I.OSNOVNI ENERGETSKI SISTEMI.docx

download I.OSNOVNI ENERGETSKI SISTEMI.docx

of 24

Transcript of I.OSNOVNI ENERGETSKI SISTEMI.docx

1.0snovni energetski sistemiPretvaranje energije Iz namirnica u bioloki upotrebljiv oblik zahtjeva prisustvo adenozin trifosfata (ATP).Ovaj nukleotid se u elijama pojavljuje kao rezultat serije hemijskih reakcija I procesa koje su deo energetskih sistema.Postoje tri osnovna energetska Sistema,to jest tri metabolika puta za stvaranje energije:fosfageni,glikolitiki I oksidativni.Fosfageni systemObezbjeuje energiju brzo kada se javi momentalna I hitna potreba za energijom.Ovaj sistem svoju energiju obezbjeuje iz osnovnih visokoenergetskih fosfatnih jedinica- adenozin trifosfata (ATP) I fosfokreatina (PC),koji se jednom hemijskom reakcijom razgrauje u citoplazmi kako bi obezbjedili energiju.ATP je univerzalni elijski donor koji se moze smatrati energetskom valutomza unutarelisjski transfer energije,dok PC dozvoljava dostupnoj energiji da bude sauvana I zato se smatra energetskim rezervarom.Glikolitiki sistemObezbjeuje energiju za aktivnost I potrebe koje kratko traju.Predstavlja metaboliki put poznat kao anaerbna glikoliza,gdje se glukoza razlaze do priuvata.Kad postoji deficit snadbjevanja kiseonikom,kao kod napora veoma visokog intenziteta,priuvat se pretvara u laktat.Proizvodnja laktata omoguava konstantno snadbjevanje energijom tokom aktivnosti visokog intenziteta ,pod anaerobnim uslovima.Bez produkcije laktata process glikolize je prakticno okoncan,dovodeci do toga da je misicni rad nemoguc.Oksidativni sistem Oksidativni siste, obezbjeuje energiju tokom duzeg vremenskog perioda.Priuvati se u aerobnim uslovima pretvaraju u acetil koenzim A umesto u lactate.Ovaj koenzim moze nastati I tokom razgradnje aminokiselina I masnih kiselina.Acetil koenzim A je molekul koji ima kljunu poziciju u povezivanje dva razliita mehanizma produkcije energije-anaerobnog I aerobnog.Ona se lananim hemijskim reakcijama ugrauje u,ija je uloga prenos atoma ugljenika iz nutritivnih sastojaka ugljenih hidrata,masti i proteina.Elektroni vodonika koji sadrze potencijalnu energiju iz nutritivnih elemenata,transformiu se oksidativnom fosforilacijom u kiseonik,oslobaajusi veliki broj molekula ATP.Sve ove transformacije se odigravaju u mitohondrijama,elijskim organelama koje su odgovorne za oslobaanje velike koliine energije,zbog ega su poynate kao elijske elektrane.

Fosfageni sistem dominira tokom miimih mapora velike snage koji traju nekoliko sekundi.Oslobaa veoma ograniene koliine ATP,bezoslobaanja laktata.Glikolitiki sistem dominira tokom miinog napora visokog intenziteta koji traje o 1 minut.Oslobaa ograniene koliine ATP i velike koliine priuvata.Oksidativni sistem dominira tokom produzenih napora tipa izdrzljivosti.Produkuje velike koliine molekula ATP bez stvaranja laktata.2.Interakcija energetskih sistemaSva tri energetska sistema istovremeno uestvuju u produkciji miine energije tokom svih vrsta fizike aktivnosti.Meutim,relativan doprinos svakog energetskog sistema yavisi od intenziteta,trajanja i vremenskog toka aktivnosti.Prije nego sto nastavimo dalje,moramo da uvedemo nove pojmove,potujui mehanizme koje koriste razliiti energetski sistemi,i i ubudue emo te termine korietiti jer su popularniji.DakleFosfageni sistem emo takoe nazvati i anaerobno alaktatni.Anaerobni zato to mu ne treba kiseonik,a alaktatni zato to ne stvara laktate.Glikolitiki sistem emo nazvati i anaerobno laktatni.Anaerobni zato to mu ne treba kiseonik,a laktatni jer su mu laktati nusorodukt.Oba ova mehaniyma emo zajedno nazvati anaerobni.Oksidativni sistem e na kraju biti oznaen i kao aerobni,iskljuivo tbog toga to se zasniva na kiseoniku. Maksimalno optereenjeAko uzmemo u obzir oba anaerobna mehanizma zajedno (alaktatni-laktatni),moemo da zakljuimo da je tokom maksimalno iscrpljujueg optereenja ksatkog trajanja,do 1 minuta,miina energija obezbjeena uglavnom iy anaerobnih sistema.Tokom miinog optereenja visokog intenziteta koje traje oko 2 minuta,anaerobno-laktatni i aerobni sistem uestvuje skoro podjednako u energetskim zahtjevima,dok je uee anaerobnog-alaktatnog sistema zanemarljivo.Zato se trka na 800m smatra jednom od najnapornijih aktivnosti,jer optereuje podjednako oba energetska sistema.Meutim kako se trajanje maksimalnog optereenja poveava,aerobni mehanizmi postepeno preovladavaju i dominiraju u naporima koji traju due od pola sata.Submaksimalna optereenjaTokom submaksimalnih napora kao to je sprint (100 i 200 m),miina energija potie uglavnom iz anaerobnih mehniyama.Anaerobno-laktatni mehanizam doprinosi oko 50%,a anaerobno-alaktatni oko 30-40%,dok se preostalih 10-20% energije dobija iz aerobnih mehanuzama.

