instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja …_Ustavni... · Izvedenice...

TISKANICAPoštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb

www.novi-informator.net ZAGREB, 19. 1. 2011.

©

instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja

ISSN 0537 6645

BROJ 5934

Nakladnički savjet Novog informatora - predsjednik: Mladen Žuvela, dipl. iur. članovi: prof. dr. sc. Mate Babić • akademik Jakša Barbić • dr. sc. Ivo Grbin • Damir Kontrec, dipl. iur. • mr. sc. Hrvoje Momčinović

Nastavak na 2. stranici

na stranicama 2. DEVIZNO TRŽIŠTE 3. USTAVNO PRAVO - O USTAVIMA I LJUDIMA: Neukusno i nedopušteno: gdje su granice slobode izražavanja (4), prof. dr. sc. Branko Smerdel, Zagreb TRADITIO IURIDICA br. 131, prof. dr. sc. Marko Petrak, Zagreb 4. SUDSKA PRAKSA 5. USTAVNO PRAVO: Ustavni sud, izborne jedinice za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i načelo jednakosti biračkog prava, prof. dr. sc. Robert Podolnjak, Zagreb 7. DEVIZNO POSLOVANJE: Novosti u propisima koji uređuju poslovanje ovlaštenih mjenjača Zoran Jurak, univ. spec. oec., Zagreb

8. ZEMLJIŠNOKNJIŽNO PRAVO: Provedba rješenja o nasljeđivanju Ana-Marija Končić, voditeljica Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sesvetama 11. OVRŠNO PRAVO: Novo ovršno pravo - vjerovnici i dalje građani drugog reda (2.) Ivica Crnić, dipl. iur., odvjetnik u Zagrebu 13. NOVI PROPISI 14. RADNO PRAVO: Obveze poslodavaca pri smještaju radnika mr. sc. Bruno Moslavac, Virovitica 15. VI PITATE - MI ODGOVARAMO

1. Zaštita ulagateljaU Konzultaciji se navodi da su

nadzorna tijela u mnogim zemljama članicama EU izrazila zabrinutost za zaštitu ulagatelja, posebice kad su u pitanju složeni financijski instrumeti u koje pripadaju, primjerice, opcije (op-tions), budućnosnice (futures), zamjene (swaps) i financijski ugovori za razlike (financial contracts for differences), za razliku od jednostavnih financijskih instrumenata u koje pripadaju dionice uvrštene za trgovanje na uređenom tr-žištu, udjeli u određenim investicijskim fondovima, instrumenti tržišta novca, te različite vrste obveznica. Stoga se predlažu izmjene odredaba Direktive koje se tiču pravila poslovanja investi-cijskih društava, i to:a) Usluge isključive provedbe naloga

Trenutno Zakon i Direktiva propi-suju tzv. test prikladnosti, usmjeren na zaštitu onih koji možda ne razumiju ili nisu svjesni posljedica i stupnja rizika koji je povezan s transakcijom, osobito kad su financijski instrumenti složeni ili kad klijent nije preuzeo inicijativu pri izvršenju transakcije. Test priklad-

nosti ne primjenjuje se u slučaju ne-kih transakcija u kojima se ne pružaju savjeti, ponajprije kad se radi o tran-sakcijama s nekompleksnim financij-skim instrumentima. U tom slučaju, usluga se može opisati kao »isključivo provedba« jer društvo nije obvezatno postaviti klijentu pitanja koja se tiču njegovog znanja i iskustva, odnosno investicijskih ciljeva. U svrhu bolje zaštite klijenata, Konzultacija predla-že da se ili znatno ograniči definicija nekompleksnih financijskih instrume-nata na koje se primjenjuje »isključivo provedba« ili, pak, da se potpuno uki-ne ta usluga.b) Usluge investicijskog savjetovanja

Konzultacija predlaže da bi, u slu-čaju pružanja usluga investicijskog sa-vjetovanja, društvo trebalo informirati klijenta o podacima temeljem kojih mu daje navedeni savjet. To bi, ponajprije, podrazumijevalo informiranje klijenta o tome je li savjet dan temeljem neza-visne analize društva, kao i navođenje razloga zbog kojih društvo smatra da navedeni savjet odgovara klijentovim investicijskim ciljevima. Nadalje, in-vesticijsko bi društvo također bilo ob-vezatno redovito informirati klijenta o stanju financijskih instrumenata u koja ste uložili temeljem investicijskog sa-vjetovanja.c) Profesionalni i kvalificirani nalogodavatelji

Prema Konzultaciji, nedavna fi-nancijska kriza pokazala je da mnogi

Najava izmjena Direktive o tržištima financijskih instrumenata

JELENA MADIR, J. D.*, London

ulagatelji koji pripadaju u profesional-ne i kvalificirane ulagatelje3 (posebice općine i institucionalni ulagateliji) nisu razumjeli rizike kojima su bili izloženi, te se, stoga, predlaže ukidanje klasifi-kacije kvalificiranog nalogodavatelja u slučaju trgovanja određenim složenim financijskim instrumentima. Također se predlaže da se iz kategorije profe-sionalnih i kvalificiranih ulagatelja isključe manja društava, koja nemaju iskustva s trgovinom vrijednosnim pa-pirima, te općine.

d) Dobar ugled članova uprave i nadzornog odbora investicijskog društva

Zakon i Direktiva trenutno propi-suju da članovi uprave investicijskog društva moraju imati dobar ugled, od-govarajuće stručne kvalifikacije i isku-stvo za vođenje poslovanja investicij-skog društva pažnjom dobrog stručnja-ka. Konzultacija, međutim, predlaže proširivanje tih zahtjeva dobrog ugleda i odgovarajućih kvalifikacija i na člano-ve nadzornog odbora društva.

* Juris doctor, titula postignuta iz poslijediplomskog studija prava na Columbia University u New Yorku, SAD.

1 Markets in Financial Instruments Directive, 2004/39/EC.

2 Vidjeti: http://ec.europa.eu/internal_market consultation/docs/2010/mifid/consultation_paper_en.pdf.

Europska je komisija 8. prosinca 2010., objavila javnu konzultaciju (u nastavku teksta: Konzultacija) po pitanju izmjena Direktive o tržištima financijskih instrumenata, poznate pod nazivom MiFID1 (u nastavku teksta: Direktiva).2 Direktiva je usvojena 2007. sa svrhom liberalizacije i harmonizacije financijskih usluga država članica Europske unije (u nastavku teksta: EU) i ujednačenja zaštite ulagatelja u cijeloj Europi. Zakon o tržištu kapitala (Nar. nov., br. 88/08, 146/08 - ispr. i 74/09 - u nastavku teksta: Zakon) u velikoj je mjeri usvojio te odredbe Direktive u Republici Hrvatskoj. Zakon je značajnije izmijenio tržište kapitala u Republici Hrvatskoj uvodeći, između ostalog, nova mjesta trgovanja - osim na Burzi, sada je moguće trgovati i putem multilateralne trgovinske platforme i sistematskog internalizatora, te povisujući standarde pružanja investicijskih usluga, kao i zaštite malog ulagatelja. Konzultacija je otvorena do 2. veljače 2011., nakon čega bi Europska komisija trebala objaviti prijedloge izmjena Direktive u proljeće 2011. Objavljena Konzultacija, međutim, već nagovještava značajne izmjene Direktive, o čemu sažeto pišemo u nastavku.

3 »Profesionalni ulagatelji« definirani su u čl. 61. Zakona, a »kvalificirani ulagatelji« u čl. 61. i 343. Zakona. Obje su kategorije vrlo slične i obuhvaćaju, primjerice, kreditne institucije, investicijska društva, društva za osiguranje, subjekte za zajednička ulaganja i njihova društva za upravljanje, mirovinske fondovi i njihova društva za upravljanje, osobe koje trguju robom i izvedenicama na robu, nacionalna ili regionalna tijela i sl.

� 19. 1. 2011.br. 5934

Nastavak sa 1. stranice

Opseg: 206 str.Format: 14 x 21 cmUvez: tvrdiŠifra: 04790001Cijena: 190,00 kn

THE CONsTITUTION OF THE REPUBlIC OF

CROaTIa

Novi informator d.o.o. Kneza Mislava 7, 10000 Zagreb,

Telefon: 01/4555 454 ; Telefaks: 4612 553 , www.novi-informator.net

2. IzvedeniceKonzultacija predlaže ograničava-

nje financijskih instrumenata kojima se trguje izvan uređenih tržišta, odnosno »over the counter«. Naime, predlaže se da se svim likvidnim izvedenicama mora trgovati na uređenom tržištu - bilo na burzi, na multilateralnoj trgovinskoj platformi ili, pak, novoj organiziranoj trgovinskoj platformi4, čije se uvođenje također predviđa, iako je upitno koliko će to biti primjenjivo na hrvatsko trži-šte na kojem - zbog male likvidnosti - ni multilateralna trgovinska platforma ni sistematski internalizatori nisu zaži-vjeli.

Tko će određivati je li pojedina izvedenica dovoljno likvidna da se njo-me mora trgovati na uređenom tržištu? Predlaže se da ta uloga pripadne ne-davno osnovanom nadozrnom tijelu - Europskom tijelu za nadzor vrijedno-snica i financijskog tržišta5 (u nastav-

ku teksta: ESMA), koji je zamijenio Odbor europskih regulatora tržišta vrijednosnih papira (CESR). ESMA će donositi odluku o likvidnosti izve-denica temeljem učestalosti trgovanja dotičnom izvedenicom i prosječnom veličinom transakcija.

Nadalje, Europska komisija pred-laže veći nadzor nad trgovinom izve-denicama, uključujući i izvedenice na robu, te se, stoga, predlaže davanje ovlasti nadzornom tijelu da intervenira bilo kada tijekom trajanja ugovora ve-zanog uz izvedenicu. Konkretno, nad-zorno tijelo (kao što je, primjerice, u Republici Hrvatskoj HANFA) imalo bi pravo zatražiti od ugovornih strana iz ugovora vezanog uz izvedenicu da mu u potpunosti obrazlože svoj položaj u dotičnom ugovoru, predoče relevan-tnu dokumentaciju, uključujući dokaz o cilju položaja u svrhu hedginga ili u neku drugu svrhu, te da smanje svoju izloženost temeljem dotičnog položa-ja, a u svrhu zaštite ulagatelja, odnosno urednog funkcioniranja tržišta.

Ako navedeni prijedlozi budu usvo-jeni, bit će također nužno propisati do-kumentaciju koju nadzorno tijelo može tražiti da bi se osigurao ujednačeni pri-stup na razini EU.

3. Veće kazneEuropska komisija, također, razma-

tra harmonizaciju ovlasti nadzornih ti-jela po pitanju kaznenih mjera. Naime, trenutno svaka država članica EU ima pravo uvesti »učinkovite i odgovarajuće« kaznene mjere. U Konzultaciji se pred-laže propisivanje konkretnih kaznenih mjera koje će nadzornim tijelima država članica stajati na raspolaganju, a koje će, osim novčanih kazni (za koje se pred-laže propisati minimalni iznos), uključi-vati zabranu daljnjeg rada osobi koja je počinila prekršaj, razrješavanje dužnosti članova uprave, odnosno nadzornog od-bora i obvezu javnog objavljivanja kazni koje se odrede za počinitelje prekršaja.

Nadalje, također se smatra primje-renim dati samoj Europskoj komisiji ovlast zabrane pružanja određenih inve-sticijskih usluga i trgovanja određenim financijskim instrumentima, ako Komi-sija utvrdi da je bitno ugrožena zaštita ulagatelja, odnosno da dotični financij-ski instrument prijeti urednom funkcio-niranju financijskog tržišta ili stabilnosti financijskog sustava.

Konačno, predlaže se da se nadzor-nim tijelima država članica (primjerice, HANFA u Republici Hrvatskoj) daju veće ovlasti u istražnom postupku, kao što su izdavanje sudskog naloga za pre-tragu privatnih prostorija, kao i zapljena dokumenata relevantnih za utvrđivanje prekršaja. Isto tako, u Konzultaciji se predlaže uvođenje mjera kojima bi se potaknuli zviždači i adekvatno zaštitile osobe koje dojave informacije o prekr-šaju.

Najava izmjena Direktive o tržištima financijskih instrumenata

4 Engl. organised trading facility.5 European Securities and Financial Market Authority.

Srednji tečajevi valuta u KUNAMA (kn) prema tečajnim listama Hrvatske narodne bankeHRVATSKO DEVIZNO TRŽIŠTE

INOZEMNA DEVIZNA TRŽIŠTA

*Tečajevi CZK,HUF i SKK od 31. 12. 1996., tečaj PLN od 12. 6. 2000. IZVOR: Tečajne liste HNB-a

Tečaj Us dolara prema važnijim valutamaDatum CaD CHF GBP* aUD sEK JPY EUR**

31.12.2009. 0,9995 0,9390 1,5566 0,9826 6,7574 81,41 1,3263

17.12.2010. 0,9872 0,9718 1,5758 1,0021 6,7513 82,95 1,3158

*USD za 1 GBP, **USD za 1 EUR

Srednji tečajevi valuta u KUNAMA (kn) prema tečajnim listama Hrvatske narodne banke

Kamatne stope na tržištu eurodeviza na dan 14. 1. 2011. (lIBOR)

Rok UsD EUR CHF GBP JPY

7 dana 0,24 0,65 0,11 0,55 0,11

1 mj. 0,26 0,69 0,14 0,60 0,12

3 mj. 0,30 0,93 0,17 0,77 0,19

6 mj. 0,46 1,18 0,24 1,06 0,35

12 mj. 0,78 1,46 0,52 1,52 0,57

devizno tržište

Euro se prošloga tjedna počeo postupno oporav-ljati, čemu je nedvojbeno

pomoglo saznanje da je uspjela intervencija Europske središnje banke (ECB) i Međunarodno-

ga monetarnog fonda (IMF) u saniranju financijske kri-ze koja je nakon Grčke bila zahvatila i Portugal. Euru, dakako, pomaže i netom objavljeni podatak da je nje-

mačko gospodarstvo u proš-loj, 2010., polučilo rast od 3,50%, a u 2011. se očekuje još veći porast. Euru pomaže i to što ECB na svome proš-lotjednom zasjedanju nije

snizio kamatnu stopu, kako su mnogi analitičari predviđa-li. Kamatnu stopu nije snizio zato što je gospodarski rast solidan tako da je ECB oci-jenio da gospodarstvu takav poticaj nije potreban. Drugi razlog zašto kamatna stopa nije snižena je u bojazni da bi porast cijena nafte i plina te ubrzani gospodarski rast mogli prouzročiti opći porast cijena, što ECB nikako neće dopustiti. Analitičari kažu da će se u prvome tromjesečju 2011. ponašati prema načelu »čekaj i vidi«, a to znači da su promjene kreditne politi-ke, ako bude nužeophodno, u svakom slučaju moguće.

Zanimljivo je da una-

toč porastu optimizma glede europskoga gospodarstva i budućega tečaja eura, cijena kapitala raste. Primjerice, Špa-njolska je prodajom 5-godiš-njih obveznica prikupila 3,0 milijarde eura na koje će pla-titi 4,542% kamata za razliku obveznica koje je prodala u studenom 2010., uz kamatnu stopu od 3,576%, a slično je i u Italiji.

Na kretanje tečaja eura prema američkom dolaru sva-kako može utjecati i američki FED čiji će predsjednik Ben Bernanke ovih dana iznijeti svoje viđenje stanja američko-ga gospodarstva i je li s time u vezi potrebno intervenirati promjenom kreditne politike.

I u zadnjem je izvještajnom razdoblju prosječni tečaj američkoga dolara prema kuni, u odnosu na prethodno razdoblje, porastao 0,69%, dok se tečaj eura nije osobito mijenjao. Tečajevi većine ostalih valuta također su porasli, a prednjači švicarski franak koji je skočio više od 3,0%, tako da je trenutno gotovo 3,0% iznad tečaja američkoga dolara. Solidan rast primjetan je i kod tečajeva japanskog jena, norveške krune te australskoga i kanadskog dolara. Od tečajeva važnijih valuta, samo je tečaj britanske funte snižen.

Zemlja Šifravalute

Oznakavalute Jedinica Tečaj

30.5.94.

PRIMJENa Na DaNE Prosjekizvj.razd.

Prosj.pred.izvj.razd.

%

Prosj.izv.raz.

Teč.30.5.94.4.12.10.

do13.12.10.

14.12.10. 15.12.10. 16.12.10. 17.12.10.

australija O36 aUD 1 4,4878 5,612821 5,669101 5,629579 5,635360 5,616571 2,09 25,15

Canada 124 CaD 1 4,4146 5,576585 5,746585 5,766469 5,754543 5,701756 1,22 26,86

Češka Rep. 203 CZK* 1 0,2023 0,294539 0,300649 0,301506 0,302919 0,303986 0,25 46,14

Danska 208 DKK 1 0,9490 0,991326 0,993445 0,993362 0,993518 0,994202 -0,03 4,49

Mađarska 348 HUF* 100 3,6926 2,665957 2,643191 2,653668 2,681492 2,691627 0,02 -27,80

Japan 392 JPY 100 5,8443 6,762725 6,893867 6,885953 6,836244 6,785790 1,67 15,93

Norveška 578 NOK 1 0,8583 0,944233 0,960113 0,958166 0,957998 0,952836 1,82 10,23

Švedska 752 sEK 1 0,7918 0,823370 0,829685 0,832419 0,835507 0,833691 1,63 4,16

Švicarska 756 CHF 1 4,3522 5,867242 5,936048 5,902167 5,847754 5,791828 3,30 34,82

Vel.Britanija 826 GBP 1 9,2378 8,676082 8,890877 8,888703 8,888703 8,869474 -0,64 -5,76

saD 840 sD 1 6,1192 5,593219 5,731451 5,722317 5,683832 5,628523 0,69 -8,37

EMU 978 EUR 1 7,1561 7,386886 7,399877 7,398956 7,400918 7,406011 -0,06 3,25

Poljska 985 PlN* 1 1,8282 1,868491 1,894393 1,901459 1,928578 1,919650 1,71 2,54

Tomislav Crnogorac

319. 1. 2011.br. 5934

prof. dr. sc. Marko Petrak

TradiTio iuridicaVol. i. regulae iuris

* Profesor na Katedri za rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. MARKO PETRAK,* Zagreb

Traditio Iuridica (131)

Traditio Iuridica

PATER FAMILIAS, lat. otac obitelji; u rimskom pravu, glavar obitelji, koji je mo-rao biti muškarac, rimski građanin i sui iuris. Pater familias bio je u Rimu »gospo-dar kuće«, njegova vlast trajala je do smrti, bez obzira na dob ili socijalni položaj sinova i ostalih osoba koje su mu bile podređene. Njegova očinska vlast (patria potestas) bila je iznimno velika glede osoba podložnih toj vlasti i glede obitelj-ske imovine. Smrću patris familias, svi njegovi sinovi, kao i unuci ranije umrlih ili emancipiranih sinova koji su bili izravno pod očinskom vlasti, postaju patres fa-milias, tj. glavari novih obitelji. Naziv pater familias često se i danas kolokvijalno koristi kako bi se njime označio položaj oca obitelji u zajednicima utemeljenim na patrijarhalnim svojstvima. U navedenom kontekstu, u rimskoj pravnoj tra-diciji, osobito je bio važan pojam bonus pater familias (lat. dobar otac obitelji). Njime se - prije svega u sferi obveznog prava - označavalo apstraktno mjerilo za određivanje stupnja pažnje s kojom se treba postupati u pravnom prometu. Zato, ako sudionik u obveznom odnosu ne postupa s pažnjom koju bi uporabio bonus pater familias, odgovarat će za običnu nepažnju (culpa levis) kao najlak-ši stupanj krivnje. Navedeni koncept preuzet je u suvremene građanskopravne poretke, pa tako i u hrvatski pravni sustav, u kojem se latinski izraz bonus pater familias prevodi kao »dobar domaćin«. Tako, primjerice, hrvatski Zakon o obvez-nim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08), u članku 10. stavak 1. koristi koncept »dobrog domaćina« kao apstraktno mjerilo za određivanje stupnja pažnje koju uporabljuje osobito pažljiv i savjestan čovjek, određujući da je »sudionik u ob-vez-nom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina)«. Stoga osoba koja u svom ponašanju ne uporabi onu pažnju koju bi uporabio dobar do-maćin, postupa s običnom nepažnjom ili nemarnošću (culpa levis) (v. Klarić/Vedriš, Građansko pravo, Zagreb, 2006., str. 598 i sl.).

prof. dr. sc. Branko Smerdel

Neukusno i nedopušteno: gdje su granice slobode izražavanja? (4)

Nesreću dvaju lovačkih zrakoplova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, zagrebački tjednik »Novosti« po-

pratio je na naslovnici slikom MiG-ova u slobodnom padu i naslovom: »Obad-va, obadva! Oba su pala!« Mnogi su se zgrozili, a predsjednik Republike i vođa oporbe izjavili su da je takva šala »neu-kusna«, ali nisu dovodili u pitanje do-puštenost takvih neukusnih šala. Glavni urednik »Novosti« je nakon toga, kako je objasnio nakladnik »neovisno o buri koju je izazvao«, smijenjen. Dio javno-sti, posebno udruge branitelja, žestoko su protestirale protiv takvog vrijeđanja simbola pobjede u Domovinskom ratu. Prema mišljenju nekih studenata, poseb-no je neukusno što se radilo o tjedniku nacionalne manjine, subvencioniranom iz državnog proračuna.

Kao uvod u traženje odgovora na nji-hova pitanja, tim sam kolegama ukazao na odredbe članka 38. Ustava, koji jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli, kao i slobodan pristup informacijama. Nakon toga sam im dao zadaću da, u povijesti ili u suvremenom svijetu, pokušaju pronaći primjer u kojem bi se novinar, pisac ili urednik nekog medija pozivao na ustav-no načelo slobode izražavanja mišljenja u slučaju kad vlast i većina javnosti smatra da je kazano ili napisano nešto ozbiljno, ukusno, prihvatljivo ili čak pohvalno. Uz najbolju volju, nismo uspjeli naći takav primjer. Preostalo nam je zaključiti da slo-boda govora štiti razne nonkonformiste te analizirati aktualan »neukusan« primjer.

Nema nikakve sumnje da ruganje sa zrakoplovnim nesrećama, koje su mogle imati i mnogo strašnije posljedice, nije baš ukusno. Nije, ipak, jasno zbog čega bi povik »Obadva, obadva!« simbolizirao pobjedu, a posebno ne zašto bi to bilo još neukusnije kad se objavi u hrvatskim »srpskim novinama«. Identitet pilota sru-šenih 1991. godine nije nikada objavljen i ništa se ne zna o njihovoj nacionalnosti. S obzirom na to da se događaj zbio prije raspada JNA, podsjetimo - prije nego što je Rudolf Perešin odletio MiG-om u Au-striju i stavio se na raspolaganje Republi-ci Hrvatskoj - moguće je čak da su piloti bili Hrvati, kao što je to bio ondašnji za-povjednik cijelog neprijateljskog ratnog zrakoplovstva. No, čak i bez toga, Ustav u članku 14. zabranjuje svaku diskrimi-naciju, pa tako valja zaključiti da nema razlike s obzirom na pitanje nacional-nosti nekih novina ili njihovog urednika. Usput budi pripomenuto, uređivanje tjednika nakon toga preuzela je osoba hrvatske nacionalnosti, a uz nju i niz do sada potisnutih kolumnista (neki već po-stavljaju groteskno pitanje mogu li pre-ma Ustavu »manjinske« novine uređivati i tekstovima popunjavati Hrvati).

