IzvorničlanakUDK17.034.1Rousseau,J.­J.Primljeno29.9.2009.

Ivana ZagoracSveučilišteuZagrebu,Filozofskifakultet,I.Lučića3,HR–10000Zagreb 

izagorac@ffzg.hr

Rehabilitacija senzibiliteta

Filozofijska konstrukcija senzibilnog čovjeka

SažetakOsnovna nakana teksta je ukazati na neke bitne momente u filozofijskom tematiziranju sen­zibiliteta. Unutar tog pokušaja se izdvaja razdoblje prosvjetiteljstva koje se pak oslanja na specifično čitanje kartezijanske misli kroz empirizam engleske provenijencije. Jean­Jacques Rousseau je prepoznat kao ključna figura ‘doba senzibiliteta’ te će njegova konstrukcija senzibilnogčovjeka biti posebno detaljno razmotrena. Zaključno se naslijeđe povijesnih, a posebno istaknuto Rousseauovih, čitanja senzibilne sfere čovjekove prirode kontekstu­alizira unutar aktualnih rasprava te se pronalaze moguća uporišta za tezu o suvremenoj rehabilitaciji senzibiliteta.1

Ključneriječisenzibilitet,suosjećanje,priroda,vrlina,odgoj,Jean­JacquesRousseau

Aktualnadruštvenaiintelektualnaklimaukazujenasuvremenurehabilitacijusenzibiliteta.Senzibilitet,povijesnofilozofijskipriznatkaosastavnidioljud­ske prirode, oduvijek je bio predmetom filozofijske znatiželje.Danas, kadnovovjekovnouzdanjeurazumsvetežebranisvojuisključivupoziciju,svje­dočimospecifičnojrehabilitacijisenzibiliteta.Prvarazinanakojojmožemopromatratitajfenomenjestonapraktična–pojačanasvijestomeđupovezano­stiprirodeičovjeka,holističkipristupirazmatranjučovjeka,kaoikonstruk­cijanovihodgojnihidealakojiapostrofirajurazvojcjeloviteosobe,uzmnogedrugepokazatelje,upućujunaponovnobuđenjesenzibilnogaspektačovjeko­veprirode.Drugarazina,onateorijska,upućujenakontinuitetpromišljanjasenzibiliteta,odnosnonanjegovuutemeljenostutradicijimišljenja.Ovajradstogapočivanapremisidasedanassenzibilitetupravorehabilitira,odnosnonanovo etablirakaoravnopravnadimenzijaljudskenaravi,očemunampaksvjedočiposvenovitipetičkihdvojbiskojimasedanassusrećemo.Iztogarazlogaovdjećemoseposebnousmjeritinaputod‘dobasenzibiliteta’,gdjeseJean­JacquesRousseauizdvajakaoključanautor,prema‘novomdobu’zakojegsmatramodasvojeuporištegradinaponeštonovoj,noipaktradicijombremenitojkoncepcijisenzibiliteta.

1

Tekstjenastaouokviruznanstvenogprojekta»Zasnivanje integrativne bioetike« (nositeljprof.dr.AnteČović,FilozofskifakultetSve­

učilišta u Zagrebu). Projekt se ostvaruje uzpotporuMinistarstvaznanosti,obrazovanjaišportaRH.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta124

Osvrt na povijesni razvoj pojma ‘senzibilitet’

Pojamsenzibiliteta2svojeishodišteufilozofijimožepratitiunatragdosko­lastičkogsensibilitaskojije,oslanjajućisenaAristotela,označavaopodručjeizmeđuanima vegetativa i anima intellectiva.KodTomeAkvinskogasenzi­bilnidioduše(anima sensitiva)reagiranavanjskeiunutarnjepodražaje,alipredstavljaicjelinuljudskeosjećajnosti.TomaAkvinskijasnorazgraničavasensibilitas  i  sensualitas: dok sensibilitas veže uz spoznaju, sensualitas seodnosisamonaželjevezaneuztijelo.Teološkaliteraturapojmusensibilitas dodajemoralnoznačenje.U14.stoljećupojamsepočinjeupotrebljavatiiumedicinioznačavajućireakcijuživacaimišićanapodražaje.OdSrednjeg vi­jekatakokoegzistirajufizičkoiintelektualno­moralnoznačenjesensibilitas. Takvorazlikovanjeostalojeikodkasnijihpojmovnihodređenja.U17.sto­ljećuuFrancuskoj‘senzibilitet’seuprvomereduvežeuzpripadnikevisokogdruštvaioznačavanjihovunaklonostslabijimaimanjesretnima,obuhvaćaju­ćiistovremenoiosjećajsućuti,kaoizahvalnosti.Njegovansensibilitépostajeneophodanmoralno djelujućim subjektima, a iz njega izviru compassion  i amour.Početkom18. stoljećasenzibilitet je razumijevankaoprirodnodansvimljudimategaseproglašavavažnimimpulsomzastvaranjedruštvenihveza.Dobivajošnaglašenijedjelatnoznačenje–kaoaktivandolazidoizraža­jakrozdobročinstvoihumanost,dokusvojojnegativnojformi–insensibilité –izazivamoralnuosudu.Senzibilitetjeshvaćenkaopred­racionalna,nonesamopasivno­psihičkasposobnostzareakciju:onjedokazhipotetskejedna­kostiiodprirodedanedobrotesvihljudi.Idaljeseističerazlikovanjeizmeđupukopasivnesposobnostizaafekteiaktivnousmjerenogsenzibiliteta,kojisemanifestirakaopripravnostzapomoć.Francuskamisaoskraja17.stoljećaveć,dakle,baratasdvostrukimznače­njempojma‘senzibilitet’:uzosjetljivostnapodražaje,pridodajemuiodređe­nomoralnoznačenje.Sredinom18.stoljećaćetapodvojenostzainteresiratimnogeautore.DenisDiderotmeđuprvimapostojećemodređenjudajenovoznačenje.Uporištenakojemgradiunutarnjepovezivanjedvajuznačenjater­mina‘senzibilitet’DiderotpronalaziuLockeovojepistemologiji.Lockeovemisli svoju rafiniraniju formudobivaju kodShaftesburyja: utjecaj njegovasekularnoghumanizmaproizlazi izdobrobalansiranogtumačenjameđuod­nosačovjekaiprirodepozicioniranognarazmeđikrutihkršćanskihdoktrinai Lockeovamaterijalizma. Shaftesbury se divi prirodi u kojoj vidi odslikebožanskog:sveštopostojidiojeharmoničnogredakozmosakojipakukazujenanužnostpostojanjasavršenoorganiziranogimoralnobesprijekornoguma.NaLockeovutragupromatraizvanjskisvijetkrozaktivnostiuma,povezujućipojaveuprirodisljudskimosjetimaifinalnomkonstrukcijomsvijeta.PoputLockea,iShaftesburyseborispronalaženjemodgovarajućegnačinazaopi­sivanjeraznovrsnostiumskihodgovoranapodražajedobiveneputemosjetila,tetražiobjašnjenjezaprocesoblikovanjaidentitetakrozkratkotrajnetrenutkesvjesnosti.3Shaftesburyzaključujedajekonačnasvrhareligije,aliivrline,ljepoteifilozofiranja,potpunaidentifikacijasuniverzalnimkojegsmodio.IakoseumnogomeoslanjanaLockea,kritiziranjegovmaterijalizamsmatra­jućigaopasnimine­prirodnim.ŠkolamoralnefilozofijejenaShaftesburyje­vomtraguiznjedrilaFrancisaHutchesona,DavidaHumeaiAdamaSmitha,nonjihovjearistokratskiprethodnikupogledurazmatranjasenzibilitetaostaonezasjenjen.Dokraja18.stoljećapostavkemoralnefilozofijesubilenaširokorazmatrane,a kao dominatno ime popularnih promišljanja senzibiliteta pozicionirao seJean­JacquesRousseau.ShaftesburyjevutjecajprisutanjeutemeljimaRous­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta125

seauovemisli:prirodaječovjekupodarilaprimarnumoralnudobrotuiimpulsza suosjećanje.Rousseauargumentirauprilog intelektualne i emocionalneslobodekoja jenužanuvjetzarazvojmoralnosti,odnosnoočuvanje iskon­skenaravičovjeka.Takokonstruiranintelektualniprojektnužnoobuhvaćaipolitičkudimenzijukoja,uRousseauovomslučaju,kasnijepostajeosnovnimrazlogomkritikeanti­sentimentalistairezultiraoptužbamananjegovračunzasvazlaanarhijeirevolucije.Rousseauusredištesvogainteresastavljasubjektivnost,kojusuLockeiShaf­tesburyuveliusuvremenafilozofskarazmatranja,tesenzibilitetkaoposebnuirafiniranuosjetljivost,aliiosnovumoralnosti.Uvriježenemoralnenorme,izvanjski instalirane i potomdevijantno razgranate, zaRousseauanepred­stavljajuništavišeodprepariranihsubstitutazamoralneorijentire.UJuliji ili novoj Heloizi,4Rousseauovojglavnojjunakinjiječakoproštenatrudnoćaizvanbrakakojasepretvarauusputnumetaforunjenogsuperiornogsenzibi­liteta.Rousseaujeplanirao,kakonavodiuIspovijestima,napisatitraktatna­slovljenLa morale sensitive, ou, le matérialisme du sage5 u kojem bi razradio vezeizmeđufizičkogokoliša,osjećajaimoralnosti.Iakotuidejunijerealizi­raoifokusiraounutarzasebnogarada,Julijaumnogomepredstavljaliterarnieksperimentunutarnjegoveteorijesenzibiliteta:potragazasvijetomukojemhomme sensiblenećebitiprimoranpokoravatiseumjetnopostavljenimnor­mamaponašanja jerće sveunjegovojokolinibitiuharmoniji snjegovimvlastitimtjelesnimimoralnimdanostima.

