Imunizacija - uloga medicinske sestre / tehničara
-
Upload
hariz-alihodzic -
Category
Documents
-
view
148 -
download
10
description
Transcript of Imunizacija - uloga medicinske sestre / tehničara
SREDNJA MEDICINSKA ŠKOLA TUZLA
Imunizacija
Uloga medicinske sestre / tehničara
Anela Salković
17. mart 2015. godine
UNICEF podsjeća roditelje da su bolesti koje se mogu spriječiti vakcinama veoma ozbiljne i još uvijek neiskorjenjene u svijetu, ugrožavajući i odnoseći živote miliona djece. Imunizacija stoga
predstavlja najuspješniji i najjeftiniji način očuvanja javnog zdravlja. Zdravstveni eksperti procjenjuju da je zahvaljujući vakcinama spašeno oko 20 miliona života u proteklih dvadeset
godina.
UVOD
Imunizacija je preventivna mjera za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti. Njen
osnovni cilj je sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjavanje zaraznih bolesti. Iako imunizacija
ima dugu istoriju, ona svoj procvat doživljava tek početkom 20. veka. Najopasnije bolesti
koje se štite imunizacijom su dječija paraliza, difterija, tetanus, tuberkuloza, veliki kašalj.
Prije pronalaska vakcina te bolesti su bile smrtonosne. Iako postoje djeca koja su preživela
neke od ovih bolesti, njihov organizam nije bio dovoljno jak za odbranu i često se dešavalo da
se djeca ponovo razbole. Zahvaljujući imunizaciji, bolesti koje su bile aktuelne u prvoj
polovini 20. veka danas su vrlo rijetke, mada se mogu ponovo pojaviti što znači da nisu
potpuno iskorenjene. Zato je obavezno vakcinisanje. Svaka zemlja ima svoj program
obaveznih vakcina i veoma je bitno pridržavati ga se. U našoj zemlji sprovođenje vakcinacije
je regulisano zakonom. Vakcinacija se može izvršiti oralnim putem tako sto se kapi daju
kašičicom, zatim ubrizgavanjem vakcine u zadnjicu ili u nadlakticu što zavisi od tipa vakcine.
Postoje vakcine koje se daju samo jednom za cijeli život, a postoje i one koje je potrebno dati
više puta u toku prve godine bebinog života, i one za koje je potrebna revakcinacija do 18.
godine. Ono što je veoma bitno je da dijete primi cijeli ciklus potrebnih vakcina i to u
propisano vreme, jer ako se propusti jedna vakcina ili revakcinacija ili prođe određeno
vrijeme, cjelokupna vakcinacija gubi značaj te je u tom slučaju potrebno obnoviti cijelio
ciklus. Roditelji strahuju za imuni sistem svog djeteta nakon vakcinacije, Naime, mnogi
roditelji imaju neopravdan strah da bi preveliki broj vakcina mogao da ugrozi imunitet djeteta.
Vakcine djeluju tako što jačaju djetetovu odbranu od bolesti, pa zato nema razloga za strah.
Međutim, ako se dijete razboli pre nego što je vakcinisano za imunizaciju je tada kasno.
Savjet roditeljima bi bio da obavezno prilikom vakcinacije provere da li je data vakcina
zavedena u kartom (datum i tip vakcine), i da pitaju medicinsku sestru kada je sljedeća
vakcinacija djeteta.
CILJNE BOLESTI
Pertusis: (veliki kašalj) je teško oboljenje od koga najčešće boluju djeca. Prije uvođenja
vakcinacije od pertusisa je obolijevalo 157 / 100 000 stanovnika, a nakon vakcinacije je
taj broj smnajen na 1/100 000. (CDC). U BiH se pertusis rijetko javlja, ispod 1/100 000
stanovnika.
Difterija: Teško zarazno oboljenje koje se karakteriše debelim naslagama u ždrijelu i teškim
ošećenjem nerava i srca. Zahvaljujući imunizaciji difterija se ne javlja u velikom broju
zemalja svijeta kao ni u BiH. Oboljenje se registruje u zemljama koje su prekinule
imunizaciju, ili je nekorektno provode (zemlje bivšeg SSSR-a, neke zemlje Subsaharske
Afrike i Južne Amerike, Indija).
Influenza (grip): Influenca je veoma važno oboljenje zbog lakog širenja i obolijevanja
velikog broja ljudi (u Španskoj gripi oboljelo oko 100 miliona ljudi). Influenca dovodi i do
pogoršanja osnovnog hroničnog oboljenja (šećerna bolest, bolesti srca i krvnih sudova,
bolesti pluća). Zbog toga je vakcinacija posebno važna za osobe starije od 65 godina , ali i
sve osobe sa hroničnim oboljenjima bez obzira na starosnu dob. Vakcinacija je smanjila
obolijevanje za 31% do 68%, a broj hospitaliziranih za 31% do 70%.
