ISTRAZIVANJE MORALA

29
Prof. dr Zorica Matejić Đuričić Doc. dr Nada Dragojević ISTRAŽIVANJE MORALA

Transcript of ISTRAZIVANJE MORALA

Page 1: ISTRAZIVANJE MORALA

Prof. dr Zorica Matejić ĐuričićDoc. dr Nada Dragojević

ISTRAŽIVANJE MORALA

Page 2: ISTRAZIVANJE MORALA

SADRŽAJ

1. OPŠTI PROBLEMI

2. ISTRAŽIVANJE MORALA: KOGNITIISTIČKI PRISTUP

3. ISTRAŽIVANJE MORALA: SOCIJALNI (INTERPERSONALNI) PRISTUP

4. STUDIJSKI ISTRAŽIVAČKI RAD

Uvodne napomene Prvi korak u istraživanju> etimološka analiza Moral i etika Kratka istorija morala Moral između filozofije i nauke Moral i pravo

Filozofski koreni PIjažeov kognitivizam Teorija moralnog razvoja L. Kolberga Etičko vaspitanje

Teorije učenja Bandnurin model Hofmanova eklektička teorija Kognitivne i afektivne komponente moralnog ponašanja

Page 3: ISTRAZIVANJE MORALA

1.

OPŠTI PROBLEMI

Šta je moral?

Moral je skup nepisanih pravila, navika i običaja koji utvrđuju međuljudske odnose i prosuđuju šta je dobro, a šta zlo. Centralne vrednosti morala su: dobro, ispravno i pravedno.

Moralne norme postoje od samog početka organizacije društvenog života. Da bi jedna društvena zajednica opstala, potrebno je da postoje određena pravila, principi, standardi i norme koji regulišu međusobne odnose među ljudima. Moral je relativan, jer nije isti u svim društvenim grupama i istorijskim periodima

Moral je regulator međuljudskih odnosa u cilju ostvarenja opšteg dobra.

ĆOVEK NE MOŽE DA ČINI ONO ŠTO ŽELI, UKOLIKO ŽELI ONO ŠTO ŽELI (Šopenhauer)

Page 4: ISTRAZIVANJE MORALA

PRVI KORAK U ISTRAŽIVANJU MORALAETIMOLOŠKA ANALIZA

Tajna reči etika krije se u značenjeskom korenu starogrčke reči ethos (običaj, ćud, ponašanje,vladanje).Praksu ljudskog ponašanja, a kasnije i nauku o ponašanju, stari Grci su nazivali ethike tehne. Vremenom se ta sintagma skratila i svela na novi termin ta ethica, uz izostavljanje reči tehne (znanje, veština).

Rimljani su latinizirali starogrčki termin ta ethica i proizveli novu reč etika, koja danas postoji u gotovo svim jezicima evropskih naroda (Ethics, Etica, Ethique, Ethik ). Sličnim postupkom skraćivanja i latinizacije nastali su termini kojima se označavaju i neke druge nauke: logika, matematika, fizika, pedagogika.

Danas se u međunarodnom žargonu ponašanje pojedinca označava sa etos, a nauka o moralnom ponašanju dobija zajednički naziv - etika.

Page 5: ISTRAZIVANJE MORALA

HOMOLOGNI TERMINI

ETIKETA ETOLOGIJA Homolog etiketa nastaje mnogo godina kasnije, u novom veku, na

francuskom kraljevskom dvoru. Etiketa je označavala dvorski ceremonijal, odnosno skup strogih pravila koja su propisivala protokol ponašanja i ophođenja na dvoru.

Termin etiketa je kasnije proširila značenje na svako otmeno i strogo propisano društveno ponašanje, nešto slično onome što danas poznajemo kao bon-ton ili lepo ponašanje.

U novije vreme etiketa je postala natpis, oznaka ili nalepnica za različite predmete ili proizvode.

Glagol etiketirati, izveden iz imenice etiketa, rezervisan je za “označavanje” ljudi i (uglavnom) negativno vrednovanje ljudskog ponašanja.

Page 6: ISTRAZIVANJE MORALA

HOMOLOGNI TERMINI

ETOLOGIJA, nauka o ponašanju, poseduje iste etimološke korene kao i etika. Ova hibridna disciplina, nastala u susretu biologije i psihologije, bavi se proučavanjem ponašanja svih životinjskih vrsta, uključujuči i ljudsku vrstu koju su biolozi označili kao homo sapiens.

