Istospolni brakovi...ko popisa čovjekovih slabosti u Svetom pismu u kojima se kao problem spomi-nju...

godište 39 • broj 1 • godina 2015.

Istospolni brakovi

2

ZNACI VREMENA • 1/2015.SADRŽAJ

SAADRRŽŽAJ

Dok je još, prije nekoliko tjedana, nastajao članak Ti-

homira Kukolje “Poslušnost Bogu iznad poslušnosti

ljudima”, koji objavljujemo na samom početku časopi-

sa, očekivalo se kakvu će odluku donijeti deveteročlani

Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država. Danas je

ta odluka poznata. Sudsko vijeće američkog Vrhov-

nog suda izglasalo je u petak 19. lipnja 2015. godine, u

omjeru pet “za” i četiri “protiv” da je brak istospolnih

osoba ustavno pravo, i time dopustio sklapanje istos-

polnih brakova u svih pedeset američkih država. Ova

je odluka već nazvana povijesnom, pa je stoga ističe-

mo u ovom broju časopisa. Sve posljedice ovakvoga

stava na vjerskom, političkom i društvenom području

su pred nama i valja ih pratiti, a ne možemo se ni izu-

zeti iz ove zbilje našeg globalnog sela. Promišljajući s

kršćanskog vjerskog stajališta (iako i tu postoji plura-

litet misli), istospolni brakovi su svjetonazorsko opre-

djeljenje koje se ne osporava niti omogućuje odnosno

provodi zakonom. Pojasnimo.

KršÊanska braËna zajednica je prirodna (kršÊanski

svjetonazor)

Zato što je Bog Stvoritelj prirode, kršćanski brak

je prirodna zajednica muža i žene u svojoj funkci-

onalnosti održavanja ljudske vrste, i sadrži mnoge

tjelesne, osjećajne, odgojne i društvene oblike života

i ponašanja. Sve kulture i vjere proteklih tisućljeća di-

jele ovo razumijevanje braka s kršćanima, jer ih inače

više ne bi bilo. Istospolne zajednice nisu nalazile svo-

je mjesto u povijesti upravo zato što im nedostaje to

reproduktivno obilježje. Ne zaboravljajmo istospolna

prijateljstva kao nezaobilazne i duboke potrebe svakog

ljudskog bića. Ali njih ne smijemo stavljati u istu razi-

nu s istospolnim brakovima, jer je riječ o drugoj vrsti

međuljudskih odnosa i veza.1

Svaki svjetonazor sadrži temeljne vrijednosti i

polazišne tvrdnje na kojima se promišlja i gradi cje-

lokupni život. Tako je i s kršćanskim svjetonazorom

koji se temelji na Svetom pismu, i to posebno na prva

tri poglavlja Knjige Postanka. Budući da su sveto-

pisamske knjige Starog i Novog zavjeta neraskidiva

cjelina, priliči na samom početku istaknuti temeljna

1 Vidi, Znaci vremena, lipanj 2012. http://adventisti.hr/tag/

istospolni-prijateljski-odnosi/.

2

Pitanje svj

Dragutin Matak Isttosppolni brrakoovi 2Tihomir Kukolja Posluššnosst Boguu iznnad posslušnnosti ljuddiima 5Curtis Rittenour Jesste lli raadohholiiËar? 7John Rosemond Vellikaa rasspraava o ciijeplljennju 9Harold Harker

Zviijezzde vvodiilje 110Pat Humphrey

»etiri tajnne ææivootne srreeÊe 110Shawn Boonstra

Obbnovvljenni rraj 114Loren Seibold

Strrah od teroorizzma i kkaako ga svlaadatti 116Charles Mills

“Prrobllemm” s Bibblijoomm 118Ronald Graybill

Štoo prripoovijeesti i sliikeene govvoree o IIsussu? 221Doug Batchelor

Deevet Ëinnjeniicao IIsusoovom ddruggomm ddoolaskku 223Harold Harker

Zaborravljjeni refformmaatoor 225Emmie Willis

Raazgoovor 227Peter Roennfeldt

Odd Daana i Ceezarrejee FFillipoove 229Melody Tan

Dooba neuumjeerennostti?? 330

•••••••••••••Dragutin Matak

urednik

3

ZNACI VREMENA • 1/2015.

»asopis za osobnu, obiteljsku i druπtvenu duhovnost utemeljenu na Bibliji

OsnivaË:KrπÊanska ad vent is tiËka crkva — Ad vent isti sedmoga dana u RH, Zagreb, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77

IzdavaË:CIB Znaci vremena, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb (NakladniËki odjel KAC u RH)

Glavni urednik:Dragutin Matak

Prevoditelj:Dobrila Sabo

Lektor:

Miroslav VukmaniÊ

Korektor:Darko FilËiÊ

Oblikovanje i priprema:

PLStudio d.o.o.

Naslovnicaa:

Krešimir Godina

Tisak:Tiskara Velika Gorica

Naklada:Ovaj broj je tiskan u 5.000 primjeraka

Cijena ovom broju je 10 kunaCijena 4 broja u jednogodiπnjoj pret-plati, s poπtarinom, 40 kunaIzlazi tromjeseËnoRukopisi se ne vraÊaju

ISSN 0353-0434UDK 286

Prvi broj Ëasopisa Znaci vremena na hrvatskom jeziku izaπao je 1910. godine. Od 1969. godine izlazi tromjeseËno, a poslije prekida od nekoliko godina tromjeseËno, pa sada opet tromjeseËno. Pod istim nazivom i sa sliËnom tematikom Ëasopis izlazi na mnogim jezicima diljem svijeta — na talijanskom, portugalskom, πpanjolskom, francuskom, nizozemskom, njemaËkom (dva izdanja), danskom, πvedskom, norveπkom, fi nskom, poljskom, Ëeπkom, ukrajinskom, grËkom, engleskom (pet izdanja), arapskom, hebrejskom, kineskom, korejskom, fi dæi, japanskom...

Urednikov e-mail:[email protected]

godište 39 • broj 1 • 2015.

etonazora

polazišta za ključnu misao koja slijedi

u povijesnom metanarativu ili povije-

sti spasenja. Upravo u ovome ozračju

valja sagledavati ovu povijesnu odluku

Vrhovnog suda. Pred nama su mnoge

rasprave i tumačenja, međutim, ovom

prilikom, citirajmo ulomke intervjua

koji je načinjen s jednim od najpozna-

tijih suvremenih bibličara, škotskim

sveučilišnim profesorom i biskupom

dr. N. T. Wrightom:

“Kad bilo tko, zakonodavac, ak-

cijske skupine, civilizacije, odjednom

mijenjaju značenje ključnih riječi, tre-

bamo biti vrlo oprezni. … Prije nekog

vremena u časopisu Times pisalo je

kako za eutanaziju ne smijemo koristi-

ti izraze ‘pomognuto samoubojstvo’ ili

‘ubojstvo’, jer oni impliciraju da to ne

bismo smjeli činiti, dok naša civilizaci-

ja ima dobre razloge za takvu praksu.

Prožima me jeza kad promatram kako

se promjenom značenja riječi nasto-

ji mijenjati ideologija i kultura. Riječ

‘brak’ je oduvijek u svim kulturama

značila ‘muž i žena’, ponekad ‘jedan

muškarac i više žena’ (poligamija), ili

4


‘jedna žena i više muškaraca’ (polian-

drija); ali uvijek je to bila veza muškar-

ca i žene. Jednostavno reći da postoji

brak između dvije žene ili dva muškar-

ca znači korijenski mijenjati značenje

pojma ‘brak’, koji opisuje obilježja i

vrijednosti koje posjeduju samo žena i

muškarac. Ovo je očito u sva vremena

u svim kulturama, bez ikakvih ideološ-

kih i vjerskih uvjerenja. Kad promišlja-

mo ovu promjenu značenja s kršćan-

skog, židovskog i islamskog stajališta,

vraćamo se na sam početak svega, kad

je Bog stvorio nebo i Zemlju, more i

suhu zemlju, te na kraju ovog dopu-

njujućeg dvojnog niza načinio muža i

ženu, i rekao im: ‘Plodite se i množite i

napunite zemlju…’ (Postanak 1,28) Na

samom kraju Svetog pisma opisano je

novo Nebo i nova Zemlja, a simbolič-

na prigoda je svadba zaručnice Crkve

i Zaručnika Janjeta — Isusa. Dakle,

nije riječ o nekoliko redaka na koje

nailazimo tu i tamo, već je riječ o ci-

jelom svetopisamskom narativu koji se

zasniva na komplementarnosti prema

kojoj brak između muža i žene ukazuje

na izvrsnost Božje izvorne, stvaralačke

zamisli kao i na Božje namjere u vezi

s novim nebom i novom Zemljom…

Donositi takvu odluku o značenju bra-

ka je kao kad bi Vrhovni sud izglasao

da su crnci bijelci, ili obrnuto; to ne bi

promijenilo stvarnost.”2

AteistiËki svjetonazor ne nudi Ëak

niti evolucijsko objašnjenje

Iako postoje ljudi homoseksualnih

sklonosti koji vjeruju u Boga, nije lako

razumjeti zašto svoje shvaćanje sebe i

svijeta ne temelje na kršćanskom svjeto-

nazoru. Umjesto toga skloni su isticati

kako je njihova sklonost utkana u njiho-

ve gene, jer su se s takvom orijentacijom

rodili, i kako nije moguće niti potrebno

išta mijenjati, bez obzira što su daleko

od Božjih stvaralačkih ideala. U tom

smislu kao da uvažavaju ateistički svje-

tonazor – klone se Boga. Čini se da svoj

položaj mogu najbolje objasniti prirod-

nim procesima, na čemu se temelji kla-

sični evolucionistički pristup opisivanju

svekolike stvarnosti. Ključna postavka

evolucionizma je razvoj u kojem preživ-

2 http://youtu.be/xKxvOMOmHeI

ljavaju oni koji su se najbolje prilagodi-

li sredini u kojoj žive. Ali tu nastupaju

golemi problemi. Homoseksualne veze

nemaju mogućnost začeća novog života

i zato su kontraproduktivne u evoluci-

onističkom razvojnom lancu. Ateistič-

ki svjetonazor ne nudi niti evolucijsko

objašnjenje prirodnosti homoseksualne

veze. Bez i najmanje cinizma, želim reći

da i na toj adresi, prema tom svjetonazo-

ru, ne mogu razumijevati svoje nezavid-

no stanje. S puno empatije i strpljivosti

valja biti blizak ljudima homoseksualne

sklonosti i pomoći im u praktičnom ži-

votu kao i u razumijevanju svrhe svoje-

ga postojanja.

Kako prijateljevati s ljudima

homoseksualne sklonosti

Čini se da si nemamo što reći nakon

isticanja jasnog kršćanskog stava prema

Božjim idealima u koje se ne uklapaju

ljudi homoseksualnih sklonosti. Me-

đutim, izvorno kršćanstvo po ugledu

na Isusa upravo tu počinje i nalazi svoj

puni smisao i misiju. Isus nije došao

osuditi, već spasiti čovječanstvo od ra-

znih slabosti (Ivan 3,17) koje su mnoge

pa ih je teško nabrojiti. Postoji nekoli-

ko popisa čovjekovih slabosti u Svetom

pismu u kojima se kao problem spomi-

nju nepravednost, lakomost, bludnost,

zavist, podmuklost, ogovaranje, oho-

lost i druge; međutim, samo u jednom

slučaju su na početku popisa opširno

opisane homoseksualne veze kao po-

sljedice udaljavanja od Božjeg stvaralač-

kog ideala za čovjeka (vidi Rimljanima

1,18-32). Ovo uvrštavanje ljudi homo-

seksualnih sklonosti među “slabosti”

nema namjeru vrijeđati ili osuđivati.

To je jednostavno biblijska dijagnoza

čovjekova stanja u usporedbi s Božjim

idealom za čovjeka. Ako tko smatra da

je s njegovom sklonošću sve u redu, bez

obzira što odudara od prirodne funkci-

onalnosti, teško je graditi međusobno

povjerenje. Jedino što nam preostaje je

prijateljevati u izvjesnoj napetosti: s jed-

ne strane, ne odstupati od izvornog bi-

blijskog ideala za čovjeka, a s druge, ne

umoriti se suosjećati, nikada osuđivati i

ne prestati ih voljeti i poštovati.

Na kraju citirajmo zaključni para-

graf šesnaestog poglavlja knjige, još

jednog vrhunskog bibličara, Richar-

da B. Haysa Th e Moral Vision of the

New Testament (Moralna vizija Novo-

ga zavjeta) koje se uvrštava u najbolje

tekstove o homoseksualnosti iz kr-

šćanskog gledišta. Zajedno sa svojim

školskim prijateljem Garyjem koji je

homoseksualac, boluje od AIDS-a i

umire u četrdeset drugoj godini, autor

promišlja ovu složenu situaciju s biblij-

skog, društvenog i osobnog gledišta.

Na kraju kaže:

„Usred kulture koja obožava samo-

zadovoljstvo i crkve koja često propovi-

jeda lažnog Isusa koji zadovoljava naše

želje, oni koji su u potrazi za uskim

putem poslušnosti trebaju glasno pro-

govoriti. Kao što je Pavao uočio živi

simbol čovjekova posrtaja u poganskoj

homoseksualnosti, tako sam i ja, nasu-

prot tomu, vidio u Garyju i drugim ho-

moseksualnim prijateljima i kolegama,

simbol Božje snage koja je postala savr-

šenom u slabosti (2 Korinćanima 12,9).

Svojim iskustvom Gary je upoznao gor-

ku silu grijeha u nastranome svijetu, ali

se ipak oslonio na Božju ljubav. Na taj

je način objedinio „patnje sadašnjega

vremena“ s radosnom slobodom „prvih

plodova Duha“ dok je zajedno s cjelo-

kupnim stvorenjem uzdisao u ropstvu

propadljivosti. (Rimljanima 8,18-25)“3

U svojemu posljednjem pismu

Gary je pisao svojemu odanom prija-

telju Richardu:

„Od blagdana Svih svetih osjećam

se promijenjenim. Više se ne smatram

homoseksualcem. Mnogi će reći: ‘Koje

veliko ostvarenje? - imaš četrdeset dvi-

je godine i umireš od AIDS-a. Baš si

se žrtvovao.’ Ne, ja to nisam postigao

svojom voljom, nastojanjem da posta-

nem bolji kako bih se dopao Bogu. Ne,

On je to učinio za mene. Osjećam da je

teški teret pao s mene. Nisam postao ni

heteroseksualac. Čini mi se ja sam kao

Pavao, eunuh za Krista.“ 4

O nekima od implikacija odluke

Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih

Država na društveni i vjerski život, či-

tajte u članku koji slijedi.

3 Richard B. Hays, The Moral Vision of the

New Testament, New York: Harper One,

1996. str. 403.

4 Isto.

5


•••••••••••••Tihomir Kukolja

Poslušnost Bogu iznad poslušnosti

ljudima“Treba se više pokoravati

Bogu nego ljudima!” (Djela 5,29)

Dok se približavamo trenutku kad Êe Vrhovni sud Sjedinjenih

AmeriËkih Država u ime svih odluËiti hoÊe li ponovno defi nirati brak

stavljajuÊi istospolno partnerstvo pod njegovo pokroviteljstvo,

razmotrimo otvorenu i jasnu izjavu Ronniea Floyda, predsjednika

Južne baptistiËke konvencije: “Vrhovni sud SAD-a nije konaËni

autoritet, niti je to kultura kao takva. Biblija je Božji konaËni

autoritet o braku i ona je naše uporište.”

5

6


Brak između muškarca i žene nije

izvedena društvena tvorevina otvo-

rena redefi niranju ili promjeni. To

nije proizvod društvene evolucije niti

kulturološke pogodnosti da bi stoga

bio podložan proizvoljnim promje-

nama. Podrijetlo braka i njegova mo-

nogamna heteroseksualna struktura

je izravni i vrhunski proizvod Božje

namjere u djelu stvaranja. Bog je brak

isplanirao kao namjernu, komplemen-

tarnu i heteroseksualnu zajednicu iz-

među muškarca i žene.

Vrijedno je zamijetiti kako nije u

pitanju samo judeo-kršćanska predaja

koja čvrsto brani heteroseksualno obi-

lježje braka. Sve drevne kulture slijede

istu tradiciju, bez ijedne zabilješke o

bilo kakvom pokušaju kojim bi bračna

veza uključivala istospolne parove.

Niti u staroj i spolno promiskuitet-

noj Grčkoj, Mezopotamiji ili Rimu

nitko se nije usudio istospolne za-

jednice nazivati brakom.

Brak nikada nije zamišljen kao

istospolna zajednica, niti je bila na-

kana uključivanje istospolnih zajed-

nica u njega. Istospolni partneri ne

mogu imati udjela u braku jedno-

stavno stoga što im nedostaju kom-

plementarna reproduktivna obiljež-

ja. U istospolnim zajednicama gubi

se sama nakana braka stoga što se

ne mogu “ploditi i množiti” (Postanak

1,28). Drugim riječima, cijela povijest

ljudskog roda ovisi o činjenici da brak

rađanjem djece donosi buduće nara-

štaje ljudi. Iznenađuje li onda činjenica

što smo već svjedoci širenja zbunjeno-

sti uvođenjem više osoba u zamjen-

skom majčinstvu/očinstvu kao načinu

pomaganja istospolnim partnerima u

rješavanju problema istospolnog rodi-

teljstva; sve do točke kad djeca rođena

u takvim obiteljima gube svaki stvarni

osjećaj o tome tko su njihove prave maj-

ke ili očevi te koliko je osoba pridonije-

lo ostvarenju njihovog rođenja?