Relativni doprinos energetskih sistema u ukupno stvorenoj energiji tokom miine aktivnosti zavisi od intenziteta i trajanja aktivnosti.Tokom napora kratkog trajanja i visokog intenziteta preovladavaju anaerobni mehanizmi.Tokom napora koji traje oko 75 sekundi anaerobni i aerobni mehaniymi ravnopravno ispunjavaju energetske zahtjeve.Aerobni mehanizmi postaju dominantni tokom produenog napora niskog intenziteta.3.Energetski zahtjevi u sportuKlasifikacija sporta ia aktivnosti se generalno bayira na osnovu energetskog sistema koji preovlauje.Oigledno je iy modela klasifikacije datog na sljedecoj strani da,iako samo jedan energetski sistem moye biti dominanatan tokom sportskog dogaaja,u zavisnosti intenziteta miicnog napora,druga dva sistema takoe mogu biti aktivna,ostvarujui komplementarnu ulogu.U mnogim sportskim aktivnostima,pogotovo u timskim sportovima gdje miini napor nije ni konstantan niti stalnog intenyiteta ve ima tendenciju da varira u zavisnosti od zahtjeva sporta,mogue je da sekundarni sistem preovlada.Tako je na primjer koarka kombinacija aeobno-anaerobnog sporta,gde su glikolitiki i oksidativni sistem uglavnom aktavni,dok je okom dodavanja,skoka uvis ili odskoka dominantni mehanizam anaerobno-alaktatni.Sve sportske aktivnosti i dogaaji mogu biti klasificirani u etri energetske zone,zasnovane na vremenu koje je potrebno za njihovo izvrenje:Energetska zona A: anaerobno-alaktatnaOvu energetsku zonu karakterie izrazito u kljuenje anaerobno-alaktatnog mehanizma i ovde spadaju svi dogaaji sportske aktivnosti koji traju do 3 sekunde,kao to su:dizanje tegova,bacake i skakake atletske discipline,kao i skokovi u vodu.Energetska zona B:anaerobno-laktatnaU ovoj energetskoj zoni se nalazi se sportske aktivnosti koje traju od 4 do 50 sekundi i koje mobiliu anaerobni mehanizam(i alaktatni i laktatni),a to su:odbojka,gimnastika na spravama,trkake disciplineod 100 do 400 m,plivake discipline od 50 do 100 m,maevanje i boks.Energetska zona C:anaerobno laktatno-aerobnaOvde spadaju sportske aktivnosti gdje napor tokom takmienja traje od 1 do 3 minuta,kao to su:tranje na 800m,koarka,plivanje na 200m,fudbal,rukomet i skijaki kokovi.Energija u ovoj zoni se obezbjeuje iz anaerobno-laktatnog I aerobnog mehanizma,dok je doprinos anaerobno-alaktatnog zanemarljiv.Energetska zona D: aerobnaAerobni mehanizam preovlauje u sportovima koji traju due od 3 minuta,dok se udio anaerbnog mehanizma postepeno smanjuje kako se trajanje poveava da bi postao zanemarljiv tokom produenog napora, kao to je maraton.