ETOGRAM je zapis ili popis svih onih karakteristika koje obeležavaju biologiju ponašanja jedne vrste.

Da bi se izbegla opasna pomutnja, valja strogo razlikovati etiku kao nauku o ljudskom vladanju od etologije kao nauke o ponašanju životinja. Dok etologija opisuje stvarno ponašanje životinja u pirodnim uslovima, dakle fakticiet, etika se ne zaustavlja na opisivanju ponašanja, ona teži normiranju tog istog ponašanja, tj. bori se za njegovo poboljšanje i usavršavane. Etika dakle stoji na strani idealiteta ili optativa.

"Ja, ovakav kakav jesam, s tugom pozdravljam moje Ja kakav bi trebao biti".

Page 7: ISTRAZIVANJE MORALA

FONOLOŠKI HOMOLOG

ETNOLOGIJA

U polje fonološke sličnosti najčešće se umeće termin etnologija, iako ova reč ne deli iste jezičke korene sa etikom.

ETNOLOGIJA je kovanica koja se gradi od radikala ethnos što znači narod i grčke reči logos u značenju: nauka, te upućuje na komparativno poučavanje naroda, njihovih običaja i kulture, a u širem smislu ispitivanje porekla, širenja i razvoja ljudskih zajednica. Ima veze s etikom utoliko što etos nije samo individualni fenomen, nego pripada svim narodima i društvenim zajednicama.

       

Page 8: ISTRAZIVANJE MORALA

MORAL I ETIKA MORAL je reč koja dolazi iz latinskog jezika, (od imenice mos, moris) i ima potpuno isto

značenje kao i helenska reč ethos: običaj, ponašanje, vladanje, ćud. Etika i moral su etimološki i semantički isti termini i zato dopuštaju sinonimnu upotrebu.

Sinonimi su s vremenom postali konkurenti, rivali i alosemi. Govornici su im počeli pridavati raznolika značenja, izvodeći suptilne, sekundarne razlike.

Etika je nastala na helenskom govornom području. Zagovarali su je najveći grčki filozofi: Sokrat, Platon i Aristotel. Za Grke je glavni kriterijum vrednovanja bio raz/um. Stoga je njihova etika zapravo grana filozofije, odnosno filozofska etika koja retko traži uporište na religioznom terenu. Ona je profana i racionalistička, više teorijska nego praktična, više optativna nego normativna.

Termin i pojam morala su plod rimske kulture, afirmisani u vreme prihvatanja hrišćanastva. Stoga su latinski hršćanski moralisti - uz raz/um kao potpuno valjan kriterijum moralnosti - uzeli za svoje etičko uporišt i objavu Božju, odnosno veru. Izvor etike su tražili ne samo u ljudskom razumu, već i u volji Boga, koji je apsoluto Dobro. Pored filozofske etike oni su njegovali i teološku etiku ili moral, sagledavajući metafizička načela u njihovoj religioznoj dimenziji.

U hrvatskom jeziku (još u vreme kada je ovaj jezik tvorio jedan zajednički, srpskohrvatski jezik) izvršen je prevod (internacionalne) reči moral u ćudoređe. Značenjski koreni su očigledni: ćud i red. Da se ljudska ćud ne bi pretvorila u ćudljivost, treba je stalno stavljati u red. (Dakle "ćud", ne "čudo", i jedno dodato "o" u sredini koje je upalo u ćudoređe zbog eufonije.) Narod je skovao još jedan zgodan izraz za moral, čestitost. Koren je staroslavenska čest, koja se u nekim slovenskim jezicima pojavljuje i kao čast, u istom značenju koje mi danas poznajemo. Crnogorski lokalizam čojstvo takođe je jedan od jezičkih oblika kojima se iskazuje moral ili moralnost neke osobe.  

      

Page 9: ISTRAZIVANJE MORALA

MORAL I ETIKA

Razlika: etici se pridaje značenje profane i racionalne discipline, a moralu značenje verske i religiozne nauke o ljudskom ponašanju.

Jedan paradoks: Istorija povesti morala beleži da protestanti, koji su u srži fideisti, govore o etici, a katolici, koji su više racionalisti nego fideisti, najčešće rabe reč moral.

Page 10: ISTRAZIVANJE MORALA

KRATKA ISTORIJA MORALA

STARI EGIPAT nije razvio model sistematizovanih moralnih normi. Osnovni principi i propisi za ponašanjem u svakodnevnom životu proističu iz religije, a ističe ih duhovni vođa, odabranik bogova na zemlji.