Ne postoji nešto što bismo mogli

nazivati bračnom jednakošću, ako

pod tim pojmom mislimo na prihva-

ćanje istospolnih parova u povijesnu

ustanovu braka. Bez obzira na pobu-

de, predsjednik američkog Vrhovnog

suda John Glover Roberts je bio u

pravu kad se obratio gay aktivistima:

“Ako i uspijete, ta defi nicija neće biti

djelotvorna. Vi se ne želite pridružiti

ovoj ustanovi. Vi je nastojite promi-

jeniti.” Heteroseksualnu narav braka

nije moguće promijeniti i još ga uvijek

nazivati “brakom”, jednako kao što

nije moguće promijeniti strukturu ke-

mijskog elementa i očekivati da ostane

isti po djelovanju i osobinama. Bilo

koja druga vrsta zajednice koja izgle-

da poput braka, a po svojoj naravi nije

heteroseksualna, nije brak; čak i ako se

na tome ustrajava. To je nešto sasvim

drugo te mu stoga treba dati drugi na-

ziv i drukčiji položaj.

Bilo kakvo zakonsko redefi niranje

braka najozbiljnija je uvreda Božjoj

vladavini nad Njegovim stvorenjima.

Budući da je stvaranje muškarca i žene

bilo krunski čin Božjeg stvarateljskog

djela kojim je cijeli svemir stavljen na

svoje mjesto i kojim je uspostavljen

ljudski život na našem planetu, ošteći-

vanje ustanove braka napadanjem nje-

govog planiranog značenja i svrhe jed-

nako je podizanju naših prkosnih ruku

prema Božjem licu i izjavi: “Bože, Ti

više ne upravljaš. Nećemo Ti više do-

pustiti vladanje nad našim životom!”

Bilo kakav prkosni čin ne može proći

bez ozbiljnih posljedica, tim više ako

ga počine ustanove moći i vlasti.

Slično tomu, ako Vrhovni sud od-

luči u korist redefi niranja braka, to će

značiti otvaranje Pandorine kutije oza-

konjivanja mnogih spolnih devijacija i

rodnih pokusa u danima koji su pred

nama. Zapravo, dosljedno slijedeći lo-

giku iza trenutne redefi nicije braka, s

pravom se možemo upitati: Zašto sta-

ti na samo dvije osobe? Zašto se ne bi

ozakonile zajednice triju, četiriju, pete-

ro ili više osoba bilo koje rodne kombi-

nacije ili preferencije i bilo koje dobne

kombinacije, sve dok je takva zajednica

utemeljena na “ljubavi”? Zašto pritom

ne bi bilo prirodno poduzeti sljedeći

korak i ozakoniti mnogoženstvo? Po

kojim moralnim ili etičkim načelima

treba odbiti bračni ugovor s više ljubav-

nika, ako je “ljubav” jedino zakonito

mjerilo za brak?

Ako Vrhovni sud odluči promi-

jeniti tradicionalni brak na temelju

odluke nekolicine i nametnuti ga na-

rodu, ta odluka će uskoro postati ozbi-

ljan problem vjerske slobode. Naivno

je vjerovati kako će se sile koje danas

vrše pritisak na slastičare, fotografe i

cvjećare, zbog toga što svoje uslu-

ge ne pružaju na gay vjenčanjima,

zaustaviti samo na tome. Ubrzo

će crkve i vjerske ustanove postati

metom dodatnih pritisaka. Kad je

sudac Samuel Alite upitao odvjet-

nika Bijele kuće Donalda Verrillija

mogu li vjerske ustanove na teme-

lju odluke Vrhovnog suda izgubiti

svoj status poreznog izuzeća, sudac

Alito je rekao: “To će zacijelo biti

problem. Ne mogu to zanijekati.”

U skladu je s nedavnim razvo-

jem događaja vjerovati kako će,

jedanput kad države postanu obve-

zne ponuditi mogućnost istospolnih

brakova pod njihovom nadležnošću,

početi ugrožavanje života crkava i

vjerskih organizacija zahtijevanjem

da se i one usklade s ostatkom druš-

tva primanjem i rukopolaganjem za

službu LGBT propovjednika te obav-

ljanjem službe pri istospolnim vjen-

čanjima pod pokroviteljstvom svojih

crkava i propovjedničkih punomoći.

Nakon toga slijedi da će otvoren govor

s crkvene propovjedaonice, o grijesi-

ma prakticiranja homoseksualnosti i

sličnih spolnih praksi, uskoro biti za-

konom proglašen kao govor mržnje.

Budući da sve vjerske organizacije

neće biti spremne na pristanak, ovaj

će problem postati ozbiljan problem

vjerske slobode za svakoga tko odluči:

“Treba se više pokoravati Bogu nego

ljudima!” (Djela 5,29)

7


Supruga je provjeravala Justinov ko-

fer prije nego što su krenuli na toliko

potreban dvotjedni odmor, ali ne sto-

ga što je željela vidjeti je li spakirao

dovoljno odjeće. Justin je bio ovisnik

o poslu i ona je tražila poslovne spise

koje bi on često nosio na putovanja.

Nije uspjela pronaći smotuljak fi nan-

cijskih izvješća tvrtke, koje je Justin

skrio u jedan par traperica.

Megan je vodila uspješan posao

koji je bio u punom procvatu. Narav-

no, na početku je morala upotrijebiti

svoje slobodno vrijeme kako bi sve

počelo teći svojim redom. Nakon pet

godina, tijekom kojih je radila 60 do

80 sati tjedno, obogatila se, no sada

ne može usporiti. Svoj pametni tele-

fon noću drži pored uzglavlja kako bi

i u ponoć mogla odgovoriti na pozive.

Prije nekoliko godina Megan si je obe-

ćala odlazak na odmor. Obećanje nije

nikada ostvarila! Prijatelji je pokuša-

•••••••••••••Curtis Rittenour

vaju upozoriti kako bi se jednog dana

mogla slomiti i sagorjeti od posla.

Radoholičarstvo je ovisnost koju

ljudi najteže priznaju. Ljudi koji su

svojim poslom zaokupljeni do te mje-

re da on šteti njihovim međuljudskim

odnosima i zdravlju, najčešće niječu

postojanje problema. Današnje druš-

tvo daje najveće priznanje upravo

radoholičarima. Kompanije često na-

građuju zaposlenike koji previše rade.

Šefovi ustaju za vrijeme božićnih pro-

slava i pohvaljuju zaposlenike koji rade

60 do 80 sati tjedno. Ovisnost o poslu

može razviti svatko, bilo da je za svoj

posao plaćen ili nije, ako na sebe pre-

uzme previše odgovornosti. Posljedice

mogu biti smrtonosne.

Tko je raddoholiËËar?

Radoholičar je osoba ovisna o poslu.

Postoji razlika između osoba koje su

vrijedni radnici i onih koji su ovisni

Jeste li radoholiËar? o svojem poslu. Povremeno odvajanje

veće količine vremena zbog dovršetka

nekog projekta nije isto što i biti kro-

nično usmjeren na posao. Dok ostaju

na poslu nakon radnog vremena kako

bi dovršili posao, vrijedni radnici mi-

sle na svoj dom i obitelj. Radoholičari

stalno misle o poslu, čak i kad su kod

kuće ili s prijateljima.

Ponekad ljudi za sebe kažu da su

radoholičari kako bi pokazali koliko

vole svoj posao. No, ljudi koji su doista

ovisni o prekomjernom radu prelaze

granicu i čine štetu svojem zdravlju i

međuljudskim odnosima. Obično su

neispavani i tjelesno neaktivni. Njiho-

va djeca ih gotovo nikada ne vide jer

odlaze na posao vrlo rano, a s posla do-

laze jako kasno. Često su na službenim

putovanjima izvan mjesta boravka.

Centar za pomoć ovisnicima defi -

nira radoholičarstvo kao procesnu ovi-

snost.1 “Procesna ovisnost”, tvrde, “jest

7

8


ovisnost o određenim ponašanjima ili

procesima koji mijenjaju raspoloženje

i moždanu kemiju.” Ovisnici zanema-

ruju negativne posljedice svojih po-

stupaka. “Problem nastaje kad nema

ravnoteže i kad su granice slabe.”

Mobilna tehnologija zamagljuje

granicu između posla i osobnog vre-

mena. To radoholičarima još više ote-

žava odvajanje od posla. Spremnost

za trenutni odgovor šefu ili naručite-

ljima koji “nas trebaju” često supruž-

nika, djecu ili prijatelje stavlja u drugi

plan. Djeci više nije dovoljan odgovor

da to činite zbog njih.

U nekim zemljama svijeta rado-

holičarstvo je kulturološki fenomen.

Mnogi istočnoazijski narodi imaju vi-

soku stopu samoubojstava iscrpljenih

radnika krajnje odanih svojem poslu.

Japanci su čak stvorili novu riječ za

radoholičarstvo — karõshi — koja

doslovno znači “smrt od pretjeranog

rada”.

U svojem članku “Raditi do smrti

u Kini”, Charmika Monet u časopisu

Diploma piše kako se procjenjuje da

“zbog posljedica stresa povezanog

s radom u Kini svake godine umi-

re 600.000 ljudi”. Kineski narod ima

najveći postotak smrti od pretjeranog

rada. Istraživanja pokazuju da fi zički

radnici koji rade prekovremeno ima-

ju manju vjerojatnost umiranja od

teškog rada. Smrtonosni pritisak se

gotovo u cijelosti odnosi na one čiji

poslovi zahtijevaju umni napor.

Korist od prekovremenog rada

ima svoja ograničenja. To ne znači

raditi više i biti bolje plaćen. Istraži-

vanja pokazuju kako produktivnost

opada nakon 50-satnog radnog tjed-

na. Rastu zdravstveni rizici, a poslov-

ni odnosi se počinju prekidati. Čak i

oni koji više zarađuju imaju sve manje

vremena za odmor i opuštanje.

Jesam li ja radoholiËar?

Kao i ostalim ovisnicima, i rado-

holičarima je teško uvidjeti vlastitu

štetnu ovisnost o radu koja im do-

nosi osjećaj ugode. Teško je priznati

vlastiti problem dok vam naručitelji

šalju zahvalnice i poslodavci vas hva-

le, unatoč tome što vam se osobni

život raspada. Kompleks manje vri-

jednosti može neke ljude natjerati

da svoju vrijednost potraže u radu

ili odobravanjima poslodavaca, čak

i po cijenu zdravog načina življenja.

Radoholičari mogu postati ovisni o

navali adrenalina koja nastaje pove-

ćavanjem broja radnih sati, ili poku-

šavanjem ostvarivanja teško dostiž-

nih vremenskih rokova.

Barbara Killinger, klinička psi-

hologinja iz Toronta, autorica knjige

Workaholics: Th e Respectable Addicts

(Radoholičari: uvaženi ovisnici), dijeli

radoholičare na tri skupine: nadzira-

telji, ugađači i narcisoidni nadzira-

telji. Prva skupina smatra kako sve

treba biti urađeno na njihov način.

Druga skupina želi druge učiniti sret-

nima. Treća skupina je osobito štetna.

Narcisoidni nadziratelji isključuju

osjećaje kad je u pitanju utjecaj njiho-

vih radnih navika na druge ljude.

Obraćanje pozornosti na riječi va-

ših najbližih, ili liječnika, može vam

pomoći pri prepoznavanju znakova

prekomjernog rada. Slušanje vlastitog

tijela isto tako može otkriti da bolesti

uzrokovane stresom dolaze zajedno s

ovisnosti o radu. Kod ovisnika o radu

prevladava kronična depresija.

Božje rješenje za radoholiËare

Bog je znao da je ljudskim bićima po-

trebno vrijeme odmora, pa je pred-

vidio način za njegovo pronalaženje.

Četvrta zapovijed, utkana u srž Deset

zapovijedi, lijek je za mahniti život

ljudi koji se ne znaju zaustaviti. To je

zapovijed o tjednom odmoru, suboti.

Odgovor na radoholičarstvo nije

potpuni prestanak rada, već uravno-

težen život. Potrebno je naučiti kad

treba raditi, a kad treba prestati raditi.

Božji dar — subota — osobito je do-

brodošao onima koji su ovisni o radu.

Biblija nam govori da je Bog pro-

veo šest dana u stvaranju svijeta, a za-

tim se odmorio. “I sedmoga dana Bog

dovrši svoje djelo koje učini. I počinu

u sedmi dan od svega djela koje učini.

I blagoslovi Bog sedmi dan i posve-

ti, jer u taj dan počinu od svega djela

svoga koje učini.” (Postanak 2,2.3)

Zašto bi svemoćni Bog trebao pre-

stati raditi? Bog se nije odmarao zbog

tjelesnog osvježenja. Bila je to prigoda

za povezivanje s onim što je stvorio.

Bog nam je ostavio primjer, a mnogi

opet žive kao da je njihov posao važ-

niji od Stvoriteljevog. Onaj tko nas je

stvorio zna što je najbolje za nas!

Subota je više od dobrog savjeta.

Četvrta zapovijed osobito naglašava

problem rada. Zamijetite: “Sjeti se da

svetkuješ dan subotni. Šest dana radi

i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je

dana subota, počinak posvećen Jahvi,

Bogu tvojemu. Tada nikakva posla ne-

moj raditi.” (Izlazak 20,8-10; kurziv

dodan)

Prestajanje obavljanja uobičaje-

nog posla nije samo način priznava-

nja Boga kao Stvoritelja, već i pod-

sjetnik da smo stvoreni. Subota nam

govori kako mi nismo Bog, postav-

ljajući naše prioritete ispravno. Su-

bota stvara zdrave granice ravnoteže

između rada i obožavanja. Budući da

smo skloni zaboravljanju, zapovijed o

suboti započinje riječima Sjeti se.

Držati subotu znači priznavati

kako Viša sila određuje naš život i

daje nam vrijednost. Ono po čemu

smo mi važni ne nalazi se u poslu koji

radimo. Naša sigurnost se ne temelji

na prihodima. Postojimo zato što smo

stvoreni. Prestajemo raditi kako ne

bismo zaboravili da smo voljeni.

Diane Fassel u svojoj knjizi Wor-

king Ourselves to Death (Raditi do

smrti) ističe kako bi radoholičari osta-

li ovisni o poslu čak i kad bi dobili na

lotu, stoga što pokretačka snaga ovi-

snosti nije novac, već preveliko stra-

hovanje te neriješeni psihički proble-

mi. Ona kaže: “U pozadini se nalazi

vjerovanje da nemam pravo postojati

ako nisam neprestano aktivan. Poput

alkoholizma, to je bolest duše, duhov-

na bolest.”

Božji lijek za radoholičarstvo nije

neka nova aplikacija za elektroničke

uređaje, već subota. Prestajanje obav-

ljanja svakodnevnog posla svakih se-

dam dana prekida našu opsjednutost

usmjerenošću na postignuća i pomaže

9


nam ne zaboraviti Božja postignuća.

Ne možemo zdravo živjeti ako nismo

povezani s Višom silom — sa Stvori-

teljem koji nas voli i čezne za našim

društvom i našim obožavanjem.

Shawn je bio pravi radoholičar.

Dobro je zarađivao, no supruga ga je

odlučila napustiti. Šef ga je volio, no

djeca su jedva poznavala svojeg oca.

Osjećao se kronično deprimiranim

te se stoga još snažnije bacio na po-

sao kako bi prikrio emocionalnu bol

i osjećaj praznine koji su ga stalno

mučili.

A onda se u njegovom životu do-

godilo nešto najljepše. Shawn je ostao

bez posla! U početku je bio još depri-

miraniji, ali bila je to svojevrsna pre-

kretnica. Imao je vremena razmišljati

o onome što mu treba biti najvažnije.

Kad mu je supruga predložila odlazak

na biblijska predavanja, bio je spre-

man. Znao je koliko mu je potrebna

pomoć.

Predavač je tijekom biblijskog

seminara govorio o važnosti subote.

Shawn je čuo za subotu, no mislio je

kako se ona tiče samo Židova. Sada

je pročitao Isusovu izjavu koja ga je

nagnala na razmišljanje o sedmom

danu. “Subota je stvorena radi čovje-

ka, a ne čovjek radi subote.” (Marko

2,27)

Dajući Bogu čast držanjem subo-

te, Shawn nije samo predao nadzor

nad vlastitim životom u Božje ruke,

već je otkrio kako subota nije samo

hladna zapovijed koju treba držati. To

je dan radosti i osvježenja. Taj dar ga

je zaustavio i podsjetio kako njegova

vrijednost kao čovjeka nije u količini

novca koji zarađuje. Subota ga je na-

učila tome da je njegova vrijednost

u Stvoritelju punom ljubavi koji želi

njegovo srce.

Poput ostalih ovisnosti, radoholi-

čarstvo je obrambeni mehanizam koji

zapravo nije učinkovit. Obećava rje-

šenje postojećih emocionalnih pro-

blema, ali ga ne daje.

Božji plan za zdrav i uravnotežen

život uključuje subotu. Subota je sa-

vršeno i učinkovito rješenje za rado-

holičare!

Na početku ću vam vrlo otvoreno reći:

cijepljen sam protiv ospica, zaušnjaka,

difterije, rubeole, hripavca, malih boginja

i herpesa zostera, i nisam imao niti jednu

od bolesti zbog kojih su neki ljudi zabrinu-

ti. Moja supruga je isto tako primila sva na-

vedena cjepiva. Naša djeca su cijepljena, a

odlučila su cijepiti i svoju djecu. Nitko od

nas nikada nije imao nepovoljne reakcije

na cjepivo.

Prijepori oko cijepljenja, koji trenutno

bjesne poput požara, pokazuju kako je

istodobno moguće biti pametan, psihički

zdrav — i nerazuman. Nedavno sam elek-

troničkom poštom primio članak koji je na-

pisala vrlo umna osoba, negodujući zbog

predstojeće, kako je smatrala, mogućno-

sti da vlasti odrede obvezno cijepljenje.

Liječnike koji podupiru cijepljenje djece

nazivala je “medicinskim sotonistima”

koji “otrovima uništavaju” djecu. Očito joj

profesori engleskog jezika u srednjoj školi

nikada nisu rekli kako preuveličavanje i vri-

jeđanje oduzimaju važnost onome što se

želi naglasiti. (Usput, recimo kako se gala-

ma oko cijepljenja može pratiti unazad sve

do lažiranog istraživačkog rada iz 1998.

godine, čiji je pisac na kraju izgubio svoju

medicinsku licenciju.)

