ADEM HANDŽIC

UVOZ SOLI U BOSNU U XVI VIJEKU

UVOD

Proizvodnja soH i tr'gbrvli:na tim neophodnim artikl® u ljudsikb:j istočnoj ishrani zaUzima Vlažno mjesto u privrednoj istoriji. Staviše~ .so sa žitoni i v:i:hollll čini osnovna t:ri :llakto1ra u privrednoj istoriji Srednjeg vijeka. Ipak to je pitanje uopšte vrlo malo proučavano. Proizvodnja i distribucija soli čeka na širu i savremeniju obradu i poslije djela V. Hehnsa1 • Ono što je o tome objavljeno kasnije odnosi se pretežno na Srednji vijek i pretstavlja samo, manje ili više, značajne priloge tome pitanju2• Potrebno je da se napiše još mnogo pojedinačnih monografija da bi se problem soli zahvatio u cjelini i dal'a1 njegova sinterza. Najmarnj·e su proučavane ja:dTanske s~lane i skele preko kojih je vršen promet solju, lmo i one na Sredotzem­nom Moru.

U našo1 istoriografiji o tome postoji sam<> jedna studija u kojoj je tretirano pitanje dubrovačke trgovine solju u XIV vijeiku3 •

Mi smo u dva priloga pokušali da ra:svijetlimo udio turskih so1a!na u Tuzli, Grblju, Sutorini i Poljicima u snabdijevanju Bosne solju -u XVI i XVII vijeku4 • Kako su sve te solane svojom proizvodnjom mogle da zadovolje samo otprilike j~eoou trećinu cjeloikJupne po­trošnje soli u Bosni, oma je bila prinuđena dai Vlelikim dijelom uvozi dubrovačku i mletačku so. Obrađujući to pitarnje, nametnulo1 se samo od sebe pitanje uvoza soli u BOJSnu. U ovom radu ćemo' saopćiti rezultate dosadašnjih is1JraiŽivaJ!lja, ogl'aniča\rajući se samo na XVI.

• V. Hehns, Das Salz, eine kultur­nistorische Stuqie, Berlin 1873;

• A. Agats, Der hansische Baien­handel, Heidelberg 1904; A. Bralwn, .Der Lilbecker Salzhandel bis zum Ausgang des XVII Jahrhunderts, Dissei:bation, ~amburg 1923; H. Vie­tzen, Der Milnchener Salzhandel im Mittelalter, Minich 1926; A R.

:Bridbury, England and the Salt Tra-

Prilozi za orijentalnu filologiju

de in the later Middle Ages, Oxford 1955., i dr.

• M. Gecić, Dubrovačka trgovina solju u XIV veku, ZFF III, Beograd 1955.

' A. Handžić, Zakonska odredba o t?Jzlanskim solanama, Prilozi VIII­i:X:; Isti, Bosanske. solane u XVI i XVii vijeku, Clanci i građa Il, 1969, izdanje Zavičajnog muzeja u Tuzli.

•

114 Adem Handžić

vijek. Uvoz dubro\načke soli prikazali smo uglavnom na temelju turskih isprava Dubrovačkog arhiva, a uvoz mletačke soli pretežno na temelju zapadnih izvora i literature. Već zbog toga ovaj rad ne može pružiti iscrpan prikaz, ali će svaroako dati jasan opći pogled na to pitanje.

A) DUBROVACKA SO

NOVSKA SKELA

Da bi obezhijedili svoju trgovilnu na BaLkanu, Dubrovčani su još krajem XIV vijeka (1396 i 1399) stupili u konta:kt s Turcima i od njih dobili opće garancije za slobodnu trgovinu u osvojenim zemljama. Te garancije su preciznije formulisane u poveljama sul­tana iz 1430. i 1442., zatim u pismu vojvode Isa-bega 1454. i u povelji Mehmeda II 1463. g 5• Već 1442. poslije orbrnavljanja 11ada u rudnicima olova i srebra, dubrovački trgovci u~orz;e znaltne koli­čine olova iz Srebrn:ice, a plaćaju g,a: 1Jkaninama i solju6 • Bosanski nattnjesnik Isa .... beg je 1467. g. tražio da rruu Dubrovčani pošalju izvjeSIIle količine soli, pa je sen:art; riješio da mu se umjesto pokl<ma u novcu u iznosu od 200 duikata poša,lje za' 100 dukata solf. Ali češći spome\n o uvoou duh:rovačke soli u njegovo zaleđe na1atzimo· teik poiSlije pa:da Herceg Novog (1482). Privredne veze u to vrijeme i2lllleđu Dubrovnika i SiUiSjdnih turskih obla:sti bile su, međutim, sasvim oslabljene iz više razloga:

l) Zialtor što je 1480. sultan tražio da se duibrovačko područje potčini heroegovaJčkom sandžakbegu, pa su Dubrovčani u takvoj situaciji pristali i na povećanje harača, 2) što j>e Dubrovnik 1481., 1482. i doneikle 1483. g. ZJaihvatila kuga8 , i 3) što, su Turci osvoje­njem Novog nasto,jali da podignu taj trg u veliko tržište solju,· pa su zabranili da karavani iz rmutrašnjosti donose direktno u Dubrov­nik olovo, svilu, vosak i krmez (crvac), nego da se donose prvo u Novi, a odatle :nakon plaćanja carine da se mogu dalje nositi s tendencijom da karaViall1i na povrattku kupuju s'o u Novom, a: ne u Dutbrovniku9 • Sličan slučaj bio je ranije sa Valornom. Da bi od novoosvojene V,a:lone napravio veilillw tržište s'olju, turski zapovje­dn~k Albalnije Hamza ... be>g je 1418. g. zahrarnio da karavani iz Alba­nije donose so sa mletačkih skela Dmč~a i Lješa. Sto,ga se Drač, koji je živio od izvoza soli, već 1430. g. spominje kao opustjelo mjesto10•

I1alko su potsltojatla dva ferraana, prvi od marti:a 1483., upr-:~.ben novs'kom dizdaru, a: drugi od 24. maja iste godine fočanskom kadiji i novsikom dirzda'ru o tome da se u Novom poslije rasprodane novske soli imaJ prodavati dubrovačka so i da a:maldari ne smiju pa-odavati;

• C. Truhelka, Tursko slovjenski spomenici, GZM XXIII, 1911, br. 2, 6, 8, 17.

• I. Božić, Dubrovnik i Turska u X!V i XV veku, SAN, Beograd 1952, 95. . . i_ l

7 Isto, 185. • Isto, 256. • Lj. Stojanović, Stare srpske po­

velje i pisma I, 2, br. 889; Truhelka,_, n. d. br. 89; Božić, n. d. 256.

10 Božić, n. d. 69.

Uvoz soli u Bosnu u XVI vijeku

drugu so11 - ipak pitanje prodaje d'Uibr:ovačke soli !llijebilodefi­nitivno riješeno sve do 1485. g. Niai predl01g Dubrovčana »jer se je dosada u Hercegovini prodavala samo dubrQIVIačka so«, a u smislu zapovijedi Bejezida II od aprila/maja 1485. g. hercegovačkom san­džakbegu Mustafi i. kadijama novskom i fočanskom12 -polovinom juna 1485. učinjen je sporazum u Novom između norvskog amaldara Ej:ne-bega i Dubrovčana o ramtjeni robe i o prodaji soti. Tim U/go­vorom je između ostalog utvrđeno oo svi turski podanici, koji su 01bavez:ni da kupuju so u Novom, po rasprodaji novske soli moraju lrupovati samo dU!brovačlru so s tim da pola! prihoda od prodane d!ub:rovačke. soli tursik:im poda!nicima pripadne noV'Sikom amaldaru~ So treba da se prodaije poi .cijeni od 13 alkči po muzuru pošto se prethodno i:zj ednači dubrovač~ mj era sa noysikom .. Duibrovačka so. će se prodavati na skelama/ u DUJbrOVInilku, Slanom, N ovom i Kleku, a ukoliko Turcima bude potrebna so i u Risnu, Dubrovčani su, obavezni da je donesu samo do Novog podkontrolom jednog Tur­čina koga će odrediti ainaldar, a sam amaldar obav~an je da po­trebne količine otprema u Risan. U DubroV!IliJkJU so treba da se prodaje za d111brovačike podanike odvođeno i da sav prihod pripadne dubrorvačkom sermtu.. DUJbr5)1Vaoki knez i novski amaldar slaće svoje ljude na spomenute skele, a njihova je dužnost da unose u dubro­vačku lmjigu. ikoliko je soli rasprodano u to!ku dana. NOVIac bi predavali du!bll"'Via.čikom knezu i vlasteli s tim da om isplaćuju polo­vinu prihoda amaJ.daru o čemu će se izdavati prim.anice. Dubrovački sluabeni:k u Novom vodio bi evidenciju o količini soli koja se šalje u Risan da. bi račun noVSikog ama1dara bio terećen sumom, koj a od prihoda te soli pripada DUJbrovčanima. Amaldar bi pazio· da turski. podanici tku!piUju so samo u spomenuta četiri mjesba, niiko ih ne bi smio spreča:Vati da dolaze u Dubro~ik i Slano po so i drugu roibu. Ama·ldar ne smij·e sprečaVilllti pirodaju diulbrovačke soli u DUJbrovnilku.,. Slanom i Kleku ni onda kada Novska so još ne bi bila rasprodalna13•

'!1o je bio sadr~aj spomenutog ugovora, koji je, u odnosu. na. princip prodaje ostao na snazi do druge polovine XVI vijeka, dok su ostale odredibe tog ugovOll"a ostale u važnosti i ka'Sillije. Turci ni:su bili prvi koji su kupovali dubrovačku so na principu polovine. Na tom principu. kupovali su je još bo,sa:nsk.i. i srpski 'Vladari od vremen~ Nemanjića14 • Ali katkada je so prodavana i na principu trećine, kako je jedno vrijeme prodavala u Risnu Kotorska općina111 •

Iako se DU!brovčmi ·nisu 01bavooali da dopremaju so u Risan, ipak su je 0111i tamo pO!Vll"emeno dovozili i prodavali. Između 1491. i 1496. g. hercegovački sandžakbeg Mustafa-beg Milojević zabranio je novslrom v-ojvodi Hamzli da uz:nemmava~ duihrovačklog vla1Ste1ina ko(j.i je u Rilsm.u prnda~Vao so i naireti~o mu dia se tamo mooa pr!odavart::i BalmiO diuJbl['lolvlaJčlka so, a dJa »šliben•ičiku i mLetačku«, ako bi je k.ogold

11 Stojanović, n. d. I, 2, br. 885; Truhell~a, n. d. br. 79.

12 Truhelka, n. d. br. 88. 18 Stojanović, n. d. I, 2, br. 975;

Truhelka, ·n. d. br. 113; Božić, n: d: 264.

· .. Gecić, n. d. 126: ia Isto, 127. · ·

••

U6 Adem Handžić

dk:mtos.i.o, 'bl"eeba da mplijeni :zmjedno Sla Iađom16 • Tupovla.stiilou u Risnu Dubrovčani su imali kratko vrijeme, jer se u XVI vijeku pored turske spominje samo mletačka so.

Od 1485. do 1490., odnosno do lm'lađa XV vijeka, Novi je pret­stavljao važno tržište dubrovačke soli i uopće najvažniji SOlili trg na tom dijelu Jadrana. Premda se krajem toga vijeka• dubrovački izvoo soli uglavnom okreće Neretvi, Novi je u toku cijelog XVI vijeka, zahvaljujući značajnom kapacitetu solana u Sutorini i Grblju, bio važno i bogato sono tržište17•

Zakul!Ilici (amaldari) miriske polovine soli u Novom, koji su ujedno držali i druge zakupe, bili su najnadležniji ocgani u pitanju soli. U početku su to bili krupni tu.rski feudalci kao što je bio spomenuti Ejne-beg, zatim neki J·ustuf 1487. g.18• Za·lrupnici su bili i kršćanski trgovci iz ramih krajeva, a katkad i više njih u ~aje.:. dnici. Godine 1488. spominju se kao zakupnici Ivan Mlriturić i Ivan Milanović, 14·89. g. knez Mihoč i Ivan Desisalić, 1491. g. Vuk Božidarević iz Olorva, Aleksa Tvrtik:o!Vić iz Dmče!Vice i Cvitko Rado­jević iz Goražda19: Dubrovački vlastelaini Ivan Grbić i knez Raja, sin Novakov, amaldari, uzeli su pod zakup na tri godine miriske prihode od prodaje soli, badži-sijah i đumruik., te u Primorju (ranije Bosansko prim01rje) badži-sijah sa đumrukom od l. VIII 1491. do' · l. VIII 1494. g2°., za 26,000 zlatnika. »Podmirili smo iznos od pro­dane dubrovačke soli u N orvom, Risnu, DUJbrovniku, Slanom i Ne­retvi, koji iznosi jednu pol01vinu. I2lmirili smo u Dubrovniku trošak prernosa, kao i u Risnu, Slanom i N eretvi polorvinu troška prerrtosa soli od lađa do stovarišta. Zatim smo sa novskim eminom Husein Celelbijom pregledali račune po defterima od početka do kraja i utvrdilo se da cM:S~a mirija od dubrovačkih knezova ništa ne :potražuje. To su pred svjedocima izjavili, a to je potvrdio i vlaste­lin Pasko, pisar, koji je u tu svrhu poslan sudu, pa mu je izdana orva portvrda«, k:a!Že se u temes:uku drirnslrog kadije Hasana, sina Idrizorva od 11.-20. X 1494. g21 • Zakulprrlik carskih mukata: na novskoj skeli 1525. g. bio je Dubrovčanin Stjepan, koji se tu kao amaldaT spominje i 1528. g. On je između 27. avgusta i 5. septembra iste godine pred novskim kadijom položio novac od državne polovine soli za period od l. VIII 1525. do 21. VII 1526. g. (pJdžretska godina) nakan što su emin i mubašir prokontrolisali def11are i ustanorvili da se slažu22• Na tu kointrolu mubašira vjerovatno se odnosi nedati:rarno pismo dubrovačkog emina Mehmeda koji je obavijestio DUJbrorvčane

18 Truhelka, n. d. br. 125; Stojano­vić, n. d. br. 978.

" Handžić, Bosanske solane u XVI i XVII vijeku, Clanci i građa II, izdanje Zavičajnog muzeja u Tuzli.

18 Božić, n. d. 267. 18 G. Elezović, Turski spomenici

I, br. 95; Truhelka, n. d. br. 90', 102, 110, 116, 120.

10 Hidžeretski datumi su svugdje preračunati, jedino je u d-tatima qo­nesen hidžaretski datum.

n Dubrovnik, Državni arhiv, Acta Turcarum (dalje citiramo kraticom = DAD, AT -) E 12/9. Spomenuti fond korišćen je prema fotokopija­ma koji je snimio D-r Hazim Saba­nović, pa mu se na usluzd zahvalju­j-emo. Na nekim fotokopijama koje !!l'tl'G koristili nije bila uhilježena potpuna signatura, pa lood nas tu stoji samo DAD .. AT.

31 DAD, AT 1425.

Uvoz soli u Bosnu u XVI vijeku 117

da u Novi dolazi kontrola i zamolio ih da isrplate novac od državne polovine soli »vašem prij,ate,lju naziru« 23• Kako se iz ~adijine pot~ vrde razabire Stjepan nije ]?io samo »amil« (amaldar), nego ujedno i ovlašćeni duibrovački proda,va1a!C soli. Ta kadijina potvrda, naža­lost, ne daje podatke o tome ~oliko je iznosila državna po,lovina ni količinski ni novčano da bi mogli znati ko1ik.o je u to vrijeme bio promet soli na toj skeli.

I kasnije, u toku cijelog XVI vijeka', Dubrovčani su u smislu ugovora iz 1485. g., hili prodavaoci soli u Novom. U jednom mletač­kom izvještaju iz 1533. g .. ističe se da Dubrovčani dopremaju u Novi svo,ju so i prodaju je kada nestalne novske .soli. »Tu so oni proizvode u stonu :zla' 30.000 dukata godišnje, ali je crvena i slabe kvalitete kojom se kupci ne zadovoljavaju. Kada je oni često, zbog nesuglatsica, ne proizvode, kulpuju so po skupim cijenama, gdje je mogu dobiti, da bi udovoljili datoj obavezi«, ističe se u spomenutom izvj ešta1u24•

NERETVA (GABELA) 2 "

Kako je poznato, stara Neretva (Drijeva) u Srednjem vijeku pretstavlja1a je veliko tržište, a glavni prihodi drijevske carine bili su od prometa: soli. Ti su prihodi bili orgromni, te su se k1:1ajem XIV i početkom XV vijeka mogli porediti sa carinama rudarskih mjesta Srebrnice i Rudnika. Zbog toga su Dubrovčani poikatkad (1358-1361, 1372, 1428-1440) zakupljivali carine toga tržišta od bosanskih vladara i mađarskih zarpovjed:niika26• Dubrovčani su tu bili gJ,a,vni prodavaoci soli. Oni su svoju so - prodzvođenu u sola­nama: u GruŽU, Stonu, Zatonu, na Sipanu i l\1Iljetu27 , kao i onu koju su uvozili iz Albanije, Južne Italije, sa Jonskih ostrva i sa Paga28 - izvozili duboko u unutrašnjost. Da ibi lakše bila kontro­lisana: pr01daja soH, koja je oduvijek bila monorpol, još rano je došlo do sporazuma između DuJbrorvčana i :ZJa·interesovanih stranaka da se mnže prodavati samo na tržištima u Drijevima, Dubrovniku, Kotoru i Sv. Srđu na Bo.jaJni. Na taj trg so je dopremana iz više solana na J adnanu, sve od Raba do V alone29 • Tako su j e Mlečani OVIamo dovo-zili iz Zadra, Sibenika, Nina, Rruba i drugih mjesta. Ne-:. retva je bi1a otvoreno trgovište ograđeno nasipima, ali je često bila poplavljana. Tu je bila carinarnica, stovarište soli, magacini, crkva i druge zgrade80• Toj ~oloniji imao je Dubrovnik da zahvali veliki

,. DAD, AT 2701. J~ S. Ljubić, Monumenta ~ Com­

missiont?s et relationes venetae III, Zagreb 1880, 42.

u tJ turskim ispravama iz XVI vi­jeka upotrebljavaju se naizmjenično oba imena i Neretva i Gabela. U početku je ta skela pretežno nazi­vana, Neretvom. Tako je nazvan i kadiluk osnovan . u drugoj polovini toga vijeka. Međutim, u kasnijim ispraViama može se reći da preovla-

đuje naziv Gabela, od tal. gabelle= carina.

•• M. Dinić,. Trg Dri.Jeva i okolica u Srednjem vijeku, Godišnjica NC XLVII, Beogr:ad 1938, 122-130.

27 Gecić, n. d. 100. •• B. Krekić, Dubrovnik i Levant,

SAN, Beograd 1956, 78. •• Dinić, n. d. 143. •• R. JeL"ković, Gabela, pr,ilog po­

vijesti donje Ner,etve, Sarajevo 1939.