Nešto važnije ostalo je pomalo za-sjenjeno bukom koja se podigla oko te drske šale. Činjenica je da se radilo o zrakoplovima starim četrdesetak godina te da je u jednoj nesreći pala operativna trećina lovačkog zrakoplovstva. O tome je ubrzo raspravljalo Vijeće nacionalne sigurnosti. S te su sjednice potekle ra-zličite ideje, od kojih bi neke i same za-htijevale zaštitu slobode misli i njihova

priopćavanja. Naime, u vrijeme kad su srušena »Obadva!« neprijateljska zrako-plova, ideja o zajedničkoj zračnoj obra-ni sa susjedima ili unajmljivanju tuđeg zrakoplovstva, bila bi ravna teškoj vele-izdaji. Što se tiče pozivanja na »zasluge« samih srušenih aparata, koji su navodno sudjelovali u obrani hrvatskog neba, oni su time sebi zaslužili časno mjesto u mu-zejima, kao i u tehničkim ekspertizama izdržljivosti aparata tog tipa u teškim uvjetima održavanja.

O svemu tome može se i treba pisa-ti ozbiljno, a moguće je pisati i satirički. Neki ljudi više vole kad se teške istine predstavljaju na humorističan način. Dio javnosti bolje razumije probleme kad im se oni predoče putem (čak i) neukusnih viceva i šala. U tranzicijskim društvima, gdje još živi sjećanje na teške kazne za svako ruganje vlastima (čl. 133. KZ-a bio je samo vrh ledenog brijega, a za vicma-here bilo je zaduženo prekršajno sud-stvo i redarstvo), smatra se to izuzetno važnim izrazom demokratičnosti društva. Nijedna vlast ne voli satiru, ali demokrat-ska vlast je uzima kao nužnu korekciju svog ponašanja sa strane javnosti. Slobo-da izražavanja štiti i one koji na ozbiljnost pojedinih problema žele ukazati rugajući se odgovornima, ministrima, generalima i vladi. Oni koji se pozovu na slobodu mi-šljenja i izražavanja misli zaštićeni su od diskriminacije, jer svi i svatko uživa Usta-vom zajamčena prava bez obzira na »… nacionalnost« (čl. 14. Ustava).

Ustavna zaštita slobode govora, koja se danas razvila u slobodu mišljenja i izražavanja mišljenja u medijima, nasta-la je kao jamstvo onima koji misle druk-čije od vlasti ili drukčije od većine svojih sugrađana. Ona je temelj demokratskog političkog sustava i zato se mora zaštititi i u slučajevima kada se duboko ne slaže-mo s govornikom i njegovim mišljenjem (Voltaire). Temeljne demokratske institu-cije, kao što su izbori i parlamentarizam ne mogu djelovati bez poštovanja slobo-de izražavanja misli. Sudbina režima koji su onemogućavali slobodu govora i sto-ga bili nesposobni uvidjeti stanje vlasti-tih javnih poslova, to najbolje pokazuje. Humor, satira i pravo ruganja i izrugivanja vladajućih, prevažan je dio demokracije. Američki sudovi još su polovicom 20. sto-ljeća uspostavili standarde prema kojima dužnosnici uživaju manji stupanj zaštite osobnosti od običnih građana.

No, niti sloboda govora nije apsolut-na i neograničena. Američki vrhovni sudac Holmes objasnio je to na slje-deći način: »Kao što moje pravo da ma-šem rukama, prestaje tamo gdje počinje nečiji nos, tako niti sloboda govora ne štiti onoga tko u toku predstave u za-mračenom kinu, da bi se zabavio, počne vikati ‘Požar!’.« Pravnu osnovu sadržava članak 39. Ustava. Kao i kod svake druge slobode i prava, ovdje je potrebno odre-diti ustavne granice u cilju zaštite drugih i zajednice u cijelosti. Poredbeni primjeri su brojni, kao i otvorena pitanja s kojima ćemo se često susretati u novim pričama o ustavima i ljudima.

Najvažniji izdanak rimske pravne tradicije, u kontekstu stvaranja jedinstvenog europ-skog pravnog prostora, nedvojbeno je ius commune – opće pravo. Kako je poznato, pojam ius commune označava pravni sustav koji je vrijedio u gotovo čitavoj Europi

u srednjovjekovnom i ranom novovjekovnom razdoblju. Taj je sustav oblikovan recepcijom rimskog prava, tj. procesom postupnog preuzimanja pravila rimskog prava sadržanog u Ju-stinijanovoj kodifikaciji (Corpus iuris civilis) kao pozitivnog prava, uz prilagodbu tih pravila potrebama života i pravne prakse navedenih razdoblja te njihovog povezivanja s pojedinim elementima kanonskog prava i običajnih prava.

Mnogobrojna pravila pripadna rimskoj pravnoj tradiciji, tijekom stoljeća – posebice u srednjovjekovlju i ranom novovjekovlju – sažeto su reformulirana u obliku latinskih pravnih izreka (regulae iuris). Te su pravne izreke posebice značajne iz razloga što je u njima na krajnje sažet i jezgrovit način sabrano tisućljetno rimsko i europsko pravničko iskustvo, u rasponu od temeljnih pravnih načela do sasvim konkretnih rješenja, a njihov je sadržaj i danas u vrlo ve-likoj mjeri ugrađen u europske privatnopravne sustave. Stoga one predstavljaju tradicionalan sažeti izraz same biti europske pravne tradicije i kulture. Polazeći od svih navedenih činjenica, u ovom smo radu sabrali 100 temeljnih latinskih pravnih regula te ih analizirali u njihovoj svezi sa suvremenom hrvatskom i europskom pravnom doktrinom i pravnom praksom. Ova knjiga nastala je na temelju rubrike Traditio iuridica, koja redovito izlazi u listu Informator.

Knjigu možete naručiti na našoj web straniciw w w.novi-informator.net ili na

telefon: 01/4555 454, telefaks: 01/4612 553

150,00

Iz predgovora autora

Knjigu možete naručiti na našoj web stranici

iz naklade Novog informatora

� 19. 1. 2011.br. 593�Uredništvo

Sudska praksaDelegacija nadležnosti

Činjenica da je tužiteljica sutkinja toga suda i tuženik namještenik u istom sudu, a radi se o sudu s manjim brojem sudaca, službenika i namještenika, u konkretnom slučaju predstavlja važan razlog za delegaciju drugog suda za postupanje u predmetu

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Gr1 170/10-2 OD 5. SRPNJA 2010.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Z. u parničnom predmetu tužiteljice S. G. iz S. J., protiv tuženika N. G. iz S. J., radi razvoda braka, odlučujući o zahtjevu

Općinskog suda u J. od 10. svibnja 2010. da se za postupanje u predmetu, poslovni broj P2-50/09, odredi drugi stvarno nadležni sud, 5. srpnja 2010. riješio je da se za postupanje u ovom predmetu određuje Općinski sud u K.

Općinski sud u J. zatražio je delegaciju drugog nadlež-nog suda zato što je tužiteljica sutkinja Općinskog suda u J., a tuženi N. G. namještenik istoga suda.

Zahtjev je osnovan.Odredbom članka 68. stavak 1. Zakona o parničnom po-

stupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH i 123/08 - ispr. - u nastavku teksta: ZPP) propisano je da nadležni sud prvog stupnja može sâm, ili na prijedlog stran-ke, zatražiti od najvišeg suda određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud s njegovog područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.

Odredbom stavka 3. istoga članka propisano je da o za-htjevu prvostupanjskog suda iz stavka 1. odlučuje sudac po-jedinac najvišeg suda određene vrste.

Razmatrajući zahtjev Općinskog suda u J. ovaj sud nala-zi da činjenica što je tužiteljica sutkinja toga suda i tuženik namještenik u istom sudu, a radi se o sudu s manjim brojem sudaca, službenika i namještenika, u konkretnom slučaju predstavlja važan razlog za delegaciju drugog suda za po-stupanje u predmetu.

informator 5934 • 19. 1. 2011.

Popravljanje neimovinske štete - pravična novčana naknada - teški invaliditet bliske osobe

Ne postoji pravo na naknadu neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta brata

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Rev-598/2008-2 OD 22. TRAVNJA 2009.

Predmet spora je zahtjev tužitelja A. Č. da mu tuženik nadoknadi štetu za duševne boli zbog osobito teškog invaliditeta brata koji je stradao u prometnoj nesreći,

koja se dogodila 1. siječnja 2001. u mjestu K. te je zbog po-sljedica ozljeda ostao nepokretan.

U ovom stadiju postupka sporno je ima li tužitelj kao brat D. Č. pravo na naknadu štete zbog osobito teškog inva-liditeta bliske osobe.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je D. Č., brat tužitelja u štetnom događaju, zadobio teške tjelesne ozljede, posljedica kojih je potpuni gubitak osjeta i motorike uz potpunu oduzetost nogu. Zbog poslje-dica ozljeda smanjena je opća životna i radna sposobnost D. C. za 100%.

Na tako utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kad je ocijenio da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete na temelju odredbe članka 201. stavak 3. Zakona o obveznim odnosi-ma (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u nastavku teksta: ZOO) koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 - u nastavku teksta: ZOO/05).

Prema odredbi članka 201. stavak 3. ZOO-a, u slučaju osobito teškog invaliditeta neke osobe, sud može dosuditi

njezinom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu nov-čanu naknadu za njihove duševne boli.

U konkretnom slučaju kod brata tužitelja radi se o oso-bito teškom invaliditetu i nema sumnje da tužitelj trpi du-ševne boli zbog ozljeda brata i trajnih posljedica tih ozljeda, ali odredba članka 201. stavak 3. ZOO-a ne priznaje pravo na naknadu štete zbog osobito teškog invaliditeta brata. Kad zakon priznaje pravo na naknadu štete zbog osobito teškog invaliditeta neke osobe samo bračnom drugu, djeci i rodi-teljima, onda ostali članovi obitelji, pa tako ni brat, nemaju pravo na takvu naknadu.

Napomena: Odredbe članka 201. ZOO-a (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) odgovaraju odredbama članka 1101. ZOO/05-a (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08), s napomenom da taj članak propisuje pravo na naknadu, između ostalog, i braći ozljeđenog ako je iz-među njih postojala trajna zajednica života.

informator 5934 • 19. 1. 2011.

Stečajni postupak – predujmljivanje troškova prethodnoga postupka

Stečajni dužnik može biti oslobođen uplate predujma troškova prethodnoga postupka ako a) dostavljanjem javnobilježnički ovjerovljenog prokaznog popisa imovine dokaže da ima dovoljno imovine za pokriće troškova prethod-noga postupka i b) ako je u svom prijedlogu za otvaranjem stečajnog postupka predložio sudu da ga oslobodi uplate tog predujma

ODLUKA VISOKOG TRGOVAČKOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Pž-1299/08 OD 19. OŽUJKA 2008.

Odredbom članka 41. Stečajnog zakona (Nar. nov., br. 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04 i 82/06 - u nastavku teksta: SZ) propisa-

na je obveza predlagatelja otvaranja stečajnog postupka na predujmljivanje troškova prethodnoga postupka. Iz sadrža-ja navedene odredbe proizlazi da su svi predlagatelji dužni predujmiti iznos sredstava za pokriće troškova prethodnog postupka na koji ih stečajni sud pozove svojim rješenjem. Dužni su to učiniti u roku koji im je za uplatu novčanih sredstava odredio sud.

Odredbom iz članka 41. stavak 4. SZ-a, pravilom o ob-veznom plaćanju predujma za pokriće troškova prethodnog postupka, propisan je izuzetak, pa stečajni sudac može rje-šenjem osloboditi uplate predujma stečajnog dužnika koji je predložio otvaranje stečajnog postupka, ako on dokaže dostavljanjem javnobilježnički ovjerovljenog prokaznog popisa imovine da ima dovoljno imovine za pokriće troškova prethod-nog postupka. Dakle, plaćanja predujma može se osloboditi samo onog dužnika - predlagatelja koji je (kumulativno): 1. dokazao (kvalificiranom ispravom) da ima imovinu koja je dostatna za pokriće tih troškova i 2. koji je oslobođenje od plaćanja troškova zatražio u prijedlogu. Dužnik upravo u svojoj žalbi (kao i u prijedlogu) tvrdi da takvih sredstava nema, pa je, u smislu navedenog, prvostupanjsko rješenje u potpunosti utemeljeno na zakonu.

Dakle, dužnik navedenim u žalbi ne dovodi u pitanje valjanu primjenu odredaba SZ-a, nego potvrđuje pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja. Osim toga, iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud valjano - zaključkom (čl. 109. Zakona o parničnom postupku u svezi s čl. 6. i 41. SZ-a) od 23. travnja 2007. - pozvao dužnika, kao predlagatelja otvaranja stečajnog postupka, na uplatu predujma u iznosu od 10.000,00 kn i da mu je za plaćanje ostavio rok od 15 dana. Valjanim obrazloženjem toga zaključka prvostupanj-ski je sud obavijestio dužnika o razlozima pozivanja na pla-ćanje predujma te ga je još i valjano upozorio na posljedice propuštanja postupanja po nalogu (t. II. zaključka).

Kako dužnik, kao predlagatelj otvaranja stečajnog po-stupka, činjenicu nepostupanja po nalogu prvostupanjskog suda i ne dovodi u pitanje, tako je njegovu žalbu valjalo oci-jeniti neosnovanom.

Napomena: Budući da visinu predujma troškova pre-thodnog postupka određuje stečajni sudac, on može unatoč

podnesenom prokaznom popisu imovine (ako ocijeni da imovina dužnika navedena u javnobilježnički ovjerovljen-om prokaznom popisu imovine nije dovoljna za podmirenje svih predvidivih troškova prethodnog postupka) zaključkom pozvati stečajnog dužnika da uplati »razliku«, odnosno preo-stali potrebni dio predujma, dovoljan za pokriće troškova prethodnog postupka.

informator 5934 • 19. 1. 2011.

Odgovornost Hrvatskih autocesta d.o.o.

Za štetu nastalu naletom vozila na metalnu odbojnu ogradu, odbačenu na kolnik, ne odgovaraju Hrvatske autoceste d.o.o., jer nije bilo propusta u održavanju javne ceste, budući da je ophodarska služba stigla na mjesto događaja u roku pola sata od dojave

ODLUKA ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU, BR. GŽN-411/06-2, OD 26. VELJAČE 2008.

Tako je prvostupanjski sud utvrdio:- da se 18. travnja 2002. tužitelj kretao svojim vo-

zilom sjevernim kolničkim trakom autoceste Zagreb-Lipovac te da je svojim prednjim lijevim dijelom automobila udario na otpali dio središnje metalne odbojne ograde koji se nalazio na kolniku, a koji je otpao s ograde u prometnoj nezgodi koja se prethodno dogodila;

- da je prije predmetnog štetnog događaja, koji se do-godio oko 16,30 sati, došlo do štetnog događaja na južnoj kolničkoj traci autoceste Zagreb-Lipovac oko 16.10 sati, na način da je Đ. J. K. svojim vozilom udario u središnju me-talnu ogradu;

- da je policija odmah obavijestila ophodarsku službu tu-ženika o prvobitnoj prometnoj nezgodi oko 16,10 sati;

- da je ophodarska služba izašla na mjesto prometne nez-gode otprilike pola sata nakon što joj je o to dojavljeno;

- da je prije dolaska ophodarske službe već došlo do pred-metnog štetnog događaja te je tužitelj već mijenjao gumu na automobilu i vozilo je bilo zaustavljeno.

Prema članku 6. Zakona o javnim cestama (Nar. nov. br. 100/96, 76/98, 27/01, 114/01) tuženik je dužan nadoknaditi štetu korisniku javne ceste, ako je šteta prouzročena stanjem javne ceste, prema načelu (pretpostavljene) krivnje.

Prema članku 14. Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta (Nar. nov., br. 111/99 - u nastavku teksta: Pra-vila), ophodnja se smatra obavljenom ako je ophodarska di-onica iz članka 10. ovih Pravila, prijeđena u oba smjera naj-manje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati, kad se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6,00 do 18,00 sati, sukladno članku 11. stavak 2. Pravila. Iznimno, ophodnja se smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u dvana-est sati, ako tako utvrdi nadležna uprava za ceste godišnjim planom ophodnje.

Prema članku 2. stavak 1. točka 2. Pravila, ophodnja jav-nih cesta obavlja se, između ostalog, i radi osiguranja izne-nadno nastalog izvora opasnosti na javnoj cesti koji se nije mogao predvidjeti, a kakav bi se mogao smatrati konkretan slučaj te prema članku 40. Pravila ako se, pri ophodnji opho-darske dionice, utvrdi opasno mjesto, nastalo kao posljedica događaja koji se nije mogao predvidjeti i čiju posljedicu nije moguće odmah otkloniti, mjesto se mora označiti privreme-no, postavljanjem prometnih znakova za uspostavu sigurnog odvijanja prometa.

Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je od prvog štet-nog događaja ophodarska služba postupila u skladu s pra-vilima glede propisane ophodnje javne ceste, te je izvršila ophodnju, sukladno članku 14. Pravila, te kako je ophodar-ska služba stigla na mjesto događaja otprilike pola sata na-kon što joj je dojavljeno o nastanku prvog štetnog događaja, što je objektivno mogući rok, te kako je do predmetnog štetnog događaja došlo prije dolaska ophodarske službe, tako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da u takvom postupanju tuženika ne nalazi nikakav propust koji bi se mogao pripisati njegovoj krivnji, pa nema ni odgovornosti tužene za štetu tužitelju.

informator 5934 • 19. 1. 2011.

�19. 1. 2011.br. �934


ustavno pravo

1. UvodUstavni sud Republike Hrvatske odr-

žao je, 8. prosinca 2010., sjednicu posve-ćenu predmetima koji su se odnosili na ovaj ili onaj način hrvatskog izbornog zakonodavstva, odnosno odlučivao je o osnovanosti većeg broja prijedloga za po-kretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (Nar. nov., br. 116/99, 109/00, 53/03, 69/03 – proč. tekst, 167/03, 44/06, 19/07 i 20/09), Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastu-pnički dom Hrvatskog državnog sabora (Nar. nov., br. 116/99 - u nastavku teksta: ZIJIZ), Zakona o popisima birača (Nar. nov., br. 19/07) i Zakona o financiranju političkih stranaka, nezavisnih lista i kan-didata (Nar. nov., br. 1/07).1 Sve prijedloge za ocjenu ustavnosti pojedinih zakonskih odredaba u navedenim zakonima Ustavni je sud odbacio rješenjem.

2. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora Jedna je politička stranka 2008. godi-

ne podnijela Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasno-sti s Ustavom Zakona o izbornim jedini-cama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora. Kako se ističe u obrazloženju Rješenja Ustavnog suda (broj: U-I-220/2008) kojim je od-bačen podnesak prijedlog nije obrazložen ustavnopravnim razlozima, već tvrdnjom da je Zakon o izbornim jedinicama za iz-bor zastupnika u Zastupnički dom Hrvat-skog državnog sabora suprotan Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor.

U svom Rješenju Ustavni će sud kon-statirati da nije nadležan za odlučivanje. Naime, prema članku 128. Ustava RH Ustavni sud odlučuje o suglasnosti zako-

na s Ustavom, a člankom 55. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu propisano je da će Ustavni sud ukinuti zakon ili poje-dine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom. Iz navedenih odre-daba slijedi da Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati međusobnu usklađenost za-kona, odnosno propisa iste pravne sna-ge, a takvo stajalište Ustavni je sud više-kratno iznio i prije. Međutim, na kraju relativno kratkog obrazloženja Ustavni će sud navesti kako su pojedini navodi koje u svom prijedlogu iznosi podnosi-telj prijedloga potaknuli Ustavni sud da, na temelju ovlasti praćenja ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti, propisane član-kom 128. alinejom 5. Ustava i člankom 104. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, uputi Hrvatskom saboru Izvješće o ne-jednakoj težini biračkog glasa u izbor-nim jedinicama određenima člancima od 2. do 11. Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora (ZIJIZ).

3. Izvješće Ustavnog suda Hrvatskom saboru o nejednakoj težini glasa u izbornim jedinicamaU pojedinim prilikama Ustavni sud

podnosi izvješća Hrvatskom saboru na te-melju svoje ovlasti iz članka 104. Ustav-nog zakona o Ustavnom sudu da »prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i za-konitosti izvješćuje Hrvatski sabor«.2

U konkretnom slučaju ZIJIZ-a pred-lagatelj je ukazivao na pojavu nezakonitog odstupanja u broju birača po pojedinim izbornim jedinicama iz članka 35. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor.

Članak 35. toga Zakona propisuje da se 140 zastupnika u Sabor bira tako da se područje Republike Hrvatske podijeli na deset izbornih jedinica, te se u svakoj izbornoj jedinici, na temelju lista, bira po 14 zastupnika. Riječ je o tzv. »općim iz-bornim jedinicama«, za razliku od 11. i 12. izborne jedinice u kojima se biraju zastu-pnici građana bez prebivališta u Republici Hrvatskoj, odnosno zastupnici nacional-nih manjina.

Da se podsjetimo, izbori za Hrvatski sabor provedeni su prema istom izbornom sustavu tri puta – 2000., 2003. te 2007. godine. Prihvaćanje razmjernog izbornog sustava s izborom 140 zastupnika u 10 izbornih jedinica bio je rezultat kompro-misa i konsenzusa relevantnih političkih stranaka (vladajuće i opozicijskih) 1999. godine, a na temelju prijedloga koji je podnijela stručna radna skupina.

3.1. Prijedlozi radne skupineRadna skupina za izradu okvirnog pri-

jedloga i temeljnih instituta izbornog za-konodavstva Republike Hrvatske3 izradila je svoj prijedlog u ožujku 1999. godine, a on je poslužio kao temeljni predložak za izradu novoga Zakona o izborima zastu-pnika u Hrvatski državni sabor. Radna skupina se u izboru izbornog sustava ru-kovodila dvama temeljnim načelima:

1) načelom pravednog političkog pred-stavljanja svih dijelova biračkog tijela, što »podrazumijeva i pravednu parlamentar-nu zastupljenost političkih stranaka koje izražavaju njihove interese i vrijednosti«, a to načelo »može se ostvariti samo po-moću razmjernoga izbornog sustava…jer (on) isključuje veliku nadpredstavljenost i podpredstavljenost izbornih aktera« te

2) načelom učinkovitosti političke vlasti, koje bi trebalo »spriječiti nastanak atomiziranoga i polariziranoga mnogo-stranačkog sustava u parlamentu, koji ugrožava donošenje i primjenu političkih odluka, potiče snažne ideološke polariza-cije i fundamentalizira sukobe i u parla-mentu i u društvu, te destabilizira cjelo-kupni politički poredak«.

