivo opstojećeg, jer ne isključuje nemoguće predmete. Ali nije ni, kako je često bila predstavljana, teorija o nemogućim predmetima, jer o ovima možemo zaista malo toga da znamo ili kažemo.

Ispostavlja se da, kako to često biva, obezbeđivanje prostora za teoriju poput Majnongove zavisi od definisanja njoj sličnih i konkurentnih disciplina, pre svih metafizike. Ako prihvatimo da se metafizika bavi svim datim ukoliko je ono stvarno (nesumnjivo reduktivna koncepcija), onda teorija predmeta izučava sve ono što je o predmetu saznatljivo apriori. Metafizičke su one pozicije, smatra Majnong, koje prihvataju temeljni stav da je ontologija nauka o onome što postoji, što je stvarno, pa je prema tome sve ono što naizgled ne postoji neka vrsta privida koji je posledica jezika, i razrešava se svođenjem na postojeće.

Ovim zapaženjem se vraćamo na jedan od centralnih problema svake ontologi-je, a to je uloga jezika. Jasno da jezički (semantičko-semiotički) moment ostaje ključni u rešavanju ontoloških problema od samog rođenja zapadne metafizike. Biće i bitak se problematizuju tek kad o njima počnemo da govorimo i kada se za- pitamo koje je značenje tih reči: tada zapadamo u onu čudesnu nepriliku nemoguć-nosti određenja bića koje je pretpostavka svakog mišljenja i govora. I sama Aris-totelova ontologija ima jezičke korene, a biće se pojavljuje kao učinak jezika,40 jer se “i ‘biće’ kaže mnogovrsno”.41 Ali ova nelagodnost, ova neprilika ne treba nikako da spreči naše dalje razmišljanje i govorenje o ovim problemima.

Ivo Kara-PešićCentar za Etiku, Pravo i Primenjenu Filozofiju, Beograd

Literatura

Aristotel (1988), Metafizika, Zagreb, Globus - Sveučilišna naklada Liber.

39 Postoji, na primer, čitava tradicija bavljenja nepostojećim predmetima u srednjovekovnoj filozofiji. Upr. Tabarroni 2005: 27-39.

40 Upr. Eko 2002.41 Aristotel 1988: 76.

Page 21: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

38 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 39

40 Ivo Kara-Pešić

Aristotel (1954), Kategorije, Zagreb, Kultura.Barbero, Carola (2008), “Oggetti fittizi”, u M. Ferraris (prir.), Storia dell’ontologia, Milano,

Bompiani, str. 622-635.Bodler, Šarl (1991), “Svak svoju Himeru”, Poezija-Proza-Veštački rajevi, IP Svetovi, Novi

Sad.Castañeda, Héctor-Neri (1974), “Thinking and the Structure of the World”, Philosophia, 4:

3-40.Chisholm, Roderick (1972), “Beyond Being and Nonbeing”, u Haller R. (prir), Jenseits von

Sein und Nichtsein. Beiträge Zur Meinong-Forscung, Graz, Akademische Druck- und Verlansanstalt.

Eko, Umberto (2000), Kant i kljunar, Beograd, Paideia.Evans, Gareth (1982), “The Varieties of Reference”, Oxford, Oxford University Press. Ferraris, Maurizio (2004), Goodby Kant! Cosa resta oggi della Critica della ragion pura,

Milano, Bompiani. Ferraris, Maurizio (2005), Dove sei? Ontologia del telefonino, Milano, Bompiani.Heraklit (1979), Fragmenti, Grafos, Beograd.Lakoff, George i Johnson, Mark (1999), Philosophy in the Flash: The Embodied Mind and

its Challenge to Western Thought, New York, Basic Books.Locke, John (1951), Saggio sull’intelligenza umana (Ogled o ljudskom razumu), Bari,

Laterza.Meinong, Alexius (1968-1978), Alexius Meinong Gesamtausgabe, Haller, R, Kindinger, R,