2

Ovaj odlomak temelji se na: FrankBaasner,natuknica»Sensibilité«(lat.sensibilitas;njem.Sensibilität,Empfindlichkeit;engl.sensibility;tal. sensibilità), u: Joachim Ritter, KarlfriedGründer,Historisches Wörterbuch der Philo­sophie,Band9,Schwabe&CoVerlag,Basel,str.609–614.Ovdjenavedenevišejezičneva­rijantetermina‘senzibilitet’javljajuseiuosta­limreferencamakorištenimauovometekstuiuzimajusekaoodgovarajućiprijevodi.

3

JanetToddbireklakako»psihološkiprocesipostajudramomuma«.Usp.:JanetM.Todd,Sensibility: An Introduction,Routledge,1986.

4

Jean­Jacques Rousseau, Julija ili nova He­loizaI–II,Naprijed,Zagreb1962.(udaljnjemtekstu Julija). Ovaj hrvatski prijevod vjero­jatnosetemeljinamnogobrojnimprerađenimnaknadnim izdanjima Julijebudućidaispuštapodnaslov:Pisma dvoje ljubavnika koji žive u gradiću u podnožju Alpa.Uvrijeme izda­vanja  Julije (1761., Pariz), Rousseau je većbio poznat zbog svojihRasprava,  ali  i  mu­zičkihdjela.IstražujućiraneprijevodeJulije, PhilipStewartopisujeatmosferuiščekivanjakojajeprethodilaobjavljivanju,kaoitrenut­niuspjehkojijeknjigapostigla,prometnuvšise u svojevrsni bestseller 18. stoljeća. Prviprijevodi knjige ostavili su traga i u današ­njim izdanjima. Stewart se posebno osvrćenaengleskiprijevodWilliamaKenricka,kojijeslijediovrlobrzonakonobjavenafrancu­skom,gdjejeimeglavnejunakinjenaprasno promijenjenouEloiza.Vjerojatnojeprevodi­

telj,impresionirančitanošćuknjige,zaključioda  je  Julija prejednostavan naslov za takoiščekivanodjelo i intervenirao pretvaranjemosobnogimenaumetaforu.Ovaopaskanijebeznačajna:iakojeJulijaosobnoime,onoza­pravoneznačiništa,nedajenikakvuposebnutežinu, što je vjerojatno i bila Rousseauovanakana: jednostavnost Julije odzvanja krozjednostavnostvrlinanjegovanihuoskudnom,aliispunjenomživotunaAlpama.Podnaslov,sdrugestrane,odajejasnufascinacijutragič­nomljubavljuAbélardainjegoveučenice,akasnijeisuprugeHeloize(Eloize),čijasupi­sma,objavljenasredinom17.stoljeća,privuk­laznatnupažnju(iakoidanaspostojedvojbeonjihovojautentičnosti)teukonačnicirezul­tiralazajedničkimpokapanjemnjihovihosta­taka1817.godine.PodnaslovkojiRousseaubirazasvojedjelosugeriranjegovujasnuin­spiraciju pričom o ljubavi stvarnih osoba iz12.stoljeća(iakoihspominjesamojednom):snagučisteljubavimoženadjačatijedinože­lja za posvećivanjem višim idealima. Usp.:Philip Stewart, »Introduction«, u: Jean­Jac­ques Rousseau, Julie, or the New Heloise: Letters of Two Lovers Who Live in a Small Town at the Foot of the Alps,Works.Vol.6,Dartmouth,1997.,str.ix–xxi.

5

Jean­JacquesRousseau, Ispovijesti  I–II,  Na­kladnizavodMaticehrvatske,Zagreb1982.Navedenoiz:IspovijestiII,str.124.Uprije­voduRadovanaIvšićasenaslovovogRous­seauovazamišljenogdjelanavodikaoSenzi­tivni moral ili Materijalizam mudraca.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta126

‘Doba senzibiliteta’

Povećaniintereszapitanjasenzibilitetamožesepratitiikrozformalnedefi­nicijepojma.UprvomizdanjuRječnika Francuske akademijeiz1694.godi­nenavodisešturoobjašnjenjekoje‘senzibilitet’definirakaoosjetljivostnaosjetilnepodražaje,uznapomenudasemožeodnositi inaslavu, tekratkododaje–»osjetljivostsrca«.Usvomečetvrtomizdanju(1762.)donosidonek­leproširenoodređenjesnadopunomdase‘senzibilitet’odnosiinamoralnapitanja,tepitanjaugledaireakcijena(inajmanju)kritiku.NeštokasnijiFera­udovrječnik(1787.–1788.)značajnomjestodajeupravo»osjetljivostisrca«,»suosjećanjuinježnostisrca«te»ovisnostioljubavi«odčegasuprveodred­nicekarakteriziranepohvalno,dokovapotonjamožebiti»opasna i smrto­nosna,pogotovozažene«.6OtprilikeuvrijemeizdavanjaRousseauoveJulije (1761.),izlaziEnciklopedija(1762.)kojuuređujuDiderotid’Alembert.Ak­tualnafilozofskarazmatranjasenzibilitetatamosuzabilježenaukumulativ­nom obliku.7Senzibilitetjedefinirankaoosjetljivainježnadispozicijadušekojajepokreće,ondušidajenekuvrstmudrostioispravnomekojaidedaljeodpronicljivosti razuma.Izobiljepoticajamožesenzibilnedušenagnatidačinepogrešketamogdjeihljudivođenirazumomnebinikadapočinili,nozatodobivajumnogovišekrozmnoštvodobrotekojupotiču.Senzibilnedušeiopćenitodobivajuvišeodživota–dobroilošemultiplicirajusenanjihovudobrobit.Refleksijemogustvoritičasnogčovjeka,nosenzibilitetstvaračo­vjekavrline.Senzibilitet je roditelj humaniteta i velikodušnosti, zaključujeEnciklopedija,onkontinuiranopovećavasvojuvrijednostipomažeduhu.Pomakod povjerenja u razumdonaglašavanja uloge osjećaja imat će po­sljedice u svim područjima. Jedna suvremena enciklopedija,Encyclopedia of the Romantic Era,8navodidase,podpresudnimutjecajemRousseaua injegovih intelektualnih prethodnika, formira ‘pred­romantizam’, razdobljekojebi,kakosenavodi,prikladnijemoglonositinaziv‘dobasenzibiliteta’.‘Pred­romantizam’i‘dobasenzibiliteta’se,premaEnciklopediji,mogushva­titikaoistoznačnaobilježjazarazdobljesupremacijeindividualneafektivnei intelektualne, emocionalno obojene ekspresivnosti, ponajviše reflektiranekroz glazbu i književnost druge polovice 18. stoljeća, a koje je prethodiloromantizmu. Filozofska polazišta naznačena su tada dvjema različitim, nopovezanimznačenjima termina ‘senzibilitet’: jednoseodnosilona tjelesnusenzibilnostnapodražaje,adrugonaafektivnu,estetskuimoralnuosjetlji­vost.Poveznicaizmeđutadvarazumijevanjanalaziseuidejidasespoznaja,osjećajiiidentitetpojedincagradenadoživljajimakojisuposredovaniosje­tilima,konceptupodjednakoprihvaćenomodfilozofakaoiodmedicinaraudobaprosvjetiteljstva.

Uporišta za konstrukciju senzibilnog čovjeka

Tjelesni i duhovni aspekt senzibiliteta

Iakočestonostalgičarskogprizvuka,dominantniimpulssenzibiliteta18.sto­ljećajeusmjerenprogresivno.Promovirasediscipliniraniobrazovanpoje­dinacnasuprotučmalogiiskvarenogmentalitetamase,tesveprisutnogopor­tunizmaifatalizma.Priroda,prirodnost,jednostavnost,pačakiprimitivnost,rješenjasuzadekadenciju,pomodnostikorupcijukojisusepoputvirusapro­širilimeđupripadnicimavišihdruštvenihslojeva.Rousseauživiuintelektu­alnojklimikojaukazujenalošutjecajživotaugradunaopćestanječovjeka.Liječnicinjegovavremenaupozoravajunapogubnostživotaugradukojaje 

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta127

timvećaštojepojedinacsenzibilniji.Lošzrak,mnoštvopodražajasgradskihulica,navikeobilnihvečera,manjakkretanja ičestiodlasciukazalištepo­vezanisnepravilnimritmomspavanja,tebrojnepolitičkeidruštveneintrigekaokontinuiranistresori,imenovanisuuzrocimapovećaneučestalosti»živ­čanihproblema«pripadnikagradskogsrednjegivisokogstaleža.Medicinskiimaginarijprosvjetiteljstvadodatnomarkirapovezanosttjelesnogiduhovnogaspektasenzibiliteta:kultiviranaisenzibilnaosobaje»upakirana«ujednakotakvotijelo–krhkoiosjetljivo,kojetražikontinuiranuskrb.Iztogaslijediiupozorenje:nakonodređenetočke,povećansenzibilitetvišenerezultiradalj­njimkultiviranjemumaitijela,negodovodidoozbiljnogstanja»oboljenjaodprevišeosjećaja«.9Melankolijaihipohondrija,kaonajčešćezapaženastanja,nisunapadalasamoum,negoitijelo.Potencijalsenzibilitetadainicirastanjakojasuobilježenakaopatološka,produciraojeznatanbrojradovaposvećenihpromoviranjuispravnognačinaživota.Model»zdravogsenzibiliteta«10 jed­nakopravnimsmatratjelesnuimoralnuhigijenu.Medicinsko­filozofskidis­kursprosvjetiteljstvademonstrirastavdasuživabićamnogovišeodpukogzbrojasvojihdijelova:bolestiugrožavajučitavogčovjekaitraženovepristu­peu liječenju.Naglašavajućipsihološkastanja, fizičkookružje idruštvenefaktore,liječniciusvajajunovikonceptsenzibiliteta.Jednostavan život seljaka hvaljen je kao alternativa šupljoj glamuroznostikozmopolitskekulturevelikihgradova.Sdrugestrane,upravosupripadni­civišihslojeva,mahomgradskapopulacija,upraviluizloženijipodražajimakojidjelujupoticajnona izgradnjunjihove ličnosti te suposljedičnokulti­viraniji.U pokušaju pomirenja dviju suprotnosti, intelektualna elita onogavremenaseokreće tajnovitimstarimdruštvima iprevodinjihovfantazijskiodnosspramprirodeusuvremenikonteksttehnologijskinaprednijegdruštva.Favoriziranje emocionalne i fantazijske reakcije na prirodu rezultira teore­tiziranjemosublimnom,najčešćekroznaglašenopatetičnuformu,uzsadr­žajsaturiranemocijama.Dokoniaristokratisjetnoraspravljajuoheroizmuudobaviteštva,glorificirajuentuzijazamzavelikainesebičnadjelatepoduzi­majuhumanitarneifilantropskeakcije.Pritomindividualnisenzibilitetkaokarakteristikakultiviranogpripadnikasrednjeilivisokedruštveneklasenosiielementreformatorskog.Uposveposvećenojvarijanti,važnomjestozauzimaapelzadruštvenomrehabilitacijom‘drugih’:siročadi,prosjaka,zatvorenikai

