Ivan Levacic: od Virja do Karlovca
-
Upload
ana-sudarevic -
Category
Documents
-
view
258 -
download
7
description
Transcript of Ivan Levacic: od Virja do Karlovca
IVAN LEVAČIĆ Od Virja do Karlovca
Karlovačka županija Izradile učenice: Grad Karlovac Lucija Car, 8.b Osnovna škola Dubovac Paula Cerovac, 8.b
Mentor: Ivo Makarić
Školska godina 2011./2012.
2
Sadržaj
Uvod 3
Virje 5
Djetinjstvo i mladost 7
Kako sam si priuštio prvi bicikl 9
Postao sam član „Podravca“ u Virju 10
Obitelj 11
Sportske utrke Ivana Levačića (1949.-1963.) 12
Levačić najbolji biciklista Jugoslavije 14
Najveći sportski rezultati i priznanja Ivana Levačića – Maconje 16
Život Ivana Levačića nakon sportske karijere 17
Zaključak 23
3
Uvod
Odlične smo učenice osmog razreda OŠ Dubovac u Karlovcu. Podjednako volimo
sve nastavne predmete. Do sada smo uspješno sudjelovale na brojnim školskim i
županijskim natjecanjima, ali nikada nismo radile stvaralački projekt. Kada nam je
nastavnik povijesti u razredu predložio takav rad odmah smo pristale i uključile se u
grupu povjesničara. Želja nam je bila pisati o nekom poznatom Karlovčanu. Dvoumile
smo se o kome pisati i istraživati. Razmišljale smo o mnogim poznatim Karlovčanima iz
područja znanosti, umjetnosti, politike, kulture. Na kraju smo se opredjelile za osobu iz
područja sporta. Izabrale smo istražiti i osvijetliti lik i sportsku aktivnost gospodina Ivana
Levačića. Razloga ima više, a mi smo se odredile za njega iz sljedećih razloga.
Ivan Levačić živi u naselju Dubovac. Redovito je s nama na misi u svetištu sv. Josipa. Moj
djed Nikola (Mika) Zaborski (koji je bio biciklistički dužnosnik) i Matija (Mata) Zaborski
(odlični klupski vozač) doveli su ga 1958. u Karlovac da vozi za istoimeni biciklistički klub.
Od tada je gospodin Levačić žitelj našega grada. Svojim uspjesima promovirao je i naš
grad. Moj djed usadio je gospodinu Levačiću ljubav i znanja o pčelama. (pa je danas
gospodin Levačić jedan od najvećih i najpoznatijih karlovačkih pčelara).
Što smo ovim radom željele istražiti?
Željele smo saznati od kuda potječe Levačić? Kako i gdje je proveo svoje djetinjstvo? Kako
se i kada počeo baviti biciklizmom?
Cilj nam je kronološki istražiti i zabilježiti trke i uspjehe na njima. Koja velika priznanja je
Levačić dobio za svoja sportska dostignuća? Gdje je Levačić u odnosu na ostale brojne
bicikliste u ondašnjoj Jugoslaviji? Kakva je perspektiva sportskog biciklizma danas?
Pokušat ćemo saznati što više o Levačićevom djetinjstvu, mladosti, obiteljskom životu i
hobijima. Želimo upoznati kroz ovaj projekt gospodina Levačića kao običnog i dragog
čovjeka, a ne samo kao sportskog asa.
4
Kako to ostvariti?
Proučiti znanstvenu i popularnu literaturu o Ivanu Levačiću.
Pročitati novinske članke iz tog vremena.
Razgovarati s gospodinom Levačićem.
Istraživati na terenu – crkva, dom, Virje, Veljun.
Koji nam je cilj?
Ovim projektom želimo popularizirati sport – posebno biciklizam.
Promovirati zaslužne, a zaboravljene Karlovčane.
Širem čitateljstvu približiti sportske rezultate Ivana Levačića u prošlosti i
nepoznatog i manje poznatog Levačića nakon sportske karijere.
Ovaj projekt staviti na internetsku web stranicu.