Iako u svakom sportu preovladava jedan or+d tri sistema:anaerobno-alaktatni,anaerobno-laktatni ili aerobni, i druga dva energetska mehanizma takoe uestvuju u razliitom stepenu zavisno od napora.

Energetske zone A,B,C i D oznaavaju dominaciju svakog mehanizma u odreenojsportskoj aktivnosti u zavisnosti od trajanja napora tokom takmienja.4.Stvaranje i uklanjanje laktataRanije su laktati smatrani beskorisnim metabolitom,a ne energetskim gorivom koje pogoduje srcu i skeletnim miiima.Zahtjevajui injenici da je to mikro-molekularna komponenta,laktat moe lako da difunduje iz miine elije,gdje se stvara, u intercelularnu tenost i krvotok.Kontinuiran protok laktata izmeu miia,krvi i organa se naziva laktatni kanal I slui do obezbjedi energiju miinim elijama putem glikolize koja se predhodno odigrala u eliji.Prema tome,koncentracija laktata u krvotoku nije mera produkcije laktata I miinim elijama ve indicator raylike u stopi stvorenih I eleminisanih laktataLaktat je povezan sa miinim zamorom,ali se ne matra njegovim uzrokom.Odmah nakon stvaranja,laktat se raspada na vodonik (H+)I jone laktata.Akumulacija jona vodonika uzrokuje pad pH I posledino poremeaj acido-bazne ravnotee. Intraelijska acidoza koja nastaje razlaganjem laktata je uzrok miinog zamora.Stvaranje laktataLaktat koji je stvoren u miiima tokom vjebanja difunduje u krvotok;njegova koncentracija zavisi od intenziteta,trajanja,uestalosti i vrste vjebanja.Kada je intenzitet vjebanja na 50-60% do VO2 max za rekreativce i 65-80%za sportiste,koncentracija laktata poinje da raste naglo i eksponencijalno.Tokom produenog vjebanja nivo laktata se smanjuje,a tokom iscrpljujuih intervala vjeanja dostie najvie vrijednosti.

Eliminacija laktataKada je miini napor intenyivan,tempo stvaranja mljene kiseline je mnogo bri nego tempo iklanjanja i shodno tome njena koncentracija u krvi raste.Ove se deava posle iscrpljujuih napora u svim sportskim aktivnostima gdje je dominantan anaerobni mehanizam u stvaranju energije.Ubrzanje eliminacije laktata iz krvi,stvorenog tokom vjebanja.imalo bi pozitivne efekte u smislu breg oporavka organizma.Koncentracija laktata u krvi se bre sniava tokom faze oporavka ako se nastavi se miinim naporom nieg intenziteta.Izgleda da aktivni oporavak, u vidu umjerene fizike aktivnosti (~35% VO2 max) efikasnije ubrzava uklanjanje laktata nego pasivan oporavak,usled injenice da su aktivirana spora miina vlakna koja metaboliu lactate stvorene tokom vjebanja.

Iako razliiti organi kao to su srani mii,mozak,jetra i bubrezi koriste laktae kao gorivo,glavni organ koji oksidie velike koliine laktata je mii.Treba voditi rauna o intervalu vjebanjakoji moe da odri nizak nivo laktata,da bi se smanjio miini zamor i poveala koliina proizvedenog rada.Kao posljedica visoke koncentracije laktata u krvi,acido-bazna ravnotea je poremeena,to dovodi do miinog zamora i nesposobnosti da se nastavi sa sportskim aktivnostima.