6

Natuknica »sensibilité« u: Dictionnaire de l’Académie française, prvo izdanje (1694.),Dictionnaire de l’Académie française, če­tvrto izdanje (1762.), Jean­François Féraud,Dictionaire critique de la langue française (1787.–1788.). Dostupno na: http://artflx.uchicago.edu/cgi­bin/dicos//pubdico1look.pl?strippedhw=sensibilite.Pristup:17.srpnja2009.

7

ChevalierLouis de Jaucourt,natuknica»Sen­sibility«, u: Encyclopedia of Diderot & d’Alembert,Vol.15(1765.),str.52,ScholarlyPublishingOfficeoftheUniversityofMichi­ganLibrary,AnnArbor2004.,dostupnona:http://hdl.handle.net/2027/spo.did2222.0000.295.Pristup:17.srpnja2009.

8

Usp.:ChristopherJohnMurray(ur.),Encyc­lopedia of the Romantic Era, 1760–1850, Fi­

tzroyDearborn,NewYork&London2004.,str.904–908.

9

TakoMichelFoucault formuliraparadoksal­ni element senzibiliteta umedicinskojmisli18.stoljeća.Navedenoprema:AnneC.Vila,»Beyond Symphaty: Vapors, Melancholia,and the Pathologies of Sensibility in Tis­sot and Rousseau«, Yale French Studies 92(1997), str.88–101.Povijestmedicinebilje­ži period intenzivnihmedicinsko­filozofskihanalizaljudskihstanja,posebnoiscrpnopro­vedenih u doba prosvjetiteljstva. Ekstenzi­vanpregledvidjetiu:ElisabethA.Williams,The Physical and the Moral: Anthropology, Physiology, and Philosophical Medicine in France, 1750–1850, Cambridge UniversityPress,1994.

10

AnneC.Vila,»BeyondSympathy«,str.92.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta128

robova.11Moralniobzirproširujeseipremaživotinjama–osuđujeseokrut­nostpremaživotinjamaiskorištavanimazarad,kaoipremaonimaukrvavimaktivnostimapoputlova.12

IakoseEmil13čestouzimakaoparadigmatskiprimjerRousseauovihnazoraorazvojumoralneličnosti,14 tek je njegova Julijaupunojsnaziiskazalasveelemente potrage za vrlinom, pa tako i onajmedicinsko­filozofski.Vrlina,promatranakrozprizmuJulijinih razmišljanja,unutarnjihpreviranja i inte­lektualnihrazmatranja,neizostavnojepodutjecajemvanjskihokolnosti:fi­zičkogiduhovnogokolišaukojemuseJulijanalazi,jednakokaoipromjenakojepratinasvojemutijelu.15Tezaointerakcijitjelesnostiimoralnostipotvr­đenajepažljivimJulijinimrazmatranjimatuđih,nojošviševlastitihtjelesnihimentalnih stanja.Njihovanerazdružnostpotvrđuje se iupraksi.Želja zaostvarenjempraveljubavikaoiželjazaudovoljavanjemocu,uglavnojju­nakinjiizazivajutrajnuborbunakojuRousseauovhomme sensible reagira u oblikubolesti–Julijinotijeloinjenemislipredstavljajunerazdvojnucjelinu,patnjeduhaujednosuipatnjetijela.Rousseauukonačnicipoentirauprilogpročišćavanju kroz patnju – ljubav preobražena kroz odricanje omogućujeJulijidosezanje»čistog«senzibiliteta,onakvogkakvogsenemožedohvatitikroz jednostavnusreću,panitikrozčistu ljubav.Upravo jepatnjaonoštodvoje ljubavnika, kako radnja Julijeodmiče,pretvarausvojevrsnemoralneheroje.16

»Povratak prirodi«

JulijajemedijkrozkojiRousseaunajjasnijeprogovaraosenzibilitetu,teukojemupredstavljaiprototipsenzibilnogčovjeka.Prijedaljnjegrazmatranjauporištanakojaseoslanjakonstrukcijahomme sensible,potrebnojeosvrnutisenaRousseauovorazumijevanjeprirode.Vrhunskistilskidorađeniodlomciu Juliji,akojigotovopjesničkimžaromopisujupejzaže,ciljajunaisticanjevišeznačnostimotivaprirode.Harmoničnost prirode,motivkoji je tijekomstoljeća kontinuirano prisutan u literaturi, ipak nije ono što privlačiRous­seaua.Prirodajezapravopunakontradiktornostiiizmičesvakompokušajupreciznedefinicije.Rousseaujenekoristikaopukidekorzamomentekon­templacije,anijenititekpriručnosredstvokojećeposlužitiuraskrinkavanjuprijetvornostinačinaživotasuvremenogčovjeka.Praviefektmotivaprirodepostižesenaglašavanjemnjenepovezanostisasenzibilnimčovjekom.Ljepo­teprirodetusuzbogsenzibilnihljudi,onihmalobrojnihkojisuizbjegliuni­štavajućimutjecajimaizvanjskipostavljenihnormi.LikoviizJulijesumeđunjima,aJulijasama,iakoseodreklanevinosti,idaljeimanevinosrceinjomevladaglasprirode.TajdrugislojRousseauovogpovezivanjaprirodeisenzi­bilitetaidezaoslikavanjemJulijekaoalegorijevrline.Jeriakojeonakrivazakršenjestrogihnormiponašanja,onaosluškuječistiglassvogasrcatejeinjenoponašanjenedvojbenomoralno.17Čakiviše–zasvogaljubavnika,kaoizaostalekojijeokružuju,onajeoličenjevrline.Svjestanizazovnostiteme,Rousseauusvomeprvompredgovorukoristiipripadajućustrategijuuvjera­vanja–čitateljevareakcijanaknjigujednakajestupnjunjegovesenzibilnosti:»knjigapristajevrlomalombrojučitatelja.Stilćeozlojeditiljudeukusa;sa­držajćeuzbunitistrogeljude;svačuvstvačinitćeseneprirodnaonimakojinevjerujuukrepost.«18ZačitanjeJulijepotrebnoje»onošestočulo,onomo­ralnočulokojimjeobdarenotakomalosrdaca«.19Drugipredgovortogadjeladonosivećpoznatukonstataciju.Štojes lijepimdušama,pitaseRousseauuizmišljenomdijalogu.Prirodaihstvara,institucijeihkvare–odgovara.20 

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta129

JulijuRousseaupropisujekaolijekonimakojisuodrasliuiskvarenostiikaoputokazzaotkrivanjezaboravljenevrline.21

DosezanjevrlinezaRousseauajemogućesamokrozinzistiranjenaneukalja­nostitrijuelemenata:unutarnjih,prirodnodanihdispozicija,zatimodgovara­jućihvanjskihuvjetate,ništamanjevažno,međuljudskihodnosa. Presudanpredznaknjihovojsinergijidaje(ne)odgovarajućiodgoj.Svatrielementaraz­rađenasuvećuEmilu,aposebnouJuliji ili novoj Heloizi.UJuliji karakteri likovaipostavljanjeradnjeuidiličneslikeprirodedolazeprijeradnjesame,

11

Tubisetakođermoglidodatiisiromasi,iakojeodnospremasiromašnimslojevimadruštvaambivalentan.Njihovstatusžrtvepredstavljajakliterarnikapital,nouvodiiunutarnjedi­stinkcije. Literarna produkcija, naime, razli­kujeonekojisusiromaštvozaslužiliodonihkoji su nevine žrtve nesretnih okolnosti. Ipredloženepraktičnemjerestogasudijame­tralnosuprotneikrećuseurasponuodfilan­tropskihakcijadorepresivnihmjera.

