“SLUŽIM UMJETNOSTI” “Služim umjetnosti” je multidisciplinarni projekat koji obuhvata nekoliko radova koji se realizuju u jednakom vremenskom periodu izolacije u prostoru bivše kasarne Vrbas. Početkom oktobra je započela izolacija i realizacija radova. Poseban je izbor prostora bivše kasarne kao centralnog mjesta aparata jednog totalitarnog režima čije su traumatične posljedice još uvjek prisutne u društvu. Dekonstrukcija identiteta tog prostora i lične prošlosti su dodatno izraženi devetomjesečnim performansom i intervencijama koje su realizovane u tom prostoru za vrijeme performansa. Lična povezanost sa prostorom je moj boravak u takvom prostoru u kojem sam završio školu rezervnih oficira(6 mjeseci) i obučavao 30 vojnika(3 mjeseca). Kao ekvivalentnost tom stereotipnom ponavljanju jednakih dana i nehumanostičkoj implikaciji tog boravka је мој ponovni boravak u jednom takvom prostoru u jednakom vremenskom periodu(9 mjeseci). Akcenat u toku realizacije performansa је stavljen na multidisciplinarnosti u izrazu gdje koristim umjetnost kao sredstvo dekontamanacije prostora i njegovoj dekonstrukciji. Početkom performanasa otvorena je web stranica (20.10.2006 - 14.07.2007) koja je medij prezentovanja rada “274 pogledа nа svijet”(www.iserveart.net) i može se definisati kao kombinacija Big Brothera,vojne službe i zološkog vrta. To je rad koji je jednosmjeran način komunikacije umjetnika u izolaciji i društva.Intervencija kojom se završava rad ce biti održana u bivšoj kasarnoj Vrbas na nekoliko lokacija. Rad “Sit-no” je kao uzvik u vojsci uz koji se izgovara broj preostalih dana do razduživanja. U ovom slučaju to je odbrojavanje dana služenja umjetnosti kroz radove koji su preispitivanje i kritika ideološkog, kulturnog, vojnog i političkog sistema.Rad reflektuje kritički odnos umjetnika izvan društva prema istom, koristeći se najčešće praksom lingvističkog konceptualizma i postmodernističkog pristupa. Mapiranje BIH u radu “Artattack” kao moguće stanice na putu kretanja terorističkih organizacija ka zapadu ovdje teži da predstavi jedno slično djelovanje na polju kulture. Rad nastaje u izolaciji u vidu planova kako doći do izložbe u velikim evropskim i svjetskim centrima. Area 1 for artattack je presjek i mogući modus bosanskog umjetnika koji dolazi do izložbe.Na platnima su motivi galerija čije sam mape dobio šaljući dopise i predstavljajući se kao organizacija za promociju kulture iz Holandije. Dobivši mape od pojedinih galerija slikam plan postavke svojih radova u tom prostoru koristeći se vojnim simbolima u izrazu. Po završetku ciklusa ponovo šaljem dopise galerijama u kojem tražim izložbu, uz prijetnju umjetničkim terorizmom ! “Invert shoot” (naopako pucanje) je inverzno djelovanje autora u odnosu prisustva i odsustva prošlosti prostora. Dekonstruktivan je odnos prema površini na kojoj umjetnik treba da ostavi odredjeni trag koji emanira konstrukciju umjetnickog djela.Figura je motiv rada koji je izgradjen na temelju pucanja izvan samih kontura figure iz puške.Tako da pucanjem oko figure nastaje i sama figura sto je suprotno težnji u korištenju oružja, a to je da se pogodi figura kao cilj.Ovaj performans za cilj istovremeno ima i umjetnicki i istrazivacki karakter, kritikuje umjetnost koja struktuira mehanizam ideoloske interpelacije i predstavlja mogući model progresivnog umjetnickog djelovanja.

“I SERVE ART”

“I serve art” is a multidirectional project which covers several works realised at the same time of isolation in ex-military barracks Vrbas. At the beginning of October began isolation and realisation of works. I’ve chosen the place of ex-military barracks as a central place of totalitarian regime aparatus whose traumatic consequences are still obvious in our society. The project is a deconstruction of the place’s identity and my personal past by 9 month lasting performance and interventions realized in the place while performing. Personal con-nection with the mentioned place reflects my stay in such a place where I’ve finished school for reserve officers( 6 months) and trained 30 soldiers(3 months). As equivalence to that stereotyped repetition of equal days and inhuman implication of the stay would be my repeated 9- month stay at the same place. While performing, focus would be put on multidirectional expression. I’m using art as a mean for decon-taminating the space and its deconstruction. The web page started at the beginning of the perform-ance(20.10.2006-14.07.2007)which is then a media for the work “274 ways to look at the world”(www.iserveart.net) and this work could be defined as combination of Big Brother, military service and a Zoo. This work represents one way comunication between the artist in isolation and outer world. Intervention and exhibition at the end of project will be held in ex-military barracks in few locations. One of works is “Sit – no” that is like a command in army used for acknowledging the number of remaining days. In this case it is counting down the days of serving art through works which are exami-nation and critic of ideological, cultural, military and political system. The work reflects critical attitude of an artist outside society towards the same. Mapping B&H in work “Artattack”, as a stop station on the terrorist organizations’ road to the west, tends to represent a similar effect in a cultural field too. This work is created in isolation as part of plans how to achieve exhibitions in big European cities. Area 1 for art attack is perspective and a modus of achieving the exhibitions for a Bosnian artist. In the pictures are parts of the galleries whose maps I got by sending emails and presenting myself as a Dutch organization for cultural promotion. After receiving maps of certain galleries, I paint a plan how to exhibit my works in that space expressing myself in military symbols. At the end of a process, I send my emails to the galleries again, requesting exhibition, threatening with art terrorism. Work “Invert shoot” as invert author’s effect in terms of present or absent history at the space. It’s representing deconstructive attitude towards the surface, on which the author should leave a certain trace, which would later lead on to the construction of the work of art again. A figure is a motive, put up by a rifle shooting outside the outlines of the figure itself. So, aiming just at outlines of the figure, the figure itself is being produced or shot, which is again the ultimate goal of the shooting.The project has simultaneously artistic and exploratory features. It critisizes the art which builds the mechanism of ideological interpellation and represents possible model for progressive artistic influence. Mladen Miljanović