Imajući na umu ta dva načela radna skupina je predložila:

- razmjerni izborni sustav- deset izbornih jedinica u kojima bi se

birao jednak broj zastupnika, a najmanje po deset

- jednakost izbornih jedinica (s maksi-malnim odstupanjem broja birača između izbornih jedinica od +/- 5%)

- zakonski izborni prag od 5% na razi-ni svake izborne jedinice te dodatnu za-konsku prohibitivnu klauzulu za izborne koalicije od 8%

- pretvaranje glasova u mandate na razini svake izborne jedinice prema D’Hondtovoj metodi.4

Preporuke radne skupine gotovo su u cijelosti ugrađene u novi zakon5, osim što je povećan broj zastupnika koji se biraju u svakoj izbornoj jedinici na 14, a nije pri-hvaćena dodatna zakonska prohibitivna klauzula za izborne koalicije od 8%.

3.2. Deset izbornih jedinicaOpredjeljenje da se izbor zastupnika pro-

vodi u 10 velikih višemandatnih izbornih jedinica na koje se dijeli područje Republike Hrvatske zahtijevalo je donošenje još jednog zakona, kojim će se odrediti područja i gra-nice općih izbornih jedinica u izborne svrhe. Zakonom o izborima zastupnika (tadašnji članak 39., a danas čl. 36.) bila su propisana dva uvjeta vezana uz te izborne jedinice:

- da se broj birača u izbornim jedinica-ma ne smije razlikovati više od +/- 5 % i

- da se pri određivanju izbornih jedi-nica mora, koliko je to najviše moguće, voditi računa o zakonom utvrđenim po-dručjima županija, gradova i općina u Re-publici Hrvatskoj.

Zakonom o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora (Nar. nov., br. 116/99) ti su uvjeti operacionalizirani. Zakonodavac je nastojao poštovati nave-dena dva uvjeta, ali je poštovanje uvjeta jednakog broja birača (uz minimalna odstupanja), na drugoj strani dovelo do cijepanja pojedinih većih upravno-teri-torijalnih jedinica (županija), a osobito do cijepanja Grada Zagreba u čak četiri izborne jedinice, a s protekom vremena i do sve većih razlika u broju birača među njima, jer izborne jedinice nisu mijenjane već više od desetljeća.

3.3. Stajalište Ustavnog sudaU svom Izvješću Ustavni sud će konstati-

rati kako područja i granice postojećih uprav-no-teritorijalnih jedinica (županija, grado-va i općina) za svrhu oblikovanja izbornih jedinica nisu u cijelosti prikladni, budući da u njima živi različit broj birača, pa njihovi birački glasovi nemaju jednaku težinu, a s vremenom zbog migracijskih procesa dolazi do promjena, koje onemogućuju da se jednom zauvijek odrede izborne jedinice.6 O ravno-mjernoj raspodjeli broja birača po općim izbornim jedinicama (o toj raspodjeli ne-posredno ovisi jednakost težine biračkog glasa) stoga ovisi i zakonitost i opći demo-kratski karakter cjelokupnih izbora. Štovi-še, Ustavni sud će naglasiti, o tome »može ovisiti i ocjena o ustavnosti cjelokupnih izbo-ra: oni bi bili nesuglasni Ustavu ako bi pre-komjerno odstupanje u broju birača po poje-dinim općim izbornim jedinicama izravno i neposredno utjecalo na izborni rezultat, to jest ako bi dovelo do različitih izbornih rezultata

Uređuje Davorka Foretić, dipl. iur.

prof. dr. sc. ROBERT PODOLNJAK, profesor na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

U ovom članku autor se bavi jednim od prijedloga glede Izvješća Ustavnog suda Hrvatskom saboru o nejednakoj težini glasa u izbornim jedinicama određenima člancima od 2. do 11. Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora (Nar. nov., br. 116/99) , a koje je (U-X/6472/2010) također objavljeno u Nar. nov., br. 142/10. Analizirajući Izvješće Ustavnog suda, autor iznosi i svoje mišljenje i prijedloge glede izrade Prijedloga novog Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor

1 Izvješća i rješenja Ustavnog suda s te sjednice koja se odnose na izborno zakonodavstvo, objavljena su u Nar. nov., br. 142/10.

2 Primjeri takvih izvješća Ustavnog suda su: Izvješće Ustavnog suda Republike Hrvatske u povodu Inicijative Vlade Republike Hrvatske, KLASA: 004-01/02-02/12, URBROJ: 5030109-02-2 od 10. listopa-da 2002. Izvješće o uočenim pojavama neustavnosti u normativnom uređenju parkiranja na području jedinica lokalne samouprave (Broj: U-X-5105/2008); Izvješće o pojavi propuštanja zakonskog ure-đenja ustrojstva i djelokruga Ureda predsjednika Republike Hrvatske (broj: U-X / 2270 / 2010); Izvješće o primjeni članka 5. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 142/10).

3 Tu su radnu skupini činili profesori Smiljko Sokol, Branko Smerdel, Mirjana Kasapović, Ivan Grdešić i Mario Jelušić.

4 Radna skupina za izradu okvirnog prijedloga i te-meljnih instituta izbornog zakonodavstva Republike Hrvatske, Temeljna načela i instituti zakona za izbor zastupnika u Hrvatski državni sabor – prijedlog, Zagreb, 17. ožujka 1999.

5 Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor, Nar. nov., br. 116/99.

6 »Osobito je važno da se podjela na izborne okruge ne može urediti jednom zauvijek. Migracijski procesi zahtijevaju stalnu prilagodbu izbornih okruga promijenjenim odnosima, i to zemljopisnim mijenjanjem granica izbornih okrugova, ili promjenom broja mandata u izbornom okrugu.« (Dieter, Nohlen, Izborno pravo i stranački sustav, Školska knjiga, Zagreb, 1992., str. 48).

Prijedlozi i mišljenja

Ustavni sud, izborne jedinice za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i načelo jednakosti biračkog prava

� 19. 1. 2011.br. �934ustavno pravo

u situaciji kad bi svi ostali elementi izbornoga sustava bili, odnosno ostali, isti.«7

U ustavnoj teoriji riječ je o tzv. »pri-krivenom obliku nejednakosti biračkog prava« putem »krojenja izbornih jedinica« kada »izborne jedinice s različitim brojem birača biraju jednak broj zastupnika«.8

Jednako biračko pravo sadrži različite aspekte, primjerice jednako glasačko pra-vo »zahtijeva da svaki glasač ima pravo na jedan i samo jedan glas«, odnosno da svi birači imaju jednak broj glasova kada je riječ o mješovitim izbornim sustavima (jedan glas u većinskom segmentu, jedan glas u razmjernom segmentu izbornog sustava).12 Ono što nas zanima u ovom članku jest drugi aspekt jednakosti birač-kog prava, a to je jednaka glasačka moć (equal voting power), koja »tamo gdje se izbori ne održavaju u jednoj izbornom okrugu, zahtijeva da granice okruga budu iscrtane na takav način da će mje-sta u donjim domovima koji predstav-ljaju narod biti raspodijeljena jednako među okruzima, u skladu sa specifičnim kriterijem razdiobe, primjerice broj sta-novnika u okrugu…broj registriranih birača…«.13 Kada se to načelo ne bi po-štovalo, bili bismo suočeni, prema našem mišljenju, s određenim oblikom »izborne geometrije«, u hrvatskom slučaju bila bi riječ o »pasivnoj izbornoj geometriji koja proizlazi iz dugotrajna zadržavanja neiz-mijenjene teritorijalne raspodjele mjesta i okruga«. Kodeks dobre prakse u iz-bornim stvarima navodi da maksimalno dopušteno odstupanje broja birača, sta-novnika, već ovisno koji se kriterij oda-bere, rijetko bi trebalo premašivati 10%, a nikada 15%, osim u stvarno iznimnim situacijama.14

Imajući na umu ustavno načelo jed-nakosti biračkog prava, kao i činjenicu da ono obuhvaća i »jednaku glasačku moć«, smatramo da je Ustavni sud, odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora, trebao ukinuti predmetni Zakon, kao suprotan članku 45. st. 1. Ustava RH, a ne proglasiti se nenadležnim za odlučiva-nje o nesukladnosti dvaju zakona, jer sam predlagatelj nije naznačio ustavnopravni temelj za ukidanje zakona. Naime, kao što smo već naveli, Ustavni sud u svom Iz-vješću naloži da bi, ako ne dođe do uskla-đivanja područja izbornih jedinica s bro-jem birača na predstojećim izborima za zastupnike u Hrvatski sabor međusobna odstupanja u broju birača mogla postati neprihvatljiva s ustavnopravnog aspekta. Smatramo da je time Ustavni sud po-slao dvojbenu poruku Hrvatskom sabo-ru. Sud je rekao da bi odstupanja »mogla postati neprihvatljiva s ustavnopravnog aspekta«, premda je prema Kodeksu do-bre prakse Venecijanske komisije, koju usput rečeno Ustavni sud često koristi u svojim odlukama, već sada odstupanje neprihvatljivo sa stajališta ustavnog na-čela jednakosti biračkog prava. To što bi odstupanja mogla postati neprihvatljiva zapravo navodi na zaključak da Ustavni

sud daje tek svojevrsnu preporuku Hr-vatskom saboru, koju bi ovaj mogao, ali i ne bi morao prihvatiti. Iskreno rečeno, teško je očekivati da bi Ustavni sud, na-kon provedenih parlamentarnih izbora, a uz neizmijenjene granice izbornih jedi-nica i još veće razlike broja birača među njima, odlučio da su izbori po toj osnovi neustavni.

5. ZaključakNa kraju nekoliko riječi o novom

Zakonu o izbornim jedinicama za iz-bor zastupnika u Hrvatski sabor, a koji bi mogao (i trebao) biti donesen do 11. ožujka 2011., što je krajnji rok, kako je ustvrdio sam Ustavni sud.15 Temeljno će pitanje pred zakonodavcem biti mogu li se uskladiti dva uvjeta pri oblikovanju izbornih jedinica: jednak broj zastupni-ka koji se bira u svakoj izbornoj jedini-ci i poštivanje mjerila tzv. zemljopisne kartografije. Na ovim potonjim mjerili-ma osobito inzistira Ustavni sud, prema našem mišljenju, opravdano. No, uvaža-vanje tih mjerila može biti u punoj mjeri postignuto samo uz odbacivanje načela da se u svakoj izbornoj jedinici bira jed-nak broj zastupnika. Moguće je rješenje da se oblikuje manji broj izbornih jedi-nica, s nejednakim brojem zastupnika, na način da se ne poveća efektivni iz-borni prag u pojedinoj izbornoj jedini-ci.16 U tom slučaju mogla bi se oblikova-ti jedinstvena izborna jedinica za Grad Zagreb, umjesto sadašnje rascjepkano-sti Grada na čak četiri izborne jedinice, a također bi se izborne jedinice mogle lakše oblikovati imajući na umu tradici-onalne hrvatske regionalne cjeline.

Treba imati na umu i rješenja u po-jedinim državama koje koriste razmjer-ni izborni sustav s više izbornih okruga. U pravilu, države imaju višemandatne izborne okruge u kojima se bira različit broj zastupnika, a izborni okruzi slijede određene federalne, regionalne ili gra-nice upravnih jedinica. Tako, primjerice, u Njemačkoj izborne okruge čine fede-ralne pokrajine (länderi), u Italiji prema novom izbornom zakonu pojedine regije čine izborne okruge ili se veće regije di-jele u dva ili tri izborna okruga za izbor zastupnika u Zastupnički dom, a svaka od 20 regija čini izborni okrug za izbor senatora. U Španjolskoj, u izborima za Kongres zastupnika, svaka od 50 provin-cija čini izborni okrug, a u njima se, zbog golemih razlika u broju birača, bira od jednog do 35 zastupnika. U Danskoj po-stoji 10 višemandatnih izbornih okruga, koje odgovaraju upravnoj podjeli na po-krajine ili okruge (ali se podjela mandata obavlja na dvije razine).17

Dakako, prihvaćanje izbornih jedinica s različitim brojem zastupnika zahtijevalo bi i izmjenu članka 35. Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, koji propisu-je da se 140 zastupnika bira u deset izbor-nih jedinica, a u svakoj izbornoj jedinici, na temelju lista, bira se po 14 zastupnika.


Broj i sjedište izborne jedinice Broj birača u izbornoj jedinici I. Zagreb 361.236 II. Bjelovar 399.648 III. Varaždin 366.005 IV. Osijek 335.091 V. Slavonski Brod 372.163 VI. Sisak 356.575 VII. Karlovac 403.812VIII. Pazin 385.594 IX. Zadar 428.590 X. Split 416.017

Ustavni sud, izborne jedinice za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i načelo jednakosti biračkog prava

Tablica: Broj birača u pojedinim općim izbornim jedinicama u izborima za Hrvatski sabor 2007. godine

IZVOR: Državno izborno povjerenstvo RH, Izvješće o provedenim izborima za zastupnike u Hrvatski sabor, Zagreb, prosinac 2007., dostupno na http://www.izbori.hr/izbori/izbori07.nsf/izvjesceOProvedenimIzborima.pdf.

Iz navedenih podataka evidentno je da je na posljednjim parlamentarnim izbori-ma 2007. najveće odstupanje ono između izborne jedinice s najmanjim (IV.) i naj-većim brojem birača (IX.), odnosno da IV. izborna jedinica ima 27,9% manje birača od IX. izborne jedinice. To praktički znači da znatno manji broj birača u Virovitičko-podravskoj i Osječko-baranjskoj županiji bira isti broj zastupnika kao i birači Lič-ko-senjske, Zadarske, Šibensko-kninske i sjevernog dijela Splitsko-dalmatinske županije, a prema broju birača oni u IV. izbornoj jedinici trebali bi izabrati ne 14, već svega 11 zastupnika. Dakako, mogli bismo iznijeti i druge primjere, s nešto manjim odstupanjima.

Ažurirani podaci broja birača po iz-bornim jedinicama ne postoje (kako je Ministarstvo uprave izvijestilo Ustavni sud u studenom 2010.), ali i podaci iz 2007. bili su sudu dovoljni da zaključi kako bi, ako ne dođe do usklađivanja po-dručja izbornih jedinica s brojem birača »na predstojećim izborima za zastupnike u Hrvatski sabor međusobna odstupanja u broju birača mogla postati neprihvatlji-va s ustavnopravnog aspekta.«

3.3.1. Prijedlozi rješenja

Ustavni je sud primijetio da u doma-ćem pravnom poretku ne postoje propi-sana pravila o posebnom postupku i ti-jelima nadležnim za neprekidno i trajno praćenje te izradu izvješća nadležnim tijelima o potrebi periodičnog usklađi-vanja područja i granica općih izbornih jedinica9, prethodno određenih u ZIJIZ-u, pa je sam preuzeo obvezu ukazati Hr-vatskom saboru na »nužnost neodložnih izmjena odnosno dopuna ZIJIZ-a, ali i na potrebu da se u tom Zakonu odrede nadležna tijela i propišu pravila tzv. po-stupka delimitacije, to jest postupka za određivanje i usklađivanje područja i gra-nica izbornih jedinica.«10

7 Izvješće Ustavnog suda Hrvatskom saboru o nejednakoj težini glasa u izbornim jedinicama određenima člancima od 2. do 11. Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora (U-X/6472/2010).

8 Branko Smerdel, Smiljko Sokol, Ustavno pravo, Narodne novine, Zagreb, 2009. str. 239.

9 Držimo da ta uloga nedvojbeno pripada Državnom izbornom povjerenstvu RH, koje prema čl. 11. Zakona o državnom izbornom povjerenstvu (Nar. nov., br. 44/06), između ostalog, „daje mišljenja za dogradnju i unapređivanje izbornog zakonodavstva te zakonodavstva koje regulira pitanje referenduma“. Treba reći da je DIP u svom Mišljenju za dogradnju i unaprjeđivanje izbornog zakonodavstva u Republici Hrvatskoj iz travnja 2010. godine, upućenom Ministarstvu uprave, naznačio, bez ulaženja u pojedinosti: »da bi trebalo razmotriti potrebu za usklađivanjem Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora (Nar. nov., br. 115/99) s odredbom članka 36. Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor (Nar. nov., br. 116/99 – pročišćeni tekst, 109/00 i 53/03)«. Mišljenje je dostupno na http://www.izbori.hr/izbori/dipfiles.nsf/0/16F4B809378A6D82C12577040049F30F/$FILE/1_%20Misljenje_za_dogradnju_i_unaprjedjivanje_izbornog_zakonodavstva_u_RH.pdf (posjetio 7. siječnja 2011.).

10 Postupak delimitacije, prema izvješću Ustavnog suda, pretpostavlja unaprijed utvrđena mjerila za delimitaciju, a obuhvaća postupovna pravila delimitacije, od kojih su najvažnija: pravila o rokovima i nadležnostima za praćenje i predlaganje delimitacije, pravila o nadzornim tijelima i njihovim nadzornim ovlastima u postupku planiranja područja izbornih jedinica (to jest u postupku tzv. »crtanja granica« izbornih jedinica), pravila o sudjelovanju javnosti u delimitacijskom postupku te pravila o nadležnostima i postupku nadzora nad neposrednom primjenom “karte izbornih jedinica”, prihvaćene u ZIJIZ-u, na terenu.

U predstojećim izmjenama i dopu-nama ZIJIZ-a, prema mišljenju Ustav-nog suda, u većoj bi se mjeri trebala uvažavati mjerila tzv. zemljopisne kar-tografije, tj. granice izbornih jedinica trebale bi se što je više moguće podu-darati s administrativnim granicama upravno-teritorijalnih jedinica, uz uvažavanje određenih prirodnih gra-nica. Osim toga, Ustavni će sud ukazati

i na mogućnost zloporabe »krojenja iz-bornih jedinica« u obliku dobro pozna-tog gerrymanderinga, odnosno na važ-nost »geometrijskog oblika izborne je-dinice, koji ne bi smio biti »neprirodan« ili iskrivljen«. Granični dijelovi svake izborne jedinice morali bi biti međusob-no povezani u jedinstvenu i neprekinutu cjelinu koliko god je to moguće, a da se pritom ne naruši primarno mjerilo: jed-naka težina biračkog glasa u svakoj iz-bornoj jedinici.

4. Ustavno načelo jednakosti biračkog prava i izvješće Ustavnog sudaUstav Republike Hrvatske (Nar. nov.,

br. 85/10 – proč. tekst), u čl. 45. st. 1., pro-pisuje da hrvatski državljani imaju jedna-ko biračko pravo, premda je ono, promje-nom Ustava i Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u lipnju 2010. posta-lo upitno, prema mišljenju vodećeg hrvat-skog ustavnog pravnika.11

11 Prema našem mišljenju, ispravno je zapažanje Branka Smerdela da je ustavna „jednakost prava glasa narušena, s jedne strane tzv. pozitivnom diskriminacijom, putem davanja dodatnog prava glasa pripadnicima nacionalnih manjina te jamstvom najmanje tri zastupnika pripadnicima najveće, srpske manjine, a s druge strane određivanjem fiksnog broja od tri zastupnika tzv.

‘dijaspori’ – hrvatskim državljanima koji nemaju prebivalište na području RH“. Vidi njegov intervju

‘Ustav skrojila »politička volja«, Novi list, 8. srpnja 2010., str. 26.

12 Code of good practice in electoral matters, točka 2.1., u Electoral law, Council of Europe Publishing, Strasbourg, 2008., str. 28.

13 Ibid., točka 2.2, str. 28-29.14 Ibid., str. 29. Kodeks pod tim iznimnim situacijama

misli na demografski slabu upravnu jedinicu iste važnosti kao što su i ostale s najmanje jednim zastupnikom ili koncentraciju neke određene nacionalne manjine. Oba slučaja nisu

15 Izvješće o primjeni članka 5. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 142/10).

16 Nedavno je jedan takav prijedlog već osmislio zastupnik Dragutin Lesar. Vidi Petra Maretić Žonja,

‘Zagreb treba biti jedna izborna jedinica i imati 25 zastupnika’, Večernji list, 3.01.2011.

17 Detaljnije o pojedinim izbornim sustavima vidi u Michael Gallagher i Paul Mitchell eds., The Politics of Electoral Systems, Oxford University Press, Oxford, 2006; o novom talijanskom izbornom sustavu vidi Gianfranco Pasquino, Tricks and Treats: The 2005 Italian Electoral Law and Its Consequences, South European Society & Politics, Vol. 12, No. 1, March 2007, str. 79-93.

�19. 1. 2011.br. 5934

opširnije str. 16

organizira savjetovanje

2. veljače 2011. (srijeda), u 9,30 sati2. veljače 2011. (srijeda), u 9,30 sati

Novi ZUP - iskustva nakon godinu dana primjenewww.novi-informatror.net

Uredio Dražen Kozulić, dipl. oec. devizno poslovanje


1. Licenciranje ovlaštenih mjenjačaPrema članku 46. stavku 2. ZDP-a,

ovlašteni mjenjači mogu biti rezidenti obrtnici, trgovci pojedinci i pravne oso-be koji imaju odobrenje Hrvatske narod-ne banke (u nastavku teksta: HNB) za obavljanje mjenjačkih poslova (u nastav-ku teksta: licencija). U ovlaštene mjenja-če ubrajaju se i kreditne unije, jer je za tu vrstu financijskih institucija propisano (čl. 3. st. 2. Zakona o kreditnim unijama

- Nar. nov., br. 141/06 i 25/09) da su mje-njačke poslove dužne obavljati sukladno uvjetima i načinu utvrđenim propisima kojima se uređuje poslovanje ovlaštenih mjenjača.

HNB izdaje licencije ovlaštenim mje-njačima od početka 2006. godine. Do polovice prosinca 2010. HNB je izdala preko 1470 licencija, od čega je oko 120 oduzeto ili su prestale vrijediti po »sili za-kona«, zbog brisanja ovlaštenog mjenjača iz sudskog registra, njegovog stečaja ili radi odjave obrta.

2. Kriterij primjerenosti i prikladnostiPri izdavanju licencije ključna je pro-

vjera ispunjavanja kriterija primjerenosti i prikladnosti2 određenih osoba poveza-nih s podnositeljem zahtjeva za njezino izdavanje. Prema ZDP-u, primjeren i prikladan za obavljanje mjenjačkih po-slova je vlasnik obrta odnosno trgovac pojedinac odnosno član uprave te kvali-ficirani vlasnik ovlaštenog mjenjača koji nije kažnjen za kazneno djelo protiv vri-jednosti zaštićenih međunarodnim pra-vom, sigurnosti platnog prometa i poslo-vanja, vjerodostojnosti isprava ili za ka-zneno djelo propisano ZDP-om, i to za vrijeme od pet godina po pravomoćnosti presude kojom je osuđen, s tim da se u to vrijeme ne računa vrijeme provedeno na izdržavanju kazne.