DREVNA KINA živi po principima Konfučija koji se prihvataju kao moralni kod.

STARA GRČKA otvara istoriju intenzivnih filozofskih rasprava o moralnom ponašanju

Page 11: ISTRAZIVANJE MORALA

KRATKA ISTORIJA MORALA

PITAGORA (6.v.p.n.e.) je začetnik jednog od prvih moralnih učenja. Verujući da intelektualna priroda čoveka treba da uzme prevlast nad čulnim i senzualnim u čoveku, Pitagora propoveda moralni život koji znači posvećivanje mentalnoj disciplini, a koja nalaže jednostavnost u vladanju, govoru, odevanju, ishrani.

SOFISTI ( 5. v. p..e.), poznati po razvijanju retorike i logike, ali i po prvim građanskim skandalima, iskazali su skepticizam u pogledu postojanja moralnih načela koja imaju apsolutno važenje. PROTAGORA jesmatrao da je ljudsko suđenje uvek subjektivno i da je stoga valjano samo za pojedinca. Ekstremna posledica je sofističko tvrđenje da ništa ne postoji i zato, ako ne postoji ništa čovek ne može da sazna to ništa, a ako ne može da sazna, onda ne može ni da ga prenese drugima.

SOKRAT, jedan od najžešćih duhovnih neprijatelja sofista, u dijalogu sa svojim učenikom Platonom, razvija učenje po kome je znanje osnovna moralna vrlina, a neznanje osnovno zlo. Tako, samo znanje i učenje vodi ljudsko biće do morala.

CINICI razvijaju posebnu doktrinu prema kojoj je suština vrline i jedino dobro koje se može saznati - samokontrola. Odbacivali su princip zadovoljstva kao princip ponašanja i propovedali ponos (dostojanstvo) kao osnovni vodič vladanja, uključujući ponos u pojavljivanju. “Vidim tvoj ponos kroz otvor na tvojoj kloaki”, bio je jedan od ironičnih Sokratovih odgovora cinicima.

EPIKUREJCI ( 4. i 3. vek p.n.e.) razvijaju učenje po kome je zadvoljstvo, posebno intelektualno zadovoljstvo vrhovno moralno dobro. ARISTUPUS iz Sirene, oglasio se prvim hednonističkim učenjem o moralu, propovedajući zadovoljstvo kao vrhovno dobro u životu. Nijedno dobro nema prevlast nad drugim, samo postoje razlike u stepenu i trajanju zadovoljstva.

Page 12: ISTRAZIVANJE MORALA

KRATKA ISTORIJA MORALA

MEGARIJANCI, sledbenici EUKLIDA, oglašavaju se stavom da se dobro može zvati mudrost, ideja dobra je apsolutna tajna i može se otrkiti samo putem logičke analize.

PLATON (4.v.p.n.e.) zagovara učenje po kome je dobro esencijalni element života. Zlo ne postoji po sebi, već predstavlja nesavršenu refleksiju realnog dobra. Ontološko dobro pojavljuje se u čoveku kao vrlina.U Dialogues Platon piše da se ljudska duša sastoji od tri elementa: intelekta, volje i emocija, i svaka od njih ima posebnu ulogu u produkciji vrline. Vrlina intelekta je mudrost ili samoznanje o okončanju života; vrlina volje je hrabrost, a vrlina emocija jeste samo-kontrola. Apsolutna vrlina je pravda, koja se stiče harmonizacijom posebnih vrlina.

ARISTOTEL, Platonov učenik, u kasnim decenijama 4. veka p.n.e. objavljuje prvu ETIKU, u kojoj raspravlja o sreći kao vrhovnom dobru i ističe princip umerenosti. Sreća proističe iz osnovnih atrubuta ljudske prirode, iz razuma koji funkcioniše u skladu sa ljudskim moćima. Da bi dostigao sreću, čovek mora da razvije dve vrste navika: prvo, stalnu mentalnu aktivnost koja proizvodi znanje i vodi do kontemplacije, i drugo praktične aktivnsti koje proizvode hrabrost. Govoreći o prinipu “zlatne sredine” ili umerenosti koja predstavlja vodilju u moralnom životu, ističe se da, u celini, umerenost znači odricanje od ekstrema, obilja i oskudnosti.