Eksploatacija konteksta ili o dekonstrukciji i rekonstrukciji identiteta

„Duša umjetničkog djela nije u njegovu tijelu. Prije će biti da se tijelo umjetničkog djela uvijek nalazi u njegovoj auri.“ Boris Groys

Još se Walter Benjamin ranih tridesetih godina prošlog stoljeća u svom čuvenom eseju Umjetničko djelo u doba tehničke reprodukcije, kada je govorio o auri umjetničkog djela da bi opisao razliku između originala djela i njegove reprodukcije, pitao o sudbini umjetničkog djela u moderno doba kada se ono vezuje uz smisao koju metaforički izražava fraza „gubitak aure“. Pojam aure, po Benjaminu, zapravo naglašava sudbinsku povezanost umjetničkog djela i mjesta s kojeg ono potječe - djelo je uvijek topološke naravi, uronjeno u svoj izvanjski kontekst. Tu funkcionalnu relaciju Boris Groys opisuje kao topologiju aure, jer aura upravo označava razliku između živog konteksta umjetničkog djela i njegove tehničke proteze koja nema svoje mjesto ili kontekst. Imati mjesto ili kontekst znači posjedovati sve radosti i traume identiteta i različitosti, koje su podjednako kolektivne i individualne. Identitet je naime, kao i takozvana „ideologija autonomije“ uostalom, rezultat presjeka u osi vrtloga različitih „subjektivnih i objektivnih“ silnica i interesa, a ta je uporišna točka i oslonac tijela identiteta. Nadovezujući se na Lacanovu tezu o značenju slike tijela u konstrukciji identiteta subjekta, u slučaju je mladog umjetnika Mladena Miljanovića (1981.) ta poticajna slika tijelo vojnog kompleksa u tranziciji - kao posve određen prostor banjalučke „kasarne Vrbas“ u kojem je sam Miljanović završio šestomjesečnu školu rezervnih oficira; njegovom se preciznom kontekstualnom lokalizacijom i bavi u svom radu prateći, pritom, dominantni komunikacioni kanal prostor – znak. Povodeći se za jednim od tvoraca teorijskog čitanja umjetnosti, semiotičarem Umbertom Ecom, koji je spojio fenomenološke i strukturalne pristupe umjetničkom djelu u analizi uvjeta njegova nastanka (u prvobitnom konceptu „otvorenog djela“, 1958.), s punim pravom postavljamo pitanje: što nam danas donosi taj „sklop“ koji pretpostavlja komunikaci-jsku strukturu odašiljatelj – primatelj, odnosno umjetničko djelo – poruka. Možda tek danas razumijemo do kraja, kako to formulira Groys, da „duša umjetničkog djela nije u njegovu tijelu“, dakle, njegov se umjetnički jezik ne može tek svesti na boje i oblike, nego će „prije biti da se tijelo umjetničkog djela nalazi u njegovoj auri“, dakle, izvan njega samog; jednom riječju, u dijaloškom odnosu u kojem ono postaje „medij“ ili „kanal“ hermeneutičkog razumijevanja. Međutim, ovo tumačenje fenomena diskursa kao znakova post-estetskog pristupa umjetničkom djelu postaje također i post-estetski postupak stvaranja, odnosno produkcije umjetnosti. Ključnu ulogu danas sve više preuzima upravo ova umjetnička praksa u kojoj se i umjetnik i promatrač spajaju u poziciji tumača. U tom smislu, Eco pretpostavlja da je svaka poetika „kao

