Informativna brošura o obnovljivim izvorima energije gradani_prijelom... · vrući izvori...

ZAGREBAČKAŽUPANIJA

Informativna brošura o obnovljivim izvorima energije

namijenjena građanima, poduzetnicima i obrtnicima

na području Zagrebačke županije

2 32 3

IzdavačZagrebačka županijaUlica grada Vukovara 72/V, 10000 Zagreb

Nakladnik: Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske

Brošuru izradila Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske uz potporu Upravnog odjela za gospodarstvo Zagrebačke županije

Glavni uredniciDr.sc. Julije DomacIvan Pržulj, dipl.ing.

Autori Ivana Horvat, dipl.ing.Hrvoje Maras, dipl.oec.Milka Hrbud, dipl.ing.Marko Miletić, dipl. ing.Srećko Vrček, dipl.ing.

Autorska prava/CopyrightRegionalna energetska agencija Sjeverozapadne HrvatskeZagrebačka županija - Upravni odjel za gospodarstvo

Zagreb, svibanj 2014.

ISBN 978-953-7824-11-2

SadržajUvodnik ...............................................................................................................................................................................................................................5

Uvod ......................................................................................................................................................................................................................................6

1. Što je energija ...............................................................................................................................................................................................................7

1.1. Oblici i izvori energije .............................................................................................................................................................................................7

1.2. Potrošnja energije u Republici Hrvatskoj .................................................................................................................................................8

2. Obnovljivi izvori energije ........................................................................................................................................................................................10

2.1. Stanje i mogućnosti korištenja ......................................................................................................................................................................10

2.2. Tehnologija i načini korištenja obnovljivih izvora energije ..............................................................................................................12

2.2.1. Sunčeva energija ......................................................................................................................................................................................12

2.2.2. Energija vjetra ..........................................................................................................................................................................................16

2.2.3. Energija iz biomase .................................................................................................................................................................................17

2.2.4. Male hidroelektrane ..............................................................................................................................................................................21

2.2.5. Geotermalna energija ...........................................................................................................................................................................21

3. Zakonska regulativa i procedure .........................................................................................................................................................................23

3.1. Legislativa i dokumenti Europske unije .....................................................................................................................................................23

3.2. Legislativa i dokumenti Republike Hrvatske ..........................................................................................................................................24

3.2.1. Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 130/09) ......................................................................................24

3.2.2. Energetski zakoni i podzakonska regulativa ................................................................................................................................25

3.2.3. Podzakonski akti za područje obnovljivih izvora energije i kogeneracije .......................................................................26

3.3. Općenite procedure pri provedbi projekata za građane i poduzetnike ......................................................................................26

3.3.1. Tehnička dokumentacija .......................................................................................................................................................................27

3.3.2. Financijska dokumentacija ..................................................................................................................................................................28

3.4. Procedure pri provedbi projekata sustava proizvodnje toplinske energije ..............................................................................29

3.4.1. Ugradnja solarnog kolektorskog sustava ......................................................................................................................................29

3.4.2. Ugradnja postrojenja na biomasu ....................................................................................................................................................30

3.4.3. Ugradnja dizalica topline ......................................................................................................................................................................30

3.5. Procedure pri provedbi projekata sustava proizvodnje električne energije ............................................................................30

3.5.1. Ugradnja otočnog fotonaponskog sustava ...................................................................................................................................30

4 5INFORMATIVNA BROŠURA O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE INFORMATIVNA BROŠURA O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE

3.5.2. Ugradnja mrežnog fotonaponskog sustava i postupak stjecanja statusa povlaštenog proizvođača ................31

4. Financiranje i isplativost ulaganja u obnovljive izvore energije ............................................................................................................32

4.1. Izvori financiranja namijenjeni građanima ..............................................................................................................................................32

4.1.1. Program potpore Zagrebačke županije ..........................................................................................................................................32

4.1.2. Kreditne linije banaka ............................................................................................................................................................................33

4.1.3. Kreditna linija za potporu privatnog sektora Hrvatske (CroPSSF) .....................................................................................33

4.2. Pregled izvora financiranja za male i srednje poduzetnike .............................................................................................................33

4.2.1. Banke, fondovi i posebni programi ...................................................................................................................................................34

4.3. Ocjena isplativosti ulaganja u sustave iskorištavanja obnovljivih izvora energije ................................................................36

5. Primjeri korištenja obnovljivih izvora energije .............................................................................................................................................38

5.1. Kako građani mogu koristiti obnovljive izvore energije .....................................................................................................................38

5.1.1. Sustavi grijanja ...........................................................................................................................................................................................38

5.1.1.1. Zamjena dotrajalog kotla na lož ulje visokoučinskim kotlom na pelete .............................................................38

5.1.1.2. Zamjena dotrajalog kotla na lož ulje geotermalnom dizalicom topline .............................................................39

5.1.2. Sustavi pripreme potrošne tople vode ...........................................................................................................................................39

5.1.2.1. Ugradnja solarnog kolektorskog sustava za zagrijavanje potrošne tople vode (PTV) umjesto električnog

sustava (električni bojleri) .....................................................................................................................................................................40

5.1.3. Sustavi proizvodnje električne energije .........................................................................................................................................40

5.1.3.1. Ugradnja fotonaponskog sustava za proizvodnju električne energije – izdvojeni sustav .............................40

5.1.3.2. Ugradnja fotonaponskog sustava za proizvodnju i prodaju električne energije – mrežni sustav.............41

5.2. Kako mali i srednji poduzetnici i obrtnici mogu koristiti obnovljive izvore energije.............................................................42

5.2.1. Projekt poticanja poduzetnika na ugovornu prodaju topline iz biomase ........................................................................42

5.2.2. Projekt poticanja poduzetnika na ugovornu prodaju električne energije iz fotonaponskih sustava ................42

Informacije i kontakti .......................................................................................................................................................................................43

Dragi građani, poduzetnici, obrtnici i poljoprivrednici,

Svojom bogatom poviješću, tradicijom i kulturom Zagrebačka županija nametnula se kao jedna od ključnih gospodarskih i političkih središta Republike Hrvatske. Ključ svog budućeg gospodarskog razvoja prepoznali smo upravo u energetici, odnosno povećanju korištenja obnovljivih izvora energije i energetskoj učinkovitosti. Shodno tome, Zagrebačka županija nositelj je i investitor mnogih razvojnih projekata od velikog značaja, ne samo za našu županiju, već za čitavu regiju.

Naša županija je i ove godine predvidjela niz potpora za srednje i malo poduzetništvo, obrtništvo i građanstvo. Kako bi Vam olakšali korištenje potpora i što kvalitetnije Vas informirali o istima, izradili smo brošuru u sklopu koje Vam donosimo informativni pregled svih mjera i poticaja na koje ćete se moći prijaviti i ostvariti potpore za realizaciju vaših razvojnih projekata odnosno koja bi Vam mogla olakšati poslovanje i pridonijeti povećanju konkurentnosti i uspješnoj realizaciji poslovnih planova na domaćem, ali i na tržištu Europske unije.

Zagrebačka županija uvijek je bila i bit će Vaš prijatelj i partner. Vjerujem kako zajedničkim naporima možemo prkositi svim poteškoćama na putu prema boljem i još uspješnijem sutra.

Želimo Vam puno uspjeha u budućem radu.

Župan Zagrebačke županije mr.sc. Stjepan Kožić

Uvodnik


Mogu li gradovi i županije učiniti ono što države i vlade još uvijek ne mogu? Što ih potiče da nastoje postati fossil fuel free, odnosno regije bez korištenja fosilnih goriva? Zagrebačka županija uz pomoć Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske kontinuirano provodi programe i projekte održivog korištenja energije. Osim izrade strateških dokumenata i smjernica kao što su Program i Plan energetske učinkovitosti u neposrednoj potrošnji te Program povećanja korištenja energije biomase, Županija kontinuirano provodi projekte sufinanciranja korištenja obnovljivih izvora energije i mjera povećanja energetske učinkovitosti potičući građanstvo na promjenu svijesti o održivom razvoju i očuvanju okoliša.

Jedan od glavnih ciljeva europske energetske politike usmjeren je na zaštitu okoliša kroz smanjenje potrošnje energije te što veće korištenje obnovljivih izvora energije. Europska unija putem Europske komisije postavlja ciljeve, donosi Direktive koje obvezuju članice te pokreće brojne programe financijske i institucionalne podrške. Prednosti korištenja obnovljivih izvora energije u europskim gradovima odavno su poznate i političarima i javnosti. Tako podrška obnovljivim izvorima ne samo da postaje sastavni dio državne politike i dio programa političkih stranaka Europske unije već postaje i dio civilizacijskog naslijeđa lokalnih zajednica i cjelokupnog stanovništva koje takve projekte zahtjeva, podržava i provodi. Na taj se način otvaraju nova radna mjesta, pridonosi razvitku ruralnih područja, otvaraju nove mogućnosti zarade za poljoprivrednike, smanjuje uvoz energije kojom je Europa siromašna, čuva vlastiti okoliš i smanjuje globalna emisija stakleničkih plinova te pridonosi zdravlju ljudi u urbanim područjima. Od iznimne važnosti pokazalo se djelovanje na lokalnoj razini te direktno uključivanje građana. Građani su ključni dionici koji promjenom svog ponašanja i navika uistinu mogu potaknuti promjene u vidu zaštite okoliša lokalnih sredina i to je glavni razlog za pripremu ove brošure.

Uključivanje javnosti od presudne je važnosti za učinkovit odgovor na klimatske promjene. Važno je informirati građane te ih upoznati s opasnostima i negativnim posljedicama klimatskih promjena kao i mjerama koje se mogu i trebaju

poduzeti kako bi se te posljedice ublažile i opasnosti smanjile. Pozitivan utjecaj na klimatske promjene ne može započeti bez promjena u ponašanju građana, odustajanja od starih navika i usvajanja novih. Izmjena vrijednosnog sustava, načina razmišljanja i stavova jedini je pravi put za sprječavanje daljnjih negativnih utjecaja.

Iz perspektive zaštite okoliša i zaštite zdravlja građana, obnovljivi izvori energije su manje štetni za okoliš nego konvencionalni izvori, posebno u smislu ispuštanja stakleničkih plinova, krutih čestica, teških metala, plinova uzročnika kiselih kiša i plinova uzročnika prizemnog ozona. Takve onečišćujuće tvari i njihovi derivati dovode do uništavanja ekosustava, usjeva i šuma, a kod ljudi uzrokuju probleme dišnih organa i razne bolesti. Ako govorimo o gospodarskim utjecajima na život građana, korištenjem obnovljivih izvora energije smanjuje se ovisnost o uvozu energenata, povećava sigurnost opskrbe energijom i smanjuje cijena energije na lokalnom tržištu. Obuzdavanjem rasta cijena energije na području gradova izravno se pridonosi porastu kupovne moći i životnog standarda građana.

Ova brošura je nastala u svrhu podizanja svijesti i informiranosti o važnosti održivog korištenja energije i pozitivnim učincima koji iz tog proizlaze za pojedinca i zajednicu.

1. Što je energija

1.1. Oblici i izvori energijeEnergija je osnova današnjeg visoko tehnički razvijenog svijeta. Ugljen je omogućio ulazak u industrijsku epohu, nafta je revolucionirala transport i smanjila udaljenosti, a nuklearna energija je omogućila dalji razvitak i otvorila brojna pitanja. Danas, međutim, kad je korištenje energije dostiglo takvu razinu da se ocjenjuje da će zalihe fosilnih goriva biti uskoro iscrpljene, sve više na značenju dobivaju obnovljivi izvori energije, ali i energetska učinkovitost.

Fizikalno, energija se najčešće definira kao sposobnost obavljanja rada. Energija se pojavljuje u različitim oblicima koji se mogu podijeliti u nagomilani (sakupljeni, akumulirani) oblik energije i prijelazni oblik energije.

U nagomilane oblike energije ubrajamo potencijalnu, kinetičku i unutrašnju energiju. Prijelaznu energiju čine mehanička energija (ne može se nagomilavati, iskorištava se istodobno kada se javlja), električna energija (proizvodi se u elektrani u trenutku korištenja) te toplinska energija (prelazi npr. od izgaranja plinova na vodu i vodenu paru u parnom kotlu i sl.).

Međunarodni sustav jedinica (SI sustav) za osnovnu mjernu jedinicu za energiju ima džul (joule, kratica J) kojom se mjeri rad i svi oblici energije. Budući da je u SI sustavu jedinica za snagu vat, (wat, kratica W), proizlazi da je energija 1 vatsekunde (Ws) upravo jednaka 1 džulu (J). Jedinica J, odnosno Ws, premalena je za praktičnu upotrebu u energetici, pa je vrlo često u upotrebi jedinica kilovatsat (kWh), koja se upotrebljavala i znatno prije nego što je uveden SI sustav. Vrijedi da je:

1 kWh = 3,6 x 106 Ws = 3,6 x 106 J = 3,6 MJ.

Oblici energije mogu se podijeliti i na primarne, transformirane i korisne oblike energije.

Primarni oblici energije su oni koji se nalaze u prirodi ili se u njoj pojavljuju, a mogu se podijeliti na obnovljive neobnovljive. Primarni se oblici energije većinom ne mogu upotrijebiti u svom prirodnom obliku te se transformiraju

u pogodniji energetski oblik, bilo zbog toga što ne mogu poslužiti u primarnom obliku, bilo što je korištenje u transformiranom obliku tehnički pogodnije i ekonomičnije, ili zato što transport u primarnom obliku nije moguć. Potrošači trebaju određeni oblik energije (toplina, mehanička energija, električna energija), što ovisi o njezinoj namjeni.

Obnovljivi izvori energije su:

• kinetička energija vjetra (energija vjetra),• Sunčeva energija,• biomasa,• toplinska energija Zemljine unutrašnjosti i

vrući izvori (geotermalna energija),• potencijalna energija vodotoka (vodne snage)• potencijalna energija plime i oseke i morskih

valova,• toplinska energija mora.

Neobnovljive izvore energije čine ugljen, sirova nafta, prirodni plin (fosilna goriva) i nuklearna energija.U posljednje vrijeme postaje očito da će opskrba energijom u budućnosti morati biti istovremeno i gospodarski i ekološki potpuno održiva. Uporaba obnovljivih izvora te formiranje zatvorenog kruga proizvodnje i uporabe energije te korištenja energije otpada postaje najvažnija točka svih budućih strategija razvitka i opskrbe energijom.Gospodarski razvitak je usko povezan s raspoloživošću i korištenjem suvremenih izvora energije. Alexander King, predsjednik Rimskog kluba, još je 1985. godine upozorio na novu globalnu krizu:

Nacionalne ekonomije bi se trebale upravljati energetskom bilancom, a ne samo novčanom dimenzijom. Novac je relativan i prolazan, a energija je nužna i vječna. Trebamo shvatiti da su problemi energije, okoliša, klime i razvoja međusobno usko povezani.

Uvod


1.2. Potrošnja energije u Republici HrvatskojUkupna potrošnja energije u Republici Hrvatskoj u 2012. godini iznosila je 101 539 GWh te je bila za 4,7 posto manja u odnosu na prethodnu godinu (Izvor: MINGO - Energija u Hrvatskoj 2012). U usporedbi sa sličnim zemljama Europske unije, u Hrvatskoj se još uvijek troši znatno manje energije (tablica 1.1.) što je dobrim dijelom posljedica i gubitka proizvodnih kapaciteta uslijed tranzicije i Domovinskog rata, gospodarske krize nakon 2008. godine i sl. Za usporedbu, ukupna potrošnja energije u Hrvatskoj u 2013. još uvijek nije premašila ukupnu potrošnju energije iz 1988. godine. Tablica 1.1. Usporedni pokazatelji potrošnje energije (Izvor:IEA – Key World Energy Statistics 2013)

Jedno od loših obilježja hrvatskog energetskog sektora je i prosječna energetska intenzivnost (potrošnja energije po jedinici BDP) koja je u Hrvatskoj veća za 14,6 posto u odnosu na Europsku uniju (EU 27) što znači da za isti proizvod potrošimo više energije, odnosno da smo barem za taj iznos manje konkurentni na globalnom tržištu. Sigurnost opskrbe energijom je uz trgovinsku bilancu kao makrogospodarski, jedan i od najznačajnijih strateških problema za svaku zemlju. Rastuća ovisnost Europske unije o uvozu energije (procijenjena na 70%, a čak 90% za naftu do 2030.), ima za posljedicu niz zakonskih inicijativa, programa i projekata kako bi se ona smanjila. U Hrvatskoj je vlastita opskrbljenost energijom (odnos ukupne proizvodnje primarne energije i ukupne potrošnje energije) u 2012. godini iznosila 48,3 %. Od 1991. godine sve do danas stalno je povećanje ovisnosti o uvozu energije pa se pretpostavlja se da će ovisnost o uvozu u 2030. godini iznositi čak preko 70%. Važno je istaknuti i da

smanjenje ovisnosti o uvoznim izvorima energije neće biti moguće postići bez aktivnog uključivanja jedinica lokalne i regionalne samouprave te krajnjih potrošača energije, kao što su građani, poduzetnici te mali i srednji obrtnici. Kao rezultat povećane ovisnosti o uvoznim izvorima energije javlja se i ovisnost o cijenama energenata, što može znatno utjecati na standard građana i konkurentnost malih gospodarstvenika.