3. Nemogućnost prodaje strane gotovine za čekove koji glase na kune i za debitne odnosno kreditne karticeNajznačajnija novost u poslovanju

ovlaštenih mjenjača jest prestanak mo-gućnosti da stranu gotovinu prodaju za čekove koji glase na kune te za debitne odnosno kreditne kartice. Ukidanje te mogućnosti propisano je člankom 5. Iz-

mjene i dopune ZDP-a, kojim se mijenja članak 46. stavak 1. ZDP-a. Novi, izmi-jenjeni članak 46. stavak 1. ZDP-a glasi: »Mjenjački poslovi koje obavljaju ovla-šteni mjenjači obuhvaćaju otkup strane gotovine i čekova koji glase na stranu valutu za gotovinu u kunama te prodaju strane gotovine za gotovinu u kunama«.

Na temelju te odredbe ZDP-a, ovla-šteni mjenjači od 1. siječnja 2011. ne smiju prodavati stranu gotovinu za če-kove koji glase na kune niti za debitne odnosno kreditne kartice. Stoga, ako su ovlašteni mjenjač i ugovorna banka ugo-vorili da ovlašteni mjenjač može prodavati stranu gotovinu za navedene instrumente, od 1. siječnja 2011. tu ugovornu odredbu trebaju brisati.

4. Postupak licenciranjaKada je riječ o postupku licencira-

nja ovlaštenih mjenjača najznačajnija novost u ZDP-u jest uvođenje provjere neosuđivanosti u inozemstvu svih oso-ba, pravnih i fizičkih, kako rezidenata tako i nerezidenata, koje donose poslov-ne odluke u ime i za račun ovlaštenog mjenjača. Podsjećamo da su te osobe navedene u članku 46. stavku 3. točki 4. ZDP-a, a to su: obrtnik odnosno tr-govac pojedinac, član uprave ovlaštenog mjenjača pravne osobe i kvalificirani vlasnik odnosno kvalificirani vlasnici. ZDP je definirao kvalificiranog vlasni-ka, u članku 46. stavku 4., kao fizičku ili pravnu osoba koja je neposredni imatelj 25% i više poslovnog udjela, dionica od-nosno drugih prava na temelju kojih su-djeluje u upravljanju pravnom osobom. Također, važno je znati da se na temelju odredbe članka 46.a stavka 2. ZDP-a utvrđuje i kvalificirani vlasnik kvalifici-ranoga vlasnika pravne osobe, međutim u tom slučaju provjera samo kvalificira-ni vlasnik fizička osoba.

Prije informacije o odredbi ZDP-a koja se odnosi na uvođenje provjere neo-suđivanosti u inozemstvu, važno je spo-menuti i novu odredbu kojom se proši-ruje krug osoba koje HNB provjerava pri izdavanju licencije. Naime, novim odredbama ZDP-a uvedena je provje-ra ispunjavanja kriterija primjereno-sti i prikladnosti za izvršne direktore dioničkih društava koja imaju uprav-ni odbor te za prokuriste. U tu svrhu člankom 5. stavkom 2. Izmjene i dopune ZDP-a dopunjen je članak 46. stavak 3. točka 4. ZDP-a, na način da su među osobe koje HNB provjerava uključeni i izvršni direktori dioničkog društva koje ima upravni odbor. Ova dopuna ZPD-a temelji se na odredbi Zakona o izmje-nama i dopunama Zakona o trgovačkim

društvima (Nar. nov., br. 107/07), ko-jom je dioničkim društvima omogućeno da umjesto uprave i nadzornog odbora imaju upravni odbor koji imenuje jed-nog ili više izvršnih direktora. U takvim dioničkim društvima izvršni direktori vode poslove društva i zastupaju društvo. Stoga je provjera kaznene odgovornosti izvršnih direktora u dioničkim društvi-ma koje imaju upravni odbor nužna pri izdavanju odobrenja za obavljanje mje-njačkih poslova.

Također, s obzirom na to da na po-slove trgovačkog društva i trgovca poje-dinca mogu utjecati i prokuristi, i te su osobe dodane u članak 46. stavak 3. toč-ku 4. ZDP-a.

5. Provjera neosuđivanosti odgovornih osobaProvjeru neosuđivanosti osoba u Re-

publici Hrvatskoj iz članka 46. stavka 3. točke 4. ZPD-a i nadalje će izravnim obraćanjem Odjelu za kaznene evidenci-je pri Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske obavljati HNB. Naime, ovlast za traženje podataka o kaznenoj odgo-vornosti osoba koje se bave mjenjačkim poslovanje od Ministarstva pravosuđa HNB ima na temelju članka 46.a stavka 3. ZDP-a.

Međutim, provjera kaznene odgovor-nosti osoba iz članka 46. stavka 3. točke 4. ZDP-a u inozemstvu obavljat će se na temelju dokaza o neosuđivanosti, koje će morati dostavljati podnositelji zahtjeva za izdavanje licencije. Dokazi o neosu-đivanosti u inozemstvu su potvrda tijela nadležnog za izdavanje takve potvrde te osobna, ovjerena izjava. U tu svrhu HNB je na svojoj internetskoj stranici, u rubrici »Poslovanje ovlaštenih mjenjača« objavila tekst izjave o neosuđivanosti u inozem-stvu. Ukupno je objavljeno šest vrsta izja-va o neosuđivanosti, i to tri vrste za fizičke te tri vrste za pravne osobe.

Od tri izjave za fizičku osobu jedna se odnosi na rezidenta, a dvije na nereziden-ta. Isto vrijedi i za pravne osobe. Izjave za rezidente, bilo da je riječ o fizičkoj ili pravnoj osobi, daju se u svezi s neosuđiva-njem izvan Republike Hrvatske, dok se za nerezidente izjave odnose na neosuđiva-nje u zemlji njihova prebivališta odnosno sjedišta te za neosuđivanje izvan zemlje njihova prebivališta odnosno sjedišta.

Izjava mora biti ovjerena kod javnog bilježnika. Ako je riječ o nerezidentu, uz izjavu o neosuđivanosti u inozemstvu pri-laže se i potvrda o neosuđivanosti inoze-mnog tijela nadležnog za izdavanje takve

Novosti u propisima koji uređuju poslovanje ovlaštenih mjenjačaZORAN JURAK, univ. spec. oec., Zagreb

Zakon o deviznom poslovanju (u nastavku teksta: ZDP)1 doživio je određen broj izmjena i dopuna, koje su uređene i regulirane Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju (Nar. nov., br. 145/10

- u nastavku teksta: Izmjene i dopune ZDP-a), a stupile su na snagu 1. siječnja 2011. Te izmjene i dopune donijele su značajnije novosti u poslovanju ovlaštenih mjenjača te u postupak njihova licenciranja, o kojima u nastavku opširnije pišemo.

1 Nar. nov, br. 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09 - Uredba, 153/09 – Uredba.

2 engl.: fit & proper criteria

� 19. 1. 2011.br. 5934devizno poslovanje


Uredila Biljana Barjaktar, dipl. iur.

1. Zemljišnoknjižni postupak u povodu rješenja o nasljeđivanjuZemljišnoknjižni sud pokreće postu-

pak samo na prijedlog stranaka ili nad-ležnoga tijela1, osim kad je zakonom ne-što drugo određeno (čl. 93. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama2).

Kad je riječ o provedbi rješenja o nasljeđivanju, postupak se u pravilu, po-kreće na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, dostavljenog od javnog bilježnika ili ostavinskog suda.

Dakako da je dopušteno da prijed-log za provedbu rješenja o nasljeđivanju podnesu i nasljednici, ako iz nekog ra-zloga rješenje o nasljeđivanju nije do-stavljeno sudu po službenoj dužnosti.

Po zaprimanju podneska u urudžbe-ni brojevnik, događa se sljedeće:

1. prijedlog dobiva broj dnevnika zemljišnoknjižnih podnesaka »Z« ili kojeg drugog odgovarajućeg upisnika (»Zs« za Knjigu položenih ugovora ili »Zp« za položene isprave);

2. na temelju članka 98. stavak 1. ZZK-a, na mjestu gdje bi u zemljišno-knjižnom ulošku trebalo provesti upis, odmah se plombom čini vidljivim dan i vrijeme kad je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis te se upisuje broj pod kojim je nalog za provedbu zaprimljen;

3. sastavlja se izvještaj o knjižnom stanju (IKST)3. U novije vrijeme, od kada je većina zemljišnih knjiga digi-talizirana, uobičajilo se da se umjesto IKST-a ispišu izvaci iz zemljišne knjige koji pokazuju stanje zemljišne knjige u vrijeme zaprimanja podneska;

4. na temelju dostavljenog rješenja o nasljeđivanju, sud će po službenoj dužnosti odrediti odgovarajuće upise zemljišnoknjižnim rješenjem te ih pro-vesti u zemljišnoj knjizi odnosno dru-goj odgovarajućoj zemljišnoknjižnoj evidenciji;

5. zemljišnoknjižno rješenje se po provedbi dostavlja svim osobama koje su stekle knjižna prava. O provedbi se obavještava nadležni ured za katastar, porezna uprava nadležna za područje na kojem se nalazi nekretnina te pore-zna uprava prema mjestu prebivališta upisanih vlasnika.

2. Zabluda sudaPojedini zemljišnoknjižni sudovi

pogrešno smatraju javnog bilježnika ili ostavinski sud strankom u postupku. Tako se, primjerice, u upisnicima (pi-sarnici) nađe naveden općinski sud ili

ANA-MARIJA KONČIĆ, voditeljica Zemljišnoknjižnog odjela Općinskoga suda u Sesvetama

Provedba rješenja o nasljeđivanju

Jedan je od podnesaka koji se dostavljaju zemljišnoknjižnom sudu radi provedbe, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju. Naizgled, riječ je o ispravi čija provedba ne bi trebala prouzročiti probleme zemljišnoknjižnom sudu. Međutim, praksa pokazuje različitost u postupanju sudova. Uzrok toj različitosti često je u samom sadržaju rješenja o nasljeđivanju. U ovom radu autorica ukazuje na neke od najčešćih problema koji nastaju pri provedbi rješenja o nasljeđivanju u zemljišnoj knjizi i ujedno izlaže vlastita razmišljanja o mogućim rješenjima problema.

1 U ovom slučaju ostavinskog suda, odnosno javnog bilježnika.

2 Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 - u nastavku teksta: ZZK.

3 Članak 59. Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u ze-mljišnoknjižnim odjelima sudova (Zemljišnoknjižni poslovnik), Nar. nov., br. 81/97, 109/02, 123/02, 153/02, 14/05, 60/10.

potvrde ili, ako potvrdu nije bilo moguće pribaviti, dokument iz kojeg je vidljivo da je zahtjev za izdavanje potvrde odbijen ili odbačen. S obzirom na to da opisi kazne-nih djela iz Kaznenog zakona3 Republike Hrvatske vrlo vjerojatno nisu identični njihovim opisima u odgovarajućim zako-nima drugih zemalja, člankom 6. Izmjene i dopune ZDP-a, propisano je da se izja-va o neosuđivanosti u inozemstvu odnosi na kaznena djela koja po svom opisu od-govaraju kaznenim djelima iz članka 46. stavka 3. točke 4. ZDP-a.

Odredba o podacima o neosuđivano-sti u inozemstvu uključena je u članak 46.a stavak 1. točku 5. ZDP-a, iz čega proizlazi da su podaci o neosuđivanosti u inozemstvu dio ukupne dokumentaci-je (čl. 46.a st. 1.-5.), koju je podnositelj zahtjeva za izdavanje licencije dužan do-staviti HNB-u.

U isti članak ZDP-a dodan je novi stavak 4., kojim je propisano da se smatra

nepotpunim zahtjev kojem nisu priloženi svi potrebni dokumenti iz toga članka ZDP-a te da će HNB rješenjem odbaciti nepotpun zahtjev.

6. Oduzimanje licencije ovlaštenom mjenjačuZnačajna novost u ZDP-u (čl. 46.e st.

3.) jest i odredba na temelju koje će HNB oduzeti licenciju ovlaštenom mjenjaču koji na zahtjev HNB-a ne dostavi infor-macije i dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 46. stavka 3. ZDP-a. Ova odred-ba omogućava HNB-u da od ovlaštenog mjenjača zatraži dokaz o tome da koristi zaštićeni računalni program koji je cer-tificirala HNB te da ima sklopljen ugov-or o obavljanju mjenjačkih poslova s bankom. Također, na temelju te odredbe HNB može zatražiti dokaz o tome ima li ovlašteni mjenjač upisanu djelatnost mjenjački poslovi u sudskom odnosno obrtnom registru te dokaz o tome je li ili nije osuđen u inozemstvu.

Novosti u propisima koji uređuju poslovanje ovlaštenih mjenjača

7. Odbijanje izdavanja licencijeOsim navedenih novosti, ZDP je

dopunjen još nekim odredbama koje se odnose na postupak izdavanja odnosno oduzimanja licencija. Izmjenom i dopu-nom ZDP-a propisano je odbijanje za-htjeva za izdavanje licencije ako je nad podnositeljem zahtjeva otvoren stečajni ili likvidacijski postupak te prestanak važenja licencije izdane ovlaštenom mjenjaču nad kojim je postupak likvi-dacije otvoren prije ili nakon stupanja na snagu Izmjene i dopune ZDP-a. Na-ime, do sada je prestanak važenja licencije bio propisan samo u slučaju kada je nad ovlaštenim mjenjačem pokrenut stečajni postupak.

8. Prekršajne odredbe glede obavljanja neregistrirane mjenjačke djelatnostiIzmjenom i dopunom ZDP-a uve-

dena je i nova prekršajna odredba

3 Nar. nov., br. 110/97, 27/98, 50/00-Odluka USRH, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-Odluka USRH, 105/04, 84/05-isp., 71/06, 110/07 i 152/08.

za ovlaštene mjenjače koji obavljaju mjenjačke poslove, a u registru nema-ju upisanu djelatnost obavljanja mje-njačkih poslova. Za taj prekršaj pro-pisana je novčana kazna za pravnu ili fizičku osobu u iznosu od 15.000,00 do 200.000,00 kuna.

Na kraju, važno je znati da 1. siječnja 2011. prestaje vrijediti Uputa za pro-vedbu Odluke o uvjetima i načinu obav-ljanja platnog prometa s inozemstvom (Nar. nov., br. 136/05, 143/05, 37/06, 134/07 i 4/08), konkrentno točke 113. – 118., kojima su propisani uvjeti za polaganje i podizanje strane gotovine koja proizlazi iz mjenjačkog poslovanja na poseban račun u banci te način ras-polaganja tim sredstvima. Bez obzira na prestanak tih odredaba, smatramo da postupanje u skladu s tim točkama nije potrebno mijenjati, jer se očekuje da će predmetna materija biti regulira-na Odlukom o uvjetima i načinu na koji ovlašteni mjenjači obavljaju mjenjačke poslove, početkom 2011.

919. 1. 2011.br. 5934


zemljišnoknjižno pravo

javni bilježnik u ulozi predlagatelja, a ta se pogreška ponavlja i prilikom pisanja uvoda zemljišnoknjižnog rješenja. Sma-tramo da taj dio rješenja treba, primje-rice, glasiti: »Općinski sud u Sesvetama kao zemljišnoknjižni u zemljišnoknjižnom postupku po službenoj dužnosti u povodu provedbe pravomoćnog rješenja o nasljeđi-vanju iza pok. N. N. …«, a ne »Općinski sud u Sesvetama kao zemljišnoknjižni u zemljišnoknjižnom postupku po prijedlogu javnog bilježnika …«.

Uočili smo i to da se zemljišnoknjiž-no rješenje dostavlja i javnom bilježniku, a poglavito u slučajevima kada zemljiš-noknjižni sud odbije provedbu rješenja o nasljeđivanju, uz uputu o pravu na žalbu. Kako javni bilježnik nije stranka u po-stupku, takvoj dostavi nema mjesta.

3. Problemi i kako ih riješitiZemljišnoknjižni postupak strogo je

formalni postupak, i najvećim dijelom uređen je odredbama ZZK-a. Zemljiš-noknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnog postupka, a podredno parničnoga, ako zakonom nije nešto drugo određeno.4 Posebnost je toga postupka da sud odlučuje bez rasprave i saslušanja stranaka, osim u slučaje-vima za koje je zakonom nešto drugo određeno.5 Te su iznimke, primjerice, pojedinačni ispravni postupak (čl. 200. ZZK-a), ispravak pogrješnog upisa (čl. 117. ZZK-a), postupak raspravljanja prijava i prigovora prilikom osnivanja zemljišne knjige (čl. 191. i sl. ZZK-a). U svim ostalim slučajevima zemljišno-knjižni sud odlučuje isključivo:

a) na temelju prijedloga, b) na temelju priloga odnosno ispra-

ve (u konkretnom slučaju to je rješenje o nasljeđivanju) te

c) na temelju stanja zemljišne knjige u trenutku kada je stigao prijedlog ili na-log drugog suda odnosno kojeg drugog tijela kojim se zahtijeva određeni upis.

3.1. Identitet ostaviteljaNajčešća sporna situacija je identi-

fikacija osobe ostavitelja. Naime, ako podaci iz rješenja o nasljeđivanju nisu istovjetni podacima o osobi navedenim u zemljišnoj knjizi, stvoreni su uvjeti da zemljišnoknjižni sud odbije provedbu temeljeći svoju odluku:

a) na odredbi članka 40. ZZK-a, pre-ma kojoj je upis u zemljišnu knjigu do-pušten samo protiv osobe koja je u tre-nutku podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježe-na (knjižni prednik) i

b) na odredbi članka 44. stavak 1. ZZK-a, koja određuje da u ispravama moraju osobe protiv kojih se upis za-htijeva biti navedene tako da ne postoji opasnost da ih se zamijeni s drugima.

Čest je slučaj da je ostavitelj u ze-mljišnim knjigama upisan s nepotpu-nom adresom (primjerice, samo mjesto prebivališta bez adrese), nekom prijaš-

njom adresom, imenom koje je različito od imena navedenog u rješenju o na-sljeđivanju (npr. u zemljišnim knjigama piše »Mara«, a u rješenju o nasljeđivanju »Marija«), ili čak nekom stranom verzi-jom imena ili prezimena, što je najčešći slučaj u priobalju ili Međimurju, gdje su ti podaci upisani na talijanskom ili ma-đarskom jeziku. Zemljišnoknjižni sud u ovakvim slučajevima ima opravdanja odbiti provedbu rješenja o nasljeđivanju.

Moramo ovdje napomenuti da ne postoji jednakost u postupanju zemljiš-noknjižnih sudova u povodu navedenih slučajeva.

Neki sudovi smatraju da je ostavin-ski sud odnosno javni bilježnik dovoljno provjerio činjenice o ostaviteljevoj imo-vini te nedvojbeno utvrdio što predstav-lja ostavinsku imovinu, pa da je samim navođenjem zemljišnoknjižnih podata-ka o nekretnini kao ostavinskoj imovini nedvojbeno utvrđeno da je taj - upisani knjižni vlasnik upravo ostavitelj, pa da je time i ispunjena pretpostavka iz član-ka 40. ZZK-a. Međutim, ponekad niti takvo ekstenzivno tumačenje ne dovodi do upisa, jer razlike u podacima znaju biti prevelike.

Ovdje se postavljaju najmanje dva problema:

1.) ako sud odbije provedbu rješenja o nasljeđivanju, na temelju članka 40. ZZK-a odnosno članka 44. ZZK-a, bilo bi potrebno ispravljati ili dopunjavati pravomoćno rješenje o nasljeđivanju na-vođenjem podataka o ostavitelju prema stanju zemljišne knjige.

Smatramo, a i praksa to stajalište po-dupire, da je primjenom pravila izvanpar-ničnog postupka u ostavinskom postupku moguće u tom dijelu ispraviti ili dopuniti pravomoćno rješenje o nasljeđivanju.

U protivnom, nasljednicima preosta-je svoja prava ostvarivati u pojedinač-nom ispravnom postupku pred zemljiš-noknjižnim sudom, ili pak u odgovaraju-ćem postupku pred parničnim sudom.

2.) ako sud provede rješenje o na-sljeđivanju u kojem ostavitelj nije opisan onako kako je to upisano u zemljišnim knjigama, a utvrdi se da imovina nave-dena u rješenju o nasljeđivanju doista nije bila vlasništvo ostavitelja već dru-ge osobe istovjetnog imena i prezime-na, postavlja se pitanje kako uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja o nasljeđivanju. Takve se pogreške najčešće događaju kod imena i prezimena koja su česta u nekim našim područjima (u Sesvetama, npr. Ivan Horvat).

I ovdje kao rješenje preostaje postu-pak pred parničnim sudom (brisovna tužba odnosno ako isteknu rokovi propi-sani za podnošenje brisovne tužbe, tužba za priznanje ili utvrđenje prava vlasniš-tva) ili pojedinačni ispravni postupak.

U ovom slučaju javni bilježnik ne bi imao ovlasti naložiti uspostavu prijaš-njeg zemljišnoknjižnog stanja. To može učiniti samo sud u nekom od već nave-denih postupaka.

Međutim, praksa pokazuje da neki sudovi i javni bilježnici ispravljaju pra-vomoćna rješenja o nasljeđivanju, nared-bom zemljišnoknjižnom sudu da uspo-

stavi stanje kakvo je bilo prije provedbe pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju.

Kako bi se izbjegle ove situacije (uvi-jek neugodne javnom bilježniku, ostavin-skom sudu, zemljišnoknjižnom sudu, a osobito strankama), javni bilježnik/osta-vinski sud, prilikom utvrđivanja osta-vinske imovine, pogotovo u slučajevima kada je ostavitelj upisan kao suvlasnik u više uložaka u većim suvlasničkim zajed-nicama, bio bi dužan vrlo detaljno pro-vjeriti je li doista riječ o njegovoj ostavini. Pri utvrđivanju ostavinske imovine kao orijentacija može poslužiti i podatak ka-tastarske evidencije, koju treba usporedi-ti sa zemljišnoknjižnim stanjem.

Pri utvrđivanju identiteta ostavitelja bilo bi korisno raspolagati i datumom upisa ostavitelja u zemljišnu knjigu, jer su poznati slučajevi da kao ostavinska imovina bude navedena imovina oso-be koja je vlasništvo stekla upisom u zemljišnu knjigu prije datuma rođenja ostavitelja (primjerice, ostavitelj je rođen 1930. godine, a upis u zemljišnoj knjizi postoji od 1915. godine).

Jednako tako treba provjeriti i adrese prebivališta ostavitelja.