operativni projekt“ istodobno i „komunikacijski projekt“. To je toliko očito postalo u suvremenim umjetničkim strategijama, da se u ovom vremenu „umjetnosti poslije umjetnosti“ (Donald Kus-pit) problem post-estetskog pristupa vidi prividno kao posljedica nepostojanja pravog odgovora na pitanje što je umjetnost danas. Zapravo, kada se umjetnost u tolikoj mjeri pretapa u (svakodnevno) iskustvo života da sva teorijska pitanja umjetničke transcendencije ili estetska pitanja o lijepom i ružnom postaju irelevantna, onda postaju bitne kontekstualne odrednice kulturološkog posredovanja „autonomije“ umjetničkog subjekta u procesu realizacije projekta, bilo da je u pitanju instalacija „djela“ ili „izložbe“. U ovom području se Mladen Miljanović suvereno kreće jer precizno prepoznaje koordinate mjesta/prostora, čiji je identitet posvojio kao alibi za svoj kreativno-ideološki, odnosno poetički pristup. Narativ samog mjesta (nekadašnja „kasarna“ - još od austro-ugarskih vremena, vojni stožer, škola rezervnih oficira, te sadašnji civilni prostor, studentski kampus, umjetnička akademija itd.) funkcionalno je u službi „eksploatacije“ konteksta, čiji je identitet već faktički i simbolički razgrađivan zadnjih desetak godina. Iz perspektive Miljanovićeve poetike, tijelo ovog prostora je medij kojim se njegov dominantan i veoma precizan simbolički poredak „vojne moći“ dekonstruira. Potom se rekonstruira sa stajališta transfera u „problematizaciju liberalističkog sistema moći i njegovih oblika djelovanja na pojedinca u modernom društvu“, čija je strukturalna paradigma „umjetnička sloboda“ kreativnog pojedinca. Da takozvana autonomija umjetničkog subjekta ne bi ostala tek na metaforičkoj razini, Miljanović u potpunosti realizira fenomenologiju ideološke metafore služiti vojsku/služiti narodu u projektu Služim umjetnosti/I Serve Art, svojom odlukom da u devetomjesečnom performansu dobrovoljne i potpune izolacije u nekadašnjem prostoru vojne moći doslovno ponovi ritual totalne kontrole nad pojedincem do granice njegove fizičke izdržljivosti; jer, ta je kontrola, kako kaže sam Miljanović, „podrazumijevala tijelo kao krajnju jedinicu preko koje treba da se vrši manipulacija i transformacija ličnosti“. U operacionalizaciji svog projekta koji se služi tijelom obilježenog prostornog teritorija, on obrće rigidnost i zatvorenost vojnih regula izolacije u otvorenu i javnu multimedijalnu prezentaciju procesa odvijanja performansa izolacije. Ona poprima stanoviti oblik spektakla u Baudrillardovom smislu, te se odvija poput neke „kombinacije Big Brothera, vojne službe i zoološkog vrta“, dakako preko masovnih medija (web, tv, e-mail, video-linkovi, novine…). No, njena zbiljska i medijska realnost se spajaju u bodrijarovsku hiper-realnost, koju dodatno potvrđuje „školska kontrola“ (performans se odvijao u okviru prve godine postdiplomskih studija Akademije umjetnosti). Naravno, ova kontrola je drugačija po ideološkoj prirodi, ali ne i potpuno različita po bitnoj prirodi i smislu prosvjetiteljske ideje nadziranja „slobodnog razvoja pojedinca“. No, u ovom slučaju, autonomnost umjetničkog izbora i odluke „nadziru nadzirano“! Ma koliko da je danas ideološki model suverenosti nad fizičkim granicama (bilo kojeg materijalnog ili virtualnog entiteta!) u tranziciji, ili je već posve promijenjen, „do problema,

Exploit of the context or about deconstruction and reconstruction of the identity

“The soul of a work of art is not in its body. It’s more likely that the body of a work is in its aura.” Boris Groys

Even Walter Benjamin in the early thirties of the last century, in his famous essay Work of art in the age of technical reproduction, when he spoke of the aura of the piece of art to describe the difference between the work and its reproduction, wondered about the destiny of the work of art in modern age when it’s associated to the sense metaphorically expressed in the phrase “loss of aura”. Term aura, according to Benjamin, actually emphasizes destined connection of work of art and the place it comes from-work has always topological nature, implanted in its external con-text. This functional relation is described by Boris Goys as topology of aura because aura signifies exactly the difference between live context of the work of art and its technical extension which hasn’t got its own place or context. To have place or the context means to posses all the joys and traumas of the identity and distinctiveness which are equally joint and individual. Identity is actually, as well as the “ideology of autonomy” withal, result of centerline of whirls of different “subjective and objective” tendencies and interests, and that anchorage is reliance of the identity. Relating to the Lancan’s thesis about the significance of the picture of the body in structure of subject’s identity, that incentive picture, in case of young artist Mladen Miljanovic(1981), is the body of military complex in transition-as particular space of “barracks Vrbas” in Banja Luka, where Miljanovic graduated six months school for reserve officers; its precise contextual localiza-tion is his work , thereat adding dominant communication channel space-sign. Guided by the one of creators of theoretical interpretation of art, semiotic Umberto Eco, who united phenomenological and structural approaches to work of art in analyzing conditions of its creation (in primary concept of “opened work”, 1958), with full right we ask the question: what is “clutch” presenting communicational structure transmitter-receiver, i.e. work of art-message giving us today? Maybe just nowadays we understand completely Groys’ words “the soul of work of art is not in its body”, hence, his artistic language can’t be reduced only to colors and forms, but “it’s more likely that the body of work is in its aura” meaning beyond itself. Simply, it becomes “media” or “channel” of hermeneutical understanding in dialogue. However, this interpretation of discourse phenomenon as signs of post-esthetic approaches to work of art becomes post-esthetic approach of creation as well, i.e. production of art. Key role is today taken by the artistic practice where artist and observer are together interpreters. Meaning, Eco sup-poses that each poetics “as operational project” is at the same time “communicational project”. This has become so obvious in contemporary artistic strategies that, in this age of “art after art” (Donald Kuspit), the problem of post-esthetic approach is apparently seen as consequence of nonexistence of real answer to the question what is art today.