Chisholm Roderick M. (prir), Graz, Akademische Druck-und Verlagsanstalt.Rapaport, William (1978), “Meinongian Theories and a Russelian Paradox”, Nous, 12:

153-180.Routley, Richard (1980), Exploring Meinong’s Jungle and Beyond, Canberra, Australian

Nationa Univrsity. Russell, Bertrand (1903) The Principles of Mathematics, Cambridge, Cambridge University

Press.Russell, Bertrand (1914), Our Knowledge of the External World as a Field for Scientific

Method, Chicago, The Open Court Publishing Company.Russell, Bertrand (1919), Introduction to Mathematical Philosophy, London, Allen and

Unwin.Russell, Bertrand (1973), “On Denoting”, Mind, 14: 479-494.Ryle, Gilbert (1972), “Intentionality – Theory and the Nature of Thinking”, u Haller R.

(prir), Jenseits von Sein und Nichtsein. Beiträge Zur Meinong-Forscung, Graz, Akademische Druck und Verlansanstalt.

Shakespeare, William (1959), The Complete Works of William Shakespeare, London, Ox- ford University Press.

Simons, Peter (1988), “On What There Isn’t: the Meinong-Russell Dispute”, Philosophy and Logic in Central Europe from Bolzano to Tarski, Dodrecht – Boston – London, Kluwer, 159-181.

Page 22: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

Ontolog široke ruke 39

40 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 41

Smith, J.F. (1985), “The Russell-Meinong Debate”, Philosophy and Phenomenological Research, 45: 303-350.

Tabarroni, Andrea, (2005), “Gli oggetti inesistenti nella tradizione medievale”, u C. Barbero i V. Raspa (prir.), Rivista di Estetica, 45: 27-39.

Thomasson, Amie L. (1999), Fiction and Metaphysics, Cambridge, Cambridge University Press.

Twardowski, Kazimierz (1988), “Sulla dottrina del contenuto e dell'oggetto delle rappresen-tazioni: una ricerca psicologica” (naslova originala: “Zur Lehre vom Inhalt und Gegenstand der Vorstellungen”), Contenuto e oggetto, Torino, Bollati Boringhieri.

Van Inwagen, Peter (1977), “Creatures of Fiction”, American Philosophical Quarterly, 14: 299-308.

Varzi, Achille C. (2005), Ontologia, Bari, Editori Laterza.Zalta, Edward N. (1983), Abstract Objects, Dordrecht, Reidel.

Ivo Kara-Pešić

Open-handen Ontologists(Summary)

The Alexius Meinong's Theory of Objects is undoubtedly one of the most interesting, but also one of the most contested ontological theories. The main intent of the Austrian philosopher was to introduce an entirely new philosophical discipline which in comparison to traditional sciences is not conditioned by what he called the prejudice in favor of the reality (actual, existing being). Since we are naturally oriented towards the real, to investigate something, to attribute certain qualities to it, we must suppose that that some-thing exists. The non-real is – according to this conception – a mere nothing, non-existing. Hence the need for a more encompassing theory of objects as such and objects in their totality, not as an overall science of specific sciences, but as an a priori science in its utmost generality and exstension. According to Meinong's own words, the Theory of Objects includes, by its apriority, objects of mathematics, but at the same time is more general than metaphysics, since the latter considers only the totality of the existing or real: its catalogue comprises the totality of objects of a much less exstension than the one giving a totality of the objects of knowledge. The first part of the paper presents a short introduction to the character and work of the Austrian thinker with a review of the Theory of Objects and the

Page 23: Ivo Kara-Pešić - · PDF fileuslovljena onim što je nazvao predrasuda u korist stvarnog (postojećeg, bitka): ... jer poslednja uzima u obzir samo totalitet postojećeg ili stvarnog:

40 Ivo Kara-Pešić

Ontolog široke ruke 41

famous debate with Bertrand Russell. In the second part, the neomeinongian discussion between the main two currents – eliminativism and realism, is presented.

KEY WORDS: object, objective, existence, subsistence, Sosein, Aussersein, Quasisein, given-ness, fictive objects, non-existing objects.