(RAKOVIĆKA BUNA)

BR."

DR. FERDO ŠIŠiĆ:

ZAGREB 1926.TISAK HRVATSKOG_~TAMPARSKOG ZAVODA 0.0.

SER.: I. PREDAVANJA.

KVATERNIK

BIBLIOTEKA HISTORIJSKOG KLUBA•• SVEUĆILlŠTA SHS U ZAGREBU--

www.marinknezovic.info

Pro~tnmpaa10 dz >JugOlSlaven.ake Nj.ivec:(God. X. knj. L Broj l: od 1. januara 1926.).

l.

Upolitičkoj historilji hrvatskoganaroda XIX. VJi.jeka zaprema Eu~

gen Kvaternik jedno od najvid~

IlJijih mjesta. Veli~om 1nteligen~

cijom, opsežnim znanjem histo-rije ii državnoga prava, zamjernom energi7

jom, fanatičnim pwtriotizmom d fatalističkom

požrtvovnošću, on nadvisuje ne samo svojestranačke drugove, nego i veću čest svojihsuvremenika.

Hrvatski je narod rodio malo revolucio­nara i rebela, a među njima :ide jamačno. pr~

vo mjesrto Eugena Kvatern.ika. U vrijemekad je Austrija, poslije skršene madžarske.revolucije, produžila život u pomlađenom

apsolutizmu i kad je njen međunarodni po:"ložaj, osnovan na bajoneti i policajnom uho­denju, ~ ako ne baš ugledan i poštovan bio- naročito poslije Krimske vojne - a onoipak \ ·tl-r .\ul- l op an, Euaen Kvaterniku udi tl P tl sum, bez materijalni})red t a i bez r nizovane skupine zem­

ljaka, koji bi od kuće bar moralno podu­pirali, u zemlje neprijat ljski raspoložen€:

-3-

www.marinknezovic.info

spram Austrije: u Rusiju cara AleksandraII., u Francusku cara Napoleona III. i uSn,rdiniju (Piemont) kralja Viktora Ema­nuela II., da ondje podigne hrvatsko pita­nje, poput talijanskoga, na međunarodni ste­pen i da na taj način svome narodu pribavioslobođenje i ujedinjenje. Osim toga {)n je iu tuđini i k{)d kuće čitavim nizom .raspravahistorijsko-političke sadrž.ine poveo borbuza vaskrs historijskoga hrvatskog državnogprava pokazujući na zasluge Hrvata za ci­vilizaciju uopće, a za Habsburšku monarhi­ju napose i tražeći na tom OSDOVU od dina­stije, da i ona ispuni obaveze, što ih je pri­mila s hrvatskom krunom. Ali ne samo neu­mornim perom u ruci, već li živom d otvore­nom l'iječi, Kvaternik je u hrvatskom saboruizrekao sVIoje mišljenje ·0 prošlosti i buduć­

nosti Hrvata, i tako najviše pridonio .izgrad­nji političkoga programa hrvatske StrankePrava ili Pravaštva. Najzad vjerujući tvrdo,da pravedna stvar hrvatsk{)ga naroda morabožijom pomoću pobijediti, učind IS malomdružinom najznačajniji svoj k.o.rak: on podi­že otvorenu' bunu protiv »švapsko-moožar­skoga gospodstva«, proglasi hrvatski narodslobodnirrn i stavi se na čelo »narodne hrvat­ske vlade«. UvjerelJ1je svoje i smjeli koraksvoj, Kvaternik je doduše pla·tio glaVlOm, aidbaš ta žrtva p.ribavliIa mu je .ono mjesto uhrvatskoj prošlosti, na koje i protivnici gle­daju ·s poštovanjem.

-4-

Krupnoj historijskoj ličnosti E. Kvater­nika hoou da posvetim prilikom stog,odišnji­ce rođenja nekoliko ~iječi. Nije lasno u tomposlu ispuniti dužnost historika. Istina je,uspomena na ličnost Eugena Kvaternika, anaročito na Rakovičku bunu, dobro se ušču­

vala, i ako je bilo mnogo godina strogo za­branjeno o torne u javnosti štogođ i spomi­njati, a kamo li pisati. Zato može se kazati.da se oko Kvaternikove ličnosti II glavnomnije splela inače tako oblig3ltna legenda, oči­

to, jer je nenadani Rakovički događaj - po­put bljeska - prekratko trajao, dok je pisa­nje onemogućivalo pored nesnosne cenzureII prvom redu svako pomanjkanje autentič­

nih i pouzdanih podataka. Danas je druga­čije. U jednu ruku nestade cenzure, a u dru­gu postade nam pristupno podosta nepozna­te historijske građe, .i to u prvom reduslužbena građa, dakle ono, što su o Kvater­niku izvješćivali i pisal,i njegov,i protivnici,dok nam - nažalost - još uvijek fali obil­nija dokumentarna građa od njega samoga iliod njegovih privrženika. To pak znači u je­ziku historika: mi danas znamo, što se zbilou oktobru 1871. u Rakov'ici, ali što su misli­li i kako su mislili rakovički revolucionardprovesti svoje težnje, u to srno slabo upuće­

ni. I ako je tako, pokušat ću ipak da podamsliku Rakovičke bune ·tek na osnovu onegrađe, do koje ·sam došao, prepuštajući sreć­

nom slučaju, ako se kad tad nađe obilnijadokumentarna građa od rakovičkih ustaša

-5-

www.marinknezovic.info

samih, da onda ovu moju sLiku eventualnodopund i ,korigira.

Kad ho ~ mo da. pri\. ž mo t ~aj Rako­vičke bune, n m Ć Dam .• prij' yega duž­nost, da odgovorim na .1l·r1llo I-rUPDO pita­nje: K a lt o i k cl j n \- v' t e r ni ok d 0­

šno na m'isa ot OI" ll' bune iš t o g a j e ct o velo b a š u R a k 'o V i~e u. Tek poslije toga upoznat ćemo se s ne­posrednim povodima i tečajem same bune, aonda i s njenim posljedicama. t

.~

-;;-.;;-

-_ 6-

www.marinknezovic.info

IL

Obično se misli, da je Rakovička bunaprcnagljen i nepromišljen korak Kvaterni­kov. Ali ja držim, da to n.ije ispravno. Idejaotvorene revolte protiv Beča J Pešte rodilaee u njegovoj patriotskoj duš.i veoma :rano, ibaš ta crta u njegovu karakteru, to jest, daje on bio prvi Hrvat novijega vremena, kojije pr0k,inuo sa stoljetnom hrvatskom politi­kom laviranja i ševrdanja između Beča iPešte d pustom igr,om neiskrene lojalnosti,pa otvoreno prešao na polje revolucionar­stva, aini ga jednom od najmarkantnijih lič­

nosti novije hrvatske historije. Njegovo mu­kotrpljivo djelovanje u Parizu i Tor,inu1859. i 1860., pa opet 1864. i 1865., te 1866. i1867., ubrajat će se zato među najznačajnije

stranice hrvatske historije, a naročito, kadjednom bude provjereno B talijanskim ihancuskim državnim spisima i poznato udetalje.2 Zna se, da je Kvaternik u mladim,odlnama doživio madžarsku revoluciju1848./49. i paralelni talijanski narodni pokret·41 zajednici s oba rwta između Sardinije iAustrije. Kolikogod su Hrvati tada mrziLiDa Madžare i Talijane, ipak imal'i su prilikeda doznadu još i ,to, kako je sva ku!tuI1la

-7-

www.marinknezovic.info

E.~ropa, ~apo8e Engleska, Francuska .i Špa­nIJa, pa l sama Ame-nika, jednodušno uvaža­vala i uz priznanje se ouuševI.iavala borbomMadžara i Tal.ijana zn. slobodu i nezavis­nost, dok je na Hrvate i i-lrlJe, kao na prostooruđe au~tr,ij~ke. reakc-.i,iP, padao krupanmraz prezua l. JZrlko r. \' irtl .ic nelij pa.uloga po tala JO mrzom, k tl ih je bečka.

vlada nagradila p olulizllIOIll. 'u im jeprirodno, da zbo' t g U umo '0 '0. IIna­ta rodi o. j 'čaj g d 'll'. nn I '< u II kimačak i \pžlI,ia. za osvdl)llI, .ipr je' bei:;ka vladannsmil.il'f)1I gonila s\'ak()~a, koji hi se po­kazao Ill'zadovoljan c:. Il.ienom politikom. Ta­ki .\(~ II rva t bIO i Kvaternik, komu je austl'ij­f-;ka, vlada II martu 1857. oduzela pravo ad\'o­k~l.[ure, (Ja,kle glavni uvjet njegove egzistcn­Cl.\'~. Sadn. se on riješi, da če poči u Rusi,IU,nc bi li u njoj našao saveznika protiv krv­nika svoga prevarena naroda. Kvaternik jenaime dohro znao, da se ruska vlada tauaoS,\r{'ula I.iuto uvređena od Austri.ic zbogn.i('na ncbll1godarna držanja u vrijem{) ne­tom svrš('lle Krimske vO.ilH). Moduto, ,i a k oj e K v ll. t e r II i k p r i III i o r u s k o d r­ž a v I j a n s t v o, ipak se doskora uvjerio,da Sl) njegove nade ispuniti ne će. Zatoostavi I\usiju i na proljc('c 1859. krene uTorino, gd.ie PC posredovanjem našega tu­venog zcrnl.iaka Nikole Tommasea upoznaos glavnim tadašnjim talijanskim državnici­ma i po IHi(,>arima, II u prvom redu s grofomCavourom i mi.nistrom Ratazzijem. Do toga.