Kad se govori o proizvodnji energije u Hrvatskoj, proizvodnja primarne energije u 2012. godini smanjena je za 5,6 posto u odnosu na prethodnu godinu. Proizvodnja energije iz obnovljivih izvora je povećana, a porast proizvodnje toplinske energije iz toplinskih crpki u odnosu na prethodnu godinu iznosio je 2,1 posto i proizvodnje ogrjevnog drva i ostale krute biomase za 9,1%. Najveće povećanje proizvodnje ostvareno je za ostale obnovljive izvore energije (energija vjetra, sunca, bioplin, tekuća biogoriva i geotermalna energija) i iznosilo je 90,7 posto. (Izvor: MINGO - Energija u Hrvatskoj 2012).

Udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije iznosio je u 2012. godini oko 20,2 posto. Ukupna proizvodnja električne energije u 2012. godini je iznosila 10 557 GWh, pri čemu je iz obnovljivih izvora energije, uključujući i velike hidroelektrane, proizvedeno oko 49,5 posto. U tome postotku velike hidroelektrane sudjelovale su s 44,6 posto, dok je 4,9 posto električne energije proizvedeno iz ostalih obnovljivih izvora (male hidroelektrane, energija vjetra, biomasa, bioplin i fotonaponski sustavi). U ukupnoj potrošnji je električna energija proizvedena iz obnovljivih izvora energije sudjelovala s 28,7 posto. Pri tome je električna energija proizvedena u velikim hidroelektranama ostvarila udio od 25,9 posto, dok je električna energije proizvedena iz ostalih obnovljivih izvora sudjelovala s 2,8 posto (Izvor: MINGO - Energija u Hrvatskoj 2012).

Slika 1.1. Udjeli sektora u neposrednoj potrošnji energije (Izvor: MINGO - Energija u Hrvatskoj 2012).

Slika 1.2. Udjeli podsektora opće potrošnje u potrošnji energije (Izvor: MINGO - Energija u Hrvatskoj 2012).

Pogledamo li strukturu potrošnje energije na ukupnoj razini Republike Hrvatske, vidjet ćemo da su najveći udio u ukupnoj potrošnji energije ostvarili tekuća goriva i prirodni plin (neobnovljivi izvori energije) koji su činili oko 70 posto ukupne potrošnje. Uzmemo li u obzir činjenicu da se upravo korištenjem fosilnih goriva znatno povećava ovisnost o uvoznim izvorima energije Republike Hrvatske te ekonomska i energetska nesigurnost građana i ostalih dionika, uvidjet ćemo važnost potrebe većeg korištenja obnovljivih izvora energije.

Potrošnju energije u gradovima možemo načelno podijeliti prema sektorima:

• Industrijski sektor;

• Promet;

• Opća potrošnja koju čine građanstvo (kućanstva), uslužne djelatnosti, poljoprivredne djelatnosti i građevinarstvo.

Najviše energije u Republici Hrvatskoj konzumira se u sektoru opće potrošnje (oko 30% ukupne potrošnje). U njemu se posebno ističu kućanstva te uslužne djelatnosti koje zajednički troše oko 25% ukupne potrošnje energije u Republici Hrvatskoj, dok su kućanstva sama odgovorna za oko 18% ukupne potrošnje energije.

Kako bi se smanjila potrošnja energije u gradovima, gospodarenje energijom treba zahvatiti sve sudionike unutar gradova, a posebno je važno da se u taj proces aktivno uključe građani, ali i obrtnici, mali i srednji poduzetnici te ostali potrošači energije u sektoru opće potrošnje.

ZemljaUkupna potrošnja

energije, GWh

Ukupna potrošnja energi-je po stanovniku, GWh/

stanovniku

Potrošnja električne energije po stanovniku,

kWh/stanovniku

Slovenija 87 458 87 457,6 6 806

Austrija 384 023 45 589,6 8 359

Danska 209 340 37 564,9 6 124

Slovačka 201 780 37 099,7 5 306

Bugarska 223 529 29 889,1 4 781

HRVATSKA 98 157 22 213,3 3 789


0

10

20

30

40

50 Broj projekata

Sunčana elektrana VjetroelektranaElektrana na biomasu Geotermalna elektranaElektrana na bioplin

KogeneracijaHidroelektrana

Elektrana na deponijski plin i plin iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda

Bjelovarsko-bilogorskaBrodsko-posavskaDubrovačko-neretvanskaGrad ZagrebIstarskaKarlovačkaKoprivničko-križevačka

Ličko-senjskaMeđimurskaOsječko-baranjskaPrimorsko-goranskaSplitsko-dalmatinskaŠibensko-kninskaVaraždinska

Virovitičko-podravskaVukovarsko-srijemskaZadarskaZagrebačkaPožeško-slavonskaSisačko-moslavačkaKrapinsko-zagorska

ABCDEF G

HIJKLMN

OPRSTUV

A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V

2. Obnovljivi izvori energije

2.1. Stanje i mogućnosti korištenjaObnovljivi izvori energije u Republici Hrvatskoj, ukoliko uzmemo u obzir i proizvodnju energije iz velikih hidroelektrana, sudjeluju u ukupnoj potrošnji u iznosu od 24 posto. Taj podatak Hrvatsku, u usporedbi s prosjekom Europske unije (EU-27) od 11,7 posto udjela korištenja obnovljivih izvora energije u neposrednoj potrošnji energije, svrstava među najuspješnije u EU (Izvor: EUROSTAT, 2012).No ukoliko promatramo proizvodnju energije iz obnovljivih izvora bez velikih hidroelektrana, dobivamo potpuno drugačiju sliku. U tom slučaju vidjet ćemo da obnovljivi izvori energije sudjeluju u ukupnoj potrošnji s 0,35%, što je iznimno malo u odnosu na druge europske zemlje. Očekuje se da će do 2030. godine njihov udio u ukupnoj potrošnji porasti na 6,7% (Izvor: MINGO - Energija u Hrvatskoj 2010). Da bi se to doista ostvarilo, potrebno je aktivno djelovanje unutar svih sektora potrošnje u gradovima.

Obnovljivi izvori energije u Republici Hrvatskoj se koriste za proizvodnju toplinske i električne energije. Za proizvodnju električne energije najviše se iskorištava energija vode, dok se ostali izvori relativno malo koriste, posebno sunce i biomasa.

Slika 2.1 Udio pojedinih obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji električne energije u Republici Hrvatskoj u 2010. godini (Izvor: MINGO - Energija u Hrvatskoj 2010)

Biomasa je najčešće korišteni obnovljivi izvor energije u ukupnoj proizvodnji toplinske energije u Republici Hrvatskoj u 2010. godini, dok se solarna i geotermalna energija izrazito malo koriste. Slika 2.2 Udio pojedinih obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji toplinske energije u Republici Hrvatskoj u 2010. godini (Izvor: MINGO - Energija u Hrvatskoj 2010)

Nakon uvođenja podzakonskih akata koji su definirali korištenje obnovljivih izvora energije, zamjetan je porast interesa investitora za ovaj sektor. Iako energija iz obnovljivih izvora, s izuzetkom velikih hidroelektrana, u malom postotku sudjeluje u ukupnoj bilanci energije, zamjetan je godišnji rast proizvodnih kapaciteta i njihov prodor na tržište. Prema broju prijavljenih projekata u Registru projekata obnovljivih izvora, očekuje se daljnji rast energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj energetskoj bilanci, posebno električne energije iz vjetroelektrana.

Slika 2.3 Broj projekata po županijama i prema vrsti postrojenja (Izvor: MINGO – www.mingo.hr)

Sunce 1%

Geotermalna energija 5%

Biomasa 94%

Vjetar 33%

Male hidroelektrane 30%

Biomasa 8%

Sunce 29%

Slika 2.4 Broj postrojenja i ukupna instalirana električna snaga po vrstama postrojenja (Izvor: MINGO – www.mingo.hr)

Jasno je kako u Republici Hrvatskoj treba značajnije djelovati u cilju potic anja korištenja vlastitih izvora energije. No, upravljanje energijom ne spada isključivo u domenu države, već podrazumijeva odgovornost gradskih uprava u poticanju i informiranju stanovnika i poduzetnika na području grada o koristima korištenja obnovljivih izvora energije. To je moguće učiniti provođenjem niza edukacijskih radionica i stručnih seminara, organizacijom energetskih dana, uspostavom informacijskih centara te pronalaženjem financijskih mehanizama, a sve u cilju poticanja dionika na postizanje navedenih ciljeva. Dakle, povećanje upotrebe obnovljivih izvora energije je proces međusobne interakcije dionika na području grada i gradske uprave.

Da bi se postigli navedeni ciljevi, jedinice lokalne samouprave prije svega trebaju jasno i javno izraziti svoju energetsku politiku, uspostaviti odgovarajući način komunikacije s građanima te pružiti primjer uspješne provedbe opisane energetske politike.

Koristi od upotrebe obnovljivih izvora energije za lokalne zajednice te njihove stanovnike su mnogobrojne: • Obnovljivi izvori energije imaju vrlo važnu ulogu u smanjenju

emisije ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferu i smanjenju zagađenja u gradovima;

• Povećanje udjela obnovljivih izvora energije povećava energetsku samoodrživost gradova i država tako da se smanjuje ovisnost o uvoznim energentima te se osigurava ekonomska stabilnost cijena što znatno utječe na standard građana;

• Korištenje obnovljivih izvora energije omogućava građanima smanjenje troškova za energiju što rezultira povećanjem njihovog životnog standarda;

• Korištenje obnovljivih izvora energije omogućava malim gospodarstvenicima, poduzetnicima i obrtnicima smanjenje troškova za energiju što rezultira povećanjem njihove

konkurentnosti;• Korištenje obnovljivih izvora energije omogućava lokalni

gospodarski razvoj, tj. otvaranje novih radnih mjesta.

Trendovi europske energetske politike idu u smjeru povećanja udjela obnovljivih izvora energije i smanjenja potrošnje u svim sektorima. Novi europski energetski ciljevi do 2020. godine su povećanje udjela obnovljivih izvora na 20% potrošnje, smanjenje emisija stakleničkih plinova za 20%, te povećanje energetske učinkovitosti za 20%.

Ove ciljeve zemlje Europske unije nastoje postići zajedničkim djelovanjem s jedinicama lokalne i regionalne samouprave. Na primjer, općina Güssing u Austriji, na svega 263 kilometara udaljenosti od Zagreba, jedno je od područja s najvećom proizvodnjom energije za vlastite potrebe u Europi te pokriva 71 % svojih potreba iz vlastitih izvora. To su ostvarili nizom energetskih projekata. Na primjer, u mjestu Güttenbachu, gdje živi 1000 stanovnika sagrađena je toplana na biomasu na koju je priključeno 80 % kućanstava u tom mjestu.

Sve je više primjera malih zajednica na području Europske unije koje su uspjele postići potpunu energetsku neovisnost te proizvode dovoljno energije za svoje potrebe. Selo Feldheim u Njemačkoj svoju neovisnost bazira na 43 vjetroturbine ukupne snage 4,3 MW što je puno više nego što sama zajednica treba. Također imaju izgrađena i bioplinska postrojenja u kojima se iz biomase proizvodi električna energija. Freiamt je još jedno naselje u Njemačkoj koje proizvodi više energije nego što je potrebno pomoću vjetrotubina, fotonaponskih sustava i bioplinskih postrojenja. Grad Freiburg i naselje Wildpoldsried u Njemačkoj su postigli energetsku neovisnost primjenjujući istovjetne elemente kao i prethodno navedena dva naselja. Sve je više primjera energetski neovisnih naselja u Europi: selo Varese u Italiji, pokrajina Thisted u Danskoj, otok Samsoe u Danskoj, grad Kristianstad u Švedskoj te grad Reykjavik na Islandu. Ovisnost bilo koje vrste pa tako i energetska ovisnost ograničava te usporava održivi stabilni razvoj zajednice.

34,15

9

46,64

1

5

25

125

625

3125

15625

142

54,4394

191,24147

6803,66

89

221,39

1

4,71

5476,05

Broj projekata

Električna snaga (MW)

Sunčana elektranaHidroelektranaVjetroelektrana

Elektrana na biomasu

Elektrana na bioplinElektrana na deponijski plin i plin

iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda

KogeneracijaGeotermalna elektrana


2.2. Tehnologija i načini korištenja obnovljivih izvora energije

2.2.1. Sunčeva energijaSunčeva energija predstavlja praktički neograničen izvor energije od kojeg, izravno ili neizravno, potječe većina drugih oblika energije na Zemlji. Količina energije dobivena sunčevim zračenjem izrazito je velika, no s druge strane, tehničke mogućnosti predstavljaju ograničavajući faktor njezinog iskorištavanja.

S obzirom na neiskorišten potencijal koji Hrvatska ima u iskorištavanju sunčeve energije, potreban je zaokret u nacionalnoj i lokalnoj energetskoj politici. Hrvatska ima gotovo idealne insolacijske i klimatske uvjete za iskorištavanje energije Sunca.

Na količinu dozračene sunčeve energije (insolaciju) najviše utječu zemljopisna širina mjesta i njegove lokalne klimatske karakteristike. Za područje Republike Hrvatske prosječna dozračena sunčeva energija kreće se oko 1,00-1,60 MWh/m2, ovisno o tome radi li se o kontinentalnom ili primorskom dijelu. Područje srednje i sjeverne Europe ima znatno lošije klimatske uvjete za iskorištavanje sunčeve energije, međutim, istovremeno je puno bolje iskorištava. Za usporedbu, Austrija, kao zemlja s prosječnom dozračenom sunčevom energijom manjom od 1,1 MWh/m2 imala je 2004. godine instaliranu snagu solarnih kolektora od ukupno 134 MW toplinske energije, a instaliranu snagu fotonaponskih modula 19 180 MW električne energije. Važno je istaknuti kako Republika Hrvatska ima znatno višu prosječnu dozračenu sunčevu energiju, a znatno je manje iskorištava (registrirano 520 postrojenja instalirene el.snage 95,8 MW).

Sunčeva energija može se iskorištavati aktivno ili pasivno. Pasivno korištenje sunčeve energije znači izravno iskorištavanje sunčeve topline odgovarajućom izgradnjom građevina (smještajem u prostoru, primjenom odgovarajućih materijala, prikladnim rasporedom prostorija, ostakljenih ploha i dr.). Osnovni principi aktivnog iskorištavanja energije sunca su korištenje:• Solarnih kolektora; • Fotonaponskih modula.

Solarna energija se može izravno konvertirati u toplinsku energiju ili u električnu energiju, tj. u korisne oblike energije.

Pomoću solarnih kolektora sunčeva energija se izravno pretvara u toplinsku energiju. Solarni kolektori postavljaju se na krovove kuća pod određenim kutom, uvijek na južnoj strani, te se u njima zagrijava voda pod utjecajem sunčeve energije. Budući da upadni kut sunčevih zraka varira tijekom godine, mijenja se i kut pod kojim treba postaviti solarni kolektor kako bi se prikupile maksimalne količine sunčeva zračenja.

Slika 2.5 Solarni kolektori za pripremu tople vode

Važno je istaknuti da, ukoliko želimo dobiti maksimalne količine sunčevog zračenja tijekom određenog dijela godine (primjerice zagrijavanje vode tijekom ljetnih mjeseci u turističke svrhe), prilagodba upadnog kuta ima smisla. Ukoliko solarne kolektore koristimo tijekom cijele godine te ih postavimo pod fiksnim kutom od 37°-43° u smjeru juga, razlika u prikupljenoj energiji bit će manja za oko 6%.

Solarni kolektori se danas najčešće pojavljuju u dvije izvedbe:• Pločasti solarni kolektori;• Solarni kolektori s vakuumskim cijevima.

Pločasti kolektori koriste izravno sunčevo zračenje i manji dio difuznog, dok cijevni vakumski kolektori koriste izravno sunčevo zračenje i veći dio difuznog sunčevog zračenja.