Stoga bi u rješenju o nasljeđivanju trebalo navesti podatke o ostavitelju ne samo prema podacima smrtovnice nego i onako kako su upisani u zemljišnoj knji-zi. To bi valjalo učiniti u uvodu izreke rješenja o nasljeđivanju, primjerice: »…. . iza pok. Ritoša Ivana iz Ližnjana, Glavni Trg 2, u zemljišnim knjiga upisanom u z. k. ul. 110 k. o. Ližnjan kao Ritossa Giovanni iz Ližnjana br. 50 ….«.

Time bi bile otklonjene dvojbe ze-mljišnoknjižnog suda o identitetu osta-vitelja.

3.2. Podatak o nasljednicima - OIB kao pretpostavka upisu?

Radi dopuštenja provedbe u zemljiš-noj knjizi, rješenja o nasljeđivanju tre-bala bi sadržavati osobni identifikacijski broj (u nastavku teksta: OIB) nasljedni-ka. Takvo što nije propisano odredbama Zakona o nasljeđivanju6, ali pri donoše-nju rješenja o nasljeđivanju treba imati na umu članak 121. stavak 7. ZZK-a7, prema kojem:

»Rješenja zemljišnoknjižnog suda o upisima izvršenim u svezi sa stjecanjem nekretnina i prava na nekretninama koja podliježu poreznoj obvezi, kao i rješenja kojima se zasniva ili prestaje založno pravo, moraju sadržavati osobni identifikacijski broj od dana njegove dodjele, te se ista po

službenoj dužnosti dostavljaju nadležnoj poreznoj upravi.«

Člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knji-gama8 dopunjen je i članak 54. ZZK-a9 . Izmjene i dopune ZZK-a izazvale su pomutnju u zemljišnoknjižnim odjeli-ma, osobito u odnosu na javne isprave. Čini nam se da je pri donošenju ZID ZZK/08 postojao, u tom smislu izvje-stan nesklad. Naime, članak 54. ZZK-a odnosi se na privatne, a ne na javne isprave. Člankom 121. ZZK-a propisa-na je pak obveza da svako zemljišno-knjižno rješenje (dakle, bez obzira na temelj upisa – javnu ili privatnu ispra-vu) mora sadržavati i podatak o OIB-u.

Prema članku 121. stavak 7. ZZK-a, nedostatak podatka o OIB-u u bilo ko-joj ispravi koja je podnesena zemljišno-knjižnom sudu na provedbu, a sastavlje-na je nakon 1. siječnja 2009., kao dana stupanja na snagu ZID ZZK/08, ali i Zakona o osobnom identifikacijskom broju10, kao posebnog propisa može re-zultirati odbijanjem provedbe zahtijeva-ne na temelju takve isprave.

Smatramo, međutim, da pri procje-njivanju dopuštenosti upisa zemljišno-knjižni sud mora imati na umu i činje-nicu da ZN propisuje da se ostavinska rasprava može održati i bez prisutnosti nasljednika (kada se ostavina raspoređu-je primjenom odredaba članaka 217. sta-vak 3., članka 218. i članka 219. stavak 3. ZN-a), pa prema tome sud odnosno jav-ni bilježnik kao povjerenik suda nije niti u mogućnosti pribaviti OIB nasljednika. Postoje i druge opravdane situacije kada OIB nije dostupan javnom bilježniku ili sudu, pa se u rješenju navede jedinstveni matični broj građanina ili datum rođenja. No, čak i nedostatak bilo kojeg podatka te vrste, prema našem mišljenju, ne bi trebao biti uzrokom odbijanja provedbe pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju u zemljišnim knjigama.

Ni ovdje ne postoji ujednačeno po-stupanje zemljišnoknjižnih odjela, pa neki sudovi odbijaju provedbu rješenja o nasljeđivanju koja ne sadrže OIB na-sljednika.

Vodeći se, između ostaloga, činjeni-com da ni ostala sudska rješenja ne sa-drže taj podatak (primjerice, rješenja iz o zasnivanju prisilnog založnog prava iz ovršnih postupaka, koja također dolaze sudu na provedbu po službenoj dužnosti) zemljišnoknjižni sudovi ipak (većinom) provode sva rješenja koja je s obzirom na stanje zemljišne knjige moguće i do-pušteno upisati. Tim više što uglavnom rješenja o nasljeđivanju sadrže barem datum rođenja nasljednika.

Praksa sudova koji odbijaju provesti rješenja o nasljeđivanju zbog nedostatka podatka o OIB-u ne čini nam se pri-hvatljivom, imajući posebno na umu svr-hu zemljišne knjige, a to je relevantnost podataka zemljišne knjige za pravni pro-met nekretnina. 3.3. Podatak o nekretnini

Članak 226. stavak 2. ZN-a u točki 2. određuje i da rješenje o nasljeđivanju sadrži oznaku nekretnina s podacima iz zemljišnih knjiga potrebnih za upis.

Provedba rješenja o nasljeđivanju Pogled iz zemljišne knjige

4 Članak 91. stavak 1. ZZK-a. 5 Čl. 92. ZZK-a.

6 Nar. nov., br. 48/03, 163/03 i 35/05 - u nastavku tek-sta: ZN.

7 Članak 121. stavak 7. ZZK-a izmijenjen je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knji-gama (Nar. nov., br. 152/08 - u nastavku teksta: ZID ZZK/08).

8 Nar. nov., br. 152/08.9 Čl. 1. ZID ZZK/08 glasi: U Zakonu o zemljišnim knji-

gama (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04 i 107/07) u članku 54. iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4., koji glase:

»(3) U ispravama iz stavka 1. ovoga članka koje su nastale nakon dana stupanja na snagu ovoga Zakona moraju biti navedeni osobni identifikacijski brojevi svih stranaka u postupku.

(4) Do dodjeljivanja osobnoga identifikacijskog broja, može se primijeniti jedinstveni matični broj građana (MBG), odnosno matični broj (MB) te sistemski bro-jevi koje je dodijelilo Ministarstvo financija-Porezna uprava.«

10 Nar. nov., br. 60/08.

10 19. 1. 2011.br. 5934financijezemljišnoknjižno pravo


Prema članku 10. stavak 2. ZZK-a:»Odluke sudova i druge vlasti o knjiž-

nim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o katastarskom broju i površini ka-tastarskih čestica, kao i o katastarskoj općini u kojoj leže, onako kako su ti podaci označe-ni u zemljišnoj knjizi.«

Tako sročena odredba ZZK-a ne daje puno prostora za razmišljanja trebaju li rješenja o nasljeđivanju sadržavati poda-tak (i) o površini katastarske čestice.

Moguće je (osobito u zemljišno-knjižnim ulošcima u kojima je upisan velik broj čestica, no takva situacija nije isključena niti inače) da od trenut-ka kada je pribavljen zemljišnoknjižni izvadak pa do trenutka kada sudu sti-gne nalog za provedbu rješenja o na-sljeđivanju dođe do promjene površine neke od čestica.

Prema stajalištu nekih zemljišno-knjižnih sudova, to je razlog za odbiti provedbu rješenja o nasljeđivanju.

Naše je stajalište da bi u opisanom slučaju zemljišnoknjižni sud morao vo-diti računa i o odredbi članka 145. stavak 4. ZZK-a, prema kojem:

»Sastav zemljišnoknjižnoga tijela ne mijenja se upisom promjene oblika, povr-šine ili izgrađenosti zemljišta, pa će upis takve promjene zemljišnoknjižni sud pro-vesti na temelju prijavnoga lista katastra o promjeni u katastru zemljišta, a ako bi promjena utjecala na knjižna prava, tada i na temelju isprave prikladne za uknjižbu kojom se upisani nositelji prava na tom ze-mljištu slažu s tom promjenom.«

Točno je da se ova odredba odnosi na provedbu prijavnih listova, no iz nje nedvojbeno proizlazi stajalište zakono-davca da se sastav zemljišnoknjižnog tijela ne mijenja promjenom površine čestice, te da za takvu promjenu sta-nja na nekretnini zemljišnoknjižni sud ne treba posebno dopuštenje nositelja knjižnih prava, jer je ono pribavljeno u odgovarajućem upravnom postupku koji se vodio pred tijelom nadležnim za poslove katastra.

Uz to, prema članku 54. stavak 1. ZZK-a, koji se primjenjuje i na javne isprave (čl. 55. st. 1. podst. a) ZZK-a), nekretnina je dovoljno označena ako se navede točna oznaka zemljišta.

Zaključno smatramo da bi u rješenju o nasljeđivanju dovoljno bilo navesti ka-tastarsku općinu, broj čestice te broj ze-mljišnoknjižnog uloška u koji je čestica upisana, bez navođenja načina uporabe i površine čestice.

3.4. Katastarsko stanjePri pokretanju ostavinskog postupka

uobičajeno je da se uz zemljišnoknjižne izvatke, kao dokaz o imovini ostavitelja, dostavljaju i posjedovni listovi tijela nad-ležnog za katastar, te se i ta (tzv. izvan-knjižna) imovina uručuje nasljednicima.

ZN nigdje posebno ne propisuje upis u katastarske evidencije, no smatramo da je i te kako svrhovito rješenjem o na-sljeđivanju odlučiti i o katastarskom sta-nju nekretnina. Razlozi su tome ne samo u održavanju podataka katastra, već i u općepoznatoj činjenici da je stanje ze-mljišnih knjiga na pojedinim područji-ma Republike Hrvatske, unatoč do sada

uloženim naporima na uređenju zemljiš-nih knjiga, i dalje prilično zapušteno.

Neprovođenje postupka u odnosu na stanje katastarskog operata nanijelo bi štetu ne samo održavanju podataka katastarske evidencije, već bi u buduć-nosti otežalo i uređenje stanja neažurnih zemljišnih knjiga. Naime, kod bilo koje vrste postupka u kojem se usklađuje sta-nje zemljišne knjige sa stvarnim stanjem, podatak o posjedu (katastar) jedan je od dokaza pri utvrđenju knjižnih prava na nekretninama.

Prema članku 60. Pravilnika o kata-stru zemljišta11:

»Promjene glede nositelja prava na zemljištu (upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove) provode se u katastru zemljišta sukladno odredbama članka 65. Zakona12.

Postupak za provođenje promjena iz stavka 1. ovog članka pokreće se na zahtjev stranke kojem se prilaže odgovarajuća ispra-va o vlasniku i ovlašteniku zemljišta ili po službenoj dužnosti kada nadležni katastar-ski ured zaprimi obavijest o promjeni nosite-lja prava na zemljištu od zemljišnoknjižnog suda ili drugog tijela javne vlasti.«

Provedba rješenja o nasljeđivanju uređena je člankom 61. Pravilnika o ka-tastru zemljišta. Prema toj odredbi:

»Ako je rješenjem o nasljeđivanju u ostavinskoj masi neka imovina, teme-ljem katastarskih podataka utvrđena kao izvanknjižno vlasništvo, upis izvanknjiž-nog vlasnika u posjedovni list izvršit će se pod uvjetom da se osobe upisane u zemljiš-noj knjizi kao vlasnici katastarskih čestica koje odgovaraju utvrđenima u ostavinskoj masi takvom upisu ne protive.

U slučaju protivljenja iz stavka 1. ovog članka izvanknjižni vlasnik će se pozvati na dostavljanje isprave pogodne za upisi-vanje vlasništva u zemljišne knjige.

Ukoliko izvanknjižni vlasnik dokaže da je podnio zahtjev za upis u zemljiš-ne knjige ili pokrenuo drugi odgovarajući postupak u kojem se treba riješiti pitanje vlasništva, postupak za upis vlasnika u posjedovni list će se prekinuti do rješenja prethodnog pitanja.

Ukoliko izvanknjižni vlasnik, u ostav-ljanom mu roku ne pokrene jedan od postu-paka iz stavka 3. ovog članka njegov za-htjev će se odbiti te će se osobe upisane kao vlasnici katastarskih čestica u zemljišnim knjigama upisati u posjedovni list.

U postupcima pokrenutim po službenoj dužnosti na odgovarajući način će se postu-piti u smislu stavka 4. ovog članka.«

Dakle, provedba pravomoćnog rješe-nja o nasljeđivanju u katastarskom ope-ratu uslijedit će:

a) na prijedlog strankeb) po službenoj dužnosti nakon oba-

vijesti zemljišnoknjižnog suda ili drugog tijela javne vlasti (a to može biti samo ostavinski sud ili javni bilježnik kao po-vjerenik suda) o provedenoj promjeni.

Ako se podaci zemljišnoknjižnog rje-šenja i stanja katastarskog operata razli-kuju, tijelo nadležno za katastar provodi odgovarajući postupak, čiji je konačni rezultat (uglavnom) uvažavanje podatka zemljišne knjige.

3.5. Dioba u ostavinskom postupku prema stanju zemljišne knjige i katastra

Člankom 226. stavak 3. ZN-a odre-đeno je: »Ako u ostavinskom postupku svi nasljednici i zapisovnici sporazumno pred-lože diobu i način diobe, sud će i taj spora-zum unijeti u rješenje o nasljeđivanju. Sud će isto tako postupiti ako diobu provede pre-ma članku 143. i 144. ovoga Zakona.«

To nas dovodi do ne tako čestog pro-blema (no on ipak postoji), a to je situa-cija kada javni bilježnik ili ostavinski sud ne vodi računa o različitosti podataka ze-mljišne knjige i katastra pa se istovjetna čestica uručuje različitim nasljednicima (drukčije za katastar, a drukčije za ze-mljišnu knjigu) ili pak istim nasljednici-ma u drukčijim suvlasničkim omjerima za katastar odnosno zemljišnu knjigu.

Obično je to posljedica toga što se nasljednici prilikom diobe »orijentiraju« prema nazivima nekretnina, pa spora-zumno odrede diobu u katastru prema uobičajenom nazivu čestice, ne vodeći računa o tome da ta ista nekretnina ima u zemljišnoj knjizi davno zaboravljen ili drukčiji naziv. Uzrok tome znaju biti i različiti podaci zemljišne knjige i kata-stra o brojevima česticama. Ostavinski sud, odnosno javni bilježnik kao povje-renik suda ponekad nisu u mogućno-sti nasljednicima dovoljno ukazati na te činjenice, pa im preostaje – kada se stranke sporazumiju o diobi – tu činje-nicu samo konstatirati i imovinu uručiti na temelju takvog (makar i pogrešnog) sporazuma nasljednika.

Kad zemljišnoknjižni sud uoči ra-zliku, nema zapreke da donese rješenje kojim dopušta diobu u zemljišnim knji-gama, ako su inače ispunjene pretpostav-ke za dopuštenje upisa. Međutim, nakon što sud dostavi rješenje uredu za katastar (gdje je dioba provedena ili treba biti provedena na drukčiji način) dolazi do problema.

U tom slučaju katastar mora prove-sti odgovarajući postupak (ako je dioba trebala biti izvršena kako je to naloženo zemljišnoknjižnom sudu) ili će biti po-trebno ispravljati rješenje o nasljeđivanju da bi se ispravili upisi provedeni u ze-mljišnoj knjizi.

3.6. Bračna stečevinaJedno od pitanja koje je i dalje pro-

blem, jest ona situacija u kojoj se u osta-vinskom postupku utvrdi da je odgova-rajući dio nekretnina bračna stečevina bračnog druga ostavitelja.

Kako nije riječ o ostavinskoj imovini iz članka 174. ZN-a, javni bilježnik nije ovlašten tu imovinu raspoređivati.

Posljedica je da bračna stečevina ostaje neraspoređena, pa je bračni drug ostavitelja prinuđen radi uknjižbe svo-jega prava vlasništva pokrenuti parnični postupak tužbom na utvrđenje prava vlasništva protiv ostalih sunasljednika.

Ta je posljedica neukim strankama nerazumljiva, izaziva i dodatne troško-ve i opterećuje parnične sudove. Činje-nica je da spor ovdje niti ne postoji, jer su sunasljednici bračnom drugu tijekom ostavinskog postupka priznali određenu imovinu kao bračnu stečevinu.

Jedno od rješenja koje smo uočili, jest da se u zapisniku utvrdi da je riječ o bračnoj stečevini, ali se u izreci rješenja o nasljeđivanju suvlasnički dio bračnog druga uveća na temelju sporazuma na-sljednika.

Prema našim saznanjima, stajalište Općinskog građanskog suda u Zagre-bu jest da je dopušteno rješenjem o na-sljeđivanju utvrditi bračnu stečevinu te istodobno dati nalog zemljišnoknjiž-nom sudu da na njoj kao vlasnika upiše bračnog druga ostavitelja. To stajalište temelji se na teleološkom tumačenju odredbe članka 174. ZN-a, prema kojoj: »U ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini osta-viteljevu ostavinu te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapi-sovnicima i drugim osobama.«. Iz tako sročene odredbe proizlazi i zaključak da sud može utvrditi i što ne čini ostavite-ljevu ostavinu.

Tako u slučaju da je ostavitelj uknji-žen u zemljišnim knjigama u cijelosti, u izreci rješenja može stajati:

»Utvrđuje se da ostavinsku imovinu sa-činjava nekretnina upisana u z. k. ul. 100 k. o. Sesvete, koja se sastoji od ½ dijela č. k. br. 200, dok preostala ½ predstavlja bračnu stečevinu supruge ostavitelja Mare Marić.

……Po pravomoćnosti rješenja zemljišno-

knjižni odjel Općinskoga suda u Sesveta-ma izvršit će prijenos prava suvlasništva na nasljednike pod toč. II. izreke ovoga rješenja, dok će se na preostalu ½ dijela iz-vršiti upis za korist Mare Marić s osnova bračne stečevine.«

Uz to, poznata nam je i praksa ze-mljišnoknjižnih sudova koji, bez obzira na to što izrekom rješenja o nasljeđiva-nju ta imovina nije raspoređena bračnom drugu, ipak uknjižuju pravo vlasništva za korist bračnog druga, ako je rješenjem o nasljeđivanju samo konstatirana činjeni-ca da taj suvlasnički dio ostavinske imo-vine pripada bračnom drugu kao bračna stečevina.

Naše je stajalište da je i o pitanju upi-sa bračne stečevine svrhovito donijeti odgovarajuću odluku, imajući na umu ne samo cilj i svrhu vođenja ostavinskog postupka, već i održavanje aktualnosti podataka zemljišne knjige, ali i za ovaj slučaj posve nepotrebno opterećivanje parničnoga suda. Da ovo pitanje ne bi (p)ostalo teret strankama i sudovima, nužno bi bilo preispitati današnja za-konodavna rješenja te donijeti potrebne izmjene i dopune propisa koji to pita-nje uređuju, kako ostavinski sudovi ili javni bilježnici kao povjerenici suda ne bi morali pribjegavati različitim, danas prisutnim i ovdje opisanim načinima postupanja.

4. ZaključakUvodno smo spomenuli da je ovaj

rad napisan prije svega sa stajališta ze-mljišnoknjižnog postupka, pa on tako ponajprije odražava interese institu-ta zemljišne knjige te mu nije namjera (pre)ispitivati ostavinski postupak, nego samo ukazati na najčešće dvojbe koje ze-mljišnoknjižni sudovi imaju pri proved-bi rješenja o nasljeđivanju. Istovremeno, ukazali smo i na različito postupanje ze-mljišnoknjižnih sudova po istovjetnim ispravama.

Zaključno, smatramo da je provedba upisa u zemljišnoj knjizi utemeljena na pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju pravi i stvarni završetak ostavinskog po-stupka te da upravo ta nepobitna činje-nica mora biti putokaz zemljišnoknjiž-nom sudu prilikom ocjene dopuštenja zemljišnoknjižne provedbe.

Provedba rješenja o nasljeđivanju

11 Nar. nov., br. 84/07 i 148/09.12 Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (Nar.

nov., br. 16/07 i 152/08).

1119. 1. 2011.br. 5934


ovršno pravoUredio Jerko Slovinić, dipl. iur.

5.1. Službenici u uredu javnog ovršitelja

Prema članku 72. ZJO-a, javni ovršitelj smije u svom uredu zapošljavati službenike koje mora prijaviti u upisnik javnoovrši-teljskih službenika koji vodi Hrvatska jav-noovršiteljska komora (u nastavku teksta: Komora). U taj upisnik smije biti upisana osoba koja ima najmanje srednju stručnu spremu, položen državni stručni ispit ili ispit propisan drugim zakonom ili općim aktima Komore (čl. 72. ZJO-a). Zakon o javnim ovršiteljima ne postavlja kao uvjet za upis u upisnik Komore nekažnjavanost tih službenika odnosno da se protiv njih ne provodi istraga pred pravosudnim tijelima.

5.2. Opasnost od utjecaja kriminalaca

Prema članku 76. stavak 8. ZJO-a, jav-noovršiteljski službenik obavlja administra-tivne i druge pomoćne poslove potrebne u obavljanju javnoovršiteljske službe za koje ga je ovlastio javni ovršitelj. Iz Zakona nije potpuno jasno što znači sintagma drugi po-moćni poslovi. Je li riječ o tome da će javno-ovršiteljski službenici imati ovlast sudjelo-vati u provođenju i pojedinih ovršnih radnji, primjerice, pljenidbi i oduzimanju ovrše-nikovih pokretnina radi naplate novčane tražbine, predaji ovršenikovih nekretnina u posjed ovrhovoditelju i sl.

Javni ovršitelj, njegov zamjenik, pomoć-nik ne smije biti osoba na koju se odnosi članak 14. stavak 2. ZJO-a, tj. imalo se na umu da to ne smiju biti osobe sumnjive ili kriminalne sadašnjosti ili prošlosti. O tome se nije vodilo računa kad je riječ o javnoovr-šiteljskim službenicima.

Kakve to praktične posljedice za rad ureda i ugled cijele javnoovršiteljske službe kao javne službe (čl. 1. ZJO-a) može imati, ako bi u javnoovršiteljskom uredu kao služ-benik bila zaposlena osoba čija prošlost nije pravno i moralno besprijekorna, ne želimo nagađati.

Čini se da o potrebi takve dodatne za-štite javnoovršiteljske službe od prodora (infiltracije) osoba čija prošlost u moralnom i pravnom pogledu nije besprijekorna, nije vodilo računa pri donošenju ZJO-a. Takvu bi zaštitnu odredbu, od infiltracije osoba s kriminalnom prošlošću u tu službu, svakako valjalo donijeti prije početka primjene ZJO-a, tj. 1. siječnja 2012. Ako se to ne učini, s velikom vjerojatnošću možemo prognozira-ti da će hrvatsko podzemlje (mafija) isko-ristiti takvu zakonsku mogućnost (rupu) i javnoovršiteljsku službu koristiti kao legalni paravan za svoje nezakonite poslove. Nije li to dobar put da se jedna javna služba na po-četku djelovanja diskreditira. Čemu bismo sve to imali zahvaliti? Čini se nedovoljno domišljenoj i promišljenoj odnosno nedo-rečenoj reformi ovršnog prava 2010.

5.3. Sudski nadzor nad radom javnog ovršitelja

Nadzor nad radom javnih ovršitelja OZ je, glede pravnih lijekova, povjerio u prvom stupnju općinskim, a u nekim slučajevima i trgovačkim sudovima (čl. 42. st. 2. OZ-a).