-8-

()(llii'llllga pOZnaljstva došlo je s tim lakše,;;[11 c:.\~ ha; tada kraljevina Sardinija spre­w:da. da u zajednici s Napoleonom III. za­rali lla Austriju, li zato joj je Kvaternik ­ta.i 1l1'IH)IlJirljivi dušmanin Beča - došao u11l1.iz~lItlniji čas.

}'t zn to je, da je Austrija u Vojnoj Kra­'ini i u vjernim Graničarima imala osobilo

'" lL rezervoar odlične .i brojne oj ke. 'I ajj' I"Z rvoar vazda bio odlu ';an u njenim 1'0.­to\ iIII a, a 1 4 ./49. baš u Graničari uz Bu­

t' hili oni, koji u Hab buršku dinastiju)I Ji od prOl asti. 'ta više, i sam J eJačić

k I h. n - to je t kao T ef civilne uprave u] Ir\'atskoj i Slavoniji - jama[no ne bi, po­Teu sve potpore ilirske stranke, mnogo ura­dio u korist Hrvatske, da podjedno nije imc­novan .i komandantom hrvatsko-slavonske

( .ine Kr jin , i tako po t o u bi šoj IIahs­bUl·T·koj monarhiji f l torom prvo a reda..Ja no j to"', cl j i It lij O'ledala­p mt. "i dobro raničare iz rtova 1 !B./49._ da i k risti svaku priliku, koja bi joj omo­učila, da pokoleba vjernost i ratobornost

'nih najopasnijih protivnika. Eto, taj jelt k na nagovor grofa Cavoura preuzeot miko On je dobro znao, da u Grani-

ri t' k gorčem zbog nedostojne plater\ Um i rbima za prolivenu krv 1848./49.

z llo i t rdo nadao povoljnom uspje-hu. 'u.. 'lavio je dakle hrvatskim jezikom

ogla na njih dovikujući im, neka ne pro­ju krvi za n blagodarnu Austriju i

www.marinknezovic.info

I

ll)

jn toga uspjeha stalno gledao u(;rllllii'arima onaj elemenat, sk II .i i 11\ j e m i s l i o, m a b i lo k a d, i z­v II j II V II t i s lob ° d u H I' vat s k e. I odi­IItIl, Kvaternik je odsad u pregovorima s'l'nlijl1nirna i s madžarskom emigracijomvl1zda ra(;unao s Graničar,ima kao s jednompouzdanom vojnom silom kod iduće burie uII rvatskoj pa je u vezi s time i nudio hrv8lt­f>kn krunu najprije princu Karlu J.osipuNapoleonu, stričeviću carevu i zotu kraljaViktora Emanuela,3 a kad jo taj nije pri­hvalio, poljskom velikašu, princu Ladisla­vu Czartoriskomu, kao katoliku, Slavenu ipotomku kraljevske krvi. Oslobođenje pakzamišljali su sebi Kvaternik i njegovi ta­lijanski i madžarski sumišljenici na taj na­čin, da je ,imala paralelno da plano buna uVenociji i u hrvatskoj Vojnoj Krajini, doksc Garibaldi imao iskrcati budi u s.ievernojDalmaciji, budi na hrvatskom Primorju.Tako isto imali su se pobuniti još o. Madža­ri i Rumuni, i onda je trebalo složnim napo­rima svih ovih »zarobljenih naroda«, a pot­porom Sardinije i Francuske, konačno raz­valiti izolovanu Austriju, jer je bilo višenc~o samo vjerojatno, da joj ne će PDIDoći

ni Husija ni Pruska. Ali poslije podužegaprc~ovaranja taj je plan 1865. najposlije na­pušten, budući da je car Napoleon III. us­kratio svaku pomoć li. podjedno prinudio Ita­liju na mirovanje.4

__ o 11 --

www.marinknezovic.info

.-- l:! . ~

II !tali,ii od 1863. do 1865. U vrijeme bavlje­n,ia II II rvatskoj i sudjelovanja na saborulH(i I. naime, Kvatemik je postao popularanJ111l1. 1ll('(lu svima onima, koji su mrzili na Au­"tri.ill. a naročito je tražio veze s Graničari­

ilin, tnko da se mogao s pravom u februaruIHtit. pohvaliti u Torinu, da ,ima »dosltaupliva u Hrvatskoj, osobito u Granjci~, Već

u martu 1864. on izrađuje potpuni plan bu­liP u Hrvatskoj a u vezi sa službenom Itali­jom i 8 madžarskim emigrantima, i stavljaII izgled kreiranje hrvatske narodne vladeu Zagrebu, za koju je odmah tom prilikomd lt o II P a r i z II i z r a d i ,t i p e č a t, a pod­.ledl\{) dade II Ženevi i štampati revoluci·onar­ne proglase. Za Vojnu je Krajinu izri­jekom izjavio, da se u njoj statna nalazi je­dan bataljun (od svake regimente) pod oruž­jem, a drugi da jc kod svojih kuća, vazdaspreman da krene pod barjak na prvi ,po­ziv. Ostali pak narod slabo je oružan; stogatreba za nj nabaviti 20.000 handžara, tolikopari kubura i 50.000 pušaka s bajonetama.Malo potom, 4. aprila 1864., izjav.io je Kva­ternik u ministarstvu Inostranih Djela uTorinu, da Hrvats.ka i Slavonija mogu pro­tiv Austrije, u slučaju b9rbe za -svoj opsta­nnk slaviti na noge preko 300.000 vojnika,lL dno 22. maja reče, da se nada proglasimapromnmiti Graničare .iz talijans.kih garni­zono (tako iz Peschiere) »amo<, to jest ualobodnu Italiju, pa »onda možemo od onihrel el w('!l p,1 a. (= narednika) lako stvoriti :i

- 13-

www.marinknezovic.info

UAlllllka II Dalmaciji i u Lici na prolje(';elbli:,. I J lu sv,rIlu Hakijaš je sebi prije svegaIH'dJllvio lažan pasoš i onda se preselio jz]'0/11111 II Ankonu, gdje je samo čekao zgod­Uli priliku, da .se prebaci preko mora u Dal­mUl'i ill. I odista, po(';etkom 1865. preveze se}t~lkl.lll; Ila Brač na br·odu kapetana Baba.­rf)VII"1\ iz Milne, pređe potom u Split, a odat­1" \I Si lI.i i najzad u Knin, gd,ie je odista staoagilovati za ustanak. Ali Rakijaš bio je sla­lill ~r('će; nc samo da mu se narod ne htjededil odazovc, već ga neki ljudi prokazaše vla­elima, a tc ga strpaše u tamnicu, na što gazlldllrsld sud osudi na jedanaest mjeseei te­Akll t:ullnice. U isto vrijeme kad je Rakijaštlllllllovao u Zadru, uV.ierio se i Kvate'rnik,dl~ od zamišljena ustanka ne će biti ništa, paRe zato riješi na povratak u domovinu. Alitt,k sto se vratio u Zagr0b, morao je opet II

progoT!s{vo, j to zbog toga, što je još uvijekbio r u s k i d r ž a v l j a n i n i kao takav to­bože »opasan stranac~.u To se zbilo po na­logu bana Šokčevića, koji je žestoko mrzioIla Kvaternika, kao i na sve Pravaše, na ovetadn..:;nje nepomirl~ive dušmane Austrije. Tekporaz kod Kraljičina Graca (1866.) i pri­K" dtJIIl madžarskoga kirunisanja objavljenaIUllllt·sLi.ia Franje Josipa (1867.), pribaviKVlltl'l'Iliku najprije -stalno dopuštenje zapovratak II domovinu, a onda protekcijom,!.evilla Haucha još i hrvatsko državljanstvo

izgubl.ieno prav,o advokacije. Od sada sevu.t.cl'nik uz advokacij·u bav~o historijom

- 15---14 -

www.marinknezovic.info

www.marinknezovic.info

korist omraženih Madžara, koji će već dokoji dan doći i zamijeniti krajišku vojničku

upravu svojom »prokletom« madžarskom,poprimile nevjerojatan opseg. Poznato je,da su nesamo naše, nego cijeloga svijeta na­rodne mase konzervativne, bojeći se' novo­tarija; šta više, tom je psihološkom procesupodvržena i sama inteligencija, pa i najviša.Sasvim je prirodno dakle, da se u takim za­petim prilikama, gdje su svi bili nezadovolj­ni, čekao samo čas, da se nađe smion v<>đa,

i pobuna je bila svršena stvar. Za Kvaterni­ka lično još je od značaja i to, što je baš usamoj Rakov'ici ž,ivio prisni mu školski drugi prijatelj P e t a I' V r d o l j a ok, još 1861.uz njega i Starčevića član Stranke Prava uhrvatskom saboru. A taj je Vrdoljak sada ibio glavni agitato,r u narodu p-r,ipravljajući

u njemu već dulje vremena raspoloženje naotpor protiv omraženih Madžara i flvaba.