118 Adem Handžić

dio svodih prihoda, jer je sav promet, koji se preiko Neretve odvijao sa Boonom prolazio kroz tu koloniju.

Osvojenjem Neretve (1490) Turci su nastojali da tu stvore najzna;ča:jniji trg Zla Bosnu, pa se tamo olk.reće najveći dio dubTo­vačkog izvoZia' soli. Povoljan geografflliki, odinosm.o komUJniikJacioni po,ložaj USimjeii'io je dolinom rijeke Neretve Zlnatan karavnnski sao­braćaj 1z Bosne, pa ;Neretva ubrzo dolbiva svoj srednjevjekovni Zlnaoaj. Od početka XVI vijeka novski trg, pa i drugi spomenuti trgovi gube svoje značenje u pogledu uvoza dulbrovačke soli u. Bo­snu., pa se otada rijetko spomimju., dok nam ma tam broj turskih isprava govori o tod slkeli. Neretvans~a 'skeLa je pretstavljala u prvom redu tržište soli, ali su tu prodavaJni i drugi artikli. Dubrov­čani su tu gradnjatna proširivali svoju koloniju Zla' k!Oju je nastalo novo doba pmsperiteta. Ka~da: su Turci 1513. g. pokušali da Dubrov­čanima na tod sikeli naplaćuju veće carine, nego što je to ugOIVorima i poveljama bila utvrđeno Dubrovčani su se žalili, pa je fermarnom. od 26. VII 1513. g. lokaLnim vlastima u Neretvi zab!'lanjeno da od dubrovačkih trgovaca traže veće oaa:-ine na svilena platna od 2°/o:n. Pot!'la1žnja soli na toj skeli bila je velika. Novi i RLsan su tada snabdijevali Hercegovinu, Crnu Goru i druge udaljenije provincije. U Dubrovnik su karavani nno1si<li sirovine iz zaleđa, a na poV'ratku nosili su gotovu robu i so. Ali posebni kara\nani radi soli iz Bosne išli su pogLavito na Neretvu. Dubrovčani ni'su u.vijelk. mogli podmi­rivati potražnju iz vlastitih solana', pa su je, da bi očuvali svoje po,z!icije na tržištima, kiupovali i dovozili sa strane. Na tom putu imali su i velikih neugodnosti. Godine 1545. novsiki reis (pomorski kapetan) Durgut zarobio je tri dubrova;čke lađe sa ljudstvom ikoje su plovile vjerovatno u mletačke vode (diyarti frengistana) da bi dopremile so. Na temelju naredbe iz Carigrada neki komandant je između 18. i 27. IX 1545. g. naredio Durgutu da spomenute zarob­ljenike pusti »jeT su to Dubro;včani koji su na ovu st11anu dovozili so« 82 • Logično je da su takvi i drugi olbje~ktivni razlozi dovodili do pomanjkooja soH na tržištima'. Osim to,ga, čini se, da su i špekula­tivni motivi Duibrovčana po1čeli u tome da igraju izvjeSIIlu ulogu, jer im više nisu odgovarali uslovi utvrđeni spO!I'arumom u Novom 1485. g. TaJko se emin Neretve 1534. g. žal!io' Porrti na dulbrovačke prodavaoce soli što dnevno stižu nedovoljne količine, samo 20 do 30 muzura soli. Zato je fermanolm od 3. serptembim te godine nare­đeno Dubrovčanima da dorpTemaju dovoljne količine soli i da ne dozvole da državna blagajna bude na šteti. »Akio i u buduće bude pomoojikanje solti, šteta će ići nat vaš račun« i.ističe se u spomenutom fernianu88 • Povratak karavana bez soli i upućivalnje na druge skele za trgovce je takođe pretstavljalo ogroman gubitak. Iz toga bi pro­izilazilo da su gospodari situacije u Neretvi te godine bili sami Du­brovčani i da je prodavana samo dubrovačkla so, ali nije isključeno da su 'Oiilli ranije imali ta'kmace na toj skeli.

31 Truhelka, n. d. br. 163. •• DAD, AT A 9/4. Durgut Sie na

tom položaju spominje i 1553 g.

(Ljubić, n. d. III, 65). •• DAD, AT, prepis fermana.

Uvoz soli ii • Bosnu u XVI vijeku 119

T<aikvi i slični slučajevi doveli 'SU do toga da su TUrci 1549. g. ustupili k01ncesiju prodaje so!l.i u Neretvi~j<ednom mletačkom trgovcu, -davši pritom prioritet dubrovačkoj soli. Na predlog nazka basnskih m!llkata sarajevsikog kadije Alijudma1, Pol'lta je 1549 .. g, dozvoilla mletačkom trgovcu FabriciuiSu, čiji je brat u to VTijeme živio u Istanbulu (Galati)84 da može dovoziti i prodavati mletačku so u Neretvi. Spomenuti trgovac je dobio kancesiju u Net-etvi i: Makar­l?koj, i to pod uslovom da na neretvansku skelu dobavlja so iz stranih ·solana i prodaje je onda kadial DuJbrovčam rasprodaju svoju· so. Ktaiko za Maika.f'$u nije ništa uvjetovaino, proizilazi da Mlečani u Makrurskoj rusu imali dubrovačke ik:Oill!kurencije. K6ncesija je ustu­pljwa za vrijeme od l. XII 1549. do l. XII 1550. g. za 50.000 alkči. Spomenuti je bfi:J' dužan da svako 6 mjei:>ed pcdnv!si :r<ačun eminu :neretv,aillBke skele. · ·

U nadmetanju sa DUibrovčanima Mleča!n.in se ruje sasVim držao postavljenih uslova, ali i Dubrovčani nisu ostali skršltenih rulku.

1J jul'tl. 1550. g. dubrOVIa.Oki poslanik se potužio na Porti: »dok Du­brovčani prodaju svoju so u Neretvi na principu polovine, došao je spomenuti Fabricius, otvorio magacine soli i na veliko prodaje so,

·ali ustrojio je kasu i samo jednu trećinu ostavlja carskoj miriji. Na taj način od svako1g muzura prodane dubmvaOke soli ima 'carska mirij'a po dvije akče više. Ako spomenuti bude u isto vrijeme prodavao so kada i DUibrovčam, dubrovačka so ostaće neprodana i šteta je i carskoj miriji i nama'. Zato treba narediti da spomenuti ne smije prodavati svoju .so dok Dubrovčani svoju ne rasprodiaju i da mu se zatvore magacini«. U smislu tog dru!brovačkog Zlaihtjeva Izdan je carsiki ferman od 28. VII 1550. g. da se imenovanom sani ma~gacini drže zatvoreni dok Dubrovčatni ne· rasprodaju svoju sif6•

Kako je od početka cijena soli na toj skeli im.osila 12 akči. po mu­zuru86, to su Dubrovčani polagali eminima 6 ,aikči, a Mlečani, prema tome, 4 ·akče po muzuru, dodavši tome i ·spomenuti godišnji glo-'baln.i iznos zaikupine. ·

Duibrovčani su svakako bili glavni dobavlj,aci, ali su tu i. dalje ostali Mleča.l:ni koji SJU imali dobre prihode od prodaje soli. Spomenuti Mlečanin je »na prometnom sultalnskom trgu« sag!'ladio kuću, ma­gazu i. druge pomoćne zgrade uz koje se nalazila: i bašča. Zemljište, na kojem su zgrade podignute, pripadalo je vaik:ti.fu Aladža džalni.je u Foči, koju je (1550) podigao Hasan Celebija, bivši naziru Neretvi, pa je imenovani plaćao spomenutom vakufu godišnju zaikupinu od 100 ,aJkči. Godine 1566. sinovi spomenutOg trgovca Julio, Justinijan 1 Marko, kao i zaJStupnik njegove kćeri Đenove, Julio, sin Nikole - proda!li ·su spolnenute zgrade i ·druge ne!k:fetiln.e zalmu Mehmed-

: •• Bozorzi nan{ ifrence karlndaši -Fabrince ... DAD, AT A10/3. Frna­. cuzom (ifrence) Turci katkad nazi;_ ·vaju SVIakog Evropljanina, a ovdje -.se iz kasnijih podataka vidi da se :radi o -Miečaninu.

35 Ferman upućen sarajevskom ka­diji Alijudinu, kao naziru bosanskih mukata. Prepis je ovjerio nevesinj­ski kadija Mehmed sin Nesuhov: DAD, AT A10/3.

•• DAD, AT ES/41; CS/41.

120 Adem Handžić

begu,, !lJaziru držf!:v;nih prihoda: u Nerety~ ~ 1~.000 aikči37 • Me,hmed­h.~g je, za,tim, 1589,. g. p,I."oda,<;:> sve spom,~ut~ .p,ekretine Dubrovča~ :p.~t;na z;a 61).000 .aa~či, što j~ u to v.rijeme m::ets~:jtyljalo veli~u sumu novaca. Ovom kupoprodajom Dubrovčani nisu, kao raniji. vlasnici, l;>il\ Oibave:mi dc,t plaćaju godišnju m1J!katu vakufu, A1adža džamije, nego su postali potpuni vlaslll!ici (mulk). »Ja salin prodao spomenute n~g('!ltim.e Dubrovča,nima, 1a novac je od njih primljen U:Z hudžet fočanskog kadije, s tim da se svake godine od moga vakufa daje v~kufu Hasana Celebije po 100: ~či« potvrd~o je u svojod tezked od 18.-27. Ili 1580. g. spomenuti Mehmed-beg38• Do te ku:popr<;:>daje do~Io je zbog tog?~ »što je kuĆ!l bHa trošna, a lilaLatz:ila, se na, pro.: :rnetnom carskom trgu ove skele, pa ju je bilo potrebno preinačiti i prepraviti«, kako se to vidi iz sljedećeg sudskog doikUimenta. »Ta je kuća već 14 godina u rulkama Dubrovčana klao mulk u kojoj oni prodaju državnu so. Kako je sada došla zapovijed da· se izvrši pregled vakufske imovim.e, Dubrovčani su pokazali temesuke sa pe-6atima trojice ka,dija. Na temelju toga što je to odlukarn11 ranijih kadija po,stalo mulk Duibrovčana, to im se i ovog puta prim.aje to, pravo i izdaje ova port;vrda klao doklarz« ---1 potvrdio je bivši kadija Modave, a tadašnji inspektor vakufa u Bosni, između 24. VII i 3. VIII 1589. g39• Iako se vidi da je imorvina spomenutog mletačkog trgovca konačno prešla u ruke Dubrovčana, ipak nisu time mletački trgo,vci bUri istis1nuti iz Neretve, nego su tu stalno ostali pored Du­brovčana. Jedim.o za vrijeme ratova Turske sa Venecijom Dubrov­čani su ostajali sami, ali im je tada prilaz Neretvi bio nesiguran, jeT su ih u tome sprečavali Mlečaiili i usikoci.

Kalko se iz izloženog vidi, prihodima od prodaje soli .izrađivala· se i razvijala turrska Neretva. I Turci i st1:1ani trgovci su tu gradili. Mostarski legatoa:- ćehaja Cejvan je tu, između 1545. i 1548. g., ute-· meljio džamiju li mekteb40, a; isto tako i drugi leg;altori su doprinijeli njenom razvitku. Iako je bilo izvjesnih faktoTa, koji su nega:tivno uticali na prosperitet ove skele, kao što su povremene poplave i nap?idi uskoka, '8! naročito otvaranje splitske sikele krajem XVI yijeka - ilpaik se Neretva: sredim.om XVII vijeika spominje kao r~zvijel;la ikasa.ba i prometna1 sikela41• U XVII vijeku su ord dubro--

87 Sudsko rješenje naiba u Nere­tvi Lutfije, sina Abdulahova, datira­Il() 'između 2. i ll. IV 1566 g., na }l:ojem su qavedeni svjedoci: Hadži Alija, emin; Omer, pisar; Husejn, pisat; Husrev, suhaša; Hadži Hasan iz 1\fostara i još sedwn poimenice na­ved~nih svjedoka kod koj.ih nisu ubi­lježena zvanja. -DAD, AT C8/39a.

•• DAD, AT C8/23c. •• U tome temesuku navedeno je

J>Qimenice osam svjedoka od kojdh: Saban, čauš Visoke Porte; Behram, pisar i ujedno zamjenik dubrovačk;og emina;· Ahmed ··sin Mahmudov, tr..: govac; Pervane, sin. AbduHihov, tr­lOVac~ dr~~- ~Q@;,A,T,l~.

'~ H. Hasandedić, Zadužbine Ćej-· van kethode u Hercegovini, Prilozi OIS V, 282.

" Evlija Celebija je zabilježio o Neretvi između ostalog sljedeće: »Iz Dubrovnika se dovozi ovamo lađa­ma so. Istovarivši. ovu so u velike­magaze pred .pristaruištem '(skela~, plaćaju carinu (đumruk) povjereniku za so (tuz emini) koji je ovdje po­stavljen od Visoke Porte. Ovdje je­u davna vremena bio velilci šeher. x: sada se. mogu vidjeti ostaci njegovih· građevina. Tu ima 150 pločom pokri­venih kuća i tri muslimanske bogo­molje (mihrab). Ima Rustem.:pašina džamija, jedna teldja, dva han!il i

l

\

Uvoz soli u Bosnu u XVI vijeku 121: --------------------------- ---------------------------Vlalčkih trgovaca, prilikom prodaje soli, oiSiim miriske trećine napla­ćivane i druge takse, koje su 1oilm\lm.e vlasti zavodlie i povremeno, povećavale, na što su se Dub1"ovčani često ža1ili. T~o j.e i putopisac, Evlija Ce~~pija, pril:ikom svog dolaska u Neretvu 1665. g., lično· <;lOIIlio jednu oaa:sku zapovijed, kojom se štite dubrovački interesi42 •

Prodaja dubrovačke soli u N eretVIi na principu polovine ostala j~ na snazi sye do 1559. g. Kako prodaja pod tim uslovima nije više· Dubrovčanima' odgovarala, oni su se počeli polanago povlačiti, iz­noseći razne razloge, laJ skela je ostajala i po neikoliko mjeseci bez soli. Zato je Mehmed-ibeg, emin neretvanske skele , »koja pripada novskoj mukiaiti«, u toku 1558. g. obavijestio bosanskog beglerbega o potpunom prekidu dovoza soli na tu skelu. »Za vrijeme ramijih emina nastala j e šteta državnoj blagajn!i ZJbog toga š1Jo su Dubrov­čani, koji su so prodavali na principu polovilne, obustavili dopre­manje soli. Tako, u vremenu od 28. džemaza II 946. do 29. safera 969. g. (9. V do 21 XII 1557.) nije na skelu došao nijedan muzur dubrovačke soli. Zbog toga i trgovci iz oko·lnih kl1a,jeva nisu do1a~li, pa je skela opustjela«43 • Kako je Turcima bilo najviše stalo do te skeLe, preko koje je išao g1a:vni uvoz soli za Bosnu, činili Stl sve napore i ustupike da bi održali njen prosperitet i olakšali stanje u zemlji. Zato je sarajevski kadija i tadašnji nazir hercegovačkih mukata, i1spitavši stvar i re,zimii1rujući izvještaj Mehmed-bega, pod­nio izvještaj Parti, dodajući: »roada:. je u Dubro~iku zapi tana vlastela zašto je do toga došlo odgovorili su: kada je jednom na1stala poplava Neretve, ko'j'a je zahvatila i skelu, naše J,alđe sa solju nis:u mogle na dvije milje da priđu. sikeli, tak() smo za prenos izdali sav novac od soli. Zbog toga naše solane ne proizvode više so, a kada bi je dobavljali sa strane, njena cijena bi bila skuplja, pa zato :nismo u stanju više da sto prodajemo na principu polO\rine. Ako bi se prihvatilo da od sada deseta akča ide na troškove proizvodnje, jedna trećina OsmalnSkoj državi, a dvije trećine proizvođaču, onda ne samo da bismo je mi pmizvodili u našim solanama, ·nego bismo je dopremali i sa strane. Tako bi i za državu bilo korisnije. O ovome pitalnju konzultova:ni su stručnjaci i odobrili gornj,i predlog«44• Da je ta cijela akcija bila unaprijed od strane Dubrovčana pripremljena, svjedoči to što su istodobno taj predlog izložili na Porti i dubrovački poslanici J,a1kov Gučić i Miho Bonić --,- lm!ko se to vidi iz istog dolmmenta. »Na temelju gornjih izvještaja doneiSena je carska od-

tl'jidesetak dućana ... Na obali rijeke, ll? vrhu pristani~ta nalaze se dvije spremne, naoružane i priprnvne ga­lije ... «. Evlija Celebija, Putopis II, preveo H. Sabano\"ić, Sarajevo 1957, 23,7 i 238.

u Evlija dalje kaže: »Tu smo po­vjereniku za so pokazali naredbu na­~ega cara i ona je zavedena u pro­tokol (sidžil) šeriatskog suda. Njen je sad~, bio ovaj: Neka se po car­skom zakonu od Dubrovčana ne uzi­ma carina na so · (tuz badži), nego

neka se u pitanju soli postupa kao· i do sada«. Isto, 241.

'" Sadržaj toga eminova izvještaja rezimirao je u fermanu od 9. III 1559 g. koji je upućen velikom ve-· ziru Hajdar-paši, sarajevskom kadiji Salihu, kao inspektoru hercegovač­kih mukata, kadijama Nevesinja i Neretve i spomenutom Mehmed-be­gu, eminu neretvanske skele.- DAD, AT.

u. Isti ferman.

"122 ·Adem Handžić·

redba da bude kao što je u predlogu. Tako od danas od 10 akči l akča neka ide za troškove, 3 akče carskoj miriji, a 6 akči spomenutoj ·vlasteli« kaže se u ferma1n.u od 9. III 1559. godirne45•

Ova odredba se nije odnosila na sve skele, već samo na N e­retvu i Dubrovnik, dok se u Slanom i Stoou i dalje prodavala na principu polovine - kako se to vidi iz potvrda o obračunu. Kako :god je na skelama bio različit princip p:roda,je: negdje princip po­lovine, 18! negdje prin~ip trećine, tako su isto i cijene bile različite. U Novom, kako smo ranije spomenuli, cijena je bila: 13 akči, u Neretvi i Dubrovniku 1246, a u Stonu i SLanom ll aJkiči ~ muzuru47 • Takve ;SU cijene ostale do 1574. godine.

