ISSN 1331-703 MAIJIN TSAT

1MARIJIN TRSAT br. 2/2013

MARIJIN TRSATVJESNIK SVETIŠTA MAJKE BOŽJE TRSATSKE Broj 2/2013

ISSN 1331-703

MARIJIN TRSAT br. 2/20132

OBITELJ – POVLAŠTENO MJESTO ZA PRENOŠENJE VJEREPapin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji, Rio de Janeiro, 26. srpnja 2013.

Jedan prelijepi pučki izraz vjere je molitva Anđeo Gospodnji. To je jednostavna molitva koja se moli u tri karakteristična dijela dana koja označavaju ritam naših svakodnevnih aktivnosti: ujutro, u podne i predvečer. To je važna molitva; pozivam sve da je mole sa Zdravo Marijo. Ona nas podsjeća na svijetli događaj koji je preobrazio povijest: utjelovljenje, Sin Božji je postao čovjekom u Isusu iz Nazareta.Danas Crkva slavi roditelje Djevice Marije, Isusovog djeda i baku: svetog Joakima i Anu. U njihovoj je kući došla na svijet Marija, noseći sa sobom onaj čudesni misterij bezgrešnog začeća; u njihovoj je kući odrastala praćena njihovom ljubavlju i njihovom vjerom; u njihovoj kući je naučila slušati Gospodina i slijediti njegovu volju. Sveti Joakim i Ana dio su dugoga lanca kojim se prenosila vjera i ljubav prema Bogu, u toplini obitelji, sve do Marije koja je prihvatila Božjega Sina u svoje krilo i darovala ga svijetu, darovala ga nama. To nam pokazuje dragocjenu vrijednost obitelji kao povlaštenoga mjesta za prenošenje vjere! Gledajući obiteljsko ozračje želim jedno istaknuti; danas se na ovaj blagdan svetih Joakima i Ane u Brazilu i u nekim drugim zemljama slavi dan djedova i baka. Koliko su samo važni u životu obitelji za prenošenje baštine čovjekoljublja i vjere, što je bitno i za svako društvo! I kako je samo važan susret i dijalog među generacijama, osobito

unutar obitelji. Dokument iz Aparecide nas na to podsjeća: “Djeca i stariji grade budućnost narodâ. Djeca zato jer će nastaviti povijest, a stariji zato jer prenose iskustvo i mudrost svog života” (br. 447). Taj odnos, taj dijalog među generacijama je blago koje treba čuvati i jačati! Na ovom Svjetskom danu mladeži mladi žele pozdraviti bake i djedove. Pozdravljaju ih s puno ljubavi. Bake i djedovi. Pozdravimo bake i djedove. Mladi pozdravljaju svoje bake i djedove s puno ljubavi i zahvaljuju im za svjedočenje mudrosti koju nam neprestano pružaju. I sada, na ovom Trgu, u susjednim ulicama, u kućama u kojima se sada s nama moli, osjetimo se kao velika obitelj i obratimo se Mariji da čuva naše obitelji, učini ih ognjištima vjere i ljubavi, u kojima se osjeća prisutnost njezina Sina Isusa.

PAPA NAM GOVORI

IzdajeUprava Svetišta Majke BožjeTrsatske; izlazi tri puta godišnje

Glavni i odgovorni urednikfra Antun JesenovićGrafički urednikDražen AbramovićLektura i korekturaMartina Kekelj, OFSFotografijafra Ivan Vladić, Arhiv SvetištaList uredio:fra Zoran BibićAdresa uredništva:Frankopanski trg 12, 51 000 Rijeka;telefon 051 452-900web stranica Svetišta:www.trsat-svetiste.commail adresa: [email protected]: Tiskara Letis Čakovec

Velika Gospa 2013., Rijeka

MARIJIN TRSAT

G O D I N A V J E R E

2 0 1 22 0 1 3

sv. Ana i sv. Joakim (prikaz na vratašcima

glavnog oltara)


Dragi štovatelji Majke Božje Trsatske, dragi hodočasnici, prijatelji i čitatelji Marijina Trsata!

Drugi vatikanski sabor u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi u br. 68 govori o Mariji: Marija, Isusova Majka, tijelom i dušom proslavljena na nebu, slika je i početak Crkve kakva treba biti dovršena u budućem vijeku, tako ona i na ovoj zemlji svijetli putujućem Božjem narodu kao znak sigurne nade i utjehe sve dok ne dođe dan Gospodnji. Crkveno učiteljstvo jasno naglašava sadašnju Marijinu ulogu u našem kršćanskom životu. Ona nam svijetli svojim primjerom, svojim životom. Ono što Mariju najviše označuje jest njezina vjera u Boga, u Božju riječ. U godini vjere Ona nam je najljepši primjer kako rasti u vjeri, kako živjeti vjeru, živjeti iz vjere, kako svjedočiti vjeru. Marija svoju vjeru temelji na Božjoj poruci. Pročitanu Riječ Božju je nosila u svom srcu i o njoj razmišljala. Osobito riječi koje je prepoznala kao objavu Božju kao npr. riječi anđela Gabrijela iz susreta u Nazaretu. Anđelove riječi označuju Marijino odabranje, Marijino prihvaćenje suradnje s Bogom – evo službenice Gospodnje neka mi bude po riječi tvojoj. Taj susret je usmjerio Mariju sasvim na Boga koji joj je učinio “velike stvari” i

tako za cijeli život odredio put njezina služenja Bogu i Božjim planovima, planovima spasenja. Marija je toga bila svjesna i pod svaku cijenu ostala vjerna Bogu. Sjetimo se s kakvom je vjerom prihvatila ponudu da bude Majka Sina Božjega, s kakvom vjerom napušta i Nazaret i Betlehem, domovinu i kakvu takvu sigurnosti te bježi u Egipat da spasi Isusu život. Bila je uz Isusa i s Isusom od časa utjelovljenja, prateći ga i poslužujući ga u djetinjstvu i u odrasloj dobi njegova misionarskog rada. A bila je prisutna i u najtežim trenucima njegove muke i smrti. Za sve to joj je trebala velika vjera da u Isusu prepozna Mesiju, Sina Božjega, Spasitelja. Svojim primjerom nam je pokazala da se život službenice Božje sastoji u posluživanju Isusa. I nama to danas govori u našem Trsatskom svetištu: Poslužite Isusa u braći ljudima, potrebnima, žalosnima, gladnima, žednima, obespravljenima, bolesnima, jer i Isus je sam rekao: Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25,40). Nama je dakle slijediti Isusa u životu i djelovanju i

posluživati ga u braći kao što je to činila i Marija. Crkva se u Mariji divi i uzvisuje najizvrsniji plod otkupljenja te kao u najčišćoj slici s radošću u njoj promatra ono što ona sva želi biti i čemu se nada (SC 103). Marija je već proslavljena, dušom i tijelom, ušla u slavu uskrsnuća. Najprije Krist, a onda njegovi! Nitko Mu nije bio tako blizak kao Marija, nitko nije bio toliko Njegov kao Marija. Zato Crkva vjeruje i osobito danas ispovijeda da ju je Isus uzeo u svoju slavu i ona ne treba čekati slavni dan uskrsnuća. Ona je već uskrsnula. Crkva to izriče riječima “Uznesena na nebo”. Marija je nama vjernicima primjer kršćanskog života, ali nam je i primjer budućnosti koja nas čeka. Na nama vjernicima ostvarit će se Isusovo obećanje: “I Vi ćete uskrsnuti kao što sam i ja uskrsnuo!” Za razliku od Marije, mi moramo čekati slavni dan Isusova ponovnoga dolaska. Marija nam je garancija da je moguće da i mi ljudi, vjernici poput Nje, imamo zagarantiranu nadu uskrsnuća. S tom vjerom živimo, Isusa poslužujemo i s nadom čekamo. Kako li je divno ovo Svetište svake godine na blagdan Marijina Uznesenja! Mnogi dolaze u Svetište da susretnu Mariju koja nas uvijek dovodi Kristu, dolaze tražeći utjehu, ohrabrenje, pomoć, zaštitu u životu. Već 722 godine mnoštvo hodočasnika svojim molitvama potvrđuju svetost ovog mjesta. Mi franjevci, vjekovni čuvari ovog svetišta čekamo Vas da dođete, da zajedno s Vama proslavimo blagdan Velike Gospe, da rastemo zajedno u vjeri te da molimo jedni za druge. Veliko je Majčino srce i neizmjerna Isusova ljubav koja nam se daruje u ovome Svetištu i čeka Vas.

fra Antun Jesenović, čuvar Svetišta

3

UVODNIK

MARIJA, PUT SADAŠNJOSTI I VJEČNOSTI

fra Antun Jesenović, čuvar Svetišta

Svetište Majke Božje Trsatske

VELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPAVELIKA GOSPABLAGDANSKA TRODNEVNICABLAGDANSKA TRODNEVNICABLAGDANSKA TRODNEVNICABLAGDANSKA TRODNEVNICA

12. - 13. - 14. kolovoza 2013.12. - 13. - 14. kolovoza 2013.12. - 13. - 14. kolovoza 2013.

18.00 sati: Marijanska pobožnost 18.30 sati: Večernja misa

10.00 sati:10.00 sati:10.00 sati: HODOČASNIČKA MISAHODOČASNIČKA MISAHODOČASNIČKA MISAHODOČASNIČKA MISAHODOČASNIČKA MISAHODOČASNIČKA MISA18.30 sati:18.30 sati:18.30 sati: HODOČASNIČKA PROCESIJA HODOČASNIČKA PROCESIJA HODOČASNIČKA PROCESIJA HODOČASNIČKA PROCESIJA HODOČASNIČKA PROCESIJA HODOČASNIČKA PROCESIJA HODOČASNIČKA PROCESIJA HODOČASNIČKA PROCESIJA HODOČASNIČKA PROCESIJA

I EUHARISTIJSKO SLAVLJEI EUHARISTIJSKI EUHARISTIJSKO SLAVLJEI EUHARISTIJSKO SLAVLJEI EUHARISTIJSKO SLAVLJEO SLAVLJEI EUHARISTIJSKO SLAVLJEI EUHARISTIJSKI EUHARISTIJSKO SLAVLJEI EUHARISTIJSKO SLAVLJEI EUHARISTIJSKPredvoditelj: Mons. dr. IVAN DEVČIĆ, nadbiskup i metropolit riječki

Svete mise: 6.00, 7.00, 8.00, 9.00, 10.00, 11.30, 18.30 sati

PROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEČetvrtak, 15. kolovoza 2013. Četvrtak, 15. kolovoza 2013. Četvrtak, 15. kolovoza 2013.