5.Izvor energije u organizmuDa bi se dobila energija potrebna za elijske funkcije tokom mirovanja i miinog napora,telo koristi gorivo iz ugljenih hidrata,masti i proteina.Model koritenja energijeKao prvo,vidimo da gastroinestinalni sistem prenosi gorivo do spoljanosti ka unutranjiosti tela.Glukoza i masne kiseline,apsorbovane iz tankog crijeva ili stvorene u jetri,zavravaju u krvotoku.Isto se deava sa masnim kiselinama koje dolaze iz masnih elij.Molekuli glukoze i masnih kiselina se transportuju kroz cirkulaciju u miine elije i dodaju ve postojeim koliinama u citoplazmi radi stvaranja miine energije.Miina energija moe biti stvorena ili anaerobno,procesom glikolize,gdje se iskljuivo razlau glukoza ili glikogen,ili aerobno,Kerbsovim ciklusom,gdje se metaboliki produkti glukoze koriste zajedno sa masnim kiselinama putem procesa beta-oksidacije.Ugljeni hidrati.Ljudski organizam ima rezervu od oko 500g ugljenih hidrata.Najvei dio ugljenih hidrata je uskladiten u formi glikogena u miiima (~450g) I jetri(~50g),I samo 15g u obliku glukoze u krvi.Ishrana bogata ugljenim hidratima moe skoro da duplira reserve u miiima I glikogenu u jetri,dok e ishrana sa smanjenim unosom ugljenih hidrata imati suprotan efekat.Poto je energetski ekvivalent jednog grama gliukoze ili glikogena oko 4kcal,ukupna rezerva eregije koja potie od ugljenih hidrata je oko 2000kcal.Masti.Masti su idealna forma kroz koju elije mogu da skladite i troe energiju.Jedan gram masti sadri oko 9kcal energije,to je duplo vie od energije koja se nalazi u jednom gramu ugljenih hidrata ili proteina,I to zbog toga to masti imaju vie atoma vodonika.Ugljenih hidrata ne samo da oslobaaju manje energije,nego imaju I veu teinu jer jedan gram ugljenih hidrata vezuje 2,7g vode.Masti se skladite u obliku triglicerida u miinim elijama (~500g)I adipocitima (~14000g),dok je zanemarljiva koliina (0,4g)u plazmi u obliku slobodnih masnih kiselina.Proteini.Ugljeni hidrati I masne kiseline su prioritetno gorivo koje slui kao izvor energije tokom vjebanja.Meutim,tokom produenog vjebanja kada je miini klikogen snien,takoe se koriste I protein.Neke amino kiseline se konverktuju u jetri preko glukoneogenez I dovodi do oksidativnoh procesa.

Masti ine oko 4/5 rezervi goriva u organizmu,proteini prostalu 1/5,dok ugljeni hidrati ine samo 1% ukupnog kalorijskog sadraja.Meutim,ugljeni hidrati imaju najvazniju ulogu tokom vjebanja.Preporueni dnevni unos proteina je 0,8 g po kilogramu telesne teine za mukarce i ene 0,9g za adolescente i 1,2 1,4 g za sportiste.Udnevnom emergetskom unosu ugljeni hidrati treba da budu zastupljeni sa 55-58%,masti sa 30% i proteina sa 12-15%.6.Energetsko gorivo za aktivne miieKada je tijelo u mirovanju,veina energije (~60%)dolayi do sagorjevanja masti,dok je znaajno manji (~35%)udeo ugljenih hidrata,Preostalih 5% u prosjeku potie iz proteina.Tokom miinog napra relativno uee goriva u produkciji potrebne energije zavisi od intenziteta i trajanja vjebanja,kao i od ishrane i nivoa treninga sportiste.Intenzitet vjebanja i energetski izvoriKako vjebanje postaje intenzivnije,tako metabolizam ugljenih hidrata postepeno raste,a metabolizam masti se smanjuje.Taka ukrtanja metabolizma masti i ugljenih hidrata odgovara umerenom intenzitetu vjebanja na 35% VO2 max.Iynad ove take postoji postepeni prelazak na metabolizam ugljenih hidrata,tako da se na maksimalnom intenzitetu vjebanja samo miini glikogen i glukoza iz krvi.Prednost ove selektivne nezavisnosti od ugljeih hidrata potie od injenice da se energija duplo bre stvara tokom glikolize nego tokom lipolize ili protelize.Shodno tome,relativni utjecaj goriva u produkciji energije zavisi od nivoa glikolize,a ne od dostupnosti masti.Trajanje vjebanja i energetski izvori Tokom produenog miinog napora,rezerve miinog glikogena se progresivno smanjuju.Produen napor je praen smanjenjem nivoa insulina u krvi,to snano inhibrira enzime lipaze.Ovo aktivira enzime i shodno tome lipoliza rezultira poveanjem dostupnosti masnih kiselina u miiinim elijama.Kad se vjebanje nastavi tokom dueg vremenskog perioda,manjuju se ne samo rezerve glikogena ve i miinih masnih kiselina.Tako znaaj masnih kiselina u krvi raste kako vjebanje progredira.Glukoza u krvi takoe ima vanu ulogu u produkciji energije tokom produenog vjebanja.Kako se rezerva miinog glikogena troi,glikogenoliza se sve vie aktiivira u jetri,gdje se glikogen pretvara u glukozu i transportuje u cirkulaciju i onda u miie,kako bi posluio kao izvor energije.Unos ugljenih hidrata tokom produenog vebanja umerenog intenziteta (~70-75 VO2 max.) smanjuje zamor i poboljava sposobnosti,jer se time uva glikogen u jetri,koji moe biti iskoriten za stvarajnje energije.