Objasnivši ovak-o, zašto je Kvaternik bašRakovicu izabrao za izlaznu točku svoje ak­cije, treba još prije negol.i pređemo na samtečaj bune, da pokažemo, u kakim je politič­

kim prilikama Kvaternik učinio svoj presud­ni korak. jer tek to daje buni u historiji pra­vo mjesto. Bez te krupne političke pozadinenaime, Rakovič'ka bi buna bila samo trodnev­na epizoda lokalnoga značaja.

Kako je poznato, austro-madžarska na­goda od 186,., ili dualizam, dala je u mo­narhiji vlast Nijemcima i Madžarima, dok suim brojčano premoćni Slaveni - naročito

-18 -

l I rv ti, Slovenci i Srbi - bili pre­plijen<. Sasv,im je prirodno, da je

I r vda, koja će pedeset godina docni­p ti grob Austro-ugarskoj monarhi-

1. II otpor i borbu tih istih Čeha Hr­rh i l enaca. Već 14. maja 1870.pruski poslanik u Beču, general

mitz, u Berlinu, kako Česi rade punomIII na uništenju duaLizma, i kako se zaj !' ~ loga u pjeha ijemci i Madžari

. II I će doći do zbliženja bečkoga dvoraI v II kom Rusijom. ta vi e, neki už i znali j to, da je sam Franjo Josip

rn . klon Ru iji. jer se nada, da će nje­pomoći osvetiti :>Koniggratz<! I odi­

češ-ka je borba hila toliko uporna, da jojulpjelo oboriti austrijsko dualističko mI­I retvo grofa Potockaga, na što je samIljo Josip po s voj o j ,inicijativi i bezII i i pristanka državnoga kancelara gra­I lista, tvorca dualizma, -imenovao 7. fe­

rn 1871. ministarstvo gr-ofa Hohenwar­) o je imenovanje ,općeno shvaćeno kao

listička, to jest kao znak, da će nepra-~ dualizam zamijeniti pravedni federa­

to je odista i bio Hohenwartov pro­mo je Franjo J osip ~od toga učinio

Inu greš u. što nije u isto vr,ijeme na­n demisiju (Beusta i madžarsko mI-

htvo grofa Andr/issyja; Franjo Josip,Je mislio dim uti u Madžare tek onda,

l i e Oesima Tak<> se sada razvi olaj­l ha, dabome zakulisna i kabinetska,

19 -

www.marinknezovic.info

između grofa Hohewarta i Čeha s jedne, aBeusta, au&trijskih Nijemaca i Madžara tl

druge strane. Mi RC ne možemo upustiti udetalje ovoga za.niml.iivog sukoba; istaknutćemo saIIJO to, da je Hohenwartovo min1star­.stvo uživalo vdšc m.icseci povjerenje caraFranje Josipa, unato!' ,svim protivničkim in­Itrigama i najposlije ttoliko u.spjelo, da tieFTail1jo Josip ohjayio J~. 8eptembra 1871. re­skript na češki sabor. kojim je priznao pra­va kral.i('dnc Ce?'>kc i (lbe{~ao, d.a (~e se do­skora oknmiLi II Pragu za češkoga kralja.~ro je hi,o pravi triumf Hohenwar,tova kabi­neta oi prvi pouzdani .i 0vrsti znak, da će mo­narhija pre(~i iz d!ual,izma u federalizam. Utoj teško.\ i tjeskobno~ situaciji primora grlofAndrassy kancelara grofa Beusta, da je napočetku oktobra 1871. predao Franji Josi­pu memorandum protiv grofa Hohenwartai zatraži,o, da se, polil1li.čka si'tuacij,a raščisti.

Pored sve ove uvijene pretnje demis,ijom ikriz'olll, zna sc pouzdano, da je car FranjoJosip još i dalje ostao na strani Hohenwa.r­tovoj, voljan, da provede ravnopravnost na­roda u I!lonarhiji.

gto, upravo u taj toliko krHički i važničas, p<:Lda Rakovićka buna, kao grom iz ve­dra neba. Sama sc po sebi nameće primisao,nije li ogorčeni Kvaternik možda bio nezna­lica i nesvijesno oruđe Madža.ra ili Nijema­ca, kako je 11:0 nelw{: m~s1Jio, uHko veći nimanji, negoli sam Ante Starčević.

7 Ali, i akosu nam danas pristupačni svi krajiški sudbe-

_. ~() --

• spisi bečkih arki-va, ;pa li samoga dv()-"vo mišlje.nje ;ipak nije se našlo bašdoka.za. Stoga jedva može da budeda je sve ono, što se o tom p1',iča,danas, nego se još mnogo više pri­

krugu iKvaternikovih pol'itičkih Pl'O­

- naročito »Obzo'l'aša«: - u oktobrul docnije, ·tekplitka kombinacija, i ako

, ma.h zavodljiva. Pr·edaja Beustovand1lJIIla Fl1"anji Josipu iRakoVoička

dakle su samo pakosna igJ·a slučaja,88 u histo~iji često ponavlja. Već smo

da. je u Vojnoj Krajini vladalo veli­ov.oljstv.o i 'strah pred uastaj.nJi.!rn'm režimom, 'i baš ta je ·okolnost

najvažnije i bitno, što je ojađenoga

'a. - k,ojd je lwd nedavnih 8a,001'-bora (u maju) čak ostao i bez man­

ga. je dub.oko ujelo za srce - pota­• presudni mu korak. N i j e d a k l e1e Ir n i k p o' b u II i o Voj n u K 'r 31­

nego se on već uznemirenojuđenoj KJ:ajii.ni p·oku~ao daĐ a č e l o k a o v o đ a.

i' izbora zakazana je bila u Za­imiru, za 30. aprila 1871. dvje-

a spomen - slava prijeke smrti.i Frankopana, kojoj je predsje-

f!NIarčević i kod koje se Iskupi~e p1'­Prava. Uz druge došla su na tu

dva. ugledna Graničara iz Bro­na puetu između Slunja li Rako­

Rade i Maksim Čuić. Tom je pri-

:!I

www.marinknezovic.info

- 22-

. d kle dao na izvršenje dav­i pravo reći sam na svoju ruku,

od malena broja sumišljenikao . to je i sam bez potpore i do;..

prijateljima pošao u Rusiju,. Ita­rancusku. Tko pozna n3egov

i k<, taj zna, da je Kvate:nik. ~iolj 1 ga svoga vijeka dubok·lJIl 1 IS-r ligioznim o)ećajima,. a ~ ~u. se sID potencirah u praVI mIstICIzam.j tradicija među ~jegovim pr~j~te­r~'ojacima - a slusao sam 3e cesćeti od prvaka Stranke Pr~va - ?aroik upustio u bunu g()n3en nekim

iim gl om, koj,i mu je govorio, ?-anjime učiniti čudo, kao ono sd3&­

ricanskom. Nema razloga, da posum..O u ispravnost ove tradicije. šta više,alamo Lombrosovodjelo o t. zvo po~i­

)zločincima< (rev()luCJionarima, re­atentatorima), naučit ćemo, da je

Il~h baš taki religioz~i mis~i~!zam i;-anje božjega čuda, po3ava pmhcno re-

ln~ cilj Kvaternikov bilolobođenje i ujedinjenjek e d r ž a Ve. Koliko iiz danastupačna materijala vidimo, OJl je 00­z miVIjao tako: kad se astane u

svojim glavrnm poma ačim~,t će o lobođenje i obrazovat ć prI-

o rodnu hrvat ku vladu, ondaditi oko toga, da šro brže predobije

- 23-

www.marinknezovic.info

za .stvar dobro oboružani naroo - d/llklevojnike Graničare - u slunjskoj, ogulin~

skoj i ·oto&oj .regimenti, jer je Rakovica bi­la. baš na tromeđi. Onda je mislio s tomvojskom što žurnije pom preko Ogulina. 1.Karlovca na Zagreb, gdje će Be kon8ltituira;lidefinJi.tivna narodna vlada 1. još jednom pro­glasiti oslo'bođenje Hrva.tske. Potom ima(llje namjeru, da taj 'Čin objavi svim evrOJp­skim vl8J9tuna d zMraži od njih 'zaštite i pri­zn nj.'. T u(lnt~i da.i ~\ui'trija t d bila 1"vropi izoli .1111. II II r"';H b z prijBiter­kih 'l':l.a It lijom, .I: jemačkom i Ru. ijom,

. ch u. <.l il' Kvat nik i umnjao, da ' naieliprij z 11l ouziv eVJ."O kih ~ila. • ta ,'; .