Na drugoj strani rasprave nalaze se

jednako nerazumni napadi. U časopisu

USA Today pisac jednog članka iznosi svoje

mišljenje i tvrdi kako: (a) roditelji koji od-

bijaju cijepiti svoje dijete trebaju ići u za-

tvor, i (b) cjepiva su “sigurna i učinkovita”.

Ne, takvi roditelji ne trebaju ići u zatvor.

Kad sam posljednji put provjerio, država

u kojoj živim nije bila fašistička. Roditelji

trebaju imati pravo odbiti cijepljenje svo-

je djece. No, jednako tako i škole, koje su

javno dobro, trebaju imati pravo odbiti

primanje takve djece. Nadalje, istina je da

cjepiva nisu u potpunosti sigurna. Kao što

je to slučaj sa svakim lijekom ili medicin-

skim zahvatom, tako i cjepiva uključuju

rizik, ponekad čak i vrlo ozbiljan.

Jasno je, međutim, kako korisnost cije-

pljenja daleko nadilazi opasnosti. Bolesti

protiv kojih sam cijepljen kao dijete u proš-

losti su bile uzrokom velikih patnji i mno-

gih smrti. Postoje i potvrđeni izvještaji o

patnjama i smrtima koje se dovodi u vezu

s cijepljenjem u djetinjstvu, no takvih je

malo, a uzročno-posljedičnu povezanost

stručnjaci nisu uspjeli potvrditi.

Nadalje, gotovo sve je povezano s

određenim stupnjem izlaganja opasnosti.

Postoji opasnost povezana s gutanjem

hrane — ljudi umiru od gušenja hranom

— no unatoč tome, ipak preporučujem

uzimanje hrane!

Tijekom 2012. godine (zadnje godine

za koju su bili dostupni takvi podaci), vo-

deći uzroci smrtnosi djece u dobi između

jedne i četiri godine bile su slučajne oz-

ljede, prirođene anomalije, zloćudni i do-

broćudni tumori, ubojstva, srčane bolesti,

gripa, sepsa, cerebrovaskularne bolesti i

bolesti dišnih organa. Jedini razlog zbog

kojega se ospice, hripavac, difterija i druge

dječje bolesti ne nalaze na ovom popisu iz

prošlosti jesu cjepiva.

Velika većina ozljeda, koje su vodeći

uzročnik smrti djece u dobi od jedne do

četiri godine, nastaje u sudarima vozila.

Kako roditelji koji ne dopuštaju cijepljenje

svoje djece, a ipak ih prevoze automobili-

ma, tumače ovo proturječje?

Svake godine će se više djece utopiti

nego što će umrijeti od cjepiva. Dvojim

da će se u skoroj budućnosti sukobiti oni

koji su protiv cijepljenja i oni koji su protiv

kupanja.

Roditelji koji ne dopuštaju cijepljenje

su dobronamjerni, što je dokaz da se do-

bronamjernost i pogrešno razmišljanje

međusobno ne isključuju. No, isto tako

pogrešno razmišljaju i oni koji liječnike,

zbog preporučivanja cijepljenja, smatraju

sotonistima ili pak misle kako je zatvor pra-

vo mjesto za roditelje koji ne žele cijepiti

svoju djecu.

•••••••••••••••••••• JJohnn Roosssemmonndd

10


Zvijezde vodilje•••••••••••••••

Harold Harker

U horoskopskom dijelu mnogih časopi-

sa redovito nalazimo zodijakalne zna-

kove, koji predstavljaju starovjekovnu

astronomiju i astrologiju. U povijesnim

astronomskim pojmovima zodijak je

značio podjelu nebeskog svoda na dva-

naest dijelova, koji slijede Sunčev godiš-

nji put kruženja vlastitom putanjom. Tu

su još i putanje mjeseca i planeta.

Astrologija je, s druge strane, mje-

šavina znanja o zvijezdama i konstela-

cijama, i magijskog razumijevanja svi-

jeta. Svoj početak ima u Babilonu kad

su, prije gotovo tri tisuće godina, kal-

dejski svećenici proricali budućnost iz

unutarnjih organa životinja. Dijelove

zodijaka astrologija naziva “znakovi-

ma”, pa odatle potječe i današnji pojam

“zvjezdani znakovi”.

Drevni matematičar i pisac znan-

stvenih rasprava Ptolomej pisao je o

zodijaku još u drugom stoljeću poslije

Krista. U svojem djelu Tetrabiblos (Če-

tveroknjižje) iznio je mješavinu astro-

nomije i astrologije, te tako postavio

temelje horoskopskom sustavu koji je

i danas u uporabi. Taj sustav pripisu-

je zvijezdama utjecaj na svako ljudsko

biće na Zemlji. Upravo iz tog razloga

proricatelji budućnosti žele znati vaš

datum rođenja, a ponekad čak i vrije-

me rođenja, kako bi odredili koje zvi-

jezde utječu na vaš život.

Problemi

Koliko god se horoskopi mogu čini-

ti uvjerljivima, ipak postoji nekoliko

problema o kojima takozvani astrolozi

ne žele govoriti.

Udaljenost. Utjecaj Mjeseca na

Zemlju vidljiv je u morskoj plimi i ose-

ki. Međutim, postoji vjerovanje kako i

zvijezde, iako su beskonačno mnogo

udaljenije od Mjeseca i nemaju pri-

mjetnog utjecaja na naše oceane, ipak

djeluju na ljudska bića. Još je čudnija

činjenica o postojanju pretpostavke

kako istoga dana, u isto vrijeme, razli-

čite zvijezde na različit način utječu na

različite ljude!

Promjene. Za astrološka predvi-

đanja ne upotrebljavaju se sve zvijezde

i svi planeti, već samo neki od njih, a

osobito ne oni otkriveni u nedavnoj

prošlosti poput, primjerice, Plutona

(ledenog patuljastog planeta), te Urana

i Neptuna. Postoje uz to još i zvijezde

koje su bliže Zemlji od onih navedenih

u zodijaku, no one nisu uključene u

astrološke izračune. Zašto nisu? Ako

zvijezde i planeti utječu na naše živote,

onda bi u to svakako trebale biti uklju-

čene sve zvijezde i svi planeti, zar ne?

Kad nadzor nad vlastitim životom

prepuštamo zvijezdama, susrećemo se

s još jednim problemom. Naime, u vri-

jeme nastanka zodijakalnog sustava,

prije nekoliko tisuća godina, nije bila

poznata takozvana aksijalna precesija

— kretanje zviježđa u odnosu na kre-

tanje Zemlje dok se “koleba” na svojoj

osi u ciklusu od otprilike 26.000 godi-

na. Vremenom će to donijeti premje-

štanje položaja zviježđa u odnosu na

Sunce, pa bi stoga mnogi koji vjeruju

da su pod znakom jedne zvijezde, mo-

gli odjednom biti pod znakom neke

druge.

Neodgovorena pitanja

Zašto astrolozi računaju od trenutka

rođenja, a ne od trenutka začeća? Je li

moguće da ne postoji utjecaj na dijete

dokle god se nalazi u majčinoj utrobi?

Ako se djeca rađaju unutar zgrade,

postoji li u trenutku rođenja utjecaj

jako udaljenih zvijezda? Na koji način

položaj Sunca i planeta, proizvoljno

defi niran kao “zvjezdani znak”, može

u trenutku rođenja utjecati na nečiju

osobnost?

Zapravo, mjesto na kojem smo ro-

đeni i obitelj u kojoj se rađamo utje-

ču na naš život puno više od zvijezda

na nebu. Ako se rodite u siromašnoj

obitelji u afričkom selu, vaš će život

sigurno biti drukčiji od života koji bi-

ste imali rođenjem u bogatoj obitelji

zapadnog svijeta.

I vlastite životne odluke isto tako

utječu na zdravlje, zvanje i budućnost.

KršÊanski protudokazi

Ako zvijezde ne nadziru naš život,

što ga onda nadzire? Mnogi su razlo-

zi zbog kojih kršćani vjeruju da Bog

zna budućnost. Dopustite da navedem

neke od njih.

Bog je tako rekao. U Izaiji 46,9.10 Bog kaže: “Ja sam Bog, nitko mi sli-čan nije! Onaj sam koji od početka

10

11


svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo!”

Proroštvo. Bog u Bibliji otkriva budućnost. Knjiga proroka Daniela pretkazuje budućnost svijeta od Da-nielovih dana (oko 600. prije Krista) sve do drugog Kristovog dolaska u budućnosti. Dogodilo se ovako: Kralj Nabukodonozor je usnuo san koji čak ni kraljevski zvjezdoznanci nisu mogli protumačiti (Daniel 2,10). No, Bog je značenje sna otkrio Danielu, mladom Židovu koji je služio na kraljevom dvo-ru. Pretkazao je kako će Babilon, ta-dašnje najmoćnije svjetsko kraljevstvo, propasti. Predvidio je isto tako i propast triju velikih svjetskih carstava koja su slijedila nakon Babilona: Medo-Perzi-je, Grčke i Rima. Rekao je kralju kako će nakon raspada Rima na istom po-dručju nastati deset kraljevstava, koja su nam danas poznata kao narodi Za-padne Europe. Pouka je ovoga da svjet-sku povijest nadzire Bog, a ne zvijezde.

Isusova povijest. Isus je svojim

učenicima zapovjedio da svijetom ra-

zglase izvještaj o Njegovom životu

(Matej 28,20). Isusov život i Njegovo

uskrsnuće izvršili su toliki utjecaj na

Njegove učenike da su se njihovi životi

promijenili. Od plašljivaca koji su po-

Jedino Bog poznaje budućnost. On od početka zna kraj.

(Izaija 46,10)

Isus ni apostoli za vodstvo nisu pitali zvijezde, već uvijek

nebeskog Boga. (Matej 26,39; Djela 5,29)

Bog svemira jedini ima pravo biti Najviši i ni s kim ne

dijeliti svoju vlast. (Izaija 42,8)

Bog nam budućnost i spasenje otkriva po svojim

prorocima, a ne po položaju zvijezda. (Amos 3,7)

Kad ga je đavao iskušavao, Isus je rekao: “Gospodaru,

Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom služi!” (Matej

4,10)

Dok je bio na brodu kojem je prijetio brodolom, Pavao

se nije pozivao na horoskop, već je jasno izjavio: “Noćas

mi se ukaza anđeo onoga Boga kome pripadam i komu

služim.” (Djela 27,23)

bjegli kad je Isus uhvaćen (Matej 26,56),

postali su slobodni svjedoci o Njemu —

sve do mučeništva. Bili su neustrašivi

pred vlastima i vjerskim dužnosnicima

(Djela 5,29) i uzbunili su sav svijet (Dje-

la 17,6). Isusov utjecaj i utjecaj Njegovih

najranijih sljedbenika osjeća se i danas

po cijelom svijetu. Svjetlost vodilja Isu-

sovih učenika bile su Njegove riječi, a

ne zvijezde!

• Bog nas nikada neće ostaviti niti zaboraviti.

(Hebrejima 13,5)

• Ako je Bog s nama i za nas, nitko ne može biti protiv

nas. (Rimljanima 8,31)

• Bog obećava ispunjenje svih naših potreba.

(Filipljanima 4,19)

• Božja će nas ruka voditi i čvrsto držati. (Psalam

139,10)

• Bog ima velike planove za našu budućnost.

(Jeremija 29,11)

• Bog će nam dati snagu kad smo slabi. (Izaija 40,29–

31)

Za kršćanina je stoga odgovor vrlo

jasan:

“Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne

oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj

na svim svojim putovima, i on će ispra-

viti tvoje staze.” (Izreke 3,5.6)

“Učit ću te, put ti kazat kojim ti je

ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti

nad tobom.” (Psalam 32,8)

“Jahve će te vodit bez prestanka, sitit

će te u sušnim krajevima.” (Izaija 58,11)

Sigurnije je, razumnije i utješnije

prepustiti vlastiti život vodstvu i skrbi

Boga koji je stvorio svijet i ljude, nego

se oslanjati na vodstvo dalekih zvijezda.

Iako neki mogu smatrati da su u

pretkazanjima vračara ili u čitanju ho-

roskopa otkrili pojedine podudarnosti,

ipak je puno više onih koji svjedoče

kako se Bog pun ljubavi skrbi za svoju

djecu i vodi ih u životu dajući im sreću

i mir.

Možda će nam dobro doći podsje-

ćanje na riječi iz dobro poznatog pastir-

skog psalma: “Na poljanama zelenim on

mi daje odmora. Na vrutke me tihane

vodi, i krijepi dušu moju. Stazama pra-

vim on me upravlja radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se

ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i

palica tvoja utjeha su meni. ... Dobrota

i milost pratit će mene sve dane živo-

ta moga. U Jahvinu ću domu prebivati

kroz dane mnoge.” (Psalam 23,2-4.6)

12


»etiri tajne životne sreÊe

••••••••••••• Pat Humphrey

Svi smo čuli izreku: “Novac ne donosi

sreću”, no većina u to ne vjeruje, oso-

bito kad nam nedostaje novca. Među-

tim, zanimljivo istraživanje iz 2012.

godine otkrilo je da je Danska na vi-

sokom mjestu po životnom zadovolj-

stvu i uravnoteženosti rada i privatnog

života, a sedamnaesta po prihodima.

S druge strane, Sjedinjene Američke

Države su na prvom mjestu po priho-

dima, a na dvanaestom po životnom

zadovoljstvu te na dvadeset devetom

po uravnoteženosti između rada i pri-

vatnog života. Ako više novca znači i

više sreće, tada bi Sjedinjene Američke

Države trebale biti na prvom mjestu

po životnom zadovoljstvu, ali nisu.

Prema Martinu Seligmanu, piscu

knjige Authentic Happiness (Istinska

sreća), “U većini slučajeva su manje bo-

gati ljudi jednako sretni kao i vrlo bo-

gati. Skupe stvari i visoka postignuća,

prema istraživanjima, imaju iznenađu-

juće malu moć učiniti sreću trajnijom.”

Koji onda put vodi k sreći? Što neke

ljude čini sretnijima, unatoč nepo-

voljnim okolnostima, dok drugi žive

u jadu, unatoč dobrim okolnostima?

Iako na razinu sreće utječu mnogi čim-

benici, istraživanja pokazuju da može-

mo namjerno pojačati svoju sreću pri-

mjenom nekoliko ključnih ponašanja.

1. Zahvalnost

Dr. Robert Emmons s Kalifornij-

skog sveučilišta i dr. Michael McCullo-

ugh sa Sveučilišta u Maiamiju proveli

su istraživanje u kojemu su zatražili

od ljudi da vode dnevnik i zapišu pet

razloga koj su ih potaknule na zahval-

nost. O svakom od pet razloga trebali

su napisati samo jednu rečenicu, pri-

mjerice, navesti ljubazno djelo koje im

je netko učinio ili zadovoljstvo koje

su iskusili, poput lijepog zalaska sun-

ca. Dnevnik su trebali pisati jedanput

tjedno, umjesto svaki dan. Na kraju

dvomjesečnog istraživanja, oni koji su

vodili dnevnik bili su optimističniji i

sretniji od onih u kontrolnoj skupini

koji to nisu činili. To je samo jedno

od mnogih istraživanja koja pokazuju

pozitivan odnos između zahvalnosti i

sreće.

13

ZNACI VREMENA • 1/2015.Kad biste imali priliku

zaželjeti nešto što bi

vam donijelo najviše

životne sreÊe, što bi to

bilo? Prema najnovijim

istraživanjima, poželite li

bogatstvo, dobar izgled,

obrazovanje, visoki

kvocijent inteligencije,

posao iz snova, ili da

nikada ne iskusite ništa

loše, tada tražite sreÊu

na krivom mjestu. Jeste li

iznenaeni? I ja sam bila.

Nedavno sam bio na konferenci-

ji na kojoj je glavni govornik bio dr.

Emmons. On nam je preporučio ra-

zvijanje navike nabrajanja blagoslova.

Za početak je prisutnima savjetovao

neka razmisle o trima stvarima koje

su dobro završile, a zatim neka napišu

koliko su zahvalni zbog toga. Rekao je:

“Svi imamo sposobnost pokazivanja

zahvalnosti. Svaki trenutak života je

prigoda za zahvalnost. Postajanje za-

hvalnima vodi ljude k pronalaženju još

više razloga za zahvalnost.”

2. Optimizam

Jeste li optimist ili pesimist? Win-

ston Churchill je rekao: “Pesimist vidi

poteškoću u svakoj prilici, a optimist

vidi priliku u svakoj poteškoći.” Op-

timizam se defi nira kao obećavajući,

pozitivan pogled na budućnost, sebe

i svijet oko nas. Istraživanja pokazuju

kako su optimisti uglavnom sretniji i

zdraviji od pesimista, a znanstveno je

dokazano da optimizam štiti od mno-

gih zdravstvenih problema, poput srča-

nih bolesti, depresije i drugog.

Seligman u knjizi Authentic Hap-

piness ispituje obrasce razmišljanja

optimističnih ljudi nasuprot pesimi-

stičnima. On izjavljuje kako nešto loše

što im se dogodi pesimisti smatraju

trajnima, a optimisti loše događaje

smatraju privremenima. Pretpostavi-

mo, primjerice, kako želite izgubiti na

težini, i nakon nekoliko tjedana dijete

(bez varanja) niste uspjeli smršavjeti.

Ako ste pesimist, mogli biste reći: “Ja

nikada neću smanjiti tjelesnu težinu”,

ili: “Mršavljenje je preteško.” S dru-

ge strane, optimist će vjerojatno reći:

“Ovaj plan mršavljenja kod mene ne

djeluje”, ili: “Možda bih uz dijetu tre-

bao/trebala uključiti i tjelovježbu”, ili:

“Možda ne slijedim plan sasvim isprav-

no”, ili: “Možda bih trebao/trebala otići

na liječnički pregled i vidjeti postoji li

neki zdravstveni problem koji sprečava

gubitak težine.”

