IG ISTRAZIVANJE tekst - rudar.rgn.hrrudar.rgn.hr/~smihalic/nids_snjezanamihalic/separat 3_ig... ·...

Doc.dr.sc. S. Mihali: Inenjerskogeoloko istraivanje

Diplomski studij Rudarstva; ak. god. 2008/2009; 18.11.2008.

INENJERSKOGEOLOKO ISTRAIVANJE

Istraivanje je esto sinonim za prikupljanje podataka raznim istraivakim radovima. Meutim,

istraivanje u punom smislu rijei obuhvaa sljedee elemente: (1) formuliranje istraivanja;

(2) prikupljanje podataka; i (3) interpretaciju podataka. Istraivanje se formulira u smislu postavljanja

pitanja na koja je potrebno tijekom istraivanja odgovoriti i utvrivanjem metoda prikupljanja podataka.

Formuliranje istraivanja je poetni korak u istraivanju, a provodi se u skladu sa svrhom istraivanja i

mogunostima, koje su uvjetovane vremenskim i financijskim okvirima inenjerskog projekta.

Prikupljanje podataka i njihova interpretacija najee su paralelan proces. Tijekom interpretacije se

prikupljeni podaci transformiraju u informaciju korisnu za projekt.

Formuliranje istraivanja (slika 78a) je neophodno radi postizanja potrebne kvalitete informacija u

predvidivom vremenu i u okviru predvienih financijskih sredstva. Na osnovi postavljene svrhe

projekta, formuliraju se ciljevi istraivanja. Na primjer, ukoliko je svrha istraivanja odabir najpovoljnije

trase prometnice, neki od ciljeva istraivanja bit e utvrditi: gdje su stijene boljih svojstava, gdje je

podzemna voda, gdje su zone tronosti itd. Tijekom formuliranja istraivanja takoer se mora

definirati: veliina istraivanog podruja; i detaljnost i koliina potrebnih podataka. Veliina istraivanog

podruja ovisi o vrsti istraivanja, a detaljnost i koliina podataka o vrsti istraivanja i razini projekta.

Regionalnim inenjerskogeolokim istraivanjima najee se obuhvaaju podruja od nekoliko

destaka do nekoliko stotina kilometara kvadratnih, za razliku od inenjerskogeolokih istraivanja

pojedinanih graevinskih lokacija tijekom kojih je veliina podruja obuhvata samo nekoliko puta vea

od same lokacije graenja (tablica 51). Detaljnost i koliina podataka se znaajno poveavaju idui od

regionalnih prema lokalnim istraivanjima (tablica 51). Takoer, najvea koliina podataka i najvea

preciznost se zahtijevaju u fazi izrade glavnog projekta pojedinog objekta, za razliku od prelimiranih ili

implementacijskih istraivanja (tablica 52).

Doc.dr.sc. S. Mihali: Inenjerska klasifikacija i opis tala


2

Tablica 1 Osnovne vrste inenjerskogeolokih istraivanja.

VRSTE ISTRAIVANJA

REGIONALNA ISTRAIVANJA (STUDIJE) ISTRAIVANJA POJEDINANIH LOKACIJA

NAMJENA istraivanje geolokih resursa (vodnih, mineralne sirovine i sl.)

istraivanje geolokih ogranienja (npr. geodinamiki procesi kao geoloki hazard)

odabir najpovoljnijih lokacija za odreenu namjenu (npr. urbanizam)

istraivanje utjecaja graevina na geoloki okoli i obrnuto

podloga za projektiranje i graenje objekata

podloga za projektiranje leita mineralnih sirovina

PRIMJENA urbanistiko planiranje vodoopskrba rudarstvo zatita okolia

geotehnika/graevinarstvo rudarstvo

veliina istraivanog podruja

nekoliko kvadratnih kilometara do nekoliko tisua kvadratih kilometara

nekoliko stotina metara kvadratnih (nekoliko hektara) do nekoliko kilometara kvadratnih

koliina podataka i detaljnost podataka

mala koliina podataka (ako se promatra po jedinici povrine); podaci male preciznosti

brojni podaci velike preciznosti za odreenu lokaciju

Tablica 2 Faze inenjerskogeolokih istraivanja pojedinanih lokacija.