,uin. 1 71. a.u trij ka e v jska još uvijeknije oporavila od udaraca pruslroga rata od1866., a jedina vojI9~a, Imja je kako takotipremna. bila. za boj, bili au baš Gxaničaa-L

a na. te je on .računao kao na. .svoje poma­g~e.

- 24-

www.marinknezovic.info

~klE'

lill­bi­

OTh

'amro­rw'p­l'i-

u!

lj-n..~i.

e.kct

III.

Polk!' j piembl'a 1 ll. prvI J lu' nnZ,l '1' :ba Vj k la\r Ba ,h i de u Munja-

II k d ,l)'ulina), adje mu je i tka Emilij­uII vi6eva bila po V arica. B udući. da je zJI nj btme t.rebalo namalmuti novČ3IDih

-lava, ,Bach uhvati Zlg,odnu prdJikui.III iz poštanske blagajne 15.000 forinti,

('no uvjeren, da će tetku odšte­kad u-stana!k povoljno svrši. Potona

Bach poršao :s tim novcem u Broća­,......"lIIlal' k H,adi Omou, gdje je ,saJu[ven čekao

Izak ostal,ih huntovni:ka. Međutim je i11ernikostaVIio na početku ok1tDbra Za­·b. pošao u Ka'I'lovac, gdje .se našao s ~­

'pm, a onda je s njime krenJuo u kolimal) Veljuna i Slunja u Br()ćanac, kud jeo 7. oktobra uveče. Na ovom bi sasstanku

( svega orgamzovana privremena narod­tll . t ka vlada. P.redsjedništv() preuzeo.atern1k, d o,dmah imenovao ministrima ~

Vrrdoljaka za unutarnje poslove, Antui.lUBa. za Tat i Vjekoslava Bacha za fi­Ije. oRadu Čuića pwk imenovao je glav­zapovjednikom usta4Ških četa, dakle voj­odom, a. Antu TWkalja velikim županom

lill kim.

- ~i-

www.marinknezovic.info

Ilo Rakijaša, i on se sa svojom četom

očajan vrati natrag uRakovicu.to su Kvaternik i njegova vlada još

tl 11\ objavili prva voja naređenja.k , I oji je potpi 310 »Rade Čuić vojsko:.• ,11 io je doslovno ovako:» d strane

it 1'.1 jničkog zapovedničtva. Knezili pćine Rakovca dobiva zapoved,u i tom okružaju nalazeć z e m l j o­

I " i n k ebi pozove i da oni svojrl Oll morenja taki ogulinskomu županu

vi ',kome knezu na o tavu predati rima-l I kovou 8. listopada 1 71., k a k o t i

JI l- a z a h r vat k u lob o dI II an 4:. Kolike Li vjet! ti baca ovo

cif Il.i' na već pomenutu .gen zu bune!milog j važniji »P r o g l ll. < n,:,rodne

.-.vnIJ;; I{(!' lade od istoga dana, upravlJen nIZ' njske povjerenike narodn vladec:,II imali narodu obj niti i objaviti ovaI . koja ravnaju narodnim vlastima,

ru,.,Yu'l:--i narod prijo vaga na dužnu poslu­. Ta »načela< glase:

8 v e ž i v e s rl l e n a r o d a u p r a v­.e su na oslobođenje naroda~d š v a b s k o - m a d ž a r s k o g a

o d s t va.Jednakost pred zakonom.Pra.vednQ sudstvo.Općina odgovara za sigurnost osob.aka; ona si sama obavlja poslove sV03e

J 1 ·t!'l d.ie li sudovanja.

- 27 ---- 26-

. Sjutrooan 8. oktobra, u n e d j e l j u ­izbor toga dana bez sumnje je plod Kvater­nikovih religioznih osjećaja - planula jeIano zorom otvorena buna. Kvaternik 8

pratnjom i četom od dvjesta oružanih Gra­ničara i s razvitim hrvats~im barjakom, kre­nuo je cestom u kočiji zajedno s Bachom uRakovicu, jer je u ovom mjestu bio odre­đen glavni stan hrvatske vlade u kući trgov­ca Ive Vučića. Kad su ustaše stigli u Rako­vicu, odmah uhvatiše i zatvoriše zatečene

tieke niže oficire, jer se ni jedan od njih nehtjede da pridruži buni. Pot{)m zaplijenemagazine s vojničkom mondurom i razdije­},iše je narodu, a najposlije zapLijeniše i voj­ničku kaHu s tri hiljade i nešto forinata. Po­slije toga prešlo se na organizaciju us.tanka,hz koji su u prvi čas pristala najbliža sela:Rakovica, Broćanac, Brezovac, Mašvina.Plavča Draga i Močila. Da uhvate nepo­srednu granicu ,s Bosnom, odn,osno 8' Tur­fOlkom, zaključiše ustaše, da treba što bržepredobiti za bunu važni Drežnik. Odmahpotom zaputi se u Drežnik s trista momakaT.\nte Rakijaš, no došavši II selo nade narod..gabJ'an II katoličkoj crkvi na blagoslovu.Međutim sve nagovaranje, pa i prijetnjeustaša, nijesu ništa pomogle; Drežničani,

upozoreni još ranije na Qpasnost bune o!lsvoga župnika starca Petra Korenića i ka­petana Dursta, ne htjedoše se nikako pri.ključiti Kvaterniku. Ovaj je neuspjeh ,teško

www.marinknezovic.info

5. Svatko mora primiti povjere.nu IllisluŽ<bu.

6. SUdovanja nema za vrij.eme n a r o {J ­n o g a u s t a n ik a, a izda.t će se n3!knadn.:posebne naredbe o obstojtlĆem zakonu 7,;:

v,rijeme ustanka.7. Ukida,ju se regimente i uvadaju slo.

bodne županije.8. Svećenici obih vjeroi,spovijedanja ima­

du narod poučiti II ljubavi i slozi kršćan­skoj«.

.' ~ajzad izdan je Antunu 'l'urkalju »d.r.zavlJa.nu hrvatskom« 'ova.t dekret »u ime na.rodne hrvatske vlooe«:.~ »Imenujete se ovime poglavarom za v03.

:rlJ1cku g,truku za opseg županijeoguli:insk•.sa vlašću nad živ'otom i smrti u izvršivanjl::vaše službe. Vi ste odgovomi pod smrtno'ni~aznom preuzeti povjeTenu službu i porilstom kaznom dgo arat za točno i v.i ml.lZ\' ivanj povj r n vum vIa ti. D II o i zglavnoga t n narodn l I'vat-

k e v j k , k o i z 'i j l n, l' o d-ne hrvat k vl de. {f R.kov lo'

d n e 8. Li s rt o ]J a d a 1871., k a n o t i da.II a U z d i g n u {> a n a r o d a h r vat 8 k {l­

g a 'z a s lob o d II i n e z a v i s n o s t«. Aonda: »Izvr~enj ovoga dekreta nal ž.~~ovnom ,ojni"';kom hrvatskom zapovjed­iTl] vu<. I a dnu d kreta uti nut j pozna',nam pečat hrvatske narodne lade. ko;\i :il.Kvaternik joT 1 65. dao izrad1ti II Prizu.'