12

IuRousseauovimdjelimanaićićemonatakvamjesta.UIspovijestima navodi da je oduvijek osjećao odbojnost prema mučenju životinjatedajekaodijetenastojaoprekinutiagresijujedneživotinjepremadrugoj,slabijoj.Iztogaproizlaziizaključakdaakoječovjekosjetljivna primjere stradanja životinja, isti principtrebaslijeditiisljudima.Takođernavodidajebrinuooraznimživotinjama,čijepovjere­nje, kaže, nikada nije zloupotrijebio. »Htiosamdamevoleuslobodi«,zaključuje(Ispo­vijestiI,str.215).URaspravi o nejednakosti­maargumentirauprilogtezedaječovjekpoprirodivegetarijanac(bilješka(e)),auEmilu navodidajeprehranasmanjemesazdravija(str.38,39).Datenapomenenisusamogur­manskeilizdravstvenenaravisvjedočiiRo­usseauovakonstatacijadasuosjećanječovjektrebaiskazatinesamopremadrugomčovjekunegoipremaživotinji.Naime,kakosubogatiljudi čestoneosjetljivinapatnje siromašnih,jer sebe nemogu zamisliti na njihovumje­stu, tako su svi ljudi, također neopravdano,neosjetljivipremapatnjamaživotinja.UEmi­lučakžustroraspravljaomoralnomaspektuubijanja drugih živih bića za prehranu (str.158–160).Kao posljednji primjer navodimoJuliju,utjelovljenjevrline,kojaSaint­Preuxuzabranjujedasetijekomribarskogaizletaza­bavljapucajućiuptice»uludoizbogsamogužitkačinjenjazla«,asamasveulovljeneribevraćaujezero(JulijaII,str.116).VišeotomaspektukodRousseauavidi:NathanielWol­loch, »Rousseau and theLoveofAnimals«,Philosophy and Literature 32 (2/2008), str.293–302.

13

ŽanŽakRuso, Emil ili o vaspitanju, Valjevo –Beograd,1989.(udaljnjemtekstu:J.­J.Ro­usseau,Emil).

14

Iako,štotrebaspomenuti, tajodgojnimodelnijejednakoprimjenjivnasvakogpojedinca.RousseuovaSofija,imaginarnaEmilovadru­žica,produktjesasvimdrugačijeusmjerenogodgoja,onogodgovarajućegzaženu.

15

Opsežnu analizu u tome pravcu vidjeti u:MaryMcAlpin,»Julie’sBreasts,Julie’sScars:Physiology and Character in La Nouvelle Héloïse«,Studies in Eighteenth Century Cul­ture,Vol.36(2007),str.128.

16

Usferiknjiževnostisenzibilitet jepostao te­mom i prije Rousseaua. Novele Prévosta,MarivauxaiVoltairea,kaoiRichardsona,pri­premaju teren za veliki Rousseauov uspjeh.S druge strane, Rousseauova djela, posebnoJulija, otvaraju vrata nevjerojatnom uspjehuGoetheova  Werthera (objavljen 1774.). Tra­gedijaGoetheova glavnog lika posljedica jenjegovog ekstremnog senzibiliteta – on jed­nostavnosveprejakoosjeća.Wertherjearhe­tipkultasenzibiliteta:osobakojaosjećaWelt­schmertzdorazinefizičkenepodnošljivosti.

17

Navodimo samo jedan od brojnih primjera.»Vašedušesutakoneobičnedaimsenemožesuditipoobičnimpravilima.Vamasrećanijeni na istomputuni u istoj vrsti kaodrugimljudima:onisamotražemoći tuđepoglede;vamatrebanježnostiimira.Vašojseljubavipridružilonekonatjecanjeukrepostikojevasodgaja; i jedno i drugobistemanjevrijedilikadsenebisteljubili.«J.­J.Rousseau,Julija I,str.154.

18

Isto,str.7–8.

19

J.­J.Rousseau,IspovijestiII,str.124.

20

J.­J.Rousseau, JulijaI,str.23.

21

»N.:Jelidovoljnoda(Vašaknjiga,op.a.)idedoizvorazla?Nebojitelisedagainepoči­ni?R.:Zla!Kome?Udobaepidemijeizara­ze,kadsvebolujevećoddjetinjstva,trebalipriječiti prodaju lijekova korisnih bolesnici­mapodizlikomdabimoglištetitizdravima?«Isto,str.21.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta130

kojase razvijakako likovi razmjenjujupisma. Idiličnascenografijašvicar­skihAlpapostavljenajesrazlogom:životjednostavnihljudinaselujeblizakvrlinisamojitrajnomzadovoljstvu.Nojednostavnostičistoćanisuonoštojeprimarnoimpliciranotakvomvrstomokretanjakprirodi.Ponovnootkrićeprirodemotiviranojeponovnimotkrićemosjećajnestranečovjeka–sinkro­nost prirode i našeg senzibiliteta je osnova apela za povratkom prirodi.22 Okrećemoseprirodiizvannaskakobismoistražilinašuprirodu.Tjelesni iduhovniaspektsenzibiliteta18.stoljećaduboko jeprožetnovimpogledomnaprirodukoji semanifestira,kakozapažaCharlesTaylor, i naneočekivanimmjestima.Vrtovi,prirodausađena ljudskomrukomu ljudskiokoliš,prolazekroztemeljitepreobrazbe.Noviengleskivrtovisvojomstruk­turomželepobuditiosjećajeuljudima,nasuprotonimstrogimfrancuskimakojisvojimhladnimgeometrijskimlinijamagovoreopremoćičovjekanadprirodom.Oblikovanjevrtovakasnog18.stoljećavećjedalekoodmakloueksperimentiranju s ljudskimemocijamaukontaktu s prirodom.Mnogi sudizajnirani za pobuđivanje ugodne melankolije usamljenog sanjara­šetača.Nekiciljajunaromantiku,nekinaizazivanjedivljenjapremaveličanstveno­stiprirode.Nostalgijajetakođerzastupljenmotivkojisepotičestavljanjemraznihspomenikauvrt,statua,pagodaiimitacijomruševinakojesugerirajudalekezemljeidalekavremena.Novidizajnvrtovaželinaglasitirezonantnostčovjekaiprirode,idejuznačajnodrugačijuoddotadašnje.Fenomenprirodesevišenedefinirapremaredukojiseuprirodiotkriva,nitipremaporukamakojeseiznjeiščitavaju,negopremaefektukojiimananas.Povezanostnasiprirodevišenijeutemeljenanaprepoznavanjuontičkehijerarhijeposredova­neracionalnošću,negonanašojsposobnostidaosluhnemopriroduunama,daseusuglasimosprirodomizvannasidaosvijestimodubljurazinupoveza­nosti.23Racionalniporedakvišenijenužanposredovnikonceptjernascenustupasenzibilitet.Inspiriran dugim usamljenim šetnjama prirodom »koja nikada ne laže«,24 Rousseauanalizirapovršnostiprijetvornostživotasuvremenogčovjekana­suprotizgubljenoj(moralnoj)čistoćiživotauprirodnomestanju.Sanjarijeosvijetudavnonapuštenompraćenesusilovitomkritikomdekadencijesuvre­menogčovjeka.No,Rousseaunekaniutopijskizazivatidavnonapuštenisvi­jet–kojiionakofigurirakaonužan,noipaksamoteorijskikonstrukt–negorestauriratiistinskogčovjekarazgrtajućislojevedruštvenostikojisučovjeka»izopačili,nonisumogliuništiti«.25Rousseauovakritika je jasna:moralnačistoća čovjeka je širokim premazima društvenosti skrivena ispod naslagaumjetnihpotrebaiiznjihproizašlihnejednakostikoječovjeka,usmislumo­ralnostialiiljudskosti,svevišeunazađuju.Utjehu,aliiuzorzaistraživanjepravenaravičovjekatakomožemopronaćisamotamoodaklesmoikrenuli–uprirodi,nopromotrenojsjednognovogstajališta.

»Uzmimokaoneposrednonačeloda suprviprirodninagoniuvijekdobri; u čovječjemsrcunemaurođenepokvarenosti;unjemusenenalazinijednamanazakojusenebimoglodokazatikakoikojimputemjeušla.«26

»Društvojeučiniločovjekaslabim,nesamotimeštomujeoduzelopravodaraspolaževlastitimsilama,negonaročitotimeštomuihjeučinilonedovoljnim.«27

Prviimpulsprirodejeispravan,nozbogdrugihutjecajamismosprirodomizgubilidoticaj.Našasavjestnamjošuvijekgovorijezikomprirode,norijetkisuonikojigačuju.Rousseauneprihvaćaopćuprosvjetiteljskukoncepcijudanamjedinorazummožeosigurati»prosvjetljenje«,dapačevećnjegovpo­bjedničkiesej28kojimsepredstaviointelektualnimkrugovimaoštronapada progresivističkutezuokomplementarnomnapretkuznanostiimoralnosti.U

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta131

tome smislu,Rousseaua je lako čitati kao primitivista, no time je njegovaosnovnaporukazanemarena.IakojeonoduševljenizvještajimakojidolazesNovogkontinentaonačinunakojiživene­civiliziraniljudi,iakojetemeljnaEmilova literatura Robinson Crusoe,anajvažnijiučiteljpriroda,Rousseaunepozivanačovjekovpovratakprirodi,većnanjegovurekonstrukcijuuskladusprirodom.Apeliranarehabilitacijunašegodnosapremaprirodikaobijegaodproračunateovisnostiodrugima,odprisilemišljenja i ambicija, akrozusuglašavanjeilifuzijurazumaiprirode.29Nasuprotnašojovisnostiodrugi­ma,otomekakoizgledamoištodrugionamamisle,aštoopetmultipliciranašeželje,Rousseaupostavljagotovostoičkeprincipe,posebnouočljiveunjegovu traktatu o odgoju.30

Nasuprottoposumoraliziranogkrajolikadominantnoguliteraturi18.stolje­ćairavnodušnomiščitavanjumoralnihpodukaizprirode,Rousseauprirodukoristikaokulisuzazasnivanjeposvedrugačijegkonceptačovjeka.No»pro­dukcijasebstvaizprirode«31nije jednostavan  logički ifilozofijskizadatak.Analogijaspostojanjemivječnošćuprirodesenaprvipoglednudikaoodgo­varajuća,pogotovosprivlačnommogućnošćualternativekršćanskomiempi­rijskomutemeljenju.Nodubljarazinarazmatranja,potaknutaRousseauovimstavomdajeuspiozahvatitiistinskogčovjeka,oslobođenogsvihmaskidru­štvenosti,otkrivanejasnepostavke.Kaoštojedruštvenosebstvoutemeljimaneuspjelokaominimalnadruštvenajedinica,štoRousseauobrazlažeuvidomdadvijeosobenikadanemoguupotpunostikomunicirati,takojeinjegovorješenjezapronalaženje istinskogsebstvačovjeka,azasnovanonadenatu­raliziranjuprirode,kontradiktorno.Zahtjevdruštvenostiu svojoj realizacijitražiodricanje,samožrtvu,nasiljenadsvojomprirodom,ukratko–negacijuljubavipremasebi.Prirodničovjekodrekaosemnogihsvojihkarakteristikakakobibiopripadnikdruštva.Društvenanejednakostkojatendiraiskrivlja­

