Internet.doc

13
Гвозден Ерор, "О појму књижевног хипертекста", Књижевна историја, вол 33, бр. 113- 115, 2001, стр. 5-38. I Хипертекстом се именује свеукупност неког низа текстова доступних путем рачунара, уколико је тај низ организован и повезан, представљен као мрежа списа и података међу којима се читалац креће по свом нахођењу, самоодабраним редоследом, остварујући хипервезе (енгл. hyperlinks), то јест повезивања што их омогућава сваки појединачни увршћени текст; при том су могућа места повезивања појединих речи и делова текста са другим деловима истог текста и другим текстовима на неки начин (особеном бојом, подвлачењем речи, итд.) назначена у самом тексту (а читалац та повезивања, односно "скок" с једне "јединице" текста / информације на другу, остварује, активира притиском на тастер тзв. миша, док одговарајући покретни показивач миша на екрану стоји на неком од посебно назначених места). Такав низ текстова (енциклопедијских јединица, новинских чланака, документарних записа уопште, студија, критика, књижевних текстова) "обогаћен" (хипер)везама, може бити садржан на дискети или компактном диску (CD Rom), или може бити доступан преко једне или више рачунарских "мрежа" (енгл. net, такођеnetwork), односно преко Интернета (скраћеница за internetwork) као целине таквих мрежа спојених путањама којима се врши трансфер података, и где се остварује глобално обухваћена Мрежа мрежа (енгл. web, односно World Wide Web), као свеукупност повезивих хипертекстуалних докумената, смештених на рачунарима широм света. Реч је о рачунаром посредованој и читањем на екрану монитора доступној информатичкој технологији каја има за консеквенцу нелинеарно и дисконтинуирано , "укштено" читање више података, текстова и текстуалних фрагмената. Сматра се да је назив hypertext још средином шездесетих година прошлог века (пројект Xanadu) "исковао" Theodor Holm Nelson (в. Dream Machines, 1974; Literary Machines, 1981), именујући њиме дисконтинуирано писање засновано на низу "блокова" текста спојених везама које омогућују читаоцу различите путање, а порекло такве идеје, пак, најчешће се везује за Vannevara Busha који је у једном чланку из 1945. године ("As We May Think ", Atlantic Montly ) описивао (нереализовани) уређај за смештање, проналажење и повезивање докумената - мемекс, чији би "изданак" била технологија хипертекста. Ова специфична констелација вишеструко "уланчаних" текстова / докумeнaта / информација што се могу користити на рачунару доноси, наравно, и свој речник операционалних термина, који су, сви одреда, метафоричке природе: чвориште (енгл. node) је јединица информације, поједини документ, док је сидро (аnchor) простор унутар чворишта (документа, текста) који представља "извор" за везу (link), а може бити представљен и као посебно дугме (button) негде поред (или испод, изнад) документа на страници. Сама веза (link) је однос између два сидра (сидро може бити и цело једно чвориште, документ) унутар једне базе података (збирке чворишта, "стабла" - tree), и то је унутрашња (internal) веза, или сидара из различитих база података (доступних преко рачунарских "мрежа"), а то је онда, дакако, спољашња (external) веза; путања (path) означава скуп чворишта или сидара који читалац користи крећући се по базама података - по свом избору или по избору аутора. Ова терминологија коринику/читаоцу ни не мора бити позната: довољно је да препознаје места у посматраном тексту која ће га, по потреби, одвести до неког другог текста, одатле (увек факултативно, по избору) до трећег, итд. - За рачунарско представљање текстова значајно је и то да на екрану, односно у једном "прозору", видимо текст (screen of text) који може представљати целину документа, односно његове странице, али може бити само део целине те странице (а остали њени делови се тада могу видети, део по део, померањем текста нагоре или надоле, ређе лево или десно). Поједина видљива, дакле, "екранска" страница углавном ће (својом површином) бити величине странице књиге, али целина меморисане странице датог текста / документа ће, могуће, имати укупну дужину већег низа таквих екрана! Очевидно је да је хипертекстуална рачунарска технологија применљива и на књижевност - већ и на чисто информативном нивоу. Оно што ће нам, на пример, пружити добро

Transcript of Internet.doc

, " ", , 33,