5
Virje
Naselje Virje se nekad nazivalo Prodavić. Nalazi se na obali rijeke Zdelje u Koprivničko-
križevačkoj županiji 15 km jugoistočno od grada Virovitice. Virje ima oko 4000
stanovnika. Danas je i općinsko središte. Po broju stanovnika Virje je nekad bilo najveće
selo u Hrvatskoj. Stanovnici se bave poljodjelstvom (žitarice, vinova loza, voće i povrće) i
stočarstvom. U Virju je razvijena i prerađivačka industrija. Prerađuje se voće i povrće,
proizvode alkoholna i bezalkoholna pića. Tu se nalazi terminal Jadranskog naftovoda
(JANAF). U blizini su ležišta zemnog plina (Molve). Naseljem dominira kasnobarokna
župna crkva sv. Martina. U Virju se nalazi dominikanski samostan i zavičajni muzej. Virje
je poznato po mirnim i vrijednim žiteljima, slikarima naivcima i poznatim biciklistima.
Najpoznatiji biciklist iz Virja je svakako Ivan Levačić. U zavičajnom muzeju jedna soba je
posvećena upravo njemu. Tu se nalaze brojna Levačićeva priznanja, pokali, nagrade i
fotografije. Beskrajne ravnice i blizina crkve odredile su Levačićev životni put u sportskom
i duhovnom smjeru. Nije nimalo čudno i iznenađujuće što je takav biciklistički as stasao
upravo tu, u beskrajno dugačkim podravskim puteljcima i cestama.
Sl. 1 Kasnobarokna crkva sv. Martina - u njoj je Levačić kršten
6
Sl. 2 Zgrada nove osnovne škole u Virju
Sl. 3 Bračni par Levačić uz Levačićev pano u Virju (50. godišnjica braka)
7
Djetinjstvo i mladost
Ivan Levačić rođen je u Virju 25. kolovoza 1931. godine. Roditelji su mu bili Martin i
Magdica. Živjeli su na selu i bavili se poljoprivredom. Ivan je imao brata Stjepana i sestre
Josipu i Slavicu. Sestra Slavica je jedina živa.
Živjelo se teškim i mukotrpnim životom. Radilo se cijele dane. U takvom okruženju Ivan je
stjecao radne navike i pravilan odnos prema svim ljudskim i kršćanskim vrijednostima.
Najviše slobodnog vremena provodio je na potoku Zdelja. To je potok s puno virova i
mlinova. „Ispot opusta kod mlinova naučil sam plivati.“ Potok Zdelja utječe u rijeku
Bistru, a Bistra u rijeku Dravu. Od Virja do Drave je petnaest kilometara. Ivan je često s
dečkima bježao prema Dravi i tu su mu se, valjda, i širila pluća.
Pučku školu počeo je pohađati 1939. godine. Školovanje je nastavio u doba NDH-a, a u
FNRJ završio je tadašnju sedmoljetku. Tati je trebao na selu pa nije nastavio školovanje u
srednjoj školi. Radio je sve poljoprivredne poslove. (kopao, orao, kosio, sušio sijeno,
čuvao i brigovao o blagu i konjima, radio sve poslove u vinogradu, spremao drva za zimu,
a pomagao je i drugima u selu.) U slobodno vrijeme igrao je krpenjačom nogomet, kupao
se u Zdelji i vozio prvi bicikl. Bio je to kontraš Puh. O svom školovanju u pučkoj školi Ivan
Levačić je u knjizi „Veliki Levačić“ izjavio.