22

Povezanost emocionalnih stanja i prirode uJulijijeposebnoizražena.Primjerice,dokSa­int­PreuxmislidajenjegovarazdvojenostodJulijetrajna,uočajujojpiše:»Usredžestokihuzbuđenjakojamepotresaju,nigdjenemamnimiranipočinka(…);usvimpredmetimanalazim isti užaskoji vladaumeni.Više senevidizelenilo,travaježutaiuvela,drvećeogoljelo,vjetarsušarihladansjevernjakgo­milajusnijegiled;svajeprirodamrtvapredmojimočimakaoinadaudnumojegasrca.«(Isto, str. 83.) Jedno ranije Saint­PreuxovopismoJulijigotovoucijelostigovoriopodu­darnosti emocionalnih stanja i prirode (isto,str. 70–77), kao i mnoštvo drugih primjerarazasutihpodrugimpismima.

23

CharlesTaylor,The Sources of the Self. The Making of the Modern Identity,HarvardUni­versity Press, Cambridge, MA, 2000., str.296–299.

24

Jean­Jacques Rousseau, Rasprava o porije­klu i osnovama nejednakosti među ljudima / Društveni ugovor, Školska knjiga, Zagreb1978.,str.30(udaljnjemtekstuRasprava).

25

Isto.

26

J.­J.Rousseau,Emil,str.78.

27

Isto,str.68.

28

Discours sur les arts et les sciences,1749.

29

Usp.:Ch.Taylor,The Sources of the Self, str.356–362.

30

Ograničeni opseg rada ne dopušta nam naovome se mjestu pozabaviti utjecajima naRousseauovumisao,međukojimasenajzani­mljivijimačineupravoonistoika,aliisv.Au­gustina.SobziromnazadatakkojiRousseaupostavlja, navedeni utjecaji ne iznenađuju.VećipovršnočitanjeRousseauapodtimvi­dom, otkriva međuigru stavova stoika i sv.Augustina,odnosnoRousseauovoviše­manjeharmoničnousuglašavanjetihpozicija.

31

Juliet Flower MacCannell, »Nature andSelf­Love:AReinterpretationofRousseau’s‘Passionprimitive’«,PLMA,Vol.92,No.5(Oct.,1977),str.890–902.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta132

vanjusuosjećanjakaoprirodnogobilježjačovjeka,predstavljaosnovnutemukako Rasprave o nejednakosti tako i Emila,teupotonjemrezultiraproduci­ranjemsilnihidetaljnorazrađenihprotumjera.32Rousseauovsubjektivizam,naslijeđenizempirizmaengleskeprovenijencije,razvijaseunovuformu,nozaustavljaseprijeerupcijeuradikalnostajalište.ZazaoštrenestavoveosubjektivnostiiliautonomijiRousseaudaječvrstupodlogu,nozanjihovopot­punoteorijskoutemeljenjeipakćemomoratipričekatinekekasnijeautore.Uzpovezanostsprirodom,Rousseauovhomme sensibleosjećapovezanostisdrugim,sebisličnim,ljudima.Suosjećanje,pred­društvenakarakteristikačovjeka,ukolikojepravilnonjegovano,tijekomodgojaočuvanoipraktičnooživotvoreno,ukonačnicićeučiniti suvišnimaumjetnopostavljenemoral­nenorme.KarakterizacijaglavnihlikovaJulije ili nove Heloize argumentira tomeuprilog.JulijaiSaint­Preux,iakojednakosenzibilnenaravi,reagirajurazličito:Julijinogljubavnikanjegovasenzibilnanaravobuzimaintenzivnoi protiv njegove želje, svoje strasti usmjeravau idiličanokoliš umjesto daokolišblagotvornodjelujena razvojvrlina, prirodaunjemu izazivanemirumjestodaunjojpotražipoticajezakontrolusvojihstrasti.Julijaje,sdrugestrane,karakteriziranakaosnažna,čakherojska,dosljedna,umjerenaimoral­nopostojana,iakoobaglavnalikaprolazekrozjednakeemocionalnekrize.JulijinsenzibilitetjeboljeusmjerenivišekontroliranzahvaljujućidodatnomeelementunjenogaokružjakojiSaint­Preuxunedostaje.SveosobeuJulijinojokolini,naime,dijelenjensenzibilitet,dapačejedinouztakveosobeusvojojneposrednojblizini,Julijaseimožerazvitiusredišnjuosobukojaimama­gnetskiutjecajnasvakogaskimedođeudoticajiskojomsviunjenojokolinifunkcionirajuuharmoniji.

Ljubav prema sebi i samoljublje

Rousseauovmodel ljudske prirode ojačan je snažnom kritikomHobbesa itezedajeprirodničovjekgonjenstrastima.PremaRousseauu,strastipoznajesamoonajkojiživiudruštvuiupravosuoneučinilezakonepotrebnima.33 Njihovizvorjeprirodan,nonarastaojeod»pritjecanjatisućestranihpotoči­ća«–strastikojenamavladajuikojenasuništavajudolazeizvana.34 Jedina strastskojomserađamo,akojaujednopredstavljaiizvorsvihostalihstrasti,jestljubavpremasebi(amour de soi).Onabrinezanašeočuvanjeipredstav­lja»oruđenašeslobode«.35Ljubavpremasebi,upravljanarazumomiublaža­vanasuosjećanjem,stvaračovječnostivrlinu.36Onajetrajnousmjerenanašojsreći,odnosno,kakoRousseauekstenzivnoraspravljauEmilu,ispunjavanjunašesvrhenametnuteodstraneprirode.37

Ostalestrasti razvijajuseposljedično, interakcijomrazumai ljubavipremasebi,manifestirajući se u raznovrsnim kompleksnim formama.Kako rastenašasposobnostzasofisticiranenačinemišljenja,takoučimonovenačinezapostizanjevlastitedobrobiti.Preobrazbeoneprveprirodnestrastitakođersemogusmatratiprirodnima.No,najvećidiotihmodifikacijaimastraneuzrokebezkojihonenebinikadanastale.Njihoviuzroci tako leže izvan samogaagenta iutoliko»mijenjajuprvobitnu svrhu i iduprotiv svogaprauzroka«.IakoRousseausvojupažnjuposvećujemodifikacijamačijijenastanakprovo­ciranizvanjski,kojesu»štetne«,dovodečovjekau»proturječnostsasamimsobom«tekojesamimsvojimpostojanjemdokazujulošutjecajdruštvenostipoprirodnumoralnostčovjeka,čitavseEmiltemeljinapretpostavcidaimai drugačije obojenih derivacija ljubavi prema sebi kreiranih pod vanjskimutjecajima.Utomesmislu,generalizacijudavanjski(društveni)utjecajiuda­ljavaju čovjeka od njegove prirode, odnosno čine ga »neprirodnim«, treba

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta133

ublažiti.Strastikojenastajupodutjecajemvanjskihuzrokaneprirodnesuusvimslučajevimaukojimakolidirajusnašimodržanjemiuzlaznomputanjomosobnogarazvoja.Rousseauovafavoriziranakarakterizacija‘prirodnoga’uzonoštojepri­rođenododajeisveonoštovodidobrobitiiispunjenjuživotnesvrhesvakogpojedinogbića.Sveštoometateciljeveprotiviseprirodi–‘pri­rodno’i‘neprirodno’definirajuseuodnosunasvrhukaoreferentnutočku,štojeujednoizaključakprisutanufilozofskojtradicijiiprijeRousseaua.Istaknutomjesto Rousseau daje samoljublju (amour­propre)  –  devijantnoj formiljubavipremasebistvorenojukombinacijisrazumom.Samoljubljeje»zavisanipatvorenosjećaj,stvorenudruštvu,kojiimasvakipojedinackadamarivišezasebenegozadruge,kojinadahnjujeljudenasvazlaštoihoničinejednidrugimaikojijepraviizvorčasti«,38nepostojiuprirodnomestanjuipredstavljalošuvarijantuponosa.Iiakojeljubavpremasebiprirodna,asa­moljubljejeiznjederivirano,onosepokazujekaoneprirodnojerjeusvojimmanifestacijamastranosvomevlastitomprincipu.Samoljubljenepostojiuprirodnomestanju jerpočivanameđusobnomuspoređivanjukojepakrađadrskost,uvrijeđenost,bijesiželjuzaosvetom–osjećajestraneprirodnomčo­vjeku.Životuzstalnuprisutnostdrugihnepoznatjeusamljenomdivljaku.Dabisesamoljubljeiskazalo,potrebnajeprilikakojapostojitekuzajedničkom,aneiuusamljenomživotu.Zajedničkiživotnudiprilikuzauspoređivanjeistvaraželjudabudemoprvi.Razumnasvodiuiznalaženjunačinazaostvare­njeteželještojetočkaukojojljubavpremasebiprelaziusamoljublje.Onomožepotaknutiivelikadjela,nopostajepogubnokadsepotenciraužudnjukojaistovremenozahtijevapodjarmljivanjedrugih.Usađenostovesebičnostidubokouljudskosrcepredstavljaotežavajućifaktoruodgojuljudskihbićadabududobrapremaostalima.Naime,rijetkopretpostavimovlastiteintereseinteresimadrugog.Akosetoidogodi,ondasmo»neprirodnipoputSparta­naca«ilismatramodajepažnjaposvećenadrugimavažanuvjetzapostizanje

32

PritomtrebanaglasitidaodgojkakavRous­seauzazivauEmilu,akojićerezultiratisa­mosvjesnim čovjekom otvorenog uma bezpredrasuda,nijeupućennaupoznavanjesvihvarijanti i razlikadruštvenogživota izkojihbisepotomapstrahiralasvijestojednakostiipreveniralo rađanje predrasuda. Emilov od­goj,upravosuprotno,nijea­kulturan,većpri­jekontra­kulturan.OnpočivanenaEmilovojizloženostivelikom,raznolikomsvijetu,negonanjegovojizolacijiodsvijeta.IiakonjegovodgojpredviđadaćeEmil jednomućiu tajsvijet,onjeodgajandaživinanjegovimru­bovima.Tako je i samogEmilaukonačnicijednostavnijeopisatikrozosobinekojenema,akarakteristikasudruštvenihuvjetaukojimabitrebaoživjeti,negokrozonekojejerazvio,atrebalebipostatiorijentirinovimgeneraci­jama.