·PROMET U NERETVI

Dubrovčani su so dovozti.li na trgove i smještali je u svoje matgacilne, a prodavali su je ovlašćeni dubrovački pretsta.vnici uz izvjtesnu proviziju ili fiksiranu platu48• Sn je mjerena turskom stan­dardnom mjemm muzurom, koji je zapremao 42 oke49• Iako su i Du­brovčani i Mlečani imali svoje razldJčite mjere, i jedni i drugi bili su obavezni da mjere mu:zurom, i to kialko na tUII"'Sikim, taiko i na drugim skeLama, gdjegod je so prodavatna tursildlm podanicima. Pro­daji je prisustvovao državni emin, odnosno amaldar ili njegov po­vjerenik (emiln), čiji je pisar evidentirao svalku prodaju. Dubrovački pisar je talkođe vodio odvojenu Viidenciju. Te su knjige Sll"lanjaVlane i polagan je :račnn obično godišnje, dli svaldh šest mjeseci, a katkad i za kraće vrijeme u slučaju imljene kojeg od službenih lica: du­brow;čkog prodavaoca, tursk:otg amaldara i finansiSkog organa, ern1na, odnosno nazira. Iz sačuvanih potvrda emina i kadija, koje su oni u smislu ugovora iz 1485. g. izdavali dubrowčkim prodavaocima prili­kom obračuna i isplate državno-g dijela možemo znati koliki je u izvje­snim periodima bio promet soli na skelama. Te su nam potvrde važne da \bi mogli sagledati kretanje prometa solju na pojoedilndm skeLama. Najviše se takvih potvrda sačuvalo za Neretvu; pa zato možemo ·znatno više reći o prometu na toj slkeli, dolk za druge i.mamo po­jedinačne potvrde i često sasvim manjkave50•

Potvrde su izdavali emini i naz1n, a potvrđivali su ih kadije "koji su imali nadzornu vlast111• Zato su potvrde emina i ~a: u

•• Isto. •• DAD, AT E20/30a; E20/26a;

"C8/53h; C8l106; C8/41 itd. •• DAD, AT C8/53a; E20/32a; •• Božić, n. d. 263. •• O muzuru smo govovili na dru­

·gom mjestu (Bosanske solane u XVI i XVII vijeku). Iako se 1599 g. spo­·minje prodaja soli u Neretvi dubro­-vačkom mjerom od 33 oke (V. Vina--ver, Monetarna kriza u Turskoj (1575-1650), IGS 3-4, Beograd 1958, 138) smatramo da je . to bilo samo ~privremeno stanje, tolerisano povre-

meno za vrijeme :ffinansijske krize i opće inflacije kada cijena od 55 ak61 nije pretstavljala ekviv:alenat ni za dubrovačku mjeru, pa je usljed to­ga često dolazilo do pomanjkianja soli. Inače su Turci kroz cijeli XVI vijek uporno tražili da se mjeri tur­skim muzurom od 42 oke (l oka = 1,28 kg). Na toj bazi mi smo pre­računavali muzure u oke i prikazali promet na skelama. ·

•• DAD· AT 2064· C8/50; E20/32a. 61 DAD; AT 1329.'

Uvoz soli u Bosnu "U XVI vijeku 123

principu bile privremenog kar.alktera, ·n.a temelju kojih je kadija izdavao posebni sudski dokumenat, a rijetko bi potvrdio na' istoj _potvrdi emina ili nazira 52• · Ako su se našli pred sudom i dubrovački prodavalac i emin, odnosno nazilr, onda je samo kadija iroavao te­mesuk ili hudžet58• Spomenute dokumente je mogao ~davati i kadija za skelu koja tmavno nJije spadala u njegovu jurisdikciju, npr.: na izjavu dubrovačkog emina, koji je privremeno bio nadležan !i za Neretvu, potvrdu 'Dubrovčanima da su izmirili miriski dio od soli izdao je novSiki kadija; iako je iJC)J tu skelu bio nadležan nevesinjski kadija54• Potvrde emina i nazira su katkad manjkave, jer ne sadrže .sve elemente: nisu uneseni podaci m koje· vrijeme je račun likvi­viran; ili nije unesena količina, ili ni jedno ni drugo, nego se samo kože da je imenovani podmirio iznos koji pripada državi. Kadijini su dokumenti potpuniji, ali ako je potvrda finansiskog organa potpUllJa, mogla je kadijina potvrda biti takođe kratka i s našeg gledišta manjkava, zato što nam se prva nije sačuvala kao npr.

jedim:a potvrda za Dubrovnik koja potiče od nevesinj skog ka:dij e511•

Iz potvrde Mehmeda, n~ra neretvanske skele, od 2.-11. II 1561. g., saznajemo da je »dubrovački vLastelin Nikola Spanović

·predao kao ostatak državnog dijela od prodaje soli u Neretvi na trećilllu, koji se (dlio) prema novoj carskoj zapovijedi daje po 4 akče od jedne mjere, iznos od 8.040 akči. Ranija odredba je dokinuta od 1. septembra prošle godine« 56• Iz toga proizilazi da je primjena fer-

·mana od 9. III 1559. g. o proda1.i soli na prinm"pu trećine počela na toj skeli tek od 1. septembra 1559. g. Nije oonačeno za koje vrijeme je položen dužni iznos, ali računski proiziLazi da je prodano 2.233 mu­

·zura (93.786 oka), po 12 akči = 26.800 1a:kči. Od toga 100fo = 2.600 a:kči Ofbpadia na troi.Š'kiCJiVe, oiStaltak = 24.120; od toga d:v!ij,je ir€1~i~ne - . 16.080 pripada Dubrovčanima', a jedna trećina = 8.040 miriji, odnosno amaldaru. U odnosu. na druge olbračulne jasno je da gornja potvrda pretstavlja samo zaostatak likvidirano-g mčuna, jer se spo-menuta količina soli mogla na toj slkeli prodati za 15 dana.

Precizniju potvrdu istog nazira imamo od jlallluara 1563. g., prema kojoj je dubrovački vlastelin Martim. Bernardo prodao na toj skeli u vremenu od 5. V 1562. do 15. I 1563. g., 40.197 muzura

·.soli. »Od toga pripaldJa, mirli.ji 4 aikče po mUZUil"U, što izriosi 160.788 ;akči. Spomenuti iznos je u cijelosti predao i izdaje mu se ova potvrda kao dokaz u slučaju potrelbe«57• Dakle, za 8 mjeseci i 10 dana prodano je ukupno 1,688.274 oke so~li. Računato je kao gore,

jedino 100fo za troškove nije u toj. potvrdi islkarzano, vjerovatno je odbijeno ranije. Mjesečni prosjek iznosi 203.406,50 oka. Svak~ako prosjeci nisu realni, jer se promet odvijao uglavnom u ljetnim mje­secima, dok je preko zime bio mnogo slabiji, a povremeno je _i

·prekidan..

•• DAD, AT 1330. •• DAD, AT C8/53a; C8153h; CB/50;

~8~1. . • ' . •• DAD, AT CB/41.

•• DAD, AT CB/50. ... DAD, AT 2064. •• DAD, AT E20/30a.

124 Adem Handžić

Isti nazir Mehmed je, p.očetkotm novembra 1563. g., potvrdio <;fa je na toj skeli vlastelin Petar, Nikšin sin, u vremenu od 15. I do 15. X 1563. g., prodao soli :na trećinu ulrupn.o 35.352 muzura (1,491.784 oike, »a od svakog muzura pripada miriji po 4 akče, što ~nosi 141.408 a:kči. Ovaj iznos sam u cijelosti primio od spomenutog vlastelina i njegovih sinova« 58• Gornja količina je, dakle, prodana za 9 mjeseci, a mjesečni prosjek iznosi 165,.753,6.0 oka. Obračun je izvršen istog dana kada i obračun sa istim vlastelinom za SLano.

Na temelju potvrde nevesinjskog kadije Abdulaha, Slina Ah­medova od 15-24. I 1564. g. vlastelin Gabrić prodao je u Neretvi soli za 3 mjeseca, od 15. X 1563. do 14. 11564. g., ukUIPU'd 16.532 muzura, »od čega je na temelju carske zapovijedi kao UŠU!l' (10°/o za troškove) odbijeno 1.653 muzura:, a zatim od 14.879 muzura ca!rsikoj miriji pripada 4 akče po muzuru, što iznnsi 59.516 akči. Emin Mehmed je pred sudom očitovao da je Gabrić spomenute akče u cije•losti položio« 59 • Mjesečni prosjek izmosi 231.420 otka.

Iz potvrde na•zira Mehmeda od 2.-11. I 1567. g. vidimo da je Ra toj skeli prodano ukupno 44.367 muzura soli, »od svake mjere pripada miriji p~ 4 a:kče, što iznosi 177. 467 okči. DUJbrovački vlastelin~ Marko Milović je sve •a..zče predao bez zao•sta·tka«60• Ovdje nije· označeo za koje je vriejme spome1n:u.ta količina prodana

Od 12. I. do 31. XII 1569. g. prodano je u Neretvi ukupno 32.235 muzura »od prodanog iznosa• na principu trećini miriji pri­pada 128.940 akči, što je dubrovački vlaste•lin Frano Zunavlić, sin Nikolin u cijelosti predao«61 . Prosj1ečan mjesečni promet iznosi 113.232 oke.

Novski kadija ,Mustarfa potvrdio je sudskom isp!ravom između· 24. II i 5. III 1573. g. da je sudu pristupio dubrovački emin Husejn-beg i izjavio: »ovlašćeni dubrovački prodavalac soli u Neretvi Bakonja, sin Perke Lukarevića prodao je soli l'la' godinu i 10 mjese.ci, od 3. XII 1570. do 10. X 1572. g., ukupno 33.374 muzura. Dio koji pripada mrriji na principu trećine iZIIlosi 120.146 ak.či, što sam u cijelosti prirnio«o-2 • Prema tome za 22 mjeseca prodano je 1,401.708 oka, od čega mjesečni prosjek iznosi 70.085 oka.

Neke od ovih obračunskjh ispraVIa: kaiko emina, tako i kadija, bile su računski pogrešne na štetu državne klase. Tako je Murat, emin amaldara podnio, pismeni obmčun da j.e u Ne:retvi za jednu hidžretsk"LJ. godinu, od 18. XI 157.4. do 7. XI 1575. g., Dubrovčanin: Frano Kabožić prodao 37.815 muzura soli, a od toga državna trećina iznosi 12 .. 605 muzura po 15 akči = 180.975 akči. Na istoj potvrdi je i temesuk neveslinjskog kadije Resula, sina• Ahmedova, k~i je, iz-· među 3. i 12. I 1576. g., potvrdio gornje navode· kao tačne. Međutim,.

•• DAD, AT E20/26a. Istog dana kada je izvršen obračun za Neretvu likvidiran je i obračun za Slano sa istim vlastelinom Petr:om {E20/32a).

•• DAD, AT C8/53h. oo DAD, AT CS/106. •• Potvrda emin~. Me.hm~a, dati­

rana 23. redžeba 977. g. (1. II 1570).

DAD, AT. U tekstu je hidžretska go­dina za koju je izvršen obračun ubi­ljeŽiena 966 i 967. Treba 976 i 977, inače bi bilo nevjerovatno da se po­tvrda o likvidiranom računu izdaje nakon 10 godina,

•• DAD, AT C8/41.

Uvoz soli u Bosnu u XVI vijeku 125

trećma u novcu i~osi 189.0'75 akči. U kadijinoj potvrdi još je pogrešno unesena trećina u muzurima, umjesto 12.605, upisano je 1.265 muzura63 • :Prema' tome prodano je u!kuprno 1,588.230 oka, a mjesečni prosjek iznosi 132.352,50 oka.

Dubrovački vlastelin J afto, prodavalac soli u N etetvi zamolio je nevesinjskog kadiju Abdulaha, sina Mttstadiina da mu na temelju nazirove potvrde izda sudsku potvrdu. Premru toj nazirovoj potvrdi Jafto je predao naziru novac od državne trećine u iznosu od 11.230 akči, i to u vrijeme kada je so bila po 12 akči. Kadija je na to spomenutom vlastelinu, od 1.-10. IV 1576. g., izdao sudSiku po­tvrdu64. Kako ćemo vidjeti, ·so je 1574. g. u Neretvi poskupila sa 12 na 15 akči, pa se Jafto, izgleda, bojao da mu se naknadno ne zatraži razlika. Tu se ništa ne kJa,že na koje se vrijeme odnosi .spomenuti novac od jedne trećine.

I na kraju navešćemo kiairakterilstičan podatak o prometu na toj skeli iz 1597. g., koji nam pruža hudžet neretvanskog kadije Ahmeda, sina Mehmedova od 6-15. VI 1597. g. Obračun je izvršen prvo za vrijeme od 12. I do l. III 1597. g.; prema tom obračunu prodano je 7.512 muzura soli, od toga državna trećina iznosi 2.504 muzura, u novcu= 137.720 akči, o čemu je postojala mnija potvrda i emina i kadije. Zatim je od l. marta do 15. aprila iste godine prodano 13.515 muzura, od toga trećina = 4,508 (treba 4.505) muzum, što u; novcu iznosi 247.940 akči. Zatim obadv,a ova obračuna sadržana su u kadijinoj potvrdi, prema kojoj je za pet mjeseci prodano u!kupno 21.027 muzUTia•, od čega državna trećina iznosi 709 muzura, u novcu = 385.485 akči (treba 385.495) »što je dubrovački vlastelin Buno neretvanskom eminu Mehmedu u cije­losti predao, a da nije ostala niti jedna akč!li niti oika duga ......._ ikako su olbadvojica perd sudom oNtovld.«65. Prema to,j potvrdi prodano je ukupno 883.134 oke soli, od čega mjesečni prosjek iznosi 176,626,80 okJa. Najznačajnije je to što na temelju te potvrde proizilazi da je cijena soli te godine iznosila 55 akči po muzuru. To znači da je od 1574. do 1597. g. cijena soli pove6ana na više od četiri i po puta.

O zakupnicima držaV!nih prihoda na toj skeli postoji samo je­dan podatak u fermanu iz 1591. g66. Tu se spomitnje multezim (amal­dar) nocetvanske skele Mehmed Mesih-oglu, dok se u istom doku­mentu na drugom mjestu spominje kao emin. Tako su sami amaldari naziv;ani i eminima, a službu na skeli obavljali su lično ili preko opunomoćenih lica (svojih emina). Ovo je logičnije tim prije što se ni u jednom drugom od pronađenih dokumenat!ll o soli ne spominju ama1dari, nego samo emini. I u jednom i u drugom slučaju na skeli 'SU morali postojati i državni errnini ili još i naziri, ko1ima su amal­darti-emini, odnosno amaldarovi emini po~agali račrme.

83 DAD, AT 1330. "' DAD, AT 1329. •• Kadijin budžet od ~15. VI

1597. g. u kojem su kao svjedoci na­-vedena skoro svra vojna Lica: Bekir-

aga; Isa, Memija d. Alija, ćehaje;

Alija i Husejn, brodski zapovjednici (reis); Oruč, zapov}ednik ode i Ba­lija,. muh1!ir. DAD, AT.

" DAD, AT A7/34.

126 Adem Handžić

U što su trošeni prrihodi neretv:anske skele? Kalko se u istom fermanu iznose tvrdnje ne~etvi(IDSikog kadije da »Ilia' skeli ima 370 plata (nefera), čije age svake godine uzimaju iz državne kase njihove plate, a neferi:ma ne daju« 67 dialo bi se Zia!ključiti da su 1591. g. plate posada neretvanske tvrđave isplaćivane od prihoda te skele. Drugi podatak :z;a to postoji u tezkeri bosanslmg beglerbega, od 3.-12. III 1596. g., u ko1oj između ostalog stoji: »DUibrorvačku so, koja je tamo prispjela uzele su mjesne age, zatvorile u magaze i nisu je dali ki­ridžijama trgov:aca. Time je ne samo učinjena šteta kiridžijamru, nego je i ovamo nastala nestašica soli. Kada so pri:spije, dajte po1 jednu do dVIije mjere domaćim neferima, a •ostalo dajte trgovcima«68•

Siguran podatak za to imamo u jednoj nedatiranoj prestavci ga­belskih aga, vjerov:atno iz početka XVII vi:jelka kojom traže da Dubrovčani pošalju so: »Ako se i za OIVO ilzgovru1ate i nećete so poslati, mi ćemo otrl.ći u Carigrad i zatražiti da nam se odrede plate od drugih carskih prihoda: i tražićemo još da se so doprema sa druge stra'ne«69 •

OSTALE SKELE

Preko D u br o v n i k .a se talkođe odvijao ZJnacaJan promet solju i to od 1485. g. pa sve do propasti Republike. U većini· citiranih dokumenata~ Dubrovnik se spominje zajedno sa Neretvom. Tako su i svi sporovi, koji su nastajali kako zbog principa prodaje tako i zbog povećanja cijena soli, raspravljani i rješavani zajedno za oba­dvije te skele, kaiko ćemo to vidjeti, dok se Slano i Ston kod rješa­vanja tih pitanja uopće ne spominju70• Glavni soni trg nalazio se na Pločama, gdje se slijevao veliki karavnski saob.11aćaj. Prije 1527. g. počelo se trgovati solju i »pred vratima arsenala u Dubrovniku«, im leđa turskih finansk:iskih orgruna, pa je 3. X 1528. g. carskim fermanom naređeno da se i tu postave pisari i mubaširi i da se uzdma polovina prihoda od soli71• Da li je to bila samo privremena mjera da se suzbije kon1ll'laband, ili se i dalje so prodavala; na dva mj esta u Dubrovniku ne možemo o tome ništa reći.

Iako je Dubrovnik pretstavljao jedan od g1a!Vnih trgova za so, nismo u stanju da ovdje pružimo ni jedan podatak iz XVI vi•jska iz ko1eg bi se vidio stvarni promet soli. Jedini dokumenat, koji smo o tome pronašli, nažalost, sasvim je manjkav. To je tezkera neveslinjtsik01g kad'rje Abdurahima, S1ina AhmedoVIa, ·old 12.-21. V 1565. g., kojom se potvrđuje samo toliko da je dubrovački vlastelin Nikola: za vrijeme od 23. I 1563. do l. I 1565. g. »predao nova;c od miriskog

•• Isto. •• Divanska tezkera od 3.-12. III

1596. g. upućena neretvanskom ka­diji. DAD, AT.

•• Prretstavku su potpisali i peča­tima ovjerili: Ali-aga, emin u Ga­beli; Sulejman-aga, dizdar Nor·ina; Ibrahim-aga; Abas-aga, dizdar Sed­d-i Is:Lam-i džedida; Mehmed-'.aga,

dizdar S€dd-i Islam-i atika; Abdul­vehab-aga; Kiapetan rijeke Neretve; Mahmud-aga; Osman-aga; Sulejman -aga; Mehmed-aga; Ali-aga; Ibrahim -aga; Abdulkerim-aga, dizdar Kru-pe (?).DAD, AT B78/18.