„Kad sem ja išel trideset i devete u pučku školu u Virju na čitanke je bila slika Petra
Karađorđevića. Doma je papa imal „Dijamant“ bicikl na jednu brzinu. Gume su bile
drotarice. Onda ni bilo asfalta pa su se gume puno puta na putu prepiškale i mi smo
morali onda nutarnje krpati, a vanjske šivati debelim koncem kojega je baka prela. Tak
smo se mogli voziti po dvorišču, onak malo, u krug. To je bio brat Stjepan, onda mlađa
sestra Slavica i starija Josipa. Mi smo špagom vezali vanjsku gumu i onda se vozili po
dvorišču i brojili jen drugome krugove. „Sad je dosta, idem ja!“ , vikale bi sestre, jer bi se
svaki od nas smio voziti samo po dva ili tri kruga. Kako smo bili mali, držali smo se za
ramu desnom rukom, a lijevom za guvernal. Taj bicikl je bil uvijek neispravan pa sam ja
bežal prema Dravi za dečkima i tu su se, valjda, moja pluća širila i jačala. Pučku školu sam
išel za vrijeme rata. Čas bi po selu hodili ustaši, čas Nijemci i, na kraju partizani, jer je
8
blizu Virja Bilogora, gdje su bili partizani. Svaku subotu se održavalo sajmište za stoku u
selu na istom onom mjestu gdje smo mi inače igrali nogomet. Složili bi krpenjaču od
čarape i ispunili je krpama i igrali se s njom dok se ne raspadne. Od sestara Slavica je
otišla u Zagreb da bi se zeškolala za učiteljicu, ali se onda zalubila i udala pa ni završila
školu. Sestra Slavica mi je jako zamerila kaj sam to izjavil.“
Sl. 4 Ivan Levačić sa bratom Stjepanom i sestrama Josipom i Slavicom
9
Kako sam si priuštio prvi bicikl
Na svoj prvi bicikl Levačić je sjeo 1947. godine, kad mu je bilo šesnaest godina. Bilo je to
koncem zime... Na njihovom seljačkom gospodarstvu na kom je, od dvije sestre i jednog
brata, Ivan ostao sam da radi najteže poslove i da dohrani roditelje, nije u to doba bilo
mnogo posla: to je doba kad se seljaci odmaraju, priređuju svatove, trijebe kukuruz i
veoma često odlaze na meljavu. Dosadno je bilo Ivanu tih kratkih zimskih dana, pa je
počeo razmišljati o tome da se negdje u slobodno vrijeme zaposli, da zaradi koji dinar, da
si nešto može priuštiti... Bicikl, na primjer, kojeg imaju toliki dečki u selu!
Upravo su na željezničkoj stanici podizali koševe za uskladištenje kukuruza. Ivan se
prijavio za radnika i radio sve što mu se naredilo: dovozio kolima materijal, zemlju,
pijesak, dvorio zidare, trčkarao kud ga se poslalo... Kad mu je bila isplaćena zarada, kupio
je stari bicikl marke „Puch“, na kojeg je već davno bacio oko, a koji će ga doskora uvesti u
sportski svijet i služiti do 1956. godine.
Još je ležao snijeg po krovovima virovskih kuća, po dvorištima i cestama nije bilo za
vožnju, a Ivan je brižno čistio, podmazivao i pripremao svoj „Puch“, da se na njemu, na
svom vlastitom vozilu, kad nastupe lijepi proljetni dani, vozika po rodnom mjestu, pa
dalje u vinograd, u polje, u susjedna sela, na sajmove, zabave...
Sl. 5 Levačić u dresu „Podravca“ iz Virja
10
Postao sam član „Podravca“ u Virju
U biciklistički klub učlanio sam se 1949. godine. Te godine za 1. maj u Virju je bio
organiziran biciklistički „Omladinski slet“. Pitao sam organizatore da li bi mogao
sudjelovati u utrci oko Virja. Dozvolili su mi. Kad sam došao na start stavili su me na
zadnje mjesto jer nisam bio član biciklističkog kluba. U trci sam ih sve prestigao i
uvjerljivo prvi došao na cilj.
Tada sam postao član Podravca u Virju. Započela je moja sportska karijera. Roditelji su
bili protiv toga da se bavim biciklizmom. To će vam najbolje dočarati ova priča.
Nakon što sam pobijedio u utrci u Austriji i došao u selo sreo sam susjeda koji mi je rekao
da mi ima nešto hitno za ispričati: „Sreo sam tvog tatu i čestitam ja njemu! Martine, tvoj
Ivo je prvi u Austriji!“, a tata njemu: „Nemoj mi ništa čestitati, nije mi drago, bolje da je
pao i da se razbio pa se više ne bi utrkivao, ali sada će opet ići na utrke!“ Kad sam tati
rekao da moram na trening on bi mi odgovorio: „Kakav trening, danas moramo kositi
travu!“
Iz ovih i ovakvih razloga nisam puno trenirao. Za mene je trening bio rad na poljoprivredi
i vožnja biciklom. Tu sam stjecao kondiciju i širila su mi se pluća. Moj cilj je bio na svakoj
utrci biti prvi; u startu sam pokušao sve prestići i to mi je 1949. godine na svim utrkama
uspjelo.
11
Obitelj
Ivan Levačić oženio je suprugu Maricu 7. studenoga 1954. godine. O tome nam je Ivan
rekao: „Moja sadašnja žena je živjela blizu moje tete pa sam je često viđao odmalena.