Slika 2.6. Princip rada: pločasti solarni kolektor

Pločasti solarni kolektor ima oblik kutije koja prikuplja toplinsku energiju preko tanke (0,3-0,5 mm) tamne staklene površine dimenzije (0,8-1)x(1,9-2) m koja je izložena sunčevoj svjetlosti. Staklo koje se koristi za kolektore trebalo bi biti sa što manjom refleksijom jer na taj način omogućava maksimalni ulazak sunčeve svjetlosti. Kolektor se nalazi odmah ispod površine stakla, a sastoji se od sustava bakrenih ili čeličnih cijevi kroz koje prolazi tekućina koja se treba zagrijati. Tekućina mora biti otporna na smrzavanje kako bi ostala u funkciji i tijekom niskih temperatura. Cijevi su postavljene u izolirano kućište (mineralna vuna, stiropor ili spužva) kako ne bi dolazilo do gubitka prikupljene energije, a sve je smješteno u metalno kućište s okvirom koji učvršćuje gornje staklo.

Kolektor apsorbira sunčevo zračenje i predaje ga tekućem nosiocu topline (voda ili mješavina vode i propilenglikola) koje cirkulira između kolektora i spremnika tople vode.

Slika 2.7. Vakuumski solarni kolektor

Vakumski solarni kolektor sastoji se od određenog broja staklenih vakumskih cijevi u kojima se nalazi apsorber (ravna tamna traka ili traka obavijena oko unutrašnjosti staklene cijevi) i bakrene cijevi kroz koje protječe nosilac topline (voda, mješavina vode i propilenglikola, alkohol, freon i dr.). Iz staklenih cijevi izvučen je zrak kako bi se smanjili toplinski gubici s apsorbera na okolišni zrak. Na taj način se povećava stupanj iskoristivosti sunčeve energije.Osnovno svojstvo po kojem se određuje kvaliteta kolektora jest njegova sposobnost pretvaranja što više dozračene sunčeve energije u toplinsku energiju uz što manje gubitke (predavanje topline u okolinu).

Vakumski cijevni kolektori imaju bolju efikasnost iskoristivosti sunčeve energije u odnosu na pločaste kolektore, što znači da se mogu postići više temperature u zimskim i ljetnim mjesecima. Ovi kolektori se mogu efikasno koristiti i kod oblačnog vremena, tj. kad nema izravnog sunčevog zračenja. Vakumski solarni kolektori mogu biti i 30% efikasniji od pločastih kolektora. Međutim, važno je istaknuti da vakumski solarni kolektori tijekom nekoliko godina zbog gubitka vakuuma u cijevima znatno gube na svojoj efikasnosti, a njihova je cijena bitno viša. Tipične potrebne površine solarnih kolektora za zadovoljenje potreba za grijanjem tople vode za obitelj s 4-5 članova iznose 4-6 m2 u kontinentalnom dijelu Hrvatske te 4 m2 u primorskom dijelu Hrvatske uz spremnik zapremnine 200-300 litara.Solarni sustavi se koriste za pripremu potrošne tople vode i grijanje prostora.

Tipičan solarni sustav sastoji se od:• Kolektora;• Akumulacijskog spremnika;• Cirkulacijske pumpe;• Regulacije.


Slika 2.8. Princip rada solarnog sustava za grijanje i pripremu potrošne tople vode

Nosilac topline (voda, mješavina vode i propilenglikola, alkohol, freon) preuzima apsorbirano sunčevo zračenje u kolektoru i predaje ga vodi u akumulacijskom spremniku preko izmjenjivača topline koji se sastoji od spiralnih cijevi. U akumulacijskom spremniku nalazi se i dodatni izmjenjivač topline koji je spojen na kotao ili električni grijač kako bi se u razdobljima nedovoljne sunčeve insolacije voda dogrijavala. Topla voda koristi se u kućanstvima za sanitarne svrhe, a može i cirkulirati kroz sustav grijanja.

Otprilike 25% ukupne potrošnje toplinske energije u kućanstvima svodi se na grijanje potrošne tople vode. U kontinentalnom dijelu Hrvatske upotrebom prosječnog solarnog kolektorskog sustava (4-6 m2 solarnih kolektora i 300-500 l spremnika) moguće je zadovoljiti 60% ukupnih potreba za toplom vodom, dok je u primorskom dijelu moguće zadovoljiti oko 85% ukupnih potreba. Iz podataka je vidljivo da možemo znatno smanjiti potrošnju energije upotrebom solarnih kolektora.Noću i za vrlo oblačnih dana solarna energija nije potpuno dostupna pa se ona u razdobljima više insolacije pohranjuje u dobro izoliranim akumulacijskim spremnicima.Osnovna pretpostavka za primjenu solarne energije u sustavima grijanja je primjena niskotemperaturnog sustava grijanja, poput podnog toplovodnog grijanja, kod kojeg je temperatura polaznog voda grijanja između 30 i 35 °C. Važno je istaknuti da je u kontinentalnom dijelu Hrvatske moguće zadovoljiti do 10% ukupnih potreba za grijanjem, a u primorskom dijelu i do 50%. Za upotrebu solarnih kolektora u svrhu grijanja potrebno je dogrijavanje pomoću kotla kao primarnog izvora toplinske energiija.

Koristi koju građani, poduzetnici, obrtnici i ostali dionici mogu ostvariti korištenjem solarnih kolektora za grijanje tople vode su: smanjenje troškova za energiju, povećanje konkurentnosti te pozitivan utjecaj na kvalitetu života u vlastitoj lokalnoj sredini.

Slika 2.9. Potencijal iskorištavanja sunčeve energije u zemljama Europske unije i Republici Hrvatskoj (Izvor: Europska komisija – Joint Research Centre)

Solarni paneli

Regulatorpunjenja

Solarna baterija Inverter

Potrošač 230/50Hz

Slika 2.10. Fotonaponski moduli za proizvodnju električne energije i solarni kolektori za pripremu tople vode

Fotonaponski moduli izravno pretvaraju energiju sunčevog zračenja u električnu energiju. Efikasnost im je oko 15%. Jakost proizvedene električne energije proporcionalna je intenzitetu sunčeva zračenja. Za proizvodnju fotonaponskih modula koristi se silicij. To je drugi najveći element u izobilju na Zemlji.Jedan kvadratni metar fotonaponskih modula može proizvesti do 150 W pri idealnim uvjetima, tj. insolaciji od 1 000 W/m2. Čimbenici koji utječu na učinkovitost fotonaponskih modula, tj. proizvodnju električne energije su:• Vremenski uvjeti (oblaci, magla i sl.)- 50 W modula

bi trebao proizvesti 50 W/sat električne energije pri insolaciji od 1 000 W/m2. Moduli će proizvesti oko pola tog iznosa (25 W/sat) kada su izloženi insolaciji od 1/2 svjetlosti (500 W/m2). Difuzno svjetlo koje prolazi kroz tanke oblake moglo bi rezultirati insolacijom do 300 W/m2. U vrlo lošim vremenskim uvjetima s debelim, tamnim oblacima, intenzitet svjetlosti mogao bi pasti na 100 W/m2 što bi rezultiralo proizvodnjom električne energije oko 5 W/sat;

• Intenzitet sunca, tj. visina sunca iznad horizonta (ovisi o godišnjem dobu);

• Broj sunčanih dana, tj. razlika u broju sunčanih sati između godišnjih doba;

• Kut postavljanja – optimalno prema jugu oko 30-50°C.

Slika 2.12. Off-grid i on-grid sustavi za proizvodnju električne energijeOff-grid sustavi su samostalni sustavi za proizvodnju električne energije u kućanstvima.

Slika 2.13. Princip rada Off-grid sustava za proizvodnju električne energije u kućanstvima

Slika 2.11. Sustav fotonaponskih modula


Izlaz AC el. energije

Sunčeva svjetlost Solarni

moduli

Dvosmjerno brojilo

Izlaz na gradsku elekrtodistribucijsku mrežu

Izmjenjivač DC/AC el. energije sa automatskim uključenjem/isključenjem

Korištenjem fotonaponskih modula moguće je smanjiti troškove za električnu energiju u kućanstvima ili postati povlašteni proizvođač energije.

Što je potrebno za samostalni fotonaponski sustav:• Solarni fotonaponski moduli – pretvaraju sunčevu energiju

u istosmjernu struju;• Baterije - istosmjerna struja se pohranjuje u baterije i

moguće ju je koristiti kada je potrebno;• Regulator punjenja - prati stanje i punjenje baterije, sprječava

prekomjerno punjenje ili potpuno pražnjenje baterije;• Inverter - istosmjerna električna energija proizvedena

solarnim modulima može se pretvoriti u izmjeničnu za uređaje koji koriste izmjeničnu električnu energiju. Za uređaje i potrošače na istosmjernu električnu energiju inverter nije potreban. Oni mogu biti spojeni izravno na regulator punjenja.

On-grid sustav je sustav priključenja na električnu mrežu. Priključenjem na električnu mrežu građani, poduzetnici, investitori i ostali zainteresirani dionici mogu postati povlašteni proizvođači električne energije. Električnu energiju koja se proizvede vlastitim fotonaponskim sustavom moguće je prodati u javnu mrežu po povlaštenoj tarifi. U svakom slučaju ne samo da fotonaponskim sustavima štedimo novac već je moguće i ostvariti određene financijske koristi.

Što je potrebno za priključenje na mrežu:• Solarni fotonaponski moduli – pretvaraju sunčevu energiju

u istosmjernu struju;• Inverter - istosmjerna struja proizvedena solarnim modulima

inverterom se pretvara u izmjeničnu struju kompatibilnu sa strujom javne mreže;

• Brojilo električne energije – instalira se pored postojećeg brojila električne energije. Ono mjeri količinu električne energije koja se proizvodi u javnu mrežu i pokazuje koliko je proizvedeno električne energije fotonaponskim sustavom.

Slika 2.13. Princip rada off-grid sustava za proizvodnju električne

2.2.2. Energija vjetraVjetar je posljedica sunčeva zračenja. Energija vjetra je kinetička energija koja ovisi o brzini vjetra. Ljudi iskorištavaju energiju vjetra već stoljećima. Poznati primjer su vjetrenjače iz stare Nizozemske koje su se koristile na farmama za crpljenje vode ili mljevenje žita. Danas se pomoću vjetroturbina energija vjetra koristi za proizvodnju električne energije. Vjetroturbine se postavljaju na stupove visine 30 metara ili više kako bi se iskoristio brži i manje turbulentan vjetar.

Za iskorištavanje energije vjetra posebno su pogodna priobalna područja te područja više nadmorske visine gdje su brzine vjetra znatno veće od onih na kopnu. Kinetička energija vjetra može se pretvoriti u druge oblike energije, i to mehaničku ili električnu energiju.

Za pretvorbu kinetičke energije vjetra u mehaničku energiju upotrebljavaju se vjetrenjače s dvije ili tri lopatice. Mehanička energija proizvedena vrtnjom lopatica može se upotrijebiti za pumpanje vode. Nekadašnja upotreba vjetrenjača za pogon mlinova danas je u velikom dijelu nestala.

Kinetičku energiju vjetra pretvaramo u električnu energiju pomoću vjetroturbine. Lopatice vjetroturbine hvataju energiju vjetra što uzrokuje okretanje rotora i generatora koji proizvodi električnu energiju. Vjetroturbine se pokreću brzinom vjetra većom od 18km/h, a postižu najveću snagu pri brzinama od 54 km/h. Ta brzina ostaje konstantna sve do 108 km/h kada dolazi do zaustavljanja lopatica zbog sprječavanja oštećenja.

Slika 2.15. Princip rada vjetroturbine

Prije instaliranja svake turbine potrebno je provesti mjerenja prosječne brzine vjetra tijekom jedne ili više godina. Prosječna brzina vjetra ključni je uvjet za odabir lokacije za postavljanje vjetroturbina.

Vjetroturbine se mogu koristiti kao samostalne aplikacije ili ih se može spojiti na električnu mrežu. Ako se koriste samostalno, zbog promjena u brzini vjetra, a samim time i snage tijekom rada, potrošači priključeni na vjetroturbine trebaju imati dodatni izvor električne energije.

Vjeroturbine se mogu podijeliti na male (do 30 kW), srednje (30-1500 kW) i velike (veće od 1500 kW). Za razliku od sunčevih elektrana, vjetroelektrane do

sada nisu isplative za potrebe malih kućanstava. Visoka cijena, složeni zahtjevi za instalaciju i opća

efikasnost čine vjetroelektrane isplativima isključivo stanovnicima područja u kojima pušu relativno snažni

vjetrovi tijekom čitave godine i to samo u velikim komercijalnim izvedbama. Iskorištavanje energije vjetra u Hrvatskoj - u 2014 g. 90 elektrana ukupne instaliranesnage 3810 MW.

2.2.3. Energija iz biomaseBiomasa je najsloženiji oblik obnovljivih izvora energije jer kao sirovina obuhvaća šumsku i poljoprivrednu biomasu, biomasu nastalu prilikom proizvodnih procesa različitih industrija ili otpad u smislu komunalnog otpada, pročišćavanja voda i kanalizacijskog mulja i slično. Biomasa se koristi za dobivanje električne i toplinske energije te kao gorivo za promet.

S obzirom na veliku složenost mogućih izvora odnosno sirovine, procesa za preradu sirovine te tehnologija za iskorištavanje biomase, ograničen je opseg obrađenih izvora biomase, tehnologija prerade i iskorištavanja. Kao osnovni kriterij odabira obrađenih područja uzeta je praktična primjenjivost za građane i poduzetnike.

Ukoliko biomasu koristimo na održiv način, ako je promatramo kroz zatvoren ciklus, tj. ako su sječa i prirast biomase u održivom odnosu, nema viška emisije CO2 koji bi se gomilao u okolišu i uzrokovao klimatske promjene. Dakle, količina biomase koja se troši kao gorivo mora biti stalno nadomještana istom količinom rastuće biomase. Tako će se emisija CO2 nastala izgaranjem biomase utrošiti na rast nove biomase.

Postoje razni načini kako se iz biomase dobije energija. Ona se može izravno pretvarati u energiju jednostavnim izgaranjem te se tako proizvodi pregrijana vodena para za grijanje u industriji i kućanstvima ili za dobivanje električne energije u malim termoelektranama. Takva postrojenja nisu rijetkost u zemljama Europske unije, a kao gorivo služi drvni otpad iz šumarstva i drvne industrije, slama i drugi poljoprivredni ostaci te komunalni i industrijski otpad.

Dakle, biomasa se može podijeliti na drvni, nedrvni (ostaci i otpaci iz poljoprivrede) i životinjski otpad.

Slika 2.16. Šumska biomasa


Drvnu biomasu čine šumska biomasa i biomasa iz drvne industrije (ostaci i otpad pri piljenju, brušenju, blanjanju). Šumsku biomasu čine ostaci i otpad koji nastaje pri redovitom gospodarenju šumama (drvna sječka) te prostorno i ogrjevno drvo (cjepanice). U Hrvatskoj se od biomase za grijanje najčešće koriste cjepanice. One se obično sijeku u nekontroliranim uvjetima, ne vodeći računa o održivosti šuma. Cjepanice imaju dugu tradiciju upotrebe za potrebe grijanja, no važno je istaknutu da se koristeći cjepanice na tradicionalan način u tradicionalnim energetski neučinkovitim pećima, ne vodeći brige o očuvanju šuma, znatno pridonosi klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju.

Slika 2.17. Drvna sječka

Šumsku biomasu, tj. otpad kod sječe i izradbe – panjevinu, sitno drveće, granjevinu, ovršinu, cijepano drvo i druge oblike pri konačnom sijeku, čišćenjima i prorjedima ili mješovitim zahvatima nazivamo drvnom sječkom.

Biomasu iz drvne industrije čine ostaci i otpad pri piljenju, brušenju i blanjanju koji se koristi za proizvodnju peleta ili briketa.

Pelet je proizvod koji se dobije isključivo prešanjem piljevine i strugotina suhog, visoko kaloričnog drveta (hrasta, bukve, jasena, graba, topole, lipe i dr.) pod velikim tlakom, bez dodavanja bilo kakvih vezivnih sredstava. Nedopustivo je da se u njima nađu ljepila i/ili umjetni materijali, biozenozna drva i sredstva za zaštitu trupaca te lakovi i druga površinska zaštitna sredstva. Vlažnost peleta iznosi manje od 10% što mu daje visoku energetsku vrijednost. Cilindričnog je oblika i može biti različitih veličina – za domaćinstva i male sustave veličine 6 do 8 mm te za veće sustave veličina od 10 do 12 mm. Zbog oblika i veličine peleti se vrlo lako transportiraju i jednostavno pune u ložišta peći koje koristimo za zagrijavanje u kućanstvima. Količina energije koja se dobiva izgaranjem 2 kg peleta jednaka je litri loživog ulja.