Ovo su jedina tri dokJumenta, &to su nam,&čuvala iz ustanka oj od usta·ške hrvaJt­

vlade. Ipak nam pružaju dovoljno gra­dn po njima možemo ocijeniti KvateNlJi-revolucionarni mentalitet. Prij.e svegaistaknnti, da Kvaternik izlazi pred nas

iskren borac za oslobodenje hrv1lJtskogaIda »ispod švapsko-madžarskoga go-SitVi1.«. Historija velike fl'1lJucl1ske revo­'e i talijanskih revolucionarnih pokreta. vijeka, bila mu je pozn3!ta do u naj­jc detalje. ZaJto je od njih i preuzeo po­H lozinku: b l' a t s t v o (J'aznovjerniha jednoga narQda), j e d n a k o s t

h staleža) i s lob o d a (čitavoga naro­I ali je preuzeo i onu pravu revolucio­

u doktrinJu, da je n a r o d vrhovni suvo­u državi, mjoj se volji nitko ne smije

1,II·ti. Otale i dolazi, da ,se u tim akJtimako ne spominje Kvalternikova l,ičnost,

E1amo narod i narodno oslohođenje. Upa­n -oči još i kratkoća i jasnoća izrečenih

lJ, a to pokazuje, da jc Kvate.rnik svojoo hrva.tskoj revolucij,i dugo nosio II se-

pripravio ga s for ID a l n e strane u de­Sama »Načela« :njegova upravo{) su

111 primjer ;revolucionarnoga akta ivaju nam svu plemenitost njegove 'al­ieke čežnje za oslobođenjem hrvateko­

aaroda; n j i h u P T a v o t r e b <lo U b r o­i m e đ II n a j o d l i Č II i j e d o k u­nte čitave horvatske hli·stori­ZllJto :\0 i bila sam,o podla i zlonamjerna

-:2!I-

www.marinknezovic.info

kleveta, da ~ Kvaternik proglasio »Euge­n?m L.. kr~lJem: Hrvatske«. To su rasturJ.lin~~g,ovI.du~n:a!u - u prvom redu neki gra­nlCarSkl oflcm - a onda još više Nijemci i~adžar.i u težnji, da ocrne Hrvate kod Fra­nJe J OSIpa, a to im je i uspjelo. Kolike li sli­čnosti u tome ,između Kvaternika i MatijeGup~~, .kog~ su. također oklevetali njegoviplemlckl dusmam, tobože da se proO'lasioseljaČ'kim kraljem. <:>

.U,to je stigao u Rakovicu iz susjednogaKrslJa, na, glas o tim događajima, koman­dan,t. na Kordunu, major Stanko Rašić sasvoJim ađutantom, potporučnikom Radulo,·vićem. Ali tek što su ujašili u Rakovicu bi­še uhvaćeni i zatvoreni s ostalim ofici;imau neku tavansku sobu u kući VU6ićevoj. No~ada umije~a se u i:ltvar Kvaternik - kojiJ~ znatan dIO dana proveo u crkvi kod mo­lItve - pozove majora Rašića k sebi i uzmemu razlagati, da se digao za oslobođenje

hrvatskoga naroda i kako je ustanak već za­hvatio svu Hrvatsku i Dalmaciju, dok se sa­ma care,vina:. iz ~~el~a ljulja. (kod toga je~ vaterlllk OCltO lllsalllO na krIZU dualizma).Kad je prepredeni l{ašić čuo ove Kvaterni­~ove rij~li, .uze ga odmah uvjeravati, da jel on - mace pravoslavac - vazda bio do­bar Hrvat, da iz dna duše mrzi na Švabe i1\, adž~re i da ništa više ne želi, negoli oslo­bO(lonJe Hrvatske. Potom uđu obojica u ku­ću i Kvaternik uze sada nagovarati Rašića

da stupi u njegovu službu, a on da će m~

-RO· .

n h i pl '~30.000 for. K teroik je oči-h l I Ul ima uza e pravoga i vojničkimI IIII vj šlog ofi ira, jer su svi njegovi

nji pristaše bili tek podoficiri (nared.­p dnarednici) . ato izjavi Rašić, da jeprema.n da mu e odazove želji, no

l vega treba da ga p u s t i k u ć i u u­Inu ršlje, da uredi svoje poslove, a on

onda vratiti za četiri sata. Obećanje jepolom ponovio pred kućom pred a­

nim narodom ali taj mu nije htio da vje-. z to je Rašić javno pred narodom po-

l I pri egu i Kvaterniku dao ruku i časnuir. ku rije -., da i kreno mi li. Potom od­

I l • ić na konju iz Rakovice, ostavivši u! II rukama ustaša kao zarobljenika 0­

ađutanta Radulovića.Međuto se vijest o Rakov:ičkoj buni raši­

na sve strane, na što uzeše susjednepanije otočke, ogulinske i slunj,ske regi-

nte sabirati momčad u cilju, da je štopošlju prema Rakovici. U Zagreb sti­

je vrhovnom komandantu Vojne Kraji­general u Molinariju, telegrafska vijest oi te., 9 oktobra li jutro. Molinari odmahvijesti o tome cara i ministra predsjed­

madžarske vlade grofa Andrassy ja,jc u Vojnu KrajinU razaslao telegraf­naređenja i upute, kako da se buna što

uguši.Sjutradan zorom 9. oktobra pođe Kva­nik sa svojom pratnjom i ovećom četomtom prema Plaškomu, u nadi, da će mu

- 31-

www.marinknezovic.info

J- 33-

t 8 k o j« pa u knjigama i brošurama'rt'JlC pobijao Srp tvo učeći, da su svi( lavni u nasim zemljama, izuzev ue ini rbiji, i točni ili pravoslavni Hr­j d u hrvatskim zemljama Srba nema..

kuko da to objasnimo? Na to pitanje ima10 jedan ispravni odgovor: široke narod­mase u tadašnjoj hrvatskoj Vojnoj Kra­l, a naročito one po zabitnim kordun­

selima, u kojima .je djelovao slaboazovan kler, a škola uopće nije bilo, nijeada osjećao Srbinom u nacionalnom smi­, I ako je znao za srpsko ime, a vjerojat-

gdjegdje njime i služio, to je za nj biloV j e r s k o obilježje, to jest ekvivalent za,oslavlje u opreci spram katolicizma. Ali

z vani kler, kaki se već tada nalazio ukom, gdje je bilo sjedište episkopa kar-l koga, a naročito onaj, koji je školovanLrlovcima, pa onda i pismeniji ljudi, utn redu trgovci i obrtnici, svi su se tino osjećali kao nacionalni Srbi. Dalje,u Graničari malone bili za e a r a, II

dovoljni i ogorčeni bijahu samo zbogdenoga ukinuća Vojne Krajine i zbog

što im je prijetilo mrsko madžarskoliti, tvo. Kako vidjesmo, u tome je i le­'lavni razlog narodnom nezadovoljstvu.

t još nije sve. U Plaškom dobro se zna­to, tko je Kvaternik kao političar; šta vi­u mjestu živio je tada kao ugledan trgo­I Jovo Trbojević, zvan Didla, a taj jeI bio (Jan hrvatskoga sabora, kao za-

;;e ondje pridružiti kumpanija gTamcara, (I

kojoj se govorkalo u Rako"lici, da je zanstanak. No u stvari bilo je to, da je ovuodista buntovnički raspoloženu kumpanijuregimentska komanda na prvi glas oo Rako­v.ičkoj buni :povukla u Ogulin. Tako se zgo­dilo, da je Kvaternik stigao u ut01"llJk 10.nktobra oko podne u Plašk'i - prenoćivši uPlavcoj drazi - a ,da nije naišao ni tIla kalcivojnički otpor. Značajno je, da je Kvater­nik sobom vodio zarobljooe oficire kao tao­ce u dvojim kolima, koja su neposredno sli­jedila njegova. Tek što je ušao u Plaški, pr­va mu je b:riga bila, da dade blag,osloviti oru­žje i zastave. Budući da je kato1ički župnik.ioš pmšloga dana umakao ,jz mjesta, kao itoliki drugi plaščanski inteligenti, pošljeKvaternik deputaciju epigkopu Lukijanu Ni­kolajeviću 's molbom, da u crkvi odsluži ar­hijerejsku služIbu i da potom blagoslovi oru­žje. AH vladika izgovoOT,i se starošću i boleš­eu. i uputi ih .na par,oha Samuila Popovića,

a 'taj se i fak,tički odazvao poz,ivu, jamačno

po ~elji vladičinoj, 'koji oč:ito ht.tede da spasenezaštićeni Plaški od eventualna ,istupa ne­(Usciplinova.nih oružanih ljudi.

:Kratk trajni 1> ra,ak F,:­t r II i lov II P l tl " k nl 1> i j a Y e f a­I . l a 11 II l (. i l il' II ~ t ']1 čl k. obro.i po­znat. da .it' na.iv ~i dio u t', bio pra 0­

'lavn vjeJ.'. , '. punih d t odina K a­temik j ti tl hrvat kom bonI i tl ' vojimhro.tnim člancima u )H rv' t ue: l u ~H r-

www.marinknezovic.info

stupnik Vojne Krajine, dakle nekoć član onesaborske grupe, koja je bila protiv Kvater­nika i Stranke Prava. Još se znalo u Plaš­kom i to, da je Kvaternik podržavao dobrveze s omraženim madžaronom, bivšim ba­nom Levinom Rauchom, koga su baš tadabij sno napadale ve one novine, što su do­lazile u ojnu Krajinu (tako >Zukunft< izBeča i >Zatočnik< iz Vojnoga Siska).8 Naj­po lije udarilo je ljudima u oči, da je Kvater­nik u svojim govorima vazda više udara:1>na Švabu« i na samog cara i na bečki dvor,negoli na Madžara. Eto, tako se ujedareduze među ustašama širiti glasina, da jeK v a t e r n i k m a d ž a r o n i m a d ž a r­s k i a g e n t, i da je sramota za Srbe, kad{zdaju cara i kad se drže takoga čovjeka.