Page 13: ISTRAZIVANJE MORALA

KRATKA ISTORIJA MORALA

STOICI razvijaju svoje učenje ( 3.vek p.n.e.) u vreme rađanja Rimske imperije i zalaska Helenske kulture. ZENON u Grčkoj i CICERON i MARKO AURELIJE u Rimu propovedaju osnovni moralni princip “živeti u skladu sa prirodom, jer priroda je uređena i mudra”, zato se treba odupreti hrabro svim spolašnjim iskušenjima i teškoćama.

HRIŠĆANSKA ETIKA obeležava srednjevekovnu etičku misao. Čovek je biće koje potpuno zavisi od milosti božje, a koja propoveda osnovni moralni princip vladanja”Ćini drugome ono što želiš da on tebi čini”. Vera u intelektualnu moć čoveka, zamenjuje se religijskom verom u Boga. SVETI AUGUSTIN (13.vek) osnivač teološke doktrine o moralu kao posebne moralne vrednosti ili vrline vidi: odricanje, verovanje, milosrđe, oprost i neerotsku ljubav. Ideja greha, praroditeljskog zgrešenja, strah o božje kazne i uskraćivanje rajskog života

RENESANSA je epoha u kojoj se grubo napuštaju moralni kodeksi hrišćanstva. Obnavljaju se helenske ideje o moralu, a princip zadovoljstva postaje dominantni moralni vodič.

REFORMIZAM, koji počinje sa Kalvinom u Francuskoj (17.vek) unosi puritanske principe svetovnog života kao vrhunsko moralno dobro. Kontemplacija se ocenjuje kao lenjost duha, a beda tumači kao božja kazna. Indivudalna odgovornost postaje značajnija kategorija, od prihvatanja i poslušnosti, a prihvatanje dužnosti i obaveza načelo vladanja.

TOMAS HOBS ( Leviatan, 1651) u raspravu o moralu uključuje kao najvažnija pitanja, problem organizacije društva i političke moći. “Prirodno stanje” države, pre organizacije društvenog života, jeste stanje opšteg rata u kome se svako bori protiv svakog, a pojedinac postaje sebičan, zao i brutalan. Stroga država i dobri društveni ugovri potrebni su da bi se obuzdala ovakva zla priroda čoveka.

Page 14: ISTRAZIVANJE MORALA

KRATKA ISTORIJA MORALA

SPINOZA (Etika, 1677) je u svom etičkom učenju isticao da su sa aspekta večnosti, sve stvari moralno neutralne i samo ljudske potrebe ili interesi određuju granice dobra i zla. Intelektualna ljubav za Boga, koja promoviše moralno načelo da ono što je dobro za mene treba da postane opšte dobro, jeste posebna moć koja nadilazi moći razuma.

ENGLESKI UTOPISTI u okviru teorija o društvu nužno se dotiču učenja o moralu. ADAM SMIT (Teorija o moralnim sentimentima, 1759) subjketivni etički sisttem u kome se tvrdi da je dobro ono što proizvodi osečanje zadovoljstva i rđavo ono što proizvodi osećanje bola.

PROSVETITELJSTVO u Francuskoj niče na temelju oštre kritike novog industrijskog društvo. Čovek je po prirodi dobar, i samo je rđava sredina ta koja kvari humanu prirodu čoveka, beleži ŽAN ŽAK RUSO (Društveni ugovor, 1762). Temelji erozije morala prepoznati su u društvenim temeljima.

NEMAČKA KLASIČNA FILOZOFIJA daje najznačajnije doprinose filozofiji morala. IMANUEL KANT (Principi moralnog suđenja,1785) uvodi kategorički imperativ, kao vrhovni

princip na kome se temelji moral. Prema Kantu, bez obzira kako čovek deluje, ponašanje čoveka uvek je određeno slučajem i datim okolnostima: prema tome moralnost se ne može procenjivati na osnovu posledica koje jedan čin proizvodi, već samo na osnovu namere. Samo namera se može vrednovati kao ispravna i dobra. Kategorički imperativ je princip koji je po sebi ispravan i dobar, i zato namera da se dela na određeni način mora da sledi taj princip: “Delaj tako da princip koji te vodi postane tvoja volja kao univerzalni zakon dobra”.

Page 15: ISTRAZIVANJE MORALA

       MORAL IZMEĐU FILOZOFIJE I NAUKE

Filozofija morala koja propisuje kako se treba vladati(normativna etika) i filozofija morala koja istražuje temelje ljudske moralnosti u skladu sa zamišljenim vrhovnim dobrom (vrednosna, aksiološka ili optativna etika) kao preteča naučnog istraživanja.

