Islam

Uvod-riječ Islam se etimološki izvodi iz korijena kao i riječ "salam" (mir), a srodna je židovskom šalom; oznaka Musliman se odnosi na sljedbenike Islana u smislu "onaj koji se predaje Bogu"; Islam je, dakle, potpuna predanost Bogu Allahu (od riječi "liah" [božanstvo])-Islam je druga najrasprostranjenija religija na svijetu s najbržom tendancijom širenja, a Muslimani su najbrojniji u Aziji, većinski im je kontinent Azija, a zemlja s njih najviše je Indonezija

Povijest-Islam je kao religija nastao na Arapskom poluotoku u 7. st.; njegov začetnik, Muhammed, rođen je u Meki oko godine 570; oko godine 610. počeo je propovijedati poruke od Boga koje su kasnije skupljene u knjizi Kur´an-Muhammeda i njegove sljedbenike progone, a da bi sačuvao zajednicu 622.g. Muhammed se iz Meke seli u Medinu – hidžra koja označava početak islama kao vjere i islamskoga računanja vremena-novo razdoblje u povijesti islama počinje 1500. kada se Vasco da Gama iskrcao u Indiji, čime počinje europski utjecaj na taj dio islamskog svijeta

Granjanje Islama-najvažnije grane Islama su: Suniti (većina), Šije i Haridžije; postoji i Sufijska tradicija koja ima mistične karakteristike-raskol je nastao zbog pitanja Muhammedova nasljednika-Suniti smatraju da nema nasljednika, samo čuvar nasljeđa kalif može biti vođa vjernika kad ga izabere zajednica postupkom idžme-za Šije nasljednik je osoba imam jer ima sposobnost nepogrešivog tumačenja Kurana, a jedino Muhammedova porodica može voditi zajednicu ummet jer je Muhammed za nasljednika odabrao Aliju ibn Ebu-Taliba-svi Muslimani dijele šest vjerovanja: u Boga, u sudbinu, u meleke, u sve Božje poslanike, u Božje knjige, te Sudnji dan i sud; osnovno islamsko vjerovanje se nalazi u Šehadetu (svjedočenju) da nema drugog Boga osim Alaha-islamsko učenje se temelji na tekstu Kurana i na tradiciji, odnosno sunni (Muhamedovom putu) koji se opisuje u izvješćima hadisa (zbirke tradiranih tekstova)

Kuran-Kuran je sveta knjiga Islama, a znači objavu, tj. čitanje na glas-Kuran sadrži objave od Boga koje je primio Muhamed preko meleka Džibrila (anđela Gabrijela)-Kuran se sastoji od 114 sura (poglavlja) svrstsnih prema duljini od dužih do kraćih; sure se dijele na ajete (reci) a znače čudo-mnogu Muslimani uče Kuran napamet, a oni koji to i uspiju dobivaju naziv hafiza

Odnos prema ishodišnoj tradiciji-Muslimani shvaćaju Islam kao konačni oblik objavljene religije: Islam se naslanja na biblijsku tradiciju, što znači da je Bog svim narodima slao poslanike i poručio temeljnu poruku da nema drugog Boga; Kuran sadrži i nebiblijske elemente iz staroarapske predaje i antičkog razumijevanja prava, pa je prema tome Islam usavršena religija koja je dopunila prijašnje objave i sad se razumije kao integracija svih objavljenih religija-Muslimani shvaćaju Islam i kao ključnu točku u proročkoj povijesti: otac svih vjernika je Ibrahim (Abraham); nakon njega stiže Musa (Mojsije) koji kroz Tevrat (Toru) Židovima razjašnjava Božju objavu i zakonodavstvo; tada dolazi Isa (Isus) s Indžilom (Evanđeljem) i dodatno razjašnjava stvari; no završetak vjerovjesnika je Muhamed koji donosi pravi put i jasnoću o svim točkama koje je Bog htio razjasniti; po tome su se ukinule sve ranije religije u njihovom unverzalnom važenju, a Islam je jedina istinska religija-Muslimani shvaćaju Islam i kao sveobuhvatni model života koji uređuje sva područja života po religiozno autoriziranim pravilima: Kuran se smatra potvrdom i daljnjom provedbom Tevrata i Indžila, ali i konačnim utvrđivanjem zakonskih odredbi-na posljetku, Muslimani Islam smatraju čistim oblikom monoteizma: središte Islama je vjerovanje u Boga u njegovoj jedinstvenosti i transcendentalnosti; Kuran predbacuje Kršćanima pretjerivanje u štovanju Ise koji je bio Božji poslanik, ali ne njegov sin, već samo milošću ispunjen čovjek, odbačena je priča i o njegovom uskrsnuću i otkupiteljskoj smrti jer u Islamu nitko ne nosi teret drugoga; Kuran odbacuje i kršćansko Trojstvo