Oduvijek smo se zezali, igrali, trčkarali i tako smo se zaljubili.“ U braku im se rodila kćerka
Mirjana 1958. godine. Gospodin Levačić ima unuke Martinu i Mladena. Svi su oni bili
učenici naše škole. Unuci ne pokazuju posebni interes za sport. Danas gospodin Levačić
sa svojom suprugom i kćerkinom obitelji živi u prekrasnoj kući u Supilovoj ulici, u naselju
Dubovac, u gradu Karlovcu.
Sl. 6 Levačić sa suprugom i roditeljima Martinom i Magdicom
12
Sportski utrke Ivana Levačića (1949. – 1963.)
GODINA NAZIV UTRKE PLASMAN NAPOMENE
1949. OMLADINSKI SLET U VIRJU 1. KRENUO SA ZADNJEG MJESTA
PRVA TRKA ZA KLUB „PODRAVAC“ 1. PRVI PUT U BICIKLISTIČKOJ OPREMI
BICIKLISTIČKA TRKA U NOVIGRADU 3. VOZIO NA KONTRAŠU, A OSTALI NA TRKAĆIM BICIKLIMA
1950. KOPRIVNICA-PETERANEC, ĐELEKOVEC, KOPRIVNICA
1. VOZIO NA KONTRAŠU „PUCHU“
PRVENSTVO HRVATSKE NA KONTRAŠIMA 1. 10 MINUTA PRIJE SVIH
PRVENSTVO HRVATSKE U ZAGREBU 1.
1951. JUNIORSKO PRVENSTVO HRVATSKE 1. VOZIO ZA „DINAMO“ ZAGREB
JUNIORSKA TRKA KROZ ISTRU 3. PRVI PUT DOŽIVIO VOŽNJU NIZBRDO SPECIJALKOM – TEŽAK PAD
BICIKLISTIČKA UTRKA U AUSTRIJI 1. TANCAL SAM S AUSTRIJANKAMA
IZABRANA TRKA ZA PRVENSTVO SVIJETA U MILANU
2. NITKO NIJE IŠAO POZVAN U ARMIJU
1952.
JNA VOJSKA
JNA
1953. JNA – SKRAĆEN VOJNI ROK SA 3 NA 2 GODINE
1954. NISAM VOZIO. OŽENIO SE. PRODAO SPECIJALKU.
1955. POČEO TRENIRATI I VOZITI ZA „TORPEDO“ IZ KOPRIVNICE
1956. BICIKLISTIČKO PRBENSTVO JUGOSLAVIJE 1. SUSRET S MLADENOM DELIĆEM
TRKA OKO MAKEDONIJE 1.
TRKA KROZ EUROPU 1. ČESTITAO MI FAUSTO COPPI
1957. PRAG – BERLIN – VARŠAVA ODUSTAO TREĆI NAKON 3 ETAPE, TEŠKA POVREDA - BOLNICA
TRKA OKO „DONJE AUSTRIJE“ 3. BEZ PIĆA I HRANE
CESTOVNA UTRKA „KROZ JUGOSLAVIJU“ 2. VOZILO SE 5 ETAPA
TRKA MIRA „PRAG – BERLIN – VARŠAVA“ 20.
TRKA OKO POLJSKE 3. DOBIO RUSKI SAT AUTOMATIK
1958. TRKA „OKO DONJE AUSTRIJE I ŠTAJERSKE“
1. POBRAO MNOGE NAGRADE
MEĐUNARODNA CESTOVNA UTRKA JUGOSLAVIJA – MAĐARSKA
1. U VRHUNSKOJ FORMI
„VARŠAVA – BERLIN – PRAG“ XII ETAPA 10. ISPUNIO NORMU ZA OLIMPIJSKE IGRE
TRKA U MAKEDONIJI 1. NOVČANA NAGRADA I ZLATNI SAT
1959. UTRKA MIRA BERLIN – PRAG - VARŠAVA 51.
MEĐUNARODNA UTRKA „OKO AUSTRIJE I DONJE ŠTAJERSKE“
1.
KRAJ 4.