Sociologija morala, disciplina koja istražuje društveno i istorijski promenljiv kontekst koji generiše određene moralne vrenosti i norme

Psihologija morala, disciplina koja istražuje moralno ponašanje, razvoj moralnosti i moralnog prosuđivanja.

Page 16: ISTRAZIVANJE MORALA

MORAL I PRAVO

Kriterijumi za razlikovanje

Pisana vs. nepisana pavila Spoljašnja vs. unutrašnja kontrola Subjektivne vs. objektivne posledice nepoštovanja pravila Relativan vs. apsolutno definisan kodeks Promenljiv vs. stabilan sistem

Page 17: ISTRAZIVANJE MORALA

2.KOGNITIVISTIČKI PRISTUP

Osnovni predmet istraživanja =moralno suđenjeFilozofski koreni: kartenzijanska i racionalistička filozofija: Čovek kao homo rationalle

Pijažeov kognitivizam i psihologija morala Podsetnik o koracima konstrukcije saznanjaa) Praktično, senzomotorno, empirijsko saznanjeb) Preoperacionalno, egocentrično i prelogičko saznanjec) Konkretno - operacionalno, objektivno, pojmovno mišljenjed) Apstraktno, hipotetičko-deduktivno, formalno-operaciono mišljenje

Moralnost je sadržana u sistemu pravila, a suštinu celokupne moralnosti treba tražiti u nivou poštovanja ovih pravila od strane deteta

Hetoronomni (spoljašnji) Autonomni (unutrašnji sistem pravila)

Postupak provere Razumevanje pravila u igri klikera

Page 18: ISTRAZIVANJE MORALA

USVAJANJE PRAVILA

Faze 1. Senzomotorna igra (dete izvodi S-M radnje sa klikerom) 2. Egocentrična faza u prihvatanju pravila (Iako imitira primere

pravila, ali nastavlja da se igra samo sa sobom, i ne opterećuje se traženjem saigrača, ili se igra sa drugima, ali bez težnje da pobedi, i samim tim bez pokušaja da unificira različite načine igranja)

3. Početna kooperacija (svaki igrač pokušava da pobedi, i svi pokušavaju da uspostave zajedničku kontrolu nad igrom unifikacijom pravila)

4. Kodifikacije pravila (svaki detalj procedure igre je fiksiran, a pravila su opštepoznata i prihvaćena).

Page 19: ISTRAZIVANJE MORALA

TEORIJA MORALNOG RAZVOJALorenc Kolberg (1927-1987)

Teorijski izvori: Pijažeova teorija saznajnog razvoja

Osnovni pristup: kognitivistički

Osnovna jedinica moralnosti: moralno suđenje = moralno ponašanje

Faze moralnog razvojaI Prekonvencionalni moral

1. Izbegavanje kazne, dobijanje nagrade2. Lični interes i potreba

II Konvencionalni moral3. Pozitivni interpersonalni odnosi4. Poštovanje društvenih normi, odnosno autoriteta

III Postkonvencionalni moral5. Društveni ugovor i individualno pravo6. Univerzalni etički principi

Page 20: ISTRAZIVANJE MORALA

TEORIJA MORALNOG RAZVOJALorenc Kolberg (1927-1987)

Prekonvencionalni moral (1,2) posledica je preoperativnog, egocentričnog saznanja i početnog konkretnooperativnog saznanja. Pojedinac moralno sudi i definiše moralni čin polazeći od spoljašnjih posledica: izbegavanje kazne i dobijanje nagrade, i procenjujući konkretni individualni interes i pojedinačnu potrebu čoveka.

Konvencionalni moral, karakterističan za fazu konkretnih operacija (3 ,4) podrazumeva takvo moralno suđenje u kome pojedinac pravi izbor iz perspektive člana društva, uzimajući u obzir ideju opšteg dobra, održavanja pozitivnih socijalnih odnosa i poštovanja društvenih normi.

Postkonvencionalni moral (5, 6,) zahteva formalnooparaciono saznanje koje pojedincu omogućava moralno rezonovanje iz perspektive “društvenog prioriteta” i apstraktne ideale koji imaju prevlast nad pojedinačnim društvenim zakonima, pravilima i normama.