Hepatitis B: Ovo je jedno od trenutno najraširenijih oboljenja u svijetu. Broj oboljelih se
procjenjuje na više od 350 miliona, a broj umrlih preko 600 000 godišnje. Bolest je
hronične prirode, a često dovodi i do nastanka karcinoma jetre. Zbog toga vakcinacija
sprječava nastanak dva oboljenja: virusnog hepatitisa i karcinoma jetre.
Haemophilus influenzae tip B: Ovaj uzročnik dovodi do više oboljenja čije se javljanje
sprječava vakcinacijom: meningitis, otistis, sinuzitis, pneumonija, a što su prije uvođenja
vakcinacije bila česta oboljenja u dječijem uzrastu. Vakcina protiv Haemophilusa
influenzae tip B novijeg je datuma, ali je njome već vakcinisano preko 92% populacije u
razvijenim zemljama.
Poliomijelitis (dječija paraliza): Epidemiološka situacija vezana za dječiju paralizu
najbolje govori o značaju vakcinacije. Zahvaljujući vakcinaciji koja je uvedena šezdesetih
godina prošlog vijeka ovo oboljenje je iskorijenjeno u velikom broju zemalja svijeta pa i u
BiH. 2002 godine je SZO proglasila eliminaciju divljih virusa dječije paralize u Evropskom
regionu.
Morbili (male boginje, krzamak): Morbili su najznačajnija osipna groznica sa preko 45
miliona oboljelih u 2000. godini i preko 800 000 smrtnih ishoda. Globalni cilj je smanjenje
smrtnosti za 95% u odnosu na 2000. godinu do 2015 godine, a što se može postići
sveobuhvatnom vakcinacijom.
Rubella: Rubeola je blago oboljenje, izuzev u situacijama kada u toku trudnoće oboli majka
i oboljenje se prenese na plod („kongenitalna rubeola“). Oboljenje dovode do smrti ploda
ili do rođenja djeteta sa teškim malformacija različitih oblika. Prevencija kongenitalne
rubeole je jedan od globalnih ciljeva SZO, a provodi se vakcinacijom.
Tetanus (zli grč): Vakcinacija protiv tetanusa ima za cilj spriječiti pojavu ovog teškog
oboljenja nakon povrjeđivanja predmetima koji su bili u kontaktu sa zemljom i, što je posebno
važno, spriječiti nastanak tetanusa novorođenčadi, što je jedan od globalnih svjetskih
ciljeva. Tetanus novorođenčadi se javlja kad se nevakcinisana trudnica porađa u
nehigijenskijm uslovima što je čest slučaj u nerazvijenim zemljama. Prema procjenama u
2008. godini je od ovog oboljenja umrlo 59 000 novorođenčadi u svijetu.
ULOGA MEDICINSKE SESTRE / TEHNIČARA U ORGANIZACIJI I SPROVOĐENJU IMUNIZACIJE
Medicinska sestra / tehničar ima slijedeće uloge:
- Planiranje i priprema imunizacije
- Realizacija: priprema vakcinalnog punkta, nabavka vakcina, monitoring hladnog
lanca, povezivanje za vakcinaciju, sprovođenje vakcinacije, evidencija, odlaganje
medicinskog otpada, zdravstveno – vaspitni rad.
- Izvještavanje sproveđenog rada.
- Plan imunizacije odnosi se na planirani broj obveznika i na planirani broj doza vakcine
za narednu godinu.
- Planiranje broja obveznika revizijom vakcinalne kartoteke, po broju novorođene djece,
podataka od patronažne službe i nevladinih organizacija.
Slika 1 - Kalendar vakcinacije od 0 do 18 godina u BiH
Planira se broj doza na osnovu broja obveznika; npr: planirani broj OPV doza – polazi od
broja novorođenih, pomnožen sa tri doze, predviđaju se revakcinacije u drugoj, sedmoj i
četrnaestoj godini itd.
Rok za dostavu plana je 15. septembar tekuće godine.
Vrši se revizija vakcinalne kartoteke – uvid u vakcinalne kartone u pojedinim godištima
vrši se dva puta godišnje radi planiranja vakcinacije, pozivanja na vakcinaciju i pravljenja
izvještaja o vakcinaciji.
Vrši se provjera vakcinalnog statusa se vrši pri: svakoj posjeti porodičnom ljekaru, upisu u
školsku ili predškolsku ustanovu, epidemiji vakcinabilne bolesti, putovanju u inostranstvo,
odluci suda, prilikom povrede. Lica bez dokumentacije o izvršenoj vakcinaciji smatraju se
nevakcinisanim i podliježu imunizaciji.