FAZE ISTRAIVANJA

PRELIMINARNA ISTRAIVANJA

DETALJNA ISTRAIVANJA

IMPLEMENTACIJSKA ISTRAIVANJA

SVRHA istraivanje relativne pogodnosti alternativnih lokacija za odreenu graevinu ili projekt

odreivanje opsega detaljnih istraivanja za potrebe projektiranja i graenja

procjena trokova izvedbe objekata

determinacija i interpretacija geolokih uvjeta koji imaju utjecaj na projektiranje i graenje (tzv. inenjerskogeoloki uvjeti)

odreivanje fiziko-mehanikih znaajki geolokih materijala, u kojima se radi ili s kojima se radi, i procjena njihova ponaanja

provjera rezultata istraivanja iz prethodne faze

promjene projekta u sluaju nepredvienih okolnosti, tzv. nepredvienih inenjerskogeolokih uvjeta

sanacija posljedica vezanih za geoloke procese tijekom graenja

RAZINA PROJEKTA

projektiranje na razini idejnog projekta

projektiranje na razini glavnog projekta

graenje

koliina podataka i detaljnost podataka

mala koliina podataka manje preciznosti

brojni podaci velike preciznosti

mala koliina podataka velike preciznosti



3

Prikupljanje podataka (slika 78b) za inenjerskogeoloko istraivanje obavlja se u kabinetu i na

terenu. U kabinetu se podaci prikupljaju iz ve postojee dokumentacije ili se koriste kabinetski

istraivaki postupci. Postojea dokumentacija najee su izvjetaji i karte nastali tijekom ranijih

istraivanja predmetnog podruje ili su to objavljeni znanstveni radovi (npr. lanci). Svrha konzulitranja

postojee dokumentacije je stvaranje predodbe o istraivanom terenu, uglavnom radi kvalitetnijeg i

racionalnijeg planiranja ostalih istraivakih radova/postupaka. Kabinetski istraivaki radovi

obuhvaaju: interpretaciju avionskih i satelitskih snimaka (detaljnije obraena u poglavlju 9.2); i

prouavanje topografskih karata. Terensko prikupljanje podataka obuhvaa: inenjerskogeoloko

kartiranje; interpretaciju rezultata istraivakog buenja, in situ pokusa, laboratorijskih analiza stijena i

tala i geofizikih istraivanja. Inenjerskogeoloko kartiranje je zadatak inenjer geologa, a sastoji se

od obilaska terena i biljeenja svih podataka na kartu i u terenski dnevnik (detaljnije obraeno u

poglavlju 9.1). Istraivako buenje, in situ pokuse, laboratorijske analize i geofizika istraivanja

provode ekipe strunjaka specijalizirane za te poslove, a inenjer geolog prati istraivake radove, pri

emu sam biljei neke rezultate (npr. determinacija jezgre buotine) ili koristi njihove zapise o

rezultatima istraivanja (obraeno u poglavlju 9.3). Navedenim postupcima prikupljaju se podaci o

geolokoj grai (inenjerskogeolokim uvjetima) i znaajkama materijala.