MEĐUNARODNA BICIKLISTIČKA UTRKA „KROZ JUGOSLAVIJU“
4. POBJEDNIK HUGENS IZ NIZOZEMSKE
13
CESTOVNA BICIKLISTIČKA UTRKA „OKO BEOGRADA“
4. VOZIO ZA BICIKLISTIČKI KLUB KARLOVAC
1960. TRKA KROZ JUGOSLAVIJU 2. EKIPA JUGOSLAVIJE 1. ŽIROVNIK, VALČIĆ, LEVAČIĆ,PETROVIĆ
CESTOVNO DRŽAVNO PRVENSTVO 2. MOGAO SAM I BOLJE
CESTOVNA TRKA OKO BEOGRADA 2. U FINIŠU UTRKE ODLETIO U JARAK PORED CESTE
UTRKA MIRA PRAG – VARŠAVA – BERLIN 23. ODLIČNO POSJEĆENE. KRASNO NAVIJANJE. VELIKE HLADNOĆE.
XVII. OLIMPIJADA RIM 1960. CESTOVNA BICIKLISTIČKA UTRKA 175 KM
13. U VREMENU POBJEDNIKA KAPITANOVA IZ SSSR-a – JUGOSLAVIJA 15
1961. TRKA KROZ JUGOSLAVIJU XI. ETAPA 1493 KM
1. KONAČNO OSVOJIO PRVO MJESTO NA UTRCI „KROZ JUGOSLAVIJU“
TOUR DEL’ AVENIR XIV. ETAPA 2209 KM 5. NESLUŽBENO AMATERSKO PRVENSTVO SVIJETA. PONUDA ZA PROFESIONALCE.
TRKA MIRA BERLIN – PRAG - VARŠAVA 10. PO KRVI LIJEČNICI USTANOVILI KOLIKO SAM KM PROVEZAO NA TRENINGU
CESTOVNA UTRKA „OKO BEOGRADA“ 2. ČESTITAO MI STJEPAN LJUBIĆ
1962. TRKA OKO TUNISA X ETAPA 1527 KM 25. NISAM SE OPORAVIO OD POVREDE. VOZIO PREKO PJEŠČANIH NANOSA.
JADRANSKA MAGISTRALA 5. VOZIO ZA KARLOVAC
CESTOVNA BICIKLISTIČKA UTRKA „KROZ HRVATSKU I SLOVENIJU“
7. ŠEBENIK JE VELIKI SPORTAŠ. PUNO PUTA MI JE POMOGAO.