, " ", , 33, . 113-115, 2001,. 5-38.I , , , , (.hyperlinks), ; ( , , .) ( , "" "" / , , ., ). ( , , , , , ) "" (), (CD Rom), "" (.net, network), ( internetwork) , (.web, World Wide Web), , . , "" , . hypertext (Xanadu) ""Theodor Holm Nelson (.Dream Machines, 1974;Literary Machines, 1981), "" , , , Vannevara Busha 1945. ("As We May Think",Atlantic Montly) () , -, "" . "" / ea / , , , , , :(.node) , , (nchor) (, ) "" (link), (button) ( , ) . (link) ( , ) ( , "" -tree), (internal) , ( ""), , , (external) ;(path) - . / : , , , ( , ) , . - , "", (screen of text) , , ( , , , ). , , "" ( ) , / , , ! - . , , - , , , , , , , , "", - , , , . , , Henry Churchyard a Jane Austen, 1995. . : , , , ( -); , ; "" ""; , "" Jane Austen , , , , , Jane Austen , 1895. , , . , , "" "". , , " : ", , , "" Jane Austen , . : , "" , "" Jane Austen, ... , , - . , , "" , , , "" , ! "" ( ): , , . , , . : G. P. Landow (Das Urteil), - "Transparent Language" - , "" , , : , ; ( ). , . G. P. Landow, , , , - "Context32" - , . "" , , . , , , , . ,Landow-, "" , ( ), ! ("Changing Texts, Chaninging Readers: Hypertxt in Literary Education, Criticism and Scholarship",:Reorientations, .B. Hendricksen T. Morgan, Urbana, 1990)._______________________________________________________________________

( , .), . , , .T World Wide Web, . ( ) (). ( ) : -, , , (instant messagingIRC/Internet Relay Chat), - , - (Multi-User Dungeon). . INTERNET U PROCESU ORGANIZOVANJA NASTAVE I UENJA Prof. dr Nikola Mijanovi Filozofski Fakultet, Niki 1. UVOD Nesporno je da u naim vaspitno-obrazovnim institucijama, od osnovnog do najvieg akademskog nivoa, dominira razredno-predmetno-asovni sistem nastave. Ovu tradicionalnu koncepciju uglavnom podrava frontalni oblik nastave uz naglaenu primjenu verbalno --monoloke metode. Taj sistem, bez obzira na evidentne slabosti, uspeno se odupire brojnim zahtjevima da se zamjeni efikasnim i celishodnijim. Svi alternativno nueni modeli, bar za sada, ostali su samo na manje-vie neuspelim pokuajima. Svesni ozbiljnih nedostataka razredno-predmetno-asovnog sistema nastave i bezuspjenih napora da se on zamijeni boljim, pedagokim i drugim strunjacima ostalo je da stalno tragaju za njegovim poboljavanjima, inoviranjima i prilagoavanjima novim zahtjevima kole, nastave i njihovih uenika. Ti napori su posebno motivisani uestalim prigovorima javnog mnjenja, a svode se na opte proklamovan stav da kola nije prilagoena potrebama i zahtjevima ovjeka koji je u savremenim uslovima primoran da bre ui, mijenja se i razvija. Naime, svjedoci smo nesluene hiperprodukcije novih strunih i naunih informacija, s kojima kola gubi utakmicu u nemoi da ih pravovremeno implementira u vlastite programske sadraje. Otuda su ini se i sve opravdanije primedbe da kola, onakva kakva je danas, vie priprema uenika za prolost, nego za anticipiranu budunost. Izlaze iz postojee situacije, prema naem miljenju, treba traiti u permanentnom osavremenjivanju programskih sadraja, uspenijoj motivaciji i veem individualnom angaovanju uenika, te primjeni celishodnijih nastavnih medija i pristupa. Pod uticajem nezaustavljivog nauno- tehnolokog razvoja ostvarena su revolucionarna dostignua u oblasti informatike i telekomunikacija, ija su saznanja omoguila proizvodnju kompjuterskih konfiguracija i uspeno programiranje obrazovno-softverskih pokreta. Danas se ove moderne informaciono-komunikacione tehnologije, izmeu ostalog, uspeno koriste i u vaspitno --obrazovne svrhe. Savremeno konstruisane i dizajnirane kompjuterske jedinice, opremljene multimedijskim obrazovnim programima uspeno zamjenjuju gotovo sva u kolskoj praksi, do sada, koritena nastavna sredstva i pomagala. Rije je o meusobno sinhronizovanim i povezanim tehnikim i programskim komponentama koje sainjavaju efikasne obrazovne multimedije. Na ovakvoj informativno-tehnolokoj infrastrukturi koncipiran multimedija sistem ne predstavlja samo sredstvo za oblikovanje, programiranje i posredovanje nastavnih sadraja, ve i relativno inteligentnog imaginativnog nastavno-komunikacionog uesnika. Ovi fleksibilno modelovani i programirani obrazovni multimediji namenjeni su za uenje i sticanje znanja u koli i izvan nje. Jedni su projektovani i oblikovani za podravanje nastave, a drugi za samostalni rad i uenje. Brojna nauno-pedagoka istraivanja potvruju da primjena kvalitetnog obrazovnog softvera, Web dokumenta, on-line testova, te razmjena i konsultovanje informacija posredstvom Internet servisa, snano doprinosi uspenijem uenju i individualnom razvoju uenika. Ovakva i slina saznanja ubrzala su informatizaciju kole i njene nastave, te formiranje elektronskih uionica, podravanih Internetom, kao nunih preduslova u kojima e svaki pojedinac moi znatno uspenije da se dokazuje, takmii, ispoljava, ui i napreduje. Pored brojnih prednosti, svaka tehnologija, pa i Internet razume se, ima odreene nedostatke. Ove obrazovno-tehnoloke zakonomernosti, prije svega, trebalo bi da budu svesni nastavnici, kao najodgovorniji organizatori i realizatori nastave i uenja. 