33

»Divljaci nisu zli upravo zato što ne znajuštoznačibitidobar,jerihrazvojsaznanjaniprepreke zakona, već utihnula strast i nepo­znavanjeporokaodvraćajudačinezlo.«J.­J.Rousseau,Rasprava,str.44.

34

J.­J.Rousseau,Emil,str.233.

35

Isto.

36

J.­J.Rousseau,Rasprava,str.88.

37

IstogasedotičeiDiderotusvojojEnciklope­dijinavodećidajeljubavpremasebiprirodnai univerzalna. Ona nasmotivira na traženjesavršenstvaunamasamima i izvannas.Nokako procijeniti koliko smo daleko odmaklinatomeputuikoristimoliseodgovarajućimputokazima?Oslanjanjemnaonoštonamjedanoprirodom,djelovanjemkonzistentnimsnakanomStvoriteljateokretanjempremapo­stizanjusrećepribližavamoseispunjenjunašesvrhe,navodiDiderot.(DenisDiderot,natuk­nica »Strasti«, u: Encyclopedia of Diderot & d’Alembert,Vol.12 (1765), str.142–146.Dostupnona:http://quod.lib.umich.edu/cgi/t/text/text­idx?c=did;cc=did;q1=passions;rgn=main;view=text;idno=did2222.0000.248.)

38

J.­J.Rousseau,Rasprava,str.88.UsrpskomprijevoduEmilaljubavpremasebinazivasesamoljubljem,dokjesamoljubljenazvanosa­moživošću.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta134

vlastitesreće.OvodrugojedakakociljEmilovaodgoja,aliisržRousseauovakonceptasuosjećanja.Povratakiskonskomčovjekutakojemogućjedinokrozdevijacijuizprvobitnedevijacije:povratakamour de soi kroz amour de pro­pre.Praktičnosetočiniputemodgoja–transformacijomamour de propre u vrlinukroznjenoekstenziranjenadruge.

Suosjećanje kao temelj moralnosti

Senzibilnodruštvo18.stoljećasebenevidikaopukimnogoljudnimehani­zam već kao osjetljivumrežu emocionalno angažiranih subjekata. Iako suosjećaji individualno iskustvo, njihova ekspresija poprima, posve u duhustrukturalizma18.stoljeća,većartikuliranesimboličkeforme.Manifestaci­ja osjećajakroz razneumjetničkeoblike, uprvome redukrozknjiževnost,obojanajeutjecajimafilozofapoputShaftesburyjaiHumeakojisunastojaliopisati djelovanje društvenih strasti, s ishodištem u »prirodnomosjećaju«,kaotemeljunaprednoggrađanskogdruštva,aliivjereiestetičkeprosudbe.39 Apostrofiranje»prirodnogosjećaja«objašnjavaekspresijuosobnihosjećaja,njihovuraznovrsnostineujednačenost.Uzodgovarajućuinterpretacijuisto­vremenoteorijskiutemeljujepotrebuljudizameđusobnimpovezivanjemteukonačniciomogućujeispreplitanjereligijskih,moralnihiestetičkiheleme­natauzajedničkotkivo.‘Senzibilitet’takopostajeobuhvatnimterminomkojiimpliciraaktivan,autentičan,osobanodgovornapodražajekojimajeosobaizložena.AnalizakojujeutomsmjerupoduzeoRousseautemeljisenauvidudajesu­osjećanje(pitié)prirodna,pred­društvenakarakteristikačovjeka.Uzpasivnuiorganskuprijemčivostnautiskeizvana,tijekomrazvojanašegatijelaiumastvaramoosnovuizaaktivnu,sudjelujućureakcijunanašeokružjekojanamomogućujedausmjerimonašeosjećajeinabićakojanisumisami.Suosjeća­njeublažujedjelovanjeljubavipremasebiiučvršćujepoistovjećivanjesonimkojipati.No,onopadapredsnagomrazuma.Idoksedivljičovjekodaziva»prvomosjećajučovječnosti«,razboritsenanjegaoglušuje.Razumutječenadevijacijusuosjećanja.Suosjećanjejeuzrokzazoradivljakaodnanošenjazla;razum jeuzrokzlaciviliziranogčovjekapočinjenogu ime»višihciljeva«.Suvremeničovjekpreplavljenjekonvencionalnimrazlikamautolikojmjeridavišeneprepoznajezajedničkihumanitet ispodsvihslojevaakulturacije.Takvanuspojavarazvijajućegrazumaokrećeljudeponovnopremasamimasebi.Razumstvarasamoljublje,arazmišljanjegaučvršćuje–filozofrukamaprekrivaušii»usebiizvodinekolikodokaza«kakobizatomioprirodnipo­rivzapoistovjećivanjemsonimkojipati.40Taj»čudesantalent«jenepoznatdivljemčovjekukojisepodaje»prvomosjećajučovječnosti«.Prirodnosu­osjećanje omogućujeprepoznavanjeistovjetnostinasidrugogteserealiziranarefleksivannačinikrozintrospekciju. No,potpunakomunikacija,potpu­nozahvaćanjedrugog,ipaknijemoguće.41 Definiranjetemeljenonaprirodi,koječovjekaocrtavakaousamljenog, samodostatnog iusvomeodnošenjuspramokolinenekontaminiranograzumom,dobivadodatniargument.No,kakozamjećujeCliffordOrwin,42divljaštvo,odnosnociviliziranostne­majuisključivoblagotvorne,odnosnouništavajućeučinkeposuosjećanje.NatajtragnavodiiRousseau:suosjećanjeje»nejasanižestokosjećajudivljegačovjeka,razvijen ali slabuciviliziranoga«.43To»prirodnouzbuđenjekojeprethodisvakomrazmišljanju«,44pokazujeseuraznimformama.Velikoduš­nost,milostivost,čovjekoljublje,pačakinaklonostiprijateljstvo,proizvo­disusuosjećanjausmjerenognaodređenobiće.45Sugerirasedarazumimapotencijal čak i za poticanje suosjećanja, dapače, tvrdiOrwin, suosjećanje

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta135

u takvojinterpretacijimožebitisnažnijeudruštvenomestanjunegoliupri­rodnome.Takonaznačenapozitivnainterakcijarazumaisuosjećanjamnogopolažeumaštukaopratiteljicurazuma.Maštanegovoriništadivljimsrcima,navodiRousseau.46Sjednestrane,negativnainterakcijarazumaisuosjećanjaobjašnjava zaštotiraninmožeravnodušnoslušatikrikoveljudikojejedaopo­biti,dokudrugojpriliciempatičnoreagiranadramatičnesceneukazališnimpredstavama.47Sdrugestrane,upravoradimeđuodnosasuosjećanjairazuma,tajistitiraninpokazujeznatnovećesuosjećanjenegoštobitodivljičovjekikada mogao.Nesebičnihumanitetkojidivljakatjeranapomoćdrugomebezprethodnograzmišljanjailigapakodvraćaodreakcijekojabimoglananijetinepotrebnuštetudrugome,nemožeseiskazatiukolikonepostojinetkounevolji.Suosje­ćanjenemožepostojatibezpatnjedrugoga.Njegovnas»sladakglas«tjeradasepostavimoupozicijudrugogakojipati,noistovremenosejavljazadovolj­stvoštosaminepatimo.Detaljnarazrada,ponuđenauRousseauovomtraktatuo odgoju,48upućujenapotrebusvjedočenjapatnjamadrugih,noistovremenoublažavaočekivanureakciju–patnjujepotrebnopromatrati,nonenužnoinastojatispriječiti.Suosjećanjekojeodvraćaprirodnogačovjekaodnanoše­njanepotrebneštetedrugomeujednoobeshrabrujeciviliziranogačovjekazavoljnouključivanjeupomoćdrugomeljudskombićukojepati. Voajerističkiaspekt suosjećanja je dvostruko emocionalno pozitivan: donosi uživanje uugodisamogaosjećaja,uzzadovoljstvoštominismonesretnicikojeproma­tramo.NajošjednukarakteristikusuosjećanjaRousseauupućujeuprimjerusazatvorenikom. Krozprozorsvojećelijezatvoreniksvjedočiprizorunapadadivlje zvijeri na dijete. Zvijer otimamalo dijete iz krilamajke, krvoločnonanjeganasrćućipredočimaobeznanjenemajke iužasnutogutamničenogpromatrača.Unatočstrašnojsceni,uglavnoglikaovedigresijepromećeseupravozatvorenik.Rousseausazadovoljstvomističedanitimoralnoposveiskvareni ljudinemogu izbjećiprirodnomesuosjećanjuzastrahotekojimasvjedoče.Sugestijajesnažna–ičitateljevosesuosjećanjeokrećezatvoreni­kuprijenegožrtvamadogađaja.Rousseauovauputaneostavljanedoumice:prirodno suosjećanjebrišegranicu izmeđudobrog i lošeg, tretira sve  ljude 

39

Usp.:ChrisB.Jones,Radical Sensibility: Li­terature and Ideas in the 1790s,  Routledge, 1993.,str.viii–ix.