Ovake je glasine širio među ustašama jtadaVnji pravoslavni kapelan plaščan kiM i l e t r i k a, onaj isti, koga je Kvater­nik za ručkom u Plaškom imenovao svojimvojnim sve(~enikom. Tako se zgodi, da je joistoga dana. dok je Kvaternik sjedio za sto­lom i držao agitacione govore i razgov r ,o ta ilo viV II t PIa ki i ravno po lo ku­ći. ažno je i to, da je medu njima bilo po­dosla žitelja iz seI Močila.

Međutim nađe pristupa u onu gostionu,~d.je je Kvaternik boravio za ručkom, pome­nuti trgovac Jovo Trbojević i uhvati priliku,da se potajno sastane sa svojim davnimznancem Radom Ouićem, ustaškim vojsko­vouom. On mu re6c: »Hade, po Bogu brate,

- 34-

Iu61ni, ako Boga znaš! Ta tebi .su ove

Ije i krvni dušmani našega ,srpskogai naše svete pravoslavne vjere zavr­

zgom. Zar ti, nesretniče, da dižeš oru­liv na ega cara, kome smo mi priseglit i koju smo mi vazda čuvali kao sve-l odla je laž, da je carst o propalo i

naš narod pobunio i priključio

u. i ja ni drugi čestiti ljudi ne će­

l t: da znamo od takova posla, što glopov Kvaternik zakuvao(. Rada Čui­

milo se kosnuše ove jetke riječi ugled­vjeka, pa vas zbunjen odgovori: »Brate1Hvala ti od srca, što si mi otvorio oči.

I li vjeru, da ovi ljudi, koji nas nav&­a t nak led, više žIvi ne će VIdjeti Ha­c:.

'etiri ata popodne javi u ta kimOH. postavljenima kod rječice Dre­postiljon plaščannke pOŠle, dolazeći

niave, da je ogulinska regimenta naza Plaški i da je u žurnom maršU u

li boinoj opremi već ostavila Mu­Na tu poruku straže odmah ostave

mjesta i polete među ustaše pričajući

nenadanu novost. Sada nasta stra­komešanje i trčkaranje na sve

jer ustaše, mjesto da prime II svojuU - kako su se nadaii - granicar­Isjeune čete kao pl'ijatel7e i jedno­nike, imali su da dočekaju niihov

. U tili čas razbježala se ustaf"kana ove strane, tako da od l.jGO mo-

- 35-

www.marinknezovic.info

maka, što ih je ušlo u Plaški s Kvaterni­kom, ne ostade uza nj njih više od četiri

stotine. Razumije se, sada ne preostade niKvaterniku drugo, nego vratiti se natra''''s onima, koji su još ostali uza nj. Kako j~brzo pala o~tobarska noć, utaboriše se li.Ljupči planini, nedaleko od sela Močila iovdje prenoćiše, sve u nadi, da će sjutrad~zorom, još prije negoli .stigne carska vojska.prebjeći u Bosnu.9

Medutim je još dan prije, 10. oktobra.major otočke regimente Ratković zaposios dvije kU'mp,anije Rakovicu, a i od slunj­ske strane bIle su u žurnom maršu dvijekumpanije slunjske regimente. Prema to­me Kvaternik je bio već 10. oktobra uveče

- kad se ono utaborio u Ljupči planini danoći - opkoljen sa svih strana. U to jevrijeme stigao u Rakovicu s pola kumpa­nije Drežničana i nekoliko serežana s Kor­?una i major Stanko Rašić - onaj isti, kojiJe Kvaterniku dao časnu oficirsku riječ, daće preći u njegovu službu. Kasno noću

istoP'a dana 10. oktobra doleti k Rašiću

neki momak i preda mu poruku podnared­nika Miloša Kosanovića, koji je olovkomnapisao ovo: ~Gospodin major! JavljamVam, da su se ustaše utaborili u Ljupči

planini i d a s m o i h n a s 30 l j u d iiz Močila ostavili i da ćemo imk o d k u ć e M a k s i m a M o m č i lov i­ć a p o s t a v i t i z a s j e d u p a i h p 0-

- 36-

t l. A li se bojiTho, da će nam Broćan­

Brezoveani, koji su s njima ostali,, ku{:c. Neka se stoga zorom nade8 odred vojnika, jer su ustaše za­na~u gospodu oficire i kažu, da će

biti, čim padne prvi hitac. Mi smolaIli. J a i M a k s i m M o m č i l o­

O d l u č i s m o s v a k i s v o g a č 0­

a (t. j. Kvaternika i Rakijaša)ljelitk

iv~i ovo pismo, major Rašić odmah~i majol'u Ratkoviću i ugovoru sda će smjesta krenuti s pola kum-Drežničana i sa svojim kordun­režanima u Močila, a Ratković daujima s dvije kumpanije Otočana..

om Hašićem pošli su još kapetan~ potporučnici Sertić i Lalić. Kad su

Močila, već su ustaše ostaviliplaninu. Prvi je naprijed jašio Ante

za njim Rade Čuić, a iza njih sje­U četveropregu Kvaternik i Bach.

olle do Momčilovićevih kuća tl Mo-Jlade prvi hitac i obori Rakijaša B

onda učestaše ostali hici, od kojihIše Kvaternika, jedan u trbuh, a

vat l'nik je nato ispao izBach oboren tanetima pred

kad j pokuvao da um kne. Od vođa jedini je Rade čuićt· o . rečno u Bo nu, a onda

nikad vi e nije vratio.

:lj -

www.marinknezovic.info

Pričali su docnije, da je u Srbiji nosio im'..Đuro Tankosić, ali za to nema nikaka dokaza. Sve se to zgodilo rano jutrom 11. oktobra, u nekoliko minuta. Kad ustaše vidješe, da su im popadale vođe, razbježaše sna sve strane, tako da osim one trojice katolika, Rakijaša, Kvaternika i Bacha, nitkniti je poginuo niti je ranjen. Tek docnijnhvaćeno je nekoliko poznatih zlikovaca"stavljeno pred ratni sud u Rakovici i stri­ieljano.1o Kad su uhijeni Kvaternik i Bach.doleti major Rašić k njima i oduze im sve,što su ima.li kod sebe: novce, spise i revol­,'ere, a Kvaterniku još i zlatni sat. Odma,poslije toga oboriše se na sva tri mrtvaCi!Kosanovićevi i Momčilovićevi drugovi, svu­ku ih svu trojicu do gola i bace u jarak.Tek poslije nekoga vremena dovukoše ne­ka obična otvorena seljačka kola, zapregnvolove i odvezu mrtvace u Rakovicu, gd!"u .ih tik ceste, što v-odi II DrežnJk, pokoparII zajedničkom grobu.

- 38-

www.marinknezovic.info

IV.

ko je eto svršio već treći dan Ra­i ustanak, ili, kako ga je prozvao

, nji narod, »Č u i ć e v a č e t a~. Ile taj ustanak ne ističe velikom kon-

om, već u sebi nosi sve znake nedo­organizovana posla, ipak je svijetlahrvatske historije, dokazujući mu­om smrću svojih vođa, da jc Hrvat i

ijeme silne Austrije ,imao takih sinova,.u se osmjelili, da dignu očajan glas ila oslobođenjem i !slobodom. Čitav radrnikov od mladosti mu do posljednje­

a bješe upravljen na to, da izvojštiom narodu oslobođenje. Vlast, pro·

je se digao, bila je mnogo jača, ne­on sam mislio, dok narod, s kojim

Jlao, još nije bio toliko sazreo, da bii mogao svijesno slij diti u gomi­

lU 'l.ni njegOVi patriotski osjećaji,

I ~·to mu je kidala dušu, zbog na-li' I' '. i nepokolebljiva vjera u bo­

,lu, bijahu one sile u njeO'ovoj nu­i u korake njegove najposlij

I JI j zoviti put otvorene ravolu­11'11 t, v , b z izgled i bez uspje-

-- 39 -

www.marinknezovic.info

ha. Ovjenčan tako mučeničkom aureolom,Btekao je jedno od najčasnijih mjesta uhrvatskoj historiji.