međutim, dolazi kada se polje djelovanja novog, ‘Slobodnog’ liberalističkog sistema moći primje-ni na teritorijalno ograničenog subjekta“. Otuda svoje područje djelovanja Mladen Miljanović širi na različita fenomenološka polja preispitivanja mehanizama uobličavanja identiteta. U radu Sitno (uzvik u sistemu vojske uz koji se izgovara broj preostalih dana do „razduživanja“) polazi od strategije svakodnevnih, nevezanih vizualnih zapisa, na podlozi ujednačenog formata, kao dnevnih poruka iz zatočenosti obilježenim tijelom prostora dok odbrojava svoje dane „služenja“ svijetu umjetnosti. „Odbrojavanje“ je dokumentirano i radom - fotodokumentacijom 274 pogleda na svijet (20.10.2006. – 14.07.2007.), suočenja aktera performansa i prostora kasarne sa različitih stajališta unutar ograničenog prostora kretanja u kojem se pogled umjetnika, koji je okrenut leđima prema promatraču, koristi kao sredstvo subjektivne dekontaminacije prostora opterećenog daljim i bližim povijesnim kontekstom. U radu Artattack Miljanović koristi strategiju simulacije u mapiranju potencijalnog kretanja „umjetničkog terorizma“ prema Zapadu, s bosanskim predznakom. Rad je konceptualiziran poput „tajne operacije“ u izolaciji u kojoj se stvaraju planovi „kako doći do izložbe u velikim evropskim i svjetskim centrima“. U tom smislu je sastavni dio rada i vlastiti umjetnikov diskurs samoopisivanja: „Area 1 for artattack je presjek i mogući modus bosanskog umjetnika koji dolazi do izložbe. Na platnima su motivi galerija čije sam mape dobio šaljući dopise i predstavljajući se kao organizacija za promociju kulture iz Holandije. Dobivši mape od pojedinih galerija slikam plan postavke radova u tom prostoru koristeći se vojnim simbolima u izrazu. Po završetku ciklusa ponovo šaljem dopise galerijama u kojima tražim izložbu, uz prijetnju umjetničkim terorizmom!“ Za razliku od multimedijske strategije simulacije artattacka virtualnim upadom u institucionalni galerijsko-umjetnički sistem svijeta umjetnosti, Miljanovićeva strategija simulakruma u radu PAYBACK zasniva se na udarnoj jednostavnosti instalacije ikoničkog znaka. Instalacija slikarskih platana na čijoj su bijeloj, „nevinoj“ podlozi do neprozirnog crnila plošno kontrastirane „slike“ oružja postavljenih na ready made inventar invalidskih kolica i štaka pronađenog na vojnom otpadu, svojom čistom vizualnošću čini vidljivim upravo ono nevidljivo: osjećaj nelagode (nešto kao „otplata duga“) prema bliskoj prošlosti aktualnog prostora umjetnikove izolacije. Pozicija umjetnika nije vrijednosno neutralna pozicija: u čvrstom nizu strateških prob-lematizacija te njihovih konceptualizacija i vizualizacija dominira kontekstualni kod u pristupu, dakako na onoj komunikacijskoj liniji prostor – znak koja ne razdvaja oštro kontekst umjetnosti od konteksta života. Na ovaj način fokusirane teme i forme identiteta su učinjene značajno vidljivima; dakle, prisutnima kako na lokalnoj tako i na široj umjetničkoj sceni kao problem „krize identiteta“ u tranziciji, ali i kao neokonceptualna „potraga za identitetom“ različitosti u određivanju prema tumačenju „istočnoeuropske“ tranzicijske paradigme. Sonja Briski Uzelac

Actually, when art in such terms converts into (everyday) experience of life that all theoretical issues of artistic transcendences or esthetic issues of pretty and ugly become irrelevant, then, contextual guidelines of cultural intercession of artistic subject’s “autonomy” in process of realizing the project become relevant, whether it is installation of the” work” or the “exhibition”. Mladen Miljanovic is sovereign in this field because he precisely recognizes the coordinates place/space, whose identity he adopted as an alibi for creative-ideological i.e., poeti-cal approach. Narration of the place itself (former barracks, dating back to Austral- Hungarian rule, military pivot, service officer school, and today’s civil place, university campus, art academy, etc) is in service of context “exploit”, whose identity has already been symbolically elaborated in last ten years. Through Miljanovic poetics’ point of view, body of this space is the medium which he uses to de-construct the symbolic and very precise system of “military power”. Then, it’s being reconstructed as transfer in “problematization of liberal system of power and its ways in affecting individuals in modern society”, whose structural paradigm is ‘artistic freedom” of an imaginative individual. That this, so called, artistic subject’s autonomy wouldn’t survive only on its metaphorical level, Miljanovic entirely embodies phenomenology of the ideological metaphor serve the army/serve the people in project I serve art. He made his own decision to voluntary perform nine months of isolation in a place of former military power literally repeating the ritual of total control over an individual up to the highest level of his physical endurance; because, this control ”implies that the body is ultimate unit through which manipulation and personality transformation should be performed”, says Miljanovic. In operationalization of his project using the body of scared special territory, he reverses rigid and closed of military rules of isolation to opened and public multimedia presentation of developing process of isolation. In Baudrillard’s sense, it turns into a form of spectacle, and runs as “combination of Big Brother, military service and zoo”, certainly through mass media (web, TV, e-mail, video-link, newspapers…). But its factual and public reality is united in Baudrillard’s hyper reality which is additionally magnified by “school control” (the performance was on during the first year of master studies at Art Academy). This control is, of course, different in its ideological nature, but not completely, when it comes to essential nature and sense of monitoring”free development of an individual” in education. But, in this case, autonomy of artistic choice and decision “monitor what’s monitored already”.