2. POJAM, RAZVOJ I NAMENA INTERNETA Prvi ozbiljniji pokuaji organizovanijeg globalnog povezivanja niza pojedinanih raunara u funkcionalno-informatike mree zapoinju sedamdesetih godina minulog veka. Te mogunosti najpre su poeli da koriste ameriki vojno-strateki centri, a zatim njihove tehnoloki najrazvijenije civilne kompanije. Znaajno je naglasiti da ta njihova pozitivna iskustva, neto kasnije, prihvataju i razvijaju prestini ameriki univerzitetski centri. Oni Internet mree najpre koriste iskljuivo za brzu razmjenu elektronske pote, a zatim i u druge nauno-istraivake i nastavne svrhe. Kapaciteti informacija s kojima raspolae ova mrea, zbog njene efikasnosti i fleksibilnosti, uveavani su eksponencijalnom progresijom, tako da ona krajem osamdesetih godina dobija naziv Internet. U poslednje vreme Internet se sve vie koristi ne samo za samostalno sticanje znanja i uenja na daljinu, ve i kao veoma snana podrka organizaciji nastave institucionalnog tipa. Internet je jedinstvena kombinacija raunara i komunikacija i predstavlja najaktuelniji fenomen elektronskog doba (V. Petrovi, 2000, 327). Njegovu strukturu ini vie pojedinano povezanih raunara, odnosno niz lokalnih mrea meusobno integrisanih u jedinstven informacioni sistem, u kome se svi uesnici i

2.korisnici upuuju na zajedniku emu adresa. Internet je dinovska elektronska mrea za brzo prenoenje poruka i informacija iz umreenih raunara do korisnika koji se preko Interneta mogu povezati sa bezbroj mrea irom sveta (M. Vilotijevi, 1999, 531). Rije je, zapravo, o veoma razvijenoj i fleksibilnoj informacionoj mrei pogodnoj za brzo uspostavljanje komunikacija, pretraivanje i razmenu informacija, samostalno uenje i podravanje nastave i uenja pristupanoj svima koji ispunjavaju optim protokolom predviene uslove. Internet protokol nije nita drugo do skup pravila, koja sainjavaju konvencionalno prihvaeni elektronski jezik, namenjen raunarima radi meusobnog komuniciranja u zajednikoj mrei. Internet usluge se mogu koristiti nezavisno od doba dana, te lokacije i drugih posebnosti koje se odnose na njegove korisnike. U fokusu naeg interesovanja je izuzetno bogata riznica znanja koju mnogi, s pravom, nazivaju svetska informaciona mrea, odnosno mrea svih mrea. Danas je Internet mrea dostigla nesluene kapacitete, stoga se vie ne govori o meusobno sinhronizovano povezanim desetinama, ve stotinama miliona raunara, lociranim na razliitim svetskim meridijanima. Internet je elektronska i raunarima podravana mrea koja omoguava brzu razmjenu obrazovnih multimedijskih informacija. Dragocjena je za obrazovanje, uenje i napredovanje neogranienog broja pojedinca i razliitih drutvenih grupa. Rije je o izuzetno monoj elektronsko- informacionoj mrei, ija primjena relativizuje prostornu i vremensku udaljenost izmeu ljudi koji simultano razmjenjuju strune i naune informacije. Internet, izmeu ostalog, potiskuje tradicionalne oblike i metode organizacije nastave i uenja. Uz podrku Interneta mogu se efikasno usvajati nova, aktuelna i operativna znanja. Danas se usluge ove mree, sve uspenije koriste u opte-obrazovne, nauno-istraivake i nastavne svrhe. Ovom prilikom apostrofiramo samo one najznaajnije, na primjer: Pretraivanje i prouavanje pisanih izvora (literature i dokumenata uskladitenih u kompjuterskim memorijama irom sveta; Komunikacija razmjenom elektronske pote sa svim korisnicima Internet mrea i usluga; Upoznavanje i razmjena softvera; Pretraivanje i koritenje baza podataka raznih vaspitno-obrazovnih, naunih ili privrednih institucija; Komunikacija putem kompjuterskih konferencija, odnosno uee u debatama organizovanim na razliite teme; Koritenje informacionih strunih i naunih Web sajtova u nastavne svrhe; Kreiranje i koritenje kolskih ili personalno-nastavnikih tematskih