70 DAD, AT A7/40; CII 6/23a; 4523a; 4593a.

71 DAD, AT AB/la.

Uvoz soli u Bosnu u XVI vijeku 127:

diljela soli Hadži Mehmedu, sinu Hadži Alije (vjerov,atno dubro­,,alčku emin), šit:o su obadvojioa pred sud1om oč.i1Jovali« 72 • Tezkera je svakako izdana na temelju specificit'laruh eminovih potvrda, pa je sa našeg gledališta' ostala manjkava. Al~ nema sumnje u to da je promet soli na toj skeli bio značajan, a povećavao· se kadgod je, iz bilo kojeg razloga, dolazilo do zastoja na drugim ske1ama73 •

Dok :su se Dubrovčani u N eretvi mor-ali povinjavati i oprav· danim i neopravdanim turSkim zahtjevima, dotle je u Dubrovniku bila nešto drugačija situacija. Početkom 1603. g. bosanski defterdar Piri j a potuži o se Porti da su Dubrwčani o tj er ali tu:rskog p isam, koji je evidenmvao promet soli, »pa je raja koja dolazi da kupuje so zaktidana, i ne samo da se raji skuplje naplaćuje, nego se i novac: miriske trećtne, koji se daje eminima, zakida i manje isplaćuje. Da se miriji ne bi čin~ila šteta, a raji nep!'larvda, moU se carsroa zapovijed da se prema ranijem običaju od st!'lane bosanske mance. l8J!'ije odredi pisar, koji će državnu trećdnu bilježiti u defter«74•

Na temelju toga refemta fermanom od 4. III 1603. g. naređeno je da se u Dubrovnik pošalje pouzdan pisar »koji će u deftere bilježiti činjenička stanje. Neka se dobro čuva da drŽia!VIloj blagajni ne čini štetu, a raji nasilje i nepravdu«75•

Ko su bili zakupnici prihoda dr.žlarvne trećine soli u Dubrorv-" niku i kuda su ti prihodi trošeni u XVI vij elm ne možemo o tome ništa pouzdano reći. Poznato je da su početkom XVII vijeka iz pri­hoda državne trećine soli sa dubro'V!a1čke skele isplaćivane plate nekim višim službenidma Bosanskog divana. Tako je Ahmed-paša Dugalić, koji je bio i bosanski beglerbeg 1598. i 1604. g., zatim dva

72 DAD, AT C8/50. 78 Spomenućemo dva podatka iz

prve polovine XVIII vijeka o pro­metu soLi na toj skeli:

Pred ljubinjskim kadijom Mahmu­dom, izmleđu 28. XI i 7. XII 1713., likvidiran je obračun između dubro­vačkog pretstavnika Pere, s jedne strane, i Osman-age, zastupnika po­čiteljskih aga, kao i Hasana ćehaje zastupnik ljubinjskih aga i nefera, s druge strane. Kadija je potvrdio da je >>U 1125 godini« (počinje 28. I 1713., a završava 16. I 1714.) >>pro­dano na dubrov:ačkoj skeli 720 ka bala soli<<, a državna trećina od toga izno­si u novcu 192 dukata (dukat = 40 dinara), što kao odžakluk timar pri­pada agama i neferima poaiteljske i ljubinjske tvrđave. (DAD, AT 1146). Kako se p1:1ije izdavanja potvrde nije završila ni hidžretska ni obračunska godina, koja je trajala od l. marta do 31. marta slijedeće godine (po

julijanskom kalendaru) proizilazi da se taj obračun odnosio na jec1an dio· godine.

Iz drugog preciznijeg podatka vidi se da je državna trećina na toj skeli za godinu dana, do l. marta 1730. (tj. od l. III 1729. do 31. III 1730.) iznosila 3.450 kabala, što je u novcu­pretstavljalo 2.421 groš (dubr. groš = 40 dinam) i 12 dinara (H. Kapi­džić, Veze Dubrovnika i Hercegovine u XVIII vijeku, kalendar Gajret, 1940, 92).

Nema sumnje da je kabao u XVIII V'ijeku pretstavljao dubrovačku mje­ru od 33 oke. Iz gornjeg podatka proizilazi da je cjelokupan godišnji promet na toj skeli iznosio 10.350 kabala (341.550 oka), a cijena kabla = 0,70 gvoša. Mjesečni prosjek bL iznosio 28.462,50 oka.·

"'DAD, AT A3/8a. 75 Isto.

!28 Adem Handžić

·decenija 'bio na raznim polo.žraj<i:rnit' u Bosni i Hetcegvdni, primao plate od državne trećine soli iz Duhrorvtnilka'6 •

S l a n o je kao skela registrovallla takođe prvim ugovoiom 1485. g. Do 1491. g. preko Slanog je, bez sumnje, išao veliki promet soU, jer je ta skela bila najbli,ža ka:ravanti.m.a koji su do1arzili iz Bosne. Koliki je promet imalo to tržište u tom vremenu tj. do otvaranja neretvanske skele, ne možemo reći određeno ništa. N akon što su Tutci osvojili Neretvu (1490), Slano gubi svoj rarriiji značaj, jer se najve&.i dio prometa soli okreće N eretvi. Preko Slanog se i kasnije odvijao promet solju, ali od manjeg značaja.

Sve. do druge polovine XVI vijeka ne raspolažemo hi jednini podatkom: o prometu soli na toj skeli. Cijena soli u Slanom, k1ao i u Stonu, koja je bi181 nešto niža nego na drugim skelama, iznosila je ll akči po muzuru, kako je ranije spomenuto. Turci tu nisu priznavali Dubrovčanima princip trećine, nego je i poslije 1559. g . . so prodavana napoLa. Iz potvrde neretvanskog nazirla' Mehmeda iz­među 29. X i 7 XI 1563. g., koji je ujedno bio i nazir Slanog sazna­jemo o veličini sonog prometa na1 toj sikeli. Prema oibračunu iz te -godine »dubrovački vlastelin Petar, Nikšin sin od prodaje soli za 15 mjeseci podmirio je državni dio jedne polovine u iznosu od 3.610 akči, i ti cijelosti ovome siromahu predao, a da nije ostao dužan niti jednu akču«77 • To bi značilo da je za to vrijeme prodano ukupno ·636 muzura ili 27.552 oke, od čega poloviillia u novcu iznosi 3.608 akči. Petar je pos[ao Mehmedu u Neretvu novac i defter koji je vodio, a ovaj mu je izdao potvrdu. Karakteristično je da je nazir zabiLježio u defter i državni prihod za 15 mjeseci unaprijed i za .. tražio da mu što prije pošalje novac. »Osim toga ubilježen je u vaš defter sa istim datumom i prihod za 15 mjeseci nnaprijed i ovjeren je pečatom, pa neka se na temelju toga izda hudžet, a nadam se da nećete s tim odugovlačiti«, pisao je nazir Petru78•

Šest godina kasnije potvrdio je emin Mehmed da je od l. VIII 1568. do 31. VII 1569. g. »dubrovački vlastelin Fl'!ano, prodavalac -soli u Slanom, prodao za' miriju 233 muzura solii, što iznosi 2.563 akče. Spomenuti iznos sam u cijelosti primio od dubrovačkog pro­davaoca u Neretvi vlastelin Frane«79 • Na temelju izloženog vidi se da je ukupan godišnj~ promet soli na' toj skeli u 1568/9. g. iznosio 466 muzura. Mjesečni prosjeik u prvom slučajU (1562/3) iznosi 1.836,66 oka, a u drugom 1.631 oka.

K l e k je ta~kođe registro~a!n 1485. g. Turci su ga otvorili te godine nasuprot Ne,retvi, koju su tada' dt-žali Mađari. Koncesiju prodaje soli imali su Dubrovčani, ali je uprkos zabranama dolazila tu povremeno i mleta'čika· so. Nakon zauzeća Neretve Turci su 1491. g. ukinuli Klek kao soni trg, a dubrovački prodav,alac soli preselio ·se u svoju kolooiju u NeretVJi.80• Nema sumnje u to da je Klek u tom kratkom pemodu pretstavljao znača1ho sono tržište. Kako nismo

•• A. Handžić, Pisma Ahmed-paše Dugalića dubrova~kom knezu i vla­steli, Prilo7li OIS· III-IV, 418-19, -424-5, 427-8, 429, 431.

"' DAD, AT E 20/32a. •~~' Isto :: Tezkera od 21, x i569. DAD, AT.

Dinić, n. d. 115.

Uvoz soli u Bosnu u XVI vijeku 1,2!}

pronaš]li ni jednu po1tvrou finansiskih org~ m, kaqij~ iz. ~g vre­mena, ne možemo. ništa rećti o. s1;varnom pr-ometu ® 1:9i; skeli,.

V. Skarić spo!IllliJ;lje skelu Za:žabje i poistQ,vjetuje j~ :;~a K!ekom) PQzivajući Se na C. Trtuh.elku tj. Ilia farm.ern Ba~azidq! li •iz. l490. g. iz kojeg se navodni;} to rarzabire81 • Međutim" u spom~~t(>m dOiklJ.:­mentu se spominje samo Klek8'2 , dok o Zažabju nema govom. Klek se nalazio. u nahiji Zl~bj.u, pa je vje;Iiov~tno.da je ~apmije skeL.at -u .lQ~u na2Jwana imenom ~menute nahije. l<iflilw. se. 1596, g. spq­m.inje emin (ld Zažabja po imenu M~as, za~i.m; 1620,. gi Qsll),an, nmir G:al:le~e i: Zažabj1a84 pro~i;laizi da se preko, te ske~e · i u., }{VI i XVII vijeku odvijao ·izvjestan promet.

S t o~. Do ~52~. g. Ston nije J?retstavlja<;>: tržište, pa. Tqlrci dJ> ~e ~.e. Jil;isu, tl!; UJbroali nikakav dumruk Tu su. glav;n,(!'. d\libr0va~ke solane još o~l };3.33. g85., alJi j~ ~ prodaV,iana na ranj.je odre<l~im. trgovdma. PFtje ~5~7. g., k~a· je i· u DU!brovniku. pred, arsen.a.Jpm: o~vorenQ BQ,VG tržište soli, počeli s:u i O!Vamo stia:ati karava,ni ~oji su i~ 2J;deđa donosili. sirovine, a J;lO$illi so i to u početku kra<;I,o~~;e, a k~je ~u Dubrovčani tu postavili i svoje catinl?k~ službenik~. z.;p.,to ie novski k~dJija, pod čiji su, nadzor spad,ale sv,e mu,k<;l~e o9. Novog do Neretve, krajem 1527,. g., referisao Pom. »da pored. D.u,.,. brqvnika, gdje se so prQ<La:je na principu polo~, J?',t;oda:j~ s~ j~ ~ P:t:ed vratima samog M"Sena.La U{ Dwbrovniku, ~o. i ~ StQn::u, k,Qjli p;ripa~a du~:tmračokoj. tvrđavi. Ovartn() se đ,onoSIL rob~ ~ Osmanskog ~stvq, a ~wuje so, dpk ~iji od toga, nem,Gi nl$~a, jer ~. ljn;t mjest~a nema: turskih p~ra i mrubaširta:, iakq tamo, :Po:s.'J;oje qu,­~ovački finans~ki orga;ni«81l,, Kqko Je kadija p;J,'ep~()žio. da. se i o~ trgovi regi,:struju i pošatj:u tu,rsk,i :fialnanskiski organi., došao je ~e~ll,l Q(f 3. X 15~8. g. u ko;iem između ostalog stoji: »na:re<l:ujem đA se i pred watima Dubrovnika i p;red tvrđavom S;t;o.na, po~a!Ve ~t;i i m'Ubaširi \ da se od raje moga carstva, koj.a t\1. s robon;t dola,z~ i kupuje so, u;zima• po zakonu đumruk i badž, · k,ao i u Dubrovnik~, <;la se po običaju uzima polo!Vina od soli i š.to god bi tamo stizq.lu, n,eka se z:a carsku miriju po, zakonu ill;il.J;>la.čuj,e« 87 • StGlil j~ tako• 1528. g. postao legalno tržište soli.

U odnosu 11.a promet u Ne!'etvi StoiP je pretstavljao maleno tržište. DUJbQ"ovčanima ni tu ni:je priznala po!Vlastici:l da prodaJu Sl;> I1il principu trećine, d.sto klao ni u Slanom, nego se na obadvije te Skefe i posljje 1559. g. prodavalia so napola. Koliki je bio promet ~oli u St01nu u drugoj polovini XVI vijeka govori nam jedna potvrda nevesinjskog ka~ije Abdulaha, sina Ahmedova, od 16.-2.4. I 1564. g. Prema toj potvrdi dubrovački vlastelin Petar Petrić prodao je rw. toj sikeli za vri}eme 'Od !'Z mjeseci, od 1. VIII 156.2. do l. I 1564. g., \llkupno. 568,50 muzura: soli88• »Sada je emin Neretve, Mehmed pTed

81. v. Skarit, l?od<tci za historiju Hercegovine ocJ 1566 do sr,edine XVII vijeka, GZM XLIII, 1931, 67.

•• Tr:ub.ell>;a,. n. d. lQO. 80 Skarić, n. d,. 67;

· •.~ PA:Q, {\J: 2P87. N;~dati.ran,o pi­smo ~pomen1;1.tog nazir.~ J;),u:brQ~Č~,.

Prilozi za orijentalnu filologiju

mq., ali je prema sa4ržaju n~ta:Io $Fc:edinom 1620. g.qditJ;e.

•• Gecić, n. d. 100. 88 DAD, AT A 8/1a. 87 Isto. 88 DAI), 4\.T e.8/&3a.

9

t'ao Adem Handžić

sudom izjavio da je spomenuti vlasteLin Petar akče od prodane soli - od koje polovi.nla pripada carskoj miriji, i to 284,50 muzura po 11 akči, što iznosi 3.128 a.k.či- preko svoga opunemoćnika vlastelina Gabrića u cjelosti predao«89 • Prema tome prosječan mjesečni promet na toj skeli iznosio je 33,44 muzura ili 1.404,48 oikJa soli.

SViakako se promet solju na tom trgu povećao kad god je iz bilo kojih razloga dolazilo do zastoja dovoza soli Illa neretvansku skelu. Tako su karavani, koji su se »usljed pomanjkanja soli oo Neretvi povraćali« - k1aiko se to u više dokumenata ističe, sigurno okretali u Ston klao najbLiži trg i solanu, gdje pomanjkanja soli nije bilo. AH kako ne raspolažemo s dokumentima o prometu soli iz kasnijeg.vtemena, ne možemo o tome više ništa reći. Ston je i dalje sve do propasti Dubrovačke Republike ostao ne samo mjesto, gdje su se nalazile najvažnije dubrovačke solane, nego i tržište sporednijeg značaja preko kojeg se izvoziLa' so u dubrova:Čiko zaleđe.

Vlastelin Gabrić je spomenut ranije kada se govorilo o pro­metu u Neretvi. On je, dakle, 1564. g. kao prodiavalac soli u Neretvl likvidi11ao račun stonskog prodavanca vlastelina Petra Petrića. Po svemu izgleda da je ovdje gl1avni poduzetnik na obadvije skele bio Gabrić, a da je Petrić bio njegov opunomoćenik u Stonu. Isto tako je vlastelin Petar, Nikšin sin 1563. g. bio ovlašćeni prodavafac i u Neretvi90 i u Slanom91 • Zrllltim, 1568/9. g. vlastelin Frane bio je takođe istodobno poduzetnik i u Neretvi i u Slanom92• Kada je sravnjen potpis i pečet emina Mehmeda na potvrdi izdanoj spome­nutom Frani sa potpisom i pečatom na drugoj potvrdi, koja se i?dnosi na obračun u Neretvi iz iste godine uStanovilo se da je jedno te isto lice. Isti neretvanski emin Mehmed je ponovo 1564 .. g. bio nadležan i ~a Ston93• Iz izloženog može se kao sigureno utvrditi da Su tržišta u Slanom i Stonu bila kao neke filijale neretvanske skele i da je promet soli na njima obračuna van preko računa neretvanskog sonog prometa. Kao god što je neretVianski emin, odnosno nazir, bio nadležan istodobno još i za Ston i Slano, tako je i dubrovački prodava:Iac u Neretvi bio u isto vrijeme poduzetnik na sve tri spo­menute skele ..

· M 1a k ar sk a je od 1493. g94., pa sve do početka Bečkog ~ata, izuzimajućd vrijeme trajanja Kandiskog rata (1645-1669), bila u turskoj v1asti. Turci su je prilikom zauzimanja jako porušili, ~ali se zatim brzo oporavila i postala značajno sono tržište. Makarska je, međutim, u XVI vijeku samo pretstavljala· tržište dubrovačke soli. Dubrovčani su se tu kao stvarni gospodari pojavljivali sami za vrijeme rata Turske sa Mlecima, dok su u drugo vrijeme, ukoliko su tu i bili, prodavali so uporedo sa mletačkim trgovcima. O tome nemamo izričitih podataka, ali kako smo vanije vidjeli, u fermanu kojim je 1549. g. data koncesija mletačkom trgovcu u Neretvi i Makarskoj, dubrovački trgovci se te godine u Mrukarskoj uopće ne

•• Isto. •• DAD, AT E 20i26a. 91 DAD, AT E 20/32a . ., Tezkera · neretvanskog emina

Mehmeda od 21. X 1569. DAD, AT. •• DAD. AT C 8 153a. •• H. Sabanović, Bosanski pašaluk,

izdanje ND BiH, Sarajevo 1959, 55.

Uvoz soli u Bosnu u XVI vijeku J3r

spominju95• Godine 1559. spominje se tu prodlruja dubrovačke soli na trećinu96, ali se kasnije ni u jednom dokumentu u kojem se govori bilo o povećanju cijena bilo o principu prodaje dubrovačke soli Ma­karska uopće ne spomin j e97 • Koliki j e promet dubrovačke soli bio na toj skeli, ne inamo, j er dosada ne raspolažemo ni sa· jednim takvim dokumentom. ·

ODRAZ OSMANSKE FINANSISKE KRIZE NA TRGOVINU SOLJU

U drugoj polovini XVI vijeka nasta j e opći skok ci j ena kao posljedJca finanskiske krize Osmanskog carstva, pa se ·i cijene .soli na svim skelama naglo povećavaju. Poraz turske flote Rod Lepanta (1571} i zaustavljanje daljnjeg osvaj1anja hlo je prvi Zn.ak slabljenja turske vojničke moći. U vezi s tim počela je i kriza turs1kog timar­skog sistema. Zatim ratovi sa Perzijom od 1578. g. i poraz pred Sis­kom (1591) doprinijeli su daljnjem slabljenju, dok je četrnaest'O'­godišnji rat sa Austriiom (1593-1606) prouzrokovao ogroman finan­siski deficit. Već 1564. g. državni rashodi su za 6,600.000 · akči prevazilazili prihode, 1591. prihodi su iznosili 293,400.000, a l'lashodi 363,400.000, dok su 1597. ove cifre dobile diiaMPtmlnu mzliku, 300,000.000 prihoda naprema 900,000.000 rashoda98• ZbOtg toga ]e došlo do velike monetarne krize. Dok je· ranije od oke srebra kovano 500 akči, 1548. g .. iz iste količine srebra kovano je 1.000 akči99 • U svj e tlu tih općih· faka ta biće j,asniji i ·svi problemi nastali u trgovini solju. . . . . · ··· · ·· ·

Iako SU: se ·Dubrovčani (1559) obavezali da će na sve skele dovoziti dovoljne količine soli, za vrijeme tursko-mletačkog rata (1571-1573) nisu im više vaniji uslovi Otdgovarali. Tražili su pove­ćanje cijena, pa su u Neretvu počele stizati sve manje količine koje niSu zadovoljavale. Staviše, i po nekoliko dana skela je ostaj,ala bez soli100• Pošto su u to vrijeme jedini dobavljači bili Dubrovčani, oni su imali dosta izgleda da im Turci popuste. O stanju na skeli lokalne vlasti su podnosile izvještaje bosanskom beglerbegu i tražile rješenje. Uporedo s tim nastojanjem za povećanje cijena, vodila se borba između Dubrovčana i Mlečana koji se po svršteku rata po­novo pojavljuju na toj skeli. Dubrovčani· mitom i poklonima utiču na mjerodavne turske organe da referišu Porti kako bi dozvola mletačkim trgovcima da mogu naporedo s Dubrorvčanima prodavati so bila iluzorna, jer da su oni sami sasvim dovoljni da vrše snab­dijevanje dovoljnim ko1ičinama. Tako su mufetiš Hmcego,vačlkih mukata i nazir neretvanske skele 5. VII 1574. g. podnijeli arz Porti, zagovarajući dubroVIačke interese, tj. da se dozvoli prodaja mletačke soli samo onda kada se dubrovačka rasrproda101 ~ Kako je u isto vrijeme Mehmed, nazir spomenute· skele došao do sporazuma sa

•• DAD, AT A 10/3. •• DAD, AT 4598a. 07 DAD, A 'l' e 8 33a; 4582a; A 7/40;

e II 6/23a; 4523a; 4593a; i drugi. •• J: W. Zinkeisen, Geschichte des

osmanischen Reiches in Europa III,

Gotha 1855, 789. •• Vinaver, n. d. 118. 10° Ferman od 30. IX 1576., kojim

se rezimira. stanje na neretvanskoj .skeli iz 1574. g. - DAD, AT e 8j33a.