Perivoj Gospe Trsatske

Predvoditelj: fra IVAN MATIĆ


Preobraženje i spasenje cjelokupne čovjekove stvarnosti U “Godini vjere” očekuju se značajniji pomaci u našoj vjeri i u isti-ni o Marijinu uznesenju. Postavimo odmah temeljno pitanje: vjerujemo li u stvarnu mogućnost našega uzdignu-ća, konkretnije, u uskrsnuće? Ili smo toliko obeshrabreni da nas zahvaća nevjera u Božje spasiteljsko djelova-nje? Svetkovina Marijina uznesenja (Velike Gospe) je prilika ne samo za neko duhovno olakšanje, privremeni duhovni ugođaj, osobito pri Marijan-skim svetištima, za što valja zapaliti svijeću, obići oko Marijina lika, i sl. A poslije toga sve po starom, sve do uz-daha: „ah, što ti je ovaj život, ništa se ne isplati“! Čovjek se i dalje, kako kaže papa Franjo u prvoj enciklici Svjetlo vjere, zadovoljava malim svjetlima koja prosvjetljuju kratki trenutak, ali nisu kadra otvoriti put, što može samo istinska vjera u Krista, koja otvara pred nama velike obzore i vodi nas izvan našega izoliranoga ja. Stoga je temeljni stav na koji upućuje činjenica Uznesenja Marijina da kršćani trebaju više pokazati kako je s Isusom, pravim Bogom ali i pra-vim čovjekom, s njegovim uskrsnu-ćem i uzašašćem započela i preobraz-ba naše ljudskosti koja je određena za spasenje, odnosno za proslavu. Ona će biti uznesena u Božju blizinu, u zajed-ništvo Božjega života. To se, kao prvi plod Isusova uskrsnuća, odmah ostva-rilo na Mariji, dušom i tijelom uzne-senoj. Slijedi i naša proslava, tome se živo nadamo. Dakako, proći nam je kroz velike tegobe, poput Marije i nje-na Sina Isusa u srazu sa Zlim. To znači da sve što čovjek dobroga stvara, ništa ne propada, već se, jednostavno bismo rekli, upisuje se u Knjigu života. Zato nema mjesta podvoje-nom gledanju na čovjeka. Izgleda da bi i u obrascu o šest istina kršćanske vjere trebalo drugačije oblikovati izja-vu da je “duša čovječja besmrtna”. A što je s tijelom? Naprotiv, sve stvo-reno (a na poseban način preobražen čovjek u cjelini) bit će spašeno. I zato nije svejedno kakav svijet izrađujemo, kakva djela činimo, kako se postavlja-mo prema ovoj zemlji i stvorenjima u uvjerenju da naš cjelokupni život ne

MARIJINO UZNESENJE - SIGURNI ZNAK ČOVJEKOVE PERSPEKTIVE

UZ GODINU VJERE

V. Metzinger, Madona Immaculata, ulje na platnu, 18. st., trsatski samostan


propada nego se duboko mijenja. Mari-jino uznesenje je izraziti prvi plod Božje uskrisiteljske akcije kojom je čovještvo Isusa Krista oteto smrti i preneseno u slavu. Valja imati na pameti Isusove ri-ječi da će njegovi učenici biti ondje gdje i On, odnosno bit će počašćeni od Oca nebeskoga (usp. Iv 12, 20). Otud vjernička obveza da poput Marije pjevamo zahvalnu pjesmu „Veli-ča“, u uvjerenju da je Bog pogledao na nas neznatne, spreman uzvisiti nas. Što-više, kršćani su dužni poći, poput Mari-je, drugima priopćavati tu radost i vjeru. A to će moći ako svojim pothvatima, za što na euharistijskom slavlju dobivaju snagu, izgrađuju Božje kraljevstvo, novo nebo i novu zemlju, makar i u najtežim prilikama i zamkama koje Zli postavlja.

Drugačija vjera u životnoj borbi Veliki duhovni mislioci i pisci upozoravaju na najveću pošast našega vremena, a to je apatija, ravnodušnost i beznađe, sve do stvaranja javnoga mni-jenja da život uzmiče pred silom zla, smrti i ništavila. Razumljivo je da i sam vjernik zakuka, da ponekad bude i obe-shrabren za što danas ima sve brojnije razloge. Kada sve čuje, vidi i čita u dijelu medija i inače, čovjek ima dojam da su nastupila tzv. apokaliptička vremena. Međutim, Knjiga otkrivenja, iz koje se dio čita na svetkovini Velike Gospe, jamči da je pobjeda na Božjoj strani. Naime, apostol Ivan ima svojevr-sno nutarnje iskustvo koje želi vizualno prenijeti, upotrebljavajući izvanredne simbole koji u isto vrijeme otkrivaju i sakrivaju stvarnost. Inače, ‘apokalipsis’ izvorno znači objavljivanje, odnosno otkrivenje. U temelju njegovih viđenja je Božja istina, zapravo Bog-istina koji čovjeka iznenađuje. Radi se o novosti koju ljudsko oko još ne vidje (usp. 1 Kor 2, 9-10). Otkriti je može samo Onaj koji jest. To je otkrivenje Isusa Krista. On je u isto vrijeme objavitelj i sam sadržaj objave. Poruka je sva usredotočena na kontrast i antagonizam između dobra i zla, Božjeg i protubožjeg svijeta, i otud velike suprotnosti: Janje-Zmaj, Jeruza-lem-Babilon, stanovnici neba-stanov-nici zemlje; Jao na zemlji - Aleluja na nebu, itd. Apostol promatra sva doga-đanja svijeta pod vidom povijesti borbe-nog Božjega kraljevstva na zemlji, A tu je borbu započeo Krist koji je došao uni-štiti djela Sotonina (usp. 1 Iv 3, 8). Pošto je naviješten konačni pobjednički Božji nastup, otvara se hram neba i pokazuje se Kovčeg Saveza koji označava blizinu Boga Spasitelja.

Na toj je crti i divno ukazanje velikoga znaka, a radi se o Ženi, zaogr-nutoj u sunce, s mjesecom pod nogama, okrunjenoj sa 12 zvijezda (simbol no-vog i starog Izraela). U toj Ženi kršćani gledaju i Mariju, Isusovu majku i Crkvu Isusovih učenika. Obično se najprije usredotočujemo na “Ženu-Mariju” i “Dijete (Isusa)”. Dakako, nema sumnje da je Marija s Kristom početak Crkve. A porođajni bolovi za Crkvu znak su nastupa mesijanskih vremena. U Ženi koja prije konačnoga spasenja podnosi velike tegobe, slične sadašnjem vreme-nu, označen je Marijin put kao i sadašnji put Crkve. Duhovno umirući s Isusom na križu, Marija sudjeluje u majčinskom duhovnom rađanju Crkve. A zmaj je „stara zmija“, upropa-stiteljica čovječanstva u vrtu. Nad njom je zajamčena pobjeda Djetetova, odno-sno Isusova. Na taj način Ivan upozora-va da s Mesijom, sinom nove Žene (Ma-rije), nove Eve, počinje novo, obnovlje-no čovječanstvo. Nakon privremenog čovjekova izgona iz raja Krist pobjeđuje Zmiju (sotonu), i omogućuje spasenje, na način da sada ulazak u rajsko stanje postaje neoboriva stvarnost. To znači da zadnju riječ u borbi dobra i zla, između Crkve i zloga u svijetu ima Bog. U tome je Marija i zagovornica i pomoćnica.

Oduprijeti se obeshrabrenosti Ipak nam u životnoj borbi predstoji, makar negdje i malom stadu vjernika, veoma zahtjevan zadatak. Na-ime, apostol Ivan želi utješiti i osmjeliti progonjene kršćane svoga vremena, po-tičući ih na izdržljivost, na svjedočku, štoviše i mučeničku vjernost Kristu. Po-kazujući na Krista uskrsloga on navije-šta njegovu konačnu pobjedu, makar se činilo da je sotona ponekad u prednosti. Međutim, kršćanin vjeruje da je Krist konačni pobjednik, štoviše njegova se pobjeda već sada ostvaruje. Veće i bolje utjehe od takve vjere naprosto nema. U tom smislu danas valja ima-ti pred očima riječi ranijega milanskog nadbiskupa C. M. kard. Martinija koji je upozoravao Crkvu da znade prepozna-ti djelovanje Duha Božjega i oduprijeti se napasti pesimizma. Štoviše, kaže on, jedna od najsuptilnijih i najpodmukli-jih napasti Zloga jest zavesti kršćane da zaborave na prisutnost Duha, da posta-nu žalosni kao da ih je Bog napustio u svijetu koji je zao, protiv kojega ratuju neravnopravnim sredstvima jer neza-interesiranost, egoizam i zaborav Boga postaju nadmoćni. Naprotiv, Marijino uznesenje

trebalo bi nas ohrabriti da u svjetlu vjere zbijemo redove oko Krista, oko njegova oltara u našim crkvama i u obiteljima uz Marijinu podršku. Stoga ako, i kao kr-šćani, možemo biti privremeno umor-ni, kršćanstvo ipak ne može klonuti, jer je odozgo ‘Sila s visine’, djelo trajno angažiranoga Boga. I stoga, u vremenu kada sile svijeta nastoje zarobiti čak i našu svijest, kršćani moraju biti proroč-ki uporniji u naglašavanju da se istina o čovjeku nalazi u njegovoj pravoj dovrše-nosti, to jest u budućnosti, u uskrsnuću. To ih obvezuje da se s više entuzijazma i spremnosti na žrtvu opredjeljuju za ono što se rađa, što raste, što stvara veću čo-vječnost. I svi koji budu slijedili Mariji-na Sina bit će blaženi jer, kako je govorio sv. Franjo Asiški u mističnomu zanosu, istinska perspektiva svakog vjernika jest upravo uzdignuće na kraljevsku čast u vječnome životu. Preobraženi ljubavlju Božjom, kaže papa Franjo, svjesniji smo velikog obećanja punine i naš se pogled pruža prema istinskoj budućnosti koja je sam Krist. Ali zato treba rasti kršćan-ska raspoloživost da nas Božje svjetlo trajno preobražava. Milan Šimunović

5

G O D I N A V J E R E

2 0 1 22 0 1 3

Time što je Krista začela, rodila, hranila, u hramu ga prikazala Ocu, i sa svojim Sinom, dok je na križu umirao, trpjela, na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu, poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Zbog toga nam je postala majkom u redu milosti. I to Marijino materinstvo u ekonomiji milosti neprekidno traje, od časa pristanka, koji je vjerno dala prilikom navještenja i koji je nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnoga proslavljenja svih odabranih. Jer nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja. Materinskom se ljubavlju brine za braću svojega Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu. Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagačica, Posred-nica.

(iz dogmatske konstitucije o Crkvi „Lumen gentium“ Drugog vatikan-skog sabora, br. 60-61)


Najneposredniji i najuvjerljiviji dokaz uslišanih molitava u Trsatskom svetištu svakako su različiti zavjetni darovi, izraz izvanjske zahvalnosti i ljubavi. Oni su odraz uslišanih molitava za zdravlje, mir i oslobođenje od najrazličitijih duševnih patnji, strepnji i životnih opasnosti. Među brojnim vrijednim darovima koji se čuvaju u kapeli zavjetnih darova i u riznici Trsatskog svetišta nalazi se i prekrasan kip srebrne renesansne Madone. Ovaj kip vrhunsko je umjetničko djelo toga razdoblja, tako da i danas kod brojnih posjetitelja riznice Svetišta izaziva udivljenje.