Priprema imunizacije – zajedno sa ljekarima se treba utvrditi: indikacija za vakcinaciju,
vrijeme i mjesto gdje ce se izvršiti vakcinacija. Potrebno je obezbjediti potrebne količine
vakcina sa potrebnim sredstvima (potrošni sanitetski materijal, ležaj ili stolica, sto za
pripremu vakcina, frižider, antišok terapija, dezinfekciono sredstvo ili antiseptik, sigurne
kutije za odlaganje medicinskog otpada), pozive za vakcinaciju, vakcinalne kartone i lične
kartone imunizacije. Nabavka vakcina mora biti blagovremena. Pri poručivanju treba voditi
računa o: planiranom broju obveznika za vakcinaciju, odobrenim količinama vakcina u skladu
sa planom imunizacije, o zalihama i njihovom roku trajanja. Pri nabavci treba voditi računa o
tome: da li je količina vakcina stigla u potrebnim količinama, da li je neoštećena, da li je
valjana serija vakcine i rok trajanja, da li postoji certifikat, sažetak lijeka i uputa za pacijenta.
Vakcine se čuvaju na temperaturi od +8 do +2 Celzijusovih stepeni, a žive vakcine kao OPV i
MMR se mogu i zamrznuti. Ukoliko se vakcina izloži nepovoljnoj temperaturi na duži
vremenski period i izgubi svoju potentnost, ona se ne može vratiti u adekvatne uslove
skladištenja jer je ništava. Ukoliko izgubi latentnost ne mora promjeniti vanjski izgled. Na
svakom vakcinalnom punktu treba postojati frižider sa termometrom na kojem se prati
adekvatna temperatura. Otvorene vakcine se drže odvojene na poslužavniku, žive vakcine
dublje uz zid frižidera, a nijedna vakcina se ne smije držati na vratima. Jednom mjesečno se
provodi evidencija o roku trajanja vakcina u frižideru i uklanjanje nevaljanih. Ljekar i
medicinska sestra moraju da objasne roditelju koju vakcinu dijete prima, od čega ga ta
vakcina štiti, koje su neželjene reakcije, da li se mogu spriječiti i kako, a sestra ima najvažniju
ulogu u razgovoru da spriječi strah od postvakcinalnih reakcija i objasni na šta treba da obrati
pažnju te kada da se javi ljekaru.
Izvođenje vakcinacije se vrši poslije ljekarskog pregleda, ukoliko se ne pronađu
kontraidikacije. Prije primanja svake vakcine dijete treba biti zdravo, odnosno da nema
temperaturu iznad 38 Celzijevih stepeni da nije oštećenog imuniteta i alergično na neke
sastojke cjepiva. Ako se radi o privremenoj kontraindikaciji, vakcinacija se odgađa do
oporavka. Trajnu kontraindikaciju utvrđuje posebna komisija i o tome izdaje potvrdu.
Nuspojave vakcinacije su očekivane i blage, poput blagog crvenila i otoka na mjestu
injekcije, ili prolazne pojave, poput povišene temperature, uznemirenosti i plača djeteta.
Pedijatar, to jest, ljekar koji je vakcinisao dijete popunjava obrazac prijave postvakcinalne
reakcije i šalje komisiji kantonalnog Zavoda za javno zdravstvo, a ovaj, eventualno, komisiji
Federalnog ministarstva zdravstva. Ozbiljnije nuspojave se odmah prijavljuju (Federalnom
Zavodu za javno zdravstvo, Agenciji za kontrolu lijekova, farmaceutskoj kompaniji –
proizvođaču, SZO, UNICEF-u) uz analizu i utvrđivanje uzročno-posljedične veze između
nuspojave i primljene vakcine. Federalna komisija za postvakcinalne reakcije i komplikacije
daje stručno mišljenje o komplikaciji vakcinacije kao i o privremenoj ili trajnoj
kontraindikaciji za daljnju vakcinaciju.
Slika 2 - Aplikacija vakcine
Neke vakcine (protiv
pertusisa, na primjer, koji
nije u našem programu
imunizacije, zatim živa
virusna), traže dodatni oprez
(progresivna oboljenja
živčanog sistema - gdje
nećemo svrstati, na primjer,
dobro kontrolisanu epilepsiju,
febrilne konvulzije i sl.).
Prilikom imunizacije nastoje se postići optimalni uslovi djetetovog zdravlja kako bi se dijete
vakcinisalo.
Da bi se izbjegle greške u programu, vakcinacije vrše samo edukovana medicinska sestra /
tehničar ili početnici koji su pod nadzorom iskusne medicinske sestre / tehničara koji su
prethodno prošli obuku. Stručni podaci i preporuke proizvođača moraju biti lako dostupne,
kao i kalendar vakcinacije. Minimalno jednom mjesečno se provjerava valjanost vakcina i
koriste se prvo one sa kraćim rokom trajanja, a vakcine sa isteklim rokom se potpisuju i
odlažu. Onaj ko rastvara i navlači vakcine treba da ih aplicira!
Poslije vakcinacije sestra / tehničar zakazuje slijedeću vakcinaciju i dozu vakcinacije ako je
predviđena, naglašava neophodnost čuvanja ličnog kartona imunizacije i savjetuje pacijenta
da ostane u čekaonici 15-20 minuta zbog evenualnih neželjenih efekata vakcine.
Slika 3 - Savjetovati roditelje šta da primjene kod koje nuspojave
Slika 4 - Šta je potrebno prijaviti od neželjenih reakcija