10~ Isto.. ·

Adem Handžić

DWl>roWM!ima, PJlEtm.a. k9j.em su se oru oba:v~ali, da će dQP~~~i 'lil::t Ne~et~nHlQvoljne količine soli ako se cij apa po;ve~ !;Ul. l!), Slk~i1 1(0, je dlan kasnije- podnio i drugi arz Porti i tražio da se to. odobri. Tako je u dwgoj. poltl).vam te; g()(ijn~: d-onesen fer.man o povećapj:'l!l ci;tena. du.'bl-ova~ke soltil sa 12 ll)al' lli akči na ske4una u N eretvi i D~bro.v. ... niku. Taj prvi ferman nismo uspjeli proo.aći, ili se on ~ . ni sa~ čuvao, aLi je njegov sadržaj u cijelosti sadržan u kasnijem fermanu, od 21. V 1575. g~, kojim je Murat III (1574-15-79) obnovio taj raniji _ ~~r.r;na;n_. I~ nje~ 1:!~ qj~t1Q vidi ~o j.~~ s~je bilo na neret­y~sk.: <>t. sk.eli. za vri,jemEt r~ta s Ven~i~orn" odn0:Sn-o sve do jula o~.'$14. g-Odine~oa-. · ~a~ve S!.1 po~ll~ce; inW~. te mj~, vidi se i,z. k~j.ih tr~ b'.v~~taja. G.QdiJ;il.J; qa~~ nak<m. toga po<Wjel~ su izvještaj. m~ ~d~j~ Sulejm~, · ~ao. mufet_iš }lercegov.~li.ih m~ta, i 1.\lija, nazi.r IWliehra11s)t,e skele, u koj,e:tll i.2;među ostalog is~iču: »Otkako je d~a.o c~slti fe~ o ppVeća,'I).ju, cij~ soli, pa umjesto. 4 akče državi $1id.a pnpa~· PQ• ~ ak~i, o~t je~OI8 xp~ :Qa carsk!im s!telama nalazi s~ ~;v~jp:o,. ~~ ~ ~~va. j~. ~an1Q- QN,e, ~~ ~a ·$kela.:rQ.a u. Ji'leretvi,,, D;t,J;bro:vni,ku i Makarskoj od tog povećanja sa 4 Ilia 5 akči dobila vi.še oc;l 100.000, akči. A ~~Q. raj:a ~eli; d,a so. k1;1pl.lje na carskim !?kelama, to. j~ OW· ~ .~ W.ža~ ~· za; raju, !kQ$1:rlj.~. >~61$t.Q, :01JMQlVČa,ni dob~o podmiruju spiju :tlJBI. $kelam,a,. to. ni!k()g 4rugog :r;1e treba angažovat~. j~:r· ~~i tQr ~· u, ~~;JoJ.. :t~Q j~. ~~j,~ ~o ~- c$~\lt. Ql.a,­gajnu i amaldare tako i za samu rajU«1" •.

K'G1iko j~. m~člutbn, go-~ji ~~š~j ~'t. i_ r~an, vidj:eećmo iz sljecilec.eg· ra~m.atl"alilj~ Iz ~og~ izvještaj~ bi prQi:~il~ilo da Je za gocidnu dana na· .el~. 1;)1 Near~t.vi, ~1ilj]:);ro~: i M~Gj j aqUA 'bl:~i:aa;, dirfžavne soli ®OI'lila 1QQ,QQ,O; lA~~ w 4,200.QQO- okat Qd­.Ili.OSn0, cjeloku.pna godišnj;a: p:ro@ja.; dab.rovačke soli na :?pomenu,tim $ke&tma:· izno,sila bk t,z-.~opo, ok~.SQ.-1!4 I*-o n,e, ~'f?Plažem~ ~ s

•o-,, Ferma~ je up~ćen sarajevskom ~ad!ji' AlilduJQa~ji; ~ao · :r;n,:u~~išp. bQ­SilJilllk:il, mt,I~~ i I)azi,t;u ~e:11etyan1-: s}t~ *ele, ~ehm~dlL ~a;j fe.rti).at), u nešto skra~enotn opli)ru g~asi: »Dok sa' na neretvaasku skelu, prema: va:­~m izvje&,l;ađ~ ®:v-~ilii 1!9 i' mle~~ ki trgovci, bila. je korist. i carskoj miriji i amalda:r;ima, so je bila jev­til)a, jer je dolazila sa četi,ri str@e, p~ je-' mjera proda vana po 1!2 a~G'Či, a na: drugim, skelama je. bila po; 1;3 M,čl. Otki;tkO; $e je u r~ s V;e~c!r jp_m,. ~x;lo mp.I~ do~.azi $Oli d;7; m~ta~­kih solana i vrlo j'e skupa, jer nije bilo dovoljno lađa i lađara koji bi ~e prevozili, pa je, ka.kt& na sk.eJ.am.a tako i u nardGu, nastala nestašica sbU. Na'. carskoj skeli su kar.a.vani i ~· l!lek;oliko qlina čEikali I vr,a;ć'ali se bez soli, pa je šteta i narodu: i đr.o. ~avi. Kako su se DubrovčaM,< hli te-

melju i>!:vještaja nazi:t;a I)eret"vanske ~~le M$meda, od ~6. III 982. g. (.6. VII: 1.574.) Qb;a:vezali dp_ će na skele 'U N,er~tvi: i pred Dul;>rovnikom do­premati dovoljne, koldčine soli· pod uvjetom da. cLjena bude 15-. akQi i da po pp-incipu ~:rećine 5 akči po ~uzuru Jilripada Osmanskoj đrža:vi, to je iste godine ·u tom smislu donesen i car­ski ferman. Kako je sada došlo do pliomjeoo na prtjes.tolu, go~nja se ~qredj:)a: obnavlja. I dalje će Du­brov-~al)i np. temelju preuzete oba­veze dovoziti dovoljne količine soli, s tim· :da muzur bude 15· akči i da 5 akči pripada carskoj miriji, tako da raja na skeli ne: buđe čekala«. DAD, AT A 7/33a.

••• Ovaj dokumenat nije datiran, ali se iz ·njiego~ sadllžajli vidi da je ;Dipi.Bah!iti dlrt:Jg(,)j polov.itl:i l815. g. -DAD;. At!Il' 400Ba:. .

Uvoz soli ·u Bosnu u XVI vijeku

jednim podatkom o tome kol:lki su prom.hl DU!br'OVčani imtii v. Makat'Skoj ~ Dulbro'Vni!ku, očito je dia je ;gpomenuti iZVještaj sasvim pretjei'Ml .. Iz enoga :što se do sada znalO o 11V00U i .pot:moon:ji soli u XIX vijeku, cjelokupna godišnja .potrošnja u Bosni mogla je da mo§i najViše dvije trećine od te količinel:04, a da i ne spominjemo to što je Znatan dio uvoza otpadao na mleta'Čku so. Da se toliko soli 'ltopče n1j'e moglo uvesti . preko spomenutih skela za ;godinu dana, viđj~lo se i iz pojedi:nlačnih oibračuna o prometu na skelama u N e­retw, Silallllom .i Stmn, 01 lrojma •strllo :gQV~~bi.. Nert11a w!rJ::l:l'l:fe 'U to da go·rnji izVještaj ·Jma 'C<isto tendenciozah. :karakter, napisan pod u'tiNijem Dubrovčana ·s 'namjerom da bi se Mlečanima· ··sasviril za• !branila prodaja so•li u N eretv'i i da bi Dubrovčani i dalje očuvali sv&je pO•Zdcije u Makarskoj koje su imali za vri3eme rata. Na taj izvještaj došla je i >CM'Sika zapOIVijoo od 30. IX 1576. g. ·kojom ·se obnavlja rei"Jnlan iz 1574. g. i u još o•zbiljnijoj formi daje prioritet Dubrovčanima: »Prema arzu od 15. rebia I '982. g . .(5. VII 1574) da se u N ere tVi druga so ne prodaj e dok u dulbrovačkim magacinima ima soli i da se druga so zapečati dok se dubrow.čka ne rasproda naređeno je 22. rebia I 982. (12. VII 1574.) da tako bude i zavedena je u sidžil. Neka se napraVi izvadak iz sidžila i pošalje. A ti, herce­goV!ački sandžakbeže, treba da :znaš da je o tome :Panije došla moja mpoVijed i da "'--'- uikoliko kasnije nije izdana protivna odredba --­pretm'a njoj ;postupaš«105•

TurCi su od početka dobro pratili dubrovačke zarade u prometu soli, zato su Dubrorvčanima još 1468. g. povećali ha.:r1ač sa ·2.500 na 5.000 dukata »zato što dubrovačka vlada itna jedan grad koji se zove Ston, a tu se proizvodi velika količina soli koja se ra~Stura: u Tl.ltskoj, pošto se na drugom mjestu ne može !'la:sturiti, a od te soli imaju oko 25.Mo dukata prihoda«106• 'Oni su 1559. g. popustili Dubrovčanima• i do~volili ptodaju soli na principu trećine, ali su kasnije, na:k<m skoro 30 godi:na, ·teško požalili što su to Dubrovčanima Hr.a:da dozvo­lili. Pod uticajem teške finansiske k:rize dOšlo je za DubrovčaJ:le dO mučnog stanja, mnogo težeg od borbe za povećanje cijena i od borbe sa Mlečanima za prestiž na skelama, kako ćemo to vidjeti.

Bosanski deftetdar Sinan je '1:587. g. podnio referat Porti o tome kako je velika šteta učinjena državnoj blagajni što je 1559. g. dozvoljeno. Dubrvčanima· da prodađu ~o n~ ·principu trećine i tražio je da se ~ranija odredba poništi i naplati od 'Dubrovčana cjelokupna fazlikia10:. :Na to je iste godine bosanSkom beglet'begu. Ferhad .. begu Sokolovicu upućen ferman čiji sadržaj saznajemo iz odgovora, od­nosno • pretstavke . Ferhad.:.begove .. Spomenutim :fenni:llno1ll zaiSta )e bilo naređeno da se u pogledu soli poništi principtrećine li po.novo uspostavi priJ?.cip polovine :ida se od Dubrovčana .zatraži cjelokupn-a mZliika od 1559. g., koja se tim'ala upotrijebiti na plaćan)a besa:nSke

, •• R. Muderizović, Bosanski maJ­dani za turske uprave, GZ.M X'XX, 1918, 27-28. .

'"" DAD, AT C 8/33a.

100 V. Makušev, Istoriski spomeni­ci Južnih Slovena i ol«>lttih 'riaibda, II, Glasnik SUD XIV, Beogl'ilđ 1882, 30-31. . .

lOT DAD, AT A 7/40.

Adem Handžić

\l'ojske108• Ferhad-beg je u Dubrovnik poslao :komisiju u sasta~ »čauša Porte Sefera, mufetiš,;,i emv~1a, n~r-Lem.va.la Hurexna i o4 oos Rizvana<i, koji .su, izgleda, ilmali prvo zadatak da U$tanove ko.­li.ka je razlika nasta·la · za 28 godina i zatražili da je Dubrovčan,i podmire. Dubrovčani su ih odbili, govoreći da je i prije bilo takvih bezuspješnih pokušaja i pokazali carsku odredl>u o uspostavi princip<Ja trećine soli, kao i više drugih kasnijih odredaba koje to stanje potvr­đuju; Ferhad...:beg je na to između 3. i 12. X 1587. g~ obavijestio Port~ i zatražio da mu se za. plate vojske. odrede sredstva sa druge strane109•

Klako je ta stvar bila ozbiljna, dubro:včani su odmah zatim uputili. svoje poslanike Matu Godovićal i Sa vlka Lučića bosanskom beglerbegu da: tu stvar riješe i pokazali ponovo carsku· ZlapowjeQ. »kojaje na traženje mufetiša i naz.ira, ·a ne ;rm traženje nas Dubrov;­čana<<: 'donesena i u kojoj: stoji da se princip polovine dokida i 1,1&­pastavlja princip trećine110• Ferha:d-beg je ponovo, između 29. III i 7. IV 1588. g., o cijeloj stvari referisao Parti. iz čega saznajemo da razlika nastala ZJa 28 godina prOdajom soli na trećinu umjesto na, polo­vinu na skelama u Neretvi i Dubrovniku iznosi 2,344.029. akči11~. ·»Mi smo carsku odredbu proveli kroz sidžile, ali smo u t~škom položajlJ;. Aklo od Dubvovnilka mlt!J:'IaŽiimlo isplatu spometnUite sume, nes:ba:če sollii,.a mi nismo u stanju da so dobav ljamo s Paga. Sada je stigao i .emin Neretve i izjavio da će prestati do~ soli i s Pag1a čim se stanj~ vr.ati na polovinu. Mi se priklanjamo gornjim. molbama ·mUfetiša, emina i drugih (Duib.rovčana) i mislimo da j~ nemoguće stanje vra­titi na princip. polovine«, pisa~ je beglerbeg112• Stvar se nije brzo rješavala, pa je, usljed tog.a počelo da ne$je soli. Osim. toga. Du~ brovčani su za tu stvar intervemsali i kod Porte; a i sa bosanske strane je ponovo 20. IX 1588. g. zatra.~eno dia se ferman opozove i da se od Dubrovčana ne ·traži razliika118• l konačno je 25. septemQra iste godine donesen f.erman »da se ne mijenja carska odredba izdana prije skoro 3.0. godina kojqm. je ustaovlj-en princip trećirie, i da se ovi (Dubrovčanj}: time više ne uznemiruj u:, i pošto se ova moj a cars~~ odredba-ubilježi u h.azine deftere, neka se preda u ruke DU:~ brovčatna«114• · · . · · ·

Iako su. basnski beglerbeZi. :riastoj~li da se to pitanje riješi u korist Dubrovčana, pefterdari su,. prateći prihode Dubrov:čana, a' i pod uticajem teškog fdna:nskiskog stanj1a, ootali upornU nastojali SU· da. se stanje vrati na princip polovine i da se Od Dubrovčal;la naplati spomenuta razlika, ·te podnosili o torn,e ponovne raporte Porti. U tome su defterdare pomagale i mjesne vlasti u Neretvđ.115 • Dubrovčani su se zatO'. ponovo žalili Porti :pa .bosanskog . defterdara Mustafu, koji protivno carskoj zapovijedi nastoji da održi pi'inQi.p polovine i zatražili novi fermanr tako je 25. V 1589. g .. izdan noyi ferma~ kojim se strogo naređuje da se u· SllliSlu :ranije odredbe dubrovačka SO ima prooaVIati na principu 'trećine, »da se sa prih-

10~ DAD AT 4587a •..,e .Isto.' ·· · 110 DAD, AT 4582a. 111 Isto.

· , ··u~- Isto. - . · . . · · . . ·.:.8 -tiA:b,' AT A 7l40. 116 Isto. . ::; •. ". : :; -:;'.' :··.. . ·., .. 111 DAD, AT A 7/37; 4523a.

Uvoz soli u Bosnu u XVI vijeku 135

cipom polovine Dubrovčani više ne uznemiravaju} te aa se zatim ovaj ferman preda u ruke Dubrovčana«116• , ··' .. . , .

. Nakon privremenog riješenja toga pitanja. došla su na red druga. Kako su cijene neprestano rasle, Dubrovčanirrla se ponovo nije isplatilo prodavati so po 15 akči, pa su počeli da obustavljaju dovoz soli u Neretvu, tražeći ponovo povećanje cijena. U prvoj polovillli. 1590. g. Žlalio se neretvanski emin Sinan-čauš zbog toga štO Dubrovčani ne dovoze dovoljne količine soli i opominjao same Dubrovčane da će morati da naknade štetu, koja nastaje državi zbog pomanjkanja soli na toj skeli117 • Zbog toga se dubrqvački po.:.. slanik u Bosni Vladisl1av Bunić pnavdao pred bosanskim namjesnikoni i defterdarom, iznoseći da Dubrovčani nisu dužni da pod svaku cijenu dovoze .so, tim prije što oni nisu jedini prodavao,oi u Neretvi, nego tu dolazi i »strana« so. Bunić je tražio povećanje cijena i istakap dva argumenta: l) što dubrovačke solane već tri godine ne proizvod~ so zbog kišnih godina, inače bi je oni i dalje prodavali po 15 akči. Ako je kupuju na strani, monali bi u tim uslovima izgubiti 200 na 10Q usljed općeg porasta cijena. Talir je ranije vrijedio 40, a sada! vri­jedi 60 akči; 2) što se tuđa so (mletač~a) u Makarskoj, Herc~g No.., vom i Risnu prodaje po 32 akče, pa je potrebno da defterdar tizda odobrenje da se i dubrovačka može prodaVJati po toj cijeni118•

Zbog toga je 1591. g. :naređeno da se obrazuje komisija, koja će na' licu mjesta u Neretvi i Dubrovniku ispitati stV'ar. Komisiju su sačinjavali: banjalučki kadija Danija!, kao mufetiš, bosanski def­terdar Mehmed i lično bosanski be,glerbeg Hasan-paša Predojević119 • Oni su obavijestili PoTtu da je- usljed toga što su cijene svoj robi i namirnicama u cijeloj zemlji dvostruko povećane, a cijena soli ostaLa 15 okčti - dopremanje soli obustavljeno »pa: su mukate, čiji su najveći prihodi bili od soU, ostale puste, te je carskoj miriji nastala velika šteta. I u carskim has-solanama je so u pomanjk1anju. Zbog toga svo stanovništvo Bosne oskudjeva ovim artikiom. Sada su se sastali emini, amili, ajani, vjerski i rukovodeći ljudi i usta­novili da je usljed općeg poskupljenja nastala nestašica soli, te se u pomanjkanju prodaje niuzur soli po 40 akči« 120• Obzirom na izloženo, komisija je predložila da se odobri povećanje cijena od 15 Tila 30 akai po muzuru., je'r je to bolje i za narod i za miriju, pa će tako skele o~ivjeti, a državna trećina će se povećatL »Ovo traže opći interesi, a, i emini mukata su toga mišljenja«121• To je odmah' usvojeno, jer se iste godine spominje dubroV!ačka so u Neretvti po cijeni od 30 akči122 •

Turci su, međutim, još od ranije (između 1587; i 1591. g.) de faJa1Jo d!o0VIotlali p11odarju s,o[i u Ner~ettvi po 24 akče. To sazna~jemlo iz dva nedatirana piSillla' neTetvans:kog nazil'!a, Abdulaha: koji se ~alio bosanskom beglerbegu na' dubrovačkog prodavaoca soLi Orsada, Cersina sina, zbog pomanjkanja soli. Iz njih se vidi da se imenovani

118 DAD, AT A 7/40. 117 J. Radonić, Dubrovačka :akta i

povelje, II, 2, str. 554. 118 Isto, 555.