Ova renesansna Madona dar je hrvatskog bana Tome Bakača grofa Erdödya i njegove žene Ane Marije Ungnad, koji su oni poklonili Svetištu kao zahvalu za čudesno ozdravljenje svoga teško bolesnoga sina Sigismunda. Toma Erdödy ostat će zapamćeni i po tome što će 1630.

godine utemeljiti franjevački samostan u Klanjcu. Dar je na Trsat stigao 1597. godine, a na podnožju stoji zabilježeno: Thomas Erdedi Comes Montis Claudii et eius uxor Anna Maria Ungnad Comitissa Deo, et Beatissime Virgini Mariae pro filio Sigismundo gravissime aegrotante supplices humiliter voverunt 1597/ Toma Erdödy grof Moslavački i njegova supruga Ana Marija grofica Ungnad ponizno moleći zavjetovali su 1597. za svoga preteško bolesnog sina Sigismunda. Njihov primjer slijedit će nekoliko godina kasnije i njihov drugi sin Stjepan grof Erdödy, koji će kao zahvalu za ozdravljenje pokloniti 1615. Trsatskoj Gospi zlatni kalež. Tko je bio Toma II. Bakač Erdödy, čiji zavjetni dar čuvamo u Trsatskom svetištu, po kome je nazvana prilazna ulica na Kaptolu u Zagrebu i čiji se grob nalazi u zagrebačkoj katedrali, a nadgrobna ploča dominira desnom stranom uz svetište katedrale? Rodio se 1558., a umro je u Krapini 17. siječnja 1624. Bio je grof, velikaš i hrvatski ban od 1584. godine. Odmah na početku svog službovanja kao ban, 26. listopada iste godine, ban Erdödy i general hrvatske krajine Josip Thurn su kod Slunja sa samo 2030 ratnika iznenadili i strahovito razbili 9000 Osmanlija. Ban Erdödy nastavlja s nizom sjajnih pobjeda pa je s malim brojem ratnika, 500 konjanika i 500 pješaka, 6. prosinca 1586. godine razbio Ali-begovu vojsku od 3000 konjanika i 500 pješaka kod Ivanića. Godine 1591. ban Erdödy je oslobodio grad Moslavinu, uzrokujući velike probleme i gubitke Ali Hasan-paši. Kad je u ljeto 1593. Hasan-paša sa svojih 15000 vojnika 22. lipnja opet navalio na grad Sisak, Erdödy je odmah skupio 2400 svojih ratnika. Nakon što su im se pridružili karlovački general Andrija Auersperg i vojvoda Rupreht Eggenberg s lakim konjaništvom, strijelcima i husarima, kršćanska vojska je imala oko 5000 vojnika. I dok su se neki časnici dvojili treba li navaliti na nekoliko puta brojčano jače Osmanlije, Erdödy i Auersperg su odlučno zagovarali navalu govoreći: Ne gledajmo na broj neprijatelja, Bog će nam pomoći!

Kršćanska vojska je predvođena banom Erdödyjem strahovito razbila tursku vojsku, koja je što u boju što u rijeci Kupi izgubila oko 10000 vojnika, a sam Hasan-paša se s dvanaest najistaknutijih turskih begova pri bijegu utopio u rijeci Kupi. Velika i sjajna pobjeda godine 1593. kod Siska koja je bila prekretnica u ratu Hrvata s Osmanlijama, oduševila je cijelu kršćansku Europu. Povjesničari bilježe da je nakon ove pobjede Toma glasno uskliknuo: In Deo vici!/U Bogu pobijedih! Ovaj usklik i danas stoji uklesan na njegovoj nadgrobnoj ploči u zagrebačkoj katedrali. Papa Klement VII. pohvalio je pobjednike posebnim pismom, a španjolski kralj Filip II. odlikovao je hrvatskog bana Erdödya imenujući ga vitezom reda Svetog Spasitelja. Godine 1595. Erdödy se povukao s banske dužnosti, ali je i dalje nastavio uspješno ratovati protiv Osmanlija. Godine 1603. proglašen je tavernikom za Ugarsku, a 1607. imenovan je nasljednim varaždinskim županom. U razdoblju 1608 -1614. ponovo je bio hrvatski ban. Ovaj kratki izlet u burnu hrvatsku povijest 16. i 17. stoljeća svjedočanstvo je o velikanima hrvatskoga naroda koji su i u najtežim trenucima povijesti našega naroda iskazivali vjeru u Božju pomoć i pouzdanje u zagovor Majke Božje. Trsatsko svetište je i u tim vremenima, kao vrlo važno marijansko svetište, bilo omiljeno hodočasničko odredište ne samo vjerničkoga puka nego i hrvatskoga visokoga plemstva, o čemu nam najzornije svjedoči primjer bana Tome grofa Erdödiya.

fra Daniel Patafta

HRVATSKI BAN TOMA BAKAČ ERDÖDY – TRSATSKI HODOČASNIK

POVIJESNE CRTICE

MARIJIN TRSAT br. 2/2013 7

U mjesecu lipnju ove godine imao sam veliku milost posjetiti Svetu Zemlju i vidjeti Nazaret, ili bolje rečeno, vid-jeti arheološke obrise malenog naselja iz Isusova vremena, sa ponegdje bolje očuvanim kutkom prosječne obiteljske nastambe onoga kraja. Uglavnom su to malene špilje i nadozidani dijelovi, ionako, skučenog životnog prostora, tragovi ognjišta i prostora za blago, spremišta za ljetinu i sl. Nazaret je to-liko malen i nepoznat za Stari Zavjet da mu se ime niti ne spominje u tom dijelu Svetoga Pisma. Bolje rečeno, beznačajan, bezimen, skrovit i sakriven za nešto drugačije i posebno. U srcu danas moderne velike bazilike, leži jedna, među jednakima - špilja Navještenja, koja već u najranijim kršćanskim vremenima svjedoči da je služila kao kršćanska bogomolja. Svjedoče o tome grafiti hodočasnika na žbuci. Uz špilju Navještenja ne stoji nadozidani dio, takozvana nazaretska kućica. Kršćanska tradicija taj nadoz-idani dio danas čuva u Loretu, u Italiji. Ta ista tradicija spominje i Trsat kao mjesto privremenog boravka nazaret-ske kuće. Stoga je za jednog trsat-skog franjevca poseban osjećaj stajati pred ostacima Marijina doma u Nazaretu. Rijeka hodočasnika neprestance prolazi kraj špilje. Kao da svaki hodočasnik želi čuti kakav bi to bio glas koji pozdravlja Mariju. To su ista ona, u molitvu uronjena lica, kakva se mogu sresti na Trsa-tu dok obilaze oko Gospina oltara. Hodočasnik molitvom dopire u poseban trenutak Blagovijesti i nestrpljivo iščekuje da Marija kaže

„Da“ – „neka mi bude“. A kad srce molitelja čuje taj „da“ tek tada može nastaviti dalje. Marijin pristanak u naz-aretskoj kući, pristanak je na spasenje i Crkva nas nerijetko podsjeća da je upravo tu početak Isusova spasonosna djelovanja koje svoj vrhunac nalazi na križu i u uskrsnuću. Pedesetak metara iznad špilje Navještenja, nailazimo na još jedan dom koji se po tradiciji časti kao Jo-sipov dom, dom Isusova othranjenja. Opet jedna prilika da osluhnemo Jo-sipovu tišinu, poniznost i blizinu s Marijom i Isusom. To je mjesto gdje Isus uči zanat. To je mjesto koje skriva onih tridesetak godina skrovitog Isuso-vog života prije djelovanja. Oko velebne bazilike Navještenja nala-zi se moderni cintor u kojem se čuvaju mozaici – prikazi marijanskih svetišta cijeloga svijeta. Među njima, s desne strane bazilike, svoj kutak nalaze i Hr-vati s mozaikom Gospe Kondžilske i Bistričke. Toliko prikaza Blažene Dje-vice Marije kao da poručuje kako je Marija svakom oku bliza i svakom narodu majka.

Poseban je osjećaj koračati Nazaretom, osluškivati povijest koja je tako jed-nostavna, tiha i nenametljiva, a bitna i nezaobilazna u povijesti spasenja. Pod kraj 19. stoljeća bl. Charles de Foucauld, francuski pustolov a kasnije pustinjak i svećenik, i sam želi up-oznati skroviti život nazaretske obitelji te se nastanjuje podno starog Nazareta kod sestara klarisa kao njihov domar. Danas te skromne nastambe čuvaju Isusova Mala Braća, duhovni sinovi malog brata Karla, kako se bl. Charles sam predstavljao. Nazaret nije mjesto bučne povijesti. On je malen, skoro kao i u Starom Zavjetu, bezimen i neznatan. Rodno mjesto jedne djevojke koja se u svom Nazaretu, vjerojatno i sama osjećala, pomalo bezimena i neznatna, u svo-jim životnim vizijama, nepripremlje-na da posluži kao prva karika u nizu veličanstvenog Božjeg plana spasenja. Nazaret je mjesto Isusova odrastanja, mjesto koje škrto čuva ono o čemu nam sv. Pismo ne svjedoči. Kada se pitamo što je Isus radio onih trideset godina prije svog javnog djelovanja, treba doći

u Nazaret. A Nazaret vam neće ot-kriti ništa, osim toga da je malen, neznatan, pomalo bezimen, tihi dom Isusa, Marije i Josipa. Ako se ikada budeš osjećao neznatno, beznačajno i pomalo bezimeno, osjećaj se kao Nazaret. To je htio i mali brat Karlo. Kakav je bio život Isusa, Marije i Jo-sipa to samo zna nazaretska tišina, a nju je i danas moguće čuti. fra Marinko Klaić