Slika 2.19. Peći na pelete u kućanstvima

Hrvatsko tržište predstavlja primjer razvoja proizvodnih kapaciteta za pelete bez organiziranih financijskih mehanizama poticaja. U pogledu potrošnje ono gotovo i ne postoji, a trenutno stanje upućuje na nedostatak nacionalnih zakonskih okvira i standarda kontrole kvalitete. Čak i u ovim nepovoljnim uvjetima, u posljednjih nekoliko godina proizvodnja peleta u Republici Hrvatskoj znatno se povećala, s ukupnim instaliranim kapacitetom od preko 210 tisuća tona godišnje. Treba, međutim, naglasiti da je u svih osam postrojenja za proizvodnju peleta, ukupne proizvodne mogućnosti od 212 100 tona/godišnje, u 2009. godini proizvedeno svega 92 000 tona, od čega je 90 150 tona (98 %) izvezeno, a samo 1 850 tona (2%) je prodano na domaćem tržištu.

Peleti su kao gorivo iz drvnog ostatka otkriveni u kasnim sedamdesetim godinama 20. stoljeća u SAD-u, a danas su najnaprednije i najviše korišteno gorivo iz biomase. Razvoj tržišta peleta uzrokovan je nizom društveno-gospodarskih čimbenika, a izazvao je niz zanimljivih društveno-gospodarskih implikacija.

Slika 2.18. Peleti

0

50000

100000

150000

200000

250000

2007. 2008. 2009.

Slika 2.20. Ukupan instalirani kapacitet proizvodnje peleta u Republici Hrvatskoj od 2007. godine do danas

Briketi su proizvod slični peletima, ali mnogo veći. Također nastaju u procesu prešanja suhog usitnjenog drvnog otpada bez dodavanja vezivnih sredstava. Veličine su različite i one mogu varirati od promjera oko 50 do 100 mm ili većeg.

Slika 2.21. Briketi

Obično su dugački oko 60 i 150 mm. Briketi su čišća opcija od cjepanica, većeg energetskog potencijala i boljeg izgaranja. Količina energije koju dobijemo izgaranjem 2 kg briketa ekvivalentna je jednoj litri loživog ulja.

Biomasa se najčešće koristi kao gorivo za peći u kućanstvima, malim kotlovima u zgradama ili za sustave područnog grijanja i termoelektrane.

Noviji sustavi za grijanje u kućanstvima koriste najčešće pelete ili drvnu sječku. Prednost drvne sječke nad peletima jest što je jeftinije i teorijski energetski efikasnije gorivo budući da je manje energije potrebno za njegovu proizvodnju. Automatika sagorijevanja u pećima i kotlovima stavlja pelete i drvnu sječku u isti rang s loživim uljem i plinom. Peći se automatski

pale i gase, postižu i održavaju zadanu temperaturu te imaju automatsko doziranje što drvnoj sječki daje prednost u usporedbi s grijanjem na drva.

Slika 2.22. Kotlovi na pelete sa spremnikom za gorivo i automatskom regulacijom punjenja

Moderni kotlovi na biomasu mogu se ložiti svim vrstama krutih goriva i drvnim ostacima. Kotlovi se odlikuju najsuvremenijom konstrukcijom, visokim koeficijentom iskoristivosti i stupnjem automatizacije. Stupanj iskoristivosti kotla na kruta goriva ovisi o načinu loženja i iznosi od 74 do 92%, ovisno o kapacitetu kotla.

Kotlovi na biomasu se pojavljuju u dvije osnovne izvedbe:• S ručnim punjenjem (za cjepanice);• S automatskim punjenjem (za pelete, sječku, piljevinu i sl.).

Kotlovi na biomasu s ručnim punjenjem imaju ugrađen spremnik iz kojeg gorivo drvo samo upada u prostor ložišta odnosno u komoru za izgaranje, čime se ostvaruje potpuna udobnost primjene (ne treba stalno ubacivati gorivo, dovoljno je jednom dnevno) i veća kvaliteta izgaranja budući da se promjene temperature dimnih plinova i ogrjevnog medija svode na najmanju moguću mjeru. Stupanj djelovanja suvremenih izvedbi takvih kotlova uobičajeno iznosi 75 - 90%.

Kotlovi na biomasu s automatskim punjenjem omogućavaju gotovo posve automatiziran pogon, dok stupnjevi djelovanja iznose 85 - 92%.


Malim toplinskim sustavom smatra se postrojenje za grijanje zgrada, javnih prostorija i poduzeća snage do 1000 kW (1 MW). Radi se o manjim postrojenjima koja se djelomično razlikuju od sustava područnog grijanja. U zemljama Europske unije takva su postrojenja brojna pa se procjenjuje da u Danskoj samo na slamu postoji preko 8 000 takvih postrojenja.

Za takav tip postrojenja kao gorivo se mogu koristiti sve vrste drvne i nedrvne biomase. Ona su u pravilu automatizirana, a vrući plinovi izgaranja nastaju izravnim izgaranjem biomase. Njihovim hlađenjem u kotlu energija se prenosi na vodu koja se odvodi u toplinski sustav. Sustav se sastoji od skladišta goriva, automatiziranog uređaja za dopremanje goriva, ložišta, kotla i sustava za kontrolu.

Pri gradnji je potrebno predvidjeti veći prostor za skladištenje goriva. Stupanj iskoristivosti goriva u takvim postrojenjima iznosi od 72 do 78%.Sustavi područnog grijanja na biomasu najčešće su sustavi za proizvodnju topline snage od 1 do 10 MW toplinske energije. Kao gorivo upotrebljava se slama ili drvna biomasa različitog podrijetla. Sustavi područnog grijanja na biomasu razlikuju se od onih na fosilna goriva samo u malom broju dijelova. Pri korištenju šumske drvne mase moguće je postići vrlo visok stupanj iskoristivosti goriva (korištenje gornje gorive vrijednosti) ako se postrojenje opremi sustavom kondenzacije vodene pare u dimnim plinovima. U takvim se postrojenjima kondenzira vodena para koja nastaje izgaranjem goriva. Budući da je uobičajeno da se toplina iz kondenzacijskog sustava ne računa kao dio gorive vrijednosti goriva, moguće je postići stupanj iskoristivosti goriva veći od 100%. Prosječna iskoristivost goriva kreće se od 92 do 115% u odnosu na donju ogrjevnu vrijednost.

Daleko najznačajniji način proizvodnje električne energije iz biomase danas čine kogeneracijska postrojenja (istovremena proizvodnja toplinske i električne energije). Biomasa (najviše otpad iz drvne industrije i poljoprivrede te komunalni otpad) se koristi za proizvodnju električne energije u sustavima s konvencionalnom parnom turbinom. Iako su takva postrojenja prilično male snage, najčešće oko 20 MW električne energije, a zahtijevaju relativno visoke investicijske troškove, ipak je moguće proizvesti električnu energiju koja je cijenom konkurentna, i to u onim područjima u kojima se raspolaže s dovoljno količine jeftine biomase.

U kogeneracijskim postrojenjima električna energija se proizvodi na isti način kao i u klasičnim termoelektranama, samo što se otpadna toplina ne predaje u okoliš sustavima za hlađenje, nego se koristi u toplinskim sustavima.

Ova su postrojenja najučinkovitija, osim toga su i ekološki prihvatljiva rješenja za proizvodnju električne i toplinske energije. Cijena jedinice energije proizvedene u njima može biti i do 40% niža od cijene iz centraliziranih energetskih sustava. Ukupni stupanj učinkovitosti iznosi i do 93%. Za energetsko iskorištavanje biomase posebno su pogodna mala kogeneracijska postrojenja, i to s plinskoturbinskim agregatom (metan, bioplin) te parnoturbinskim agregatom (drvo, slama i ostala biomasa krutog stanja).

Prva kogeneracija na biomasu u Hrvatskoj podignuta je 1881. godine u Đurđenovcu, u pilani grofa Ladislava Pejačevića. Tamo je uz parni stroj montiran generator od 120 kW koji je radio samo nedjeljom jer je radnim danom parni kotao radio za pogon pilane.

Ovaj je generator temelj prve elektrifikacije Đurđenovca jer su i stanovi rukovoditelja imali rasvjetu, a za pogon su se koristili otpadci iz pilana. Od tada do danas u pogonu je bilo nekoliko kogeneracijskih postrojenja na biomasu, ali su ona zbog različitih razloga izvan pogona (Klas d.d. Nova Gradiška – uništeno tijekom rata, DIP Đurđenovac – izvan pogona uslijed teškoća u poslovanju i sl.).

2.2.4. Male hidroelektraneSunčeva energija je uzrok kretanja vode u prirodi. Kretanjem vode u prirodi nastaje energija vodenih tokova koja se stoljećima koristila za dobivanje mehaničkog rada u vodenicama, a danas se najčešće koristi za dobivanje električne energije u hidroelektranama raznih izvedbi.

Dakle, energija vodenih tokova (jednostavnije hidroenergija) nastaje strujanjem vode u prirodi:

• Iz kopnenih vodotokova (rijeka, potoka, kanala i sl.);• Iz morskih mijena - plime i oseke;• Iz morskih valova.

Ako govorimo o obnovljivim izvorima energije uglavnom se podrazumijevaju samo hidroelektrane malih snaga (do 10 MW) koje iskorištavaju energiju kopnenih vodotokova, a imaju minimalan negativan utjecaj na okoliš.

Hidroelektrane su elektrane koje energiju vode, njezinu potencijalnu i kinetičku energiju, pretvaraju u električnu energiju. Brana u hidroelektrani omogućava kontrolu toka rijeke, stvarajući akumulacijsko jezero koje služi kao pričuva vode.

Voda iza brane teče kroz cjevovod i kroz sapnice (cijevi posebnog oblika) među lopatice rotora turbine koji se zbog toga okreće. Turbina je slična propeleru, iako malo drugačije izgleda jer se pokreće vodom koja je znatno gušća od zraka. Rotor turbine okreće rotor generatora kako bi se proizvela električna energija.

2.2.5. Geotermalna energijaGeotermalna energija se odnosi na korištenje topline iz unutrašnjosti Zemlje. Ona obuhvaća onaj dio energije Zemlje koji u obliku vruće ili tople vode ili pare dolazi do površine Zemlje i prikladan je za iskorištavanje. Geotermalna energija se može koristiti za proizvodnju toplinske ili električne energije. Geotermalna elektrana je kao svaka druga elektrana, osim što se para ne proizvodi izgaranjem goriva već se crpi iz zemlje.

Geotermalna toplinska crpka ili dizalica topline koristi toplinu zemlje, vode i zraka za grijanje ili hlađenje zgrada te pripremu tople vode. U prirodi koja nas okružuje uskladišteno je mnogo sunčeve energije koju je moguće iskoristiti na taj način. U tlo u blizini zgrade polažu se cijevi kroz koje struji tekućina i služi za izmjenjivanje topline između vode i tla te se stoga i naziva izmjenjivač topline. Zimi toplina iz zemlje preko izmjenjivača topline zagrijava zrak koji struji u zgradi. Ljeti je proces obrnut, vrući zrak iz unutrašnjosti zgrade preko izmjenjivača topline prelazi na relativno hladnije tlo. Toplina uklonjena ljeti iz zraka može se iskoristiti za grijanje vode.

Slika 2.25. Postavljanje toplinskih sondi u dječjem vrtiću PušćaSlika 2.24. Hidroelektrana


Slika 2.26. Dizalica topline u horizontalnoj i vertikalnoj izvedbi

Osnovna zamisao geotermalnih dizalica topline je iskorištavanje dijela topline iz neposredne okoline čime se zamjenjuje jedan dio potrošnje pogonske energije (električne energije ili energije dobivene izgaranjem plina). Najvažniji parametar za vrednovanje energetske učinkovitosti sustava dizalice topline je godišnji toplinski množitelj (SPF) koji predstavlja omjer godišnje proizvedene topline i godišnje utrošene električne energije za pogon kompresora, ventilatora, pumpi i ostalih sustava. Najčešće toplinski množitelj kreće se u rasponu od 2,5 do 4. Toplinski množitelj 4 značio bi da je dizalica topline proizvela 4 puta više toplinske energije nego što je potrošila električne energije za pogon u promatranom razdoblju.

Dizalica topline radi prema termodinamičkom načelu: energija s niže temperaturne razine prelazi na višu uz dodatnu energiju prikladnog medija. Spremnik niže temperaturne razlike naziva se toplinski izvor, a spremnik više temperaturne razine toplinski ponor. Toplinski ponor može biti spremnik potrošne tople vode, radijatorsko tijelo ili ventilokonvektor.

Dizalice topline najčešće dijelimo prema izvoru topline za njihov rad:• Dizalice topline zrak/zrak – koriste zrak iz okoline kao

izvor topline;• Dizalice topline voda/zrak – koriste vodu (potoke, rijeke,

podzemne vode ili jezera) kao izvor topline;• Dizalice topline tlo/zrak – koriste tlo kao izvor topline.

Postoje dvije izvedbe ove dizalice topline: horizontalna izvedba izmjenjivača ili kolektorsko polje i vertikalna izvedba izmjenjivača odnosno sondiranje.

Osnovni elementi toplinske pumpe su isparivač, kompresor, ukapljivač (kondenzator) i ekspanzijski ventil. Toplina preuzeta iz toplinskog izvora prenosi se u toplinsku pumpu preko izmjenjivača topline (isparivač). Zagrijavanjem tekućeg medija u toplinskoj pumpi on prelazi u plinovito stanje. U kompresoru se radnom mediju povećava tlak, a time istovremeno dolazi i do zagrijavanja. Ovako zagrijana tekućina odvodi se do drugog izmjenjivača topline (kondenzator) koji toplinu predaje vodi ili mediju za zagrijavanje objekta. Nakon izmjenjivača topline medij je u tekućem stanju, ima nižu temperaturu i pod tlakom se dovodi do ekspanzijskog ventila gdje se na sapnici naglo širi, pri čemu mu temperatura naglo pada. Ekspanzijom se smanjuje tlak medija. Zatim se postupak ciklički ponavlja.

Slika 2.28. Princip rada toplinske pumpe

3. Zakonska regulativa i procedure

3.1. Legislativa i dokumenti Europske unijeKorištenje obnovljivih izvora energije je prepoznato kao važan čimbenik za postizanje sigurne opskrbe energijom. Glavni legislativni dokumenti koji reguliraju razvitak energetskog sektora na razini Europske unije su:• Bijela knjiga o energetskoj politici (White Paper An Energy Policy for the European Union ), prosinac 1995.;• Bijela knjiga o obnovljivim izvorima energije (Energy for the future: Renewable sources of energy - White Paper for a Community strategy and action plan), studeni 1997.;• Zelena knjiga o europskoj strategiji za sigurnost energetske opskrbe (Green Paper Towards a European Strategy for the Security of Energy Supply ), studeni 2000.;• Zelena knjiga o energetskoj učinkovitosti ili kako učiniti više s manje (Green Paper on Energy Efficiency or Doing More With Less), lipanj 2005.;• Zelena knjiga o europskoj strategiji za održivu, konkurentnu i sigurnu opskrbu energijom (Green Paper A European Strategy for Sustainable, Competitive and Secure Energy), ožujak 2006.;• Zelena knjiga o strategiji zajednice (Energy for the Future: Renewable Sources of Energy - Green Paper for a Community Strategy), studeni 2006.;• Zelena knjiga prema sigurnoj, održivoj i konkurentnoj europskoj energetskoj mreži (Green Paper Towards A Secure, Sustainable and Competitive European Energy Network), studeni 2008.;• Zelena knjiga o okviru klimatske i energetske politike do 2030. godine (Green Paper A 2030 framework for climate and energy policies), ožujak 2013.;• Akcijski plan o energetskoj učinkovitosti (Action plan for Energy Efficiency: Realising the potential), listopad 2006.;• Akcijski plan za biomasu (Biomass action plan), prosinac 2005.• Strategija Europske Unije za biogoriva (An EU Strategy for

Biofuels), veljača 2006.• Energetska politika Europe (An energy policy for Europe), siječanj 2007.• Strategija konkurentne, održive i sigurne opskrbe energijom (Energy 2020 A Strategy for competitive, sustainable and secure energy), studeni 2010.• Smjernice za obnovljive izvore energije (Renewable energy road map - Renewable energies in the 21st century: building a more sustainable future), siječanj 2007.

U Zelenoj knjizi o europskoj strategiji za održivu, konkurentnu i sigurnu opskrbu energijom, kao i u Zelenoj knjizi prema europskoj strategiji za sigurnost energetske opskrbe glavni je naglasak stavljen na sigurnost opskrbe energijom, zaštitu okoliša te konkurentnost industrije, pri čemu je posebno istaknuto da je u energetsku infrastrukturu na razini Europske unije tijekom sljedećih 20 godina potrebno uložiti preko 1 000 milijardi eura. Direktiva o promociji korištenja obnovljivih izvora energije (2009/28/EC), koja dopunjuje i naknadno ukida Direktive 2001/77/EC i 2003/30/EC (Directive 2009/28/EC on the promotion of the use of energy from renewable sources and amending and subsequently repealing Directives 2001/77/EC and 2003/30/EC), usvojena je 23. travnja 2009. godine.