Protiv ovršnog naloga javnog ovršitelja ovršenik može podnijeti žalbu (čl. 49. OZ-a). O žalbi protiv ovršnog naloga, rješenja o ovrsi i ostalih rješenja donesenih u postup-ku pred javnim ovršiteljem odnosno javnim

bilježnikom odlučuje prvostupanjski sud. Protiv rješenja koje je donio prvostupanjski sud po takvoj žalbi nije dopuštena žalba (čl. 10. st. 2. i 3. OZ-a). Postupak sudskog nad-zora na radom javnog ovršitelja završava se, dakle, pred prvostupanjskim sudom.

Prema članku 42. stavak 4. OZ-a, trgo-vački sudovi stvarno su, uz ostalo, nadležni odlučivati o pravnim lijekovima izjavljenim protiv odluka koje su donijeli javni ovršitelji i javni bilježnici, kao i odlučivati o podnes-cima kojima stranke zahtijevaju da se otklo-ne nepravilnost pri provedbi ovrhe.

Postoji, dakle, nadležnost dvije različite vrste prvostupanjskih sudova za nadzor nad radom javnih ovršitelja.

6. Pokretanje postupka6.1. Dva različita prijedloga

Prema članku 33. stavak 1. OZ-a, po-stupak radi provedbe ovrhe pred javnim ovršiteljem pokreće se prijedlogom za pro-vedbu ovrhe.

Prema članku 33. stavak 2. OZ-a, po-stupak pred javnim bilježnikom odnosno sudom pokreće se prijedlogom za ovrhu, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

6.2. Prijedlog za provedbu ovrhe javnom ovršitelju

Prijedlog za provedbu ovrhe (čl. 33. st. 1. OZ-a) podnosi se javnom ovršitelju u pi-sanom ili usmenom obliku.

Iz takve odredbe može se razumjeti da ovrhovoditelj može pristupiti u ured jav-nog ovršitelja i tamo na zapisnik, u obliku tiskanice, izjaviti da pokreće ovrhu. Prije-laznim odredbama OZ-a (čl. 337. st. 1. t. 1.) određeno je da će ministar nadležan za poslove pravosuđa u roku tri mjeseca od dana stupanja na snagu toga Zakona do-nijeti pravilnik o obliku i sadržaju obrazaca potrebnih za provedbu ovrhe pred javnim ovršiteljem, sukladno odredbama tog ili drugog zakona. Može se očekivati da će dio tog pravilnika biti i tiskanice prijedloga za provedbu ovrhe.

Prijedlog mora sadržavati zahtjev kojim se zahtijeva provedba ovrhe, naznaku ovršne isprave na osnovi koje se traži ovrha, ovrho-voditelja i ovršenika, osobni identifikacijski broj stranaka te tražbinu čije se ostvarenje zahtijeva (čl. 35. st. 1. OZ-a).

6.3. Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave

Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodo-stojne isprave (čl. 33. st. 2. OZ-a) podnosi se javnom bilježniku u pisanom obliku (čl. 35. st. 3. OZ-a).

Taj prijedlog mora sadržavati naznaku vjerodostojne isprave na temelju koje se zahtijeva ovrha, ovrhovoditelja i ovršenika, osobni identifikacijski broj stranaka kao i:

1. zahtjev da se naloži ovršeniku da u roku osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku tri dana od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmje-renim troškovima i

2. zahtjev kojim se traži određivanje ovrhe radi naplate određene tražbine na imovini ovršenika koja smije biti predmet ovrhe, bez navođenja sredstva i predmeta ovrhe.

6.4. Prijedlog za ovrhu suduPrijedlog sudu za ovrhu na temelju ovrš-

ne isprave (čl. 33. st. 2. OZ-a), mora sadr-žavati zahtjev kojim se traži određivanje i provedba ovrhe ili samo određivanje ovrhe, u kojem će biti naznačena ovršna isprava na osnovi koje se traži ovrha, ovrhovodi-telj i ovršenik, osobni identifikacijski broj stranaka, tražbina čije se ostvarenje zahti-jeva te sredstvo i predmet ovrhe. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe (čl. 35. st. 2. OZ-a).

6.5. Osobni identifikacijski broj (OIB)

Zakon, dakle, izričito zahtijeva da se u prijedlozima navede osobni identifikacij-ski broj (OIB) stranaka, tj. i ovrhovoditelja i ovršenika. Propust ovrhovoditelja da na-vede OIB ovršenika nije razlog za odbaciva-nje prijedloga kao nepotpunog. Naime, kad prijedlog ne sadržava osobni identifikacijski broj ovršenika, ovršno će ga tijelo pribaviti po službenoj dužnosti (čl. 35. st. 5. u svezi s čl. 18. OZ-a).

6.6. Nepotrebno formaliziranje koje otežava vjerovnikov položaj

Vlada Republike Hrvatske kao predla-gatelj i Hrvatski sabor kao donositelj OZ-a nisu izbjegli zamku prenormiranosti odno-sno nepotrebnog formaliziranja, koje samo otežava i odugovlači ovršni postupak.

Prema članku 34. stavak 1. OZ-a, uz prijedlog za provedbu ovrhe ovrhovoditelj mora javnom ovršitelju podnijeti ovršnu ispravu (čl. 21. OZ-a) u izvorniku ili ot-pravku odnosno ovjerovljenom prijepisu.

Ako uz prijedlog za provedbu ovrhe nisu podnesene navedene isprave, javni će ovršitelj odbaciti takav prijedlog (čl. 34. st. 3. OZ-a). Javni bi ovršitelj o tome morao odlučiti rješenjem protiv kojeg je dopuštena žalba sudu (čl. 10. st. 2. OZ-a).

Inzistiranjem i formaliziranjem na tome da se ovršna isprava uz zahtjev za provedbu ovrhe mora dostaviti u izvorniku ili ovje-rovljenom prijepisu, maltretira se vjerovni-ka i nameću mu se nepotrebni troškovi (ako mora učiniti ovjereni preslik).

Takva zakonska odredba nastavak je isto takvog lošeg zakonskog uređenja pre-ma OZ/96, i dalje, dakle, inzistira na for-malnostima koje imaju za cilj otežati polo-žaj ovrhovoditelja (vjerovnika) i učiniti mu ostvarenje njegovih prava što težima.

Naime, ako dužnik (ovršenik) smatra da nije riječ o valjanoj ovršnoj ispravi, on će je osporiti bila ona izvorna ili ovjerovljeni preslik.

Ovršenik uvijek može osporiti valjanost ovršne isprave, pa tek onda javni ovršitelj ili javni bilježnik treba pozvati vjerovnika na očitovanje. Takvim odredbama zapravo se prema svim vjerovnicima unaprijed (aprior-no) izražava sumnja da zahtijevaju nešto na što nemaju pravo.

Čini se da u toj situaciji javni ovršitelj nema ovlast odbaciti prijedlog za provedbu ovrhe ne pozivajući predlagatelja da svoj propust ispravi, jer tu ovlast ima samo sud (arg. ex. čl. 35. st. 4. OZ-a). Smatramo da bi logikom članka 109. ZPP-a u svezi s člankom 19. stavak 1. OZ-a, javni ovrši-

Novo ovršno pravo – vjerovnici i dalje građani drugog reda 2. dio

Ivica CRNIĆ, dipl. iur., odvjetnik u Zagrebu

U Informatoru, br. 5932 od 12. siječnja 2011. objavili smo na uvodnim stranicama prvi dio ovog članka, u kojem smo pisali o tome što se bitno mijenja novim ovršnim propisima, otvorenim pitanjima u svezi s njima te tijelima ovršnog postupka. U nastavku razmatramo neka pitanja vezana uz pokretanje ovršnog postupka, pravne lijekove, ovrhu na pojedinim predmetima ovrhe te prijelazni režim.

12 19. 1. 2011.br. 5934radno pravoovršno pravo


telj trebao pozvati predlagatelja da mu se legitimira, kad OZ na tome (prema našem mišljenju nepotrebno) inzistira, izvornikom ili otpravkom odnosno ovjerovljenim prije-pisom ovršne isprave.

Takvo formaliziranje, koje može biti razlog za odbacivanje prijedloga za ovrhu, suprotno je, prije svega, ideji Vlade Repu-blike Hrvatske kao predlagatelja OZ-a, da ovrhu želi učiniti učinkovitijom nego što je ona danas, ali i odredbi članka 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, jer vjerov-niku nameću ograničenja koja nisu nužna s obzirom na okolnosti. Pritom ovrhovodi-telj može biti izložen riziku da, primjerice, izgubi prednosni red4 u stjecanju založnog prava prema članku 102. stavak 1. OZ-a.5

Primjerice, kakve posljedice može imati takav nepotrebno formalistički pristup, jest i situacija iz članka 247. OZ-a. Prema toj odredbi prijedlog za ovrhu radi vraćanja zaposlenika na rad ili službu može se pod-nijeti u roku trideset dana od dana kada je ovrhovoditelj stekao pravo da taj prijedlog podnese.

Ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu (nehotice) priloži preslik, a ne izvornik presude kojom ga se vraća na rad. Sud će, zbog takvog benignog propusta ovrhovo-ditelja (ovdje radnika) rješenjem odbaciti takav prijedlog ne pozivajući predlagatelja da ga dopuni ili ispravi (čl. 35. st. 4. OZ-a). Ako to sud učini pri kraju 30-dnevnog roka za podnošenje takvog prijedloga ili po proteku tog roka, ovrhovoditelj više ne može osnovano podnijeti novi prijedlog s priloženim izvornikom ili ovjerovljenim preslikom ovršne isprave. Time ovrhovodi-telj, zbog proteka zakonskog roka iz član-ka 247. OZ-a, gubi i svoje pravo vraćanja na rad.6 Je li zakonodavac doista htio tako teške posljedice koje nastaju zbog nepo-trebnog formaliziranja. Time zakonodavac doista postupa suprotno članku 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, jer ovrhovo-ditelju nameće ograničenja koja nisu nužna s obzirom na okolnosti, a mogu dovesti do vrlo teških posljedica za ovrhovoditelja čak i u egzistencijalnom smislu.

Smatramo da je umjesto takvog nepo-trebnog formaliziranja trebalo propisati obvezu javnog ovršitelja, suda i javnog bi-lježnika da u tim i sličnim situacijama bez odgode pozovu ovrhovoditelja da prijedlog dopuni i/ili ispravi u kratkom roku (pri-mjerice, sljedećeg radnog dana ili u roku tri dana).

Takvog formaliziranja ima i u drugim odredbama OZ-a. Tako, kad prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave (čl. 35. st. 2. OZ-a) ne sadržava sve podatke iz stavka 2. tog članka OZ-a, sud će rješenjem od-baciti takav prijedlog ne pozivajući pred-lagatelja da ga dopuni ili ispravi (čl. 35.

st. 4. OZ-a), osim ako tim Zakonom nije drukčije propisano. Ovršni zakon, dakle, ne daje ovlast javnom ovršitelju da odba-ci takav prijedlog, već će to izgleda činiti sud (valjda) u povodu ovršenikove žalbe, dakle, u vrijeme kad je ovršni postupak već započeo i kad su možda već provedene određene ovršne radnje. Takve su odredbe nejasne i zbunjujuće i nikako ne pridonose učinkovitosti ovršnog postupka, što je bio jedna od osnovnih ciljeva reforme ovršnog prava iz 2010.

6.7. Ovrhovoditeljevi novci prenose se javnom ovršitelju

Među zanimljivim novostima novog Ovršnog zakona svakako vrijedi spomenuti odredbu članka 37., koja uređuje pravni in-stitut ovršnog naloga. Prema stavku 3. tog članka OZ-a, ako se ovršnim nalogom radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine nalaže prijenos novčanih sredstava s ovršenikova računa ili računa bilo koje treće osobe, nov-čana sredstva prenose se na poseban račun javnog ovršitelja koji mora biti naznačen u ovršnom nalogu, osim ako posebnim zako-nom nije drukčije određeno.

Zašto se ovrhovoditeljevi novci prenose javnom ovršitelju, a ne ovrhovoditelju - za-sad ne znamo odgovor. Čemu takvo admi-nistriranje i formaliziranje!? Je li to također zakonodavčev doprinos pojednostavnjenju i ubrzanju ovršnog postupka?

7. Pravni lijekovi7.1. Žalba protiv ovršnog naloga

javnog ovršiteljaProtiv ovršnog naloga javnog ovršitelja

ovršenik može izjaviti žalbu (čl. 49. OZ-a). Ta žalba ne odgađa provedbu ovrhe, osim ako OZ-om nije drukčije određeno (čl. 10. st. 6. OZ-a).

O žalbi protiv ovršnog naloga, rješenja o ovrsi i ostalih rješenja donesenih u po-stupku pred javnim ovršiteljem, odnosno javnim bilježnikom odlučuje prvostupanj-ski sud. Nadzor nad radom javnih ovrši-telja preuzimaju, dakle, prvostupanjski sudovi, općinski i trgovački (čl. 42. st. 2. OZ-a).

I opet tu može biti komplikacija odno-sno nejasnoća, jer je propisana nadležnost i općinskih i trgovačkih sudova pa nisu is-ključeni sukobi nadležnosti koji će zahtije-vati intervenciju Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

No, posebno je važno da na odluku prvostupanjskog suda, kojom je odlučeno o ovršenikovu prigovoru, ne postoji mo-gućnost žalbe višem, tj. županijskom ili Visokom trgovačkom sudu Republike Hr-vatske (čl. 10. st. 2. i 3. OZ-a). Postupak nadzora dovršava se na sudu prvog stupnja, što smatramo osnovanim sa stajališta učin-kovitosti postupka. Prevelik broj pravnih lijekova otvarao bi mogućnost odugovla-čenja ovršnog postupka. Time općinski i trgovački sudovi kao prvostupanjski dobi-vaju, u ovršnom postupku i funkciju žalbe-nih sudova.

Smatramo, pak, da je loše zakonodavno rješenje da nadzor nad radom javnog ovrši-telja obavljaju i općinski i trgovački sudo-vi. Šteta što se donošenje novog OZ-a nije iskoristilo kao prilika da se uredi da nadzor nad radom javnih ovršitelja ne bi trebali ra-diti svi općinski i trgovački sudovi, kako je to na žalost uređeno OZ-om, već oni koji bi imali za to specijalizirane suce ili odjele, primjerice samo općinski sudovi u mjestima koja prema propisima o lokalnoj samoupra-

vi imaju status grada ili samo oni koji djelu-ju u sjedištu županijskih sudova.

Specijalizacija sudova uvjet je stabilne i ujednačene sudske prakse. To je osobito važno u situaciji kad počinju djelovati nova ovršna tijela koja praksa dosad nije pozna-vala i kad počinje primjena novih propisa za čije ujednačavanje u praksi uvijek treba dosta vremena.

Pogotovo je loše što je ta nadležnost disperzirana na dvije različite vrste prvostu-panjskih sudova, tj. i na sve općinske i na sve trgovačke sudove. To može biti dodatni uzrok neujednačenosti u sudskoj praksi, a ne postoji središnji redoviti sud koji bi ta-kvoj neujednačenoj praksi različitih vrsta sudova nižeg stupnja mogao stati na kraj. Zato bi kroz izmjene propisa o mjesnoj nadležnosti sudova trebalo funkciju (stvar-nu nadležnost) prvostupanjskih sudova kao žalbenih u ovršnom postupku koncentrira-ti na manji broj sudova koji bi tada morali imati specijalizirane odjele ili suce. Time bi se smanjila mogućnost neujednačenosti sudske prakse.

Zadaću ujednačavanja sudske prakse u području ovršnog prava, iako mu je to ustavna zadaća, ne će moći ostvarivati ni Vrhovni sud Republike Hrvatske7. To s ob-zirom na odredbu članka 11. OZ-a, prema kojoj protiv pravomoćne odluke donesene u postupku ovrhe i osiguranja nije dopuštena revizija ni ponavljanje postupka. Nije, dakle, dopuštena ni revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP-a (tzv. izvanredna revizija) koja je bila dopuštena prema OZ/96. Očito je da će u takvoj situaciji nezadovoljne stranke mora-ti zahtijevati zaštitu pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

7.2. Formalno suženje broja žalbenih razloga

Predlagatelj se potrudio (formalno) re-ducirati ovršenikove žalbene razloge. Nai-me, prema članku 49. stavak 1. OZ-a, pro-tiv ovršnog naloga ovršenik može podnijeti žalbu:

1. zbog bitne povrede ovršnoga postup-ka

2. zbog pogrešne primjene materijal-nog prava

3. iz razloga kojim osporava postojanje ili ispunjenje ovrhovoditeljeve tražbine na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne na-godbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovje-ravanja javnobilježničke isprave

4. iz razloga kojim osporava dopušte-nost ovrhe.

Člankom 46. prijašnjeg Ovršnog zako-na bilo je propisano da je pravni lijek protiv rješenja o ovrsi žalba, a primjerice je bilo navedeno jedanaest žalbenih razloga.

Razlozi za prigovor prema članku 49. stavak 1. OZ-a formalno su, dakle, suženi u odnosu na prijašnji propis.

Stvarno je i nadalje ostala beskrajna mogućnost otezanja ovršnog postupka kroz opće formulacije - primjerice, zbog pogreš-ne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede ovršnog postupka.8

7.3. Žalba protiv odluke javnog bilježnika

U prvom stupnju postupak ovrhe vodi i odluke donosi i javni bilježnik (čl. 9. st. 1. OZ-a).

Ovršenik može podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u roku osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku tri dana. Žalba se podnosi javnom bilježniku koji je izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Žalba protiv rješenja o ovrsi na te-melju vjerodostojne isprave odgađa proved-bu ovrhe (čl. 60. st. 1. i 2. OZ-a). Žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodo-stojne isprave mora biti obrazložena (čl. 61. st. 1. OZ-a).

Javni bilježnik kojem je podnesena pra-vodobna i dopuštena žalba protiv rješenja koje je izdao proslijedit će spis radi pro-vedbe postupka u povodu žalbe nadležnom sudu (čl. 60. st. 4. OZ-a), koji će u povodu te žalbe donijeti odluke iz članka 63. tog Zakona.

Odluke koje sud donese u provedbi po-stupka po žalbi dostavljaju se i javnom bi-lježniku koji je izdao rješenje o ovrsi, a spis proslijeđen sudu radi provedbe postupka po žalbi ostaje kod suda ako se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ako je rješenje o ovrsi postalo djelomično pravomoćno, sud će preslik spisa i izvornik rješenja o ovrsi, za-jedno sa zaključkom kojim je utvrdio da je nepobijani dio rješenja postao pravomoćan i ovršan, dostaviti javnom bilježniku. Na isti će način sud postupiti i ako se rješenje o ovrsi pobija samo u dijelu kojim je odre-đena ovrha (čl. 60. st. 5. i 6. OZ-a). To će, dakle, zahtijevati dodatnu administrativnu djelatnost suda. No, može se očekivati da će to također dovesti do duljeg trajanja ovršnog postupka.

Prema članku 62. stavak 1. OZ-a, rješe-nje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kada se žalbom iz članka 60. tog Zakona pobija samo u dijelu kojim je određena ovr-ha, može se pobijati samo iz razloga zbog kojih se može pobijati ovršni nalog.

7.4. Žalba protiv odluke sudaSudovi će biti samo iznimno nadležni

određivati i provoditi ovrhu (čl. 9., 41. i 42. u svezi s čl. 39. OZ-a).

Protiv rješenja koje prvostupanjski sud donese odgovarajućom primjenom odredbe članka 53. OZ-a dopuštena je žalba o kojoj odlučuje drugostupanjski sud. Drugostu-panjski sud dužan je odluku po žalbi doni-jeti i otpremiti u roku trideset dana od dana kada je zaprimio spis.

8. Ovrha na pojedinim predmetima ovrheProvedba ovrhe na pokretninama, ne-

kretninama, dionicama i drugim predmeti-ma ovrhe u biti je regulirana na način kako to propisuje i sada važeći OZ/96.

Čini se da tu, upravo zbog brzine koja je bila nametnuta u donošenju tih zakona, nije bilo snage da se te odredbe pokušaju pojed-nostavniti i time ovrhu učiniti bržom, a riječ je o vrlo važnim odredbama koje su u biti ostale iste.

Ostaje, dakle, otvorenim pitanjem je li te odredbe bilo moguće pojednostavniti i time olakšati provedbu ovrhe ili se zbog toga da zakoni budu pošto-poto brzo doneseni »za-žmirilo« i to ostavilo za neka buduća razma-tranja.

Time se zapravo dovodi u pitanje je li uopće riječ o bitnoj, a napose cjelovitoj re-formi ovršnog zakonodavstva koja bi ovrhu učinila doista učinkovitom.

Primjer za to je ovrha na nekretnini koja se i nadalje »razvlači« kroz bezbroj ovršnih radnji. Naime, ovrha na nekretnini provo-di se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, proda-jom nekretnine i namirenjem ovrhovodite-lja iz iznosa dobivenoga prodajom (čl. 128. OZ-a). Nije li u tom slučaju trebalo propi-

4 Premačl.2.t.27.OZ-a,izrazprednosniredoznačavaredoslijedpremakojemseprovodiostvarenjetražbi-neprotivovršenika.

5 Čl.102.st.1.OZ-aglasi:Prednosniredstjecanjaza-ložnih prava određuje se prema datumu, satu i mi-nutipredajeovršnognalogailirješenjaoovrsiAgen-cijiodnosnoovršenikovudužniku,osimakoovimilidrugimzakonomnijedrukčijepropisano.

6 »Zahtjev za vraćanje na rad zbog nedopuštenogotkazaradniktrebapostavitivećuparnicikojomos-poravadopuštenostotkazaugovoraoradu.Uprilogtome govori i smisao odredbe čl. 238. OZ/96 (sadačl.247.OZ-a-nap.a.),jersepoprotekuodređenogrokanemožepodnijetiprijedlogzaovrhučakiuslu-čajukadjeovršnomispravomposlodavcunaloženoradnika vratiti na rad.« - prema Odluci VrhovnogsudaRepublikeHrvatske,Revr-692/07od7.svibnja2008.,Izbor2/08-134.CitiranopremaknjiziIviceCr-nića,Zakonoradu-primjenaupraksi,Organizator,Zagreb,2010.

7 Premačl.119.st.1.UstavaRepublikeHrvatske(Nar.nov., br. 85/10 - proč. tekst), Vrhovni sud RepublikeHrvatskekaonajvišisud,osigurava jedinstvenupri-mjenupravairavnopravnostsvihunjegovojprimje-ni.

8 Utomsmislusumnjuuučinkovitostsuženjaformal-nihžalbenihrazlogaizražavaiĐuroSessaučlankuNovisustavpravnih lijekova,objavljenomuzborni-ku radova Novine u ovrsi, Narodne novine, Zagreb,2010.,str.3.