Web sajtova za potrebe organizacije nastave i uenja; Distribucija aktuelnih elektronskih informacija; Samostalno uenje i sticanje znanja; Diseminacija udbenika, prirunika i drugih strunih i naunih publikacija. Prema tome, Internet je izuzetno pogodan za razmjenu elektronske pote, pretraivanje razuenih baza podataka, koritenje strunih i naunih informacija, organizaciju obrazovanja na daljinu, te podravanje kolske nastave i uenja. On, zapravo, otvara nove mogunosti za obrazovanje i usavravanje neogranienog broja zainteresovanih korisnika (D. Mandi, 2003, 104). Rije je o gotovo neiscrpnom izvoru i posredniku najaktuelnijih optih, strunih, naunih i drugih informacija. 3. INTERNET KAO IZVOR INFORMACIJA Internet postaje gotovo neiscrpan izvor razliitih strunih i naunih informacija. Posebno je pogodan za samoobrazovanje i uenje na daljinu, mada se moe koristiti i u funkciji efikasnog podravanja tradicionalne nastave. Primjenom Interneta u procesu nastave i uenja najneposrednije se podstie realizacija njenih fundamentalnih informativno-saznajnih ciljeva i zadataka. Da bi uenici uspeno pretraivali gigantske baze podataka i brzo dolazili do eljenih informacija, oni najpre moraju solidno ovladati tehnologijom rada korisnikog programa tragaa. U protivnom e neracionalno rasipati dragocjeno vreme i energiju, bez izglednih ansi da dou do eljenih saznanja. Za pretraivanja ovog tipa, naroito u posljednje vreme, sve uspenije se koriste inteligentni softveri, prilagoeni za pronalaenje, selekciju i sintetizovanje najznaajnijih informacija iz odreenog dokumenta. Prema tome, iz bogatih meunarodnih baza podatka posredstvom Interneta mogu se crpiti i koristiti sljedee vrste informacija: 1. Radovi (tekstovi) autora pisanih na odreene teme iz razliitih djelova sveta; 2. Informacije opteg karaktera, koje gratis nude odreene naune institucije; 3. Zbornici radova i druge referentne publikacije sa razliitih skupova, koji imaju nesporne naune vrednosti.

3.Nema sumnje da je Internet najbogatija meunarodna riznica aktuelnih strunih i naunih informacija. Njegovi fondovi uveavaju se zapanjujuom brzinom, s tendencijom permanentnog obrazovanja u doglednoj budunosti. Taj njegov nezaustavljivi eksponencijalno-razvojni trend dovodi u pitanje uspenu kontrolu autentinosti, istinitosti i pouzdanosti mnogih informacija i dokumenata koji se nalaze na Internetu. Sa iznenaenjima ovog tipa moraju da raunaju svi njegovi potencijalni korisnici. Tu injenicu, prije svega, moraju da imaju u vidu nastavnici. Zato su oni duni da blagovremeno upozore uenike koje i kakve informacije mogu preuzimati s Interneta. Da bi se, u vezi s tim, izbegle mogue neprilike, korisnicima internet usluga sugerisali bismo da prethodno provjere: Identitet autora ime i prezime, oblast kojom se bavi, instituciju u kojoj je profesionalno angaovan i njegove naune reference; Identitet institucije koja stoji iza informacije njene reference; Datum i godinu nastanka informacije; Referentnost izvora na koje se autor informacije poziva; Prirodu i kategoriju informacije; Porijeklo informacije da li je ona nastala kao rezultat nauno-istraivakog rada, ili je preuzeta kao statistiki podatak, interpretacija ili kritika nekog naunog, odnosno umetnikog dela; Kojoj je korisnikoj populaciji informacija namenjena; Jezike i stilske karakteristike informacije ukazuju na optu, intelektualnu i nauno -- istraivaku kulturu njenog autora; Frekventnost korienja, odnosno konsultovanja informacije moe biti relativno pouzdan indikator njene vrednosti i aktuelnosti; Dostupnost da li se informacija moe nai samo na Web-u konsultovati iz recenziranih autorovih djela ili je dostupna na CD-u; Kvalitet ponuenih linkova trasiranim prema drugim sajtovima, koji elaboriraju konkretnu temu, odnosno tematsko-informacionu sekvencu. Prirodno bi bilo oekivati da e odgovoran i savjestan korisnik, a nastavnik posebno, izvriti provjeru sa Interneta preuzetih informacija, prema navedenim paragrafima, odnosno procedurama. Naalost, danas nije mali broj ambicioznih i nestrpljivih pojedinaca, koji nekritiki preuzimaju gotovo sve ono to se nudi na Internetu, a od relevantnog je znaaj za elaboraciju problema teme koju prouavaju. Lakomisleno, neprovereno i neselektivno preuzimanje Internet informacija moe da bude kompromitujue ne samo za pojedinca, ve i za njegovu profesiju, obrazovnu instituciju i oblast kojom se bavi. Sve to, zapravo, ukazuje na nunost preispitivanja svih informacija preuzetih sa Interneta koje se koriste za nastavno --istraivake svrhe, to zahtjeva dosta vremena, iskustva i strpljenja nastavnika, uenika i svih njihovih drugih korisnika. 