Ako ne unosimo ugljene hidrate tokom produenog vjebanja,nivo glikoze u krvi opada i rezerve glikogena u jetri se smanjuju sto dovodi do bre pojave zamora.Ako ugljene hidrate unesemo,izdrljivost raste shodno dostupnosti glukoze u cirkulaciji.ak u ovakvim situacijama poslje mnogo sati vjebanja,glukoza u krvi moe biti jedini izvor ugljenih hidrata dostupnih za stvaranje energije.

7.Znaaj miinog glikogenaMiini glikogen i sportske sposobnostiPoslje iscrpljujuih napora miii potroe sav glikogen.o je napor intenzivniji,bre se troe depoi glikogena.Na visokom intenzitetu (80%)sportisti su izdrali da vjebaju na bicikl- ergometru oko dva sata,dok sun a umerenom intenyitetu (60%) izdrali vie od pet i po sati.Svaki put su njihovi miii potroili glikogena,tako da su sportisti postajali iscrpljeni i odustajali su.Izdrljivost tokom treninga u bilo kom sportu ili aktivnos koja zahtjeva intenzitet od 65% do 85% i traje due od 80 minuta direktno yavisi od rezervi glikogena;visoki poetni nivo miinog glikogena ne znai da je sportista bri,ve da moe da odri veoma intenzivannapor dui vremenski period.Drugimrijeima,postoji odlaganje u pranjenju rezervi miinog glikogena i,shodno tome,odlaganje nivoa na kom se aktivnost prekida,to rezultira poboljanjem sportskih sposobnosti.Kada je intenzitet napora manji od 90% maksimalnog intenziteta,kao to je to sluaj u maratonu,onda u miiima ostaje odreeni procenat glikogena,ak i poslje zavrene trke.Ovaj glikogen je uskladiten u brzim miinim vlaknima koja postaju aktivna samo u finiu na ultra maksimalnom miinom optereenju.Miini glikogen i zamorSadraj miinog glikogena zavisi od odgovarajue ishrane.Sportisti koji su na dijeti bogatoj ugljenim hidratima (70% poslje svaka 2 sata treninga),odravaju miini glikogen na viem nivou od sportista koji sun a dijeti sa smanjenim ugljenim hidratima (40%).Smanjeni depoi glikogena u miiima mogu biti katastrofalni.Mogu da dovedu do pogorsanja sportskih sposobnosti,hronoinog umora i pretreniranosti.Resinteza glikogena poinje neposredno posle razgradnje rezervi glikogena u miiima.Dostie 50% poslje 5 sati i zavrava se poslje 24 sata.Ako ima dovoljnih koliina glukoze, obnavljanje moze da se odvija mogo bre.Obnavljanje rezervi glikogena ima jo jednu praktinu vrijednost:obezbjeuje organizmu dodatnu vodu koja je neophodna tokom produenog miinog napora,pogotovo kada se vjebanje odvija u toploj sredini.Hidroliza do oko 500g deponovanog glikogrna oslobaa vie od jedne i po litre vode (1,5l vode)dok ista koliina masti stvara samo pola litre vode.(0,5l vode).