119 DAD, AT C II 6/23a. 1·'0 Isto •. 121 Isto. . m Vinaver,: ~· d. 138 ..

136 Adem Handžić

obavezao jOš muf~š~i 'ernvalu, NesuhU123 da 'Će dopremati dovoljne količine soli po- cijeni od '24 akče i da mu. se 'groš l'lač1;ma po 2 akča niže od 'dnevne cijene. Kaiko Orsad kiaSIIlije nije htio ·da ptistane da se ·groš račUha ·2 ;akče hi2e, već je tražio da se računa kao i ranije po '60 ·akči, a Kako 'opet nazir nije smio da odstupi od uslova koji su ·zavedeni u :sidžilu, to je došlo do potpunog prekida u dopre:manju d.uibrovačke ·soll. :Nazir je futervenisao u Dubrovniku i uzalud se pozivao na i2lvadak iz. smžila, Dubrovčani nisu htjeli na. to više pnstati1'2 4• ~to še naZir -žalio da »već nekoliko dana nije dOšlo niti 'jedrio zrno roli na ovu skelu« i molio da se ranija odredba izmi­jeni, tj. da cijenabude kao i ranije 24 akče i da se groš računa po

:60 akči, tako da trećina: p:ri'paldne miriji, s tim da se ta odredba provede kroz sidžiil:e 1 -da se iZvadak pošalje DubrOIVčanima. »Inače moj j'e položaj vrlo težak i :hema izgleda da će so pod ranijim uslcr­vnna: ·stiza·ti i'fkela će opustjeti«125•

I 'sl:lmi tpretstavni:ci vlasti u Neretvi samovoljno su postupali lmeal:l.Sobnb>se optUJživali~ Dok su često emilni i naziri š:bitili interese Dulbr<Wčania, dotle su katkada kadije kao i defteroari Zlbo'g čestih nespOrazuma ;i <lUibrovaičkih mahinacija ibili protiv dubrovačkog mo­nopola. E:tnilni, odnoSno a:maldari činili su osim toga rarz:ne prestupe. Tako se, kako:saZiilajemo iz carskog fermana od f591. g., neretvanSki kadija ;MevlJana Mahmud požalio Porti da je »Mehmed Mesih-oglu, zakupnik caTSkih mulkala: (emin) .otvorio skele izvan carskih mukata i 'u svakom selu na 01ba:U pd~stavio ljude koji lađama prodaju hranu i 'drugu nedOzvoljenu rOibu, a njegov čovjek, po limenu Veilija, koji važe · robu, čim muslimanima razne nepravde. Stanorvnici nahije Fragustina tuže se na spomenutog emi:na Mehmeda da im uzima itrieta!k: i ·čiru razne nepravde«126• Kadija se dalje žalio na Dubrov­čane, koji su se još ranije obave21ali »da bi onemogućili dolazak mletačke soli u Neretvu da će dopremati dovo'ljne količine soli i prodavati je napola:. Raniji neretvanski nazir Memišah. idući na ruku DU'broVČan'ima, svojevremeno .je isposlovao povećanje cijene soli ha 15 a:kči, iali, umjesto da polovina ide carskoj miriji, Dubrov­čani su uzimali sebi dvije trećine. Tako je do sada nastala šteta 'državnoj blagajni od 7,800.000 akči. Osim toga uništeni su pri bori sa državnih čamaca u skeli kao i pribori sa lađa državnog arsenala. ·Zatiin u ovoj skeli ima 370 plata (vojske), čiji :z;apovjednici svake godine -~imaju ·iz državne cblagajne njtihove plate, a neferima ne plaćalj U« 1'27• ·

Na gornji referat izdan je ferman, između 17. i 26. I 1591. g., kojim se nai"eđuj·e spomenutom kadiji da po šeriatu ispita slučaj ~na Mehmeda. , »A Dubrovčana koUko god su prodali soli neka •.se napola obračuna, i neka se prodaja protivna I'lanijem ustaljenom '()bičaju onemogući, neka bude kako je ranije bilo. Izgubljeni pribori Jneka se pTonađu u koga. god bili. Kako je u pogledu vojničkih plata izdano opširno naređenje od mal-defterdara, to zapovijedam:

128 Up. DAD, AT 4587a od 3;~12. X .1587., bilj. 108.

m DAD, Air B ~43'/la.

125 DAD, AT B145/16a~ m DAD, AT A,7f3'4• 111 Isto.

Uvoz soli ·ti· Bosnu u XVI vijeku 137

ka.da tllmo $t!Fgt,1e DiZVMlr''ČiaUŠ •'Jn.Q;je 'vis0ke Porte, neka se ·prema ~en1itiftl naredooma ~pi:~ns.

Tako je tim fermanom ponovo stavljeno na dnevni red jednom :rij~eno :mučno .pitanje principa prodade Soli. -Staviše; imos koji bi DU!brovčatni trebali 'da :podt:nil'e.sada je narastao na '1,800.000 akči, računaJući tu višeStruko· p&Većanje ·cijena, Sta je tatim bilo, lako je pretpostaV'i'ti. Dubrov~a'ni su ,po. 'Obićaju oibustavlili dovoz soli, a finahStski ·organi i: zakup:nici 's'll ponovo obavijestili mjerodavhe or­g&n:e. Zato je opet obt'amvallla komisija ikla:o i ranije u sastavu: kadija Banje Luke Danijel, kao mufetiš, bosanski 'de'fterdar Mehmed i bosanski beglerbeg Ha.San-paša Predojević -'-'- koji treba ponovt> da nalicu mjesta razmotre problem prodaje soli129• ·

· 'KornisUa je, l'ezirilirajuei cjelokupan ·tok prodaje soli ti Ne­retvi i Dubrovniku od početka, referisala Porti da je princip trećine ·dozvoljen 1'559. g. bio nUžna pOsljedica poveć81Ilja troškova l da ]e svako milmadno traženje podmirenja razlike rezultiralo osklldicom roli u narodu klao ·i velikml gubitkom za državnu blagajnu. Ona j·e optužira n~vanskog. !kadiju, spomernutog Mehmeda, da j e »đ.z 'SVo­jih ličnih, materijalnih interesa podnđ.o nerealan arz da se ponovo u prodaji soli uspostavi princip polovine, a kod 'njega je, veli se, ostal:o mnogo 'državnog novca. Kako nema nikakva izgleda da će so 'stizati na 'Principu· polovine, sk~l!a će biti napuštena i pokvarena, pa se predlaže ·da se od Dubrovčana ne traži razlika, nego da se ~'je rla trećitnu i da se Duibrorvčanima iZda novi fertnan180• Ovo je pitanje sada brzo riješeno i to definitivno, jer je to rolo i u inte-resu samih 'turskih vlasti. l

Porem~aji i obustave prometa ·soli u N eretvi nisu naSta] ale samo zbog nesporazuma između turskih vlasti i Dubrovčana o pi­'tanju prmci.pa prodaje i poyečanja cijena soli, nego katkad i :z;bog akcija uskoka. Neretv:a je već od početka XVI vij~a bila izložena napadima. Tako se 1513. g.' 41llbrovački polklisar Benko potužio·na Pdrbi zato što je neretV'anSki erirln želio da čuva kod sebe novac od »skelal:Uka«181 iako je dotle bi'O običaj da se novac čuva u du­b:tovačkoj tvrđavi, te ·bi, prilikom obračuna: kadije i . emiru. došli na jedno mjesto, sravnili kn.j;ige i novac prepolovdli. »Pošto na toj s~ ndkada :ne manjka pohune. te je jetdnmn-d'va i zapaljena, to se O:ni (bubrovčani) boje dia ne bude štete«, pa je sultan naredio nov­skom kadiji da stvar ispita i odredi da se noV'ac pohranjuje kako je dotle bio·olbičaj 18z. Kako je poonato, uskoci su pi'odirali ne samo u HrecegoV'itnu, već su nap~d.ali i d~brovačku teritoriju. Godine 1584. Dubrovčani su se-žalili caxu RudOilfu II na uskoke koji su sa četiri fregate napali dubrovačke trgovce na povratku iz Mletaka133 •

Isto tako su 1591. g. molilli papu da utiče na cara ikako bi mbranio uskocima da provaljuju na dubrovačtku teritoriju184• Napadi uskoka

118 Isto. 111 DAD, ATi4523'a. 110 Isto. · 111 Najvjerovatnije je da' -;»sl(eJ.a­

luk« znači .,PtiliOtie đ(t, st,;U, -~er je

1485. ugovoreno 'đa •se novCi od soli do obračuna čuvaju u Dubi'ovhlku.

,. •. Truhelka, n.'d. bi'. ·162. · -,•••'Radonić; n;đ. bi'. 171. u' Isto, 'bi'. :286.

138 Adem Handžić

na N~etvu sporni!nju se 1594. ·g., a J'a.axočitQ rljeta 1605. g. kada .SU na:t?ali .~ako dijel?ve Hercegovine.~ Neretvom tako·1 dul;>rovačk:u ·tentoriJU136• :· · Li •.i. ··' , · .. · ; · , . . .•

Poslije napada .Uskoka na Neretvu (15.9~)cDubrovčaci su o'Qu...­stav.ili 'dopreii'l:anje solL Kako je nastala <>Skudica i kalw su Dubrov­čani 9-obavlj•arnje ~li uvjetovali po!V'ećanjem cijena; a. uz to su još bili optuženi kod Tutak:a da su u dogovoru sa uskocima i da ih pomažu136; to je hercegovački sandžakbeg .Musta:f.a dobio nalog ~ na licu mjesta stvar ispita i o tome je između 14. :.i 23. xn 1594 •. g: podnio arz Porti137• Dubrovčani su sandžakbegu izjavili da »ne samo što ·naše solane ne proizvode dovoljno soli; nego ·su i uskoci u N e­re tvi spalili naše · magacine, a naše :ljurle zlostavljali, pa se. zbog toga malo soli proiz\Todi !i ne prodaje se'-38• Kakq su. i 11 Du'Qrovniku povećali cijenu soli na 36 akči, opravdaVJali su to time da je »tekne« soli ranije koštalo 60, a sada je 120 akči, a groš od 40 popeo~ na 70 akči~39 • »Naši trgovci pla6aju mletačku so po 60 akči, a groš nam oni računaju po 40 akči,::Psim toga· cijena prevorza.lađom i radničke nadnice dvostruko su povećane, pa poš·to su izdaci Ollro sol~ pqvećani, i~ je skuplje prodaiemo, jer se so na drugim ~l~elama, ,prod~je po 40, ·.a bila je 30. akči«140• . . ; . . . . .

Na temelju izloženog kao i zbog toga što je so u to vrijeme na istoj skeli prodavl:l,na i po 40 a!kči" sandžakbeg je pr~dlo~io da ~ cijena soli u Neretvi poveća na 36 akči, utoliko .pri]e što »oni so proiz.vedenu u svojim solanama prodaju po toj cijeni (1,1 Dubrov.:. niku): kako za isl~ke zemlje tako .i vlastitoj raji. T&to je korisnije d. za narod i za miriju, a nama su dobro pomata njihova zla i snii-:­calice«, - pisao je sa:nd2Jkbeg141. Do juna 1597. g. cijena. soli po muzuru povećana je na 55 akči, ka:ko je spomenuto ranije. To po'Ve­ćanje: od 36 na 55 akiči dogodilo se, čini se, u proljeće 1596. g., kada u jedinom pismu bosanski !beglerbeg pOIIlovo spominje :nestašicu ~1i u NeretvP42• Ista cijenai ·soli spominje se i 1640. g143., a rrlj_e se mi­jenjala ni k1asnije kroz cijeli XVII vijek144• Isto tako i princip tr~ ćine .. u dubrovačko-turskoj trgovini solju ostao je s~lno :na snazi.

Iz ·dosada poznatih izvora nismo mogli ustanoviti lrolika je bila cijena soli u Bosni u XVI vijeku. Poznato je toliko da j,e oko 1670. g. oka soli koštala 4-4,5 alkče145 • Godine 1873. oka sitne soli koštala je 35 do 36 para, a kamene 42 do 50 para, dok je u isto. vrijeme u Kotoru sitnai so prodavana 8 para za kg146, tj. oka_:_ 10,24 para. To mači da J e u to vrij eme u Bosni so bila tri i po; puta skup lj a nego na Jadranu. Ako pretpostavimo da je isti omjer bio i u XVI vijeku onda bi do 1574. g. muzll1" soli ll BoSni košt~:to 42. akče tj.

••• DAD, AT ]3 89/14a; B 89/13; A 8/68.. . . .

••• J. Tadić, Spanija i Dubrovnik' u XVI veku, SAN, Beograd 1932, 130.

'"" DAD, AT 4593a. :IiiB .Isto. · 139 Isto, »Tekne« je, kako se čini,

mjera soli .na veliko (tovar), ·a ·prema cijeni mogla je sa<iržavati tri 'mu-

zura.: . . uo·:rs.to. · ... Isto; "" Divanska tezkera od 3. - 13. III

1596.- DAD, AT. ""DAD, AT.B89/4a;i '" Vinaver, n. d. 138. ;tu ·:Isto.· i~~tGZ,M:: ~XX. 1918, 27• .

Uvoz soli. u Bosnu -u. X Vl vijeku 139

oka.== 1 akča, alic:smatramo--da je:-ona-;u to-vrijeme bila skuplja. 'Q)odnom- ria cijene~ostaloj rQQi i Ut1aiu9iuyi~u kako je mukotrpan bio njen pr'enos sa J11đrana .do mjesta~ potra~je,_ !lJJO'Že se reći da J:E:! u: sv'ak:om:·sll.l!Čaju,,~ijep.a soJi u nOtr!Jl~~~ Vrijeme-bila relativiliO ~evtiitiia 1,u,. . - · ;: ·_. . .. , -_., _ · : · . :·.< So: sU. prenosile- sl;llllo tu,r~ke kiridmje~ jer Tur9:~ nisu doiv9Uac­vali strancima da njome trguJu na njihovom t~ritoriju. Teško j~ ~ pretpostaviti ogromne. .. ~.~~oće i· napore koje su pri tome. imali i ljudi. i životinje. P;renos ·robe u XVII i XVIIl vijeku bio je još teži i opasniji, jer' su putevi bili nesigurp.i od hajduka. :KJaravani bosan.:. $ih trgovaca·· bili. su, ~~. i organi?:Rwpo, i brojčflJ10 -mnogo ~l~biji .od. dutbrovačkih .. Koliki .je prosječail,. .. broj konja· imao jedan ,takav· karavan .. :u XVI vijeku, ne znama,. U jednom nedatiranom .PJ.srnu naziva :MU.Stafe iz prve polo~e XVII yijeka,. koji protestuje )fod·Dubrovča,:m.a zbog nestašice.sol,i . .u Neretvi, spominje se kavavan od 30 konjaJroji se pQV-ratio beZ.sofi.148.-Međutim, dubrovački kara-:­vani, koji su u prv;oj .Polovini XVII vijeka saobraćalli. izmedu nu.:. broyn.ika i Nov.og PaZ~ara, brojili-su dnevnq po 600 pa i 900 konia, ~doik> su najmanji ka,ra:vanf imali oko 100 Jrorija1~9• Zivotinje su bile .izvrgnute'naročitlni patnjama, jer se na konja tovarilo i po 180 kg, pa je Mahmud IV (1623....,....,1640) izdao i fen;nan kojim se zabranjuj~ tovar teži od 120 oka (153,60 kg)150 •

. B) M L E T A C K A S O

. Dbk. su p:rlivredne vez~ između Dulbrovnika t Bosne· u ·izvjesnim periodima· (XV LXVIII·v.) prilično rasvijetljene. dotle o privrednipl vezama mletačke Dalmacije i Bosne od početka turske vlasti u: na­šim krajevima, pa do propasti Mletačke Republiike; nije gotovo ništa napisano. To naročito vrijedi za prvi period tursko-mletačkih sus-:­jedskih odnosa, od turskog osvojenj.a Like i Dalmacije, tj. od čet':" Vrtog dece!hija XVI vijeka do Kandilskog rata (1645-1669). Iz tog perioda tj. od osnivanja Krčkog (Ličkog) sand2~a (oko 1580. g.) pa nadalje možemo spomenuti rad L. Jelića151 ,: ali i oo obrađuje uglaV:nom političke odn-ose. na dalmatiil..sk.o-turskoj granici. ·Zatim o·· otvaranjU s:plitske ·skele· ti turslro-dalniatinSkođ trgovini na toj strani krajem XVI vijeka ptuža nam izvjesne poda:tlke G. NoV1ak1 l!2 •

-Glavni: izvor za proučavanje privrednih i drUštvenih veza između Dalmacije· i Bosne pretstavlja danas. neprou!Čeni arhivski materijal Državnog arhiva li Zadru;: Medu.tim, izvorni turski materijal, koji sadrži uglavnom razne granične sporove, krade stoke, ubistv:a i

~ .• l :. . ( ' ' .· -. - . u• u' Sarajevu se 1_56&,. g. cijene kretale ovako: oka grožđa, .a akče; tovar .drya,, .3 akče_; l aršin~sJ$~n 'čohe; 41 t ·ss akči; 2 ćebeta, 42 akče; kraV'a, ~110 'i 200 akči.; ovca, ro, 15 •i 30 akči; mjesečna. kirija dućana · od 8 · ·,do r20,_, altči... (H. · KreševlJaković, .tsndfi: C.obr#. u. staro'"" .Sf!.rp,j~vu, SaraJevo 1958, 25,· 26);·· ). · · •·

ua DAD, '•Ai'J:' g 89/9. .' ·; , ' - .