No matter how far in transition or completely changed is the ideological model of sovereign over physical boundaries (whether material of virtual entity), “problem starts when you apply ‘Free’ liberal system of power to territorially limited subject”. Therefore, Miljanovic expands his field to different phenomenological fields of questioning the mechanism for forming identities. In the work Sitno (military exclamation used to stress how many days are left till “end”) he begins with a strategy of everyday, unconnected visual inscriptions, on an equalized format surface, in a

form of daily messages written in isolation while counting down the days of “serving” the world of art. “Countdown” is photo documentation 274 ways to look at the world (20 Oct 2006-14 July 2007), which presents confronting the performer and the space of barracks where artist’s view(who’s back is facing the observer) is used as a mean of subjective decontamination of the space burdened with past and more recent historical context. In his work Artattack, Miljanovic uses strategy of simulation in mapping a potential route of “art terrorism” towards West with Bosnian sign. The work I framed as “secret operation” in isolation, making planes “how to achieve an exhibition in big European and world centers”. According to this, part of this work is artist’s own description of discourse:”Area 1 for Artattack is possible modus of a Bosnian artist who gains exhibition. On the canvases are the motives of the galleries which maps I received by corresponding and presenting myself as an organization for promoting culture from Netherlands. Gaining maps of certain galleries, I paint a plan of work installation in the space using military symbols in expression and at the end of cycle I get in touch with galleries again and ask for an exhibition, threatening with art terrorism!” In contrast to multi media strategy used in simulating Art attack with virtual invasion in institutional gallery – art system of the world of art, Miljanovic’s simulacrum strategy in his work PAYBACK is based on striking simplicity in installing an iconic style. Installation of painter’s canvases, having on their “innocent” white surfaces pictures of weapons set on ready made inventory of wheelchair and orthopedic apparatuses found on military waste (contrasted in jet black) is what makes the invisible visible: feeling of discomfort (“something like paying the debt”) towards the recent past of the space of artist’s isolation.Position of artist is not validly neutral position: contextual code in approach dominates in strict order of strategic problematisation and its conceptualization and visualization, through com-municational channel space – sign witch doesn’t strictly part context of art and context of life. In this way focus themes and forms of identities are made significantly visible to those present at local as well as wider art scene as a problem “crises of identity” in transition, but, as well as nonconceptual ”search for identity” in determining difference in interpretation of East European transitional paradigm. Sonja Briski - Uzelac

Subjektifikacija putem samoizolacije

Oktobra meseca 2006. Mladen Miljanović je ušao u prostor nekadašnje kasarne u Banjaluci s namerom da devet meseci “služi umetnosti”. Složeni splet problema koji se nameće ovim umetničim činom, ali i životnom odlukom, iniciran je činjenicom iz lične biografije o boravku devet meseci u školi rezervnih oficira, od oktobra 2000. do jula 2001, u društvu tek izašlom iz rata. Na taj način, umetnik se svesno podvrgao “samoizolaciji”, činu preispitivanja kako lične istorije tako i uloge umetnika u društvu i mogućnosti da kako sam kaže, “deluje antropološki kroz umetnost”. Socio-politički kontekst u posleratnoj Bosni i Hercegovini, prepun surovih egzistencijalnih suočavanja i dilema nametnuo je umetnicima stalna preispitivanja mogućnosti delovanja, načina da se umetnost “pomiri” sa životnom realnošću, uspostavi vezu sa ambijentom, prostorom i bremenom recentne istorije čija se refleksija ne može mimoići, te da bude svrsishodna, kritička delatnost. Pri tome se javljaju i druga, intimnija pitanja, da li lična istorija može da posluži kao motiv, tema, sadržaj i smisao umetničkog delovanja, i kako lična iskustva upisati u javni prostor? Upravo ovo pitanje je poslužilo kao podtekst za izabranu umetničku strategiju Mladena Miljanovića koji ispituje kako “tehnologije” funkcionisanja subjekta u društvu, proces subjek-tifikacije gde individua određuje sopstveni identitet spram spoljašnjih centara moći, tako i političkim i društvenim strategijama egzerciranja te moći na pojedince i njihov život. Umetnik se tako okreće analizi ličnog identiteta, načina na koji se on konstruiše i menja, pitanju statusa u društvu u kome deluje, kao i modelima pozicioniranja u javnoj sferi. Time što lično iskustvo služenja vojske ponavlja kao umetnički performans koji se prati u medijima i javnosti, umetnik kontekstualizuje svoju intimnu naraciju u široj društvenoj sferi i sebi stvara novu vrstu javnog identiteta. S druge strane nameće se pitanje da li odluka o ponavljanju ovog čina služenja, ovog puta ne “narodu” nego umetnosti preuzima repetitivnu matricu traume, i njenog ponovnog oživljavanja? Po Frojdu, događaj je registrovan kao traumatski samo kroz kasniji događaj koji ga retroaktivno rekodira putem «ponovljene akcije» ili Nachträglichkeit-a. Subjekat tako nije zauvek određen već je strukturisan kao relej predviđanja i rekonstruisanja traumatskih događaja i ostvaruje se tek kroz “ponovljenu akciju”. Umetnikovi motivi i psihološki impulsi za ovakav način delovanja naravno da su kazalno uslovljeni i u uzajamnoj sprezi sa kontekstom tranzicionog društva u konstantnom stanju fluksa i previranja koje i proizvodi reakcije umetnika i utiče na svakog pojedinca u njemu. Postepeni ulazak ovog društva u širu globalnu mrežu društvenih procesa u periodu dezorganizovanog, disjunktivnog kapitalizma gde dominiraju post-nacionalni odnosi protoka informacija i kapitala kao i supranacionalne integracione mreže koje regulišu ove tokove, dovedena je do krajnje konsekvence Fukoova i potom Agambenova teorija biopolitike gde je “goli život” i telo individue konačni cilj nad kojim se izvršava moć putem kontrole i manipulacije. Za Agambena metaforu