Maratonac treba tokom trke i na svakih 15 minuta da pije pie koje ima 4% do 5% ugljenih hidrata u 300ml vode.Ovo obezbjeuje 48 do 60 g ugljenih hidrata na sat.Sportisti bi trebali uyimati 1,5g ugljenih hidrata po kilogramu telesne teine tokom prvih 30 minuta oporavka i da nastavi sa isto dozom svaka dva sata narednih 4 do 6 sati oporavka.Tokom trka na duge staze miii ekstenzori zgloba na nozi,kao to je gastrokenemijus, potrosili su vie glikogena nego,na primjer,miii butine.8.Punjenje miia glikogenomSmanjenje rezervi glikogena vodi do pre vremenog zamora i smanjenja sportske sposobnosti u aerobnim uslovima,dok je poveanje rezervi glikogena praeno poboljanjem izdrljivosti tokom dogaaja koji traju due od 60 minuta.Dva modela su predloena za punjenje rezervi miinog glikogena.Oba modela kombinuju iscrpljujue vjebanje sa odgovarajuim reimima ishrane tokom est dana pre takmienja.Klasian model Faza A:Prazanjenje glikogenDan 1:Poslje uobiajene ishrane,iscrpljujue vjebanje od 90 minuta prazni sadraj glikogena iz miia koji su aktivni u specifinom sportu.Dani 2,3,4:Dijeta bogata mastima-proteinima i sa smanjenim ugljenim hidraima (60 100g na dan)Faza B: Punjenje glikogenaDani 5,6 :Dijeta bogata ugljenim hidratima (400 700g) i normalan unos proteina (15%).Faza C:TakmienjeDani 7:Obrok pre takmienja boga ugljenim hidratima i sa dovoljno proteina,vitamina,elektrolita i vode.Revidirani modelFaza A:Dan 1: Sportista trenira 90 minuta intenzitetom od oko 75% VO2 max i ima uobiajen reim ishrane (55% ugljenih hidrata,30% masti i 15% proteina).Dan 2,3:Trajanje treninga se smanjuje na 40 minuta ireim ishrane ostaje nepromjenjen.Faza B:Dani 4,5:zTrajanje treninga se smanjuje na 20 minuta dok sadraj ugljenih idrata u dijeti rasste do 70% ukupnog energetskog unosa.U ovoj fazi postoji maksimalna popunjenost miinog glikogena.Faza C :Dan 6:OdmorDan 7:TakmienjePrimjenjujui ovaj model reserve glikogena se utrostruuju.Od 1.7g mogu dostii vrednost veeg od 4g na 100g miia.

Punjenje miia glikogenom moe prouzrokovati napetost u miiima I generalni utisak teine.Ovo je posljedica injenice da je glikogen hidrofilan,to znai da svaki gram glikogena deponuje 2,7g vode.Imajui u vidu ove razloge.punjenje rezervi glikogena treba primjenjivati samo za vana i znaajna takmienja.9.Mjerenje energetske potronjeEnergetska potronja ljudskog organizma se mejeri indirektnom kalorijom,koja se zasniva na trajnom odnosu izmeu udahnutog kiseonika,proizvedenog ugljen-dioksida i oslobaanje energije koja nastaje prilikom sagorjevanja goriva u mitohondrijama.Ovaj odnos definie sagorjevanje ugljenih hidrata sledecom jednainom:

Iz ove jednaine proizilazi da,kada se 1g ugljenih hidrata potroi u mitohondrijama,proizvode se 828 ml O2, dok ista koliina CO2 oslobodi 4,2kcal energije.Na taj nain i kalorijski ekvivalent kiseonika takoe moe izraunati i iznosi oko 5 kcal za svaki litar oitroenog kiseonika.Energetski ekvivalent masti i proteina takoe moe biti dobijen na isti nain,i redom iznosi 4,7 i 4,4 kcal za svaki litar kiseonika.Postaje oigledno da je mjerenje energetdke potronje pojednostavljeno mjerenjem potronja kiseonika.Postoje dve metode za merenje potrosnje kiseonika:spirometrija otvorenog i zatvorenog kola.Spirometrija zatvorenog kolaZatvorena spirometrija se koristi za mjerenje potronje kiseonika u mirovanju.Ispitanik je pomou cevice poveyan na spiraometrom koji sadri ist kiseonik.Smanjeje zapremine tog kiseonika odgovora koliini kiseonika koji je potroen.Spirometrija otvorenog kolaOvaj metod se zasniva na injenici da kolina potroenog kiseonika predstavlja razliku izmeu koliine udahnutog kiseonika i koliine izdahnutog kiseonika.Ovo postignuto mjerenje volumena i sastava O2 i CO2 u izdahnutom vazduhu.Uprolosti,ovo je bio komplikovan i zamoran postupak,koji je trajao skoro ceo dan za testiranje jedne osobe.Danas,se razvojem moderne tehnologije,potronje kiseonika se procjenjuje automatskim metodama i zahteva samo nekoliko minuta za testiranje jednog ispitanika.