~ ... ' l .· .,

·- .... S; Dimitrijević, !Dubrovački 'ka'­·iavani:ii južM:i Srbiji u XVII veku, }SAN, Beograd' 1958, n:..79.

150 ll!tO, 10, ll. ._ . ' ~- . ; ' :~· ..... ,L. ,J.elić; :Mčki ~andzakdt i PP:­stanJ~ ... 7r1-t.etačke .··.·.krajine, . NarQđni

'koledar, Zadar' 1898, 79...;115. · • . , .

.. ~ -~· ,G;!~·Novak,;, Split u spjetskom prometu, SpU'tl92:kr ,.;... · .,,

no Adem Handžić

sličnoJ kao tezwtat r~jetl:'ih prlvreO.mh. veza,. odnosi se isključivo na :XVIII Vijek. Rije'tki S\!1. 't!Ollrumenti lJiZ XVU, a ,za .XVI vijek ·nije tu ništa sačuvano. UzaJamni prtvredni OdnOSi ~anijeg ;petiodal rizrneđu :tn1etačke DalmaCije i Bosne moci će ,ise :rasvijetliti 'tek kada se temeljito prouče mletačkd materijali spomenutog arhhta1118• Vjero.:­vamo da jOš '<i:mg6cjehlji materijal za 'to pitanje sadrži Venecijan­ski atrhtv koji 11atrn ru~e -bi'0 doou!llpan.

ZbOg fug.a raspolažemo znatno -osk:udnljim podacim:a o uvozu mletačke soli u XVI vijeku, iako se ·općenito zna da su. međusobne privredne veze bii!e li tarlia vrlo ta:i'Viijene. M:Ieoalili su u malttrođ mjeri bili zaVdsni od t'l:l11Skog u~ sa Ba:lkiana, narOčito žita i dtu­gih sirovina, a isto tako ni Turska nije bila nikako ravnodušna da lli će se ta razmjena nesmeta~o odvijati, jer su joj od toga priticale velike 'dobiti, koje nije mogla lako nadoknaditi u saobraćaju sa drugim n1arodima. S druge strane T'U'I"Ska: j e iz mletačkih gradova uvozila gotovu robu i S<>. Ali, dok prekJid tih ·odnosa ne bi znatno poremetio turske vojno-političke ·operacije, dotle bi prekid uvoza žita S!l! Balkana i drugih turskih zemalja, u temelju potresao Mle­tačkU Republiku154• Navagero je pisao u svojoj -relaciji između ostalog: »Kć>nnten wir es nur zwei Jahre ohne den tiirkischen Im­port aushalten, so wiirden uns die Tiir'ken selbst ersuchen, ihr Korn ihnen abzunehmen; sie waren dann nicht mehr des Glaubens, dass man auf sie angewiesen sei«155, a slično su pisale i druge mletačke baile XVI vijeka.

Doskora se pogrešno pisalo da su isključivi uvomi.ei soli u Bosnu billi Dubrovčanikako u Sredn]em vijeku, talro i za vrijeme Turaka, kao što je pisao K. Kostić156 • Takvo gledište zastupao je i N. Vučo157 • I. B~ić je toj Kostićevoj tvrdnji dodao da se )>to ne

može reći pošto je prvenstvo imala oarska so proizvedena na sola­nama' 'oko Herceg Novog«158• Međutim:, ovdje treba posebno nagla­siti da su Du:brovčani stalno od 1485. pa: kroz cijeli XVI i XVII vijek, a da ne ,govorimo o XVIII vijeku imali moćne konkurente Mlečane u trgovini solju i ·to na sv:iril skelall'la Oiko samog Dubrov­nika' ( u Novom, Risnu i Kleku), a pogotoVIO na dru:gh:n skelama, kako se to saznaje i iz više objavljenih dokumenata. U više .naredaba sultana i hercegova~kog sandžak!bega daj e se priotd.tet dubrovačkoj soli nad »·sti'!anom«1M. Da se mletačka so nije na spomenullin. ske­lama povremeno . proda rvala ove Mll"d'be me bi toliko .puta bile ·po­n.avljane. Tako DU!brovčani, prije 1491. g., plačaju .poSebne ljude da

••• Arhivi: Zadra, Sibnika, Splita; Spisi zadarskih knzova; .Dukale i termit'laclje; Spisi 'generalndh provi­dura za DalmacifU i Albaniju (od 1617.) i dr.

... E .. Fue~r. .Geschichte des eu-1'gpiiischen 'Staa.temystems van 1492 bis 1559, MiiriĆh~n 'und Berlin 191:9, 169. . . ... .

. ••• Alberi IH, a;, 84 '"""" prema pre-vodu Fuetera, isto, lSlJ .•

11" K. Kostić, Trgovački centri i dnt'inovi po ·SrpskOj :~emli:Ji, Beograd !900, 132. . · · 1,;7 N. Vučo, Priv?~edna istorija u­"Toda :FNRJ, ·Be<Jii'·ad 1is48, -121 •

... ·Botić, >n.>đ. 229. 1 ... _StQtanoVić, 'n. đ., 1, 2, 'br. 185,

'8!11, 91l, 9iO, ·911, ~8; Tnlh~lka. n. đ. br. 79, 81, 88, 90, •'17, đ.l6. . . · ·

Uvoz soli u Bosnu u XVI vijeku 141

motre d~ se n.e istov~a »~rana« so ~.· Novolll). i ~e~u,160• Tlwci ~ dalj e, u XVI vij.~~u, rn.letliČkU so uvo~j.li preko Ris na, Neretve, M~arske, S~b~ i Ol::n:vvc~. a k;rajem toga vijeka: i prek,o SpUta.

Da je mletački uvoz soli u. XVI vijeku. bio značajan imamo nepobitan dokaz u prvoj zak,onsko.j odredbi Q tuzi~ solanaiiJ,a Q..onese:noj oko. 1540,. g. U njoj se ističe da je :z;pog rata sa l.V,[lecima (1573~1540). Q.qšlo do velike' oskudice u soli161 • Zbog toga je Osman­s~ dr~va ~orala povećati ~zor i činiti sve napore da proizvodnju. t~lai1Sltill sol.;mJa unaprijedi, pa u,pravo ti.rn; povodom je i donesena spotn:leputa:, zakonska odred)ba, prema kojo~ su se ck~avni prihodi t.ih sol~.a u odnosu na ranije statnje više nego u,dvostručili. Međutim, wzl1a:nske solane su, pore<,l svega toga u odnosu na uv.oz, @ale nezna,tnu proizvodnju. Iz toga izvoir'a proizilazi da je mletački uvoz SQli i prije spomenutog rata bio značaj~, jer rat nije uticao. Illa uvoz. diUb;.t;ovačke spli. ·

l?rij,e, nego št<;> bud.emo govorili o. skelama1, spomenu~em.o uk­ratko o mletačkiim solanama i~ kojih j,e dospijevala so na twske skele, Mlečani su, trpali i brojn,ije i svojim kapacitetom mnogo zna1čajnije sol®e od dub;rovačkih. Najvamije mle'b~čke solane 1;1a Jadrain~ 'Qile su na otocima Pagu, Krfu, zatim u S1Jbeniku i Ko'boru1"'2•

Pa~ke solane nala.zile su se tl. dvjema uvalama i protezale su se u dtižini od 5 milja. Tu j'e po·stojalo više solana koje su proizvodile Qgro;mn~ kol_ičine ra:zm,qvrsne solrl.. Sredinom XVI vijek,a postojeći l)l,~;g~~ill~ I).i$1J. u,opće zadovoljavali, pa je so liagerovap.a i po pri­yatnim !cućawa u blizini paške'tvrđa.ve, a godišnje je mnogo soli i pro­pad,alo zbog pomanjlkanja sm.ještaj.aJ, ističe se u mletčkim izvješta­Jima. P~ke solane su bile privatna vlasništv:a1. Solari su proizvedenu ~Q dijelili napola sa vlasntoima sO<l.ama, ali su i jedni i drugi bili obavezni da tri četvrtine ukupne · sgli prodaju republici uz cij.enu od 33 solda po I!lodiju. Tako je Mletačka RepUiblik.a: od paških solana ima1a godišnji prihod od 80.000· dukata .. Prhnatni vlasnid i proizvo­đa.cr imp.li su odobrenje da: šalju svoju so na skele u Neretvu i Makarsku163.

Krfske solane bile su takođe značajne; a spominju se još u Sr~Q.njem vijeku194• Kroz cijeli XVI i XVH vijek so iz tih so·lana dovož€ma je kako u turski Risan. tako i 'Ll mletački Kotor kad god je ponestalo kotoi"ske $Q'li165• I šibeničke solane su do sredine XVI vijeka imale značajnu p:r~izvod!nju, do 25.000· kabala godišnje. Me­đutim., proizvodnja: je kasni:je znrutno smanjena, tako da je 1574. g. iZI)osila svega 4.392 kabla. Mletačk.i komesar Antonio Đustinijani pisao je te godine kako. su šibeničke solane zapuštene i kako je pozvao vLasnike da ih kroz četiri mjeseca poprave ili da će ih on

1 "'"' Božtć, n. d., 263, 161 Up. u ovoj svesci: Zakonska

odredba o tuzla'll!-sfrim solanama. m s. Lju)Jić, n:d; ~. i?a, 1~2-194;

II, 16, 203, 20j)-~, 2~8-261; :UI, 21-22, 34, 35, 43, 44, 12_6; 1~0-131.

••• Isto. II. 258-261. ••• I. Sindik; Komuna.lno ur;eđenje

Kotor,a,, SAN, Beograd 195,(), 30,, '7;5; B. Krekić, Dubrovnik i Levant (1280 "'"460~,, SAN, Beograd. 1956, 78, 79,

165 Ljub~q, n .. d. I, 1,92-193c; II, 16 i na drugim mjestima; G. Stanojević, Prilozi za istorij~ C?tne. Gore i Boke Kotorske u prvoj pol-ovi'Ybi XVII ve­ka, IGS, Beograd 1956, ~ .. 4, 59.

142 Adem Handžić

sta-Vriti na javp.u dr:a,žbu166• Na izdržav-anje tih solana Venecija je sredinom XVI vijeka trošila 350 duikata godišnje. U njoj su bili zaposleni: čovjek koji je mjerio, carinik, kapetan i čistač kaJnala167•

Kotorske solane su podmirivale uglavnom kotorski trg, gdje su povremeno so kupovali i turski podanici, naročito u XVII vijeku. Mlečani su imali još više solana na Jadranu koje su bile manjeg kapaciteta i bile su više lokalnog značaja, čiji se proizvodi ne spo­n;:tinj"!l na turskim skelama. Tako se (1553) spominju zadarske solane koje su se nalazile na obližnjim otocima, a bile su crkveno vlasništvo. Radile su samo dva mjeseca u godini i proizvodile su male količine soli lošeg kvaliteta, te podmirivale lokalne potrebe Zadra. Zadarska općina je· te godine razmatrala pitanje dovoza soli sa Paga, jer je zadarska bila slabog kvaliteta168• U isto vrijeme spominju se. tri solane na Rabu, koje su bile u lošem stanju. I na Krku je na više mjesta prori.zvođeno dosta soli, ali je, prije 1553 g., mletačka ~epublika prestala da je tu proizvodi169• Trogir je također imao solane koj~ su poq:qlirivale Trogir i okolinu170•

, Mlečani su, kao i Dubrovčani, još od Srednjeg vijekajmali po­sebne službenike (Donarii salis; salinarii) koji su ubirali carine od soli i rješavali i druga pitanja u vezi sa solju, te bili dobro plaćeni171 • U XVI vijeku spominju se i posebni mletl,\čki providuri za so koji su se starali o svim pitanjima solana i trgovini solju. Njima su lokalne dalmatinske vlasti podnosile izvještaje o stanju solana i trgovine .. U tim izvještajima se ističe da su Mlečani imali razne vrste soli i da je njihova so bila znatno boljeg kvaliteta od dubrovačke172 •

Kao prvu od skela, prekQ koje su dopremane znatne količine soli u naše krij eve, treba istaknuti Ris a n koji se u Srednjem vi­jeku spominje kao važan soni trg173• Dok je bio u mletačkoj vlasti, bilo je tu godišnje po 7-8 sonih magacina, gdje je so dovožena iz solana sa Krfa i Paga174• Od turskog osvojenja (1483), pa uz kraće prekide, sve do Bečkog rata, Risan je pretstavljao važnu skeluza uvoz mletačke soli. Iako se između 1491 i 1496 g. tu spominje dubrovački prodavalac i dubrovačka so, Mlečani su bili jači konkurenti i po svoj prilici oni su sasvim istisnuli Dubrovčane, jer se u XVI vijeku na toj skeli pored turske spominje samo i:nletačka so. Godine 1525 dopremana je mletačka so sa Krfa u Risan i to u velikim količi­nama, godišnje po 40.000 mletačkih »mozeta«175• Kako su dva mozeta iznosila oko jedan turski spud (muzur)176, znači oko 20.000 muzura ili 840.000 oka soli godišnje.

Kada se uzme u obzir da u Risnu nije prodavana samo mletačka·, već primarno turska so, najvjerovatnije ona iz carskih has-solana u Grblju, a prema mletačkim izvorima i so koja je proizvođena na području Risna, to je Risan bio vrlo važna sona skela. Tokom cijele

.. 166 Soli tro, Docu menti starici · suzt• lstri(L e la Dalmazia I, 107.

161 Ljubić, n. d. II, 205. 168 Isto, III, 43, 44.

. 169 Isto, III, 45. 170 Isto, III, 43.

• 171 Sindik, n, d. 99. 112 Ljubić, n. d., III, 41-45. 178 Sindik, n. d. 30,. 75. m Ljubić, n. d., III, 41. 175 Isto II 16. 176 Isto; n.' d., I, 193.

Uvoz soli u Bosnu u XVI vijeku 143 ~--~~~~~~~--------- ---------------------------godine, a naročito od marta do oktobra, brojni karavani donosili su robu iz zaleđa a odnosili su so. Tu su dolazili ljudi iz udaljenih pro­vincija u unutrašnjosti: iz Albanije, Srbije, Bosne, Skadra, Zete, sa planina Dukađiria i drugih područja177 • U jednom mletačkom izvje­štaju providuru za so iz 1553. g. ističe se da se, usljed toga što je ponekada ponestalo soli. u Risnu, risanski emin i kotorski providur sporazumjeli da Mlečani dopremaju dovoljne količine soli da bi pro­met na toj skeli bio što veći i obostrana korlist veća178• Da li se ovaj podatak odnosi na raniji opći sporazum o trgovačkoj razmjeni po kojem je još i prije 1525. g. dovožena so sa Krfa, ili je prema nekom kasnijem sporazumu dovožena so u Risan i iz kotorskih solana ntje jasno. Cijena soli u Risnu od početka turske vlasti do početka turske monetarne krize iznosila je 13 akči po muzuru kao i na novskom trgu179• Mletački trgovac je prihod od soli dijelio napola sa turskim eminom180• ·

Ranije je spomenuto da je krajem 1549 g. mletački trgovac Uzeo pod mukatu prodaju soli u N er e t v i, istina kao drugi, po­slije rasprodaje dubrovačke soli, za 50.000 akči godišnje, kao i prodaju soli u M a k ar s k o j. Ali nema sumnje u to da su se mletački trgovci i u Neretvi i u Makarskoj nalazili još od turskog osvojenja tih skela. U Makarskoj su (1549) Mlečani bili sami bez dubrovačke konkurencije i tu su dalje stalno ostali, izuzimajući samo vrijeme tursko-mletačkih ratova, ali odmah poslije sklopljenog mira ponovo se tu pojavljuju. To nam potvrđuje jedan temesuk imotskog kadije Mustafe od februara 1607 g. u kojem između ostalog stoji: »Ovome sudu je pristupio emin Makarske Bahši-aga zajedno sa vlastelinom prodavaocem soli u Makarskoj i izjavio: još na mjestu sklapanja ugovora o miru (na utoku Zitve 1606) Mlečani su uzeli u zakup pro­daju soli u Makarskoj pod uvjetom da na skelu dopremaju dovoljne količine soli potrebne za islamske zemlje, a za svaki dan u kojem ne bude soli da plate po 3.000 akči. Pošto solar nije dopremao i snabdi­jevao skelu 25 dana, to je nastala šteta carskoj miriji i dužan je da plati za svaki dan po 3.000 akči. Prodavalac je izjavio: ja priznajem te uslove koji su u vrijeme sklapanja mi.J:'a uglavljeni, ali sam bio spriječen nevremenom da dopremam so. Pošto je spomenuti solar isplatio za 25 dana iznos od 75.000 akči izdaje se na traženje imeno­vanog ova potvrda«181• Ovo je još jedan siguran dokaz da su Mlečani u Makarskoj bili glavni i najviše vremena jedini prodavaoci soli.

S i b e n i k. Iako su Turci najradije so kupovali na svojim ske­lama, ipak su je oni znatne količine uvozili preko šibeničke skele, koja je bila otvorena turskim karavanima odmah poslije pada Skra­dina (1522). Godine 1525 (10. IV) došlo je do sporazuma između skradinskog emina Džafer Celebije i mletačkih vlasti po pitanju carine i uvoza soli182• Međutim, trgovina solju uopće sadržana je još od ranije u ugovorima o trgovačkoj razmjeni između sultana i Ve-

l 77 Isto, II, 42. ••• Isto. 179 Isto, II, 16. 180 Isto, I, 193.

181 Mostar, Gradski arhiv, Turske isprave br. 13.

182 Ljubić, n. d. I, 178.

::.44 Adem Handžić

1u~cije. Turskli podanici bil~ su aba\!ezJJJ., da, Q.olaze ·u Si'Qe~, a Mlečani S\1> bili dužni da im u" smislu ugov.ora d.ajuJ$> ..

Promet na toj skel~ . bio je značaj!an naxoo~tQ, u. p:rvqj PQlo$-i XVI vijeka. KaDavani koji su ovamo, stizali b: Bo~,e; običpo. p~J,to Ostrovice, bili su brojni, 500---,.600 ]tonja dnev1;10183• Solane i m;;tga­aini soli bili su na jednu milju udaljeni od: grada. Da: pg: bi, Q.9~~o. do nereda u gradu zbog velikog prometa, nedalek.o o4 S~:J:ilil..iA zn~ga,­cina napravljena je i kuća za emina (ca~armca), koii ie :p.aplllć~va,o đumruk kako, na so. tako; i :na. ostalu robu; JtNJj~. dp'Q~ da jeqan nevjerni službenik'po, prirodi neprijatelj kršćatl$.1;va, stanuje u jednom našem tako važnom gradu na granici<<' To1 mjesto, gdje je bio stan emi:nov., nazivano j·e Madalena18:<l. Cijena soli na toj. s}teli 1~2.~ g. iznosila je 13 akči po muzuru, tako da je 7 a}roi p:r.ipa,@lp JYiletačk,o,j Republici a 6· a,kči Tu~cima:~85, dok je ~5.5;3 cije~a i~Q:~ila l~ akči i dijelila se napola186• ·

U mletačklim izvorima ~.iste godine: ~e ~e da j~ R~publika od prodaje soli turskim podanicima na toj bazi ~l~ p,e.7ftl~t;r.le pJ:ir hode, j,er su iz!llaci oko proizvodnje. soli i o4.ri~N4~~ ~l~ QUi značajni. Međutim, slaba. koiWjunkttu:a sa soljp, kon:].pe~rax.;t,a j~ drugim prihodima, jer je značajan ·opći promet na ·~oj: ~lqili pqv~~vao mlet;ačke earine18il•. Moguće j'e da s.u ti :razlozi dQVeli. Cllo. tqga cila Sll.