novog globalnog “vanrednog stanja” predstavja logor, deportacioni kamp u kome se sprovodi biopolitički aspekt moći i kontrole nad pojedincima lišenim političkog i pravnog statusa čija je egzistencija svedena na čisto fizičku dimenziju. Alibi za formiranje ovakvih ekstrateritorijalnih kampova predstavlja terorizam kao nova paradigma svetkog (“hladnog”) rata. Kao posledica “rata protiv terorizma” na globalnom nivou ugrožena društva poput SAD i zemalja EU postaju sve zatvorenija iza “sigurnosnih pojaseva” kojima se opasuju pod stalnom pretnjom napada. Presika-vanje globalnih modela u lokalnoj situaciji daje za pravo umetniku da konstatuje kako “…život postaje lovina novih drugačijih od¬nosa moći koje ovoga puta nisu ograničene ni teritorijom ni stanovniš¬tvom ni državom niti bilo čime što je ustaljeni pojam suverenosti postavljao”.

Odgovor umetnika ovakvoj globalnoj konstelaciji, lokalnoj istorijom opterećenoj sredini, kao i pitanju procesa subjektifikacije i (ne)mogućnosti formiranja stabilnog identiteta, predstavlja naizgled paradoksalan čin samoizolacije, devetomesečni proces služenja izabranoj vokaciji koja za umetnika postaje “jedini izlaz”.

Zoran Erić

Subjectification through self-isolation

In October2006 Mladen Miljanovic entered the place of former military barracks in Banja Luka to “serve art” for nine months. Complicated network of problems occurring with this art act and life decision, as well, is initiated by his personal biography; he spent nine months in school for re-serve officers with fellows just out of the war, from October 2000 to July 2001. In this way, artist has consciously put himself in “self-isolation”, act of self-questioning his personal past and the role of artist in society and possibility to, as he says it, “anthropologically operates through art”.Socio-political context in after-war Bosnia and Herzegovina, full of rough existential confronta-tions and dilemmas, has imposed to artists constant questioning of possibilities for acting, ways to “conceal” art with reality of life, restoring relationship with environment, space and burdened recent past, whose reflection can’t be avoided, and making art a rational and critical act. Beside, there are other, more intimate questions like, can personal history be a motive, theme, content or a sense of artistic acting, and how personal experiences can be encrypted in public space?Precisely, this question has served as subtext for chosen artistic strategy of Mladen Miljanovic who is questioning “technologies” of functioning of a subject in society, process of subjecti-fication where an individual determines his/her own identity modeling it by external power centers, and subtext for political and social strategies of influence on an individual and its life. Therefore, artist analyzes his own identity, the ways he changes and constructs, and he turns to the question of his own position in society where he acts and to the models of positioning in public sphere. Artist, thereby, repeating the personal experience of serving the army as a artistic performance present in media and public, contextualizes his intimate narration in wider social sphere and creates for himself new kind of public identity. On the other hand there’s a question whether this decision of repeating the act of serving, this time not to the “people” but to the art, turns into a form of repetitive matrix of trauma? Accord-ing to Freud experience is registered as traumatic only through some later one witch retroactively recodes it by “repeating the experience” or so called Nachträglichkeit. Subject is not, therefore, forever determined but structured as a relay of prediction and reconstruction of traumatic experi-ence and fulfilled through “repeated action”. Artist’s motives and psychological impulses, which make him act the way he does, are condi-tional and in mutual conjunction with a context of transitional society, which, therefore, is in a constant state of flux and agitation influencing every individual and making artist react. Gradual entry of this society into a bigger global network of social processes, in a period of disorganiza-tion and disjunctive capitalism, is dominated by supranational integration networks and post-national flow of information and money. This state is on the limits of Fuk’s and later Agamben’s theory of bio-politics where “bare life” and body of individual are ultimate goal for achieving power through control and manipulation. Globally, society is threatened with terrorism as a new paradigm of World (“cold”) War and state of emergency, become more and more close within