Interpretacija (slika 78c) je postupak kojim se prikupljeni podaci transformiraju u informaciju korisnu

za projekt. Izvorni podaci se smatraju injenicama, koje su izmjerene ili opaene na terenu, ili u

kabinetu (tzv. 'sirovi' podaci). Analizom izvornih podataka dobivaju se interpretirani podaci, na osnovi

kojih se donose zakljuci i preporuke. Analiza podataka moe se sastojati od vie postupaka, to e

biti ilustrirano na primjeru proirenja dionice trase ceste koja prolazi kroz usjek, a za koju je potrebno

odrediti stabilnost kosina. Izvorni podaci u ovom primjeru su orijentacije pukotina u stijenskoj masi,

koje je na terenu mjerilo nekoliko geologa i zapisivalo u terenske dnevnike. Analiza podataka

zapoinje izradom stereografskih projekcija na odgovarajuim dijagramima, s ciljem identificiranja

orijentacije glavnih setova pukotina. Nakon toga slijedi kinematika analiza stijenske mase radi

definiranja tipa sloma kosine (planarnog, klinastog ili prevrtanja), za koju je vana relativna orijentacija

setova pukotina u odnosu na orijentaciju zasjeka ceste. Priprema izvornih podataka za analizu sastoji

se od izrade razliitih vrsta prikaza podataka (u obliku tablica, grafova, presjeka). U inenjerskoj

geologiji od osobite su vanosti prostorne varijacije podataka, tako da je veinu podataka potrebno



4

predoiti na kartama, kako bi se uoile odreene prostorne pravilnosti. U tu se svrhu mogu koristiti

statistike analize kojima se odreuje stupanj korelacije izmeu pojedinih faktora. U posljednjoj fazi

interpretacije se rezultati analiza transformiraju u zakljuke i preporuke za daljnje istraivanje. Prilikom

izrade zakljuaka i preporuka koje proizlaze iz inenjerskogeolokih istraivanja potrebno je zadovoljiti

sljedee elemente. Zakljuci i preporuke moraju biti formulirani u skladu sa svrhom projekta, i

prezentirani na nain prilagoen buduim korisnicima, koji najee nisu geoloke struke (npr.

inenjeri rudarstva ili geotehnike; urbanistima i sl.). Nadalje, trebaju biti potkrijepljeni podacima i

analizama, pri emu je potrebno jasno odvojiti izvorne podatke od interpretacije. Radi postizanja vee

uvjerljivosti zakljuaka, korisniku se mora omoguiti uvid u to kako podaci podupiru zakljuke.

Slika 1 Osnovni elementi inenjerskogeolokog istraivanja: (a) formuliranje istraivanja;

(b) prikupljanje podataka; (c) interpretacija.

Doc.dr.sc. S. Mihali: Inenjerskogeoloko istraivanje


1. KLASINI PRISTUP Metode inenjerskogeolokog istraivanja

Inenjer geolog definira, procjenjuje i dokumentira geoloke uvjete odabranog podruja radi

projektiranja, graenja, odravanja i sanacije inenjerskih graevina. U okviru inenjerskog

(geotehnikog) projekta, zadatak inenjer geologa je: (1) odrediti kljune geoloke uvjete koji mogu

utjecati na graevinu; (2) integrirati sve podatke dobivene istraivakim radovima u racionalni,

interpretativni trodimenzionalni konceptualni model istraivanog podruja; (3) prezentacija tog modela

ostalim suradnicima na inenjerskom projektu.

U skladu sa zadacima inenjerske geologije, metode inenjerske geologije obuhvaaju geoloke

metode istraivanja, ali i geotehnike i geofizike metode istraivanja. Geolokim metodama

inenjerskogeolokog istraivanja smatraju se inenjerskogeoloko kartiranje i daljinska istraivanja,

jer ih obavlja inenjer geolog, od faze formuliranja istraivanja, preko prikupljanja podataka do

interpretacije rezultata. Geotehnike istraivake radove (istraivaki iskopi i buotine, in situ i

laboratorijski pokusi) i geofizike istraivake radove (seizmika i geoelektrika) izvode druge struke, ali

inenjer geolog sudjeluje u formuliranju istraivanja i interpretaciji rezultata. Budui da izbor metoda

istraivanja ovisi velikim dijelom o geolokoj grai istraivanog podruja, za projektiranje istraivanja

(formuliranje geotehnikog istraivanja) kompetentan je inenjer geolog. U fazi interpretacije rezultata

inenjer geolog integrira rezultate geolokih istraivanja s rezultatima geotehnikih i geofizikih

istraivanja, radi dobivanja jedinstvene slike istraivanja.