Direktiva 2009/28/EC pridaje veliku važnost korištenju obnovljivih izvora energije i povećanju energetske učinkovitosti kroz četiri glavna zahtjeva čiji je cilj ispunjenje do 2020. godine:• Smanjenje emisije stakleničkih plinova (CO2) za

20%;• Povećanje energetske učinkovitosti za 20%;• Povećanje udjela obnovljivih izvora energije na

20%;• Povećanje udjela biogoriva u prometu na 10%.

Osim biogoriva, u obvezatni udio od 10% mogu se uračunati i drugi oblici obnovljive energije utrošene za prijevoz kao što je električna energija proizvedena iz obnovljivih izvora i vodik proizveden iz obnovljivih izvora.

Slika 2.27. Vrste toplinskih pumpi prema izvoru topline: a) zrak b) podzemne vode c) stijene d) tlo

a b

c d


3.2.1. Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 130/09)

Korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije ima široku deklarativnu potporu u strateškim dokumentima razvoja energetskog sektora i zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj, posebno u Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 130/09) koju je na sjednici 16. listopada 2009. godine donio Hrvatski sabor. Cilj Strategije je dati glavne odrednice razvoja hrvatskog energetskog sektora do 2020. godine. Osim spomenute strategije i Nacionalna strategija zaštite okoliša (NN 46/02) potiče i promiče korištenje obnovljivih izvora energije u službi očuvanja i zaštite okoliša.

Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske postavlja sljedeće strateške ciljeve za korištenje obnovljivih izvora energije do 2020. godine:• Povećanje udjela obnovljivih izvora u neposrednoj

potrošnji energije za 20%; • Povećanje udjela proizvodnje električne energije

iz obnovljivih izvora energije (uključujući velike hidroelektrane) u ukupnoj proizvodnji električne energije za 35%;

• Povećanje udjela biogoriva u potrošnji benzina i dizelskog goriva u prometu za 10%.

Navedeni strateški ciljevi služe kao smjernica za izradu i dopunu svih legislativnih dokumenata Republike Hrvatske (zakona i podzakonskih akata) koji određuju razvoj energetskog sektora.

Kao sastavni dio Programa provedbe Strategije energetskog razvoja te jedna od obveza Direktive 2009/28/EZ, u listopadu 2013. usvojen je Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije, s ciljem postizanja udjela energije iz obnovljivih izvora 20% do 2020. godine. Ovim dokumentom određuju se ukupni nacionalni cilj za obnovljive izvore energije prema propisanoj metodologiji te sektorski ciljevi i trajektorije u proizvodnji električne energije, energije za grijanje i hlađenje te energije u prijevozu iz obnovljivih izvora. Također su obrazloženi postojeća i planirana politika, instrumenti i mjere te mehanizmi kojima bi se ovi ciljevi ostvarili do 2020. godine.

3.2.2. Energetski zakoni i podzakonska regulativa

Hrvatski je sabor u razdoblju od 2004. do 2014. godine donio sljedeće zakone koji određuju zakonodavni okvir energetskog sektora:• Zakon o energiji (NN 120/12 i NN 14/14);• Zakon o tržištu električne energije (NN 22/13);• Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti (NN 120/12);• Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata (NN 19/14);• Zakon o tržištu plina (NN 28/13 i NN 14/14);• Zakon o tržištu toplinske energije (NN 80/13 i NN 14/14);• Zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (NN 42/05 i 20/10);• Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji (NN 152/08, 55/12, 101/13 i 14/14);• Zakon o biogorivima za prijevoz (NN 65/09, 145/10, 26/11, 144/12 i 14/14).

Zakon o energiji, kao temeljni energetski zakon, regulira razvoj energetskog sektora Hrvatske te definira Strategiju energetskog razvoja kao osnovni akt kojim se utvrđuje energetska politika i planira energetski razvoj Republike Hrvatske. Zakon o energiji eksplicitno izražava pozitivno stajalište Republike Hrvatske prema obnovljivim izvorima energije i kogeneraciji. U članku 13. stavku 1. Zakona izrijekom se kaže da je korištenje obnovljivih izvora i kogeneracije u interesu Republike Hrvatske.

Energetski razvoj Hrvatske, u smjeru korištenja obnovljivih izvora energije i povećanja energetske učinkovitosti, potporu nalazi i u Zakonu o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) (NN 107/03 i 144/12) te u Uredbi o državnim potporama (NN 50/06). Uspostavom FZOEU osiguran je novčani fond za realizaciju projekata javnog i privatnog sektora (trgovačkih društava i fizičkih osoba) na području korištenja obnovljivih izvora energije u skladu sa Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske.

Zakon o tržištu plina u općim odredbama navodi da se pravila utvrđena ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega primjenjuju i na bioplin, plin iz biomase i druge vrste plina, ako se te vrste plina mogu tehnički i sigurno transportirati

3.2. Legislativa i dokumenti Republike Hrvatske

Ispunjenje cilja da se do 2020. godine 20% goriva u cestovnom prometu zamijeni alternativnim gorivima zahtijeva znatan napor i zajedničku koordinaciju svih zemalja članica EU. U tu svrhu Europska komisija objavljuje tri dokumenta vezana uz korištenje alternativnih goriva u prometu (COM(2001) 547, 2001/0265 (COD) i 92/81/EEC). Osim na području tekućih goriva, Europska komisija značajnu podršku daje i korištenju obnovljivih izvora za proizvodnju električne energije te za kombiniranu proizvodnju električne i toplinske energije, što je regulirano direktivama 2001/77/EC (Direktiva o promociji električne energije iz obnovljivih izvora) i 2004/8/EC (Direktiva o promociji kogeneracije).

Direktiva 2009/28/EC i ostale spomenute direktive određuju nacionalne ciljeve za sve zemlje članice EU i mjere koje je potrebno poduzeti da se ciljevi ostvare do 2020. godine. Direktive propisuju usvajanje nacionalnih akcijskih planova o obnovljivim izvorima energije, definiraju kriterije koje je potrebno zadovoljiti vezano uz održivost korištenja odnosno zaštitu okoliša te kriterije o garanciji podrijetla proizvedene energije. Svaka zemlja članica u tom smislu donosi vlastitu strategiju i legislativni (zakonodavni) okvir unutar kojih predlaže svoj doprinos ukupnom cilju te navodi planirane poticajne mjere i akcijske planove neophodne za njegovo

kroz plinski sustav. Zakon o tržištu toplinske energije potiče izgradnju i razvoj centralnih toplinskih sustava i proizvodnju toplinske energije u kogeneracijskim postrojenjima na visokoučinkovit način, kao i njihovo održavanje i korištenje te obvezuje, radi racionalnijeg korištenja energije, ugradnju uređaja za regulaciju odavanja topline i uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnik) ili mjerila za mjerenje potrošnje toplinske energije (sukladno rokovima danim Člankom 52 Zakona). Zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom sustavno i cjelovito uređuje uvjete i načine provođenja energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom, prava i obveze subjekata koji obavljaju predmetne djelatnosti, prava i obveze kupaca toplinske energije, osiguravanje sredstava za obavljanje tih djelatnosti te financiranje izgradnje objekata i uređaja za proizvodnju, distribuciju i opskrbu toplinskom energijom.

Posljednja dva Zakona usuglašena su s relevantnim direktivama Europske unije, a osnovni im je cilj poticanje razvoja novih centraliziranih toplinskih sustava i poboljšanje energetske učinkovitosti postojećih sustava uz poticanje korištenja obnovljivih izvora energije za proizvodnju toplinske energije.

Zakoni koji reguliraju područje energetske učinkovitosti i uštede energije u zgradarstvu:• Zakon o gradnji (NN 153/13);• Zakon o prostornom uređenju (NN 153/13);• Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji (NN 152/08, 55/12, 101/13 i 14/14);• Zakon o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja (NN 69/09, 128/10, 136/12 i 76/13).

Jedan od važnih hrvatskih zakona koji regulira područje obnovljivih izvora energije je Zakon o biogorivima za prijevoz (NN 65/09, 145/10, 26/11, 144/12 i 14/14) koji je stupio na snagu 13. lipnja 2009. godine, a uređuje proizvodnju, trgovinu i skladištenje biogoriva i drugih obnovljivih goriva, korištenje biogoriva u prijevozu, donošenje programa i planova za poticanje proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu, ovlasti i odgovornosti za utvrđivanje i provođenje politike poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu te mjere poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu. U skladu s navedenim Zakonom, Direktivom 2009/28/EZ te Strategijom energetskog razvitka, u siječnju 2011. donesen je Nacionalni akcijski plan poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu za razdoblje 2011. – 2020. Plan sadrži prikaz i ocjenu stanja na tržištu goriva za prijevoz i području zaštite zraka, usporedne analize, dugoročne ciljeve uključujući nacionalni cilj stavljanja na tržište biogoriva, mjere za poticanje povećanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu te ostale relevantne podatke.


3.2.3. Podzakonski akti za područje obnovljivih izvora energije i kogeneracije

Podzakonski akti koji reguliraju područje obnovljivih izvora energije i kogeneracije u Hrvatskoj su sljedeći:• Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 88/12);• Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije (NN 132/13);• Pravilnik o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje sustava kvalitete usluga i radova za certificiranje instalatera obnovljivih izvora energije - fotonaponskih sustava (NN 79/13);• Pravilnik o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu (NN 42/10);• Pravilnik o načinu i uvjetima primjene zahtjeva održivosti u proizvodnji i korištenju biogoriva (NN 83/13);• Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (nacrt, travanj 2014.);• Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 133/13, 151/13 i 20/14);• Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 128/13);• Uredba o minimalnom udjelu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije čija se proizvodnja potiče (NN 33/07, 8/11 i 16/14);• Uredba o uspostavi sustava jamstva podrijetla električne energije (NN 84/13 i 20/14);• Uredba o poticanju proizvodnje biogoriva za prijevoz (NN 01/14);• Odluka o iznosu naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu i za povećanje priključne snage (NN 52/06);• Opći uvjeti za opskrbu električnom energijom (NN 14/06);• Mrežna pravila elektroenergetskog sustava (NN 36/06);• Pravila djelovanja tržišta električne energije (NN 135/06, 146/10 i 90/12);• Pravila o uravnoteženju elektroenergetskog sustava (NN 133/06 i 135/11).

Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije definira obnovljive izvore energije i kogeneracijska postrojenja koja se koriste za proizvodnju energije, propisuje uvjete i mogućnosti te uređuje druga pitanja od značenja za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije. Ovim se Pravilnikom propisuje i oblik, sadržaj i način vođenja Registra projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača.

2. skupina – građevine za koje se prema posebnim propisima posebni uvjeti utvrđuju u postupku procjene utjecaja na okoliš i u postupku ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu3. skupina – građevine za koje se utvrđuju posebni uvjeti4. skupina – građevine za koje se utvrđuju uvjeti priključenja, a ne utvrđuju se drugi posebni uvjeti5. skupina – građevine koje nisu razvrstane u 1., 2., 3. ili 4. skupinu.

Obveza ishođenja pojedine dokumentacije, odnosno termini koji sekoriste u ovom poglavlju sukladni su sljedećim zakonima:• Zakon o gradnji (NN 153/13);• Zakon o prostornom uređenju (NN 153/13);• Zakon o energiji (NN 120/12, 14/14);

3.3.1. Tehnička dokumentacija

Idejni projektIdejni projekt je skup međusobno usklađenih nacrta i dokumenata struka koje, ovisno o vrsti zahvata u prostoru, sudjeluju u projektiranju, kojima se daju osnovna oblikovno-funkcionalna i tehnička rješenja zahvata u prostoru (idejno-tehničko rješenje). Idejni projekt mora na neposredan i odgovarajući način sadržavati sve podatke potrebne za izdavanje lokacijske dozvole (lokacijske uvjete) te mora biti izrađen na način iz kojeg je vidljivo da su projektirana idejno-tehničko rješenja u skladu s propisima i aktima u skladu s kojima se izdaje lokacijska dozvola i posebnim propisima kojima se uređuje zaštita okoliša i prirode.

Ovaj dokument se u tri primjerka prilaže zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvole.

Smještaj građevine unutar obuhvata zahvata u prostoru i obuhvat zahvata u prostoru prikazuju se u idejnom projektu, ovisno o vrsti i veličini zahvata u prostoru na preslici katastarskog plana, Hrvatskoj osnovnoj karti (M 1:5000), na ortofoto karti odgovarajućeg mjerila, odnosno odgovarajućim koordinatama.

Lokacijska dozvolaLokacijska dozvola se izdaje na temelju Zakona o prostornom uređenju. Lokacijska dozvola se izdaje za:

1. eksploatacijsko polje, građenje rudarskih objekata i postrojenja koji su u funkciji izvođenja rudarskih radova,

skladištenje ugljikovodika i trajno zbrinjavanje plinova u geološkim strukturama2. određivanje novih vojnih lokacija i vojnih građevina3. zahvata u prostoru koji se prema posebnim propisima koji uređuju gradnju ne smatraju građenjem4. etapno i/ili fazno građenje građevine5. građenje na zemljištu, odnosno građevini za koje investitor nije riješio imovinskopravne odnose ili za koje je potrebno provesti postupak izvlaštenja.

Zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole podnosi se nadležnom upravnom tijelu. Upravno tijelo je upravni odjel, odnosno služba velikog grada, Grada Zagreba, odnosno županije, nadležna za obavljanje upravnih poslova prostornog uređenja.Lokacijskom dozvolom se, ovisno o vrsti zahvata u prostoru i vrsti radova, određuju sljedeći lokacijski uvjeti:• vrsta radova (građenje nove građevine, rekonstrukcija postojeće građevine i sl.);• lokacija zahvata u prostoru;• namjena građevine s brojem posebnih dijelova nekretnine koji su samostalne uporabne cjeline (stan, poslovni prostor i sl.);• veličina građevine;• smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici i/ili unutar obuhvata zahvata u prostoru;• odnosno unutar zahvata u prostoru, oblikovanje građevine;• uvjeti za uređenje građevne čestice;• način i uvjete priključenja građevne čestice, odnosno građevine na prometnu površinu i drugu infrastrukturu.

Postupak izdavanja lokacijske dozvole pokreće se na zahtjev zainteresirane stranke. Zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvole podnositelj zahtjeva prilaže:

• tri primjerka idejnog projekta;• izjavu projektanta da je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom;• posebne uvjete i/ili dokaz da je podnio zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta ako isti nisu utvrđeni u roku propisanom Zakonom o prostornom uređenju (NN 153/13);• rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš ako se radi o zahvatu u prostoru za koji se prema posebnim propisima provodi postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš i/ili ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu;• potvrdu o nostrifikaciji idejnog projekta, ako je projekt izrađen prema stranim propisima.

Građevinska dozvolaGrađenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom. Građevinsku dozvolu, uporabnu dozvolu i uporabnu dozvolu za određene građevine izdaje Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja te upravno tijelo velikog grada, Grada Zagreba i županije nadležno za upravne poslove graditeljstva.

3.3. Općenite procedure pri provedbi projekata za građane i poduzetnike

Temeljem Zakona o energiji donesena je Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije kojom se određuje način korištenja, visina, obračun, prikupljanje, raspodjela i način plaćanja naknade za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije.

Sredstva naknade za poticanje koriste se za isplatu poticajne cijene povlaštenim proizvođačima za isporučenu električnu energiju sukladno odredbama Tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije. Više o Tarifnom sustavu nalazi se u poglavlju 3.5.2. ove Brošure.

Temeljem Zakona o tržištu električne energije donesena je Uredba o minimalnom udjelu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora (OIE) i kogeneracije, koja propisuje minimalni udio električne energije proizvedene iz OIE i kogeneracije.