their “safety belts” under the constant threat of attack. Copying global models to local situation gives the right to the artist to state “…life becomes a pray of new and different relations of power witch, this time, are not limited with territory, population, country nor anything that conventional term of sovereignty appointed”. Artist’s response to this global constellation, to local environment burdened with history and to the process of subjectification and (im) possibility to form unshakeable identity, apparently represents paradox of self-isolation: nine-month process of serving your chosen vocation, the only “way out” artist has.

Zoran Erić

R A D O V I W O R K S

“ 274 POGLEDA NA SVIJET “

tehnika: 274 fotografije - digitalni print, web, videodimenzije: 100 x 70 cmgodina produkcije: 2006 / 2007

“ 274 WAYS TO LOOK AT THE WORLD “

technique: 274 photography - digital print, web, videodimension: 100 x 70 cmyear of prodction: 2006 / 2007 >>>>>

dan 1 (20.10.2006.) / day 1 (20.10.2006.) dan 274 (14.07.2007.) / day 274 (14.07.2007.)

“ SIT - NO “

tehnika: kombinovani medijidimenzije: 30 x 20 cmgodina produkcije: 2006 / 2007

“ SIT - NO “

technique: mixed mediadimension: 30 x 20 cmyear of prodction: 2006 / 2007

59 78 32

13, 149, 152, 260

246, 213, 214, 99

55, 31, 29, 25

“ ČINBENICI “

tehnika: kombinovani medijidimenzije: promjenjivegodina produkcije: 2006

“ FACTORS “

technique: mixed mediadimension: variableyear of prodction: 2006 >>>>>

detalj 1 / detail 1 detalj 2 / detail 2

“ ARTATTACK “

tehnika: kombinovani medijidimenzije: promjenjivegodina produkcije: 2006 / 2007

“ ARTATTACK “

technique: mixed mediadimension: variableyear of prodction: 2006 / 2007 >>>>>

detalj / detail “ARTATACK” 1, THE NEW GALERY - CALGARY - CANADA

AREA 1 ZA ARTATTACK / AREA 1 FOR ARTATTACK >>>>>

“ AGRESIJA “

instalacijadimenzije: promjenjivegodina produkcije: 2007

“ AGGRESSION “

instalationdimension: variableyear of prodction: 2007 >>>>>

detalj 1 / detail 1 detalj 2 / detail 2

“ NAOPAKO PUCANJE “

tehnika: pucanje po rigips pločamadimenzije: 200 x 120cmgodina produkcije: 2006 / 2007

“ INVERT SHOOT “

technique: shooting at the platesdimension: 200 x 120cmyear of prodction: 2006 / 2007 >>>>>

proces pucanja / proces of shooting detalj lica ploče / facial detail of plates detalj pozadine / background detail

figura 1 / figure 1

“ PAYBACK “

instalacijadimenzije: promjenjivegodina produkcije: 2007

“ PAYBACK “

instalationdimension: variableyear of prodction: 2007 >>>>>

detalj 1 / detail 1

detalj 2 / detail 2 detalj 3 / detail 3

detalj 1 / detail 1 detalj 2 / detail 2 detalj 3 / detail 3

“ STROJEVO PRAVILO “

videodimenzije: 720 x 576, bit rate 1536kbpstrajanje: 0:02:27godina produkcije: 2006

“ MASHINE’S RULE “

videodimension: 720 x 576, bit rate 1536kbpsduration: 0:02:27 year of prodction: 2006

detalj 4 / detail 4

“ OPROSTITE, APARAT NE VRAĆA KUSUR “

kombinovani medijidimenzije: 120 x 180 cmgodina produkcije: 2007

“ SORRY, THE MACSHINE DOESN’T GIVE THE CHANGE BACK “

mixed mediadimension: 120 x 180 cmyear of prodction: 2007

LETITE U SLOBODU - FLY INTO FREEDOM

“ LETITE U SLOBODU “

12 golubova obučenih u vojne uniformedimenzije: promjenjivegodina produkcije: 2007

“ FLY INTO FREEDOM “

12 doves wearing military uniformsdimension: variableyear of prodction: 2007

jedina svrha ove recenice jeste okupacija ove straniceonly purpose of this sentence is occupation of this page