4. INTERNET U FUNKCIJI PODRAVANJA NASTAVE I UENJA Savremene informaciono-komunikacione tehnologije obezbedile su nune pretpostavke za organizaciju i podrku nastave kompjutersko-informacionim multimedijima. Ovu tehnologiju ne koriste samo nastavnici, ve sve uspenije, naroito u posljednje vreme, uenici i studenti. Savjesnim i kompetentnim nastavnicima ve odavno je postalo jasno da se racionalnom primjenom kompjutera i njihovim povezivanjem na internet mreu znaajno doprinosi osavremenjivanju i podizanju kvaliteta nastave. Izvjesno je da se posredstvom Interneta mogu uspeno izuavati aktuelni i racionalno sintetizovani nastavni sadraji. Sa Web-a (internet servisa) mogu se koristiti posebno oblikovani i koncipirani sajtovi posveeni odreenoj naunoj oblasti ili specifinoj tematskoj cjelini. Web softverski sistem, kao integralno-funkcionalni dio Interneta, raspolae sa gigantskim hipertekstovima spremnim da korisnicima istovremeno ponude slike dokumenta, zvune zapise i animacije sa svih kontinenata. (M. orevi, 2004, 293). Prema tome, sistem nastave i uenja posredstvom Interneta obezbeuje: Komunikaciju izmeu uesnika vaspitno-obrazovnog procesa putem raunara; Prezentaciju i usvajanje nastavnih sadraja prema unapred definisanom programsko -- logikom redosledu; Provjeru znanja posredstvom raznih testova za samoproveravanje; Upravljanje nastavom koje se odnosi na sreivanje i koritenje razliitih administrativnih podataka o uenicima i nastavnim programima; uvanje obrazovnih sadraja za uenje na Web serveru i njihovo povezivanje, ukljuujui i stvaranje baterija testova za provjeru znanja, odnosno pojedinanih kompetencija.

4.Ukoliko kola ima satelitski pristup Internetu, raspolae sa solidno opremljenim informatikim kabinetom (odgovarajuim brojem mjesta i raunarskim jedinicama) ukljuujui posjedovanje i video- bim aparature, ona, formalno i faktiki, ispunjava nune pretpostavke za uspeno koritenje Interneta u procesu redovne nastave. Pored navedene opreme, uspena realizacija nastave ovog tipa podrazumijeva informatiku pismenost i obrazovno-tehnoloku kompetentnost nastavnika.organizacija Internetom podravane nastave, pretpostavlja njegovu znatno drugaiju (struniju i temeljitiju) pripremu od one koja prethodi realizaciji klasine nastave. U sklopu svoje pripreme, nastavnik je obavezan da pregleda raspoloive tematske sajtove, kako bi mogao izvriti selektivan izbor materijala koje e na asu prezentovati uenicima, ili e im sugerisati njihove internet adrese, uz zahtjev da ih oni sami pronau i konsultuju. Paljivo i selektivno, s Interneta odabrani didaktiki materijali, mogu se koristiti za sve tipove i faze organizacije nastavnog asa. Ukoliko nastavnik procijeni da je neke materijale nuno zadrati radi njihovog koritenja za predviene repeticije, odnosno uvebavanja i sistematizaciju gradiva, on e izdati naredbu tampau i dobiti odgovarajui tekst, sliku ili grafiku, izdvojene iz osnovnog hiperteksta. Osim toga, nastavnik moe formirati vlastitu biblioteku (videoteku) tako to e odabrane tematske cjeline sa Interneta snimiti i uskladititi na disketama, kasetama, odnosno video- zapisima. Ukoliko kola organizovano i redovno koristi Internet usluge, tada su uenici (zajedno s nastavnicima) istinski organizatori, reiseri i realizatori nastavnog procesa. Uenicima se nude mogunosti da aktivno uestvuju u izboru nastavne teme, informaciono-ilustrativnog materijala, ukljuujui samostalan izbor naina i tempa vlastitog rada, dok je nastavnik vie koordinator, konsultant i savjetnik. Danas je za svaki nastavni predmet i program mogue koncipirati i kreirati poseban viefunkcionalno-obrazovni sajt kojeg mogu konsultovati zainteresovani uenici onda kada to njima najvie odgovara. Ti sajtovi predstavljaju namenske i svrsishodno formirane baze informacija ureene prema nauno-predmetnoj kategorizaciji. Zainteresovani uenici mogu da ih koriste prema individualnim potrebama i afinitetima (ukoliko, razume se, raspolau s adekvatnom raunarskom opremom prikljuenom na internet mreu), a da pri tom ne mijenjaju mjesto boravka. Ako pojedinac tokom izuavanja nastavnog