Page 21: ISTRAZIVANJE MORALA

TEORIJA MORALNOG RAZVOJALorenc Kolberg (1927-1987)

Metod

Stavljanje pojedinca pred moralnu dilemu (hipotetičke situacije) i zahtev da u okviru polustrukturiranog intervjua obrazlaži proces moralnog rezonovanja ili prosuđivanja. Da li je dozvoljeno da čovek koji nema novca za lečenje svoje žene ukrade lek iz apoteke? Da li ne? Kako rešenje moralne dileme zavisi od nekih posebnih uslova? ( Koliko je žena teško bolesna; u kojoj meri je porodica stvarno siromašna; koliko je bogat ili siromašan vlasnik drogerije; da li je apotekar poznat ili nepoznat; da li apoteka pripada lancu nacionalnih drogerija itd.)

Page 22: ISTRAZIVANJE MORALA

TEORIJA MORALNOG RAZVOJALorenc Kolberg (1927-1987)

Moralno vaspitanje

Ciljevi:1. Podsticanje moralnog rezonovanja (razvoja) kroz grupne diskusije o moralnim pitanjima2.Razvijanje i uspodtavljanje moralnih normi kroz građenje zajedništva i demokratski utvrđenih pravila ponašanja koji regulišu međuljudske odnose, i3.Kreiranje novog konteksta za rešavanje moralnih dilema i donošenje moralnog suda.

Kritika Kolbergove teorijeMoralno suđenje ne korespondira uvek sa moralnim ponašanjemKulturno različiti moralni standardi opiru se univerzalnoj skici moralnog razvoja.

Page 23: ISTRAZIVANJE MORALA

ETIČKO VASPITANJE

PIJAŽE PROCESI moralnog vaspitanja = PROCESI intelektualnog vaspitanja, školovanja i u

najširem smislu, obrazovanja. (TO UNDERSTAND IS TO INVENT, The future of education (UNESCO). OSNOVNI PRINCIP:stvaranje otvorenog, samostalnog, kreativnog duha učenika,

umesto đaka poslušnika NOVA ULOGA NASTAVNIKA: Umesto da podučava, nastavnik samo podstiče

učenika da razvije strategiju samostalnog otkrića. Samo slobodno istraživanje i spontani napor učenika mogu dati dobre rezultate. Ishodi takvog intelektualnog vaspitanja su.

ISHODI stvaranje ličnosti koja slobodno i samostalno misli CILJEVI ETIČKOG VASPITANJA:slobodan, aktivan, otvoren i samostalan etički duh

učenika Šta stoji nasuprot konformizmu i poslušnosti? Odgovornost da se prihvate prava i sloboda drugih ljudi i odgovornost prema sebi i

sopstvenim moralnim činovima. Dva korelativna aspekta zrele ličnosti: samostalnost i reciprocitet kao

sposobnost da se vlastiti ego stavi u relaciju sa egom drugih ljudi. Prihvatanje da ako mi imamo pravo na slobodno i samostalno mišljenje i delanje, onda to pravo pripada i drugim ljudima. Ono št ja mogu i smem, mogu i smeju i drugi ljudi.

Page 24: ISTRAZIVANJE MORALA

ETIČKO VASPITANJE

Dva osnovna problema etičkog vaspitanja : ostvarivanje samodiscipline i decentaracija.

Mehanizam izgradnje etičke svesti („praktičnog uma“). Etički život deteta gradi se u relacijama sa drugim ljudima na temelju tri osnovna

osećanja: ljubav, strah i poštovanje.

Da bi dete otkrilo moralni zakon u sebi (Kant) i razvilo samodisciplinu (Dirkem) nije dovoljna ni ljubav, ni strah, nužno je poštovanje.

Zašto dete prihvata određena pravila, zabrane, naredbe? Zašto ih prosto ne ignoriše i ne odbaci kao jednu dosadnu priču? Naredba ii savet mogu se prihvatiti samo ukoliko dolaze od osobe koju dete poštuju, „objekta koji prema kome dete gaji dvostruko osećanje:ljubav i strah. I samo u tom slučaju dete može razviti osećanje dužnosti ili obaveze da tu naredbu izvrši.