CESTOVNA UTRKA OKO MAKEDONIJE 1. SVI SU NAVIJALI ZA MENE
TRKA KROZ JUGOSLAVIJU 11. EKIPA ŠKERL, ŠEBENIK, LEVAČIĆ
1963. CESTOVNA BICIKLISTIČKA UTRKA „JADRANSKA MAGISTRALA“
8. VOZIO ZA KARLOVAC. MANJE TRENIRAO.
MEĐUNARODNA CESTOVNA UTRKA OKO KANADE – „SENT LORENC“
11. „NAPRIJED MACONJA!“ NAVIJAO JE STJEPAN MURGIĆ IZ VIRJA
CESTOVNA BICIKLISTIČKA UTRKA „OKO JUGOSLAVIJE“
3. KRIVO SU ME OBAVIJESTILI O STARTU UTRKE. OBITELJI ODNIO POKLONE.
TRKA KROZ AUSTRIJU 1. MOJA POSLJEDNJA UTRKA, ALI JA TO TADA NISAM ZNAO
14
Levačić najbolji biciklista Jugoslavije
Po ovom kriteriju su sportske novosti birale najbolje bicikliste Hrvatske i Jugoslavije za
period od 1945. – 1965. godine
Ključ bodovanja za najboljeg biciklistu
Svjetsko prvenstvo Plasman u prvih 10 - 20 bodova Plasman u prvih 20 - 10 bodova Prvenstvo Jugoslavije Titula šampiona - 10 bodova Olimpijske igre Plasman u prvih 10 - 20 bodova Plasman u prvih 20 - 10 bodova Kroz Jugoslaviju Prvo mjesto - 20 bodova Drugo mjesto - 15 bodova Treće mjesto - 10 bodova Pobjeda u etapi - 5 bodova
Trka kroz Hrvatsku i Sloveniju Prvo mjesto - 10 bodova Drugo mjesto - 5 bodova Treće mjesto - 2 boda Kroz Srbiju Prvo mjesto - 5 bodova Trka mira Plasman u prvih 10 - 20 bodova Plasman u prvih 20 - 15 bodova Plasman u prvih 30 - 7 bodova Pobjeda u etapi - 10 bodova Tour del’ Avenir Plasman u prvih 10 - 30 bodova Plasman u prvih 20 - 15 bodova Plasman u prvih 30 - 7 bodova Pobjeda u etapi - 10 bodova Osvajanje Vršića Prvo mjesto na planinskom cilju - 10 bodova
15
Sl. 7 Levačić najbolji biciklista Jugoslavije svih vremena
REDOSLIJED:
1. Ivan Levačić 152 boda
2. Veselin Petrović 135 bodova
3. Nevio Valčić 117 bodova 4. Janez Žirovnik 107 bodova
5. Andrej Boltežar 84 boda
6. Florijan Valenčić 80 bodova
7. Franc Škerl 70 bodova
8. Aleksandar Zorić 60 bodova
9. Jože Roner 50 bodova 10. Milan Poredski 45 bodova
Iz tablice je vidljivo da je Ivan Levačić bio najbolji biciklista Hrvatske i Jugoslavije. Isto
bodovanje je provedeno i 1971. godine. Ivan Levačić je i tada bio uvjerljivo prvi. Godine
1975. „Sportske novosti“ su proglasile Ivana Levačića najboljim biciklistom Jugoslavije
svih vremena.
Čestitke!
16
Najveći sportski rezultati i priznanja Ivana
Levačića – Maconje
U sportskoj karijeri Ivan Levačić je vozio za biciklističke klubove „Podravac“ iz Virja,
„Dinamo“ iz Zagreba, „Torpedo“ iz Koprivnice te karlovačke biciklističke klubove
„Karlovac“ i „Metalac“.
Sedam godina za redom nastupio je na utrci „Kroz Jugoslaviju“. 1961. godine bio je prvi.
Na utrci najboljih sportskih amatera, „Tour del’ Avenir“ 1961. godine bio je peti. Tada je
dobio ponudu da prijeđe u profesionalce. Nastupio je 1960. na olimpijskim igrama u
Rimu.
Sedam puta je nastupio na utrci mira Berlin – Prag – Varšava. Četiri puta je nastupio na
svjetskim prvenstvima u cestovnoj vožnji. Vozio je na cestovnim državnim prvenstvima,
višeetapnim i jednodnevnim trkama u zemlji i inozemstvu. Često i rado je vozio
memorijalne trke. U karijeri je biciklom prevezao preko 200000 km.
Za najboljeg sportaša izabran je 1960., 1961. i 1962. godine.
U anketi provedenoj 1963. bio 4. najbolji sportaš.
Dobitnik je priznanja jugoslavenskog saveza Organizacija za fizičku kulturu 1966. godine.
Dobio je priznanje za dugogodišnje djelovanje u biciklističkom sportu 1979. godine.
Najbolji je biciklista Jugoslavije svih vremena. Vozio je u doba amaterizma. Biciklizam mu
nije priuštio životnu egzistenciju, ali mu je priuštio brojne sportske i životne radosti.
“Bez biciklizma ja ne bih bio ovaj i ovakav čovjek.“
Sl. 8 Levačić u svečanoj odjeći reprezentacije – na Olimpijskim igrama u Rimu 1960.
17
Život Ivana Levačića nakon sportske karijere
Sportskim biciklizmom prestao se baviti 1963. godine. Razlozi prestanka su bili ozljeda, ali
i nerazumijevanje rukovodioca u tvornici „Kordun“ u kojoj sam radio kao alatničar u
alatnici. Uz biciklizam me vežu brojne lijepe uspomene. Uživao sam u pobjedama i
dobrim plasmanima. Upoznao sam cijelu Hrvatsku i Jugoslaviju, veći dio Europe, Sjevernu
Afriku i Kanadu. Upoznao sam mnoge bicikliste. S mnogima sam ostao u prijateljskim
odnosima. Nažalost, većina ih je umrla. Posebno pamtim utrke mira na relaciji Berlin –
Prag – Varšava jer su bile odlično organizirane s puno gledatelja. Pamtim i sve trke kroz
Jugoslaviju. Osobno mu je najdraža utrka oko Francuske i osvojeno peto mjesto.