NAZARET – TIHI DOM ISUSA, MARIJE I JOSIPA


„Anđeo uđe k njoj i reče: Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ (Lk 1, 28) Nedokučive li dubine Božjega otajstva u pozdravu koji prelazi preko anđelovih usta upućenoj Onoj po kojoj će nas Bog pohoditi “da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira” (Lk 1, 79). Marija odmah uči i prihvaća Dar postajući tako i sama ona koja se daruje. Marija, milosti puna, savršena je slika (ikona) Božje ljepote zavrjeđujući tako da uvijek budemo zagledani u nju. I Bog gleda na nju „neznatnu” i sasvim poniznu “službenicu svoju” (Lk 1, 48). Otajstvo je to veliko! Uzvišeni Bog da bi postao čovjekom odabire siromašnog čovjeka, Mariju, da nam se po njoj daruje kao pravi Bog i pravi čovjek. Ovo otajstvo navještenja dogodilo se u skromnom Djevičinu domu u Nazaretu, a prema promislu Božjem ta je ista kućica boravila i ovdje na Trsatu donesena od anđela tri godine i sedam mjeseci da bi je zatim anđeli prenijeli u Loreto gdje se i danas nalazi. No trag Božje prisutnosti ostao je sve vrijeme trajno živ kako na ovome mjestu tako i u srcima ljudi. Tu je danas ikona, čudotvorni lik Majke Božje milosti, koji nâs hodočasnike, „putnike i pridošlice“ (PPr 6, 2) poziva: “Dođite, poklonimo Mu se.” Tako za nas Trsat, kao za sv. Franju Porcijukula, biva mjesto milosti i posebne Božje blizine gdje se samo nebo spušta k čovjeku da ga uzdigne k sebi. Tko ne bi tako lijepoj i nadasve poželjnoj Majci bio “pod o k r i l j e m ”, usudim se reći, u

samom srcu kad je u njoj, ne boravilo nebo, nego sâm Bog? Pred takvim n e i z r e c i v i m Božjim darom, pred takvom p o n i z n o m službenicom i uzvišenom Majkom Gospodina našega, tko joj ne bi riječima svetoga Franje klicao: ”Zdravo palačo njegova. Zdravo njegovo svetohranište. Zdravo kućo njegova. Zdravo odjećo njegova. Zdravo njegova službenice. Zdravo majko njegova.” (PozBDM). Nadalje, Marija nas poziva, pjevajući hvalospjev siromaha, u svoju školu službe Gospodnje. Ona nas uči djetinjoj povjerljivosti i predanju Božjem vodstvu osobito onda kada se u svojoj smetenosti i nerazumijevanju događaja i životnih situacija gotovo u strahu pitamo: “Kako će to biti?” (usp. Lk 1, 34). Tada nam Marija uzdiže pogled k Bogu i pomaže nam da s njom u vjeri prihvatimo Božju volju: “Neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1, 38a). Tako Božji pozivi u prvom redu za nas nisu „stvar“ izvanrednog već svakodnevnog, tihog Božjeg pohoda koji nerijetko ne razumijemo. Stoga se u traženju Božje volje prepuštamo Marijinu vodstvu jer je ona

savršena bogotražiteljica. I tu nam se ona nenametljivo nudi kao naš putokaz u traženju, otkrivanju i promatranju Božjega lica. U šutnji svojega prečistog srca ona zaboravlja sebe te dopušta da Bog u njoj govori. Time i Ona postaje za nas “(za)govor” pred Bogom, ali i Božji “(od)govor” nama: “Što god vam rekne, učinite” (Iv 2, 5). O, kako je sva lijepa i sva Božja! O, kako je ponizna i u svojoj poniznosti uzvišena! Tako i ovo vrijeme novicijata ovdje u Svetištu, pod okriljem Majke milosti, za nas znači vrijeme božanske škole, škole gdje se s Marijom učimo slušati i prihvaćati Božji glas u svim njegovim nijansama. Ta tko bolje ljubi i poznaje tajne Kristova Srca doli Ona koja Ga je nosila pod svojim srcem? O Marijo, molimo te, privuci i naše srce sve do srca svoga Božanskog Sina s kojim je i tvoje združeno! fra Josip Ivkić

Christophor Tascha: „Navještenje i prijenos Nazaretske kućice na

Trsat“, 1714., trijumfalni luk trsatske bazilike

U ŠKOLI MAJKE MILOSTI


SVETKOVINA MAJKE BOŽJE TRSATSKE

Proslavom Svetkovine Blažene DjeviceMarije, Majke Milosti, od Časne Nazaretske kućice, 10. svibnja Trsatu otvorena je na hodočasnička godina. Od ranih jutarnjih sati vjernici su u velikom broju hodočastili u ovo najstarije živuće hrvatsko Marijansko svetište.

Prijepodne u 11 sati svoju su zavjetnu misu slavili franjevci Hrvatske franje-vačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Hodočasničku procesiju i sre-dišnje euharistijsko slavlje u 18.30 pred-vodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić. U ime franjevaca, vjekovnih čuvara tr-satskog svetišta, riječi dobrodošlice i pozdrava uputio je gvardijan, fra Antun Jesenović. Osvrćući se na službeni naziv i povijest trsatskog svetišta koji je vezan uz Nazaretsku kućicu prema kojoj su stoljećima vjernici gajili poseban pije-tet, riječki Nadbiskup rekao je u homiliji kako će i ove godine posebna pobožnost prema Majci Božjoj dovesti na Trsat mnogobrojne hodočasnike, vođene že-ljom zahvaliti Isusu i Mariji za primljene milosti i preporučiti im se u konkretnim potrebama. „U tom će smislu i naš „Hr-vatski Nazaret“, kako ovo svetište mnogi rado nazivaju, biti i ove godine škola u kojoj se uči vjerovati Bogu i po vjeri ži-

vjeti u osobnom i zajedničkom, posebno u obiteljskom životu“ naglasio je Nadbi-skup te dodao kako u svijetu nema ni-jedne škole vjere koja bi bila ravna Na-zaretskoj školi, školi koja je smještena u skromnu Nazaretsku kućicu, bijedna u materijalnom smislu u usporedbi s današnjim modernim školama, ali je nenadmašiva po onima koji u njoj pou-čavaju vjeri i životu, a to su Isus, Marija i Josip. Slušajući i promatrajući pažljivo Svetu obitelj, otkrivamo kako vjerovati u Boga znači prije svega imati povjerenja u njega i kako to povjerenje može i mora ostati čvrsto i nepokolebljivo i u trenuci-ma kada ne razumijemo što Bog od nas hoće i kada on postupa suprotno našim očekivanjima i željama. „Povjerenje je samo jedna dimenzija vjere. Drugu čini poznavanje onoga što se vjeruje, odno-sno onoga komu se vjeruje.“, upozorio je nadbiskup Devčić objašnjavajući kako neku osobu najbolje upoznajemo po ne-kim posebnim gestama i postupcima. Tako i Isusa najbolje spoznajemo po nje-govu dragovoljnom prihvaćanju smrti na križu radi nas i našeg spasenja, a u tr-satskom svetištu možemo od Isusa, Ma-rije i Josipa, učiti kako se vjeruje Bogu i njegovoj Riječi. U nastavku je naglasio kako su za spasenje jednako važne vje-

ra i spoznaja. Vjera omogućuje dublju spoznaju, a što više nekoga poznajemo, to mu možemo više vjerovati. Zato je važno ne samo vjerovati Bogu i vjerovati ono što nam on objavljuje nego to, ko-liko je moguće, i umom spoznati. Zbog toga nas Isus poziva na učenje, osobito na učenje od njega. To je razlog zašto je Sveti Otac, proglašavajući Godinu vjere, posebno pozvao na proučavanje i upo-znavanje Katekizma Katoličke Crkve i dokumenata Drugog vatikanskog kon-cila, koji je počeo 1962. i završio 1965. godine. Zaključujući propovijed nadbi-skup Devčić je poručio da ćemo, trudeći se poput Marije i Josipa, od Isusa učiti, njega što više upoznavati i biti kao oni njegovim služiteljima, i tada možemo očekivati da će se i na nama, kao i na njima, ispuniti njegovo obećanje: „Gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj“. Zbog loših vremenskih prilika večernja sveta misa se nije mogla slaviti u perivoju, nego se slavila u crkvi, ali to nije umanjilo svečanost i radost slavlja. I ove godine pjevanje na misi lijepo i slož-no zajednički su animirali zbor Svetišta Majke Božje Trsatske i zbor Sveta Mati Slobode iz Zagreba. Helena Anušić

SVETKOVINA MAJKE BOŽJE TRSATSKE


POTEKLA RIJEKA SJEĆANJA NA PAPU IVANA PAVLA II.

Potpuno ispunjena bila je u nedjelju 2. lipnja Aula Pape Ivana Pavla II. u Trsatskom svetištu i rijeka lijepih sje-ćanja na povijesne dane mjeseca lipnja 2003. godine u kojima je pokojni papa Wojtyla posjetio našu zemlju tekla je Aulom, kako onim što su iznosili govornici otvorenja Dana Ivana Pa-vla II., tako i atmosferom među publikom. Svečanim otvore-njem u Auli započelo je obilježavanje 10. obljetnice njegova posjeta Hrvatskoj kada su mu Riječani pet dana bili domaći-ni. Tako su počeli su Dani pape Ivana Pavla II. tijekom kojih će Riječani zahvaliti i prisjetiti se tog velikog čovjeka koji je svojim posjetom, trećim pohodom Hrvatskoj, učinio taj dan velikim i povijesnim.

Puno emocijaSvi koji su iznosili svoja sjećanja govorili su s puno emocija, a za tu lijepu večer treba zahvaliti trsatskom franjevcu fra Se-rafinu Sabolu koji je 2003. bio glavni tajnik Organizacijskog odbora papina pohoda, a danas je organizator obilježavanja obljetnice. Goran Granić, tadašnji prvi potpredsjednik Hr-vatske Vlade rekao je da bi bio sretan kada bi Hrvatski Sabor Svetog Oca Ivana Pavla II. proglasio zaštitnikom naše zemlje jer je bio najvjerniji i najiskreniji prijatelj Hrvatske. A kako je pročitano iz pisma što ga je svečanosti uputio gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, dolaskom Pape u Rijeku bila je »poča-

šćena naša generacija« – bio je to »povijesni susret s čovjekom koji je neumornom upornošću i energijom svijetom širio glas nade«. Otvorenje je održano pod naslovom »Papi Ivanu Pavlu II. s ljubavlju – sjećanja, pripreme, poruke« i doista je tako i bilo. Riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić, izravni Papin do-maćin 2003., između ostalog je rekao da su Rijeka i Trsatsko svetište bili u svim verzijama planiranja toga papina pohoda uvijek prvi, u početku i jedini, da je Rijeka tada živjela veliko zajedništvo i da to iskustvo pokazuje da nam je zajedništvo uvijek moguće.

Motivacija i zajedništvoRiječki Nadbiskup rekao je da je Papa bio jako bolestan i da je dugo postojala zabrinutost hoće li uopće moći doći, kao i to da je riječki doček na Svetog Oca ostavio snažan dojam, da su svi bili oduševljeni, da su Papu svi primali otvorena srca. Josip Buršić, tadašnji zamjenik direktora Novog lista i doista »srce« projekta Novog lista »Papa među nama« prisjetio se velike odgovornosti, motivacije i zajedništva koji su pokretali ljude u tom obimnom medijskom projektu priprema za Papin dolazak. Novinar HKR-a Domagoj Pejić prisjetio se svojeg 27-dnevnog hodočašća Papi u Rim – vjerovao je da će tom svojom žrtvom maknuti bar jednu boru s čela Pape koji je sil-no patio u bolesti. Velikog Pape prisjetio se i trsatski gvardijan fra Antun Jesenović, a susreta s njim sjetili su se i glazbenici – Zbor Trsatskog svetišta, klape Luka i Nevera uokvirivši skup papinom pjesmom »Krist na žalu« i »Tisuć’ puta«. Mirjana Grce

Spomen-bitva u riječkoj luci»Uzor njegova života i vrijednosti koje je zagovarao i da-lje su uz nas«, napisao je gradonačelnik Vojko Obersnel u pismu pročitanom na svečanosti, poručujući da je znako-vima sjećanja koji u Rijeci postoje, a od 5. lipnja će to biti i spomen-bitva u luci, »sjećanje na njegov boravak u Rijeci utkano u povijest našeg grada, ali i u svakodnevni život nas Riječana.