Doktrinarna dimenzija-Bog je Uzvišen: čovjek ne može prodrjeti do njega jer je transcendentalan, ne može ga se sagledati i ne postoji ništa jednako njemu-Bog je Stvoritelj: stvorio je nebo, zemlju i uredio ih da služe čovjeku kojeg je stvorio od zvuka i dao mu lijepi oblik-Bog je Providnost: Bog određuje i upravlja ljudskom sudbinom, te stavlja ljude na kušnju da bi ustvrdio tko od njih najbolje postupa-Bog je Sudac: Bog sudi čovjeku po njegovoj vjeri i dijelima; za nevjernike slijedi džehenenem (pakao), grešnici ga smiju napustiti, a oni koji vjeruju i čine dobro ulaze u dženet (raj)

Ritualna dimenzija-pet je stupaca Islama-1. šehadet (priznanje vjere) uključuje proglas da nema drugog Boga osim Alaha te da je Muhamed njegovim poslanik, to od čovjeka čini Muslimana-2. namaz (molitva) uključuje klanjanje pet puta dnevno, sami ili u skupini (što je mnogo zaslužnije, a petak je dan zajedničkog bogoslužja); Muslimani se mole čitanjem iz Kurana, a okrenuti su u smjeru Meke gdje se nalazi Kaba (Božja kuća, najsvetije mjesto Muslimana)-3. zekat (čišćenje) uključuje davanje milostinje od 2.5% osobnog imetka siromašnima-4. ramazanski post koji se događa u ramazanu (devetom mjesecu islamskog lunarnog kalendara) kad je Muhamed dobio prvu objavu, a kad Muslimani moraju postiti od jela i pića od zore do sumraka; post završava blagdanom prekida posta ramazanskim bajramom-5. hažd je hodočašće Kabi u Meku gdje bi svaki Musliman trebao biti barem jednom u životu

Etičko-zakonodavna dimenzija-moralni kodeks Islama sadrži zapovijedi i zabrane koje se mogu usporediti s Deset zapovijedi-Šarijat (put) je vjerski zakon Islama koji nije uniforman, već djeluje više kao sustav donošenja zakona utemeljen na božjoj objavi, koji se izvodi iz četiri glavna izvora (Kuran, Sunna, Idžma i Kijas); Šarijat ima ishodište u predislamskom običajnom pravu, a podijeljen je u pet kategorija (ono što je Alah naredio, preporučio, ostavio zakonom neodređeno, otklonio, te zabranio); Šarijat je podijeljen u dva glavna dijela: al-ibadat (bogoštovlje) koji se temelji na pet stupova Islama, te al-muamalat (međuljudski odnosi)

Struje-sekularisti - vjeruju da se državni zakoni trebaju temeljiti na sekularnim načelima, a ne na islamskoj pravnoj teoriji-tradicionalisti - vjeruju da se državni zakon treba temeljiti na tradicionalnim školama zakona, iako su ti svjetonazori ponekad neprihvatljivi većini suvremenih muslimana-reformisti - vjeruju da nove islamske pravne teorije mogu stvoriti osuvremenjeni islamski zakon koji bi doveo do prihvatljivih rješenja u područjima kao što su ženska prava itd.-salafi - vjeruju da tradicionalne škole nisu uspjele u svojem tumačenju, te nastoje slijediti učenja prvih naraštaja muslimana

Socijalno-institucionalna dimenzija-Islam potvrđuje instituciju braka i obitelji i uzdiže ženidbu do dužnosti; ženidba se u Islamu razumije kao građansko-pravni ugovor između dvije bračno zrele i uračunljive osobe; Musliman smije živjeti istovremeno u braku s najviše četiri žene; zabranjena je žendiba s bliskim rođacima i s pripadnicima drugih vjera u slučaju žena; obiteljski se život u Islamu odlikuje muškarčevim prvenstvom-idealna zajednica je ona koja se ravna prema Božjim zapovijedima i naredbama zato što ona nalaže pravednost, a zabranjuje ono što je neprihvatljivo; ona se treba odlikovati solidarnošću, bratstvom i pravednošću; na vrhu islamske države stoji kalif, imam ili sultan; tu su i muftije (tumačitelji zakona) i suci (kadije) koji se bave fetvom (pravnim mišljenjem); glavni cilj Muslimana je džihad (nastojanje da Islam pobjedi nad drugim vjerama koji uključuje sveti rat)

Odnos prema drugima-svojim podčinjavanjem Židovi i kršćani postaju Islamovi dhimmi (štićenici) što im jamči zaštitu njihova života i vlasništva, te njihove vjerske i kulturne slobode, a zauzvrat moraju davati danak u obliku glavarine i poreza na imovinu, te se moraju zadovoljiti nižim položajem u društvu