9. Metode inenjerskogeolokog istraivanja

6

1.1. Inenjerskogeoloko kartiranje

Osnovni dio svakog inenjerskogeolokog istraivanja je inenjerskogeoloko kartiranje. Ono se

zasniva na principima geolokog kartiranja, a kao rezultat nastaju inenjerskogeloke karte

specijalni tipovi geolokih karata (detaljnije opisano u poglavlju 10.2.1).

Geoloko kartiranje je postupak koji se sastoji od: (i) istraivanja izdanaka stijena ili tla; (ii) sustavnog

biljeenja podataka registriranih na izdanku; i (iii) analize i interpretacije tih podataka.

1.1.1. Priprema za istraivanje

Odreivanje veliine podruja obuhvata. Veliina podruja koje e biti obuhvaeno kartiranjem

prvenstveno zavisi o vrsti projekta, odnosno radi li se o regionalnim istraivanjima ili istraivanjima

pojedinanih lokacija.

U sklopu regionalnih istraivanja granice obuhvata inenjerskogeolokog kartiranja odgovarat e

granicama regije za koju se provodi istraivanje. Veliina podruja za koje se radi regionalno

inenjerskogeoloko kartiranje moe varirati u rasponu od nekoliko kilometara kvadratnih (npr.

kartiranje sliva manje rijeke) do nekoliko stotina ili kilometara kvadratnih (npr. kartiranje odreene

upanije).

Budui da se veina inenjerskogeolokih istraivanja provodi u svrhu projektiranja/graenja

pojedinanih objekata, najea su inenjerskogeoloka kartiranja odreenih graevinskih lokacija.

Inenjerskogeoloko kartiranje graevinske lokacije sastoji se od dva dijela: (1) preliminarno kartiranje

ire okolice graevine za velike inenjerske projekte preporuuje se obuhvatiti podruje koje se

nalazi unutar radijusa od 8 km oko objekta; (2) detaljno kartiranje same lokacije budueg objekta i

njegove neposredne okolice red veliine nekoliko stotina metara do kilometar. Veliina podruja

ovisi, s jedne strane, o tipu graevine i njezinoj veliini (specifinim projektantskim zahtjevima), a s

druge strane, o sloenosti geoloke grae i njezinom utjecaju na objekt. Informacije o sloenosti

geoloke grae istraivanog podruja mogu se dobiti iz postojeih geolokih karata. U tu se svrhu



7

najee koriste listovi Osnovne geoloke karte Republike Hrvatske M 1:100.000 (detaljnije opisano u

poglavlju 9.1.3). Preliminarno kartiranje najee se provodi tijekom projektiranja na razini idejnog

projekta, a detaljno kartiranje same lokacije tijekom izrade glavnog projekta. Specifina je izgradnja

podzemnih prostorija (tuneli i okna) kod kojih se detaljno kartiranje provodi tijekom samog graenja. U

tom sluaju kartiranjem se obuhvaaju samo povrine otkrivene graenjem, plat tunela ili okna.

Podloge za kartiranje. Prije poetka kartiranja potrebno je pripremiti podloge na koje e se biljeiti

podaci. Podloge za inenjerskogeoloko kartiranje su topografske karte, jer je za svaki podataka s

terena potrebno odrediti njegov poloaj u prostoru. Mjerila topografskih podloga ovisit e o detaljnosti i

koliini podataka koji e se prikupljati kartiranjem: (i) regionalno inenjerskogeoloko kartiranje na

podlogama M 1:500.000-1:25.000; (ii) preliminarno inenjerskogeolokog kartiranje pojedinanih

lokacija na podlogama M 1:10.000-1:2.000; (iii) detaljno inenjerskogeoloko kartiranje pojedinanih

lokacija na podlogama M 1:1000-1:200. U tu se svrhu koriste postojee topografske podloge ili se za

potrebe projekta snimaju geodetske situacije (slika 79). Postojee topografske podloge su:

topografske karte mjerila 1:25.000, 1:50.000, 1:100.000, 1:200.000, 1:300.000 i 1:500.000; osnovne

dravne karte mjerila 1:5.000 (1:10.000); i planovi krupnijeg mjerila (1:500, 1:1.000, 1:2.000, 1:2.500,

1:2.880).