Prošlo je točno deset godina otkako je blaženi papa Ivan Pavao II. na Duhove slavio svečanu pontifikalnu misu na Delti i hodočastio Majci Božjoj Trsatskoj. Živa sjećanja na te nezaboravne događaje za ovaj grad i njegove stanovni-ke probuđena su u mislima i srcima onih koji su u subotu 8. lipnja 2013. u velikom broju pohodili Trsatsko svetište kako bi nazočili ovoj značajnoj obljetnici i vrhuncu pro-slave Dana pape Ivana Pavla II. u Rijeci. Sve to potvrđuje neprekinutu nit povezanosti i ljubavi između Rijeke i Pape. Kada je mogao papa Wojtyla onako bolestan, nakon što je predvodio misno slavlje na Delti tog iscrpljujućeg vrućeg dana, pohoditi Svetište Majke Božje Trsatske, onda nije bilo teško mnogim Riječanima, osobito hrvatskim braniteljima, uputiti se stubama Petra Kružića u molitvi krunice do bazi-like Majke Milosti gdje je svečanu misu predvodio zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić. Prisjećajući se mnogih trenutaka iz života Ivana Pavla II., istaknuo je kako je život ovog blaženika svjedočanstvo vjere koje nadahnjuje sve vjernike da na-sljeduju njegov primjer. „Bio je naš dobri otac koji nas je poučio kako u Boga vjerovati te Isusovu majku Mariju štovati. Njegova misionarska i pastoralna nakana bila je krenuti ususret cijelome svijetu i vratiti u središte čovjeka i obitelj. U tome je bio neumoran, braneći Božja i ljudska prava. Neka i nas pouči kako ljubiti Boga i čovjeka.“, rekao

je mons. Puljić, podsjetivši na Papine riječi kojima je u hr-vatskome narodu pozvao one koji imaju snagu, hrabrost i nadu odgovoriti na izazove ovoga vremena. Papi Ivanu Pavlu II. u zahvali za njegov treći i posljednji pastoralni pohod Hrvatskoj koju je neizmjerno ljubio, pred prepunim Perivojem Majke Božje Trsatske u pjesmi su svoje izraze molitve i zahvale uputili i glazbenici. Na ideju fra Serafina Sabola da se glazbom obilježe gra-dovi koje je Papa tom prilikom posjetio, s oduševljenim nebrojenim mnoštvom zapjevali su riječka Klapa Nevera, debitanti na Trsatu, Najbolji hrvatski tamburaši, poznatiji kao Zlatni dukati, predstavljajući slavonske gradove Osijek i Đakovo te na kraju Klapa Intrade iz Zadra, koji su ovdje uvijek rado viđeni gosti.

Siniša Pucić

NEPREKINUTA NIT LJUBAVI IZMEDU RIJEKE I PAPE IVANA PAVLA II.


Bilo je rano subotnje jutro na Trsatu, a nesigurni pogledi s nevjericom su promatrali nebo u nadi da kiša neće padati. Ja sam vjerovala da neće kišiti. Toga dana, 25. svibnja na Trsatu se održao II. kongres Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži, a bilo je 600-tinjak sudionika te je sunčano vrijeme bilo poželjno. Okupili su se delegati Frame i OFS-a iz skoro svih mjesnih bratstava Lijepe naše. Nakon uvodnih pozdrava i jutarnje molitve časoslova, uslijedila su dva predavanja: prvo je održao vlč. Jerko Valković pod naslovom ‘’Poznajem li svoju vjeru?’’. Predavanje je bilo nadasve interesantno jer je predavač sažeto obradio tematiku naše vjere uz pitanje: Vjerovati ili ne? Razmišljanja o vjeri ostavila su snažan pozitivan utisak na sve prisutne jer su to pitanja koja susreće svaki čovjek: pitanja o istini, trpljenju, pouzdanju, povjerenju, ljubavi, vjerovanju.Zatim je uslijedilo predavanje framašice Dubravke Serić na temu sv. Ljudevita. Bilo mi je jako drago kada sam vidjela da jedna framašica ima izlaganje o sv. Ljudevitu, kralju i zaštitniku Franjevačkoga svjetovnog reda. Uz sv. Franju, sv. Klaru i sv. Elizabetu, sv. Ljudevit je uvijek bio prisutan, ali nekako postrani, tako da je ovo predavanje mnogima bilo osvježenje i poticaj na ponovno otkrivanje lika sv. Ljudevita. Sv. misu u Svetištu predvodio je mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. Ne mogu to opisati riječima, ali bilo je nešto posebno na toj sv. misi, ‘nešto’ se osjećalo u zraku. Dok sam slušala propovijed o zajedništvu i razmišljala o predavanju, o svojoj vjeri – živoj vjeri, malo sam promatrala ljude oko sebe: franjevce, raspjevane framaše, časne sestre, djecu, odrasle, mlade bračne parove s malenom djecom, starije – članove velike franjevačke obitelji, osobe koji su primili od Gospodina poziv, neopisivu milost nasljedovati Evanđelje po primjeru našeg sv. Franje, svatko na svoj način i u svome staležu. I zapravo dobih spoznaju da smo svi mi jedno: jedna živa Crkva, jedna živa vjera – jedno bratstvo. Trenutak – kada shvatiš da smo svi darovani zbog ljubavi Gospodnje jedni drugima, iako

iz udaljenih bratstava, nepoznati, a opet poznati, povezani i postojani u ljubavi i u molitvi – taj trenutak nudi neopisiv osjećaj, a ove riječi su samo blijedi i neuspjeli pokušaj opisivanja nečeg tako posebnog, tako predivnog. U tom trenu zacakliše mi se oči i da propovijed nije završila, nekoliko suza radosnica bi sigurno pobjeglo i otkotrljale bi se niz obraz.Nakon svete mise uslijedio je zajednički ručak svih sudionika kongresa u Perivoju. Poslije okrijepe za naš duh i tijelo uslijedile su radionice. Sve su bile redom zanimljive i sreća da smo svi već prethodno bili dodijeljeni u radionice jer da smo sami morali birati, vjerujem da mnogi ne bi mogli izabrati. Radionica je bilo čak dvadeset. A tematika im je bila razna: Katekizam Katoličke crkve, sakramenti, drugi vatikanski koncil, euharistijsko klanjanje, krunica, molitva – „ lectio divina“, liturgijsko čitanje, liturgijsko pjevanje, Glasnici Velikoga Kralja, posjet Domu za psihički bolesne odrasle osobe, palijativna skrb, pastoral bolesnih, posjet Prihvatilištu za beskućnike ‘’Ruže sv. Franje’’ i časopis o beskućništvu

‘’Ulične svjetiljke’’, posjet Socijalnoj samoposluzi ‘’Kruh sv. Elizabete’’, posjet Kući utočišta sestara milosrdnica, mediji, zajedništvo OFS-a i Frame, zaštita svega stvorenog – ekologija, obitelj i (naša) prisutnost u svijetu. Bio je to zaista poseban i neponovljiv dan, susret braće i sestara, pjesme, radosti i molitve koji će, vjerujem, svi sudionici još dugo pamtiti. Na početku napisah da sam vjerovala da za vrijeme trajanja kongresa neće kišiti. Bilo je to zaista nešto posebno. Naime, u petak, večer uoči kongresa dok su se užurbano odvijale poslijednje pripreme za kongres, počela je padati kiša (što nije bilo ništa neobično s obzirom da je padala već danima), ali u tom trenu pojavilo se i sunce, nastalo je neko komešanje i mnogi su istrčali na kišu, pa tako i ja s njima. Nemalo sam se iznenadila kada sam vidjela kako se jedna predivna duga nadvila iznad cijele Aule, poput nekog golemog kišobrana i tada sam znala, Gospodin će se pobrinuti za vrijeme i darovati nam nekoliko zraka sunca... i bi uistinu tako. Dolores Turkalj, OFS Trsat

I OVO JE POBJEDA ŠTO POBIJEDI SVIJET: VJERA NAŠA


TRSATSKI HODOČASNICI U LOURDESU

Pedesetak hodočasnika s Trsata, pod vodstvom gvar-dijana fra Antuna Jesenovića i župnika fra Ivana Miklenića, zaputilo se na hodočašće u Lourdes, od 25. travnja do 1. svib-nja 2013. Prvo zaustavljanje na našem hodočašću bilo je u Milanu, gdje smo razgledali veličanstvenu gotičku katedralu Uznesenja Marijina, jednu od najvećih crkvi na svijetu koja nas je oduševila svojom ljepotom. S trga ispred katedrale, še-ćući velikom Galerijom Vittoria Emanuelea II., došli smo do poznatog teatra La Scala. Nakon toga smo posjetili i Baziliku svetog Ambrozija, jednu od najstarijih crkvi u Milanu koju je u 4. stoljeću dao izgraditi biskup Ambrozije na mjestu gdje su bili pokopani kršćanski mučenici. Tamo smo se zadržali u zajedničkoj molitvi, a zatim i u razgledavanju očaravajuće unutrašnjosti crkve u kojoj nas se posebno dojmio mozaik Krista Pantokratora sa svetim Gervazijem i Protazijem u ap-sidi, zatim zlatni oltar s ciborijem iz 10. stoljeća, te kripta iz 9. stoljeća u kojoj se nalaze tijela biskupa Ambrozija i mučenika Gervazija i Protazija. Svetu misu slavili smo u Svetištu Gospe od Lagheta blizu Nice, gdje su nas srdačno dočekale sestre benediktinke. U to Svetište dolaze mnogobrojni hodočasnici te smo i mi, hodočasnici s Trsata, imali priliku Majci Božjoj uputiti svoje molbe i zahvale molitvom i pjesmom. Sljedećeg dana smo se zaputili iz Nice prema Avignonu. Iako je bilo vrlo hladno, a u Avignonu nas je uz to dočekala i jaka kiša, ništa nas nije moglo pokolebati u razgledavanju mjesta u kojemu su nekoć stolovali poglavari rimokatoličke crkve. Među papama koji su ovdje boravili bio je i papa Urban V. koji je 1367. godine Hrvatima darovao sliku Gospe Trsatske. U avignonskoj katedrali slavili smo svetu misu. Na kraju dru-goga dana napokon smo stigli i na odredište našeg hodočašća – Lourdes – te smo se odmah zaputili u noćnu šetnju do špilje ukazanja. U osobnoj molitvi zadržali smo se pred špiljom i taj prvi susret s Gospom Lurdskom posebno nas se dojmio