Seligman kaže kako je moguće

naučiti biti optimističan, a ključ je u

prepoznavanju i tumačenju vlastitih

pesimističnih misli. Primjerice, kad se

dogodi nešto loše, razmotrite više mo-

gućih tumačenja. Pesimistične osobe

naginju usmjerenosti na jednu, obično

najgoru moguću mogućnost, kao što

je to kod osoba koje padnu na ispitu i

zaključe da nisu dovoljno pametni. Ali

pad na ispitu može biti posljedica broj-

nih okolnosti: ispit je bio vrlo težak,

toga dana se niste dobro osjećali, niste

dovoljno učili — i popis se nastavlja.

3. Ljubazna djela

Svi iz iskustva znamo kako nas či-

njenje ljubaznih djela čini sretnima, no

jeste li znali da ovu zamisao podupiru

i znanstvena istraživanja? Istraživačica

Sonja Lyubomirsky s Kalifornijskog

sveučilišta u Riversideu, autorica djela

Th e How of Happiness: A New Approach

to Getting the Life You Want, kaže kako

ustaljeno činjenje ljubaznih djela poti-

če osjećaj sreće.

U razgovoru na blogu Gretchen

Rubin, autorice Th e Happiness Projecta,

Lyubomirsky opisuje kako su u prove-

denom istraživanju ljubazna djela utje-

cala na sreću pojedinih osoba: “Veliko

djelo posredovanja koje smo upravo do-

vršili u jednom poduzeću u Španjolskoj

pokazuje kako se kod zaposlenika po-

zvanih na velikodušnost prema slučaj-

no odabranim poslovnim suradnicima

(nazvali smo to postupkom ‘tajnog Dje-

da Božičnjaka’) pokazao velik napredak

u povećanju sreće, povezanosti i proto-

ka, a smanjena je depresija ne samo kod

davatelja, već i kod primatelja, pa čak i

kod promatrača. Primatelji ljubaznosti

nastavili su ljubazna djela činiti nekom

drugom, pa su čak i poznanici davatelja

postali sretniji i bili potaknuti da i sami

učine nešto velikodušno.”

4. Praštanje

Često me iznenadi kad čujem kako

su ljudi oprostili nekome tko im je uči-

nio nešto nažao. S druge strane, susrela

sam ljude koji su, nažalost, cijeli život

ogorčeni zbog uvrede ili zla koje im je

netko nanio u prošlosti. Takvi su ljudi

neugodni jer uvijek iznova spominju

svoje rane iz prošlosti.

U djelu Th e How of Happiness Sonja

Lyubomirsky kaže da su ljudi koji pra-

štaju “češće sretniji, zdraviji, ugodniji i

smireniji. Imaju veće sposobnosti suo-

sjećanja te su duhovniji ili religiozniji.

Ljudi koji praštaju uvrede lakše obnav-

ljaju bliskost u međusobnim odnosi-

ma. I konačno, nesposobnost praštanja

povezana je sa stalnim razmišljanjem o

osveti, dok praštanje dopušta osobi da

krene dalje.”

Seligman u svojoj knjizi opisuje

postupak praštanja u pet koraka koji

je razvio psiholog Everett Worthin-

gton. Proces je prikazan akronimom

DOSEG: Dozvati u sjećanje, Osjećati

žaljenje, Svjesno darovati oprost, Efek-

tivnost ili učinak javnog obvezivanja,

Graditi na praštanju.

Dobro razmislite: bez obzira što

vam se u prošlosti dogodilo, odbija-

njem praštanja priječite samima sebi

put do sreće.

Želite li biti sretnija osoba? Za-

hvalnost, optimizam, ljubazna djela i

praštanje samo su neke navike i načini

razmišljanja koje možete njegovati u

potrazi za sretnijim životom. Putujući

svojim putem k sreći, usput ćete otkriti

kako i drugima donosite puno radosti!

14


Ne morate se puno truditi oko uvjera-

vanja kako nešto nije u redu sa svije-

tom u kojem živimo. Od aktualnih te-

rorističkih napada u Europi i Nigeriji,

krize u Siriji i širenja ebole, pa sve do

porasta broja zločina i nezakonitosti u

gradovima u kojim živimo. Na ovom

svijetu ništa nije savršeno.

Međutim, kršćani to ne pripisuju

nekoj vrsti greške neodvojive od ma-

terijalnog postojanja čovječanstva.

Umjesto toga, mi to pripisujemo šteti

koju je naša pobuna učinila Božjem sa-

vršenom stvaranju. Svemir je umrljan,

a naše postojanje strašno otežano, sto-

ga što smo ga mi takvim učinili djelom

izdaje protiv svojega Stvoritelja.

Biblijski izvještaj o ljudskoj povije-

sti počinje Božjim stvaranjem savrše-

nog muškarca i žene, no brzo prelazi

na njihov progon iz Edenskog vrta i

osudu na život pod prokletstvom (Po-

stanak 3,14-24). Tog trenutka naš je

život postao težak, a naše postojanje je

postalo življenje u znoju vlastitog lica

sve dok se ne vratimo u zemaljski prah.

No, ovdje je važna Stvoriteljeva

neprestana ljubav. Bog namjerava ob-

noviti stvaranje, vratiti ga u početno

stanje te vratiti sve čega smo se odre-

kli. Povijest našeg bolnog života na

Zemlji završava skidanjem prokletstva

Ne morate se puno truditi oko uvjera ••••••••••••••••••••••Shhhhawwwnn BBoooonnnstrra

i obnavljanjem Edenskog vrta: “Potom

opazih novo nebo i novu zemlju, jer

su iščezli prvo nebo i prva zemlja…

[Bog] će otrti svaku suzu s njihovih

očiju. Smrti više neće biti; neće više biti

ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet

prođe. ... Neće biti više ništa prokleto.”

(Otkrivenje 21,1.4; 22,3)

U ovome nema ničeg nematerijal-

nog. Božji Sveti grad spustit će se na

ovaj potpuno obnovljeni planet nakon

što zli zauvijek nestanu. Bog već sada

ponovno gradi pravi dom za nas, drugi

Eden, nastanjen stvarnim ljudima koji

žive stvarnim životom, osim što više

neće biti onoga što nas je u ovom živo-

tu najviše mučilo.

OObnnoovljeeeen ppprirroddnni ssvviijeeet

Biblija obećava kako će prirodni svijet

biti vraćen u svoju prvobitnu slavu.

Nestat će nametnici i suše koji prijete

opskrbi hranom, te zločini i prijevare

koji prijete našem novcu, a ponekad i

samom životu.

I više od toga. “Sljepačke će oči

progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad

će hromi skakati ko jelen, njemakov će

jezik klicati. Jer će u pustinji provreti

voda, i u stepi potoci.” (Izaija 35,5.6)

Prema Božjem obećanju, oni koji

budu nastanjivali budući svijet “gradit

će kuće i stanovati u njima, saditi vino-

grade i uživati rod njihov. Neće se više

graditi da drugi stanuju, ni saditi da

drugi uživa: vijek naroda moga bit će

ko vijek drveta, izabranici moji dugo

će uživati plodove ruku svojih”. (Izaija

65,21.22)

Bog nadalje obećava da se izbavlje-

ni “neće zalud mučiti i neće rađati za

smrt preranu, jer će oni s potomcima

svojim biti rod blagoslovljenika Jahvi-

nih. ... Vuk i janje zajedno će pasti, lav

će jesti slamu ko govedo; al će se zmija

prahom hraniti. Nitko neće činiti zla

ni štete na svoj Svetoj gori mojoj — go-

vori Jahve”. (redci 23-25)

Razlog što ovi odlomci iz Izaije

uzburkavaju duboke osjećaje jest taj

što se obraćaju našim najdubljim po-

trebama. U svakom ljudskom srcu po-

stoji sjećanje na Eden i upravo iz tog

razloga svoje trenutno postojanje sma-

tramo problematičnim. Duboko u sebi

znamo da postoji nešto bolje.

Pročitajte ove retke iz Izaije po-

novno. Zapravo, pročitajte ih nekoliko

puta. Podvucite ih i označite. Zamije-

tite kako će sve što nas muči u ovom

životu tada biti sasvim uklonjeno.

15

ZNACI VREMENA • 1/2015.ZNACI VREMENA • 2/2014.

Što Biblija kaže o vjeËnom životu“Tko vjeruje u Sina, ima život vječni, a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već

gnjev Božji ostaje na njemu.” (Ivan 3,36)

Apostol objavljuje: tko god vjeruje ili ima povjerenja u Sina (Božjeg Sina, Isusa

Krista) ima vječni život. Ne kaže mogao bi imati vječni život. Ne tvrdi kako će takvi

imati vječni život tek negdje u budućnosti. Naprotiv, kaže kako takvi imaju vječni

život sada. Isto tako se podrazumijeva, po načelu suprotnosti, da su oslobođeni

Božjega gnjeva.

“Isus im odvrati: ‘Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne

pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije moju krv,

ima život vječni. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan’” (Ivan 6,53.54)

Vjernici preko Krista primaju duhovnu hranu i imaju vječni život već sada, a Isus

će ih, kad se vrati, uskrisiti iz mrtvih. Vječni život je kakvoća života koju možemo

iskusiti u sadašnjem trenutku, no uključuje i buduće uskrsnuće mrtvih koji će biti

podignuti iz sna u grobovima.

“A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao,

Isusa Krista.” (Ivan 17,3)

U molitvi koju je uputio svojem Ocu noć prije vlastite smrti, Isus je odredio što je

doista vječni život. To je poznavanje Boga i Njegovog Sina Isusa Krista. U konačnici,

Bog je izvor života i kad smo povezani s Njim imamo život, i to vječni. To je oznaka

kakvoće života koji sada izvire iz poznavanja Boga i obećanja o uskrsnuću, ali i

obilježje budućeg življenja s Bogom.

Okrutnost bolesti i nemoći bit će

stvar prošlosti. Razorno starenje će

dobiti novi smjer. Već se sada može-

mo s povjerenjem suočiti s početkom

starenja, znajući kako je to samo pri-

vremeni učinak življenja na sadašnjem

oštećenom svijetu. Kad dođe novi svi-

jet, smrt i bolest se više nikada neće

pojaviti. Naš oslabjeli vid postat će

oštar, a oštećeni zglobovi i hrskavice

bit će potpuno obnovljeni.

Nestat će oskudica koje uzroku-

ju mnoge ratove i okrutne postupke.

U pustinji će poteći voda. Divljina će

procvjetati. Neće biti potrebe za po-

kroviteljima koji će hraniti izgladnjelu

djecu, niti ćemo se brinuti kako preži-

vjeti u mirovini.

Nakon cjeloživotnog doslovno

ropskog rada za nekog drugog, uživat

ćemo u djelima svojih ruku. Narav-

no, sve što budemo činili činit ćemo

na slavu Stvoritelja. On će biti vlasnik

svega. Znamo da On razumije zado-

voljstvo koje osjećamo u stvaralaštvu

i postignućima, jer smo stvoreni na

Njegovu sliku. Bit će nam dopušteno

uživati u svemu što donosi najdublje

zadovoljstvo i najuzvišeniju slavu Nje-

govu imenu.

Čak će i divlje životinje uživati

novo razdoblje mirnog postojanja. Naš

je grijeh uzeo danak od cijelog plane-

ta, mijenjajući poredak postojanja svih

Božjih stvorenja. U jednom trenutku

je u životinje trebalo ugraditi strah od

ljudskih bića (Postanak 9,2). Sve će se

ovo promijeniti kad Bog obnovi svoje

stvaranje. Nikada se više nećemo mo-

rati pitati hoće li nas napasti pas, ili se

brinuti za sigurnost vlastite djece dok

se igraju u parku. Boli, patnje i smrti

više neće biti!

Teško je zamisliti ovakav svijet, zar

ne? Takav svijet uopće ne sliči svijetu u

kojem sada živimo.

SSjjeÊÊaamoo se nnneËËeeg bbooljjeeggg

Radosna vijest je u tome što će budu-

ći svijet biti jednako stvaran kao i sa-

dašnji! Biblija ne govori o ljudima koji

plutaju na oblacima svirajući harfe.

Ne govori o prikazanjima duhova ili

tajnovitim prostorima gdje nema tjele-

snog postojanja. Mi ćemo živjeti, raditi

i graditi — i uživati život u punini. Sve

je to protumačeno vrlo stvarnim poj-

movima u vrlo stvarnoj, materijalnoj

budućnosti.

A u središtu događanja između

izgubljenog i ponovno stečenog raja

nalazi se stvarna smrt još jednog stvar-

nog ljudskog Bića, Bogočovjeka Isusa

Krista. Uzimanjem ljudskog lika Isus je

postao stvaran, poput vas i mene. Kad

se vrati, doći će kao stvarno ljudsko

Biće od krvi i mesa. Ustao je od mrtvih

u fi zičkom tijelu koje se može dodir-

nuti, koje može jesti ribu i med (Luka

24,38-43). Ovaj “isti Isus” vratit će se

kako bi dovršio zemaljsko pobunjenič-

ko razdoblje i uspostavio svoje vječno

kraljevstvo (Djela 1,11).

Isus je tjelesno stvaran poput nas.

On zna što znači živjeti na ovom svi-

jetu, trpjeti bol, odbacivanje i usa-

mljenost. Bio je gladan i neispavan.

Susretao se s nepravdom na ljudskim

sudovima punim sebičnih dvoličnjaka

koji svoje ciljeve stavljaju iznad iskre-

nosti i poštenja. Bezočno su Mu se

rugali, istjerali Ga iz grada i pogrešno

razumjeli.

A danas je On savršeni Posrednik,

savršeni Predstavnik koji se nalazi na

Nebu kao predstavnik ljudskog roda.

“Nemamo, naime, nekoga velikog

svećenika koji ne bi mogao suosjećati

s našim slabostima, nego jednoga koji

je iskušan u svemu (kao i mi) samo

što nije sagriješio. Dakle: pristupajmo

s pouzdanjem k prijestolju milosti da

primimo milosrđe i nađemo milost

za pravodobnu pomoć!” (Hebrejima

4,15.16)

Biblija nam iznosi stvarnu povi-

jest stvarnih ljudi. Iako se bavi velikim

temama koje stavljaju na kušnju naše

razumijevanje, ona ne govori o zami-

slima koje postoje samo u ezoteričnom

svijetu. Biblija se bavi stvarnim ljudi-

ma od krvi i mesa koji se suočavaju

sa stvarnim pitanjima života i smrti.

Ta je Knjiga dobar vodič ljudima koji

se sada susreću sa stvarnim svijetom,

a nevjerojatan izvor nade za one koji

pri susretu sa smrću čeznu za budućim

stvarnim svijetom.

Ne znam možete li vi prihvatiti ta-

kvu vrstu čuda? Ja mogu!

16


Strah da će džihadisti koji su se vratili

iz sukoba u Siriji i Iraku izvršiti napade

i u svojim državama nekoliko je mjese-

ci vladao Francuskom i ostalim europ-

skim državama. To se 8. siječnja 2015.

i dogodilo. Tri usamljena naoružana

napadača uletjela su u pariške urede

satiričnog tjednika Charlie Hebdo, koji

je na svojim stranicama prikazivao ka-

rikature proroka Muhameda, i ubila

dvanaest ljudi, među kojima i poznate

karikaturiste. Ubijajući svoje žrtve te-

roristi su uzvikivali: “Allahu Akbar!”

Tijekom nekoliko dana bila je to glav-

na vijest diljem svijeta.

Prošlog listopada teroristi su ubili

dvojicu kanadskih vojnika. Jedan od

njih je služio u počasnoj gardi ispred

kanadskog spomenika žrtvama rata.

Naoružani napadač je zatim upao u

zgradu Kanadskog parlamenta, gdje ga

je ubio policijski službenik.

Islamska država u Iraku i Levantu

(ISIS, ISIL ili samo IS) prevladavala je

u svim vijestima krajem 2014. godine.

Talibanski naoružani napadači upa-

li su u vojnu školu u Pakistanu i ubili

stotinu trideset i dvoje djece, deset dje-

latnika i tri vojnika, prije nego što su

ih zaustavile pakistanske vlasti. Manje

od mjesec dana kasnije dolaze vijesti iz

nigerijskog sela Baga, u blizini grani-

ce s Čadom, kako je krvoločna terori-

stička skupina Boko Haram ubila oko

2.000 ljudi i spalila trgovine i kuće.

Iako se zbio prije skoro petnaest

godina, teroristički napad na takozva-

ne blizance u New Yorku i na Penta-

gon, 11. rujna 2001. godine, utisnuo

se u umove ljudi diljem svijeta kao

najgori događaj takve vrste u nedavnoj

prošlosti.

Bivši predsjednik Obavještajnog

odbora Sjedinjenih Američkih Država,

Mike Rogers, rekao je kako je “samo

pitanje vremena” kad će se teroristički

napadi poput onih u Kanadi ili Parizu

dogoditi i u Sjedinjenim Američkim

Državama.

Počinitelji ovih strašnih zvjerstava

su tajnoviti, a njihovi napadi neoče-

kivani. Pisac Psalama kao da je opisi-

vao upravo njih kad je pisao o strahu

od “strašila noćnog” (Psalam 91,5).

Upravo takva je strategija tih ljudi čija

zlodjela ne možemo niti zamisliti, niti

vidjeti odakle dolaze. Iz tog razloga i

16

17


••••••••••••••Loorenn Seiibolld

nakon što je sve gotovo, još dugo osta-

je osjećaj straha, čak i kad je vrlo vje-

rojatno da se napad neće dogoditi u

našoj blizini. Otuda i pojam terorizam

(od lat. terror — strah, užas).