Ali i ako bijahu posljedice Rakovičkebune za. hr at ke političke prilike od rat;.mj rno mal na značaja, a ono bijahu veomasudbonosne za politički život u tro-ugar­Bke monarhije. Već sam kazao, da se bašonih dana ra.dilo o rješenju češkoga pita­nja, koje je u stvari značilo prvi korak dofederalizacije bivše monarhije. Sada je Ni­jemcima i Madžarima Rakovički ustanak do­šao kao pravi d e u s e x m a e h i n a. Lič~

ni sekretar grofa Andrassyja, l m l' e H a­l a s z, priča u svojim memoarima, pubU­kovanima trideset godina poslije smrti ma­džarskoga ministra predsjednika, ovo: »Kadje graničarski general Molinari iz Zagrebaposlao izvještaj o Kvaternikovoj buni, nijebilo Andras,syja u Budimu, a kad .ge vra­tio, nekoliko minuta poslije njegova do­laska, govorio sam s njime. Bio je dobrevolje i nije tajio, da očekuje od te ogu­linske pobune povoljan politički preokretu pitanju Hohenwartovih osnova. Kad sammu nato spomenuo, da je Kvaternik, pogo­đen od vojničkih taneta, poginuo, dao jeizražaja svojoj žalosti, naročito zbog toga.što Kvaternik nije živ pao u ruke vojnika,jer je on po njegovu (Andrassyjevu) mi­šljenju bio kolovođa bune pa bi se od nje-

- 40-

a dalo eventualno saznati zanimljivih po­ataka o postanku ustanka<.

Mnogo jasnijim riječima izražava se ba­un O l' e z y, tada pouzdanik ~adžara n~

ečkom dvoru. U svojem dnevmku - ~?Jloš ni danas nije čitav publikovan - bIlJe­i on pod datumom 15. okto~:a 1871. ovo:Tko zna, kako bi bez RakOVIcke bune calrihvatio i shvatio Beustov memorand~mrotiv Hohenwarta. B e z t o g a ~ ~ uvc.a­a jamačno car ne bi ~e rl.;\esl.oa B e u s t M, to jest za dualIzam 1 pr.ohyeha. l odista, ovo je najkrupnija poslJedI­Rakovičke bune, i daje joj golemo zna­

nje u historiji ~~vše .Habsburške monal:­.ije. Tk,o zna, k031ID ?1 pravcem pošla. hl­'torija, da se AustrlJa 1871. federahzo-

la? . .. l' d';1'eć 16. oktobra dOJurIo! gro II l .:

II Beč i uze caru Franji Jo 'ipu dokazI­ti - pozivajući se na Rakovički. usta-

&lk - kako su Slaveni nepouzdana l bun~vna čeljad, i to ne samo. Oes~ n~go l

8.zda vjerni Hrvati«. Sada Je be~k? l ~e­ansko novinstvo izmislilo u toboznJIm IZ­

'eštajima it Hrvatske ~or~ ~a~i.i ~l.ev~~a,štreberski graničarski OflClrI JOS I .Vl~e,

gramzljivosti za ordenima.n. Sada Je I~­išljena bajka, da se Kvatermk P:Ogl~lOugenom l. kraljem Hrvatske, da Je bIO II

zi s Rusijom, Srbijom, Crnom Gorc:J.l1'je išao za osnutkom Velike JugoslavIJe,

- 41-

www.marinknezovic.info

da je bio u najtješnjem dogovoru s Česimai t. d. i t. d. Poznato je, da je Franjo Josipimao dobro pamćenje o pojedinim ličnosti­

ma, a i to, da je do svoga carskoga i kra­ljevskoga dostojanstva, kao i do vlada­lačkoga prava svoga držao više, negoli i dočega na svijetu, smatrajući svoju porodicunajstarijom i prvom u Evropi. On je dakledobro pamtio i to, kako je Kvaternik 15.aprila 1861., kad se sastao hrvatski sabor,odmah zatražio, da se predlože spisi o abdi­kaciji Ferdinanda V. i o nastupu FranjeJosipa, a to je car uzeo kao ličnu uvredu.Sada 'opet, za Rakovičke bune, kvalilikov8.oje kao drskost i uvredu podmetnutu mulaž, da se Kvaternik proglasio kraljemHrvatske. Zato kad SU mu javili, -da jesa svojim drugovima pog.inuo, .reče po­sprdno: »S o i s t e s Re c h t«, a osvetupokazao je koji dan docnije, kad je otpu­SUoo Hohenwarlovo ministarstvo i grofaAndrassyja imenovao ministrom inostranihdjela. I tak,o se eto na Kvaternikovoj mu­čeničkoj krvi učvrstio dualizam za punihpet idućih decenija, a s njime i ropstvoČeha, Hrvata, Srba i SlovenlW1 u bivšojmonarhiji.

Kad se sila digne na ideju, rada se bor­ba, u kojoj se u prvom redu ističe duh slo­bode, koji nikad ne će uginuti medu ljudi­ma i medu narodima. Individualna i nacio­nalna nezavi,snost koči imperijalizam i ti-

- 42--

aniju, kojima su časna riječ, vjernost i0= tenje zapreke i ograda, doduše već i poto puta silom pregažene, ali i po sto put!l'bnovljene. Pravo je protuteža sili i zaštI­

slabijega. U ovim sukobima dolazi ondao blistava izražaja plemenitost čovjeka, aiene uspjehe obilježuju teške žrtve, koje

ni od čega ne pl'" i koje ni u čemu neopuVtaju; to su Milo i, Karadordi, ZrinskiKvaternici. Sloboda je svijeta iskupljenarvlju mučenika, mučenika pojedinaca iučenika naroda. Ali, veličina još nije

naga, a tako isto ni sila još nije gara.ntiiarain ti i stalno ti. Car tva Franje Josi-

je nestalo, ustale u Č hoslovačka iulToslavija.

Pobjeda pobijedenih možda je najuzviše-iii misterij historije!

www.marinknezovic.info

PRIMJEDBE1 Za. RllJwvički 1l'stanaik najvažnija je građa Ba­

brana II bivšem Kriegsarchivu II Beču, Prae8. 1811.Aufstand im Oguliner Grenzregiment, kojom sam eajloslu2Ao. od česti ta :ie Ha. gra (u konceptima)sabrana i u drž. arhivu II Zagl' bu među spisima biv.še zagrebačke General-Komande. Značajno je, dn susvi spi,si, što ,se tiču KVllJternika., iz prezidijalnogn ar­hiva bivše hrvaLske zemaljske Vlade netra."'om nestali.već davno. Mo·žda ćemo. ih dan s 51Ltrll. nači među spi.sima bivšega ·bana grofa Khuen-Hedervaryja u arhivuII HMervl1ru (u đurskoj županja). Arhivar hćd rvar­eki Dr. Zavood,sky pričao mi j,e II aprilu 1925. u Pešti,da je bivši ball dOIllio Jz Hrvatske više sanduka spi,sa,i ogromno mno;ltvo priv;vtnih pisama, pa čak i kartaposjetnica. U arhivu Jugoslav. Akademije u Zagrebuima prepis zllJkJ.jučne relacije gener'ala Molinarija. ijoš nekih sitnih podataka (iz ostavštine generala Ma­Jla.vića) .

2 U drž. arhivu II T()mnu ima () Kvaterniku spistorinske .kvost1Lre od 3. februara 1866., u kojem se U­že :>esser vero che l' emigrato Eugenio Kvaternik ebbea. dimorare per qUllIche tempo in Torino, ma doOvel'8iosservare che egli .si fece conoscere per Kraus8e Gio­vanni, sotto il qual nome aveva un pa.ssaporto ed ebheil slLSsidio governativo nei mesi dli ottobre e novembre1865. e poi una sovvenzione straordinaria di L 40 perabilitarlo a tmsferirsli all' estero, coniro di ll1i rinun­zia ad ogni ulteriore slL9Sidio. La di lui condotta mo­rale fu scevra <la ogni e.ppunt() e nella politica diede

-- 44-

a OOll06cere d' esser Panslavi8ta cioe vO'ITsbbe l' indi­pendenza della Oroazia ed a preefrenza di vederIa S?ttol' AU8tria o di vederla unita aJI' Ungheria. prefensceil governo l1l.':>S0. Del resto durante il .suo Boggi()rnoin Torino non diede lu()go a lagnanze dl sorta sul su~

c()nto a mostro d' essere persona assa.i .istruita. e men­ievole di riguardi<.

; Gl. o njemu sada Oomandini, Il <prmcipe Napo­leone nel risorgimento italian(). Milano 1922. (Treves).