Za provedbu projekta potrebna je potpuna, pregledna i dobroizrađena projektna dokumentacija. Projektna dokumentacijaje širok pojam koji obuhvaća sve što se na papiru morapripremiti kako bi se projekt osmislio, razradio i opisao te zanjega dobile potrebne dozvole. Riječ je o neobično značajnom,ali i često zanemarenom ili podcijenjenom dijelu pripremei provedbe projekata. U praksi smo često svjedoci da se idobri projekti ne uspiju provesti upravo zbog manjkave,neuredne ili pogrešno pripremljene dokumentacije. Kvalitetnadokumentacija ključ je i za osiguranje financiranja projektaiz različitih domaćih i europskih fondova bez obzira radi li seo nepovratnim sredstvima ili kreditima poslovnih banaka. Ovdje ukratko donosimo pregled tehničke dokumentacije koja se za različite projekte može ili treba pripremiti. Građevine se s obzirom na zahtjevnost postupaka u vezi s gradnjom prema Zakonu o gradnji (NN 153/13) razvrstavaju u pet skupina, od zahtjevnijih prema manje zahtjevnima, kako slijedi:1. skupina – građevine planirane Državnim planom prostornog razvoja


Zahtjev za izdavanje građevne dozvole podnosi investitor.Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola investitor prilaže:1. tri primjerka glavnog projekta2. izjavu projektanta da je glavni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i drugim propisima u skladu s kojima mora biti izrađen3. pisano izvješće o kontroli glavnog projekta, ako je kontrola propisana4. potvrdu o nostrifikaciji glavnog projekta, ako je projekt izrađen prema stranim propisima5. potvrde javnopravnih tijela da je glavni projekt izrađen u skladu s posebnim propisima, odnosno posebnim uvjetima i/ili dokaz da je podnio zahtjev za izdavanje tih potvrda, odnosno utvrđivanje tih uvjeta ako iste nisu izdane u roku propisanom ovim Zakonom6. potvrdu javnopravnog tijela da je glavni projekt izrađen u skladu s rješenjem o prihvatljivosti zahvata za okoliš ako se radi o zahvatu u prostoru za koji se prema posebnim propisima provodi postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš i/ili ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu7. dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole i8. dokaz da može biti investitor (koncesija, suglasnost ili drugi akt propisan posebnim propisom) ako se radi o građevini za koju je posebnim zakonom propisano tko može biti investitor.

Jednostavne i druge građevine i radovi određeni Pravilnikom o jednostavnim građevinama i radovima (NN 21/09, 57/10, 126/10, 48/11, 81/12, 68/13) grade se, odnosno izvode bez građevinske dozvole.Građenju građevina i izvođenju tih radova može se pristupiti na temelju glavnog projekta, tipskog projekta za koji je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja donijelo rješenje o tipskom projektu, drugog akta, odnosno bez akta ako je to propisano Pravilnikom o jednostavnim građevinama i radovima (NN 21/09, 57/10, 126/10, 48/11, 81/12, 68/13).

Glavni projektGlavni projekt je skup međusobno usklađenih projekata kojima se daje tehničko rješenje građevine i dokazuje ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu te drugih propisanih i određenih zahtjeva i uvjeta.Glavni projekt za građenje građevine za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola izrađuje se u skladu s uvjetima za građenje građevina propisanim prostornim planom, posebnim uvjetima, Zakonom o gradnji (NN 153/13), tehničkim propisima i drugim propisima donesenim na temelju Zakona o gradnji (NN 153/13), drugim propisima kojima se uređuju zahtjevi i uvjeti za građevinu te pravilima struke.Investitor je dužan glavni projekt uskladiti s posebnim uvjetima te isti dostaviti javnopravnom tijelu radi izdavanja potvrde glavnog projekta u roku od petnaest dana od dana njihova zaprimanja.Glavni projekt i izvedbeni projekt zajedno s građevinskom

dozvolom dužan je trajno čuvati investitor, njegov pravni sljednik, odnosno vlasnik građevine.Glavni projekt ovisno o vrsti građevine, odnosno radova sadrži: arhitektonski projekt, građevinski projekt, elektrotehnički projekt, strojarski projekt, proračun fizikalnih svojstava glede uštede energije i toplinske zaštite te troškovnik projektiranih radova. Izradi glavnog projekta, odnosno pojedinih projekata koje sadrži, ovisno o vrsti građevine, odnosno radova, ako je to propisano posebnim zakonom ili ako je potrebno, prethodi izrada: krajobraznog elaborata, geomehaničkog elaborata, prometnog elaborata, elaborata tehničko-tehnološkog rješenja, elaborata zaštite od požara, elaborata zaštite na radu, elaborata zaštite od buke, konzervatorskog elaborata i drugog potrebnog elaborata.U glavnom projektu moraju biti navedeni podaci potrebni za izračun komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa.Glavni projekt mora sadržavati i podatke iz elaborata koji su poslužili kao podloga za njihovu izradu te projektirani vijek uporabe građevine i uvjete za njezino održavanje.

Izvedbeni projektIzvedbenim projektom razrađuje se tehničko rješenje dano glavnim projektom. Izvedbeni projekt mora biti izrađen u skladu s glavnim projektom.Izvedbeni projekt se izrađuje za građenje građevina 1. skupine te u slučaju u kojem su to investitor i projektant ugovorili ugovorom o izradi glavnog projekta ili kada su to investitor i izvođač ugovorili ugovorom o građenju.

3.3.2. Financijska dokumentacijaPoslovni planPoslovni plan je temeljni dokument koji sadrži cjelovito i potanko razrađeno obrazloženje o ulaganjima u projekt s ocjenom očekivanih učinaka i rješenja za različite situacije. U pravilu se izrađuju za projekte do 200 000 kuna predračunske vrijednosti ulaganja i to za potrebe poslovnih banaka radi izdavanja kredita, u cilju kvalitetne provjere izvedivosti i isplativosti projekta. Preporučeni sadržaj Poslovnog plana (prema Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj -HBOR):• Podaci o nositelju projekta (opći podaci, procjena kreditne/

poduzetničke sposobnosti);• Polazište (nastanak projektne ideje, razlozi pokretanja

projekta, vizija i zadaća projekta /poduzetničkog pothvata);• Predmet poslovanja (proizvod, usluga, uštede);• Tržišna opravdanost;

• Tehnološko-tehnički elementi pothvata (opis tehnologije, struktura troškova, struktura i broj zaposlenih);

• Lokacija;• Zaštita okoliša;• Financijski elementi projekta (investicije u osnovna sredstva,

proračun amortizacije, kalkulacija cijena, troškovi poslovanja, investicije u obrtna sredstva, izvori financiranja, račun dobiti, pokazatelji učinkovitosti, financijski tok (primici i izdaci));

• Zaključak.

Investicijska studijaInvesticijska studija poznata je i pod nazivom investicijski program, studija isplativosti, studija izvedivosti. U pravilu se izrađuju za projekte preko 200 000 kuna predračunske vrijednosti ulaganja i to za ishođenje bankovnih kredita, nepovratnih sredstava pojedinih EU fondova ili poticaja pojedinih ministarstava, a najbitniji rezultati su izračun očekivane profitabilnosti projekta kroz niz uobičajenih tzv. statičkih i dinamičkih pokazatelja projekta te financijskih izvještaja. Preporučeni sadržaj Investicijske studije (prema HBOR-u):

• Uvod;• Sažetak ulaganja;• Informacije o investitoru;• Predmet poslovanja investitora;• Postojeća imovina investitora;• Analiza dosadašnjeg financijskog poslovanja;• Ocjena razvojnih mogućnosti ulagača;• Analiza tržišta (tržište nabave, tržište prodaje, sažetak

analize tržišta i procjena ostvarenja prihoda);• Dinamika i struktura zaposlenih (analiza potrebnih kadrova,

proračun godišnjih bruto plaća);• Tehnički elementi ulaganja (opis tehničko-tehnološkog

procesa, utrošak sirovina, materijala i energenata, tehnička struktura ulaganja, karakteristike građevinskog objekta (poslovni prostor);

• Lokacija;• Zaštita čovjekove okoline;• Dinamika realizacije ulaganja;• Ekonomsko-financijska analiza (ulaganje u osnovna

sredstva, ulaganje u obrtna sredstva, struktura ulaganja u osnovna i obrtna sredstva, izvori financiranja i kreditni uvjeti, obračun kreditnih obveza, proračun amortizacije, proračun troškova i kalkulacija cijena, projekcija računa dobiti i gubitka, financijski tok, ekonomski tok, projekcija bilance);

• Ekonomsko-tržišna ocjena (statička ocjena efikasnosti investicijskog projekta, dinamička ocjena projekta, metoda razdoblja povrata investicijskog ulaganja, metoda neto sadašnje vrijednosti, metoda relativne sadašnje vrijednosti, metoda interne stope rentabilnosti);

• Analiza osjetljivosti;• Zaključna ocjena projekta.

3.4. Procedure pri provedbi projekata sustava proizvodnje toplinske energijeNa početku ovog poglavlja potrebno je spomenuti Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima (NN 21/09, 57/10, 126/10, 48/11 i 81/12). Ovim se Pravilnikom određuju jednostavne građevine i radovi koji se mogu graditi odnosno izvoditi bez rješenja o uvjetima građenja, potvrđenog glavnog projekta i građevinske dozvole (u daljnjem tekstu: akt kojim se odobrava građenje) i/ili lokacijske dozvole. Prema Pravilniku, među navedene objekte spadaju svi sustavi navedeni u nastavku ovog poglavlja (solarni kolektori, postrojenja na biomasu, dizalice topline).

3.4.1. Ugradnja solarnog kolektorskog sustavaPostupak ugradnje sustava za pripremu potrošne tople vode i grijanje od dokumentacije zahtijeva proračun statike zgrade, kako bi se prije montaže kolektora provjerila statička nosivost krova. Pot rebna je provjera cijele kolektorske konstrukcije, pogotovo u snježnim područjima i područjima velikih brzina vjetrova te obratiti pažnju na lokalne vremenske nepogode (vjetar, oluje itd.) koje pridonose povećanom opterećenju kolektorske konstrukcije. Dodatnu dokumentaciju potrebnu za provedbu projekta čine idejno rješenje i poslovni plan/investicijska studija.


3.4.2. Ugradnja postrojenja na biomasu

Za ugradnju sustava za grijanje i/ili pripremu potrošne tople vode korištenjem biomase, potrebno je uzeti u obzir opasnost od požara u zgradama, posebno onim u kojima se okuplja veći broj ljudi. Stoga je od dokumentacije potrebno ishoditi protupožarnu suglasnost koju je potrebno ishoditi od Ministarstva unutarnjih poslova. Na temelju navedenog dokumenta, prema potrebi, moguće je tražiti građevinsku dozvolu u vidu potvrde glavnog projekta. Od prethodno navedene tehničke i financijske dokumentacije, potrebno je izraditi idejno rješenje i poslovni plan/investicijsku studiju.

3.4.3. Ugradnja dizalica toplineVezano uz potrebnu dokumentaciju, ugradnja sustava za grijanje i pripremu potrošne tople vode energijom iz okoliša predstavlja najjednostavniji postupak. Od dokumentacije je potrebno izraditi samo idejno rješenje i poslovni plan/investicijsku studiju.

Tablicom u nastavku prikazana je usporedba potrebne dokumentacije za pojedinu kategoriju projekata.

3.5. Procedure pri provedbi projekata sustava proizvodnje električne energijeU ovu kategoriju projekata, s obzirom na realne mogućnosti ugradnje ovakvih sustava za građane, obrtnike i poduzetnike na području Zagrebačke županije, spada isključivo ugradnja fotonaponskih sustava, odnosno solarnih fotonaponskih elektrana. Međutim, postoji mogućnost različitih načina implementacije sustava; moguće je sustav priključiti na prijenosnu ili distribucijsku mrežu te pritom ishoditi status povlaštenog proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora energije, no također je moguće ugraditi i otočni sustav (off-grid sustav). Prema dokumentaciji koju je potrebno ishoditi, navedena dva načina ugradnje postrojenja znatno se razlikuju te su potrebne procedure prikazane tablično, na kraju ovog poglavlja.

Prema Pravilniku o jednostavnim građevinama i radovima (NN 21/12, NN 57/10, NN 126/10, NN 48/11, NN 81/12, NN 68/13), za projekte ugradnje fotonaponskih sustava potrebno je izraditi idejni i glavni projekt.

Prije nastavka, potrebno je istaknuti sljedeće: ukoliko se ugradnja fotonaponskog sustava vrši na krovu zgrade zaštićene kao spomenik kulture, potrebno je ishoditi suglasnost nadležnog Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Ministarstva kulture, u obliku Prethodnog odobrenja za izgradnju fotonaponskog sustava.za izgradnju fotonaponskog sustava.

3.5.1. Ugradnja otočnog fotonaponskog sustava

Postupak stjecanja statusa povlaštenog proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora energije sastoji se od sljedećih koraka:

• Pripremna faza - prikupljanje i proučavanje ulaznih informacija te priprema preliminarnih dokumenata za izgradnju postrojenja o ideja; o konzultacije;

• Registracija djelatnosti (upis u sudski ili obrtni registar radi registracije energetske djelatnosti);

• Ishođenje prethodne elektroenergetske suglasnosti i sklapanje Ugovora o otkupu električne energije; o idejni projekt; o dokaz o pravu gradnje postrojenja;

• Zahtjev za elektroenergetskom suglasnosti i priključenje elektrane o Glavni projekt; o Dokaz o uplati troškova; o Tipski plan i program ispitivanja u pokusnom radu; o Izjava izvođača o preuzimanju odgovornosti tijekom pokusnog rada prema čl. 24 Opći uvjeti za opskrbu; o Potvrda o uporabljivosti izvedene električne instalacije; o Izjava o završenom pregledu i ispitivanju električne instalacije; o Ugovor o otkupu.

Potpisivanjem Ugovora o otkupu električne energije stječe se status povlaštenog proizvođača električne energije te se ostvaruje pravo na otkup električne energije po poticajnoj cijeni u trajanju od 14 godina. Poticajna cijena propisana je Tarifnim sustavom za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 133/13).

Prema Tarifnom sustavu za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i kogeneracije, pravo na poticajnu cijenu za isporučenu električnu energiju stječe proizvođač električne energije pod uvjetom da je:

• ishodio pravomoćno rješenje o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača;

• sklopio ugovor o otkupu električne energije s operatorom tržišta, u skladu s odredbama Tarifnog sustava;

• ugradio proizvodno postrojenje za koje postoji isporučitelj opreme i/ili ovlašteni predstavnik isporučitelja opreme u Republici Hrvatskoj te kao takav daje garanciju o održavanju opreme tijekom njenog radnog vijeka.

Temeljne komponente otočnog fotonaponskog sustava su:1. fotonaponski modul;2. regulator punjenja;3. akumulator;4. izmjenjivač;5. trošila.

Solarni fotonaponski sustav koji nije priključen na mrežu može biti sa ili bez pohrane energije.

Za takav fotonaponski sustav karakteristična su dva osnovna procesa. U solarnoj ćeliji dolazi do pretvorba Sunčeve energije u električnu, dok se u akumulatoru električna energija pretvara u kemijsku i obrnuto. U oba procesa pretvorbe energije dolazi do određenih i neizbježnih gubitaka energije. Razvojem tehnologije navedeni gubici svakim danom postaju sve manji. Sustav pohrane energije, iako ostvaruje značajne gubitke, nužan je iz razloga što se opskrba trošila električnom energijom mora osigurati i u vrijeme kada nema dovoljno sunčeva zračenja. Ukoliko se fotonaponski sustav poveže sa elektroenergetskom mrežom ostvaruje se sigurnost opskrbe električnom energijom. Takav sustav tada postaje mrežni fotonaponski sustav.

3.5.2. Ugradnja mrežnog fotonaponskog sustava i postupak stjecanja statusa povlaštenog proizvođačaZakon o energiji propisuje da je korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije kao i izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti u interesu Republike Hrvatske (čl. 4. i 14.). Klasifikacija postrojenja vrši se prema Pravilniku o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije.

Od tehničke dokumentacije, potrebno je izraditi sljedeće:

• Idejni projekt elektrane s izjavom ovlaštenog projektanta da je elektrana (postrojenje za proizvodnju električne energije) jednostavna građevina prema propisima o prostornom uređenju i gradnji;

• Glavni projekt;

Idejno rješenjePoslovni plan/

studijaElaborat statike

zgradeProtupožarna

suglasnost

Solarni kolektori DA DA DA NE

Postrojenja na biomasu

DA DA NE DA

Dizalice topline DA DA NE NE


4. Financiranje i isplativnostulaganja u obnovljive izvore

energije

4.1. Izvori financiranja namijenjeni građanima Građanima za ulaganje u projekte obnovljivih izvora energije na raspolaganju stoji nekoliko izvora financiranja koji se mogu podijeliti na kredite komercijalnih banaka i fondova, te sredstva potpore od strane Zagrebačke županije.

4.1.1. Program potpore Zagrebačke županije

Kao jedna od prvih županija u Hrvatskoj, Zagrebačka županija uvela je za svoje građane još 2009. godine program financijske potpore za realizaciju investicija u obnovljive izvore energije. Program se provodi putem javnog natječaja, a moguće je ostvariti bespovratna sredstva do 50 posto investicijske vrijednosti, odnosno do maksimalnog iznosa od 15.000 kuna s uključenim PDV-om. Investicije koje se subvencioniraju uključuju trošak nabave i ugradnje sljedećih sustava obnovljivih izvora energije:

• Solarni kolektorski sustav za grijanje i pripremu potrošne tople vode;

• Sustav za grijanje i pripremu potrošne tople vode na biomasu (peleti i peći s pirolitičkim procesom izgaranja).