sadraja ue u probleme i tekoe, on se za pomo moe obratiti, elektronskom potom, svom nastavniku, koji i na ovakav nain kompetentno podrava konkretan predmet. Uenik takoe ima mogunost da vlastita saznanja ili ideje povremeno provjerava, ukljuivanjem u telekonferencije, u ijem se okviru razmjenjuju informacije vezane za aktuelnu temu. Ovo tim prije, ako se ima u vidu injenica da u debatama ovog tipa, po pravilu, uestvuje vie zainteresovanih subjekata (uenika, studenata, nastavnika ili drugih eksperata). Treba naglasiti da savremena informaciono-obrazovna tehnologija raspolae i sa tzv. inteligentnim komponentama (vetakom inteligencijom i vetakim ekspertnim sistemima) ija e primjena u znaajnoj mjeri promijeniti tradicionalnu organizaciju nastave i uenja. Ona, izmeu ostalog, obezbeuju neophodne preduslove za organizaciju individualne i individualizovane nastave, to e rei da se svakom ueniku nude optimalni uslovi za samostalno sticanje znanja i iskustva uz strunu pomo i podrku vetakog ekspertskog sistema. Pojedinac od svog konsultanta, odmah dobija povratnu informaciju, odnosno jasno obavetenje to je uradio dobro, a to nije; kako napreduje i koji mu se izvori preporuuju za dodatno konsultovanje i slino. 5. OSNOVNE KARAKTERISTIKE NASTAVE PODRAVANE INTERNETOM Internet je najbogatija svetska biblioteka u kojoj se nalazi impozantna koliina ukupnog sistematizovanog ljudskog znanja i iskustva. On je dostupan svima koji imaju raunar, provajderski pristup i onlajn adresu (M. orevi, 2004, 293). Na Internetu su uskladiteni ogromni fondovi informacija preuzeti iz gotovo svih poznatih svetskih biblioteka i arhiva. Ovo su sasvim dovoljni razlozi da se njegove usluge, u poslednje vreme, sve organizovanije koriste za potrebe nastave i uenja. Ukoliko su prikljueni na internet mreu, nastavnici su u prilici da konsultuju bogate izvore, analiziraju izabrane informacije; selektuju, oblikuju i pripremaju najprikladnije sadraje, te kreiraju razne aplikacije, koje u nastavi koriste samostalno, ili kao dragocjenu informaciono-ilustrativnu podrku sopstvenim izlaganjima. Ako se nastava odvija u elektronsko-informatikoj uionici, uenicima se pruaju ire mogunosti da konsultuju, analiziraju, eksperimentiu i samostalno primjenjuju steena znanja, reavajui zadatke problemskog tipa. Tom prilikom oni mogu da prouavaju materijale, koje je prethodno odabrao i prilagodio specifinostima aktuelne teme nastavnik, ili da prema njegovom uputstvu samostalno posjeuju Internet sajtove. U oba sluaja maksimalna aktivnost i individualno angaovanje pojedinaca jednostavno se podrazumijevaju. Tako organizovana nastava dobija na kvalitetu, interesantnosti i aktuelnosti, pri emu se pojedinac osamostaljuje, bre ui i napreduje vlastitim tempom.

5.Prema tome, uz racionalnu primjenu Interneta nastava postaje bogatija, raznovrsnija, savremenija, aktuelnija, zanimljivija i efikasnija. Ueniku se, izmeu ostalog, nude iroke mogunosti za samostalni rad, angaovanje i napredovanje, shodno individualnim sposobnostima, potrebama i interesima. Ova tehnologija doprinosi obogaivanju nastave, tako to se za njene potrebe koriste raznovrsne baze podataka, locirane na razliitim kulturno --prosvjetnim destinacijama. Tokom obrade odreene nastavne jedinice uenicima se mogu pruiti kvalitetne informacije, uz adekvatnu ilustraciju i prigodne komentare najeminentnijih strunjaka. Posebno odabrani i pripremljeni materijali, zavisno od cilja koji se u nastavi eli postii, mogu posluiti kao fundamentalna osnova za informisanje uenika, da bi se poslije njihovih prezentacija otvorila konstruktivna diskusija. Prirodno je pretpostaviti da e kvalitetno odabrani ilustrativni materijali kod uenika izazvati snane sugestivno-saznajne efekte. Nastava podravana Internetom moe da bude veoma raznovrsna. Ta njena karakteristika postie se irokim izborom aktuelnih, autentinih i temeljnih sadraja, koji se uenicima multimedijalno prezentuju radi to uspenije realizacije unapred definisanih vaspitno-obrazovnih ciljeva. Odreeni nastavni sadraji mogu se ponuditi uenicima u tekstualnoj, vizuelnoj, grafikoj ili auditivnoj formi. Ukoliko kola raspolae sa odgovarajuim raunarima opremljenim audio podrkom (mikrofonima) i video kamerama, uenici mogu biti u prilici da uspostavljaju neposredne komunikacije i sluaju izvorne komentare najkompetentnijih naunika ili eksperata za odreena