Novo ovršno pravo – vjerovnici i dalje građani drugog reda

1319. 1. 2011.br. 5934

sati da se ovrha provodi prodajom nekretni-ne na javnoj dražbi, najboljem ponuditelju. Naime, u takvom bi slučaju i vjerovnik (ovr-hovoditelj) i dužnik (ovršenik) bili potaknuti poduzimati mjere da se na dražbi postigne najveća moguća cijena. Ovako kroz proved-bu ovršnih radnji, u koje valja uključiti i više dražbi, nastaje samo daljnja agonija za sve koji su upleteni u određeni slučaj.

9. Prijelazno razdoblje Posebno valja upozoriti na prijelazno

razdoblje. Naime, OZ je stupio na snagu 19. prosinca 2010. (čl. 340.). Međutim, odredbe:

- članka 1.-64., članka 65. stavak 2. i 3., članka 66.-90., članka 93.-121., članka 123., članka 128.-193., članka 194. stavak 1., 3. i 4., članka 195.-196., članka 197. stavak 1.-8., članka 198. stavak 2. i 3., članka 199.-204., članka 206.-207., članka 209.-211., članka 212. stavak 1.-5., članka 213.-324., članka 334.-335. i članka 338. stavak 3.-5. ovoga Zakona stupaju na snagu 1. siječnja 2012.

- članka 91. i 92., članka 122. stavak 1.-4., članka 124.-126. ovoga Zakona stupaju na snagu 1. siječnja 2011.

- članka 325.-333., koje stupaju na sna-gu danom prijma Republike Hrvatske u pu-nopravno članstvo Europske unije.

To znači da je dio novog OZ-a stupio na snagu 1. siječnja 2011., a najveći dio odre-daba stupit će na snagu 1. siječnja 2012.9, a na snazi, do 31. prosinca 2011., ostaje i go-tovo cijeli sadašnji OZ/96.

Naime, prema članku 339. OZ-a stupa-njem na snagu tog Zakona prestaje vrijediti prijašnji Ovršni zakon (Nar. nov., br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08), osim odredaba:

- članka 1.-143., članka 143.a stavak 1., 3. i 4., članka 143.b-143.c, članka 143.d stavak 2.-8., članka 143.e stavak 2. i 3., članka 143.f-143.m, članka 144.-147., član-ka 150.-252.k, članka 252.l stavak 2., 3. i 4. i članka 253.-311., koje prestaju vrijediti 31. prosinca 2011. te

- članka 148., 149., 178., 183. i 183.a, koji prestaju vrijediti 31. prosinca 2010.

Poziv sudovima - nemojte postupati u ovršnim predmetima.

Smatramo krajnje upitnom odredbu članka 338. stavak 3. OZ-a, koja glasi:

»Ovršne predmete koji su sukladno odredbama ovoga Zakona u nadležnosti javnog ovršitelja, a u kojima do 31. prosin-ca 2011. sud nije poduzeo nijednu radnju, sud će dostaviti javnoovršiteljskoj komori«.

Nije li to zapravo poziv Hrvatskog sabo-ra ovršnim sucima - nemojte u 2011. raditi na novoprimljenim predmetima. Ako na njima ne radite, može ih se udobno, na-kon 1. siječnja 2012., utvrditi (kod suda) riješenima, a svoje poslove i brige prebaciti

javnim ovršiteljima. Ako na njima počnete raditi, morat ćete ih, naime, i dovršiti.

Poruka vjerovnicima: čekajte, čekajte!Nije li to istodobno poruka hrvatskog

zakonodavca vjerovnicima - čekajte, čekajte, čekajte, kud’ ste navalili zahtijevati ostvare-nje svojih tražbina. Nije li to također stav-ljanje ovrhovoditelja kao vjerovnika u nerav-nopravan položaj prema ovršeniku, jer zako-nodavac sugerira i potiče suce da u 2011. ne rade na novim ovršnim predmetima.

Pritom valja imati na umu i odredbu stavka 4. članka 338. OZ-a, prema kojoj će Javnoovršiteljska komora te ovršne pred-mete dostaviti javnim ovršiteljima suklad-no odredbama OZ-a i Zakona o javnim ovršiteljima o službenom sjedištu javnog ovršitelja. To je, također, administrativni postupak koji zahtijeva vrijeme kroz koje će vjerovnici opet čekati na ostvarenje svojih tražbina, možda čak preko godine dana do prve ovršne radnje.

Iz toga je vidljivo da je zapravo najma-nje važno što će biti s vjerovnicima i nji-hovim pravima. Je li to (možda) stvarna potvrda koliko je bilo iskreno nastojanje zakonodavca izraženo kroz Stratešku studi-ju Vlade Republike Hrvatske od 30. srpnja 2009. kojim su kao ciljevi reforme ovršnog sustava Republike Hrvatske, utvrđeni, uz ostalo: razvoj učinkovitog i djelotvornog sustava ovrhe te skraćivanje trajanja ovrš-nog postupka.

Naprotiv, smatramo da je bila obveza Hrvatskog sabora odrediti da će sudovi mo-rati i dovršiti postupke u predmetima koje su primili do 31. prosinca 2011.

10. ZaključnoMože se reći da je riječ o konceptu za-

kona koji je u pravni sustav kao novinu uveo zapravo samo javnoovršiteljsku službu, ali je pritom zadržao sve značajke prijašnjeg kompliciranog sustava ovrhe.

Napose, iz ovršnog prava nisu uklonjeni čimbenici koji ovrhu čine dodatnim parnič-nim postupkom.

Poštujući dobru namjeru predlagatelja novog Ovršnog zakona i Zakona o javnim ovršiteljima da se sadašnji propisi učine učinkovitijima, smatramo, s obzirom na brzinu kojom se doneseni ti zakoni i slo-ženost odnosno opsežnost materije koja je predmet uređivanja (reguliranja), da po-stoji objektivna opasnost da nisu uočene i razmotrene sve posljedice predloženih rje-šenja.

To može imati suprotan učinak od že-ljenog, tj. mogu nastati daljnje teškoće u provedbi ovrhe i ostvarenju vjerovničkih prava.

Naime, umjesto da vjerovnik dobije učinkovito oružje kojim može ostvariti svoja prava koja osniva na pravomoćnoj i ovršnoj ispravi, moguće je da će se njihovo ostva-renje samo još više odgađati i komplicirati, ali da će to biti i skuplje za ovrhovoditelja (vjerovnika). Opet bismo mogli doći u situ-aciju da vjerovnik ima oružje (pravomoćnu i ovršnu ispravu), ali nema streljiva (učinko-vite propise o ovršnom postupku).

Ovršni postupak je trebalo »očistiti« od svih elemenata parnice i pretvoriti ga u jednostavan, građanima i pravnim osobama jasan i brz postupak. Taj postupak treba biti zaštita vjerovnika, ali on mora biti i jasna poruka dužnicima da se obveze moraju is-punjavati. To nije učinjeno, pa je i to jedan od bitnih razloga zašto sumnjamo u učin-kovitost tih zakona.

Provedbu ovrhe trebalo bi povjeriti samo jednom državnom odnosno javno-pravnom tijelu.

Čini se da to, navedenim zakonima, za-sad nije postignuto te da će i ubuduće vje-rovnici biti građani drugog reda.

novi propisi

9 OvdjenavodimoIzvješćeOdborazazakonodavstvoHrvatskog sabora o Konačnom prijedlogu ovršnogzakona, treće čitanje, P. Z. E. br. 584, objavljeno nainternetskimstranicamaHrvatskogsabora,ukojemjetajodborupozorionanejasnoćeprijelaznihodre-dabazakona.Toizvješćeglasi:

1. Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora na105. sjednici, održanoj 9. studenoga 2010., rasprav-ljaojeoKonačnomprijedloguovršnogzakona-tre-će čitanje, koji je predsjedniku Hrvatskoga saborapodnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 28.listopada2010.

2. Odbor za zakonodavstvo podupire donošenjeovoga Zakona, a na tekst Konačnog prijedlogaOdborukazujenapotrebudoradečlanka339.i340.radi pravne sigurnosti u primjeni Ovršnog zakona.PremaprijelaznimizavršnimodredbamaovogaKo-načnogprijedlogastariOvršnizakonprimjenjivatćesedo31.prosinca2011.,dokćeseistodobnoprimje-njivati odredbe članka 91. i 92., članka 122. stavak1.,2.,3.i4.,članaka124.,125.i126.novogOvršnogzakonakojestupajunasnagu1.siječnja2011.Sob-ziromnatodaćenoviOvršnizakonucijelostistupitinasnagu1.siječnja2012.,osimpojedinihodredabakojećestupitinasnagudanomprijmaRepublikeHr-vatskeupunopravnočlanstvoEuropskeunije,uraz-dobljuod1.siječnja2011.do31.prosinca2011.nasnazićeistodobnobitidioodredabastaroginovogOvršnogzakona.

broj 146od 27. prosinca 2010.

Odluka o iznosu naknade za financiranje rada Hrvatske agencije za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata i obveznih zaliha nafte i naftnih derivata za 2011. godinu - stupila na snagu 1. siječnja 2011.

Pravilnik o izmjeni Pravilnika o obračunskim zavodima, naknadi za posredovanje i obrascu mjenice - stupio na snagu 1. siječnja 2011.

Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rodovima, službama, strukama i njihovim specijalnostima - stupila na snagu 4. siječnja 2011.

Pravilnik o metodama uzorkovanja i analitičkim metodama za provedbu službenih kontrola hrane za životinje - stupio na snagu 1. siječnja 2011.

Pravilnik o zahtjevima zdravlja životinja i veterinarskom certificiranju za uvoz životinjskih crijeva iz trećih zemalja - stupa na snagu 1. lipnja 2011. godine, osim članka 3. i Dodatka I.B ovoga Pravilnika koji stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske u članstvo Europske unije.

Pravilnik o izmjeni Pravilnika o veterinarsko-medicinskim proizvodima - stupio na snagu 27. prosinca 2010.

Tehnički propis o izmjeni Tehničkog propisa o građevnim proizvodima - stupio na snagu 4. siječnja 2011.

Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o statističkom i bonitetnom izvješćivanju - stupa na snagu 27. prosinca 2011., osim odredbi članaka 43. i 46., koje stupaju na snagu 31. siječnja 2011., i odredbi članaka 13., 24., 39., 40., 42., 44. i 45., koje stupaju na snagu 31. ožujka 2011.

Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o nadzornim izvještajima kreditnih institucija

- stupila na snagu 31. prosinca 2010.

Odluka Vijeća za elektroničke medije, KLASA: 612-12/10-02/0038 od 15. prosinca 2010.


Odluka Vijeća za elektroničke medije,KLASA: 612-12/10-02/0040 od 15. prosinca 2010.



Odluka Vijeća za elektroničke medije klasa: 612-12/10-02/0046 od 15. prosinca 2010.



Odluka o općinskim porezima Općine Gornji Kneginec - stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Službenom vjesniku Varaždinske županije«, osim odredaba o prirezu poreza na dohodak koje su stupile na snagu 4. siječnja 2011., a primjenjuje se od 1. siječnja 2011. godine.

Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o porezima Grada Slavonskog Broda - stupila na snagu 4. siječnja 2011.

Odluka o izmjeni Odluke o prirezu poreza na dohodak Općine Dubrava - stupila na snagu 4. siječnja 2011., a primjenjuje se od 1. veljače 2011. godine.

Odluka o financiranju Hrvatske gospodarske komore u 2011. godini - stupila na snagu 27. prosinca 2010., a primjenjuje se od 1. siječnja 2011.

Izmjene i dopune Pravila djelovanja tržišta električne energije - stupile na snagu 1. siječnja 2011.

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4042/2005 i dr. od 15. prosinca 2010.


Pravilnik o obliku i sadržaju bjanko zadužnice - stupio na snagu 1. siječnja 2011.

Pravilnik o obliku i sadržaju zadužnice - 10stupio na snagu 1. siječnja 2011.

Pravilnik o utvrđivanju cijena ukapljenog naftnog plina - stupio na snagu 29. prosinca 2010.

Nacionalna klasifikacija zanimanja 2010. - NKZ 10

Pravilnik o ustroju i vođenju Registra ugovora o javno-privatnom partnerstvu - stupio na snagu 1. siječnja 2011.

Odluka o izmjeni Odluke o kamatnim stopama i naknadama Hrvatske narodne banke - stupila na snagu 6. siječnja 2011.

Odluka o prirezu na dohodak Općine Hrašćina - stupila na snagu 6. siječnja 2011., a primjenjuje se od 1. siječnja 2011. godine.

Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o porezima Grada Crikvenice - stupila na snagu 1. siječnja 2011.

Odluka o izmjeni Odluka o porezima Grada Rijeke - stupa na snagu 1. veljače 2011.

Ispravak dvaput objavljene Odluke o općinskim porezima Općine Gornji Kneginec


Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o viznom sustavu - stupila na snagu 1. siječnja 2011.

Odluka o provedbi posebne mjere za ublažavanje porasta cijena prirodnog plina u kućanstvima u 2011. godini - stupila na snagu 1. siječnja 2011.

Odluka o izmjeni Odluke o provedbi mjera za ublažavanje porasta cijena električne energije građanima i kućanstvima - stupila na snagu 1. siječnja 2011.

Pravilnik o obliku i sadržaju dodatnih podataka za statističke i druge potrebe - stupio na snagu 31. prosinca 2010.

Pravilnik o postupanju s primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe - stupio na snagu 1. siječnja 2011.

Pravilnik o izmjeni Pravilnika o postupku i načinu ostvarivanja prava na oslobođenje plaćanje godišnje naknade za uporabu javnih cesta i cestarine - stupio na snagu 31. prosinca 2010.

Pravilnik o ribolovnim alatima i opremi za gospodarski ribolov na moru - stupio na snagu 31. prosinca 2010.

Pravilnik o športskom i rekreacijskom ribolovu na moru - stupio na snagu 1. siječnja 2011.

Pravilnik o Registru ribarske flote Republike Hrvatske - stupio na snagu 1. siječnja 2011. godine osim odredbi članaka 7. i 8. ovoga Pravilnika koje stupaju na snagu danom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Pravilnik o izmjenama Pravilnika o obavljanju gospodarskog ribolova na moru - stupio na snagu 31. prosinca 2010.

Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima, standardu elaborata i obveznih priloga prostornih planova - stupio na snagu 8. siječnja 2011.

Odluka o prestanku važenja Odluke o prikupljanju podataka o međunarodnim transakcijama povezanim s komunikacijskim uslugama - stupila na snagu 1. siječnja 2011.

Odluka o prikupljanju agregiranih podataka o ostvarenim platnim transakcijama s inozemstvom - stupila na snagu 1. siječnja 2011.

Izvadak iz Odluke o plaćanju doprinosa u paušalnom iznosu udruženjima obrtnika, područnim obrtničkim komorama i Hrvatskoj obrtničkoj komori za 2011. godinu

Odluka o najvišem postotku naknade za upravljanje obveznom mirovinskom društvu za 2011. godinu - stupila na snagu 1. siječnja 2011.

Odluka o najvišem postotku naknade banke skrbnika za 2011. godinu - stupila na snagu 1. siječnja 2011.

14 19. 1. 2011.br. 5934Uredila Hubertina Žalud, dipl. iur.radno pravo

1. Uvodne napomeneSmještaj radnika za vrijeme obavljanja

rada kod pojedinih poslodavaca pojavljuje se u određenim situacijama kao važno pitanje uređenja međusobnih odnosa sudionika rad-nog odnosa.

Obveza osiguravanja smještaja radnika, za poslodavca istodobno znači i preuzimanje do-datnih dužnosti koje mu nameću odredbe po-zitivnih radnopravnih propisa, čije odrednice uređuju uvjete tog smještaja.

Propisi koji govore o tom institutu su odredbe Zakona o radu1 i Preporuke Među-narodne organizacije rada (u nastavku teksta: MOR), br. 1152.

Domaći radnopravni izvori prilično usko uređuju dužnosti poslodavca kad preuzmu na sebe obvezu osiguravanja smještaja radnika, za razliku od konvencijskog prava, koje vrlo podrobno rješava ključne elemente tog, za radnike, značajnog pitanja. Samo naizgled relativno nevažno pitanje, zapravo pri rješidbi podrazumijeva udovoljavanje brojnim obve-zama od strane poslodavca.

Od hrvatskih radnopravnih propisa samo Zakon o radu (u nastavku teksta: ZR) u Glavi IV., pod naslovom Zaštita života, zdravlja i privatnosti radnika, članak 33. stavak 4., pro-

pisuje obveze poslodavca pri smještaju radni-ka. Za razliku od konvencijskog prava, doma-će radnopravno zakonodavstvo ističe i obvezu osiguranja prehrane radnika.

Od međunarodnih radnih propisa treba istaknuti Preporuku MOR-a, br. 115 o smje-štaju radnika iz 1961. godine.

2. Obveze poslodavca Pozitivni propisi hrvatskog radnog za-

konodavstva relativno usko uređuju pitanje obveza poslodavaca pri smještaju radnika. Osnovno određenje nalazimo u odredbi član-ka 33. stavak 4. ZR-a, prema kojoj posloda-vac, u slučaju da je preuzeo obvezu smještaja i prehrane radnika, mora voditi računa i o če-tiri dodatne obveze: 1. zaštiti života, 2. zaštiti zdravlja, 3. zaštiti ćudoređa i 4. vjeroispovijedi radnika.

Slučajeve u praksi kad poslodavci osigura-vaju smještaj radnicima nalazimo, primjerice, često u ugostiteljstvu, osobito u turističkim odredištima u tijeku turističke sezone, gra-diteljstvu i pri pružanju usluga čuvanja djece ili skrbi o starijima i nemoćnima. Daljnje je zasebno pitanje u kojem opsegu i koje je mjere obvezatan poduzimati poslodavac da bi rad-niku osigurao zakonom priznato pravo zaštite njegove vjeroispovijedi. To će uvelike ovisiti i o samom radniku jer, ako poznaje svoja prava i zakonske obveze poslodavca, možda ne će prihvatiti uvjete smještaja u kojem ne bi mo-gao u zadovoljavajućoj mjeri ispunjavati svoje vjerske obveze, dužnosti i prava.3 Najvažnija dužnost svakog poslodavca je svojim radnici-ma priznati određena prava i urediti procese rada, način da im omogući ispunjavanje nji-hovih vjerskih (religioznih) potreba, obveza i prava.

3. Obveze poslodavca prema Preporuci MOR-a, br. 115

3.1. Svrha i doseg Preporuke, br. 115Preporuka MOR-a o smještaju radnika, br.

115 iz 1961. godine (u nastavku teksta: Pre-poruka) uređuje pitanje smještaja radnika koji obavljaju fizičke i nefizičke, odnosno intelek-tualne poslove, zatim na samozaposlene osobe i radnike starije životne dobi, na umirovlje-ne radnike, kao i na radnike s invaliditetom. Pravni doseg tih odredaba je iznimno širok, budući da svojim odrednicama pokrivaju veli-ki krug radnika na koji se primjenjuje, te dugo razdoblje života radnika - od zaposlenja sve do umirovljenja, pa čak i za vrijeme umirovlje-nja. Također se referiraju i na životne situacije kad radnik dolazi u položaj da zbog invalidi-teta nije u mogućnosti sâm, isključivo svojim radom, osigurati primjerene uvjete smještaja, odnosno stanovanja. Glavna svrha Preporuke je osiguravanje odgovarajućeg i prikladnog smještaja te životnog okruženja za radnike i članove njihovih obitelji. Daljnja svrha Prepo-ruke je održavanje, unapređivanje i moderni-zacija postojećih uvjeta smještaja radnika.

Postavljen je i zahtjev da smještaj radni-ka ne smije koštati više od razumnog dijela njegove zarade, neovisno o tome je li riječ o smještaju u iznajmljenom prostoru ili trajnom smještaju, odnosno kupnji odgovarajuće ne-kretnine. Preporukom se pridaje pozornost i obiteljima radnika, određenjem da svaka obi-telj radnika ima pravo na zasebno stanovanje.

Posljednji zahtjev upućen je javnim vlasti-ma sa svrhom da smještaj radnika ide ukorak s programima ekonomskog rasta i razvoja.

3.2. Dužnosti tijela javne vlastiOdgovornost tijela javne vlasti definirana

je u III. dijelu Preporuke pod 8, gdje stoji da bi nadležna tijela državne uprave, uzimajući u obzir ustavnu strukturu države, trebala uspo-staviti središnje tijelo uz pridružena sva javna tijela čija nadležnost obuhvaća i brigu o ne-kim aspektima smještaja radnika. Odgovor-nost središnjeg tijela za osiguranje smještaja radnika trebala bi obuhvaćati: 1. proučavanje i procjenu potreba stanovanja radnika, kao i 2. definiranje stambenih programa radnika, s posebnim naglaskom na programe otklanjanja nedostataka glede higijenskih uvjeta.

3.3. Posebne dužnosti poslodavacaPoslodavac bi trebao prepoznati važnost

osiguravanja smještaja za svoje radnike, a brigu o provedbi prepustiti javnim ili privat-nim agencijama, kao što su zadruge i druge stambene udruge, odvojene od djelatnosti poslodavca. Prema Preporuci, iznimno je do-pušteno izravno pružanje smještaja radnicima kod samog poslodavca ili u organizaciji nepo-srednog poslodavca. Poslodavci su ovlašteni osobno pružiti smještaj radniku isključivo kad je to nužno zbog potreba radnog procesa, pri-mjerice, poput hitnih popravaka, iznenadnih intervencija i slično, odnosno, ako se mjesto rada radnika nalazi na većoj udaljenosti od centra stanovanja. Preporukom nije izravno propisano o kolikoj se udaljenosti radi, nego je rješavanje tog pitanja prepušteno nacionalnim zakonodavstvima i praksi.4 Poslodavci dodat-no, u slučaju neposrednog osiguravanja smje-štaja za radnika, moraju voditi računa o slo-bodi udruživanja radnika i drugim temeljnim pravima radnika. Zatim, potrebno je osigurati potpuno poštovanje nacionalnih zakona, ali i običajnog prava tako: 1. da visina najamnine treba biti razumna i ne smije uključivati spe-kulativnu dobit i 2. da pravo na najamninu ili trajanje smještaja radnika ne bude izravno vezano uz radni odnos radnika, odnosno da prestanak radnog odnosa ne dovodi automa-tizmom do otkazivanja smještaja radniku.

3.4. Standardi smještaja radnikaZadovoljenje određenih potreba uobičaje-

na je misao vodilja pri traženju smještaja sva-kog građanina, slijedom čega su odgovarajući stambeni standardi postavljeni unaprijed i za smještaj radnika. Kao opće načelo, nadlež-na vlast treba, kako bi se osigurala sigurnost konstrukcije i razumne razine pristojnosti, higijene i udobnosti, uspostaviti minimalne standarde stanovanja radnika u skladu s lokal-nim uvjetima i poduzeti odgovarajuće mjere za njihovo provođenje.

Preporuka stavlja pred nadležnu javnu vlast zadaću osiguranja minimalnih standar-da stanovanja radnika, neovisno o tome tko neposredno pruža smještaj. Time teret obveze primarno snose predstavnici javne vlasti, a tek zatim neposredni pružatelji, odnosno osigura-vatelji smještaja.