te ćemo ga zasigurno zauvijek pamtiti. Slavljenje svete mise u velikoj Dvorani Pija X. s mnogobrojnim hodočasnicima iz cijeloga svijeta poseban je doživljaj jer se molilo na svim važ-nijim svjetskim jezicima. Nakon mise smo krenuli do Kalva-rije na križni put, a u večernjim smo se satima opet pridružili velikome broju hodočasnika u procesiji sa svijećama i molitvi krunice na nekoliko svjetskih jezika. Svaki put kad bismo za-pjevali pjesmu „Ave Maria“, podigli bismo svijeće na pozdrav Majci Božjoj. Sudjelovati u toj procesiji, moliti i pjevati s osta-lim hodočasnicima, posebno je duhovno iskustvo. Drugi dan boravka u Lourdesu iskoristili smo za kupanje u izvorskoj vodi, potaknuti riječima koje je u devetom ukaza-nju Bogorodica uputila Bernardici: „Idite na izvor piti i umiti se.“ Čekajući u redu za kupanje, svatko je bio u svojim misli-ma, usredotočen na svoju molitvu. Bilo je poprilično zima i čak sam pomislila odustati, ali vidjevši bolesnike u kolicima i malu djecu, sve veći broj ljudi koji staje u red, ganula me i ohrabrila njihova vjera te sam ipak ustrajala u naumu da se okupam. Poslijepodne smo razgledali grad Lourdes, obišli sva značajna mjesta iz Bernardičina života – rodnu kuću, mlin, stari zatvor „Cachot“, župnu crkvu, a sudjelovali smo i u pro-cesiji zajedno s bolesnicima za koje skrbe brojni volonteri. Imajući malo slobodnog vremena, sestra i ja smo se zaputile u crkvu i tamo zadržale u molitvi. Ono što smo tamo vidjele jako nas se dojmilo. Naime, jedna je Indijka sa svojom obitelji došla u crkvu, kleknula pred oltar i na pod pred Majku Bož-ju položila svoje dijete. Taj je prizor u potpunosti ispunjenje Bernardičinih riječi: „Volite svetu Djevicu i molite se žarko, ona će vas štititi.“Naš posljednji dan boravka u Lourdesu započeli smo ranom jutarnjom misom u špilji ukazanja zajedno s hodočasnicima iz Poljske. Unatoč hladnoći i kiši koja je pljuštala, u predanoj molitvi oprostili smo se s Gospom Lurdskom. Na putu prema kući stali smo u Carcassonneu, starom utvr-đenom gradu s izvanredno očuvanim srednjovjekovnim zidi-nama. Oduševio nas je pogled na uske ulice sa simpatičnim malim radnjama te lijepa gotička katedrala. Sljedeća stanica prije našeg odredišta Nice bila je Notre Dame de la Garde, svetište koje se smjestilo na brijegu iznad Marseillea, najveće francuske luke. Nakon razgleda crkve i molitve uživali smo u veličanstvenom pogledu na grad. Sutradan, rano ujutro kre-nuli smo put Monaca i Monte Carla. Nakon razgleda katedra-le prošetali smo ulicama Monaca razgledavajući rascvjetane mediteranske parkove, kratko se zadržali u Monte Carlu, a za-tim nastavili put kući. Na Trsat smo se vratili bogatiji za jedno duhovno iskustvo i ojačani u vjeri doživljajima iz Lourdesa. Jelena i Ana Pelčić

TRSATSKI HODOČASNICI U LOURDESU

U Lourdes hodočaste mnogi bolesnici. Za njih se brinu volonteri iz raznih zemalja.

U procesiji sa svijećama molili smo krunicu i na hrvatskom jeziku.


OSMA SMOTRA FRANJEVAČKIH ZBOROVA HRVATSKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE SV. ĆIRILA I METODA

I ove godine, po osmi put, odr-žana je sada već tradicionalna smotra zborova Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Ovogodišnja smotra održana je 18. svibnja u Kloštar Ivaniću, gradiću udaljenom tridesetak kilometa-ra od Zagreba u predivnom ambijentu franjevačke i župne crkve Blažene Dje-vice Marije koju je prošle godine sisač-ki biskup mons. Vlado Košić proglasio prvim marijanskim Svetištem Sisačke biskupije. To marijansko svetište jedno je od najstarijih prošteništa sjeverne Hr-vatske, a pobožnost prema Majci Božjoj u Kloštar Ivaniću, poznatoj još kao i Majci Milosrđa datira čak iz 13. stoljeća, kada je utemeljena i župa. Smotru je i ove godine organi-zirao naš trsatski gvardijan fra Antun Jesenović, povjerenik Provincije za kul-turu i sakralnu glazbu u zajedništvu s domaćim gvardijanom i upraviteljem župe fra Tomislavom Božičekom koji je trenutno najmlađi gvardijan Provincije. Smotri je nazočilo ukupno 27 zborova iz cijele provincije, od našeg Trsata preko Zagreba, Vukovara, Iloka do Subotice. Stoga je i naš zbor Svetišta Maj-ke Božje Trsatske pod vodstvom naše di-rigentice Klaudije Kraljić sudjelovao na smotri i predstavio se vrlo zahtjevnom, ali izrazito pjevnom i efektnom sklad-bom za mješoviti zbor i orgulje „Can-tate Domino“ koju je skladao španjolski svećenik s rimskom adresom, Valentino Miserachs Grau, dugogodišnji umjet-nički voditelj „Capella Musicale Libe-riana“ pri rimskoj bazilici Santa Maria Maggiore. Ta je skladba izvedena i na Euharistijskomu kongresu 2010. godi-

ne na Trsatu i samim svojim naslovom „Pjevajte Gospodinu“ nosi poruku svi-ma nama – pjevačima crkvenih zboro-va. Skladba je izrazito dobro prihvaćena i naši pjevači je od srca pjevaju. Lijepa je i orguljaška pratnja koja je i ovom prigodom bila povjerena našem orgu-ljašu Igoru Vlajniću. Iako zahtjevna, ova skladba je u izvedbi našeg zbora na ovo-godišnjoj smotri izvedena napamet, što je nagrađeno dugotrajnim pljeskom. Nakon predstavljanja zborova, uslijedilo je zajedničko euharistijsko slavlje koje je predvodio provincijalni ministar fra Željko Železnjak uz konce-lebraciju braće franjevaca iz cijele Pro-vincije. Misno je slavlje, uz gvardijana fra Antuna Jesenovića iz Trsatskog sve-tišta, koncelebrirao i fra Serafin Sabol.

Misno slavlje je pjesmom predvodio naš zbor Svetišta sa svojom uigranom eki-pom, čime je potvrđena spremnost zbo-ra da svojim pjevanjem uvijek bude na usluzi našim dragim franjevcima, kako s Trsata tako i iz čitave Provincije. Na euharistijskom slavlju je izvedena Missa de Angelis Miroslava Martinjaka, koja je izvedena i na zagrebačkom hipodro-

mu 5. lipnja 2011. godine na svečanom euharistijskom slavlju koje je predvodio papa Benedikt XVI. prilikom svojeg po-hoda Hrvatskoj, a u posljednje je vrije-me vrlo često naš zbor izvodi na misnim slavljima u Svetištu na Trsatu. Po završetku misnog slavlja prilikom ophoda oko oltara Majke Božje Kloštarske, kako je u tom kraju nazivaju, naš zbor je zapjevao nekoliko marijan-skih pučkih popijevki, na radost svih prisutnih uz spontani pljesak. Uslijedilo je druženje ispred crkve u prekrasnom prostoru gdje smo se susreli s mnogim članovima zborova i voditeljima, kao i s mnogim našim franjevcima koji su dje-lovali na Trsatu poput fra Matije Kore-na, fra Petra Kinderića i drugih. Lijepo je bilo toga dana boraviti u Kloštar Ivaniću i slaviti Boga pjesmom u zajedništvu s tolikim brojem pjevača, prema procjeni oko 750. Hvala kloštar-skim franjevcima i časnim sestrama na gostoljubivosti i susretljivosti, kao i čla-novima zbora domaćina i sestri Fabioli. Iskreno hvala gvardijanu fra Tomislavu Božičeku na srdačnom dočeku. Velika čestitka na organizaciji ovog susreta na-šem gvardijanu fra Antunu Jesenoviću – organizirati susret s tolikim brojem ljudi nije nimalo laka stvar. Hvala svima koji su nam omo-gućili da se toga dana u Kloštru svi osjećamo kao jedna velika obitelj koja radosno kliče tekst psalma skladbe koju smo izveli: „Pjevajte Gospodinu pjesmu novu“. Cvetan Pelčić

OSMA SMOTRA FRANJEVAČKIH ZBOROVA HRVATSKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE SV. ĆIRILA I METODA SLAVLJE MLADE MISE NA TRSATU


Svako je zvanje i poziv otajstvo Božjeg izabranja. Isus nam u evanđelju govori: Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite, i rod vaš da ostane (Iv 15,16). Nitko sebi ne prisvaja tu čast nego je prima od Boga, pozvan kao Aron (Heb 5,4). Prije nego što te oblikovah u maj-činoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina iziđe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te (Jr 1,5). Ove nadahnute riječi moraju po-tresti svaku svećeničku dušu. Blaženi Ivan Pavao II. ovim biblijskim riječima započinje svoju knjigu Dar i otajstvo u kojoj razmišlja o svom svećeničkom pozivu, ali i o pozivu bilo kojeg drugog svećenika i onoga koji je pozvan radi-ti na njivi Gospodnjoj. Tko je sveće-nik? Katekizam Katoličke Crkve kaže: Oni koji primaju sveti red, u Kristovo se ime postavljaju da Crkvu hrane riječju i milošću Božjom (KKC 1535). Čitava je Crkva svećenički narod. Po krštenju svi vjernici sudjeluju i postaju dionici Kristova svećeništva. To se dioništvo naziva „kraljevskim svećeništvom“. Na temelju kraljevskoga svećeništva postoji drugo sudjelovanje u Kristovu poslanju, a to je ministerijalno svećeništvo koje se podjeljuje sakramentom svetoga reda, a zadaća mu je služiti zajednici u ime i u osobi Isusa Krista. Zaređeni službenici (đakoni, prezbiteri i biskupi) vrše svo-ju službu u narodu Božjem učeći narod Božji, slaveći božanski kult i pastoralno upravljajući. (usp. KKC 1592). Iz svega ovoga možemo reći da je svećenik – čo-vjek za druge. Ove misli i razmišljanja bila su u središtu naših srdaca 14. srpnja dok je u svetištu Majke Milosti na Trsatu svoju mladu misu slavio domaći sin, Ri-ječanin, franjevac Hrvatske franjevač-ke provincije sv. Ćirila i Metoda – fra Sandro Tomašević. Fra Sandro rodio se

u Rijeci 25. 07. 1984. godine od majke Zlate i oca Pavla. Kršten je u Slavon-skom Brodu. Školovao se u Rijeci. Prvu pričest i krizmu primio je u župi sv. Ma-teja na Viškovu za vrijeme župnika vlč. Mile Štajfara. Kao srednjoškolac pri-stupio je u franjevačku mladež – FRA-MU na Trsatu dok je duhovni asistent bio fra Rozo Brkić. Odlučivši nastaviti svoj franjevački hod, odlazi u Samobor u postulaturu gdje mu je magistar bio fra Željko Janjić. Novicijat je imao na Trsatu, magistri su mu je bio fra Ivan Miklenić i fra Krunoslav Kolarić. Stu-dij teologije započeo je u Zagrebu, ma-