pitanja, odnosno oblasti. U ovakvim i slinim situacijama uenici mogu, ne samo da uju ta odreeni strunjak govori, ve su u situaciji i da vide njegovu sliku na ekranu smetenom u vlastitoj uionici. Nema sumnje da je nastava posredstvom Interneta savremenija u odnosu na nastavu ekskatedarskog tipa. Internetom podravana nastava omoguuje ueniku i nastavniku izbor i primjenu razliitih nastavnih sadraja, materijala, opreme i ureaja. Priprema i kreiranje ovakvih materijala povjerava se vrhunskim poznavaocima struke u emu obavezno participiraju psiholozi, didaktiari, metodiari i drugi eksperti. Tim se ne postie samo savremenost, postupnost i aktuelnost, ve i znatno vei kvalitet, jasnoa i ekonominost pouavanja i uenja. Kada je u pitanju aktuelnost, razume se, da je nastava uz primjenu Interneta u ozbiljnoj prednosti nad nastavom klasinog tipa. Naime, pod uticajem nezaustavljivog nauno-tehnolokog i opte-drutvenog razvoja, kolski i nastavni sadraji brzo zastarevaju. kolsku i nastavno-programsku aktuelnost dovode u pitanje nova nauna otkria, teorije, zakoni i zakonitosti, koji dolaze na internet sajtove neposredno poslije njihove pojedinane naune provjere, odnosno evaluacije. Da bi se tim novim saznanjima dopunili, odnosno inovirali nastavni programi, potrebno je pribaviti propisane saglasnosti od nadlenih prosvjetnih vlasti i izgubiti ogromno vreme. Potrebna aktuelnost nastavnog sadraja, kao to je to ve ovdje apostrofirano, najuspenije se postie posredstvom Interneta. Nova informaciono-komunikaciona tehnologija, na ijim se saznanjima utemeljuje i Internet mrea, nastavu moe uiniti zanimljivijom, dinaminijom i potpunijom. Zahvaljujui monim i fleksibilnim multimedijalnim internet komponentama, uenicima se mogu istovremeno ponuditi tekstualne, vizuelne, auditivne i animirane prezentacije. One kod uenika (razliitih kognitivnih, emocionalnih i afektivnih sposobnosti) angauju vie saznajnih ula, to podsticajno djeluje na koncentraciju, te misaonu i motoriku aktivnost svakog pojedinca. Osim toga, ako se kvalitetno i racionalno odabere internet podrka, mogue je nastavu uiniti znatno efikasnijom. Internet sistem obezbeuje uenicima konsultovanje i prezentovanje sadrajno bogatijih, raznovrsnijih i autentinijih materijala, koje oni lake savlauju i potpunije razumijevaju. U ovakvim uslovima zainteresovani pojedinac, do eljenih informacija, moe doi veoma brzo. Umesto da danima obilazi biblioteke, rasipa vreme, novac i energiju, uenik dolazi do novih saznanja, a da zbog njih ne napravi gotovo nijedan korak (J. P. Filzgrald, 2002, 40-42). Sve to, zapravo, ukazuje na zakljuak da se elektronskim linijama i putevima bre pribavljaju informacije o nekom problemu, tako da uenici racionalnije i ekonominije troe raspoloivo vreme, energiju i sredstva. Posebno znaajna prednost Interneta nad drugim medijima i tehnologijama ogleda se u mogunostima da uenici prouavaju one sadraje i probleme koji ih personalno interesuju. Izuavanje odabranog problema ne mora da se zavri sa zavretkom kolskog asa, ve se ono moe nastaviti kod kue, ili bilo kom drugom mjestu koje obezbeuje koritenje Internet usluga. Uenik, dakle, ima mogunost da posredstvom internet mree izuava, produbljuje i analizira odreene probleme i mimo vremena predvienog za organizovanu nastavu iz konkretnog predmeta. Drugim rijeima, on moe samostalno da bira oblast, vreme, mjesto i tempo vlastitog rada, uenja i napredovanja. Osim toga, Internet uenici mogu efikasno koristiti za izradu domaih, seminarskih, maturskih i drugih samostalnih radova. Internetom podravana nastava, pored navedenih prednosti ima i niz ozbiljnih ogranienja. Ta ogranienja mogu se podijeliti u dvije logiki povezane grupe. U prvu grupu svrstali bismo ona koja