Izuzetak predstavlja inenjerskogeoloko kartiranje podzemnih prostorija (tuneli i okna) kod kojih se

podaci biljee na specijalne podloge. Budui da se kod podzemnih prostorija kartiraju njihovi zidovi,

podloga za kartiranje je razvijeni plat prostorije. Na slici 80 je prikazana podloga za kartiranje plata

tunela.


8

Slika 2 Podloge za inenjerskogeoloko kartiranje: (a) topografska karta mjerila 1:25.000; (b) osnovna dravna karta mjerila 1:5.000; (c) snimljena geodetska situacija na planu 1:500.



9

Slika 3 Podloga za inenjerskogeoloko kartiranje tunela

1.1.2. Prikupljanje podataka

Vrste podataka. Tijekom inenjerskogeolokog kartiranja prikupljaju se podaci o: znaajkama

stijena/tala (detaljno opisano u dijelu II); hidrogeolokim uvjetima (detaljno opisano u dijelu III);

geomorfolokim uvjetima (detaljno opisano u dijelu IV); i geodinamikim pojavama/procesima (detaljno

opisano u dijelu V). Osnovna skupina podataka u svim tipovima inenjerskogeolokih kartiranja su

znaajke stijena/tala. One se mogu prouavati na prirodnim izdancima stijena/tala ili u specijalno za tu

svrhu nainjenim istraivakim objektima, kao to su razliite vrste iskopa.

Istraivanje znaajki stijena/tala za potrebe inenjerskogeolokog kartiranja podrazumijeva

prouavanje njihovih znaajki, koje je mogue svrstati u sljedee skupine:

(1) litoloki podaci obuhvaaju vrstu stijene/tla, dodatna petrografska svojstva stijene/tla, genetski

tip tla, teksturu materijala stijene/tla (veliina zrna, relativna veliina zrna, morfometrijske

znaajke zrna i graa);


10

(2) podaci o strukturi stijene/tla ukljuuju strukturu materijala, strukturu mase i diskontinuitete

mase stijene/tla;

(3) podaci o tronosti stijene/tla obuhvaaju tronost materijala i tronost mase stijene/tla;

(4) podaci o fiziko-mehanikim svojstvima stijene/tla ukljuuju boju stijene/tla; indeksne

pokazatelje fizikih svojstava materijala tla (porozitet, vlanost, relativna gustoa,

konzistencija); vrstou materijala stijene/tla.

Podaci o hidrogeolokim uvjetima, geomorfolokim uvjetima i geodinamikim pojavama/procesima

obuhvaaju prostorni poloaj odreene (hidrogeoloke, geomorfoloke ili geodinamike) pojave i

njezine znaajke (geometrija, veliina, svojstva itd.).

Oprema za inenjerskogeoloko kartiranje obuhvaa (a) standardnu opremu za geoloko kartiranje

(terensko povealo s poveanjem do 10x, geoloki eki i geoloki kompas s klinometrom);

(b) prirunu identifikacijsku opremu za odreivanje fiziko-mehanikih svojstava (Schmidtov eki,

depna krilna sonda i sl.). Izmjereni ili opaeni podaci unose se na topografsku podlogu, a opisuju se

u terenskim dnevnicima. Pribor za crtanje u mjerilu i fotografiranje koristi se za skiciranje/fotografiranje

cijelih izdanaka ili samo njihovih pojedinih dijelova.