Mi moemo da procjenimo energetsku potronju tokom razliitih fizikih aktivnosti pomou mjerenjasrane frekvencije,jer postoji linearna zavisnost izmeu potronje kiseonika i srane frekvencije,i koeficijent te korelacije je veoma visok (r=0,87).Telemetrijska elektrokardiografija je iroki koritena ya procenu energetske potronje tokom sportskih aktivnosti,uz konekciju sa kompjuterima radi praenja sportskog treninga.10.Potronja kiseonika tokom vjebanjaNa poetku vjebanja,potronja kiseonika brzo raste,a zatim se stabilizuje na nivou proporcionalnom intenzitetu vjebanja.Po zavretku fizike aktivnosti,potronja kiseonika postepeno se smanjuje i vraa na nivo koji odgovara stanju mirovanja.Faza tranzicije:deficit kiseonikaDopremanje kiseonika na poetku vjebanja u prvih nekoliko minuta manje je od potrebne koliine i u organizmu nastaje deficit kiseonika.Drugim rjeima,u ovoj fazi tranzicije,na poetku vjebanja,ne postoji savreno podudaranje izmeu energetskih potreba i dopremanja kiseonika.to je vjebanje intenzivnije,to su nepodudaranje i deficit kiseonika vei.Deficit kiseonika pripisuje se,prvo,sporim kardiorespiratornim prilagoavanjima i,drugo,multienzimskim aerobnim procesimai ogranieonom broju mitohondrija koje mogu da troe kiseonik dovoljno brzim tempom kaki bi zadovoljile potrebe.Faza stabilizacije:stabilno stanjeZa samo nekoliko minuta nakon poetka vjebanja,potronja kiseonika se ustaljuje na stabilnom stanju.to je napor intenzivniji,vie je potrebno da faza stabilizacije zameni fazu tranzicije.Tokom faze stabilizacije potronja kiseonika pokriva energetske zahtjeve vjebanja dok je intenzitet nizak do umeren.U ovom sluaju,uoavamo pravu nivelaciju gde je potronja kiseonika ekvivalentna zahtjevima za kiseonikom.Ali,kada je intenzitet vjebanja veoma visok,nivelacija je prividna,poto zahtjevi za kiseonikom nisu kompenzovani potronjom kiseonika.Faza oporavka:viak kiseonikaZa vrijeme faze oporavka,potronja kiseonika ostaje poviina tokom odreenog vremena,u zavisnosti od intenziteta prethodnog vjezbanja.Dkle,ukoliko je fizika aktivnost blago do umjerena,oporavak traje samo nekoliko minuta (brza komponenta),ali ukoliko je intenzivna I iscrpljujua,oporavak ,oe trajati satima (spora komponenta).Tokom vaze oporavka,viak potronje kiseonika posle vjebanja (excess postexercise oxygen consumption,EPOC)iznad nivoa mirovanja istovremeno odrava anaerobni metabolizam miinog napora,kao I poveanje energetske potrebe respiratornih,kardiovaskularnih,terminalnih,hormonskih I jonskih adaptacija koje se odvijaju nakon prestanka vjebanja.Ovo negira stari concept kiseonikog duga.

Maksimalno akumulirani deficit kiseonika obezbjeuje validnu procjenu anaerobnog kapaciteta.Anaerobni test Wingate I test Critcal power takode su prihvatljivi indirektni pokazatelji anaerobnog kapaciteta.Anaerobni prag,taka kojoj se laktati u krivi,pokazuju disproporcionalno poveanje iznad vrednosti mirovanja,predstavlja test izdrljivosti,a ne anaerobnog kapaciteta.

11.Maksimalna potronja kiseonika (VO2 max)Potronja kiseonika u miinim elijma se poveava poveanjem intenziteta rada.Maksimalna koliina utroenog kiseonika u tim elijama za vrijeme maksimalnog rada u jedinici vremena definisana je kao maksimalna potronja kiseonika,skraeno VO2 max. VO2 max predstavlja maksimalnu brzinu kojom aerobni mehanizam obezbjeuje miinu energiju.