Starri probblem

Terorizam nije ništa novo. U biblijsko

doba plemenski ratnici bi napadali

mirna pastirska šatorska naselja. Muš-

karce bi ubijali, a žene i djecu odvodili

u roblje. Prve organizirane terorističke

skupine zabilježene su u Isusovo vri-

jeme kad su se zeloti, sljedba odanih

Židova, pobunili protiv rimskog za-

posjedanja Palestine. Otvorene sukobe

izbjegavali su na račun taktike prikri-

vanja, poput gušenja rimskog službe-

nika u mračnoj ulici ili uboda nožem

među rebra u gužvi. Poput današnjih

terorista, i ova mala skupina ostavila je

dojam na Rimsko Carstvo, koji je bio

puno veći od njihove brojnosti.

Zanimljivo je da je Isus među svo-

jim učenicima imao zelota (Luka 6,15).

Iako o Šimunu Zelotu vrlo malo znamo

(ne treba ga zamijeniti sa Šimunom

Petrom), neka Isusova učenja zvuče

kao da su upućena upravo Šimunu za

njegovo dobro. Terorist bi vjerojatno

odobravao izreku “oko za oko, zub za

zub” (Matej 5,38). No, Isus je svojim

sljedbenicima savjetovao: “Udari li

te tko po desnom obrazu, okreni mu

i drugi.” (redak 39) Prema rimskom

zakonu vojnik je mogao narediti pro-

lazniku da nosi njegovu opremu i na-

oružanje jednu milju. Zamislite koliko

bi to razljutilo jednog zelota! Isus se,

moguće, obraćao Šimunu Zelotu kad

je rekao: “Ako te tko prisili da ideš s

njim jednu milju, hajde dvije.” (redak

41)

Pod Isusovim vodstvom Šimun

je svladao svoj gnjev. No, ostali zeloti

nisu. Godine 73. po Kristu preostalih

960 zelota osiguralo se u Masadi, goto-

vo neosvojivoj utvrdi na vrhu planine

blizu Mrtvog mora. Rimljani su bili

toliko ljutiti na ove teroriste da su voj-

nici mjesecima gradili veliki zemljani

nasip prema njihovoj utvrdi. Kad su

konačno došli do vrha Masade, vidjeli

su da su, od 960 zelota, muškarci, žene

i djeca, svi osim sedmero njih, počini-

li masovno samoubojstvo — čineći ih

tako, na neki način, prvim teroristima-

samoubojicama.

ProžžimajuuÊi straah

Iako se do sada nije zbilo ništa slično

napadu na Svjetski trgovački centar,

naš strah od terorizma ipak nije ne-

stao. Istina, trenutna statistička opa-

snost za ljude poput nas je vrlo mala

(čak i uz više uspješnih terorističkih

napada) u usporedbi sa smrću u pro-

metnoj nesreći ili od srčanih bolesti.

Ipak, da bismo osjećali strah, ne mora

postojati stvarna opasnost. Zamisliti

sebe u opasnosti dovoljan je razlog

za nestanak čovjekovog unutarnjeg

mira.

Neki se pokušavaju boriti sa stra-

hom tako što uzimaju “stvari” u svoje

ruke. Zabrinjavajuća posljedica napa-

da na Ameriku 2001. godine bio je ve-

liki val kupovanja oružja, iako se ništa

u cijeloj drami napada 11. rujna ne bi

moglo riješiti tako što bi prosječni ljudi

u svojim kućama imali vatreno oružje.

No, ljudi nisu kupovali oružje zato što

su doista mislili kako će teroristi jed-

nog predvečerja, za vrijeme večere,

pokucati na njihova vrata. Kupovali su

oružje zbog osjećaja sigurnosti.

Posjedovanje sredstva za obranu

davalo je ljudima lažni osjećaj sigur-

nosti. Neki stručnjaci su smatrali kako

bi kupci oružja zapravo mogli postati

manje sigurni: imajući u vidu povećan

broj nesreća povezanih s oružjem, na-

oružavanje američkih građana protiv

terorizma, iako nije uhvaćen niti jedan

terorist, dovelo je do toga da je ustrije-

ljeno više običnih ljudi.

Kakko se bboriti pprotiv strahaa

Biblija predlaže tri načina za svladava-

nje straha.

Prvo, povjerimo Bogu brigu za vla-

stitu sigurnost. Vjerni ljudi iz biblijskih

vremena svjedočili su o Božjoj zaštiti.

Kralj David, koji je često bio u opasno-

sti od neprijatelja, izjavljuje: “Jahve,

hridino moja, utvrdo moja, spase moj;

Bože moj, pećino moja kojoj se utje-

čem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo

Povvjerimmo Bogu brigu

za vllastittu sigurnnost.

VVjerni ljuddi iz biblijskihh

vvremeena ssvjeddoËili su oo

BBožjooj zašštiti..

“Jahhve, hriddino mmojaa,

uttvrdoo mooja, sspasee mojj;

BBože moj,, peÊÊino mmojaa

kkojojj se uutjeËËem, štitee

mojj, spaasenjje mooje,

tvravo moja! Tii me

izbavljašš od nasilja!”

(2. Samuuelovaa 22,2.3)

18


moja! Ti me izbavljaš od nasilja!” (2.

Samuelova 22,2.3)

Pitam se koliko me je puta Bog spa-

sio od različitih opasnosti kojih nisam

svjestan, a prijetile su mojem životu,

zdravlju i sreći. Ne pretjerujem kad ka-

žem da, ako sada čitate ovaj tekst, mo-

žete biti sigurni u Božju neprekidnu

zaštitu! Zašto ne bismo nalazili utjehu

u Njegovoj zaštiti tijekom 99,99% živo-

ta, umjesto brige oko mogućnosti da

postanemo žrtvom terorističkog čina?

Bog ne želi da živimo u strahu! Pavao

kaže: “Uistinu, Bog nam nije dao duh

bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i

trijeznosti.” (2. Timoteju 1,7)

Drugo, Isus nas potiče da tražimo

unutarnji mir ne obazirući se na ono

što se događa oko nas. To nije mir koji

moramo kupiti i zatim njime upravlja-

ti prema vlastitu prosuđivanju, snazi

i refl eksima (kao s oružjem), već mir

koji dolazi od poznavanja Boga koji je

s nama. Isus je živio sa spoznajom da

će umrijeti nasilnom smrću, a opet je

svoj život povjerio Božjoj skrbi. “Neka

se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u

Boga i u me vjerujte!” (Ivan 14,1) “Jer

jaram je moj sladak, a moje breme

lako.” (Matej 11,30) Terorizam nam

teško pada, a Isus nam nudi lako bre-

me! Jasno, stoga što Isus, za razliku od

nas, nije opterećen terorizmom (niti

ratom, rakom ili tržištem dionica), On

zna kako milošću Njegovog Oca sve

ide na dobro onima koji Ga ljube (Ri-

mljanima 8,28).

Najbolji lijek za strah, protivno

očekivanju, nije samoobrana, već lju-

bazno, otvoreno i suosjećajno srce.

Apostol Ivan, koji je i sam puno pre-

trpio od ruke okrutnih ljudi, piše: “U

ljubavi nema straha; naprotiv, savr-

šena ljubav isključuje strah, jer strah

pretpostavlja kaznu.” (1. Ivanova 4,18)

Koliko bismo manje muka trpjeli kad

bismo, kao što nam je Isus rekao, po-

kušali ljubiti svoje neprijatelje (Matej

5,44)? Krug osvete nema kraja, no

kad bismo naše neprijatelje dočekali s

ljubavlju i razumijevanjem, umjesto s

mržnjom, ne bi li oni prestali s razor-

nim djelovanjem?

Treće, usmjerimo svoj um na život

poslije ovog života. Isus nikada nije

isključio mogućnost našeg susreta sa

stvarnim opasnostima. Naprotiv, svo-

jim sljedbenicima je rekao: “U svijetu

ćete imati patnju.” (Ivan 16,33) Nje-

gov prerano prekinut život pokazao

je kako na ovoj Zemlji čak ni najbolji

ljudi nisu sigurni. No, vječno spasenje

je važnije od trenutne sigurnosti. “Ne

bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše

ne mogu ubiti! Bojte se radije onog

koji može i dušu i tijelo uništiti u pa-

klu.” (Matej 10,28)

Isus nam priprema sigurno mjesto

(Ivan 14,2). Isus nas tješi: “Ne boj se,

stado malo, jer je odlučio vaš Otac da

vam dadne Kraljevstvo!” (Luka 12,32)

Zemaljska kraljevstva su uvijek nemir-

na. U kraljevstvu koje nam Bog pri-

prema nikad neće biti nemira! Najveći

razlog za odbacivanje straha jest taj što

nakon ovog života i svijeta slijedi svijet

bez terorizma.

••••••••••••••••Chharrlees MMillls

19


Iznenada Bog, molitva i povjerenje

postanu zamračeni žalošću. Biblijska

obećanja koja su vam ranije podiza-

la duh sada vas pritišću sumnjama.

“Kako se to moglo dogoditi?” uzvi-

kujete. “Gdje je Bog kad Ga najviše

trebam?”

Dodajući sol na ranu, prijatelji se,

poput onih iz Knjige o Jobu, pojavlju-

ju na vašem pragu kako bi vas pod-

sjetili da biblijski Bog kojeg obožavate

nije ništa negoli izum ljudske mašte,

a život s Njim ili bez Njega jednako

vas i dalje melje. “Budući da vjera nije

spasila vašeg prijatelja, čemu onda

vjerovati?” pitaju.

Protivno očekivanju, izravan od-

govor na ovo pitanje ne nalazimo u

Bibliji. Kako to znamo? Tako što su

mnogi iskreni ljudi čitali Božju riječ i

ostali potpuno nepromijenjeni po pi-

tanju razine ili nedostatka vjere. Dru-

gi su proučavali Sveto pismo i pronaš-

li čak poticaj za sakaćenje i ubijanje

tisuća drugih ljudskih bića. Treći su

istraživali Pismo i bili promijenjeni, te

spremni svijetom širiti Božju ljubav.

Iste riječi, vrlo različite reakcije.

Kako su mogući tako različiti ishodi?

Temelj

Podijelio bih s vama ono što sam ot-

krio o ovom problemu u kršćanskom

životu.

Prvo, postoji nešto što sam morao

prihvatiti o Božjoj riječi. Sama po sebi

Biblija je nemoćna. To su samo slova

na papiru. Mogu krenuti u potragu za

Bogom među brojna poglavlja, i vratiti

se razočaran. Nije bio tamo! Našao sam

samo pripovijesti i ilustracije o Bogu, a

ne riječi od Boga upućene izravno meni.

Drugo, u rijetkim prigodama, na-

lazeći odlomak koji sam smatrao pri-

mjenjivim na okolnosti s kojima sam

se suočavao, otkrio sam kako mi je

teško učinkovito ga upotrijebiti kao

pomoć pri svladavanju ili “popravlja-

nju” onoga što nije bilo u redu. Vrlo

razočaravajuće!

Tada sam razumio kako nešto iz

temelja nije u redu s mojim pristu-

pom slušanju Božjih riječi u Božjoj

riječi. Trebao sam drukčije stajalište,

poseban temelj na kojemu ću stajati

kad god otvorim Njegovu svetu Knji-

gu.

Pokazalo se da sam u pravu. Iako

mi je Bog pokušavao govoriti preko

stranica Biblije, ipak su postojale neke

snažne prepreke koje su stišavale Nje-

gov glas. Možda će i vama ove prepre-

ke zvučati poznato.

Prva prepreka: vjerovanje

utemeljeno na ishodu

Ovu prvu prepreku je teško razumje-

ti. Morao sam se upitati temelji li se

moje vjerovanje u Bibliju na ishodu

različitih događaja u mojem životu.

Skicu za ovaj članak napisao sam

čekajući u bolničkoj kapelici moju

dragu suprugu koja je trebala doći s

hitne operacije. Razmišljao sam: Ako

ovo ne završi dobro, kako ću i dalje

moći vjerovati u Božju zaštitu o kojoj

govori Biblija? Je li Bog prezauzet pro-

matranjem vrabaca, tako da ne vidi

moju slabu suprugu ispod sterilnih za-

voja, okruženu hrpom uređaja s lam-

picama koje trepere?

Stalno se moram podsjećati kako

je život na ovom grešnom planetu

zbrkani niz dobrih ili zastrašujućih

događaja. Temeljiti svoje vjerovanje

u Božju riječ na ishodima događaja u

osobnom životu znači dozivati sum-

nju i strah da preplave srce. Istina je:

loše se stvari događaju svakome. Toč-

ka. Moram vjerovati da su Božje riječi

istinite i vjerodostojne, unatoč onome

što se događa.

Druga prepreka: dokazi

Dobre se stvari događaju i lošim lju-

dima. Ubojice i silovatelji prirodno

ozdravljaju u bolničkim sobama, i to

nitko ne naziva “čudom”. Preljubnici-

ma se pružaju prilike koje im pomažu

u prikrivanju prijestupa, no nitko to

ne smatra Božjim vodstvom u njiho-

vom životu. Lažljivi suradnici na po-

slu bivaju unaprijeđeni. Dileri droge

žive kao kraljevi.

Da bismo još više zamutili vodu,

razmislite o ovom: tijekom razgovora

na obalama Galileje, Isus je govorio o

(nama) čudnoj navici našeg nebeskog

Oca “... Koji čini da njegovo sunce

izlazi nad zlima i dobrima i da kiša

pada pravednima i nepravednima.”

(Matej 5,45)

Stoga, moramo biti vrlo oprezni u

svojim očekivanjima da ćemo vidjeti

dovoljno nježnih dokaza Božje ljuba-

vi samo prema onima koji vjeruju u

Njegovu Riječ. Bog voli svakoga. Bog

uporno pokušava ulijevati tragove

radosti i nade u život najgoreg prije-

stupnika, jednako kao i u život svojih

najodanijih štovatelja. Bog nas ne voli

zato što smo dobri. On nas voli zato

što smo ljudi.

Ne treba zaboraviti da đavao nudi

najpoželjnije nagrade onima koji sve

čine na njegov način. Ali kad je riječ

19

20


o grijehu, sve što je ugodno ima svoj

vijek trajanja.

Stoga, vjera mora postojati bez

potpornih dokaza. Biblija to kaže ova-

ko: “Vjera je jamstvo za ono čemu se

nadamo, dokaz za one stvarnosti ko-

jih ne vidimo.” (Hebrejima 11,1)

TreÊa prepreka: iskustva drugih

ljudi

Jeste li ikada bili pomalo zavidni sve-

tim ljudima? Čini se kako oni imaju

odgovore na sva pitanja i kroz život

idu u slijepom povjerenju u Božje

vodstvo. U svemu vide Božju ruku.

Jedna žena mi je rekla kako ona

uvijek pita Boga što bi trebala pripre-

miti za večeru i što bi trebala odjenuti

da bi njezin suprug bio zadovoljan.

Sve što izgovori, sve što se događa,

svaka promjena u životu, smatra ona,

posljedica je Božjeg izravnog vod-

stva. To me navodi na pitanje zašto

bi se Stvoritelj onda trudio ljudskim

bićima stvoriti mozak? Ako On treba

donositi sve odluke umjesto nas, za-

što nam je onda potrebna sposobnost

razmišljanja?

Iako ono što se vama događa može

poslužiti meni kao primjer iz kojega

ću nešto naučiti, ipak svoje vjerovanje

ne smijem temeljiti na vašem isku-

stvu, bilo ono dobro ili loše.

»etvrta prepreka: osobno iskustvo

Ovo je najteža prepreka. Trebam li

pretpostaviti kako je sve što mi se u

životu događa dokaz Božjeg vodstva

ili pak Njegovog odbacivanja?

Kad god se ovako osjećam, proči-

tam starozavjetne spise kralja Davida.

On kao da je sve vrijeme bio na igrali-

štu, ponekad postižući slavne golove,

a ponekad uništavajući dobre prilike.

Čini se kako je svakodnevno skakao

s “Bog je sa mnom” na “Bog me od-

bacio”.

Temeljiti svoje vjerovanje u Božju

riječ na osobnom iskustvu znači sta-

viti Boga i sebe na neprestanu vožnju

opasnim “vlakom smrti”. Moja reak-

cija na određene okolnosti ovisit će o

tome gdje se trenutno nalazim u ve-

likoj osjećajnoj vožnji života. Moram

znati da Bog nije “vlak smrti”. Život je

“vlak smrti”. A Bog se nudi da bude s

nama za vrijeme životne vožnje.

Kako vjerovati

Što je najvažnije za vjerovanje da je

Biblija Božja objava ljudima ako, kao

što smo vidjeli, odgovor zahtijeva

puno više od samih riječi na papiru?

Kratko vrijeme prije odlaska s ove

Zemlje Isus je svojim učenicima pred-

stavio Onoga koji će svijetu otključati

sva značenja Biblije. Ova trajna Pri-

sutnost bit će nam na raspolaganju

kako bi, radeći zajedno s nama, pre-

tvorila stare nizove riječi i obećanja u

odgovarajuće praktične upute i nepre-

stano ohrabrenje po mjeri svakoga od

nas pojedinačno.

Slušajte što je Isus rekao: “A Brani-

telj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati

zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti

vas svega što vam rekoh. ... On će,

kad dođe, dokazati svijetu zabludu s

obzirom na grijeh, na pravednost i na

sud ... uvest će vas u svu istinu.” (Ivan

14,26; 16,8.13)

Tko će osvjedočiti svijet? Tko će

nas naučiti svemu? Tko će voditi? Ne

samo zbirka starih tekstova. Isus je to

ovako rekao: “Vi istražujete Pisma u

kojima mislite da ima život vječni. I

upravo ona svjedoče za me. Ali vi ne-

ćete da dođete k meni da primite ži-

vot.” (Ivan 5,39; kurziv dodan)

Ne zaboravite, Bibliju je lako po-

grešno tumačiti, a posljedice mogu

biti razorne. No, kad tu istu Bibliju či-

tamo i proučavamo uz iskrenu surad-

nju sa Svetim Duhom, tada stare riječi

dobivaju novo, moćno i svježe znače-

nje, naročito prilagođeno i oblikova-

no prema našim osobnim potrebama.