Pravo na korištenje subvencije imaju fizičke osobe s prebivalištem na području Zagrebačke županije koje ulažu vlastita sredstva u sustave obnovljivih izvora energije. Uz prijavni obrazac potrebno je priložiti i dokaze o zakonitosti izgradnje objekta, te vlasništvu nad objektom na kojem se realizira investicija.

Odabir i način procjene dostavljenih prijava vrši stručno Povjerenstvo, a na temelju sljedećih kriterija:• Tehnološko-ekonomska opravdanost ugradnje sustava OIE na prijavljenom objektu• Zatečeno stanje konstrukcijskih dijelova građevine – zadovoljavajuća toplinska zaštita, opće stanje fasade, stolarije i drugo• Zatečeno stanje sustava za grijanje i pripremu potrošne tople vode• Socioekonomski status prijavitelja

Ukupan broj odabranih prijava prilagođava se raspoloživim proračunskim sredstvima, a rezultati natječaja javno su dostupni na internetskoj stranici Zagrebačke županije.

Obnovljivi izvori energije i energetska učinkovitost

1. Obnovljivi izvori energije u kućanstvima• Korisnici: fizičke osobe (domaćinstva) s područja Zagrebačke županije, koje planiraju nabavu i montažu solarnih kolektora ili nabavu i montažu peći za centralno grijanje na pelete ili pirolizu za svoje stambene objekte (kuće).• Namjena: sufinanciranje nabave i montaže (u suradnji/sufinanciranju s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost).• Iznos: do 50% prihvatljivih troškova za odobrene namjene, a najviše 15.000,00 kuna.

4.1.3. Kreditna linija za potporu privatnog sektora Hrvatske (CroPSSF)

Cro-PSSF je inicijativa razvijena u suradnji između Europske banke za obnovu i razvoj i Europske unije. Sredstva se dodjeljuju putem kreditnih linija partnerske banke – Privredne banke Zagreb d.d., a građani se mogu prijaviti kao grupa kućanstava organiziranih u stambenim zgradama ili pojedinačno. Visina kredita ograničena je za ovaj tip (malih) projekata na 75.000 Eura, uz mogućnost ostvarenja financijskih poticaja do 15% ukupne investicije. Besplatna tehnička pomoć od strane visoko kvalificiranih stručnjaka omogućena je tijekom svih faza projekta.

Više informacija možete saznati na:

Internet stranici: www.cropssf.hrInfo telefonu: 01/6326 166

4.2. Pregled izvora financiranja za male i srednje poduzetnikeMogućnosti financiranja projekata obnovljivih izvora energije za male i srednje poduzetnike znatno su veće u odnosu na fizičke osobe i uključuju posebne linije kreditiranja, specijalizirane fondove i razvojne programe Europske unije.

2. Poticanje poboljšanja energetske učinkovitosti stambenih objekata• Korisnici: fizičke osobe (domaćinstva) s područja Zagrebačke županije, koje planiraju građevinske radove ugradnje toplinske fasade za svoje stambene objekte (kuće).• Namjena: sufinanciranje građevinskih radova (u suradnji/sufinanciranju s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost).• Iznos: do 50% prihvatljivih troškova za odobrene namjene, a najviše 35.000,00 kuna

Više informacija možete saznati na:

Internet stranici: www.regea.org Info telefonu: 0800 - 820 821

4.1.2. Kreditne linije banaka

Poslovne banke prepoznale su investicijski potencijal u ovom sektoru o čemu govori pokretanje specijaliziranih kreditnih linija za projekte energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije. Većina kreditnih linija prvenstveno je namijenjena mjerama povećanja energetske učinkovitosti na nekretninama, uz financijske uvjete vrlo slične klasičnim stambenim kreditima. Međutim, lepeza proizvoda ubrzo je proširena i na segment obnovljivih izvora energije, ali i financiranje troškova pribavljanja potrebnih dozvola, rješenja, suglasnosti i izrade projektne dokumentacije. Danas na tržištu kredite za financiranje projekata obnovljivih izvora energije nude Zagrebačka banka d.d., Privredna banka Zagreb d.d., Erste & Steiermärkische Bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Hrvatska poštanska banka d.d. i dr.


• Poticajna sredstva moguće je ostvariti u iznosu do 20%

Besplatna tehnička pomoć od strane visoko kvalificiranih stručnjaka omogućena je tijekom svih faza projekta.

Više informacija možete saznati na: www.cropssf.hr

Program financijske podrške projektima obnovljive energije za Zapadni Balkan II (WeBSEFF II)

Program je pokrenut 2013. godine, a namijenjen je kreditiranju projekata energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije. Linija povezuje dugoročno financiranje projekata i besplatnu tehničku pomoć investitorima. Procjenu isplativosti ulaganja provode projektni konzultanti, a kreditiraju se samo dugoročno financijski održivi projekti. Financiranje se provodi uz sljedeće uvjete:

• Maksimalna visina kredita – do 2,5 milijuna Eura• Kamatna stopa – tržišna• Iznos bespovratnih sredstava - otpis od 10% iznosa glavnice uz uvjet ostvarivanja zadanih ušteda energije, odnosno emisija CO2

Kreditiranje se provodi indirektno uz domaćih partnerskih banaka - Zagrebačke banka d.d. i Erste&Steiermärkische Bank d.d. Uloga konzultanata svodi se na provjeru sukladnosti projekta sa zadanim kriterijima, procjenu potencijalnog smanjenja emisije CO2, kao i pružanje savjetodavne pomoći.

Više informacija možete saznati na: www.webseff.com

EBRD BAS program

Ministarstvo poduzetništva i obrta, HAMAG INVEST i program Business Advisory Services (BAS) Europske banke za obnovu i razvitak započeli su suradnju na Projektu poticanja energetske učinkovitosti 2013. godine. Prema navedenom Projektu subvencioniraju se savjetodavni projekti mikro, malih i srednjih poduzetnika iz područja energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije i zaštite okoliša.

Aktivnosti suradnje BAS-a i HAMAG INVEST-a uključuju zajedničku provedbu savjetodavnih projekata, prema kojem su poduzetnici u mogućnosti dobiti do 75% bespovratnih sredstava za troškove prijavljenog konzultantskog projekta, u maksimalnom iznosu do 70.000 kn.

Projekti za koje se dodjeljuje financijska potpora uključuju izrade studija izvodljivosti, studije o utjecaju na okoliš, energetske preglede objekata i sl.

4.2.1. Banke, fondovi i posebni programi

Inicijativom vodećih europskih razvojnih banaka, prvenstveno Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj, poslovne i razvojne banke u Hrvatskoj dobile su financijsku potporu za provedbu programa kreditiranja projekata održive energije i zaštite okoliša. U nastavku je dan pregled banaka i fondova koji podupiru navedene projekte.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Osnovan kao izvanproračunski nacionalni fond s javnim ovlastima utvrđenima Zakonom o fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, cilj Fonda je sudjelovati svojim sredstvima u financiranju nacionalnih energetskih programa. Sredstva za financiranje djelatnosti Fonda osiguravaju se iz namjenskih prihoda kojeg uglavnom čine naknade za onečišćenje okoliša, a dodjeljuju se na temelju provedenog javnog natječaja. Poduzetnici su do sada mogli sudjelovati u programima FZOEU putem sljedećih programa potpora:

• Beskamatni zajmovi u iznosu do 40% troškova ulaganja i ne više od 1.400.000 kuna (s PDV-om) po projektu, na rok od 5 godina i s odgodom povrata sredstava od 2 godine.• Kreditnu kamatnu stopu ugovorenu s poslovnim bankama moguće je subvencionirati sredstvima Fonda do maksimalnog iznosa od 800.000 kuna.

Prihvatljivi troškovi uključuju izradu projektne dokumentacije te investicije u izgradnju sustava OIE. Temeljem novih Vladinih programa u skoroj budućnosti može se očekivati šira razina potpore projekata obnovljivih izvora energije za male i srednje poduzetnike.

Više informacija možete saznati na: www.fzoeu.hr

Hrvatska banka za obnovu i razvitak

HBOR je razvojna i izvozna banka osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskog gospodarstva. Prepoznavši značaj zaštite okoliša i sve veću potrebu za poticanjem projekata energetske učinkovitosti, HBOR je pokrenuo Program kreditiranja projekata zaštite okoliša, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije na koji se mogu prijaviti i mali i srednji poduzetnici.

Uvjeti programa su sljedeći:

• Prihvatljive investicije uključuju ulaganja u osnovna i trajna obrtna sredstva• Iznosi kredita počinju od 100.000 kn, a maksimum nije ograničen, te ovisi o HBOR-ovim mogućnostima financiranja, kreditnoj sposobnosti krajnjeg korisnika i vrijednosti i kvaliteti ponuđenih instrumenata osiguranja• HBOR u pravilu kreditira do 75% predračunske vrijednosti investicije bez uključenog poreza na dodanu vrijednost• Kamatna stopa se kreće između 3% i 4%• Rokovi otplate ovise o konkretnoj investiciji, a maksimalno iznose 14 godina, uz poček do 3 godine

Važno je naglasiti kako se ovaj program HBOR provodi u suradnji s partnerskim poslovnim bankama što znači da poduzetnik može realizirati kredit i preko poslovne banke čiji je klijent. Partnerske banke uključene u program čini većina poslovnih banaka na hrvatskom tržištu.

Više informacija možete saznati na: www.hbor.hr

Kreditna linija za potporu privatnog sektora Hrvatske (CroPSSF)

Osim građana, Cro-PSSF linija također podupire i male i srednje poduzetnike u sektoru primjene obnovljivih izvora energije. Projekti i sukladni uvjeti kreditiranja dijele se prema veličini investicije:

1. Mali projekti• Projekt mora odgovarati Popisu prihvatljivih mjera i opreme

(“LEME”) za utvrđivanje tehničke prihvatljivosti;• Maksimalan iznos zajma iznosi 300.000 Eura • Poticajna sredstva moguće je ostvariti u iznosu do 20%.

2. Veliki projekti• Maksimalan iznos zajma iznosi 5 mil. Eura• Projekt mora garantirati smanjenje emisije stakleničkih

plinova CO2 za više od 20%• Minimalna interna stopa rentabilnosti (IRR) izračunata

samo od financijske vrijednosti potencijalne uštede energije mora biti veća od 10%

Poduzeće mora imati većinsko privatno i većinsko hrvatsko vlasništvo, aktivno poslovanje na tržištu najmanje dvije godine te između 10 i 250 zaposlenika.

Sredstva namijenjena BAS programa prikupljaju se putem donatorskih programa EBRD-a stoga je njihova raspoloživost ograničena uspješnom realizacijom prikupljanja sredstava.

Više informacija možete saznati na: http://hamag.hr


Za svaki sustav iskorištavanja obnovljivih izvora energije određeni su prosječni investicijski troškovi te prosječna potrošnja goriva te je na temelju tih podataka provedena ocjena isplativosti. Radi usporedbe, prikazani su ukupni troškovi proizvodnje toplinske energije za navedene sustava obnovljivih izvora energije te sustava grijanja koji koristi prirodni plin odnosno lož ulje kao gorivo, Tablica 4.1. Izračun troškova proveden je uz važeće cijene energenata na tržištu, prema navedenim napomenama.Prema prikazanim rezultatima, uz trenutno važeće cijene te bez subvencija najniži troškovi proizvodnje toplinske energije ostvaruju se uz korištenje prirodnog plina kao energenta, dok su troškovi sustava dizalica topline i peći na pelete nešto viši. U slučaju dobivanja subvencija od 40% investicije, proizvodnja topline putem dizalica topline ima jednake troškove kao i uz korištenje prirodnog plina kao energenta. Korištenje lož ulja kao goriva u svim slučajevima pokazuje daleko najviše troškove za dobivanje toplinske energije.

Ocjena isplativosti korištenja fotonaponskog sustava za proizvodnju električne energije napravljena je uz sljedeće pretpostavke:• Instalirana snaga sustava: 10 kW;• Ukupni investicijski troškovi: 170.000 kn (bez PDV-a);• Potrebna površina krovišta: 80 m2.

Navedene pretpostavke odgovaraju tipičnom sustavu koji je moguće ugraditi na gospodarskom objektu ili zgradi javne namjene, za što već postoji nekoliko primjera provedenih projekata (primjerice ugrađeni fotonaponski sustav na zgradi Gradske uprave Grada Zagreba na lokaciji Stjepana Radića 1). Dodatni razlog pretpostavljene instalirane snage fotonaponskog postrojenja nalazi se u odredbama Tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije(NN 33/2007), koji propisuje tri tarifna razreda otkupne cijene električne energije i to do 10 kW, od 10 do 30 kW te preko 30 kW. Za treći tarifni razred otkupna cijena električne energije je 30% niža u odnosu na drugi.

Uz navedene parametre te prema podacima o Sunčevom zračenju na području Zagrebačke županije prikazanim u priručniku Sunčevo zračenje na području Republike Hrvatske (Matić, Z., 2007., Energetski institut Hrvoje Požar), potencijalna proizvodnja električne energije iz razmatranog sustava iznosi oko 10.700 kWh.

Napomene:• Svi iznosi prikazani su sa PDV-om.• Izračun ukupnog troška u 10 godina (investicija i energent)• Prosječna potrošnja toplinske energije po kućanstvu 30 000 kWh godišnje• Prosječna snaga kotla po kućanstvu 50 kW

Prihodi razmatranog sustava određeni su prema podacima objavljenim od strane Hrvatskog operatera tržišta energije. Za fotonaponskI sustav navedene instalirane snage otkupna cijena električne energije za 2013. godinu iznosi 3,16 kn/kWh (bez PDV-a), odnosno ukupni godišnji prihod iznosi oko 33.800 kn (bez PDV-a).

Uzevši u obzir navedene podatke, jednostavni period povrata za razmatrani sustav iznosi oko 8 godina te se s ekonomskog gledišta može ocijeniti povoljnim.

Tablica 4.1 Usporedni troškovi proizvodnje toplinske energije za razne sustave grijanja

GORIVO Cijena kotlovskog postrojenja (1)

Cijena energije (kn/kWh)

Trošak energije u 10 godina (2)

Ukupan trošak u 10 godina (1+2)

Sječka (<35% vlage) 47.500 kn 0,16 48.680 kn 96.180 kn

Posušeno drvo - pirolitički kotao

(<20% vlage)37.500 kn 0,30 88.889 kn 126.389 kn

Prirodni plin kondenzacijski kotao 19.500 kn 0,41 122.449 kn 141.949 kn

Prirodni plin klasični kotao 13.000 kn 0,43 130.435 kn 143.435 kn

Pelet 26.500 kn 0,45 136.029 kn 162.529 kn

Ekstra lako lož ulje (Lož ulje) 13.500 kn 0,72 216.867 kn 230.367 kn

Propan - butan plin (UNP) 13.500 kn 0,87 260.208 kn 273.708 kn

Električna energija 10.500 kn 1,03 309.000 kn 319.500 kn

4.3. Ocjena isplativosti ulaganja u sustave iskorištavanja obnovljivih izvora energije

U okviru ovog poglavlja prikazana je analiza isplativosti ulaganja za razne sustave iskorištavanja obnovljivih izvora energije. S obzirom na realne mogućnosti ugradnje ovakvih sustava za građane, obrtnike i poduzetnike na području Zagrebačke županije, analizirani su sljedeći sustavi iskorištavanja obnovljivih izvora energije:• Fotonaponski moduli za proizvodnju električne energije;• Solarni kolektori za proizvodnju toplinske energije za pripremu

potrošne tople vode;• Kotlovi na pelete za grijanje prostora i pripremu potrošne

tople vode;• Dizalice topline za grijanje prostora.

Za sve sustave za proizvodnju toplinske energije (peći na pelete, solarni kolektori, dizalice topline) ulazni parametri za ocjenu isplativosti određeni su za pretpostavljenu prosječnu obiteljsku kuću sljedećih karakteristika:

• Površina: 150 m2;• Godišnja potrošnja toplinske energije za grijanje: 18.000 kWh

(120 kWh/m2);• Godišnja potrošnja toplinske energije za pripremu potrošne

tople vode: 3.000 kWh (20 kWh/m2);


5. Primjer korištenja obnovljivih izvora energije

5.1. Kako građani mogu koristiti obnovljive izvore energijeToplinska energija je pojedinačno najznačajniji i najčešće korišteni oblik energije u kućanstvima. U prosječnom kućanstvu 75% ukupno potrošene energije čini toplinska energija. Ona se u prosječnom kućanstvu koristi za grijanje (oko 73%), kuhanje (oko 14%) i pripremu potrošne tople vode (oko 13%). Načini korištenja obnovljivih izvora energije za zadovoljavanje dijela toplinske energije u kućanstvima najčešće dijelimo na sustave grijanja i sustave za pripremu potrošne tople vode. Osim toplinske energije korištenjem obnovljivih izvora možemo proizvoditi električnu energiju u svrhu zadovoljavanja osobnih potreba u kućanstvu ili prodaje proizvedene energije.