3.4.1. Uvjetismještaja

Tri su osnovna zahtjeva postavljena prema nadležnom autoritetu prilikom osiguravanja smještaja radniku: 1. razumna razina pri-kladnog smještaja, 2. odgovarajući higijenski uvjeti i 3. određena razina udobnosti osigu-ranog smještaja (komfor). Razumna razina je ona koja omogućava prosječnom građaninu ili prosječnoj obitelji, u određenoj društve-

noj sredini, stanovanje u sređenim uvjetima (zadovoljavajućim, higijenskim i udobnim), sukladno stvarnim financijskim mogućnosti-ma, uz mogućnost pomoći u obliku kredita ili drugog oblika pomoći pri pronalaženju rješenja stambenog pitanja. Predmetni uvje-ti i traženi stupanj razumnosti objektivno se prosuđuju sa stajališta prosječnog građanina u odgovarajućoj sredini u kojoj radnik obav-lja posao.5 U stvarnom životu posebni uvjeti osiguranja stambenih standarda radnika va-rirat će od društvene zajednice do društvene zajednice, ovisno o brojnim činjenicama, po-najprije razvoju odnosnoga društva u cijelosti, dosegnutoj razini društvene svijesti o važnosti osiguranja odgovarajućeg smještaja za radnike, stvarnim financijskim mogućnostima države i drugima.

3.5. Stambeni standardi Stambeni standardi postavljeni temeljem

općih načela, trebali bi se odnositi osobito na:(a) minimalni prostor po osobi ili po obi-

telji, što treba biti izraženo kroz jedan ili više od sljedećih kriterija: podne površine, kubični volumen ili veličina i broj soba;

(b) opskrbu vodom u dovoljnim količina-ma;

(c) odgovarajući sustav kanalizacije i od-laganja otpada;

(d) odgovarajuću zaštitu od topline, hlad-noće, vlage, buke, požara i bolesti životinja, posebice insekata;

(e) odgovarajuće sanitarne uvjete i objek-te za pranje, ventilaciju, kuhanje i skladištenje te prirodnu i umjetnu rasvjetu;

(f) minimalni stupanj privatnosti u od-nosima između fizičkih osoba u domaćinstvu, kao i za članove domaćinstva protiv nepotreb-ne smetnje od strane vanjskih čimbenika i

(g) odgovarajuće razdvajanje prostorija za držanje životinja.

Široki raspon zahtjeva kojima trebaju udovoljavati prostori i prostorije za smještaj radnika, jamstvo su odgovarajuće zaštite rad-nika od neodgovarajućeg življenja, čime se uvelike utječe i na kvalitetu rada. Zadovoljni radnik interes je svakog poslodavca, pri čemu značajnu ulogu u postizanju određenog stup-nja zadovoljstva ima osiguran povoljan i kva-litetan smještaj radnika i osoba u njegovom kućanstvu.

4. Umjesto zaključkaOsiguravanje smještaja te, posljedično ili

vezano uz to, prehrane radnika, značajna je obveza poslodavca kojoj sa stajališta radno-pravne teorije, nije posvećena prevelika po-zornost, ni u domaćim, ni u međunarodnim propisima.

Smještaj radnika zahtijeva od poslodav-ca pozorno postupanje glede udovoljavanja uvjetima utvrđenih važećim propisima radi osiguranja potreba radnika za odgovarajućim smještajem, a posljedično i odgovarajućim radnim uvjetima, odmorom i drugim pravima koja im pripadaju. Zadovoljan radnik ostvaru-je bolji radni učinak, što je krajnji cilj svakog poslodavca.

Uzevši u obzir činjenicu koliko je rad-nosposobno stanovništvo važno za svako su-vremeno društvo, postavljeni zahtjevi trebaju u budućnosti biti još podrobnije normirani i prihvaćeni u većem opsegu od današnjega.

Obveze poslodavaca pri smještaju radnikamr. sc. BRUNO MOSLAVAC, Virovitica

Tema ovog članka je pravno uređenje obveze osiguravanja smještaja radnika prema odredbama članka 33. stavak 4. Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09) i međunarodnih propisa koji uređuju tu materiju, odnosno Preporuke Međunarodne organizacije rada, br. 115 o smještaju radnika iz 1961. godine. Tim propisima uređuju se uvjeti osiguravanja smještaja radnika te dodatne dužnosti poslodavca.U jednom od sljedećih brojeva lista pisat ćemo o posebnostima smještaja pomoraca s naglaskom na Konvenciju o radu pomoraca iz 2006. (Nar. nov. - MU, br. 11/09).

1 Nar.nov.,br.149/09.2 R115Workers’HousingRecommendationiz1961.godi-

ne(www.ilo.org/ilolex/cgi-lex/convde.pl?R115).

3 Posebnopitanjekojesemožepostavitiuovomedijelujest je li poštovanje vjeroispovijedi radnika pri osigura-vanjunjegovogsmještajaprimarnoobvezaposlodavca,ili i radnik, u odgovarajućoj mjeri, ima obvezu baremupoznati ili upozoriti poslodavca koji mu pruža smje-štaj da njegova vjeroispovijed zahtijeva odgovarajućedužnostiposlodavca.

4 Idealno rješenje predmetnog pitanja bilo bi uređenjekonkretne udaljenosti u određenoj mjernoj jedinici, uodnosunakojupotencijalniposlodavacimapravosâmosiguravati smještaj za svoje radnike, putem meha-nizma kolektivnog pregovaranja i socijalnog dijaloga.Nadalje,moglobiseunacionalnimzakonodavstvimauvrstitivećpostojećeodredbe,primjericeonekojimaseuodgovarajućimdjelatnostimautvrđujuodgovarajućamjerilapriobračunuputnihtroškovaradnika.

5 Posebni zahtjevi glede standarda stanovanja radnikanisuneposrednopostavljeni,nitizatraženi,što,dakako,neznačidaihnemorailinemožebitiupraksi.Radni-ci kojima je potreban smještaj u tom smislu, mogu se

- preko svojih predstavnika ili čak i neposredno, u sva-kompojedinačnomslučaju-izboritizaodređenurazinustandardasmještaja,pričemunakonjednomuspostav-ljenerazinenetrebajuićiispodpostavljenihstandarda.

1519. 1. 2011.br. 5934Telefonski savjeti radnim danom od 9 do 15 sati

besplatni odgovori na pitanja pretplatnika

[email protected]

pitateodgovaramo

vi miUvjeti za upravitelja stambene zgradeUpravitelj stambene zgrade može biti fizička ili pravna osoba upisana (registrirana) za obavljanje poslova upravljanja nekretninama, s tim da fizička osoba mora biti upisana u obrtni registar, a pravna osoba mora biti upisana u sudski registar trgovačkog suda

vi Namjera mi je da se kao fizička osoba bavim upravljanjem stambenom zgra-dom, no ne bih želio otvarati obrt, niti, pak, trgovačko društvo. Mogu li kao

fizička osoba upravljati stambenom zgradom, odnosno tko može biti upravitelj stambene zgrade?

Pita: I. K., Omiš

mi U samom pitanju postavlja se dvojba tko može biti upravitelj stambene zgrade. Mišljenja smo da Zakon

o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - u nastavku teksta: ZV) ne ostavlja nikakvu dvojbu glede tog pitanja. Naime, prema odredbi članka 378. stavak 2. ZV-a, upravitelj može biti fizička ili pravna osoba koja je upisana za obavljanje tih poslova. Iz navedene odredbe mora se zaključiti da pravna osoba mora biti registrirana za obavljanje te djelatnosti i da ta djelatnost mora biti upisana u sudskom registru trgovačkog suda, dok fizička osoba mora biti ovlaštena obavljati takav posao. Ako fizička osoba želi obavljati posao upravitelja stambene zgrade, tada mora otvoriti obrt koji će biti registriran za obavljanje poslova upravljanja stambenim zgradama i ishoditi potrebno odobrenje nadležnog upravnog tijela. Stoga fizička osoba, koja posao upravljanja ne bi obavlja-la kao obrtnik, takav posao ne bi niti mogla obavljati. (17-0/0, D.K./B.B., 13. 1. 2011.)

informator broj 5934 • 19. 1. 2011.

Hipotekarna tužbaHipotekarna tužba je tužba koju podnosi hipotekarni vjerovnik protiv svagdašnjeg vlasnika založene nekret-nine u slučaju ako se zalogom (hipotekom) osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, a isto tako isprava na temelju koje upisana hipoteka ne predstavlja ovršnu ispravu. U tom slučaju založni vjerovnik ima pravo tražiti od svagdašnjeg vlasnika založene nekretnine, a i od svakoga trećega, da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari

vi Predmet tužbe i tužbenog zahtjeva je ispunjenje novčane tražbine iz ugovora o zajmu (zahtjev je na isplatu određenog novčanog iznosa). U

samom ugovoru o zajmu stranke su ugovorile da će se vjerovnik moći naplatiti iz imovine dužnika (sada tuženika), s tim da u toj odredbi nije navedeno da će se tužitelj moći naplatiti iz točno određene nekretnine tuženika, niti ugovor o zajmu sadržava tabularnu izjavu za upis hipoteke, niti je hipoteka prema tom ugovoru upisana u zemljišnoj knjizi. U tijeku parničnog postupka tužitelj preinačuje tužbeni zahtjev tako da se uz zahtjev za isplatu novčanog iznosa, postavlja i zahtjev da je tuženik dužan trpjeti namirenje tužiteljevog potraživanja iz pred-metnog ugovora o zajmu u točno određenom iznosu, i to prodajom nekretnine tuženika, a istodobno se traži i zabilježba spora. Sud prvoga stupnja dopustio je preinačenje i zabilježbu spora. Je li takvo postupanje prvostupanjskog suda pravilno te kada se može podnijeti hipotekarna tužba i koje su pretpostavke za hipotekarnu tužbu?

Pita V. I., Slatina

mi Prije svega valja istaknuti da odredba ugovora o zajmu, kojim se dužnik obvezuje, za iznos tražbine prema vje-

rovniku, jamčiti cijelom svojoj imovinom, a da istodobno u sa-mom ugovoru o zajmu nije dana izričita izjava (clausula intabu-landi) kojom bi dužnik ovlastio vjerovnika da može na temelju te isprave izvršiti upis založnog prava (hipoteke) na nekretnini dužnika (točno određenih oznaka prema zemljišnoj knjizi, ka-tastarska općina, katastarska čestica i zemljišnoknjižni uložak), ne predstavlja tabularnu izjavu, pa slijedom toga pravilno, na temelju takve izjave u ugovoru o zajmu, nije niti izvršen upis založnog prava u korist tužitelja, a na nekretnini tuženika.

S obzirom na netom navedeno, potpuno je jasno da u tre-nutku podnošenja tužbe radi isplate, u korist tužitelja nije bilo

upisano založno pravo. Stoga se u konkretnom slučaju niti ne može s uspjehom postaviti zahtjev iz hipotekarne tužbe. Nai-me, prema odredbi članka 336. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09

- u nastavku teksta: ZV) ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni vjerovnik je ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga. U tom slučaju, prema stavku 2. istog članka, pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga, založni vje-rovnik ostvaruje putem suda, a prema pravilima određenim u tom Zakonu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako što drugo nije određeno zakonom. Dakle, samo u slučaju ako je radi osiguranja tražbine upisano založno pravo, založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založe-ne stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako zakonom nije što drugo određeno. Valja naglasiti da se hipo-tekarna tužba podnosi sudu onda kad isprava na temelju koje je izvršen upis hipoteke nema svojstvo ovršne isprave, a što u konkretnom slučaju nije slučaj, jer ugovor o zajmu nema svoj-stvo ovršne isprave.

Stoga se u konkretnom slučaju ne bi moglo udovoljiti za-htjevu iz hipotekarne tužbe, tj. da je tuženik dužan trpjeti da se tužitelj namiri iz vrijednosti nekretnine, i to njezinom javnom prodajom, a radi namirenja dužnog iznosa.

Drugo pitanje koje je postavljeno jest pitanje: je li sud pravilno dopustio preinačenje tužbe? Mišljenja smo da u kon-kretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za dozvolu preinake tužbe, a to stoga što dopuštena preinaka nije bila svrhovita za konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka (čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku - Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - u nastavku teksta: ZPP). Naime, zahtjev bi bio odbijen i ne bi predstavljao konačno rješenje odnosa između parničnih stra-naka, pa je zbog tih razloga preinaka nesvrhovita.

S obzirom na činjenicu da se u konkretnom slučaju, pa i preinačenom zahtjevu, ne radi o sporu oko knjižnog prava, sud je nepravilno odredio zabilježbu spora, budući da je prema odredbi članka 81. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 - u nastavku teksta: ZZK) zabilježba spora upis kojim se čini vid-ljivim da je glede nekog knjižnog prava u tijeku spor koji može utjecati na postojanje, promjenu ili prestanak tog knjižnog pra-va. U konkretnom slučaju knjižno pravo - založno pravo nije niti upisano u zemljišnoj knjizi, pa je očito da se ne radi o sporu oko knjižnog prava, a isto tako niti spor radi isplate ne pred-stavlja vrstu spora koja se može zabilježiti u zemljišnoj knjizi. (17-0/5, D.K./J.S., 14. 1. 2011.)


Smanjivanje visine ugovorene plaćePoslodavac ne smije svojom jednostranom odlukom smanjiti visinu ugovorene plaće

vi Mali smo poslodavac, zbog gospodarskih teškoća i nelikvidnosti nismo u mogućnosti radnicima isplaćivati plaće u punom iznosu, a ne želimo

otkazivati ugovore o radu. Smijemo li privremeno smanjiti plaće radnicima, donošenjem odluke o isplati minimalne plaće dok se stanje ne popravi?

Pita: S. Č., Velika Gorica

mi Člankom 12. Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09 - u nastavku teksta: ZR) propisano je da se ugovor o radu

sklapa u pisanom obliku, a jedan od bitnih uglavaka je i plaća, odnosno »osnovna plaća, dodaci na plaću te razdoblja isplate primanja na koja radnik ima pravo« (čl. 13. st. 8. ZR-a).

Imajući na umu da je ugovor o radu dvostranoobvezuju-ći pravni akt koji nastaje suglasnošću volja ugovornih strana poslodavca i radnika o svim elementima radnog odnosa, tako postoji i suglasnost volja o plaći.

Slijedom navedenog, odredbe ugovora o radu mogu se mi-jenjati samo uz suglasnost ugovornih strana (u ovom slučaju radnika i poslodavca) pa poslodavac ne bi smio jednostranom odlukom mijenjati ugovorne odredbe a tako ni odredbe o visini ugovorene plaće.

Kada poslodavac zbog nelikvidnosti ili drugih gospodar-skih razloga, kao u slučaju iz konkretnog primjera, nije u mo-gućnosti isplaćivati plaću u ugovorenom iznosu, može radnici-ma predložiti smanjivanje plaće, odnosno izmjenu ugovora o radu s nižom plaćom, s tim da, pritom, mora poštovati odredbe o iznosu minimalne plaće, propisane Zakonom o minimalnoj plaći (Nar. nov., br. 67/08).

Ne prihvati li radnik ponuđenu izmjenu, poslodavac može u skladu s člankom 115. ZR-a pokrenuti postupak otkazivanja s ponudom izmijenjenog ugovora o radu s nižom plaćom, na-vodeći kao opravdani razlog za otkaz gospodarske razloge, s tim da je postupak otkazivanja jednak kao u svakom drugom slučaju redovitog otkaza bez krivnje radnika.

Ne prihvati li radnik ponudu, prestaje mu radni odnos, uz uvjete koje propisuje ZR (otkazni rok, otpremnina).

Napominjemo da prema članku 115. ZR-a ako radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza. (10-0/0, H. Ž., 11. 1. 2011.)


Rok javne objave godišnjih financijskih izvještaja nakon statusnih promjena trgovačkog društvaTrgovačko društvo koje je izvršilo statusne promjene, u obvezi je dostaviti godišnje financijske izvještaje Financijskoj agenciji radi javne objave, u roku od devedeset dana od dana statusne promjene

vi Trgovačko društvo je u zadnjem mjesecu prošle kalendarske godine izvršilo statusne promjene. U kojem je roku, nakon izvršenih statusnih promjena, to

trgovačko društvo u obvezi podnijeti Financijskoj agenciji godišnje financijske izvještaje radi javne objave?

Pita: V. L., Pula

mi Zakon o računovodstvu (Nar. nov., br. 109/07 - u na-stavku teksta: ZOR) u svojim odredbama propisuje, iz-

među ostalog, i obvezu sastavljanja godišnjih financijskih izvje-štaja za poduzetnike.

Sukladno članku 15. ZOR-a, poduzetnik je dužan sa-stavljati godišnje financijske izvještaje u obliku, sadržaju i na način propisan ZOR-om i na temelju njega donesenim propisima. Godišnje financijske izvještaje čine: bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanom tijeku, izvještaj o pro-mjenama kapitala i bilješke uz financijske izvještaje. Godišnji financijski izvještaji sastavljaju se za poslovnu godinu koja je jednaka kalendarskoj godini. Ti izvještaji moraju pružiti istinit i objektivan prikaz financijskog položaja i uspješnosti poslovanja poduzetnika.

Isto tako, prema stavku 9. članak 15. ZOR-a, godišnje fi-nancijske izvještaje poduzetnik je dužan sastaviti i u slučajevi-ma statusnih promjena, otvaranja stečajnog postupka ili pokre-tanja postupka likvidacije nad poduzetnikom i to sa stanjem na dan koji prethodi danu upisa statusne promjene, danu otvara-nja stečajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije.

Radi javne objave, prema članku 20. ZOR-a, poduzetnik je dužan godišnje financijske izvještaje dostaviti Financijskoj agenciji (u nastavku teksta: FINA). Danom dostave potpunih i točnih godišnjih financijskih izvještaja FINI, smatra se da je poduzetnik ispunio obvezu javne objave.

Kada dođe do statusnih promjena unutar trgovačkog druš-tva, kao što se dogodilo u konkretnom slučaju, tada, prema stavku 5. članak 20. ZOR-a, poduzetnik koji sastavlja godiš-nje financijske izvještaje propisane ZOR-om, dužan je, između ostalog, godišnje financijske izvještaje dostaviti u roku devede-set dana od dana nastanka statusne promjene, pokretanja po-stupka likvidacije ili otvaranja stečaja radi javne objave.

Sukladno navedenom, dakle, trgovačko društvo koje je iz-vršilo statusne promjene u obvezi je dostaviti godišnje financij-ske izvještaje FINI radi javne objave u roku devedeset dana od dana statusne promjene. (9-6, D. K., 14. 1. 2011.)


izlazi srijedom i subotom www.novi-informator.net e-mail: [email protected] GLAVNA UREDNICA: Davorka Foretić UREDNIŠTVO: Biljana Barjaktar, Desanka Đikandić, Davorka Foretić, Dražen Kozulić, i Jerko Slovinić GRAFIČKI UREDNIK: Nenad Novak GRAFIČKA PRIPREMA: Jadranka Prišlin i Nada Tokić LEKTURA: Vesna Kisin i Meri Odak TISAK: GZH, Zagreb PRAVNI SAVJETI: 01/4612-551, 01/4612-549 EKONOMSKI SAVJETI: 01/4612-537 DOKUMENTACIJA LISTA I PRAVNI SAVJETI: 01/4612-539 NAKLADNIK: Novi informator d.o.o. Zagreb, Kneza Mislava 7/I MB 3718603 telefon: 01/4555-454, telefaks 01/4612-553 DIREKTORICA: Marina Šurbek Žiro račun: 2340009-1100150348 Privredna banka Zagreb d.d. ODJEL PRETPLATE I PRODAJE: telefon 01 4555-454, telefaks 01/4612 553 e-mail: [email protected] Pretplata na TISKANO IZDANJE iznosi 1.800,00 kn,

na INTERNET IZDANJE 1.250,00 kn s PDV-om za 2011. godinu CIJENE OGLASA s PDV-om: 1/1 str. 6.100,00 kn, 1/2 str. 3.550,00 kn, 1/3 str. 2.100,00, 1/4 str. 1.550,00 kn, posljednja stranica +30 %. Za dva uzastopna oglašavanja popust od 10%, a za tri i više 20% popusta. Pretplatnici imaju dodatni popust od 10% .

Ako se pretplata na list ne otkaže najkasnije 15 dana prije isteka roka na koji je sklopljena, smatra se produženom na neodređeno vrijeme. Rukopisi se ne vraćaju.

Novi ZUP - iskustva nakon godinu dana primjene

organizira savjetovanje

2. veljače 2011. (srijeda), u 9,30 sati,Sheraton Zagreb Hotel, Kneza Borne 2, Zagreb

KOTIZACIJA za sudjelovanje na savjetovanju iznosi 980,00 kn (s PDV-om) po sudioniku. Uplaćuje se na žiro-račun Novog informatora

broj: 2340009-1100150348

poziv na broj: 01 020211 - OIB

OBVEZATNA PRIJAVA

Dodatne informacije Tel.: 01/4555 454 Faks: 01/4612 553

e-mail: [email protected] www.novi-informator.net

NAKNADA UKlJUčUJE: sudjelovanje na savjetovanju, seminarski materijal (knjiga s radovima autora), radni pribor i napitak za vrijeme stanke.

PROGRAM SAVJETOVANJA

• sporna pitanja ZUP-a • pripreme za primjenu ZUS-a • uredsko poslovanje

prof. dr. sc. DRAGAN MEDVEDOVIĆ, profesor Upravnog prava Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u m.

� UTJECAJ ZAKONA O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU I ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA NA NOVO ZAKONODAVSTVO

RUžA ŠIMUNEC, ravnateljica Uprave za opću upravu - Ministarstvo uprave Republike Hrvatske

� ISKUSTVA U PRIMJENI ZAKONA O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU I AKTIVNOSTI MINISTARSTVA UPRAVE REPUBLIKE HRVATSKE

DUNJA JURIĆ KNEžEVIĆ, sutkinja Upravnog suda Republike Hrvatske� IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI U NOVOM ZAKONU O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU

mr. sc. MARIJA KRILETIĆ, sutkinja Upravnog suda Republike Hrvatske i zamjenica predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske� PROCESNA I IZVANPROCESNA RASPOLAGANJA TUžENE STRANE NAKON POKRETANJA UPRAVNOG SPORA U POREZNIM STVARIMA

ŠTEfANIJA KASABAŠIĆ, savjetnica pučkog pravobranitelja za pravna pitanja� DONOŠENJE RJEŠENJA I PROVOĐENJE UREDSKOG POSLOVANJA – PRIMJERI

BOžO GAGRO, sudac Upravnog suda Republike Hrvatske u m. i MARINA KOSOVIĆ MARKOVIĆ, sutkinja Upravnog suda Republike Hrvatske� žALBA I PRIGOVOR U NOVOM ZAKONU O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU – PRIMJERI

instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja …_Ustavni... · Izvedenice...

Documents

Transcript of instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja …_Ustavni... · Izvedenice...