Duše mogu biti dovedene k Isusu, je-

dinom Izvoru spasenja čovječanstva,

jedino uz vodstvo Savjetnika.

Netko me jednom upitao: “Kad bi

ateist od tebe zatražio da mu dokažeš

kako je Biblija Božja riječ, što bi mu

odgovorio?” Odgovorio bih mu kako

to ne mogu učiniti. No, mogao bih mu

reći i ovo: “Poslušajte, prijatelju. Ova

knjiga na mene djeluje stoga što ju Sve-

ti Duh upotrebljava kako bi me naučio

onome što trebam znati o svojem živo-

tu te poukama koje su primjenjive na

moje jedinstveno, osobno svakodnevno

iskustvo.” A onda bih sa smiješkom do-

dao: “Možda biste i vi to mogli iskušati.

Otvorite Božju riječ i pozovite Svetog

Duha da bude vaš Vodič. Ono što će se

dogoditi moglo bi vas iznenaditi!”

Pozivam i vas da to učinite.

21


•••••••••••••••••••Roonnaalddd GGraaaybbiilllBiste li prepoznali Isusa kad biste Ga

ugledali? Što mislite, koliko bi bio vi-

sok? Sto osamdeset pet centimetara?

Viši od toga, možda sto devedeset cen-

timetara? Ni slučajno. Svi pronađeni

kosturi iz Njegovog vremena daju za-

ključiti kako bi On po današnjim mje-

rilima bio nižeg rasta.

A Njegove ruke? Njegovane, meke

na dodir, s lijepo uređenim noktima?

Ne baš. Ne zaboravite, On je imao

stolarske ruke, čvrste i grube poput

kornjačina oklopa, i k tome žuljevite.

Sjećate se kako je pisao po tlu i od gline

načinio loptice kako bi ozdravio čovje-

ka. Možda je zbog toga nekada imao i

nečiste nokte na rukama.

Zamislite kako je mogao izgledati

stolarski obrt u Isusovo vrijeme. Nije

bilo motornih pila. Stabla su se rušila

sjekirom. Drvo je moralo biti vrlo tvr-

do jer su se od njega pravili jarmovi,

plugovi i klupe, kao i čamci i kuće.

Volovski jaram se nije obrađivao

električnim strojem, već blanjalicom,

batom i dlijetom. Drvena građa za klu-

pe nije dolazila lijepo uglačana. Mora-

la je biti obrađena tesarskom sjekirom.

A ako bi stolar imao ugovor za pravlje-

nje rimskih križeva, oni su već mogli

imati grublju, hrapaviju površinu.

Isus je proveo dobrih dvadeset go-

dina obavljajući ovakvu vrstu posla.

Morao je biti snažne građe.

Issussovvaa oddjeeÊaa

Kakva je bila Isusova odjeća? Za-

hvaljujući slikama umjetnika stvorili

smo zamisao kako je Isusova odje-

ća uvijek bila blistavo čista, brižljivo

izglačana i pravilnih nabora.

No, Isus je rekao kako lisice i ptice

spavaju u boljim ležajevima od Nje-

ga. Kako je mogla izgledati Njegova

odjeća nakon što je u njoj spavao cijeli

tjedan? Čak i da nije, kako bi izgleda-

la nakon što je u molitvi proveo cijelu

noć na tlu?

Odjeća mu je sigurno bila umrlja-

na i stoga što je često bio na putu. Mo-

gla je imati mrlje od trave, ili od ribe,

ne spominjući mrlje nastale nakon što

su se stotine ljudi tiskale oko Njega i

pokušavale Ga dotaknuti.

Ne želim reći da je Isus bio neure-

dan ili prljav. Možda je bio vrlo čist.

No, bilo je to vrijeme bez strojeva i

sredstava za pranje rublja. Moramo

biti spremni suočiti se s okolnostima u

kojima je živio Kralj slave.

ne govore o Isusu?

22


No, zašto to spomi-

njemo? Isus je bio Bo-

žanstvo, zar ne? Nije li

to najvažnije?

Ne, nije. On je po-

stao Čovjekom. Isus je

vjerojatno iskusio trn

u prstu i razbijen pa-

lac na nozi, poput svih

nas.

Ne zaboravite Nje-

gove riječi da treba

izvaditi brvno iz vla-

stita oka prije nego

što pokušate izvaditi djelić strugotine

iz oka svojega brata (Matej 7,3-5). Što

mislite, otkuda Mu ta slika?

Zamislite sljedeće: mladi stolarski

naučnik saginje se kako bi dohvatio

komad drveta. Njegov nagli pokret

uplaši pile koje se nalazilo ispod rad-

nog stola. Pijučući, pile istrči iz za-

klona podižući oblak prašine i djeliće

drvene strugotine, a Isus, trepćući i

plačući, odjuri Josipu kako bi mu izva-

dio trun iz oka.

Kristovi sljedbenici su vrlo dugo

osjećali nelagodu kad je bila u pita-

nju Isusova ljudskost. Kratko vrijeme

nakon Njegove smrti jedna kršćanska

skupina, nazvana docetisti, vjerovala je

da je ljudsko tijelo grešno te da kao ta-

kvo čini grešnim svakoga tko je doista

od tijela i krvi. Iz tog razloga su tvrdili

da se Isus samo pričinjao kao čovjek,

no da je zapravo uvijek i jedino bio Bo-

žanstvo.

Docetisti su bili osuđeni za kri-

vovjerje, no još uvijek se može javi-

ti kušnja da se duhovno savršenstvo

izjednači s našim današnjim mjerilima

ljepote i čistoće. Čini se kako želimo

vidjeti Isusa kao duhovno Biće koje

cijeli dan hoda prašnjavim putovima

i putovima kojima su prolazili volovi,

mule, koze i ovce ostavljajući iza sebe

izlučevine, a da ne uprlja svoja stopala!

Isus je na nekim slikama prikazan

kao osoba crne boje kože. U duhov-

nom smislu, nezaslužena narav pat-

nje koju je pretrpio čini Ga običnim,

crnim čovjekom. Zato su Ga robovi i

prihvatili. Ne zato što bi ih držao u po-

slušnosti, već zato što su znali da razu-

mije što znači biti ponižen i odbačen.

No, koje je boje bila Njegova koža?

Ne smijemo zaboraviti da je Isus bio

palestinski Židov. Bio je Semit, ne

Kavkažanin. Slike na kojima je Isus

prikazan crn protuteža su slikama na

kojima je prikazan Isus plavih očiju i

duge, plave kose.

»»ettrdeeesset ddaanaa bbbeezz hrrranee

Pogledajte Isusovu tjelesnu snagu i iz-

držljivost. Koliko bi muškaraca bez

hrane moglo preživjeti četrdeset dana

u judejskoj pustinji? Kad je Cesar Cha-

vez postio četrdeset dana, završio je u

invalidskim kolicima s degenerativnim

promjenama u leđima.

Postoji još dokaza o Isusovoj iz-

držljivosti. Prije raspeća nije spavao

barem od četvrtka ujutro do petka

poslijepodne, kad je i umro. Za to vri-

jeme trpio je jak psihički stres, a vije-

nac od trnja koji Mu se zbog udaraca

zabijao u kožu glave ne moramo niti

spominjati.

Bio je bičevan. Rimski bič je bio

okrutno sredstvo mučenja. Ogoljena do

pasa, svezanih ruku, žrtva bi bila prive-

zana za stup. Bičevana je po leđima, a

ponekad i po prsima, s vrlo zastrašuju-

ćim posljedicama. Kako su dijelovi kože

bili otrgnuti, tako su se pokazivale vene,

mišići i tetive.

Mnogi su tu i umirali. Isus je ostao

pri svijesti sve do zadnjih trenutaka, no

ipak nije mogao nositi križ, što je samo

još jedan dokaz Njegove ljudskosti.

Issussovvii prijjaatelji

Pogledajte koje je ljude Isus privlačio.

Ribare, čiji je jezik bio toliko grub da je

Petar i nakon tri i pol godine druženja

s Isusom još uvijek do-

bro vladao psovkama.

Upitno je bi li smrd-

ljivi ribar poput Petra,

koji je toliko naporno

radio da bi često skidao

gornji dio odjeće kako

mu ne bi bilo prevruće,

bio privučen nekom sla-

biću. Naravno, njega je

privukla Isusova poru-

ka, no i nositelj poruke

je njezin sastavni dio.

Mi želimo Isusa

krotkog i nježnog. Želimo Isusa koje-

ga možemo oblikovati i upotrebljavati,

koji je uvijek spreman “oprostiti”, čime

mislimo: zanemariti naš grijeh.

Isus jest bio krotak, pun razumijeva-

nja i praštanja. Bio je spreman na veliku

blagost, ali samo stoga što je imao oštar,

čvrst um koji je odmah razlučivao što je

površno i osjećajno u određenim okol-

nostima, a onda bi prelazio na temeljni

problem.

Naš popustljivi Isus bi ženi Sama-

rijanki vjerojatno rekao: “Oprostite mi

što to sada spominjem, ali imam neki

maglovit osjećaj da možda živite s ne-

koliko različitih muškaraca. Suosjećam

s vama, naravno. Mislim, ne bih nikako

želio da doživite bilo kakav osjećaj kriv-

nje ili čega sličnog. No, samo sam mi-

slio, možda bih mogao pomoći...”

Stvarni Isus je, iskoristivši priliku,

rekao: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža’

... jer si imala pet muževa, a onaj koga

sada imaš nije ti muž. To si istinito re-

kla.’ (Ivan 4,18) To ne zvuči poput glasa,

kako kaže jedna pjesma, “... nježnog,

da i ptice prestaju pjevati”. Ni žena nije

tako mislila.

Odgovorila je: “Gospodine, vidim

da si prorok...” (redak 19)

Vidimo li mi takvog Isusa? Može-

mo li zamisliti ovog Čovjeka, čvrstog

i snažnog, a opet dovoljno nježnog da

privuče djecu u svoje krilo? Možemo

li Ga vidjeti, iscrpljenog i zaprljanog,

kako uredno slaže svoje zavoje prije

napuštanja vlastitog groba? Možemo li

Ga vidjeti kako plače nad Jeruzalemom

dok ga osuđuje na uništenje?

Tada ćemo Ga možda malo bolje

znati.

23


23

Devet Ëinjenicao Isusovom drugom dolasku

•••••••••••••••• Doug Baatchhelor

Zrakoplov kapetana Scotta O’Gra-

dyja pogođen je u letu nad Bosnom 2.

lipnja 1995. godine. Kapetan je povu-

kao ručicu za izbacivanje sjedala i pa-

dobranom se spustio na neprijateljsko

područje. Šest dana skrivao se u grmlju,

hranio se kukcima i pio kišnicu. Kako

bi bio manje vidljiv, namazao je lice bla-

tom. Ponekad bi neprijateljski vojnici

prošli samo nekoliko centimetara od

njegovog skloništa, no nisu ga pronašli.

Ono što O’Grady nije znao bilo je

da su od trenutka kad je počela njego-

va patnja, započele i pripreme za nje-

govo spašavanje. Pitao se: Znaju li da

sam živ? Hoće li doći po mene? Je li im

stalo? Sve to vrijeme vojska Sjedinje-

nih Američkih Država poduzimala je

sve kako bi došli i spasili ga. U potragu

je uključeno četrdeset zrakoplova uz

satelite. Pomoć je zatražena i od dru-

gih država. A O’Grady sa pitao: Hoće li

doći po mene?

Vjerovali ili ne, u nekom smislu

smo i mi na O’Gradyjevu mjestu. Naš

je planet otet. Vi i ja živimo na nepri-

jateljskom području. Neki se ljudi pi-

taju je li nas Bog zaboravio. Ne vjerujte

u to! Božja vojska se i sada priprema

kako bi spasila vas i mene. On dolazi.

On dolazi uskoro!

Neki zabrinuti kršćani, ali i oni koji

se za to zanimaju, postavljaju iznova

ista pitanja o Kristovom povratku. S

vama bih mogao podijeliti mnoge či-

njenice o drugom Kristovom dolasku,

no ne bi sve stale u ovaj kratki članak.

Stoga ću odgovoriti na devet najuobi-

čajenijih pitanja. Obratite pozornost

na riječi napisane kurzivom u svakom

biblijskom tekstu (kurziv je u tim tek-

stovima dodan).

1. Što je glavni razlog Kristovog

drugog dolaska?

Kratko vrijeme prije napuštanja ove

Zemlje Isus je svojim učenicima rekao:

“U kući Oca moga ima mnogo stano-

va” i “Idem da vam pripravim mjesto”

(Ivan 14,2). Ovakvim izrazima stari

Hebreji su opisivali vjenčanje. U biblij-

ska vremena vladao je običaj da mla-

dić u kući svojega oca izgradi sobu za

medeni mjesec prije nego što dovede

mladenku. Tako je zapravo Isus rekao

svojim učenicima: “U kući Oca mojega

ima mnogo stanova za medeni mjesec.”

Mislite li da će nakon ovolikog tru-

da Isus zaboraviti na svoju mladenku

— svoj narod? Naravno da neće! Zato

je i rekao: “Vratit ću se da vas uzmem

k sebi i da vi budete gdje sam ja” (redak

3).

Mladoženja dolazi po svoju mla-

denku zato što želi biti s njom. Isus

se vraća zato što želi biti s vama i sa

mnom. Želi da budemo s Njim. Za

Njegov drugi dolazak nema boljeg ra-

zloga!

2. HoÊe li se Isus vratiti sâm?

Ne. Isus je rekao: “Kad Sin Čovječji

dođe sa svojim sjajem u pratnji svih

anđela, sjest će na prijestolje svoje

slave.” (Matej 25,31) Znate li koliko

ima anđela? Apostol Ivan je rekao

kako postoji “deset tisuća puta deset

tisuća” i “tisuću tisuća” anđela (Ot-

krivenje 5,11; Daniel 7,10). To nije

matematička formula, već nagovje-

štaj da na Nebu postoje milijarde

anđela. Svi će oni pratiti Isusa kad se

bude vraćao!

3. HoÊe li na Zemlji biti živih ljudi

kad se Isus vrati?

Naravno! Isus je rekao: “Tada će se

ukazati na nebesima znak — Sin Čo-

vječji; tada će proplakati sva plemena

na zemlji.” A Ivan u Otkrivenju kaže:

“‘Evo dolazi u pratnji oblaka!’ i vidjet

će ga svako oko.” (Matej 24,30; Otkri-

venje 1,7)

4. Što Êe se dogoditi sa zlima kad

Isus doe?

Kad je Isus uskrsnuo iz mrtvih, anđeo

je uklonio kamen. Biblija kaže da je

slava ovog jednog anđela učinila da

stotinu hrabrih rimskih vojnika od

silnog iznenađenja padne na tlo po-

put mrtvaca (Matej 28,2-4). Zamislite

sada milijarde anđela koji će se vratiti

s Isusom! Apostol Pavao je rekao da

će zli biti uništeni “sjajem njegova do-

laska” (2. Solunjanima 2,8).

24


5. Što Êe se dogoditi s umrlim

ljudima pri drugom Isusovom

dolasku?

Isus je rekao: “Dolazi, naime, čas kada

će svi koji počivaju u grobovima čuti

njegov glas, te izići iz njih: koji su činili

dobro, na uskrsnuće — na život; koji

su činili zlo, na uskrsnuće — na pro-

past” (Ivan 5,28.29) Dakle, bit će dva

uskrsnuća. Otkrivenje kaže: ”Blažen

i svet tko je dionik ovoga prvog uskr-

snuća!” Ovo je očito uskrsnuće onih

“koji su činili dobro”. A “ostali mrtvaci

ne oživješe dok se nije navršilo tisuću

godina”. To znači da oni koji su činili

zlo neće biti uskrsnuti sve dok ne pro-

đe tisuću godina (Otkrivenje 20,6.5).

6. Što Êe se dogoditi s “onima koji

su Ëinili dobro” kad Isus doe?

Govoreći o tom danu, apostol Pavao

je rekao: “... a mi ćemo se preobraziti”.

Pojasnio je i kako: “Jer treba da se ovo

raspadljivo tijelo obuče neraspadljivo-

šću i da se ovo smrtno tijelo obuče be-

smrtnošću.” (1. Korinćanima 15,51.53)

U ovom životu je svako ljudsko biće

koje je ikada živjelo osuđeno na umi-

ranje. No, kad Isus dođe, dat će svom

narodu besmrtnost, pa više neće umi-

rati!

Na drugom mjestu Pavao kaže

kako će Krist kad dođe “preobraziti

naše bijedno tijelo i učiniti ga jedna-

kim svome slavnom tijelu” (Filipljani-

ma 3,21). Isus je imao stvarno fi zičko

tijelo nakon svojeg uskrsnuća (Luka

24,39-42; Ivan 20,27), pa ćemo i mi

imati tijelo.

7. Što Êe se dogoditi nakon što

opravdani ljudi budu preobraženi?

Apostol Pavao je rekao kako će biti

“skupa ... odneseni u zrak na oblacima

u susret Gospodinu. I tako ... zauvijek

biti s Gospodinom” (1. Solunjanima

4,17).

Isus je svojim učenicima rekao da

odlazi kako bi im pripremio mjesto,

a onda je obećao: “Vratit ću se da vas

uzmem k sebi i da vi budete gdje sam

ja” (Ivan 14,3). Gdje je Isus danas? Na

Nebu, kao naš Veliki svećenik (Hebre-

jima 8,1-5). On će nas uzeti da bismo

bili s Njim u stanovima na Nebu koje

je otišao pripremiti.

8. Znamo li nešto o vremenu

Isusovog povratka?

I da i ne. Isus je rekao: “Što se tiče onog

dana i časa, o tome nitko ništa ne zna.”

(Matej 24,36) Čuo sam za ljude koji

pokušavaju odrediti točno vrijeme

Kristovog povratka, ali do sada nitko

od njih nije u tome uspio.

Isus je rekao kako ipak možemo

znati kad je Njegov povratak blizu:

“Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da

je blizu — na samim vratima!” (redak

33).