5.1.1. Sustavi grijanja

Za dobivanje toplinske energije potreban nam je energent čijim se sagorijevanjem (nafta, plin, lož ulje, drvo) ili djelovanjem (električna energija, solarna energija, geotermalna energija) oslobađa/proizvodi/provodi toplina kojom zagrijavamo unutarnji prostor kućanstva.

Sustavi za grijanje najčešće se dijele prema smještaju izvora topline (kotla, peći - pojedinačna ložišta, centralno grijanje, daljinsko grijanje – toplane) te prema vrsti korištenog goriva. Vrstu korištenog goriva dijelimo prema slijedećem:

• Obnovljive izvore topline –geotermalna energija, biomasa (cjepanice, sječka, peleti i briketi) i solarna energija;

• Fosilna goriva – ugljen, nafta (i njezini derivati) i prirodni ukapljeni naftni plin.

Pri tome je važno napomenuti da sustav za pripremu potrošne tople vode i sustav za grijanje ne moraju biti zasebni, već mogu zajedno činiti jedan jedinstven sustav koji zadovoljava toplinske potrebe i grijanja i pripreme tople potrošne vode. U slijedećim primjerima ukratko su navedene neke mjere prelaska sa klasičnih fosilnih goriva na obnovljive izvore energije u svrhu proizvodnje toplinske energije za potrebe grijanja.

5.1.1.1. Zamjena dotrajalog kotla na lož ulje visokoučinskim kotlom na pelete

Opis mjereZamjenom dotrajalog kotla na lož ulje visokoučinskim kotlom na pelete ostvarujemo višestruku korist: povećanje energetske učinkovitosti sustava grijanja, smanjenje potrošnje energenta za proizvodnju iste količine toplinske energije, značajno smanjenje troškova grijanja te smanjenje onečišćenja okoliša. Mjera je izuzetno brzo isplativa (period od nekoliko godina, ovisno o godišnjoj potrebi toplinske energije) ukoliko nema potrebe za sanacijom dimnjaka i ostalih elemenata kotlovnice. Za veće sustave, potrebno je osigurati dodatnu prostoriju u svrhu izrade tjednog ili mjesečnog spremnika peleta koji je transporterom povezan sa kotlom.

Procjena investicije600 - 2300 kn/kW (jedinična cijena po kW snage kotla). Izrazito je velika razlika u cijenama kotlova različitih proizvođača. Prikazani raspon cijena daje minimalnu i maksimalnu investiciju s obzirom na kvalitetu kotla.

Potencijali ušteda50-60% smanjenja godišnjih troškova grijanja (pripreme potrošne tople vode ako se proizvodi istim kotlom).

Primjer iz prakseZamjena postojećeg kotla na loživo ulje visokoučinskim kotlom na pelete ugrađenom u Zagrebačkoj županiji uz financijsku pomoć Zagrebačke županije (Slika 5.1.):• Snaga kotla 30 kW;• Ukupna investicija (oprema i ugradnja kotla) oko 32.000

kn (sa PDV-om);• Subvencija Grada Zagreba 15.000 kn ;• Kotlovski sustav spojen na sustav PTV-a;• Predviđeni životni vijek sustava – preko 25 godina.• Ostvarene godišnje troškovne uštede oko 5.000 kn• Period povrata investicije oko 6 godina

Slika 5.1 Visokoučinski kotao na pelete za grijanje uz pripremu potrošne tople vode

5.1.1.2. Zamjena dotrajalog kotla na lož ulje geotermalnom dizalicom topline

Opis mjereZamjenom dotrajalog kotla na lož ulje geotermalnom dizalicom topline ostvarujemo višestruku korist: povećanje energetske učinkovitosti sustava grijanja, smanjenje potrošnje energenta za proizvodnju iste količine toplinske energije, značajno

smanjenje troškova grijanja te smanjenje onečišćenja okoliša. Osim tih pozitivnih učinaka, tu je još i činjenica da korištenjem dizalice topline nemamo potrebe za dimnjakom, priključkom za plin ili kotlovničarom. Osim grijanja prostora, dizalica topline može hladiti i pripremati toplu vodu. Negativan aspekt je što je potreban zakup dodatne snage električne energije, obzirom da je priključna snaga geotermalne dizalice topline velika (trofazni priključak, 3x16A). Pogodna za primjenu kod podnog (zidnog) grijanja ili ventilokonvektorskog grijanja s nižim temperaturnim režimom rada grijanja (grijanje sa najviše 55°C).

Procjena investicijeInvesticija u sustav dizalice topline iznosi od 5 000 do 8 000 kn po kW dizalice topline (za uređaj i montažu), uz dodatni trošak od 1 000 kn po kW za površinski kop ili 5 000 kn po kW za iskop sondi.

Potencijali ušteda50-60% smanjenja godišnjih troškova grijanja (pripreme potrošne tople vode ako se proizvodi istim kotlom).

5.1.2. Sustavi pripreme potrošne tople vode

Za dobivanje toplinske energije za pripremu potrošne tople vode potreban nam je energent čijim se sagorijevanjem (nafta, plin, lož ulje, drvo) ili djelovanjem (električna energija, solarna energija, geotermalna energija) oslobađa/proizvodi/provodi toplina kojom zagrijavamo vodu.

Sustavi za grijanje najčešće se dijele prema smještaju izvora topline (kotla, peći - pojedinačna ložišta, centralno grijanje, daljinsko grijanje – toplane) te prema vrsti korištenog goriva. Vrstu korištenog goriva dijelimo prema slijedećem:• Obnovljive izvore topline – solarna energija,

geotermalna energija, biomasa;• Fosilna goriva – ugljen, nafta, lož ulje, prirodni plin.

Pri tome je važno napomenuti da sustav za pripremu potrošne tople vode i sustav za grijanje ne moraju biti zasebni, već mogu zajedno činiti jedan jedinstven sustav koji zadovoljava toplinske potrebe i grijanja i pripreme tople potrošne vode. U slijedećim primjerima ukratko su navedene neke mjere prelaska sa klasičnih fosilnih goriva na obnovljive izvore energije u svrhu proizvodnje toplinske energije za pripremu potrošne tople vode.


5.1.2.1. Ugradnja solarnog kolektorskog sustava za zagrijavanje potrošne tople vode (PTV) umjesto električnog sustava (električni bojleri)

Opis mjereSolarni toplinski sustav za zagrijavanje PTV-a sastoji se od solarnog kolektora, solarnog toplinskog spremnika, solarne cirkulacijske crpke, sigurnosne i regulacijske opreme te cijevnog razvoda. Za prosječno kućanstvo, za zadovoljavanje oko 70% godišnjih potreba za PTV-om dovoljno je instalirati oko 4 m2 krovnih kolektora i spremnik tople vode volumena oko 300L.

Procjena investicije5 500-7 500 kn/ m2 sustava kolektora (uključena dobava i montaža cijelog sustava).

Potencijali ušteda70% potrošnje električne energije za zagrijavanje PTV-a.

Primjer iz prakseSolarni kolektorski sustav za pripremu potrošne tople vode ugrađen u Zagrebačkoj županiji, tijekom 2012 godine uz financijsku pomoć Zagrebačke županije, (Slika 5.2.):• Površina kolektora 4 m2;• Ukupna investicija (oprema i ugradnja) oko 30.000 kn (sa

PDV-om);• Subvencija Zagrebačke županije 15.000 kn (sa PDV-om);• Prosječne godišnje uštede u energiji za pripremi PTV-a

70%;• Predviđeni životni vijek sustava – preko 30 godina.

Slika 5.2 Solarni kolektorski sustav za pripremu potrošne tople vode

5.1.3. Sustavi proizvodnje električne energijeUgradnjom fotonaponskog sustava moguća je proizvodnja električne energije u svrhu zadovoljavanja osobni potreba ili u svrhu prodaje ukupne proizvedene energije za ostvarivanje prihoda od prodaje. U slijedećim primjerima ukratko su navedeni mjere prelaska sa klasičnih fosilnih goriva na obnovljive izvore energije u svrhu proizvodnje toplinske energije za pripremu potrošne tople vode.

5.1.3.1. Ugradnja fotonaponskog sustava za proizvodnju električne energije – izdvojeni sustavOpis mjereIzdvojeni fotonaponski sustavi koriste se na mjestima gdje nema elektroenergetske mreže, npr. vikendice, prometni znakovi, parkirni automati, mjerne postaje na nepristupačnim područjima i dr. Osnovni elementi koji čine ovakve sustave su fotonaponski moduli, baterije i regulatori za punjenje i pražnjenje baterija.

Procjena investicijeInvesticija u fotonaponski sustav iznosi od 15 000 – 25 000 kn po kW instalirane snage (za opremu i montažu uključujući baterijski sustav za pohranu električne energije).

Potencijali ušteda100% smanjenja troškova električne energije. Adekvatnom veličinom sustava moguće je osigurati potpunu autonomiju opskrbe električnom energijom.

Primjer iz prakseIzdvojeni fotonaponski sustav za proizvodnju i pohranu električne energije ugrađen u gradu Zagrebu tijekom 2011 godine uz financijsku pomoć Grada Zagreba (Slika 5.3.):• Snaga fotonaponskih modula 180 Wp (2 x 90Wp);• Kapacitet baterije 560 Ah;• Predviđena godišnja proizvodnja 180 kWh• Ukupna investicija (oprema i ugradnja) oko 5.700 kn (sa

PDV-om);• Subvencija Grada Zagreba 3.100 kn ;• Predviđeni životni vijek sustava – preko 30 godina.

Slika 5.3 Izdvojeni fotonaponski sustav

5.1.3.2. Ugradnja fotonaponskog sustava za proizvodnju i prodaju električne energije – mrežni sustav

Opis mjereMrežni fotonaponski sustavi služe za prodaju proizvedene električne energije u elektroenergetsku mrežu. Osnovni dijelovi za rad ovakvih sustava su fotonaponski moduli i izmjenjivači koji proizvedenu istosmjernu električnu energiju pretvaraju u izmjeničnu nazivnog napona i frekvencije niskonaponske ili srednjenaponske mreže. Za razliku od izdvojenih, ovi

sustavi nemaju potrebu za baterijskim sustavom pohrane proizvedene električne energije jer svu energiju automatski predaju u niskonaponsku mrežu.

Procjena investicijeInvesticija u fotonaponski sustav iznosi od 10 000 – 15 000 kn po kW instalirane snage (za opremu i montažu).

Potencijali uštedaOvim sustavima generira se profit kojim se vraćaju uložena sredstva u fotonaponski sustav. U ovisnosti o veličini fotonaponskog sustava period povrata investicije kreće se od 5,5 do 7,5 godina.

Primjer iz prakseSolarni krov Špansko-Zagreb (Tracking sustav, Špansko-Zagreb)Krovni generator• Instalirana snaga 9,59 kWp;• Broj fotonaponskih modula 56;• Očekivana godišnja proizvodnja el. energije oko 10 000

kWh;• Očekivani godišnji prihod oko 40 000 kn (bez PDV-a).

Fotonaponski sustav koji prati gibanje Sunca u dvije osi – (azimutu i elevaciji) Tracking sustav:• Instalirana snage 7,28 kWp ;• Broj fotonaponskih modula 28;• Očekivana godišnja proizvodnja el. energije oko 10 000

kWh;• Očekivani godišnji prihod oko 40 000 kn (bez PDV-a).

Fotonaponski sustav koji prati gibanje Sunca proizvodi oko 40% više električne energije u odnosu na krovni generator fiksno usmjeren prema jugu (Slika 5.4.).

Slika 5.4 Fotonaponski krovni i tracking sustavi, Solarni krov Špansko, Zagreb


5.2. Kako mali i srednji poduzetnici i obrtnici mogu koristiti obnovljive izvore energije

5.2.1. Projekt poticanja poduzetnika na ugovornu prodaju topline iz biomaseNeke županije u Hrvatskoj pokrenule su projekt poticanja poduzetnika na korištenje energije biomase. Osnovni cilj projekta je doprinijeti povećanom iskorištavanju šumske biomase od strane privatnih vlasnika šuma i poduzetnika kroz model ugovorne prodaje topline.

U ovome modelu poduzetnici u javnim i privatnim objektima ugrađuju kotlovski sustav na biomasu i opskrbljuju objekte toplinskom energijom u ugovorenom razdoblju. Poduzetnici osiguravaju dobavu potrebnog energenta (sječka ili peleti) uz pružanje usluge održavanju kotlovskog sustava. Ovim načinom iskorištavanja biomase postiže se značajan razvoj gospodarstva i poduzetništva na lokalnom nivou, čime se također ostvaruje i mogućnost otvaranja novih radnih mjesta. Investiciju potrebnu za proizvodnju i isporuku topline iz biomase (kotao, prateća oprema, dokumentacija) u pravilu snosi poduzetnik, dok se korisnik/kupac topline obvezuje sklopiti dugoročni ugovor (10 ili više godina) omogućujući poduzetniku povrat uložene investicije uz isporuku jeftine i ekološki prihvatljive energije.

5.2.2. Projekt poticanja poduzetnika na ugovornu prodaju električne energije iz fotonaponskih sustava

Sustav poticanja za pravne osobe pri prodaji električne energije iz fotonaponskih sustava ne razlikuje se od sustava poticanja namijenjenog za fizičke osobe. Više o sustavu poticanja nalazi se u poglavlju 7.1.3. Sustavi proizvodnje električne energije i poglavlju 3.4. Procedure pri provedbi projekata sustava proizvodnje toplinske energije.

Primjer iz prakse Fotonaponski sustavi pod nazivom Petrokov 1 i 2 ugrađeni su tijekom 2012. godine na zgradi trgovačkog društva Petrokov d.o.o u Svetoj Klari (slika 5.8. i 5.9.). Osnovne karakteristike sustava:• Ukupna instalirana snaga fotonaponskog generatora 393,3

kWp;• Broj i snaga fotonaponskih modula 2 070 (190 Wp);• Očekivana godišnja proizvodnja el. energije oko 393 300

kWh;• Očekivani godišnji prihod oko 951 786 kn bez PDV-a (otkupna

cijena u iznosu od 2,42 kn/kWh).

Slika 5.5. Fotonaponski sustav u izgradnji

Slika 5.6. Dovršeni fotonaponski sustav Petrokov 1

Informacije i kontaktiViše informacija za obrtnike i poduzetnike po pitanju potpora Zagrebačke županije za sustave obnovljivih izvora energije: 1. Zagrebačka županija; Ul. grada Vukovara 72/V, Zagreb; www.zagrebacka-zupanija.hr

Upravni odjel za gospodarstvoe-mail:[email protected] Tel: 01 60 09 457 (poduzetništvo)Tel: 01 60 09 421 (turizam)Tel: 01 60 09 476 (energetika)

Upravni odjel za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvoe-mail: [email protected] Tel: 01 60 09 426

Poduzetnički portal - Vijesti i informacije za poduzetnike www.poduzetnistvo-zagrebacka-zupanija.hr

2. Regionalna razvojna agencija zagrebačke županijeUl. grada Vukovara 72/V, Zagreb;ured: Ivana Lučića 2a/Xiii, Zagrebwww.zacorda.hr

Specijalizirana za pomoć (konzultantske usluge) poduzetnicima i poljoprivrednicima za izradu i prijavu projekata za bespovratne potpore na domaće fondove i fondove EU.

e-mail: [email protected] Tel: 01 6556 051; 01 6556 052

3. Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne HrvatskeAndrije Žaje 10, Zagreb;www.regea.org/natjecaji

Informacije o Natječaju za poticanje korištenja obnovljivih izvora energije kod fizičkih osoba: e-mail: [email protected]

Informacije o Natječaju za poticanje povećanja energetske učinkovitosti u zgradarstvu kod fizičkih osoba:e-mail: [email protected]

Informacije o Natječaju za sufinanciranje ugradnje kalorimetara, razdjelnika i termostatskih ventilskih setova:e-mail: [email protected]

Tel: 0800 - 820 821

Informativna brošura o obnovljivim izvorima energije gradani_prijelom... · vrući izvori...

Documents

Transcript of Informativna brošura o obnovljivim izvorima energije gradani_prijelom... · vrući izvori...