Neke stvari teško zaboravljam:
Ljudi iz Beograda su mi se rugali. Zvali su me seljakom, izrugivali se mom biciklu i
govorili da prestanem voziti.
Stalno se favorizirao Veselin, Veso Petrović iz Beograda kako bi on uvijek od nas
bio najbolje plasiran. Ja to nisam trpio i vozio sam za što bolji osobni plasman, a
time i ekipe.
„Često su mi kvare delali na biciklu samo da Veso bude bolji.“
Nisu me drugi put pustili na utrku oko Francuske pravdajući se da moj pasoš nije
došao u Beograd. Tada sam trebao dobiti isplatu za osvojeno peto mjesto na trci
1961. godine. A imao sam i ponudu da prijeđem u profesionalce. Toga su se bojali.
U tvornici „Kordun“ radio je devet godina. Nakon toga se gospodin Levačić počeo baviti
uzgojem pilića. Kupio je kamion i počeo se baviti autoprevozništvom. Taj posao je radio
do 1988. godine kada je otišao u zasluženu mirovinu. Kamionom je prevozio mnogim
pčelarima pčele na ispašu. Uz pčelare se Levačić zainteresirao za pčelarstvo. U početku
mu je to bio hobi, a danas dodatni posao i lijep izvor prihoda.
Pčelinjak s više od osamdeset košnica mu je stacioniran na Veljunu blizu Slunja. Tu su
prekrasne livade i pašnjaci, puno djeteline smiljke, crnogorična šuma, puno kestena i
bagrema. Pčele uživaju u netaknutoj prirodi i proizvode mnogo kvalitetnog meda. Imale
smo prigodu obići Veljun i sve to vidjeti. Gospodin Levačić nam je sve pokazao o pčelama
i lijepo nas ugostio. U slobodno vrijeme gospodin Levačić odmara, obilazi pčele, uređuje
18
prostor oko kuće, druži se s prijateljima i nekadašnjim sportskim rivalima. Nedjeljom je
obavezno u crkvi. Čita novine i gleda televiziju.
Sl. 9 Gospodin Levačić sa mentorom projekta Makarićem ispred pčelinjaka u Veljunu
Sl. 10 Levačićev kamion sa pčelama u Veljunu kod Slunja
Autorica projekta Lucija Car na slici desno
19
Sl. 11 Gospodin Levačić redovito je na nedjeljnoj misi u Svetištu sv. Josipa u Karlovcu
Sl. 12 Autorica projekta Paula Cerovac Sl. 13 Povelja počasnog pred Levačićevom kućom u Supilovoj građanina općine Virje
20
Sl. 14 Levačić najbolji sportaš grada Sl. 15 Najbolji biciklista Jugoslavije Karlovca 1961.
Sl. 16 Levačić i Žirovnik suparnici, ali i prijatelji
Druže se i danas
21
Sl. 17 Jarun-jedna od rijetkih biciklističkih staza u Hrvatskoj
22
Sl. 18 Umjetnička slika podravskog naivca za 50 godina braka
Ivan na biciklu prosi izabranicu svoga srca
23
Zaključak
Uspjele smo saznati i odgovoriti na većinu postavljenih ciljeva ovog istraživačkog rada.