1574 g. šibeničke: SGlane bile zapuštene i ~ Q:dn,os~. n~ :r;anJj~. stanj~ davale· minimalne prihode. Ali glavni razlog: p;r;o,pa,d,;wjlili ~b.e~h solana i sonog prometa na· toj, ~eli u .drugoj ppJo.v·~ ·~V~ vij,eka ležao je, p0 našem. mišljenju, u o~aranjq ol>vovaR~e s~~~.

!<ada su 'furcl osvojili O br G v a e (153·7)~ Vran.:u. (15$), Karin (153'7) i zavladali znatnim dijelom obale N:(i).vigradskog zaliva, dQ$U su tirĐ.e u znatno povoljniji· položaj u pogledu uvoza mletačke, s.o.li. Obrovac, kao naibliža· turska skela paš:kim soJ;a:p.ama, postao j.e ub:rw;p značajna skela za. SO:. Kao šta je Neretva. u X:VI vij:eku i kasnije pretstavljala gl~vnu uv~nu skelu za dubrovačku, Obrovac je tq ]#ro z:načio za··mletaek-q so. Srediaom XVI vijeka mletačka so uvože~a. je preko obrovačke skele· ne:samo u zapadnu i sjev~rnu &snu, :nego )e ona nošena i dalje; na brčanske: skelu. Još- ubjed:lj.ivije podatke o zna.,.. č11ju uvoza mletačke sa:li :n~go št<> je spomenuta zakonska odredb!! G tuzla,IlSkim solan,ama pruža nam detaljni defter Zvorničk0g. san.­gžaka iz 1548. g.188• Tu se spominju izvjesna sem u Visorskoj nahi;ji toga sandžaka · koja su zbog derbendžiske služ:be ·hil/lL oslĐboden;a i:zyjesniih nameta, jer čuvaj1u prala~ na P:\l~lJ. kuda prol!l~ .. so sa ·6brovaeke skele na brčansku skel'l:l. Tt;J~ se ka,ž~: >~St!lllovnici se:t.a Donjih Visora, Ratkovića, Drijenče, Jablanice, PQžoviraca?, koj~ ču­vaju prolaze kroz. Mredvedni~, na putu .koji.m prQ~a~i ~() i~. QP:If(i)Va~~e »meml'ehe« na brčansku skelu, za svoju de-rb~ndž~$,\1: shižP,u, prema r~ijem običaju 'r.0-~L vlooa za derbendžije, O$loboQ:~n,i su qd a~ari?:i­divamje, teka.Mfi-urlije il salacij~. Ova:_ ~u ~e~. p~j~epa Cf!.~

18& Ljlllbi~, n. đ., II, 205. 18' Isto. TII, 43. 185 T ~to, I, 1176, bilj. l. 1 "" Isto, II, 205; III, 43.

187 Isto, II, 205-206. 188 BV A, Tapu defter br. ~(J(), 180 Isto. . 180 BV A, Tapu def~~'f qr. M,,

,'_:: ~;' '~·>!' .• t ,'1' -i·-~:'• ."-<;~~~:~·ir,,· .. ;,, •'":_',,_-_·i'-> ~/'''·/}-,'' '-:<· ~~ • · '>:'_qt'-~.:~1 ·:;•· __ !1

ha_s\lr Dajl.l ~gm,9.o4, žita i~i~~ de$eti ,Pib«~.~~,Jstc:> O\"O doslovno ~abb. l]eženo j~ za SJ:)om,enuta ~~la. i u· ;k;:tsnijem detaljnom defteru Zwr-ničkog' SaAd~akaiz),69Q~~6.04. gc;>din,~19o, ....... · . _ .. · .. . .. ,

, . .. U twneizvoru spomi;nje se obr:oY.~~a. »Jlleroleha« (sola:Q.a), ,pa bi proizilazi~o d,a je u. ~YI yijeku,Obrovac imao. solanu .. Među~. kq.kq se. u turslqrn i~vori:ma iz, togir:vremepa, spo:mi.p.je i u Neretvi »dl;lbroV3;Čka Inenll~ha~ proizilazi da ,SU memleqc)P.J. ,nazvana .~ ~. varišta soLi. N elogič:Q.o. b~ . 9ilo !la. je u. Obr:ovcu postojala solana. ve.ć. zbog toga štose. t1.1 rp.iješa, voda Z:p:r>,anje sa. morslwm vo.dom. Da na ovorn. ,cijelom p()qručju :Q.isu po·.!!tojale nikakve. t1,1rske ~olane, vidi se najbolJe. iz detaljnog! deftera. Kliškog ~d~aka: iz 1574 g. u .torne p()pisu u na.llijilp1a: obroyačkoj, k~u'insk:oj, vranskoj i skradinskoj :Q.igdJ,e .se ne spominje ni~akva ~vr*a .solana191 • Na·. temeljR tc;;>ga n~po~o je da je Obl'()v.a~. pr~stav!j~ .gamo l.lVQznu ,skelu za role-. tačku so, gdje su je rn.Ietački trgovci dc;>yozili iz sol~ma sa Paga. I u XYII vije!s:u, ,doKWJ,di,skog. rata) posUJe.ov9ga, .sve. qo septembra 1~8.3. g. ka.đ,a. j~ defini,tivnq dq~~o pqd m+etač.ku vl~ Qbrov.ac. je pr~t:;;~a.vljaq glavnu,.~ tJ,lrsku skelu na sjevernom primorju za uvoz mletač,~e,.~ltu I}osn'll, ... ···.· '"' ': . ,r, . .' r . ! f .···· .. . '

·.·• .. ,s pJ~ t . .J~~. prij~ 157~. g. dRlazij9 j~ n~to tl!r~kill kara.:vana :u Spli~ ggje je. sj~o nj~~ov e~ :AU glavna. ,k,Očpic,a. zna~ajnijem t~g~vačkorn. pz:o:g1etu .. biJo. j~ p'o:{Ila.p.j~a,:Q.je l'llčkih. uređa.ja-, plagacina i ~azareta. Kada je 1592 splitska skela dol::>ila stovarište salazaretorn, bila.· je. ot~~~ria ·.za, Me,ts'kl,ProJ:net,''va.·.S,~. ~ .t~:t4a·.<>~~~.o}tieće. tr.g~y41a. ~z. ,cijel()g tw.s~og ca~ya192, P~otiv.otv;ar~nj,a splitske s}!ele v~lilfe napo:re 1,1lagaUsu, D'l;lbroy~ani . .i .ll Bosni) na: ?or.ti, u, čem~ su ih zriatno PO.m..€lgali tursJsJ.,.e:mini.1l I';Tere'fVj, j~r otvara,:Q.je ,te 8kele, u osnovi je pogađalo ne samo promet u Dubrovniku već još vi§e u Neretvi. Da bi tome doskočili, Splićani nisu žurili da cijene soli sa­obraze cijenama na spomenutim i drugim skelama, koje su u vezi opće krize i porasta cijena rapidno poveća vane. ·

Godine 1594. splitski knez i kapetan Daniel Molin spominje ra­zvijen trgovački saobraćaj iZmeđu Sarajeva i .Banja Luke s jedne i Snlita s druge strane. On u svom izvještaju ističe potrebu da skela bu~ dovolj rio opskrbljena solju. i daje njena cijena od 3lire po mjeri premalena, te da je .treba podvostruči ti.. »U Neretvi1 u Dubrovniku,· u Makarskoj, u ·zrn.ovnici, gdje su tur.Skesolane, ·dakle svugdje, gdje se prod~j.e so, ~jena y~ so~ 6 lira,i više, a proda~u je moo~o.Sam& ~: solanama V ase. SVJetlosti prodaJe .se sol. zagorcnna po 3 ·hre, .. a ·da b1 se digla njena ci]en.a ·na 6 lira, :ne bi. se zato ništa manje prodavalo, a ~ogo bi se dol:>ilo, jer bi cio onaj kraj lakše prošao bez kruha nego bez soli, budući da ne može bez soli ni. uzdržavati blago, ni­sačuvati· SVOJe rn~~g,. ni tfgovati(< pfsaoje:Molin}98 • Qn dalje ističe da su Turci već odavno cijene ~vojim· ~:inia više nego udvost:ručili ..

. .. Takv~ mletačka I,>(>litik~· na samoj s~e1ii napori koje suoni u toin sniislu činili kod bosanskih beglerbegtiva, doveli su do bnog. razvoja splitske skele. U izvještaju splitskog kneza Leonarda Bollani

... e·~·'· ~'·:t!~, t·p ' t; , ·\"' <:-

1t1 BV A, Tapu đ~ft~r br. 533~ 181 G. Novak, n. đ. 92.

Prilozi za orijentalnu :filologiju

108 Isto, 95.,

ll

14Q Adem Handžić

iz.1597 g. ističe se da je splitska skela prostrandja, ~gumija i jevtinija od dubrovačke194• Već početkom XVII vijeka turski karavani, koji su stizali u Split; brojili su na stotine konja195• Nakon svega izloženog može se reći da su obruči dubrovačke monopolističke trgovine na Balkanu pucali onog dana kada su Turci u sjevernoj Dalmacij,ipostali stvarni mletački .susjedi, tj. poslije zaključenog mira 1540 godine.

·· Sto se tiče principa kupovine mleta.čke soli, nema sumnje da st1 Turci u tom pogled11 vodili istu politiku kako prema Dubrovča­nim~ tako. i prema Mleč~a. Sve· do druge polovine XVI vijeka. Turći su na svima skelama kupovali mletačku so na principu polovine. Za Risan (1525) ·i Sibenik (1553) iiričitQ .. se spominje polovljenje prihodla od soli sa turskim e.minom196• Iako se u fermanu od 28. XII 1550. g., o kojem smo ranije govorili197, prenosi izjava dubrovačkog poslanika na Porti, prema kojoj su ;Mlečani prodavali so u Neretvi ria principu trećine uz plaćanje još' globalne zakupnine od 50.000 akči za Neretvu i Makarsku, smatramo, Ukoliko je i to tačno, da je to bila privremena mjera. Tek od 1559 g. Dubrovčani su počeli prodavati svo~u so na principu trećine. Tu povlasticu Turci su tada ili nešto kasnije priZhali i Mlečanima rta svima skelama. Na to ukazuje i izražena bojazan gabelskog emina iz 1588 g. »da ·ce prestati dovoz soli i sa Paga čim se stanje vrati na pol0vljenje«198, što bi 2;Ilačilo da je te .godine u Neretvi i mletačka so prodavanana prin­cipu trećine. Isto tako u vezi. općeg skoka. cijena i povećanja cijena qubrovačltoj soli od 1574 pa nadalje, smatramo da je uporedo rje­~avano i pitanje cijena mletačkoj soli. To potvrđuje i ranije citirani dubrovački izvještaj iz 1590 g., kada je-dubrovački poslanik .Vladislav 1;3unić tražio povećanje cijena soli, ističući d~ je »strana so« u Risnu, Iferc'eg Novom' i Makarskoj već_ povećana na 32 akče199 •

ZUSAMMENFASSUNG . '

DIE SALZEINF'UHR NACH BOSNIEN IM., XVI JAHRHUNDERT

...... Obwohl die Fmge der Salzgewinnung und des·Salzhandels eine wichtige· Stene in der allgemeinen Wirtschaftsgeschichte einnimmt, ist ihr doch bisher . wenig B.eachtung geschenkt worden. Pies gili besonders., fiir, die jugoslawische Geschichtsschreil,mng . iiber die Tiirkenzeit. So ist die vorliegende Studie ein Yersuch,. auf Grund tiirkischer Archivalien wenigstens .·teil weise die Salzeinfuhr nach Bosnien im XVI Jahrhundert zu unte.rsuchen; nebenbei auch die F'ortsetzung e;iner alteren Arbeit des Verfassers iib,er die tiirkischen Salinen in Tuzla und an der Adria sowie iiber ihre. Rolle in der Salzversorgung B.osniens wallrend des XVI und· XVII J ahrhunderts . . · · :Oer .'Ertrag der einheimischep Salinen decJ,de ledigJich ein :prittel q~s· bosnischen B~arfes, .wesh~l.b da~? Land in gros'sem Ma~~

.~; riAD, AT A 10/3.' 108 DAD AT 4582a. 1•• Rado'rtić;~n~ d.~ JI, 2, 555 '

. . ,, ·"··

· i.. Isto, 99. ••• Isto, 100. : . ••• Ljubić, n. d.,.I, 192;.193; II, 205.

147 Uvoz soli u :Oosnu u . XVI vijeku --------------------------- ·~----------------------~

auf die Salzeinfuhr angewiesen war. Dabei war Dubrovnik der gr6sste, aber nicht der einzige Lieferant, wie man bisher angenom­men hat. Neben ihm waren betrachtliche Mengen hereits im XVI J ahrhuridert aus dem venezianischen Gebi et gekommen, was im XVIII Jahrhundert noch zugenommen hatte.

l) Die Salzeinfuhr .aus Dubrovnik

Im Jahre 1485 wurde zwischen den tiirkischen Behorden und Dubrovnik ein Vertrag uber den Salzein~auf geschlossen, der mit kleineren Abanderungen bis zum Untergang der Republik in Kraft blieb. Bis zur turkischen Eroberung des Ortes Neretva (Gabela) 1490 wurde das Salz aus Dubrovnik in folgenden Hafen beziehungs­weise Markten angekauft: Dubrovnik, Slano, Novi, Klek und Risan, wo bei Dubrovnik und N ovi die wichtigsten HandelspHit~e waren. Nach 1490, d. h. nach der Besitzergreifung des Hafens Neretva un~ des gleichnamigen Flusstales, ·dieser natiirlichen Verbindung zwi~ sehen Bosnien und dem: Kustenlande, ging der gr6sste Teil der Salzeinfuhr aus Dubrovnik uber den Markt von . Neretva. Vom Anfang des XVI Jahrhunderts an konnte man dieses Salz gelegentlich auch in Makarska kaufen. 1528 wurde auch Ston, wo sich die gr6ssten Salinen der Republik befanden, von den Turken als Satzhandelsplatz. angenommen.

Was den Handelsg~winn betl·ifft, so galt von 1599 der Grund,.. satz der Halbierung, d. h. der Reingewinn wurde zwischen der turkischen Staatskasse und Dubrovnik geteilt. Nach diesem Jahr jedoch verminderten die Verkaufer den tUrkischen Anteil auf ein Drittel.

Da das Salz seit jeher ein Monopolartikel war, durfte es nur an bestimmten Markten und in bestimmten Hafen unter strenger Aufsicht verkauft werden. Die turkischen Behorden kontrollierten ebenfalls das Mass und den Preis. Es wurde mit turkischem Masse, dem sg.· Muzur (42 Okas) gemessen, und nur zu einem bestimmten Preis, dem sg. Narh verkauft. Der Verkaufer versuchte von Zeit zu Zeit mit seinem Masse zu messen, weshalb es ofters zu Streitigkeiten kam, weil das Mass von Dubrovnik nur 33 Okas fasste.

Der Salzpreis war in den Handelsplatzen verschieden. Vor Beginn der tiirkischen Wirtschafts- und Finanzkrise (Ende des XVI Jahrhunderts) kostete ein Muzur Salz in Novi 13, in Neretva und Dubrovnik 12, in Ston und Slano nur ll Aktschen. Seit 1574 stieg jedoch der Salzpreis rapid und betrug 1597 pro Muzur 55 Aktschen.

2) Das venezianische Salz

Seit Beginn der Tiirkenherrschaft in den jugoslawischen Lan­dern konkurrierten Venedig und Dubrovnik im Salzhandel star k miteinander. Zeitweise verkauften auch die Venezianer ihr Salz in Novi, Klek und Neretva, obwohl dort das Salz aus Dubrovnik den Vorrang hatte. Der standige Verk,aufsort fiir venezianisches Salz befand sich jedoch in Risan, Makarska, Šibenik, Obrovac und Split.

Jr•

Adem. Handžić··

Von 1483 biS zum Wiener Krieg ging iiber Risan der grosste Teil des ven.ezianischen. Salzhandels nach den BalkanUindem. Zu Beginn des XVI J ahrhunderts war Makarska der Salzlian.delsplatz gleichzeitig fiir das•Salz aus Venedig und Dubrovnik. Ab 1525• ist auch der Hafen von Sibenik fiir tiirkisc:he Kara:VIanen g'eoffnet; Dort gab es gr<>S$e Salinen und einen regen Salzhandel. Taglich kamen dorthin 50()-:...-.600' Lasttiere aus den ulnliegenden tiirkischen Gebieten. Nac:h der tiirkischen Eroberung von Obrovac (1537) verlor Sil;>.enik seine_ Wichtigkeit,. weil seitdem .das venezianische Salz (aus den Salinen. der Insel Pag) n ur iiber Obrovac ging. Aus Obrovac ww;-de das Salz sogar bis Brčko qnd weiter entlang der Sli!.V~ befordert. .. . ,

., Seit 1592 entwickelte sich auch in Split der Salzhandel mit d~. tiirki~e:u, Gebi et. Die Salin en, der. Venezianer _ waren m}\1 .. re~cher unđih;rer Kapazita.t,nach bedeutender als die von Dubrovnik. Es kam mi tun ter vor, dass. sich Dubrovnik mit venezianischem Salz v.ersorgte, um seine Verbindlichkeiten den Tiirken gegeniiber zu erfillien. Die .. · wichtigsten venezill!lischen Salinen waren-· auf den Inseln Pag_ und Korfu, dm,m in Sibenik und Kotor, wahrend die ubrigen- ledj.glich đen l9kalen Bedarf befriedigten.

Der tiirkische Salzeinkau! bei den Venezianem war ebenfalls vertraglich festgesetzt, zuerst auf deni Grundsatz der gleichmiissigen TeUung des Gewinnes zwischen beiden Partnern, spater wahrschein­licp analog , dem Vertrag zwischen der Tur'kei und· Dubrovnik. Das J.V[ass und der· ~:reis hie~ten sich im grossen ganzen auch an das obige VorbUd: .In Ris~n. und Sibenik war der Preis eines Muzur Salz 13~ seit 1553-inSibenik 14 Aktschen.