Značajni islamski filozofi-Al-farabi težio je sintezi Aristotela i neoplatonizma, a pri tomu je razvio obuhvatni metafizički opis svijeta u kojemu je povezao Plotinovu zamisao o emanaciji s Aristotelovim naukom o intelektu -slavni liječnik Avicena je temeljio svoju metafiziku na razlikovanju između bitka koji je nužan po sebi (Bog), i bitka koji je nužno po drugom; budući da jedno nužno biće može proizvesti samo jedno i to nužno od vječnosti; Bog je jedini bitak kod kojega se ne mogu razdvojiti esencija (bit) i egzistencija (postojanje) te je stoga nužan u sebi; sav je drugi bitak uvjetovano nužan te se dijeli na vječni i prolazni; iz duhovne djelatnosti stvorene prve inteligencije proistječe hijerarhisjko stvaranje svijeta; na najnižemu stupnju nastaje djelatni intelekt kojemu je zadaća prosvjetljivati čovjekov receptivni intelekt i davati formu zemaljskoj materiji; budući da predmeti i ljudski duh potječu iz istog izvora, moguća je odgovarajuća spoznaja svijeta. Svrha života je sjedinjenje s djelatnim intelektom; ovog je filozofa najžešće kritizirao Al ghazali-Averroes utjecao je na latinski zapad prije svega svojim opsežnim komentarima Aristotelovih djela; kao što je Aristotel bio filozof, tako je Averroes bio komentator; razlikuju se tri skupine komentara: parafrate donose kratko prepričavanje Aristotelovih dostignuća, srednji komentari pružaju tumačenje sadržaja Aristotelova nauka i vlastita stajalištav, eliki komentari nakon Aristotelova teksta nude detaljno tumačenje; Averroes teži ujedinjenju filozofije s islamskom religijom tako da razlikuje različite stupnjeve razumijevanja Kurana koji odgovaraju određenoj čovjekovoj sposobnosti shvaćanja; u svojoj nauci o intelektu razlikuje aktivni intelekt koji podaruje inteligibilne forme od potencijalnog intelketa koji ih preuzima, a oba su vječna i nadindividualna; aktualizacija formi u potencijalnom intelektu s obzirom na konkretnog čovjeka stvara individualni stečeni intelekt; budući da je ovaj, jer je navezan na čovjeka, smrtan, Averroesovo učenje isključuje osobnu besmrtnost pojedinih duša

Umjetnost i arhitektura-najvažniji i prevladavajući element u islamskoj umjetnosti je kaligrafija; smatra se najplemenitijom umjetnošću jer je u izravnoj vezi sa Kur'anom-K'uran izričito zabranjuje idolopoklonstvo, što je potaknulo isključivanje figuralnog prikaza kod dekoracije hramova; prostor se ukrašava uzorcima geometrijskih i biljnih ornamenata; ti se kompleksni ornamenti tumače kao prikaz bezgranične prirode Boga-islamska se umjetnost ugrubo dijeli na četiri razdoblja: rano islamsko razdoblje ( 7.st-10.st.) obilježava početke Islama, stvaranje religijskih, političkih i kulturnih zajednica, te novog smjera u umjetnosti, rano srednjevjekovno razdoblje ( 11.st.-13.st.), kasno srednjevjekovno razdoblje (13.st-15.st.) obilježeni su stvaranjem različitih regionalnih centara moći koji se poticali stvaranje različitih smjerova unutar islamske umjetnosti, te kasno islamsko razdoblje (16.st.-19.st) vrijeme je velikih carstava i kraljevskog patronata nad umjetnostima-jedan od najstarijih spomenika islamske kulture zasigurno je još uvijek sačuvana, u gotovo originalnom obliku, Kupola Stijene u Jeruzalemu; sagrađena je 692. godine na mjestu židovskog Drugog Hrama, a Muslimani vjeruju da je to mjesto Muhamedova snoviđenja uzlaska na nebo-pustinjska palača Kirbat al-Mafjir iz 8. stoljeća u današnjem Jordanu otkriva mnoštvo izrezbarenih i oblikovanih stucco dekoracija, kamenih reljefa i figuralnih freski-750. godine, islamska se prijestolnica sa usponom dinastije Abasida seli istočno, u Bagdad, a od 836.-892. godine kraljevi su vladali u Samari; Velika Džamija u Samari važan je primjer iračkog stila gradnje koji se temeljio na stupovima koji podupiru zgradu; poznata je po svojoj veličini, koja je zapanjujuća i po veličanstvenim minaretima-sredinom 8. stoljeća većina dinastije Umayyada je pobjegla u španjolsku i tamo obnovila dinastiju; gradnja džamije u Cordobi započeta je 785. godine i poznata je po redovima lukova na dva kata-u Indiji se razvija poseban stil, sačuvan uglavnom u arhitekturi, a nastaje nakon Delhijskog sultanata, 1192. godine; ova umjetnost je obilježena uporabom kamena i adaptacijom indijskih stilova i tehnika islamskoj kulturi; traje do 17. stoljeća i tipičan je trg Char Minar u Hyderbadu sa velikim lukovima, arkadama i minaretima, te Taj Mahal-džamija je u Tursku, kao i većina turske umjetnosti, došla iz Perzije; velika bizantska crkva Hagia Sofia, pretvorena u džamiju, uvelike je utjecala na tursku umjetnost