9. Kako se mogu pripremiti za

drugi Isusov dolazak?

Kad se Isus vrati, reći će jednoj sku-

pini ljudi: “Nikad vas nisam pozna-

vao. Odlazite od mene, zlotvori!”

(Matej 7,23) Kako bismo bili spre-

mni za Isusov dolazak, najvažnije

je poznavati Ga kao Prijatelja. Kako

bismo Ga tada prepoznali, moramo

Ga sada poznavati. O Isusu trebamo

čitati u Njegovoj Riječi i svaki dan

razgovarati s Njim u molitvi. Treba-

mo se pokajati zbog svojih grijeha

i zamoliti Isusa za oprost. Savjetu-

jem vam da svakog tjedna provodite

vrijeme s drugim kršćanima na bo-

goslužju u crkvi. Ovdje smo naveli

samo nekoliko načina pripreme za

susret s Isusom.

“U kuÊi Oca moga ima

mnogo stanova” i “Idem da vam

pripravim mjesto”

(Ivan 14,2)

.....

“Vratit Êu se da vas uzmem k

sebi i da vi budete gdje sam ja”

(redak 3).

25


••••••••••••••••HHaroold HHarkker

Od vremena Martina Luthera svi veliki

vođe protestantske reformacije isticali

su i propovijedali četiri glavne izjave

vjerovanja:

Sola fi de — samo vjerom;

Sola Christus — samo po Kristu

Isusu;

Sola Scriptura — samo snagom

Pisma;

Sola gratia — samo milošću.

Ove četiri tvrdnje postale su temelj

reformacije — propovijedane su, vje-

rovane i dokazane kao temelj spasenja

svake osobe.

Martin Luther je došao na čelo re-

formacije nakon usamljenog vlastitog

stava u vezi s vladarima i državnom

Crkvom, te je 1521. godine pozvan u

njemački grad Worms odgovarati za

svoje “krivovjerje”.

Njegove poznate završne riječi

odjekuju sve do naših dana: “Dokle

god je moja savjest vezana Božjom

riječju, ja ne mogu i neću poreći, jer

je djelovanje protiv savjesti opasno i

ugrožava spasenje. Tako mi Bog po-

mogao! Amen.”

AAnddreeaaas Kaarrlsttadddtt

Još jedna velika reformacijska ličnost

Lutherova vremena bio je Andreas

Rudolph Bodenstein von Karlstadt,

poznatiji pod imenom Andreas Karl-

stadt. Rođen otprilike u isto vrijeme

kad i Luther, Karlstadt je kao kancelar

Sveučilišta u Wittenbergu 1512. godi-

ne predao Lutheru diplomu doktora

teologije. Između 1515. i

1516. godine Karlstadt je

otišao u Rim gdje je stekao

diplomu iz kanonskog i

svjetovnog prava. Bora-

veći ondje, iz prve ruke je

svjedočio široko raspro-

stranjenom nepoštenju u

Crkvi i osjetio poriv da

napiše 151 tezu.

U početku se Karl-

stadt protivio Luthero-

vom pogledu na spa-

senje. Međutim, iste

godine kad je Luther pribio svojih

95 teza na vrata crkve u Wittenbergu,

Karlstadt je prihvatio spasenje milo-

šću kroz vjeru. Učinio je to na temelju

onoga što je pročitao u Bibliji.

Karlstadt je imao oštar um i dobro

je poznavao latinski, grčki i hebrejski

jezik. Luther ga je opisao kao “čovjeka

neusporedive mudrosti” i priznao ga

akademski nadmoćnijim, barem onda

kad bi se Karlstadt s njime složio. Me-

đutim, kad bi se Karlstadt usprotivio,

Luther ga je znao nazvati “utjelovlje-

nim đavlom”!

Karlstadt bi mogao biti prvi koji

je tumačio vjerovanje u sola Scriptu-

ra. Postao je poznat po stalnoj upora-

bi izraza: “Ali, Biblija kaže...” Godine

1520. napisao je raspravu pod nazivom

O kanonskim spisima, u kojoj je tvrdio

kako Sveti Duh progovara Crkvi kroz

riječi iz Biblije. Zasigurno je želio pot-

puni povratak obvezujućem autoritetu

Biblije.

Karlstadt je isto tako naglašavao ri-

ječi apostola Pavla iz 2. Timoteju 3,16:

“Svako je Pismo od Boga nadahnuto...”

(kurziv dodan). Od Martina Luthera

se razlikovao po tome što je prizna-

vao Stari zavjet jednako kao i Novi.

Karlstadt je smatrao Mojsijev zakon

još uvijek obvezujućim, dok je Luther

pokazivao snažno protivljenje zakon-

skoj i judaizirajućoj religiji. Poznata

je Lutherova izjava kako je Jakovljeva

poslanica “slamnata poslanica” i kako

nije trebala biti dio kanona Svetog pi-

sma.

Joohhannnnn Eckk

Razlike u tumačenjima između Luthe-

ra i Kartstadta postale su očite tijekom

1519. godine. Johann Eck, čvrsti brani-

telj katoličanstva, pozvao je Karlstad-

ta na raspravu u Leipzig. Iako Luther

nije bio pozvan, svejedno je došao i

održao predavanje. Eck je bio poznat

26


po dobrom pamćenju,

jakom glasu i snažnoj

osobnosti, dok je Karl-

stadt bio slabijeg stasa

od Luthera, crvenkastog

tena i grubog, neugod-

nog glasa.

Tijekom tjedna je

Karlstadt s Eckom vo-

dio užarenu raspravu.

Zatim je Luther ušao u

vatru. Eck je uspio stje-

rati Luthera u kut i pri-

morati ga na slaganje s

nekim učenjima Johna

Wycliff ea i Jana Husa.

To je Ecku dalo razlog

koji mu je bio potre-

ban za odlazak u Rim i

pribavljanje naloga za

Lutherovo isključenje.

PPitaanjeee subbootee

Luther je tvrdio kako je Biblija jedi-

ni autoritet za sva njegova učenja, no

Eck ga je izazvao na jednoj točki: sola

Scriptura — nasuprot autoritetu Rimo-

katoličke crkve i pape.

Eck je snažno iznenadio Luthera

ovim pitanjem: “Ako, međutim, Crkva

ima moć subotu iz zapovijedi promije-

niti u nedjelju, te zapovjediti svetkova-

nje nedjelje, zašto onda ne bi imala istu

moć kad su u pitanju svi ostali dani?

Ako ... se okrenete od Crkve prema Pi-

smu i samo Pismu, onda morate svet-

kovati subotu sa Židovima, jer se ona

svetkuje od početka svijeta.”

Na Karlstadta je ovo moralo ostavi-

ti dubok dojam, jer je otada snažno za-

stupao svetkovanje subote. To snažno

podupiranje subote nagnalo je Luthe-

ra da napiše: “Ako Karlstadt nastavi i

dalje pisati o suboti, nedjelja će morati

ustuknuti pred subotom, što će reći da

će se subota morati svetkovati.”

Iako je bio snažan borac za re-

formaciju, Luther ipak nije nastavio

unapređivati Karlstadtova vjerovanja,

unatoč čvrstim dokazima pronađenim

u Bibliji.

Zanimljivo je kako Schaff -Herzog

Encyclopedia of Religious Knowledge, u

članku pod naslovom “Nedjelja”, napo-

minje kako je Lutherov jedini izgovor

za izbjegavanje svetkovanja subote bio:

“... izbjeći nepotrebnu uznemirenost

koju bi [takva] novotarija prouzročila,

pa [stoga] to i dalje treba biti nedjelja”.

Unatoč svim nedostacima, Karl-

stadt među ostalim reformatorima

svojega vremena zaslužuje puno više

pohvala za odano uzdizanje Pisma.

PProobleeemm Biibblijje

Dok se sve ovo događalo, problem

sola Scriptura nastavio je opterećivati

Rimsku crkvu, budući da se izravno

protivio njezinoj tvrdnji da ima vlast

tumačiti Bibliju. Pronalazak tiskarskog

stroja učinio je Bibliju i reformator-

ske spise dostupnima cijeloj Europi.

Čak su i neki rimski svećenici smatrali

kako bi Biblija trebala imati veći auto-

ritet u Crkvi.

Konačno je sazvan koncil u Tren-

tu. Mnogobrojna zasjedanja održa-

vala su se tijekom gotovo devetnaest

godina. Jedan od problema koji je

Rimska crkva željela riješiti bilo je

protestantsko načelo sola Scriptura.

Tako je 18. siječnja 1562. Gaspar del

Fosso, nadbiskup Reggija, izložio isti

dokaz koji je Eck upotrijebio protiv

Luthera.

Rekao je: “Prote-

stanti tvrde kako se

drže jedino pisane ri-

ječi. Ispovijedaju da se

pridržavaju jedino Pi-

sma kao mjerila svoje

vjere. Opravdavaju svo-

ju pobunu izjavljujući

kako je Crkva otpala

od pisane Riječi i slijedi

tradiciju. Nije istinita

tvrdnja protestanata da

se drže jedino pisane

Riječi. Lažno je njiho-

vo izjašnjavanje da se

pridržavaju jedino Pi-

sma kao mjerila vjere!”

Dokaz svoje tvrdnje na-

lazio je u činjenici da

pisana Riječ otvoreno

nalaže poštovanje sed-

mog dana, subote. Me-

đutim, protestanti ne

svetkuju sedmi dan, kao što bi trebali

pridržavajući se pravila da je samo Pi-

smo njihovo jedino mjerilo. Naprotiv,

oni ga odbacuju.

Del Fosso je nadalje ustvrdio

kako protestanti “... ne samo što od-

bacuju svetkovanje subote zapovje-

đene u pisanoj Riječi, već su usvojili

i primjenjuju svetkovanje nedjelje, za

koju imaju samo Crkvenu tradiciju“.

SjjeÊÊannnjje naa Kaarlssstaadtaaa

Karlstadta još i danas često otpisuju,

čak i ismijavaju, zanemarujući njegovu

oštroumnost i mudrost u prepozna-

vanju ključnog problema načela sola

Scriptura: svetkovanja subote.

Karlstadt je svoja vjerovanja slije-

dio logično, stavljajući autoritet Pisma

na mjesto koje mu i pripada, dok su

ostali reformatori to propustili učiniti,

potkopavajući tako sve ostalo čega su

se držali, što je koncil u Trentu i do-

kazao.

Božju riječ treba staviti iznad svih

ljudskih zakona, tradicija i tumačenja.

Najbolji način razumijevanja je ugle-

dati se na Isusa koji nam je ostavio

primjer svetkovanja i štovanja biblijske

subote koja nam je dana u Zapovijedi-

ma.

27


Samoubojstvo? Zvuči mi poznato.

Imala sam sedamnaest godina. Moj

život i sve oko mene bilo je u ruševina-

ma. Gdje god sam pogledala, vidjela

sam razaranje koje sam ja prouzročila.

Nikome nisam govorila o svojim mi-

slima, znajući kako se neće sa mnom

složiti. Smatrala sam da znam najbolje.

Vjerovala sam da će bez mene svijet

biti bolji.

Jedino što me u to vrijeme održa-

valo na životu bila je spoznaja kako će

moj mladić vjerojatno i sam potonuti u

depresiju ako ja umrem. Znala sam da

to najvjerojatnije neće preživjeti, stoga

sam još jedanput udahnula i — nasta-

vila živjeti.

Raspravljala sam se s Bogom koji

je tiho šaptao mom srcu, remeteći moj

tijek misli. Razgovor je izgledao ovako:

“Ja sam beskorisna, više nego be-

skorisna. Pogledaj ovaj nered koji sam

stvorila! Pogledaj koliko sam ljudi po-

vrijedila! Svima bi bilo bolje da se nikad

nisam niti rodila!”

Čekaj malo.

“Ne živim dugo, a sve što sam do-

sad učinila nanijelo je nekome bol.”

Dijete, pričekaj trenutak.

“Stvarno, Bože, zašto sam ovdje?”

Želiš reći da sam ja pogriješio?

“Ne, Oče! Ti se Svemoćni Bog! Sve-

togrdna je i sama pomisao da si Ti po-

griješio!”

Znaš da sam te stvorio. Ja sam Onaj

koji te stavio ovdje, i to upravo sada. Što

bi drugo mogla misliti?

“Bože, moj život nije ništa drugo

nego priča o propasti. Ne mogu reći

da si Ti pogriješio. Ne želim pohuliti,

no teško je vidjeti na koji način bi moj

život mogao biti po Tvojoj volji. Ne ra-

zumijem zašto me još nisi ubio. Možda

želiš da si sama oduzmem život?”

Nisam li rekao “Ne ubij”? Nisi li ti oso-

ba koja živi i diše zato što sam ti ja dao

dah? Kad više ne budeš potrebna, uzet ću

tvoj životni dah. Ja ću to učiniti, a ne ti.

Nisam te stvorio da budeš ubojica.

“Kada će to biti? Sigurno i Ti mrziš

svu ovu bol koju nanosim, sigurno mo-

žeš vidjeti da je moj život bezvrijedan.”

Pokušavaš li mi reći što bih trebao

činiti?

“Ne, Oče! Samo mi je sada teško

imati povjerenja u Tebe.”

Zašto je tako, dijete moje?

“Zato što sam bezvrijedna.”

Kako imaš hrabrosti proglasiti bez-

vrijednim moje dijete? Tko ti je dao ži-

votni dah? Tko ti daje vrijednost? Nisi li

vrijedna više od vrabaca? Vidiš li cijelo

tkanje, kada prosuđuješ o vrijednosti jed-

ne niti, poput sebe?

“Tko sam ja da bi me Ti zamjeći-

vao?”

Ti si moje dijete. Ja sam te stvorio. To

te čini vrednijom od zlata. Sve što stva-

ram, proglašavam dobrim.

“Ali, sva ova bol koju donosim?

Kako to može biti ‘dobro’?”

Mnogi su se u ovom svijetu odlučili

okrenuti od moje dobrote. Puno je boli,

razaranja i tuge. Nemoj misliti da ja to

ne osjećam. Plačem kad plače dijete koje

sam stvorio. Čuvam njihove suze i nudim

im utjehu.

No, ponekad im je potrebno nešto

više od nježnog šapta upućenog srcu.

Ponekad im treba prijatelj. Izabrao sam

tebe da budeš utjeha drugima, da u moje

ime utješiš one koji plaču.

Zauzvrat ti obećavam ovo: dok ho-

daš ovom zemljom dat ću ti pomoćnika

koji će ti pokazivati moju ljubav. Dopustit

ću da imaš djecu koja će u moje ime na-

staviti tvoj posao nakon tebe.

Kad završiš svoju zadaću, neću do-

pustiti da ovdje ostaneš niti trena dulje

nego što budeš morala. Kad završiš, uzet

ću tvoj dah i dat ću ti odmor.

I konačno, kad se vratim da te uz-

mem k sebi i dam ti novi dom, moći ćeš

s mojega gledišta pogledati unatrag na

svoj život i vidjeti da je bio vrijedan življe-

nja. Moj plan je dobar.

Voljela bih reći kako je ovo Božje

obećanje otklonilo sve moje dvojbe,

ipak sam samo ljudsko biće. Nakon

života za koji sam znala da u očima

mnogih ljudi nema vrijednosti, teško

je vidjeti vrijednost. Još i danas mi je

teško reći ljudima “ne”, jer sam naučila

vjerovati da sam samo sredstvo. Moja

vrijednost, učili su me, mjeri se time

koliko sam voljna drugima dati što

god oni tražili, bez obzira kako se sama

iznutra osjećam.

Ovaj razgovor s Bogom bio je poziv

na buđenje potreban kako bih uvidje-

la da je ono što sam nekada smatrala

uobičajenim zapravo bilo pogrešno i

kako trebam naći način oslobađanja

od tlačenja koje sam doživljavala, do-

slovno i metaforički. Ovim razgovorom

zaustavljena je moja namjera prekida

Božjeg plana koji je imao za mene.

Kroz more problema

Moj najdraži biblijski ulomak zabi-

lježen je u 2. Korinćanima 12,7-9. Napi-

sao ga je jedan od velikih novozavjet-

nih apostola, apostol Pavao.

Pavao je putovao svijetom propovi-

jedajući i poučavajući o Kristu. Osnovao

je mnoge crkve i nakon toga održavao

njihov rad. No, Pavao spominje i “trn u

tijelu” (redak 7), za koji kaže kako ga je

Bog tamo stavio da se ne bi uzoholio.

Pavao kaže kako je “triput molio

Gospodina da prestane. A on mi je od-

govorio: ‘Dosta ti je moja milost, jer se

moja snaga savršeno očituje u slabo-

sti!’” (redci 8 i 9)

Smatram kako to znači da čak i kad

zaboravim ono što me je Bog naučio,

i pokušam svoje samopoštovanje te-

meljiti na korisnosti drugima, Bog i to

može izvesti na dobro. On je uvijek tu

da mi pomogne.

Ponekad izgubim strpljivost. Po-

nekad osjećam kako se gušim u moru

problema. No, unatoč svemu, imam

Božju riječ koja obećava kako On i moju

bol može okrenuti na dobro. Spoznaja

da sam dio Njegovog plana daje mi do-

voljno nade, vjere i ljubavi za prolazak

kroz oluje i za radost nakon što se tama

podigne.

Bog nije oklijevao održati svoje

obećanje koje mi je dao. Sada je onaj

isti mladić moj suprug, i imamo sina.

Bog ima plan za svaki pojedinačni

život koji je stvorio. On je tu kroz mračna

vremena, stoji spreman s obećanjima i

svrhom za svačiji život. Bog vas voli.

Razgovor •••••••••••••••EEmmmiee WWiilllisss

27

28


Davno prije posjeta dvama drevnim gra-

dovima bila mi je poznata izreka “od Dana

do Beer Šebe”, što je značilo od jedne ze-

mljopisne krajnosti do druge, i sve između

toga.

Staro izraelsko mjesto Dan bilo je dobro

navodnjeno područje ispod planine Her-

mon na sjeveru Izraela, dok grad Beer Šeba

leži na jugu u suhoj i oštroj pustinji Negeb.