Mjerenje VO2 maxErgo spirometrija se koristi za odreivanje VO2 max.Potronja O2 raste s poveanjem optereenja.Pri najveem optereenju ne postoji dalji porast,a to oznaava dostizanje VO2 max,ta zahtjeva maksimalnu mobilizaciju svih fizioloskih Sistema,ogana I fukcija,I iz tog razloga se smatra najvanijom merom fukcionalne prilagodjivosti pojedinca.Transportni sistem kiseonikaRespiratorno disanje povezano je sa elijskim disanjem,kao I meuyavisnim fiziolokim fukcijama kako bi se dostigla VO2 max.Prema tome,maksimalnog miinog napora zdravog mladog ovjeka,opaamo kako se kiseonik transportuje iz atmosphere do miinog tkiva sledeim redosljedom:Plua.Slue kao vazduna pumpa i poveavaju svoju ventilaciju 25 puta disperzujui vie kiseonika od alveola do kapilara plua.Hemoglobin.Vezuje kiseonik i arterijska krv postaje zasiena kiseonikom,to znai da svaki litar krvi sadri 200 ml kiseonika.Srce.Slui kao pumpa za krv i poveava protok krvi 5 puta.Ovo se postie dupliranjem udarnog volumena i tripliranjem srane frekvence.Na ovaj nain,velike koliine oksigenisane krvi stiu do aktivnih miia.Sistem za koritenje kiseonikaNa nivou miinih elija postoji razmjena kiseonika i ugljen dioksida,olakana postojeim raylikaama u parcijalnim pritiscima ovih metabolikih gasova.Kapilari.Dilatirani,poveavaju perfuziju do aktivnih tkiva i hemoglobina je prinuen da otpusti kiseonik koji se doprema i sagoreva u mitohondrijama.Sagorjevanje u mitohondrijama.Koliina osloboene energije 10 puta je vea od energije osloboene u mirovanju,uz produkciju CO2 i H2O.Venska krv do srca transportuje CO2,koji se oslobaa u atmosferu disanjem.

VO2max se smatra najboljim pojedinanim kriterijumom kardiorespiratorne izdrljivosti i aerobne kondicije.Fiko-ova jednaina.Izraava vezu izmeu metabolizma i kardiovaskularne fukcije.Navodi da je potronja kiseonika proizvod minutnog volumena srca i arterijsko-venske razlike kiseonika.

12.rijednosti VO2max u populacijiVO2 max odrava kardirespiratornukondiciju i moe se mjeriti direktno u laboratoriji ili se moe odreivati indirktno.Indirektno odreivanje vri se ili na bazi fiziolokih odgovora,kao to su srana frekvencija,pri submaksimalom vjebanju, ili na osnobu testova na otvorenom,obino u vidu tranja,zahtjevajui pri tome maksimalni napor koji traje dovoljno dugo da adekvatno optereti transportni sistem kiseonika i sistema za koristenje kiseonika.VO2max vrijednostiVrijednost VO2max u ml/kg/min za sve uzraste oba pola stvarstavaju se u est kategorija,u rasponu od znatno ispod prosjeka od znatno iznad prosjeka,pokrivaui sektor naormalne distribucije.Prosjena vrijednost VO2max, npr. Za mladog mukarca od 20 godina iznosi oko 44,2 ml/kg/min,a za mladu enu istih godina 37,8 ml/kg/min.Uvjek treba uzet starost i pol pojedinca,jer je poznato da se aerobni kapacitet smanjuje s godinama i uvek je nii za djevojice i ene nego za djeake i mukarce.Ove vrijednosti VO2max bazirane su na velikom i reprezenativnom uzroku populacije.Vrijednosti su direktno merene u laboratoriju i ravnomjerno su rasporeene.Koji je minimalni nivo VO2max neophodan za zdravlje i dobrobit pojedinca.Istraivanja su pokazala da je minimalna vrijednost VO2max povezana sa niskim sranim rizikom 35 ml/kg/min za mlade mukarce i rizikom 30 ml/kg/min za mlade ene uzrasta 20-29 godina.Minimalne granice VO2max za djecuZa djeake uzrasta od 5 do 17 godina minimalna vrijednost VO2max procjenjena je na 43 ml/kg/min,dok za djevojice uzrasta od 5 do 9 godina ta vrijednost iznosi 40 ml/kg/min i smanjuje se za 1 ml/kg/min svake godine do 14 godine starosti,u kojoj postoje stabilna na 35 ml/kg/min i takva ostaje do 17.godine.Tabela pokazuje minimalno vrijeme potrebno za dijete da pree (tranjem ili hodanjem)distance od 1600 metara,kako bi se smatralo zdravim.Ova mjerenja vremena odgovaraju gore datim minimalnim vrijednostima VO2max.Npr. zdrav dijeak od 12 godina mora prei ovu distancu za manje od 10 minuta,dok je zdrava djevojica istihgodina mora prei za 11:30 minuta.