Posebno nas je zanimalo kakav je odnos države prema zaslužnim sportašima bio nekad i
danas? Kako se klub, grad i zemlja odužuje zaslužnim sportašima? Kakva je perspektiva
rekreativnog i sportskog biciklizma danas u Hrvatskoj. Razgovarajući sa gospodinom
Levačićem o tim pitanjima zabilježile smo njegove misli, razmišljanja i ocjene. Država se
premalo brine o vrhunskim sportašima. Bivša FNRJ je kroz naše uspjehe promovirala prije
svega sebe i svoju politiku. Naše utrke su bile medijski praćene, ali smo isčitavali da su
naši uspjesi i iznimni rezultati posljedica sustavne brige države o sportu. To svakako nije
bilo tako. Tim više što smo bili amateri, a ja i bez profesije. Republika Hrvatska čini
napore da mirovinama osigura vrhunskim rezultatima bezbrižnu starost. Kako se meni
društvo odužilo za biciklističke uspjehe? Moje rodno Virje proglasilo me je počasnim
građaninom. Svake godine na blagdan sv. Martina kada je i dan općine prisustvujem
svečanoj sjednici općinske skupštine. U Virju postoji zavičajni muzej. Jedna soba je
posvećena sportu. U toj sobi je i Levačićeva vitrina. Tu se čuvaju brojna moja priznanja,
medalje, diplome, pehari, dresovi iz sportskih dana. Tu su i sve knjige napisane o meni
kao i brojni novinski članci. Pred školom je veliki pano s mojom slikom i opisom mojih
sportskih postignuća. Takav isti pano nalazi se i na biciklističkoj stazi na Jarunu u gradu
Zagrebu. Na to sam vrlo ponosan. Nažalost, grad Karlovac nije ništa učinio u očuvanju od
zaborava slavne biciklističke prošlosti. Šezdesetih godina biciklistički klub Karlovac je bio
momčadski prvak Jugoslavije. Tada sam ja vozio za taj klub. Ne znam je li danas postoji
registrirani biciklistički klub u Karlovcu. Kada bi i htjeli nemamo se gdje sastajati mi bivši
biciklisti. Kakva je budućnost rekreativnog, a posebno sportskog biciklizma? Mislim da je
budućnost biciklizma loša i s malo perspektive. Biciklizam je zdrav sport. To je i masovni
sport. Svakom čovjeku, pogotovo mladim ljudima, bih ga poželio. Nažalost, mladi ljudi
sve manje voze bicikl. Mladi sjede uz televiziju, kompjutore ili u kafićima. Sport ih sve
manje zanima. Vole oktanske mirise i motore. Bicikla danas ima svih mogućih vrsta i
dostupni su svima. Nema biciklističkih staza. Grade se autoputevi i brze ceste. Grade se u
gradovima nogostupi i trotoari. Tu za bicikliste ima sve manje mjesta. Prvomajska
karlovačka biciklijada je hvalevrijedna manifestacija koja pokazuje da interes kod djece i
mladih za biciklizmom postoji, ali treba napraviti biciklističke ceste ili kružne gradske
24
biciklističke staze. Na tom planu dosta radi Istra, a o susjednoj Sloveniji da i ne govorim.
Najviše se družim sa mojim reprezentativnim biciklističkim drugovima iz Slovenije. S
takvim razmišljanjima gospodina Levačića došle smo do kraja projekta. Svi materijali nisu
mogli naći mjesto u ovom projektu. Divile smo se vitalnosti i dobrom pamćenju našeg
junaka. U ušima nam još odzvanja melodija Ivanovog zavičajnog govora. Druženje i
razgovori sa gospodinom Levačićem bilo nam je nezaboravno iskustvo. Želja nam je da
ovim projektom populariziramo biciklizam te da se u gradu ostvare Ivanove želje glede
omasovljenja i razvoja kvalitetnog biciklističkog sporta. Gospodinu Levačiću zahvaljujemo
na suradnji. Želimo mu dobro zdravlje i dug život.
25
Slikovni materijal
Fotografija na naslovnici: Rodna kuća Ivana Levačića u Virju (Levačićev
privatni album)
Fotografija na zadnjoj stranici: Ivan Levačić pred svojom kućom u
Supilovoj ulici u Karlovcu
Sl. 1, sl. 2, sl. 9 – sl. 15, sl. 17 – sl. 19 – vlastite fotografije
Sl. 3, sl. 4, sl. 6, sl. 8, sl. 16 – Levačićev privatni album
Sl. 5, sl. 7 - http://zkahlina.ca/cro/?p=4211
26
Literatura
1. Kadumija, Mato. Levačić : pedeset godina sportskog društva „Podravac“ Virje. Virje,
1958.
2. Časopis Biciklizam „Kroz Jugoslaviju“: broj 6/1956, 8/1957, 4/1959, 2/1961
3. Matišin, Martin. Ivan Levačić: hrvatska biciklistička legenda: sto godina sportskog
društva „Podravac“ Virje. Virje, 2008.
4. Švegar, Zdravko. Karlovac: grad sporta (1880. – 1985.). SIZ fizičke kulture Karlovac:
Karlovac, 1987.
5. Trumbetaš, Drago. Veliki Levačić: razgovori o biciklističkim utrkama (1949. – 1963.).
6. Arhiv sportskog društva „Podravac“ Virje
7. Arhiv Ivana Levačića, Karlovac, Supilova 4