“ SVRHA “

instalacijadimenzije: promjenjivegodina produkcije: 2007

“ PURPOSE “

instalationdimension: variableyear of prodction: 2007

“ 0 - 80 “

instalacija dimenzije: 90 x 15 cmgodina produkcije: 2007

“ 0 - 80 “

instalationdimension: 90 x 15 cmyear of prodction: 2007

detalj 1/ detail 1

“ SIJAMSKA FOTELJA “

rad sa Borjanom Mrdjom

instalacijadimenzije: promjenjivegodina produkcije: 2007

“ SIAM CHAIR “

work with Borjana Mrdja

instalationdimension: variableyear of prodction: 2007

detalj 1 / detail 1

detalj 2 / detail 2

detalj 1 / detail 1

detalj 2 / detail 2

“ ZLATNI REZ “

rad sa Sonjom Briski Uzelac

svjetlosna instalacijadimenzije: /godina produkcije: 2007

“ SIAM CHAIR “

work with Sonja Briski Uzelac

light instalation dimension: /year of prodction: 2007

Rođen u Zenici 1981. godine, srednju školu završio u Doboju. Nakon srednje, odazi u Školu rezervnih oficira gdje dobija čin vodnika. Kao vodnik tri mjeseca obučava 30 regruta. Poslije završenog roka upisuje Akademiju umjetnosti (Odsjek za slikarstvo) u Banja Luci. Nakon diplomiranja upisuje postdiplom-ske studije na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci gdje se zapošljava kao asistent na predmetima Intermedijalna istraživanja i Teorija prostora. Miljanović se bavi i društvenim i terapeutskim aspektima umjetnosti kao inicijator radionica i kolonije za osobe sa invaliditetom. Volonter je u udruženju osoba sa onesposobljenjem “Udas”, gdje posljednje tri godine vodi slikarsku i vajarsku radionicu.

E-mail: iserveart@gmail.com Učestvovao na više kolektivnih izložbi i radionica, između ostalih: 2005: Halo bing, kako brat, Umjetnička galerija BiH (Sarajevo).2006: Kontinentalni doručak, Muzej savremene umjetnosti RS (Banja Luka), Umjetnost i javni prostor, radionica sa prof.Misha Kubalom i Zoranom Erićem u organizaciji umjetničkog udruženja PROTOK (Banja Luka); izložba finalista za godišnju nagradu ZVONO, galerija Banski dvor (Banja Luka); Real Presence, internacionalna radionica studenata likovnih akademija (Beograd) , Istočni susjedi, kulturni centar Babel (Utrecht, Holandija); (o)graničenja, mladi umjetnici iz BiH, galerija studentskog centra (Zagreb). 2007: Strategies of conforment in the age of biopolitics”, Corcoran, galerija Brakeground (Amster-dam, Holandija); Retrospektrum” Umjetnička galerija BiH (Sarajevo).”Zvono” izložba finalista, Muzej savremene umjetnosti RS (Banja Luka). Dobitnik je nagrade Rotary kluba 2005. za postignuti uspjeh na studijima i nagrade Muzeja savremene umjetnosti RS za najbolje radove na završnoj izložbi Akademije umjetnosti, Banja Luka, 2006.Nagrada Zvono za najuspiješnijeg mladog umijetnika BIH 2007.

Born in Zenica in 1981, completed the secondary school in Doboj. After secondary school he obtained the Reserve Officer School where he earned the rank of sergeant. As a sergeant he trained 30 privates. After servin army he enrolled himself in Academy of Arts (Department of Painting) in Banja Luka. After he completed Art Academy,he started working as assistant at the Inter-media and Spacial Theory De-partment. Miljanović also deals with the social and therapeutic aspects of art, being the initiator of the workshops and colonies for the disabled. He is volunteering in the „Udas“ association of disabled persons where he has been in charge of the painting and sculptor workshops for the last three years.

E-mail: iserveart@gmail.com He has participated at several collective shows and art workshops, including:2005: Hello Bing, how’s the brother, National Gallery of B&H (Sarajevo). 2006: Continental Breakfast, Museum of Contemporary Art of RS (Banja Luka); Art and Public Space, workshop with Misha Kubal and Zoran Erić, organized by Art Association PROTOK (Banja Luka); finalists of ZVONO annual Award, Banski dvor Gallery, (Banja Luka); Real Presence, international workshop of the students of Art Academies (Beograd); Eastern neighbors, Cultural Center Babel (Utrecht, Nederland); (l)imitations, young artists from BiH, Student Center Gallery (Zagreb). 2007: Strategies of conforment in the age of biopolitics”, Corcoran, Brakeground Gallery (Amsterdam, Nederland); Retrospektrum“ National Gallery of BiH (Sarajevo). “Zvono” final exibition, Museum of Contemporary Art of RS (Banja Luka). He is the winner of the Rotary Club prize in 2005 for achievements made in his studies, prize of the Museum of Contemporary Art RS in Banja Luka for the best works at the annual final exhibition of the Academy of Arts in Banja Luka, 2006, and “Zvono” award for best young artist in BIH 2007.

MLADEN MILJANOVIĆ

GRAD BANJA LUKA

“ UDAS”ORGANIZACIJA AMPUTIRACA

PODRŠKA PROJEKTU / SUPPORT:

POKROVITELJI / SPONSOR:

Izdavač / Publisher:Akademija umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci Academy of Arts - Unyversity of Banja Luka

Za izdavača / For publisher:Milorad Kenjalović, dekan Akademije umjetnosti Milorad Kenjalović, dean Academy of Arts

Dizajn / Design:Mladen Miljanović

Fotografija / Photography:Špirić DajanBorjana MrdjaMladen Miljanović

Prevod / Translation:Branka Tubić

Lektor / Lector:Branka Tubić

Štampa / Print:CGM

Tiraž / Print: 300

www.iserveart.netiserveart@gmail.com