gistar mu je bio fra Rozo Brkić koji je i propovijedao na mladoj misi. Nakon treće godine teologije odlazi na studij u Jeruzalem gdje je na svetkovinu sv. Pe-tra i Pavla ove godine zaređen za sveće-nika. Na mladoj misi na Trsatu okupio se velik broj braće franjevaca, rodbine i prijatelja. Slavlje mlade mise animirala je Franjevačka mladež, a propovijedao je fra Rozo Brkić, magistar bogoslova naše Provincije. Fra Rozo je u propo-vijedi razložio upravo otajstvo Božjega

izabranja i Božje vjernosti ističući kako svaki poziv izrasta iz neke sredine u kojoj čovjek živi i kako su uvijek obi-telj i okolina poticaj onome koga Bog poziva. Svaki poziv izrasta iz naroda, svećenik se ni po čemu ne razlikuje od ostalih ljudi, ali biti svećenik znači sli-jediti Boga u ovome svijetu i učiniti ga vidljivim – to je smisao i bit svećenič-koga života, istaknuo je fra Rozo. Biti blizak svakome čovjeku, suosjećati sa svakim čovjekom, plakati sa zaplakani-ma i donositi im nadu, radovati se s oni-ma s kojima se treba radovati te imati povjerenja u Božja obećanja koja nam Bog daje upravo je ono najvažnije što treba resiti život svakog svećenika, ali i vjernika kršćanina. Bog je onaj koji uvi-jek ima inicijativu, koji računa s našim slabostima, koji se sažalijeva nad nama kao nekoć nad Izraelcima i poziva nas u svoje zajedništvo. Svatko zvanje i po-ziv izrasta na koljenima – kroz poni-znu molitvu pred Bogom, a svećenik je svećenik samo ako ima vremena pasti na koljena pred Bogom kako nam je primjerom pokazao ovdje na trsatu bl. Ivan Pavao II. dok je klečao pred likom Majke Božje Trsatske, istaknuo je fra Rozo u svojoj propovijedi zaželjevši fra Sandru da lik Majke Božje Trsatske pod čijim je okriljem i izraslo njegovo zvanje uvijek nosi u svojem srcu. Ova godine naša franjevačka provincija ima još tri mladomisnika: fra Grgura Blaževića iz Botinca, fra Mateja Ećimovića iz Brod-skog Drenovca i fra Josip Župana iz Na-šica. Gospodine, tvoja je Crkva potrebna no-vih i revnih poslužitelje Božjega naro-da, po zagovoru Majke milosti obdari je novim svećeničkim zvanjima, a našim mladomisnicima udijeli milost ustraj-nosti i apostolskoga žara i ljubavi prema tebi i narodu kojemu služe. fra Ivan Crnković

SLAVLJE MLADE MISE NA TRSATUOSMA SMOTRA FRANJEVAČKIH ZBOROVA HRVATSKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE SV. ĆIRILA I METODA SLAVLJE MLADE MISE NA TRSATU


Pobjednik ovogodišnjega četvrtog po redu Festivala hrvatskih vjerskih filmova je dokumentarni film redatelja Branka Ištvančića «Od zrna do slike» koji prikazuje žene na sjeveru Vojvodine koje od slame izrađuju fascinantne slike. Festival se tradicionalno održao u Svetištu Majke Božje Trsatske 30. svibnja i 1. lipnja. Prema riječima osnivača Festivala, redatelja Bernardina Modrića, riječ je o osobitoj i poetičnoj priči o “slamarkama” koje povezuju autonomne vrijednosti naivne umjetnosti s tradicionalnim vrijednostima života čije se osnovno uporište nalazi u vjeri. Festivalski žiri kojim je predsjedala redateljica i TV-urednica Ljiljana Bunjevac–Filipović dodijelio je redatelju Ištvančiću i nagradu za najboljega redatelja naglasivši da u njegovu redateljskom postupku dolazi do izražaja savršeno poznavanje filmskoga jezika te objedinjavanje svih autorskih doprinosa u jednu koherentnu cjelinu. Žiri, u kojemu su bili još TV-autor Miroslav Mahečić, teatrologinja Sanja Nikčević, filmski kritičar «Radio Marije» iz Novoga Sada Dejan Dabić i trsatski franjevac fra Zoran Bibić, najboljim je scenarijem proglasio rad Jasminke Domaš i Milke Jauk-Pihak za film “Vesdin” čija kompleksna priča otkriva jedan nedovoljno poznat, ali bez ikakve sumnje izuzetan znanstveni i misionarski rad.Nagrada za najbolje snimateljsko

ostvarenje pripala je Tvrtku Mršiću i Jošku Boiću za film “Poljički pastir u pastvi Gradišća” čija je kamera, prema riječima žirija, znalačkim korištenjem svjetla, kompozicije i rakursa dodatno približavala gledatelju zanimljivu ličnost don Stipe Mlikotina. Skladatelj u čak pet filmova iz ovogodišnje konkurencije, Emislio Kutleša, dobio je nagradu za najboljega skladatelja, a raznovrsnost montažnih postupaka u kombiniranju obilja najraznovrsnijeg sadržaja u umjetnički relevantnu cjelinu u filmu “Vesdin” donijela je montažeru Nenadu Vukoviću festivalsku nagradu. Žiri je posebno pohvalio napor mladih autora filmova “Kranjčecovi” i “Dobri

duh Đakova” za koje su dobili posebne diplome. U svojem zaključnom izvješću žiri je istaknuo da je ovoj vrsti filmova potrebna dodatna društvena podrška u financijskom i medijskom smislu. Autore bi se na taj način motiviralo da se u većoj mjeri bave vjerskim filmom što bi doprinijelo boljoj i raznovrsnijoj produkciji te njihovoj većoj gledanosti. Slični su bili i zaključci održane rasprave o potrebi pokretanja katoličke televizije koja bi se trudila davati cjelovitu i objektivnu sliku stvarnosti, promovirati kršćanske i pozitivne vrijednosti koje su i općeljudske. Ta televizija ne može biti volonterska, nego utemeljena na radu profesionalaca. Osobito je značajna ideja ovoga skupa o pokušaju formiranja fonda pri HBK-u ili pri nekoj drugoj ustanovi kršćanskoga svjetonazora koji bi poticao audio-vizualno stvaralaštvo s katoličkim vjerskim temama. Uz trsatske franjevce koji su s riječkim redateljem Modrićem prije četiri godine pokrenuli ovaj Festival, isti ima podršku brojnih Riječana, ali i Vlade Republike Hrvatske. Sâm festival otvorio je ministar znanosti, obrazovanja i športa Željko Jovanović istaknuvši kako su ovakvi festivali potrebni jer promiču ljudske vrijednosti. Prema mišljenju predsjednice žirija Ljiljane Bunjevac Filipović i selektora festivala Bernardina Modriča, vjerskim filmovima je potreban dodatni poticaj društva u financijskom i medijskom smislu kako bi se autore ohrabrilo da se u većoj mjeri bave njima. Helena Anušić

U četvrtak, 11. srpnja, ispred rodne kuće fra Jerka Marijana Fućaka u Pašcu otkrivena je spomen-ploča s njegovim ime-nom. Ploču je otkrio provincijalni ministar Hrvatske franje-vačke provincije sv. Ćirila i Metoda, fra Željko Železnjak, dok je prigodnu riječ uputio pročelnik Katedre Novog Zavjeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, fra Mario Cifrak. Brojni znanstveni članci svjedoče kakvom brigom se posvetio radu na prijevodu Novog Zavjeta iz grčkog izvorni-ka, rekao je pročelnik Katedre Novog Zavjeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, fra Mario Cifrak govoreći o teološkom doprinosu fra Jerka Marijana Fućaka koji je ro-đen u Pašcu 1932. godine. Na njegovoj rodnoj kući u Pašcu otkrivena je spomen-ploča s njegovim imenom. Fra Jerko je bio teolog, bibličar i franjevac. Zajedno s fra Bonaventurom Dudom, preveo je Bibliju na hrvatski jezik, a rezultat tog za-jedničkoga rada je tzv. Zagrebačka Biblija u izdanju kojemu je fra Jerko urednik i prevodilac Novog Zavjeta te potpisuje prijevod u dva izdanja svih biblijskih lekcionara i glavnine liturgijskih obrednika. Kroz 15 godina vodio je Institut za teološku kulturu laika u Zagrebu i gotovo sam organizirao rad na Dopisnom tečaju teologije na tome Institutu, prire-divši sve potrebno gradivo. Organizirao je i vodio brojne biblijske seminare i tečajeve za kršćanske laike i redovnice, vodio biblijske duhovne vježbe i konferencije. Bio je jedan od pokretača i urednika časopisa Vrijeme i Riječ. Prema riječi-ma njegova nasljednika na Katedri Novog Zavjeta, profesora

fra Marija Cifraka, djelovanje fra Jerka Marijana Fućaka je veliko, a malo je onih koji ga nasljeduju te je spomen- ploča podsjetnik na njegov rad koji se mora pratiti i nastaviti. Ot-krivanju spomen-ploče nazočili su članovi obitelji te prijatelji pokojnog fra Jerka, među njima i dekan trsatskoga dekanata, vlč. Ivan Stošić te pastor baptističke crkve u Rijeci, Giorgio Grlj. Svečanost je bila prigoda i za zahvalu gradu Rijeci za sufinanciranje u realizaciji projekta te je predstavniku grada Rijeke, Srđanu Škunci u znak zahvale uručen srebrnjak s li-kom blagopokojnog pape Ivana Pavla II. Helena Anušić

4. FESTIVAL HRVATSKIH VJERSKIH FILMOVA

TRSAT 2013.