40

Usp.:isto,str.46.

41

»Sažaljenje je slatko, jer, stavljajući se namjestoonogakojipati, ipakosjećamozado­voljstvodanismopovrgnuti istojpatnji.Za­vistjegorka,jerpripogledunasretnačovjeka,umjestodazavidnikastavinanjegovomjesto,onagaispunjavažaljenjemštonezauzimatomjesto.Činisedanaspatnikoslobađapatnjištoihpodnosi,adanamsretnikotimadobrakojauživa.«J.­J.Rousseau,Emil, str.244. Idalje:»Mipatimosamotolikokolikodržimodaonopatiinepatimousebinegounjemu.«Isto,str.246.

42

CliffordOrwin,»RousseauandtheDiscoveryofPoliticalCompassion«,u:CliffordOrwin

i  Nathan  Tarcov  (ur.),  The Legacy of Rous­seau,UniversityofChicagoPress,1996.,str.294–317.

43

J.­J.Rousseau,Rasprava,str.45(kurzivnaš).

44

Isto.‘Suosjećanje’seunavedenomtekstuna­vodikao‘milosrđe’,dokseuEmilu govori o ‘sažaljenju’.

45

Isto.

46

Isto,str.47–48.

47

Usp.:isto,str.45.

48

Usp.: J.­J. Rousseau, Emil, IV. knjiga, str.231–301.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta136

kaojednakosposobnezasuosjećanjeili,unajmanjuruku,zamagljujegraniceizmeđužrtveizločinca.49

Objekarakteristike,ljubavpremasebiisuosjećanje,uodređenimseoblicimapojavljujuikodživotinja.IakoihRousseaudržipred­razumskima,samrazumnijeonoštorazlikuječovjekaodživotinje.Čovjekovosvojstvoslobodnogpo­kretačaomogućujemuodlukuoprihvaćanjuiliotporuzapovijedimaprirode,štojeluksuzkojinitijednaživotinjanema.Umoćidabiramoiuosjećajutemoći,Rousseaupronalazi»čistoduhovnečine«ipotvrduoproduhovljenostiljudskeduše.No,tekjeusavršivost onasposobnostkojapredstavljaključnudifferentia specificačovjekauodnosunaživotinje.50Usavršivostpredstavljasposobnostzarazvojrazumnejedinke,aktivneikreativneimaginacije,tejeuzrokomšarolikostiljudskihkaraktera.Usavršivostujednopretpostavljapočetnunedostatnost,štojestanje,smatraRousseau,koje jezajedničko svim ljudima.Važanciljodgoja timepostajeosvještavanjeodgajanikaoistovjetnojpodložnostirazočarenjima,žalostimainesrećamazakojevididasusnašledrugoga.Promatranjenesrećedrugogaemocionalnonasangažira,djelomičnouvlačiudrugog,apotpunonamrazot­krivanassame.Izkonstatacijedajepovezanostmeđuljudimaproizašla iznedostatnosti,nedostatakaislabosti,Rousseauzaključuje:

»…manje(se)pridružujemonašimbližnjimastogadabismosudjelovaliunjihovimzadovolj­stvima,negovišestogadabinjihovepatnjeizazvalenašesuosjećanje,jeruovimboljevidimoistovjetnostsvojeprirodeijamstvozanjihovuprivrženostpremanama.Akonasnašezajednič­kepotrebezdružujuinteresom,našenaszajedničkebijedezdružujuljubavlju.«51

DvasurazlogakojapodupiruRousseauovutezudajekonceptsuosjećanja,očuvan iosnaženodgojem, jedinoštoomogućuje formiranjemeđuljudskihveza.Prvo, tekpriznavanjemjednakovrijednostidrugogamožemounjemuprepoznatisebe.Takvojeprepoznavanjeusidrenouspoznajidadijelimojed­nakaiskustvapatnje,52doknam,sdrugestrane,onikojisusretniporučujudanasnetrebaju.Patnjairanjivosttemeljisudruštvenostirazumljenekaopro­dužetakbrigezasebesamoga,aliizadrugejerpredstavljajujedinutočkupre­poznavanjazajedništva.No,potrebnojenapomenuti,faktičnoiskustvopatnjejeposveprivatno iskustvo. Identificiranjespatnjomdrugogadoseže tolikodalekokolikodoseženašapretpostavkaotuđojpatnjitekolikonamdopuštamašta.Potpunaidentifikacija,kaoštojerečenoiranije,nijemoguća.Onikojisusretniujednosuisamodostatni;oninisuodgovarajućametana­šegasuosjećanjatesesvojomsrećomsamo­isključujuizdruštvenosti.Tojeujednoidrugoopravdanjesuosjećanjakaoključnogelementadruštvenosti.Rousseautvrdidaprepoznavanjepotrebadrugoginjegovenesigurnostiuvje­ravapojedincadanjegovavlastitaželjazazajedništvomnepredstavljarizikstvaranjanejednakostiinerecipročnosti.Misenepridružujemodrugimadabismosudjelovaliunjihovojsreći,većdabismosuosjećalisnjihovompat­njom.Patnjadrugogajezalognašenaklonosti.Takoizvedeno,suosjećanjesepozicionirakaoisključivičimbenikdruštvenosti,nesamozatoštojezajed­ničkostanje(ionako,uzprirodnenejednakosti,Rousseauneisključujeposto­janjeibrojnihprirodnihjednakosti)negoponajvišeizrazlogaštoumanjujestrahdaćedrugiostatiindiferentanpremanašojpatnji.Upovratnojreakciji,suosjećanjeublažavastrahodtuđesamodostatnosti,atimeiprijetnjudaćemoostatinapušteniubezosjećajnojusamljenosti.Samodostatanmožebitijedinoonajtkojepotpunosretan,nopotpunasrećaskrivaipotpunubijedu.Bezbrižniepikurejskibogovinemajunikakvevezeskrhkimljudskimstvorenjimapovezanimakrozemotivnureakcijuname­đusobnu patnju.No, iako su ta bogolika bića indiferentna premamukama

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta137

smrtnika,smrtnicizasigurnonisuimuninauživanjasamodostatnihbogova.Suosjećanjepremaonimakojisuzagrabiliusrećumožeseprometnutijedinouzavist–patniknasoslobađapatnjištoihpodnosi,doknamsretnikotimadobrakojauživa.53

»Poglednasretnačovjekaulijevadrugimamanjeljubavinegozavisti;radobismogaoptužilidatimštosebispremaisključivusrećuprisvajasebipravokojemunepripada;paisamonašesamoljubljepatipritom,dajućinamdaosjetimokakotomčovjekunismonimalopotrebni.«54

Činisedasuosjećanjeusvojojsržisadržiparadoks,svojevrsnunaizgledne­spojivu kontradikciju koja rezultira egoistom zabrinutim za druge. Takvogegoistavlastitanedovoljnostusmjeravanadruge;pokazujućibriguzadrugeonosiguravavlastitiopstanak.Krozsuosjećanjeuobraženinarcistakoimaprilikuzauzetisvojunadmoćnupozicijunaddrugimipribližitiseataraksijibožan­stva.Obranagotovopatološkognarcizma,temeljenanauvidudadrugisebič­noprisvajapravonasrećukojamunepripada,teorijskijemogućajedinonanačinnakojitočiniRousseau:krozdevijacijusuosjećanjauinfantilnuzavist.Samodostatnostidruštvenostsunespojivastanja.Patnjazbogosjećajagubit­kanarcisoidnesamodostatnostimožeseizliječitijedinorazmahanomzavišću.Trik njene privlačnosti je u njenomodbacivanju onih sretnijih i trenutnomokretanjuonimanesretnijimaodnas.Odbacivanjeonihprvihiorijentacijakovimadrugimaponovnoizgrađujunašuvlastitunadmoćnijupoziciju.Našra­darsuosjećanjanužnomoradetektirationeinferiornemeđunamakakobismomisamizadržalisuperioranpoložaj.Iskustvotuđesrećeizvorjenašezavisti,doktuđanesrećaizaziva»slatkozadovoljstvo«.Zaključnorečeno,zahvaćanjepatnje,mogućejedinokrozpriznavanjemeđusobnejednakovrijednosti,putemsuosjećanjasepromećeutemeljsocijabilnosti.Kakavće(moralni)predznakimatinašikontaktisokolinom,umnogomejeodređenonašimodgojem.

Prema suvremenoj rehabilitaciji senzibiliteta

UHumeovojpoznatojtvrdnjidajerazumsamoslugastrastimatedanitinetrebapretendiratininaštodrugonegonapukopokoravanjenjima,55 kumu­

49Rousseau inzistira da i najgori tirani, poči­nitelji strašnih zločina, ne mogu zatomitiprirodnosuosjećanje, jednakokaoštoćesviostali,uodređenimsituacijama,imatisuosje­ćanjazanajgoreubojiceiprekršiteljezakona.IdoktakvazapažanjaRousseaukoristizapo­tvrduizvorištasuosjećanjauljudskojprirodi,Nietzschećeupravoumogućnostiodvajanjačovjeka od njegova (ne)djela, odnosno »sa­moukidanja pravednosti«, vidjeti dokaz sa­mosvijestizajednice.Tekkadasmosposobnipromatrati pojedinca odvojeno od njegovihpostupaka i izuzeti ga iz kazne za počinje­no,možemogovoritiosuosjećanjuimilosti.Usp.: Friedrich Nietzsche,Genealogija mo­rala,Grafos,Beograd1983.,str.69–70.50»Zašto samo čovjek može postati imbecil?(…)Teškonamještomoramopriznatidajetaznačajnaigotovoneograničenasposobnost izvor svih čovjekovih nevolja: ona ga je utokuvremenaizvuklaizonihprirodnihuvjetaukojimabionproživiomirneinevinedane,

ona ga je, razvivši u toku stoljeća njegovespoznaje i zablude, poroke i vrline, učinilakonačnotiraninomsebesamaiprirode.«J.­J.Rousseau,Rasprava,str.36.