Page 25: ISTRAZIVANJE MORALA

ETIČKO VASPITANJE

Poštovanje: unilatealno i bilateralno (reciprocitet). Unilateralno poštovanje (poštovanje koje dolazi samo sa jedne strane) uvek

vodi u određene oblike zavisnog ponašanja i osećanja zavisnosti; smetnje da se razvije autonomna moralna svest jer se dete suočava sa višestrukim naredbama, kontradiktornim instrukcijama roditelja, različitim iskustvima primene pravila ponašanja, i zbog toga pravilo postaje to koje se izdiže iznad poštovanja koje dete gaji prema odraslom.

Dete više veruje pravilu nego roditelju.

Bilateralno (uzajamno) poštovanje proizvodi osećanje obaveznosti da se etička pravila prihvate i praktikuju. Umesto da usađuju u glavu deteta gotova mišljenja, pravila i rešenja, oni stavom uzajamnog ponašanja podstiču decu da samostalno kreiraju pravila koja postaju deo njihove etičke svesti i etičkog života.

Page 26: ISTRAZIVANJE MORALA

ETIČKO VASPITANJE

Etičko vaspitanje koje se zasniva na autoritarnosti odraslih i unilateralnom respektu (zahtevu roditelja da se poštuje samo njihova volja) ima iste negativne posledice koje se javljaju na planu intelektualnog vaspitanja. Etička (itelektualna) istina se preuzima s polja, umesto da se razotkriva i samostalno proverava. Zbog toga spoljašnji imperativ nije pravi moralni zakon za pojedinca. Kao što dete u školi prosto recituje neko gradivo bez ikakvog razumevanja, zamenjujući racionalnost prostim verbalizmom, tako i dete koje usvaja moralnost s polja, na temelju unilateralnog poštovanja prema roditeljama i unilateralne zavisnosti od roditelja, samo poslušno izvršavaju neka pravila ponašanja, ne razumevajući njihovo značenje, njihovo važenje u posebnim okolnostima i mogućnost njihove promene.

Primena principa etičkog vaspitanja u kome se učenje zamenjuje samostalnim otkrivanjem, Pijaže potkrepljuje brojnim istraživačkim nalazima.

Ispitivanje dečjih laži, odnosno kako dečja moralnost vrši procenu vrste i težine laži, pokazala su da dete na uzrastu veruje da je veća laža ako se slažu roditelji ili neka veća osoba, nego ako slaže drug, neko „manji“. Svi nalazi o moralnom realizmu u dečjem suđenj pokazuju da je, kao zaključuje Pijaže, iluzija verovati da se moralnost može učiti, sticati spolja uz pomoć podučavanja koje vrši autoritet odraslog. Moralni principi, kao svi drugi segmenti saznanja ne mogu se učiti, oni se moraju otkrivati, a uloga odraslog u tom procesu jeste da pruži podršku detetu da razvija tu strategiju otkrića.

Page 27: ISTRAZIVANJE MORALA

3. TEORIJE UČENJA

Bandura & Walters, 1963, Bandura 1977, 1986

Osnovni predmet istraživanja = moralno ponašanje Osnovni mehanizam sticanja moralnosti i razvoja moralnog ponašanja = učenje Osnovni oblici učenja Ekspoziciono Habituacija Senzitivizacija Klasično uslovljavanje Instrumentalno uslovljavanje Učenje uviđanjem Učenje po modelu, opservaciono učenje, vikarijsko uslovljavanje = SOCIJALNO

UČENJE Vikarijsko učenje:promene ponašanja koje su rezultat opađanja ishoda, kako

su drugi nagrađeni ili kažnjeni za svoje ponašanje

Page 28: ISTRAZIVANJE MORALA

MODELOVANJE PONAŠANJA

Vrste modelovanja (Bandura, 1986): Direktno: osoba jednostavno pokušava oponašati ponašanje modela Simboličko: oponašanje ponašanja iz knjiga, filmova i sl. Sintetizirano: razvijanje ponašanja kombiniranjem delova opaženih akcija Apstraktno modeliranje: stvaranje sistema pravila opažanjem primera u kojima

se ta pravila vide

Faze Usmeravanje pažnje na model, tj. na najvažnije aspekte model ponašanja Zadržavanje: skladištenje viđenog ponašanja u pamćenju Reprodukcija: oblikovanje ponašanja u skladu s ponašanjem modela Vikarijsko potkrepljivanje: ponašanje modela se ponavlja jer se očekuje

potkrepljenje

Page 29: ISTRAZIVANJE MORALA

HOFMANOVA TEORIJA

Eklektički pristup Veza između afektivnih i kognitivnih komponenti Empatija i moral Decentracija i moral