Područje između njih, devet puta u Starom

zavjetu opisano riječima “od Dana do Beer

Šebe”, bilo je nakon izlaska naseljeno dva-

naesterim hebrejskim ili izraelskim pleme-

nima. Nakon Drugog svjetskog rata Liga na-

roda je utvrdila stare granice kao područje

Palestine.

Gradovi Dan, i obližnji Banias, nalazili su

se na početku dvaju pritoka rijeke Jordan,

oba okružena plodnim poljima i bogatim

zelenilom, navodnjavani svježim izvorima

vode nastalim topljenjem snijega s obližnjih

planina. Dan je predstavljao Stari zavjet, a

Banias (danas poznat kao Cezareja Filipova)

Novi zavjet. Oba su značajna arheološka na-

lazišta zanimljiva proučavateljima Biblije.

Drevnni grrad Dann

Kad je dvanaest izraelskih plemena ušlo u

Obećanu zemlju sjeverno od Mrtvog mora,

ona nije bila djelomično pusto područje ka-

kvo je danas. Bila je plodna i prilično gusto

naseljena, te su borbom morali uzeti u po-

sjed zemlju koja je obećana njihovim očevi-

ma. Jedno pleme, Danovo pleme, osvojilo je

kanaanski grad dajući mu ime koje je zadr-

žao sve do danas.

Otada su iskopane tisuće arheoloških

pronalazaka, a među njima i najstariji oču-

vani svod, ili kanaanski gradski prolaz, iz-

građen od opeke od blata, star gotovo četiri

tisuće godina.

Pronađen je i žrtvenik iz vremena kralja

Jeroboama, prvog kralja sjevernog izrael-

skog kraljevstva nakon pobune desetorih

sjevernih izraelskih plemena.

Jeroboam se bojao da će se pripadnici

ovih deset plemena, odlazeći u Jeruzalem

na bogoslužje, možda vratiti “Davidovoj

kući” (ranijim vladarima), tako da je žrtveni-

ke za obožavanje sagradio u Betelu i Danu

(1. Kraljevima 12,26.29) kako bi ih zadržao

unutar svojih granica. Ovo kultno mjesto

zadržalo se i u vrijeme helenizma, a oltarski

ostaci u Danu i danas privlače mnoge znati-

željne posjetitelje.

Izvješće o podjeli među izraelskim ple-

menima nalazimo u Bibliji, no 1993. godi-

ne unutar zidova vanjskih gradskih vrata

u Danu pronađeni su dijelovi bazaltnog

kamena na kojima je ispisan pobjednički

tekst s kraja devetog stoljeća prije Krista. Pi-

sac, možda neki kralj iz Damaska, udaljenog

samo stotinjak kilometara, govori o sukobu

s kraljevima Izraela i “Davidove kuće” (ovaj

pojam često nalazimo u Bibliji, a odnosi

na Davidovu kraljevsku lozu). Ovo otkriće

je vrlo značajno stoga što imamo najrani-

ji izvanbiblijski tekst u kojem se spominje

kralj David.

Cezareeja Filippovva

Cezareja Filipova je prvi put naseljena u

vrijeme stare Grčke. Grad je izgrađen oko

izvora koji napaja Jordan, blizu špilje i sve-

tišta posvećenog Panu, grčkom božanstvu

nenaseljenih mjesta. Zbog čega je nazvana

Paneas ili Banias.

Oko pedeset godina prije Isusova po-

sjeta, Herod Veliki je u blizini špilje sagradio

hram od bijelog mramora. Nakon očeve

smrti, Herod Filip II. (ili Filip Tetrarh) na tom

mjestu gradi grad. U čast sebi i imperatoru

Cezaru Augustu, 14. godine po Kristu, gradu

daje ime Cezareja Filipova.

Iako su živjeli unutar granica starog bi-

blijskog Izraela, stanovnici Cezareje Filipove

bili su većinom pogani (nežidovi) koji su

štovali rimskog cara i bili poznati po pogan-

skom bogoštovlju.

••••••••••••• Peter Roennfeldt

28

29


Čuudessno otkkriveenjee

Izvješća u evanđeljima ne kažu da je Isus

otišao izravno u Cezareju Filipovu. Nije zabi-

lježen ni Isusov posjet Danu, no u kasnijem

dijelu službe odlazi “prema selima oko Ce-

zareje Filipove” (Marko 8,27; kurziv dodan).

Nije nam poznato je li tu uključen i Dan, koji

se nalazio samo šest kilometara zapadno, no

tijekom posjeta ovom području Isus je svo-

jim učenicima potvrdio svoj pravi identitet.

U ovom osamljenom području razbaca-

nih sela daleko od židovskog središta, Isus

je upitao svoje učenike: “Za koga me drže

ljudi?” (Luka 9,18) Učenik Petar je odgovorio:

“Ti si Krist, Sin Boga živoga.” (Matej 16,16)

Vrlo ironično u svemu tome je što su u

obližnjim hramovima odavali čast rimskom

caru nazivajući ga “božjim sinom”, a Isus je

upravo tu prihvatio Petrovu izjavu da je On

“Sin živoga Boga”, svjedočeći da je Petru to

objavio “Otac moj nebeski” (redak 17).

Isusove govorne slike i aluzije daju za-

ključiti da je bio upoznat s obilježjima tog

područja. Nasuprot kamenju na kojem su

sagrađeni poganski hramovi, Isus je izjavio:

“Na toj stijeni [ovdje nije mislio na Petra] sa-

gradit ću Crkvu svoju i Vrata pakla neće je

nadvladati.” (redak 18)

Jesu li hramovi i Panova špilja predstav-

ljali ono što će se usprotiviti Njegovoj crkvi?

Je li špilja u kojoj su prinošene žrtve kako bi

se umilostivila poganska božanstva pred-

stavljala vrata zla?

Ovdje je Isus prvi put izrekao riječ crkva,

dodajući: “Tebi ću dati ključeve kraljevstva

nebeskog ... Tada naredi učenicima da niko-

me ne kazuju da je on Mesija.” (redci 19,20)

Drukččiji pplann

Tisućama godina Židovi su čekali Mesiju,

izbavitelja. Kad je Isus potvrdio svoj identi-

tet, oni su pretpostavili da će ih On izbaviti

od rimskog tlačenja i obnoviti dostojan-

stvo židovskog kraljevstva. Smatrali su da

će hraniti vojsku, uklanjati prepreke, liječiti

ranjene i uskrsavati ubijene!

No, Isusov plan je bio u oštroj suprot-

nosti s njihovim očekivanjima. On je brzo

ugasio njihove nade. Istina, ići će u Jeruza-

lem, ali ne zbog vojne pobjede. Njegovo je

kraljevstvo bilo potpuno drukčije naravi od

Rimskog Carstva ili židovskih očekivanja.

Matej bilježi: “Onda poče Isus izlagati

svojim učenicima da mora ići u Jeruzalem,

gdje će mnogo trpjeti od starješina, glavara

svećeničkih i književnika, da će biti ubijen i

da će uskrsnuti treći dan.” (redak 21)

Učenici su bili duboko iznenađeni: “Pe-

tar ga ... poče odvraćati: ‘Bože sačuvaj! Tebi

se takvo što ne smije dogoditi!’ On se okrenu

Petru i reče: ‘Sotono, idi mi s očiju! Ti si sa-

blazan za me, jer tvoje misli nisu Božje, već

ljudske.’” (redci 22.23)

Cezareja Filipova predstavlja stvari ovo-

ga svijeta. Grad je izgrađen i imenovan u

čast imperatoru i kralju, a svetišta i hramovi

podignuti su u njihovu čast i u čast bogovi-

ma koje su sami stvorili. Bio je to dio nemilo-

srdnog kraljevstva hijerarhije, statusa i moći.

Nasuprot tome, Isus je predstavljao Bož-

ju stvar — žrtvovanje za druge, kraljevstvo

obrnutih statusa i moć ljubavi.

Isusu je tih dana bilo potrebno nalaziti

se na području Cezareje Filipove, daleko od

mnoštva koje Ga je poticalo na uspostav-

ljanje zemaljskog židovskog kraljevstva.

Ovo pogansko područje nije bilo odano

Jeruzalemu. Mjesta pokraj izvora i rijeka te

osamljenost udaljenih brežuljaka bili su za

Isusa savršeno okruženje za osvjetljavanje

plana o nebeskom kraljevstvu, za poučava-

nje učenika i za djelovanje na slavu Njego-

vog nebeskog Oca.

29

30


nalna domaća vještina ne slijedi s više

žara, ne fotografi ra s više romantično-

sti i o njoj se ne govori više nego o onoj

koja se vrti oko hrane”, zamjećuje Kate

Gibbs na mrežnoj stranici news.com.

au.

Povrh brojnih verzija Masterchefa, i

neke druge emisije poput My Kitchen

Rules, ili novozelandske Hottest Home

Baker, slijede ovaj trend. No, ovakve

emisije ne potiču ljude samo na kuha-

nje, već ih uče izbirljivosti u odabiru

hrane.

“S tako naglašenim žarištem na

fi noj hrani i jedinstvenim sastojcima

uporabljenim za pripremu, Australci

su razvili ukus za posebnu hranu za

sladokusce”, napisao je Th omas Hunter

u novinama Th e Sydney Morning He-

rald nedugo nakon uspjeha Masterche-

fa Australia.

Snažan val zanimanja za dobru

hranu značio je da su restorani, a s nji-

ma i slavni kuhari, mogli dobro zara-

diti. Degustacijske večere od osam jela,

po cijeni od dvjesto dolara, postale su

dio svakidašnjeg rječnika.

Možda je sve počelo s televizijskim

programom Masterchef. Izvorna bri-

tanska verzija, oživljena i obnovljena

2005. godine, pokazala se vrlo popular-

nom i sada se proizvodi u više od četr-

deset država te se emitira na najmanje

dvije stotine područja.

Masterchef Australia je prvi put

emitiran 2009. godine, a Masterchef

New Zealand sljedeće godine. Ono što

se dogodilo kasnije predstavlja san sva-

kog vlasnika televizijske mreže, marke-

tinškog stručnjaka i promicatelja kul-

ture, a to je pojava nazvana “Masterchef

učinak”.

Trgovine kuhinjskom i kućnom

opremom diljem Australije i Novog

Zelanda rasprodale su limove za peče-

nje, neprianjajuće posuđe i procesore

za hranu, a osobito onakve kakvi su

prikazivani u emisiji. Tečajevi kuhanja

bili su popunjeni do zadnjeg mjesta.

Ljudi su počeli provoditi vikende pri-

premajući džem, tjesteninu i maslac.

“Stotine blogova u kojima domaći-

ce promiču prizore domaćeg ugođaja

otkrivaju kako se niti jedna tradicio-

A vjerojatno naslijeđe Masterchefa,

nakon šest godina, jest naraštaj i utjecaj

hipstera, zadnje trendseterske supkul-

ture koja prevladava u društvu.

Sastoji se većinom od urbanog, bo-

gatog internetskog naraštaja koji voli

uske traperice i pušta bradu. Zanimaju

ih stare stvari, alternativa te, što je naj-

značajnije, konzumiranje hrane doma-

ćeg uzgoja, kao i organske i majstorski

spravljene hrane.

Unatoč zdravom zaključivanju po

nekim pitanjima (bolji odabir, manje

štetnih dodataka, čuvanje okoliša),

oznaku “vlastita proizvodnja”, uz stari

način proizvodnje, ručno ispisane eti-

kete i male količine, često prati visoka

cijena koju su kupci fi ne hrane i više

nego spremni platiti. A sve to, kako

kaže Matt Salzberg, izvršni direktor

kompanije za personaliziranu dostavu

namirnica Blue Apron, zbog toga što

su “ljudi više nego ikad prije zaintere-

sirani za hranu”.

Postoji još jedan razlog, navodi

Eaon Pritchard, stručnjak za oglaša-

vanje i znanost o ponašanju. Pritchard

Doba neumjerenosti?

•••••••••••••••••••MMeeloooddyy TTTan

31


vjeruje kako bi suvremena opsjednu-

tost hranom mogla biti povezana sa

statusom.

“Što je više organske hrane posta-

lo dostupno većini običnih potrošača,

to ona sve manje služi kao izvor razli-

čitosti za one koji traže status. Stoga

se prijašnja skupina s organske hrane

prebacila na “lokalnu hranu” kao slje-

deći logičan korak. Zatim, kad je i to

postalo šire prihvaćeno, “vlastita pro-

izvodnja” je bila sljedeći izričaj za “ja

sam izvorniji od tebe (je li neko za tost,

samo 8 dolara?)” kaže Pritchard.

Dok je ovakav besprimjerno lak

pristup fi noj hrani relativno nov za ve-

ćinu u nedavnoj prošlosti, zanimanje

za takvu vrstu hrane nije novo.

U rimsko doba obijesno prejeda-

nje bilo je često povezano sa svetko-

vinama. Stari tekstovi puno govore o

rasipnim rimskim gozbama gdje su se

bogataši razmetali egzotičnim voćem i

povrćem, školjkama i puževima. Služ-

bena gozba uključivala je brojna jela,

gosti su bili smješteni na ležaljkama, a

gozba je trajala satima.

I dok su srednjovjekovni seljaci

sami sebe prehranjivali jednostavnim i

praktičnim obrocima, srednjovjekovni

gospodari bi obično započinjali dan s

nekoliko obroka koji su se sastojali od

mesa i ribe, a nakon njih je slijedio ru-

čak s još više mesa, ribe i vina. Večera

je bila još egzotičnija i sastojala se od

jela poput golublje pite, šumske šljuke

i jesetre.

Suvišno je reći kako su oni kojima

je hrana bila lako dostupna bili skloni

pretjerivanju. Engleski kralj Henrik I.

umro je, smatra se, nakon što je pojeo

prevelik broj zmijuljica, protivno savje-

tu svog liječnika.

Adolf Frederick, švedski kralj u

razdoblju od 1751. do 1771. godine,

poznat je kao “kralj koji je umro od

prejedanja”. Umro je nakon što je pojeo

obrok koji se sastojao od rakova, kavi-

jara, kiselog kupusa, haringi i šampanj-

ca, nakon kojih je pojeo četrnaest por-

cija svoje omiljene slastice zvane semla

(vrsta slatke žemlje punjene šlagom)

koja se poslužuje u zdjelici, prelivena

vrelim mlijekom.

Zanimanje za hranu, možda i op-

sjednutost hranom, i danas uzima svoj

danak. Novi Zeland i Australija su na

trećem i četvrtom mjestu po pretilosti

stanovnika među zemljama OECD-a

(iza Sjedinjenih Američkih Država i

Meksika).

S pretilošću dolazi i cijeli niz zdrav-

stvenih problema, uz povećanu opa-

snost od srčanih bolesti, osteoartritisa,

moždanog i srčanog udara, raka, viso-

kog krvnog tlaka i problema s plodno-

šću.

Nastavljanjem trenutnog kretanja

predviđa se kako će već 2016. godine

pretilost preteći uporabu duhana kao

najveće opasnosti za nastanak bolesti

na Novom Zelandu. Zdravstveni pro-

blemi će ukupno stajati najmanje osam

milijardi novozelandskih dolara u slje-

dećih deset godina, kaže Louise Signal,

profesorica na Odjelu za javno zdrav-

stvo Sveučilišta Otago.

Tužna ironija novog doba prejeda-

nja nalazi se u činjenici da se istodobno

nalazimo i u razdoblju nedostatka hra-

ne. Dok ljudi u razvijenim zemljama

oštre svoj epikurejski ukus za hranu,

dotle postoje predviđanja kako je svi-

jet samo četrdeset godina udaljen od

nestašice hrane koja će imati ozbiljne

posljedice na ljude i vlade.

Još je teža činjenica da se u trenut-

ku pisanja ovog članka 800.000 izbje-

glica u Africi suočava sa smanjivanjem

količine hrane koju dobivaju, što je pri-

jetnja pogoršavanju i tako već nepri-

hvatljive razine akutne neuhranjenosti,

prestanka rasta te slabokrvnosti, osobi-

to kod djece.

Prema UN-ovom Programu svjet-

ske hrane, koji je najveća humanitarna

agencija za borbu protiv gladi u svijetu,

diljem svijeta postoji 842 milijuna pot-

hranjenih ljudi.

Nije li došlo vrijeme sjetiti se glad-

nog svijeta koji treba nahraniti, dok

sami uživamo u pašteti od guščjih je-

trica, tartufi ma i kavijaru?

Suuuuviššnno jeee rreeÊii kaakkoo su

onnni koojjimmaaa jjee hrrannaa bbilaa

lakkko ddoosttupppnna bbbili sskllonii

pprrettjeeerrivvaannjuu.

Naassstavvlljaanjjjeemm tttrennuuutnnoggg

kkreetttanjjaa ppreeeddvvia sseee kkakkoo

ÊÊee veeeeÊ 2200166. gggoodinnne ppprreetilooost

prreeeteÊÊii uupooorraabuuu dduuhhaanaaa

kaooo naajjveeÊeee oopaaasnnoosstti zaaa

naasstaannaakkk boolesttti

nna NNNovvoommm Zeeelannddduu.

“Istina e niknutiiz zemlje”

Psalam 85,1

Drago Obradovi

RazumijevanjeBiblije krozarheološkenalaze

Prilaz Gjure Deželi a 77, 10000 Zagreb | Tel: +385 1 [email protected] | www.znaci-vremena.com

“Jedine nove injenice o Bibliji i biblijskom svijetu dolaze iz zemlje.”William G. Dever, arheolog

Arheologija i Biblija - reklama A4 - TISAK.indd 1 16.06.2015. 21:14:09

Istospolni brakovi...ko popisa čovjekovih slabosti u Svetom pismu u kojima se kao problem spomi-nju...

Documents

Transcript of Istospolni brakovi...ko popisa čovjekovih slabosti u Svetom pismu u kojima se kao problem spomi-nju...