6.se odnose na programiranje, prevoenje na kompjuterski jezik, algoritmizovanje i pripremanje nastavnih sadraja za izuavanje uz primjenu elektronske tehnologije. Nesporno je, da nastavni sadraji (koji se izuavaju posredstvom Interneta) zahtijevaju prethodno posebno oblikovanje, modelovanje, algoritmizovanje, odnosno programiranje. Svi testovi, zadaci, pitanja, uputstva i procedure, po kojima korisnik dolazi do adekvatnih rjeenja, unapred su jasno i precizno definisani. Obaveza je, dakle, njihovih korisnika da striktno slijede unapred zacrtane procedure i stiu znanja prema strogo algoritmizovanim emama, to se nepovoljno odraava na razvoj individualnog kritikog, kreativnog i stvaralakog miljenja. Osim toga, treba imati u vidu i injenicu da sadraji iz svih nauka, odnosno nastavnih predmeta nisu jednako pogodni za programiranje i obradu posredstvom informaciono-komunikacione aparature. Drugim rijeima, sve nastavne teme iz istih, a razliitih predmeta posebno, nije objektivno mogue programirati niti izuavati na identian nain. Da bi se te njihove specifinosti uzele u obzir, trebalo bi svaku nastavnu temu, odnosno jedinicu posebno prilagoavati u fazi programiranja. Budui da je programiranje izuzetno sloen i odgovoran posao, koji obavljaju timovi najkompetentnijih strunjaka, stoga bi pojedinana rjeenja i pristupi bili, u tom smislu, pretjerano skupi u odnosu na oekivane obrazovne efekte. U drugu grupu problema i ogranienja Interneta podravane nastave svrstavamo one koji se odnose na socijalno-psiholoke specifinosti uenika i razvoja njegove linosti. Izvjesno je da se proces uenja na Internet mrei uglavnom zasniva na komunikaciji ovjek maina. Bez obzira koliko bila intenzivna i efikasna ta komunikacija, nikada ona ne moe postii one vaspitno-obrazovne efekte, koje postie kvalitetna interpersonalna komunikacija nastavnik uenik. Prirodno je da glas nastavnika (intenzitet, intonacija, modulacija, emocionalna obojenost, tempo izlaganja) upuuje uenicima itav niz razliitih poruka, koje pojedinci (na njima svojstven nain) dekodiraju, odnosno tumae. Nastavnik u toku izlaganja povremeno pravi krae pauze, tako to se na razliite naine obraa odjeljenju, grupi uenika ili pojedincima, te postavlja razna pitanja, ponavlja kljune fragmente iz svog izlaganja i slino. Za razliku od ove uobiajene didaktiko-metodike, humane i ljudske komunikacije, dijalog s raunarom je mehaniki; neprirodan, emocionalno prazan i bezbojan. Bez obzira na fleksibilnost koju raunar moe imati, ipak su tu mogunosti uenika da postavlja pitanja za koja je zainteresovan, programom i funkcionalnom logikom, ostale ograniene. Shodno tome, razume se, jo su ogranienije mogunosti raunara da zainteresovanom ueniku ponudi jasne, potpune i kvalitetne odgovore. Osim toga, nikakva tehnologija, pa prema tome ni Internet nije u mogunosti da daje odgovore na neoekivana, protokolom, unapred nepredviena pitanja, to e rei da je nastavnik u ozbiljnoj prednosti kada su u pitanju kreativnosti, inventivnosti i nepredvidivosti odvijanja nastave. Ukoliko uenik koristi Internet, bez nadzora i pomoi nastavnika, on bi trebao da ima visok nivo motivacije, samodiscipline i samokontrole, koje nisu imanentne pojedincima razliitog mentalnog, emotivnog i karakternog sklopa. 6. ZAKLJUAK Naa analiza je potvrdila tezu da nastava podravana Internetom moe postati bogatija, raznovrsnija, aktuelnija i savremenija, ukoliko se ona savjesno planira, priprema i organizuje. Racionalnom kombinacijom Interneta i drugih obrazovnih medija, organizacionih oblika i pristupa mogu se uenicima obezbeivati znatno povoljniji uslovi za individualizovani rad, uenje i napredovanje. Izvjesno je da se savremena obrazovna informaciona tehnologija pa i Internet, kao njen integralni dio, ne uvode u nastavu s pretenzijom da zamijene nastavnika, ve da se obezbede to optimalnije pretpostavke za unapreenje i podizanje kvaliteta nastave i uenja na vii nivo. Budui da svaki model organizacije nastave i uenja ima izvjesne prednosti i nedostatke, prirodno je shvatiti da ni Internet, u tom smislu, ne predstavlja nikakav izuzetak. Zato je nuno njegove prednosti poznavati i u nastavi podravati, a nedostatke relativizovati uvoenjem i kombinovanjem drugih obrazovnih medija, organizacionih modela, metoda i pristupa.

, , ( , ), ( ). , , (World Wide Web ). , , : , , , , ( "", ). , 2.0( ) - (, , -, .), , , . ( ) ( ), () , , , .

" , , . (, , ) ."( 2, . 127, 128)

( " ", 2009. . , .) , , , , . . , / , , , . , , ( ) , , - , , , , -, , , , , , ... (. ). , ( ) , . , , - , , . ( - ) , , . - . , . , , , , , , , , e . , - . (...), ; (, , , -, , , , , ...) , , , . (...) , - . ( , , ) ? , , , ( ), . (* , . 2020. . .) , , / , , , , (), , . , , ( ) . , , . , , , , . () (. . , 2007. ), - (, , , ) (, , , .) , , , . , . , , , , , , . , , . (...) " '' '' .'' ( ) , . , , () . ( .) (...) , (, , , , , ). , , , . . , , , , , , , (, , , , ). , . , , , , , . . ( ), , , , , . ( ) . , () , , . ( , , , , . , .). , . , , , . ( ); - , , , , . , () (). ,