51

J.­J.Rousseau,Emil,str.244.

52

»Iuistinu,čimbismoseinačedalisklonitinasamilost,akonetimda,takoreći,iziđemoizsamih sebe, da se identificiramo sa stvore­njemkojepatiidanjegovimbićemzamijeni­mosvojevlastito?«Isto,str.246.

53

Isto,str.244.

54

Isto.

55

David Hume,A Treatise of Human Nature, CourierDoverPublications,2003,str.295.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta138

liranajeznačajnapažnjakojasepridavalasloženostifenomenasenzibiliteta.Iakoseunutar‘pred­romantičarskog’razmatranjasenzibilitetastrastikarakte­rizirajučaspoželjnimačasnepoželjnima,njihovaulogauotkrivanjuljudskeprirodeinačinanakojikomuniciramo,kakosprirodomtakoidrugima,nikadnijebilamarginalizirana.Unutarnaglašenogokretanjapremaistraživanjimaljudske prirode, spajaju se »doba razuma« i »doba senzibiliteta«. Polifonanaravtadaaktualnogdiskursaintenzivnoangažirasvedostupneresurse,po­suđujućiizrazličitihetabliranihznanostiidisciplinajednakokolikoiizknji­ževnosti.Produkcijanatemusenzibilitetapažljivorazmatrasvemogućeim­plikacije,počevšiodsusretasenzibilitetaipolitičkihteorijapadoprevođenjasenzibilitetausvakodnevnodjelovanje.Rousseauovhomme sensible rezultat jesloženihpokušajaafirmacijesenzi­bilitetakojiiduzaciljemnjegovelegitimacijekaopunopravnogizvoraspo­znaje. Važnim elementom ističe se Rousseauovo ocrtavanje senzibilitetakrozkarakteristikusublimnog.DruštvenadimenzijaposebnojepotenciranauRousseauovim analizama čovjekove prirode te i danas nosi njegov trag.Suvremenorazumijevanjesenzibilitetatumačigakaospecifičnuosjetljivostitankoćutnost,aobuhvaćaipojamosjećajnosti.Navedeneodrednicesuvi­šestruko potencirane unutar bioetičkog diskursa: karakteriziraju naglašenuosjetljivostpremaokolini,noseobilježjamoralnogodnošenjapremasvijetuidrugimsubjektima,sadržeprosvjetiteljskunaklonostslabijima,izloženimainezaštićenima,obuhvaćajućiipojmoveljubaviisuosjećanja.Rousseaurazumijesuosjećanjekaoupotrebljivumanifestacijuinačeopasneželjezaprodužetkomsebeipokazivanjemmoći.Suosjećanje,kojetražipre­poznavanjeiuvažavanjedrugog,činiseslabimnasuprotmoćiiliegoizma.Međutim,unjegovojpodlozi ionakone leži humanističkaorijentacijapo­jedinogmoralnogaktera.Osnovnipokretačsuosjećanjaježeljazaunaprje­đenjem samoga sebe, za nadvladavanjem straha za vlastiti opstanak te zaosiguravanjem osobne dobrobiti. Povijesna iskustva nam govore da takavteorijskikonstruktnalazisvojupotvrduupraksi–vremenanajvećihzloči­na i nehumanosti ujedno su i vremena najveće požrtvovnosti. Suvremenabioetička literatura, koja posebno intenzivno iako rijetko kada eksplicitnogovorio senzibilitetu, jednoglasnoprogovarana istinačin: teknas je svi­jestovlastitojkrhkostiineizvjesnomdaljnjemopstankunatjeraladaizađe­moizsebeiproširimomoralniobzirpremaonimaizvannas.Činisedajedanasrazinasuosjećanjavišanegoikadauposljednjihnekolikostoljeća,amanifestirasepojačanomsviješćuoupućenostinane­ljudskaživabića,nauvjeteukojimaživimo,naodgojbudućihgeneracija,kaoizabrinutošćuzabudućnost općenito.Danas svjedočimopoduzimanju velikih humanitarnihakcija,akcijakojesmjerajuširenjupismenostiiliiskorjenjivanjusiromaštva,ujedinjavanjuvelikihmasaljudizapomoćžrtvamanasiljailiprirodnihka­tastrofa,djelatnostimakojesmjerajuzaštitiživotinja,amijenjajuseiteme­ljimnogihgrupnih iprofesionalnihodnosa.Moždasenajvećepromjeneutomesmisludogađajuupodručjumedicinekojasvojimprogresomprogno­ziraiskorjenjivanjebolesti,produljenježivotailivječnumladost,anarazi­nimeđuljudskekomunikacijesnažnozagovaramodifikacijupaternalizmauodnospartnerstva.Ipak,Rousseaubinatakvablještavaobećanjavjerojatnoreagiraosdozomogorčenja.Suosjećanje,naime,imavelikusnagu,noimaisvojegranice.Rousseauovotumačenjesuosjećanjapredviđaijednunjegovudevijaciju,kojuondetektirauprofesionalizacijibrigezadruge.Brigazadru­ge,deklarativnoprisutna,nousvojojmanifestacijirutinizirana,potpomaže 

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta139

potpunomprepuštanjudrugome,odricanjuodgovornosti za sebe i gubitkupouzdanja u vlastite snage te u konačnici rezultira ovisnošću obje strane.Prevencijazapadanjautakvuzamkuležiu,dakako,odgojukojiuvažavadaseupodlozisuosjećanjanalazisebičnost,dajeonomotiviranostrahom,adaseiskazujebrigom.Odgovarajućimodgojem,smatraRousseau,suosjećanjese potiče i njeguje te se jedino takomože iskazati kao autentično.Danasčestospominjanatvrdnjadajeekološkakrizausvojojbitikrizaodgoja,uRousseauubinašlasvogazagovornika.Pitanjaoprirodi,obitelji,društvuiodgojuunutaraktualnihbioetičkihras­prava,činisedačestonoserousseauovskiprizvuk.Onodzvanjaurasprava­mapotaknutimanapretkom,uprvomereduumedicini.Ukakvomodnosustojiodrednica‘prirodnoga’sprammogućnostiintervencijeugene,medi­cinskipotpomognuteoplodnje,roditeljstvahomoseksualnihpartnera?Jesulitakva»novaprava«ujednoi»neprirodnaprava«?NanT.Ball56iscrpnopišeoRousseauovomnaslijeđuunutar raspravaobioetičkoj legislativiuFrancuskojsredinom1990.­ihgodina,ukazujućinačestokorištenuargu­mentacijuo»prirodikaovrhovnometičkomarbitru«,ojačanuRousseau­ovimimenom.Njegovoviđenjeprirodedodušekorespondirasasuvreme­nimnadilaženjemrazumijevanjaprirodekaostatičnogentitetaskojimodr­žavamosamominimalnuinužnupovezanost.Odgovarajućiodnospremaprirodijesastavnidiopokušajadosezanjavrline,kakoRousseauposebnonaglašenogovoriuJuliji.No,interpretacijapoziva»velikogmislitelja«naultimativanpovratakprirodi i odbacivanjenapretka, ubitnompromašujeRousseauovuintencijutegazlorabikaoutopističkogautora.Modernienvi­ronmentalistićeuRousseauunaćimaterijalezaistraživanjekorijenasvojihteorija.  Etiketa  primitivista već sada stoji uz njegovo ime, iako je takvakarakterizacijaunajmanjurukunepotpuna,jednakokaoštojetakavipo­kušajčitanjaRousseauakaoradikalnogprotivnikanapretka.NajvećasnagaiporukaRousseauovemislinalaziseupravousuprotnome,njegovamisaonepodupirekonzervativizamvećsvojevrsnirevolucionarizam.Usredištusvakesmisleneetičkeraspravenenalazisesuglasjeanakronihstavova,većsusretrazličitihperspektiva.Utomesmislu,bioetičkidiskurs,kojinadilazizatvorenostupojedinesustavemišljenjaiunjihovomsusretuihvrednujeravnopravnima,nudipotencijal zanovo tematiziranjekako starih, »vječ­nih«pitanja,takoionihnovih,jošuvijekkontroverznih.Odgovarajućipri­stuptražiangažiranjesvihresursaučemuznačajnuuloguimaisenzibilnasferačovjekoveprirode.

56

NanT.Ball, »TheReemergenceofEnlight­enment Ideas in the 1994 French Bioethics

Debates«,Duke Law Journal,Vol.50,No.2(Nov.,2000),str.545–587.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(123–140)

I.Zagorac,Rehabilitacijasenzibiliteta140

Ivana Zagorac

Rehabilitation of Sensibility

Philosophical Construction of the Sensible Man

AbstractThe aim of this text is to point out some of the relevant moments in philosophical approaches to the topic of sensibility. In that attempt, a period of Enlightenment is emphasized, with its specific reading of Cartesian thought through empiricism of English provenance. Jean­Jacques Rousseau poses as a key figure of the ‘Age of Sensibility’, and his construction of the sensibleman is especially closely examined. Last part of the text contextualizes heritage of historical and philosophical readings of human nature, primarily the one of Rousseau, into modern de­bates. Consequently, possible footholds for the thesis of modern rehabilitation of sensibility are established.

Key wordssensibility,compassion,nature,virtue,education,Jean­JacquesRousseau