NAJBOLJI FILM “OD ZRNA DO SLIKE”

OTKRIVENA SPOMEN - PLOČA FRA JERKU FUĆAKU


Sakrament ispovijed, pomirenja ili po-kore nastao je u krilu Crkve. Sam Isus je opraštao grijehe i dao tu vlast Crkvi, apostolima i njihovim nasljednicima i pomoćnicima, biskupima i svećenici-ma. “Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima” (Mt 16,19). Pokoravajući se Gospodnjoj zapovijedi, Petar je na dan Pedesetnice propovijedao oproštenje grijeha po krštenju: “Obratite se i svat-ko od vas neka se krsti u ime Isusa Kri-sta da vam se oproste grijesi” (Dj 2,38). Grijeh kao čin ljudske slobode udaljuje nas od Boga i ljudi. Grijeh je uvreda nanesena Bogu koja raskida s njime prijateljstvo. Stoga pokora u konačnici smjera tomu da Boga uzljubimo te mu se posve povjerimo. Grješnik, dakle, koji se po milosti milosrdnoga Boga daje na put pokore, vraća se Ocu, koji nas uzljubi, Kristu, koji samoga sebe za nas preda, i Duhu Svetomu, koji je obil-no za nas izliven. Kršćanin je pozvan da se bori i da pobijedi grijeh. Bez nad-naravne Božje pomoći to je nemoguće samo ljudskim snagama. Zato nam Bog dolazi u susret svojim oproštenjem i sakramentalnom milosti. Put borbe protiv grijeha naziva se obraćenje. Ono je “jezgra, korijen samoga kršćanskog života, a prosudba o grijehu jest osjet-ljiv zahvat koji nadilazi ljudske moguć-nosti” (I. Šaško, Liturgijski simbolički govor, str. 286.). Crkva je uvijek nastojala izići u susret čovjeku grješniku potičući ga na kaja-nje i pravo obraćenje. Od 1967. liturgij-sko-pastoralni direktorij Direktorij za korištenje obrednikom pokore koji je izdala Talijanska biskupska konferenci-ja, naglašuje vlastito mjesto sakramen-

talne pokore, a to je crkva, kao sredina u kojoj se okuplja liturgijska zajednica. Ispovjedaonice - mjesta pomirenja mo-raju biti smještene na takav način da daju smisao i osjećaj sa zajednicom i očitovati se kao sjedišta na kojima služ-benik predsjeda “uništavanju grijeha”, kako je rekao sv. Grgur Veliki. Treba paziti na funkcionalnost, uzvišenost i dostojanstvo toga mjesta, na takav na-čin da se omogući sakramentalno slav-lje koje uključuje dijalog i neke obredne geste. Ne želi se nijekati sve što je pozi-tivno iz nedavne prošlosti, ali se upozo-rava i na nove zahtjeve . Novi Red pokore iz 1973. godine, kao plod obnove na II Vatikanskom sabo-ru, zadržava prijašnje odredbe o ispo-vijedi. Međutim, značajno je promi-jenjen kontekst tog priznanja. Iako se mora zadržati anonimnost, obred treba omogućiti pokorniku da stupi u osobni dijalog sa svećenikom, koji pozdravlja pokajnika neukalupljenim i prijatelj-skim riječima te potiče pokornika da ima pouzdanja u milost Božju (usp. Suvremena katolička enciklopedija, str. 383.). Red pokore predviđa višestruko slavlje sakramenta pokore: pojedinač-no slavlje pomirenja i pokornička slav-lja pomirenja: a) zajednička priprema s pojedinačnom ispovjedi i odrješenjem b) zajednička priprema sa zajedničkom ispovijedi i zajedničkim odrješenjem.Takozvana penitencijarnica ili kape-lica pomirenja koja bi bila potpuno odijeljena od mjesta liturgijskih slavlja, preporučuje se samo za mjesta gdje se pomirenja slave u veliku broju i konti-nuirano, kao što je to slučaj u svetišti-ma. Što se tiče samog praktičnog rješe-nja u ostvarivanju detalja na mjestu za pojedinačno slavlje sakramenta pomi-renja danas se svaki pokušaj nalazi u

uvjetovanosti, s jedne strane od zahtje-va privatnosti i osobnoga dijaloga i s druge strane od očitovanja eklezijalne dimenzije sakramenta. Radi toga smo i mi sagradili nove ispovjedaonice u za-padnom trijemu Aule Ivana Pavla II. - njih osamnaest. Nadamo se da će se od sada vjernici hodočasnici moći bolje i sabranije ispovijedati, bez zavirivanja drugih i bez ljetnog sunca, u hladovini, te tako doživjeti milosrđe Boga našega po službi svećenika. Hodočasnička ispovijed bi trebala biti sabranija od naših uobičajenih ispovi-jedi. Ona nam želi ponuditi neke novo-sti iz već poznatog kršćanskog životnog programa i poziva nas da tim novosti-ma obogatimo svoj vjernički život. Na-ravno, i hodočasnička ispovijed je kao i svaka druga upravljena prosudbi naše-ga života i djelovanja kroz razdoblje od prošle do te ispovijedi, ali nas bitno želi upraviti prema budućnosti. Ne samo tako da obećamo da nećemo ponavljati ono što opterećuje našu savjest pa je sa-držaj našeg ispovijedanja, nego poseb-no tako da usvojimo i novosti u svom životu i djelovanju po kojem će naš kršćanski život biti vredniji, bolji, pri-vlačiviji bližnjima, čak takve vrednote da i evanđelje po kojem živimo postane privlačivo onima koji ga ne poznaju ili su ga zaboravili. Bilo bi idealno da se pokorničko bogoslužje slavi zajednič-ki, barem kao priprema na pristupanje sakramentu ispovijedi služeći se i mo-dernim sredstvima komunikacije, npr. prezentacijama gdje je svaki vjernik po-taknut i vidjeti i čuti poticaj voditelja. Za sada je to samo želja. Priredio: fra Antun Jesenović

HODOČASNIČKA ISPOVIJED U SVETIŠTU


MOLITVE I ZAHVALE MAJCI BOŽJOJ TRSATSKOJsrpanj,2013.

Gospo moja, Gospo Trsatska, očima svojim pogledaj me, zagrljajem svojim ozdravi me! Doktorima podaj bistar um da pravu terapiju za me odrediti mogu. Nada u meni si još jedino ti. Prognoze koje vezane su uz mene sigurno pomažeš mi nositi ti. Bože moj i svi sveti, pomozite mi! Neka bude po tvojoj volji!Marina V.

Draga Majko Trsatska, hvala ti za moju obitelj, hvala ti što smo zdravi i što nas čuvaš i držiš na okupu. Hvala ti za moje prijatelje, hvala ti što sam uspješno završila fakultet. Hvala ti za život koji mi je podaren i što mi ništa ne nedostaje. Hvala za moje roditelje i mojega brata. Čuvaj nas Majko i dalje i budi uz nas u svakom trenutku te nas zagovaraj kod svoga Sina.Paola

Draga Gospo, hvala ti za sve darove koje si našoj obitelji davala u proteklim godinama. Danas je 17-ta godišnjica braka i postojanja naše obitelji, a plod naše ljubavi je troje djece koje ti preporučam.Zahvalna obitelj

Hvala ti Bezgrješno Srce Marijino, milosti su tvoje velike. Hvala ti, Gospo Trsatska, Sveta Majko Božje Milosti na tvojim zagovorima za moga sina. Molim te svim srcem, čuvaj moga sina i cijelu obitelj na okupu i u zdravlju duhovnom, duševnom i tjelesnom. Hvala ti!Šima

SVJEDOČANSTVO VJEREVjera je Božji dar, vjera je milost. Obitelj je ta koja bi trebala usaditi vjeru. Ali kakve su danas naše obitelji? Razorene, nesretne, rastrgane u potrazi za materijalnim, a djeca su najčešće prepuštena sama sebi, ulici, lošim utjecajima. Mogu s ponosom reći da sam imala lijepo i radosno djetinjstvo. Pratilo nas je siromaštvo, ali smo se družili, igrali, zajedno se radovali, zajedno tugovali. Voljela sam školu, voljela sam svoje školske prijatelje. I danas, nakon pedeset godina, obilježavamo naše godišnjice, radujemo se svakom svakodnevnom susretu. Tu svakako moram spomenuti svoju najbolju školsku prijateljicu Ljubicu. To se zove prijateljstvo, ta neraskidiva nit koja nas povezuje do danas. Tek smo se jednom „posvađale“ zbog jedne jagode koju smo ugledale putem do škole. Čija je bila i ne sjećam se više. Da, ona je meni ucrtavala put k Bogu, naravno uz moje roditelje. Često bi prije škole otišle na Misu. Ona je u prvom razredu išla na prvu pričest i krizmu. Da, svojim znanjem posramila je one koji su se te godine pripremali za krizmu i svećenik ju je nagradio. Bio je to tada velečasni Mirko Gojnik koji je u pravom smislu

riječi bio svećenik, naš pastir. Bili smo uz njega kao ovčice i upijali svaki riječ. A on nam je na jednostavan način, događajima iz Biblije približio Boga, njegovu ljubav i milosrđe. I danas, nakon pedeset godina, ja sam tu, na istom putu, jača i radosnija. I veoma me žalosti kad se danas nakon krizme mnogi izgube i tu radost i ljubav traže na nekim drugim mjestima, daleko od Boga. A to je najčešće propast, izgubi se smisao života, nestane radosti.Božje zapovijedi putokaz su u mojem životu, u mojoj vjeri. I nema drugih vrijednosti koje mogu bolje usrećiti od života po Božjim zapovijedima. Ni novac, ni alkohol, ni droga nam ne mogu nam pružiti potpuno zadovoljstvo. To je tek trenutno zadovoljstvo, ali kada se probudiš ostaješ prazan, nepotpun, nemoćan, zarobljen u ništa.Vjera je dio naše svakodnevice. Od ustajanja pa do lijeganja ona je tiha pratiteljica. I kad zahvaljujemo i kad se divimo, kad se radujemo ili plačemo – Bog je tu.Ponekad zavirim u prošlost i kad se prisjetim nekih teških situacija mogu reći: On je bio sa mnom. I kad sam se skoro utopila i kad sam doživjela udar groma poslao je svoju Majku da nas zaštiti. Majka Božja Trsatska bila je s nama u trenucima nevolje. To me

ljeto strina Marica povela u Rijeku. Otišle smo i na Trsat. Tu sam se

upisala u knjigu zahvala za darovane nam živote. U to svetište hodočastimo svake godine. A ja sada idem putem vjere, putem istine, putem ljubavi i radosti.Zahvalna sam Bogu i za naše svećenike fra Stanka, fra Anđelka, fra Marka i fra Tomislava koji su naši duhovni pastiri i na dobrom su putu. Neka nas vode putem vjere, radosti i ljubavi svojom spontanošću, blagošću, mudrošću i da se ne izgube u vrtlogu svjetovnoga. Jer, služiti Bogu i čovjeku najuzvišeniji je Božji dar. Marija Sklepić, Čakovec


Turistička monografija, Marijin Trsat, Turistička naklada, Zagreb, 2009., 72 str.

Marijan Bradanović – Emanuel Hoško, Marijin Trsat, adamić, Trsat – Rijeka, 2002., 88 str.

Emanuel Hoško, Na vrhu trsatskih stuba,

adamić, Rijeka, 2007., 256 str.

Emanuel Hoško, Pisma roditeljima,

adamić, Rijeka, 2007., 104 str.

Emanuel Hoško, Sveta mati slobode,

Zbirka marijanskih litanija, Naklada Kvarner, Rijeka, 2012., 92 str.

Emanuel Hoško, U braku zajedno živjeti, adamić, Rijeka, 2007, 192 str.

fra Emanuel Hoško, Trsatski franjevci,

adamić, Franjevački samostan Trsat, Rijeka, 2004., 376 str.

Monografija, Svetište Majke Božje na Trsatu,

Franjevački samostan Trsat, Rijeka, 2003, 120 str.

Svetište Gospe Trsatske, Istra film, Rijeka, 2007.

IZDANJA TRSATSKOG SVETIŠTA

ISSN 1331-703 MAIJIN TSAT

Documents

Transcript of ISSN 1331-703 MAIJIN TSAT