& Up. o tome: Bwnchi Nic., Storia do?ument8ltadella diplomazia europea in Italia, 8 V()l. TOrl?O 1865.;Ratazzi, Ratazzi et son temps, 2 vol. Paris 1~1_;

Zini, Storia. d' Italia (1849.-1866.), 4 vol. Milano1875.; Bianchi Nic., La politique d.u co~te de ~avou.rde 1852. it 1861. TOriuo 1885.; Gar'lbaldz, Memone (Vl·še izdanJa); Guerzoni, Garibaldi, 2 vol. ~irenze 1883.;Ricasoli Lettere edocumenti, 10 vol. Firenza 1887.;Thouve~el, Nicolas et Napoleon III. Paris 1891.; Kos­suth Irataim az emigraczi6bOl, 3 vol. Budapest 1880.do i882.; Szedlak, Enthiillu.ngen aus der Zeit der un­garischen Revo,lUition und Emigratio'll (1848.~1861.).

Budapest 1890.& Kvaternikov ~Dnevnik", sačuvao se u četiri

omašne rukopisne BVcske, a obuhvata vrijeme od 1858.do 1867. >Dnevnik< je danas vlasništv() baš-tinika pok.Dra. IV8lna Ružića, poznatoga hrvatskog rodoljub~. Izovoga. >Dnevnika< objel,odanio je d()Sta detaljan IZVa.­

dak Oherubin Segvi~ s n8ltpisom >Prvo progonstvoEuaena. KvllJternika godine 1858.-186Q.< Zagreb 1907.i )Drugo progonstvo Eugena Kvaternika god~ne 1861.do 1865.< Zagreb 1907. Posljednje dvije godme ~866.

'i 1867. (kao treće progonstvo) još nisu objelodanJ~n?o

•već je to Segvić učinio sam() djelomično u bro~urlcl:>0 životu i radu hrvatskoga politika i revoluCl.onaraEugena Kvaternika. Prigodom 5~-go.d~šnjice. nJego.vejunačke smrti<. Zagreb 1921. Segvlć J~ u ~I1lm prv~~

dvim knjigama. izostavio sve on<>, što J.e drzao da lllJe

- 45-

www.marinknezovic.info

oo političkoga interesa. Kolikogoo je d tim izdanjemučinio kol"Lst historijskoj na-uei, ipak bi veoma potreb­no ~ilo, da se čitav KvaterI1ikov ~pnevn1k<, kako jenapI'san, objelodani, jer tako će nam Kvaternik ka.očo~jek postati mnOg(l razumljiviji. Dabome, to ne biBmIO da bude goll korektI1i i potpuI1i tekst, nego po­praeen komentarom na <svim onim "tljestima, koja sudan'llB već postala čita.telju nelasna. Na osnovu ovoga)Dnevnika< i sjećanja, izradio je već sam Kvaternik,maJo pred smrt, neke ruke autobiografilu - ma da jeII ,!\tvari polemika - u časopisu »Hrvatska« 1871. broj(,",,"-:13. pod natpisom >Gorke uspomene<. Značalno je,da le Kvatern.ik jal! kao kleri·k u Zagrebu (1843.) pra­vio neke autobiogratske bilješke, od kojih se čuva ne­'koliko listića u zagrebačkoj universitetskoj biblioteci(dar gosp. Kuzme Rožmanića, rođaka pok. EugenaKvatern.ika).

G Potkraj 1860. vratio se Kvaternik u Zagreb i biojedan od najagilnijih članova hrvatskoga sabora 1861.,i ako je i tada lOŠ uvilek bio ruski državllanin. To sezbilo po·sredovanjem biskupa Stros1smayera kod bečke

vlade i kod bana Sokčevića. Kvaternik j.e već ondatražio od ruske vlade, da mu dade otpust iz državllan­>;rtva, al i ona le s time zatezala.

7 Up. interpelaciju Dra. Ante Starčevića u hrvat·skom slllboru 25. ju~a 1884. (Djela I., 245.-247.). Tu~ medu ostalim kaže: >Već god. 1867., kad se le počeo

kod nas uvađati sushv, koji više ili manje stoji i da­nas, našlo &e j~ kod nas ljudi, koji su, ukratko i isti­nito govoreći, nastolali da ponove g. 1848. To bijlllhuoni isti l.iudi, kOli su tomu sustavu teme\' postavili. Onišu to nakanili iz Zagreba, zatim iz Beča, a napokoniz bivše Granice, i svagđe pod zaštitom Beča. Službenisvet bivše Granice, poznat pod imenom gospode i pla­ćenika, biiaše ne-zadovol;an, uznemiren i ogorčen proti~fadžarom, i protivan osnovam, kole- su i njemu pre­tile. Puk Granice, za koji se je u javnosti malo znalo,

- 46-

da od njega sve to1i, bijaše zlovoljan d pripra-ustati proti t mu su tavu: on se je bojao austrij­

g despotizma i b ke zahvalnosti, pod kojom je pro­O. lužbeni vet, bilo lepo, bilo razložno, o l&nja1>je na pomoć svojih viših, a na narod ništ . puk niliznao, kako bi i što bi, a svakako nije verovao svojim'm i nije hteo ni ta U to vreme te obćenite razja­

ti, loga grčevitog trzanja u Granici dogodila emožda bolJe rekuć učinil se je, u R kovim smut­

Kod nje zaglavio je jedan moj prijat lj od detin­i dva moja znanca. O toj smutnji pripovedalo se

pisalo e je vallta. On je dobila raznih imena, štoznam. Nu o njoj stoje dve istme. Prva istina je, daOUI, bud! rećeno, tL laici bili sa svih straua od voj~lva obkruženi I opasani tako, da. ni u mogli uteći,k i tako njih jEl umoreno. vagdo drugde tJSlalce,vratnike, buntovnike, u ollće ljud ,koje matraju

'vim oui, koji drŽI;" vlast u puku, takve ljude hva­ju, čuva"u ih na životu, ,;tavljaju pred sud i tim gle­lU, da od njih i kroz nle saznadu njihove drugove i

onike. J r le to II R kovici propušćeno, o vatkopl'islrau zaključuje, da u ovi ljudi umoreni samola, da e kroz njt' pred sudom ne doznadu pravi po­trlici, i dil II ih poč nici ili neposr dno sami umo­li ili umoriti dali. Dru"'o. je i lina ovo.: na rakovičku

utnju 'rušilo se bečko ministar tvo, poznato podenom fooeralisl.ičkoga (grola Hohenwarta); u voj­

om zapo eduičlvu za.grebačkom mooao je promenavec\euo. Od luda e izvada, da glavni vođe oue smut­i - jer ja ue znam kako bi pra o ime onomu dogo­

n da J _ bijahu u Beču., Pešti, i u Zagrebu nJihovddčinjenici ...

8 8egvić (O životu i radu Eugena Kvaternika..-49.) kaže: >Rauch le često davao zvati k -sebivaternika, kojega le u velike štovao. S njime se je

azgovar:lo o politici i o odnosima prama Ugar8ko~.li Rauch nije imao ni dovoljno hrvatskoga otačbem-

- 47-

www.marinknezovic.info

,

:

,

I

l

'll

II

I

II

II

"

štva ni dovoljno znoanja, da provede ono, što mu je višeputa u razgovorima Kvaternik svjetovao. Rauch je išaosamo za tim, da predobije za svoju politiku Kvater­nika i Starčevića<. Tada se obično g-ov-orilo: >0 dimedime (= Rauch), pr-okleto ti ime<.

• J oš 9. oktobra, tek što je car Franjo J osip pri­mio Molina-rijevu depešu iz Zagreba o RllIkovićkom

11stanku, obratila st: bečka vlada preko svoga carigrad­skoga poslanika na Portu, da batalj(}llom vojske, ka­\'alerijom i artiljerijom zaposjedne hrvatsko-bosanskugraniou kod Drežnika ,i Rakovice. Porta. je toj željiudovoljila i još istoga dana dala telegrafsko naređenje

bihaćkom paši, da zaštiti gr~nicu, što je paša. bezod­"lačno i učinio.

10 Bečka je vlada izrijelmm naredila prijekom su­du u Rakovici, da postupa blago i da izvrši smrtnukaznu samo na poznatim zlikovcima. Turkalj i Vrdo­ljak bili su utamničeni, a tako j karlovački šef poli­cije Fabijani. Tendencija je bila bečke vlade, da ,se štomanje čuje oo >pobuni u oguliIlJSkoj regimenti<.

11 I maj-or Stanko Rašić tražio je visok orden, aliille samo da nije ništa dobio, nego je docnij,e penzio­niran ,i ~Z'bačen iz oficirsk,oga staleža. Najzad učinio

jo oko 1890. u Karlovcu, gdje je živio u penziji, samo­uboj,stvo. Bihaćki paša pak nagreden je mjesto orde­nom )diskretno« ovcćom sumom gotova novca, da seII jaynosti nc sazna za uslugu Porte.

--~-

- 48-

www.marinknezovic.info