Postupak kartiranja sastoji se od prikupljanja podataka i ucrtavanja podataka na kartu. Najvei broj

podataka dobiva se obilaskom terena i snimanjem izdanaka. Za sustavno biljeenje svih relevantnih

podataka koristi se tzv. radna karta. Podaci se na karti prikazuju pomou simbola. Simbole za

inenjerskogeoloko kartiranje razvila je IAEG Komisija za inenjerskogeoloke karte. Ovisno o vrsti

podataka, postoje simboli za: stijene i tla (slika 81); hidrogeoloke pojave (slika 82); geomorfoloka

obiljeja (slika 83); geodinamike pojave/procese (slika 84). Ovisno o mjerilima karata (tj. njihovoj

detaljnosti) koriste se razliiti simboli, to je predoeno na slikama 82, 83 i 84.

Osim prikazivanja odreene znaajke na karti, opirnije zabiljeke (opisi, mjerenja i sl.) zapisuju se u

terenskom dnevniku. U sluaju postojanja prirodnih izdanaka, na kojima su vidljive mnoge znaajke

mase stijene/tla, korisno je nainiti skicu izdanka popraenu mjerenim podacima. Na primjer, u sluaju

izdanka mase stijene s nekoliko setova diskontinuiteta kojima smo izmjerili orijentaciju.

Slika 4 Simboli za inenjerskogeoloko KARTIRANJE STIJENA I TALA.

12

Slika 5 Simboli za inenjerskogeoloko KARTIRANJE HIDROGEOLOKIH UVJETA.

13

Slika 6 Simboli za inenjerskogeoloko KARTIRANJE GEODINAMIKIH POJAVA/PROCESA.


14

Slika 7 Simboli za inenjerskogeoloko KARTIRANJE GEOMORFOLOKIH OBILJEJA.



15

U nedostatku prirodnih izdanaka, ili zbog potrebe za dodatnim informacijama, u sklopu

inenjerskogeolokog istraivanja odreene lokacije, uobiajena je izrada zasjeka ili iskopa (po

mogunosti vertikalnih stijenki). Inenjerskogeoloko snimanje iskopa koristi se za prikupljanje

podataka o znaajkama stijena/tala po dubini. Skice iskopa vaan su dio terenskog zapisa inenjer

geologa, ali su i obavezan dio inenjerskogeoloke/geotehnike istraivake dokumentacije, u sklopu

konanog izvjetaja. Nain prikaza skice raskopa ovisit e o njegovom obliku. Neovisno o tome je li

iskop tipa jame (etvrtastog presjeka) ili rova (izduenog oblika), na skici treba prikazati sve njegove

stijenke, ukljuivo i dno. Na slici 85 predoena je skica rova sa snimljenim geolokim obiljejima u

jednom boku i na dnu.

Slika 8 Jednostavna skica rova.


16

1.1.3. Interpretacija

Interpretacija je dugotrajni proces koji zapoinje u preliminarnim stupnjevima prikupljanja podataka i

kontinuirano se nastavlja tijekom cijelog procesa kartiranja. Unutar procesa interpretacije mogue je

izdvojiti dvije faze:

1. prvo se izvorni podaci (izmjereni ili opaeni) tumae u geolokom kontekstu s ciljem kreiranja

modela geoloke grae (izdvajanje geolokih formacija s definiranim geolokim granicama)

2. zatim se geoloku grau reinterpretira u inenjerskom kontekstu s ciljem definiranja

inenjerskogeolokog modela (izdvajanje inenjerskogeolokih jedinica s granicama).

Interpretacija prikupljenih podataka u geolokom kontekstu. Znaajke stijena/tala koje se mogu

zapaziti na pojedinanim izdancima ili u raskopima predstavljaju samo rijetke vidljive fragmente

cjelokupne geoloke slike istraivanog podruja. Za interpretaciju geoloke grae kartiranog podruja

potrebno je usporediti lokalno registrirane pojave (na izdancima/raskopima) s regionalnom geolokom

graom. Predodba o regionalnoj geolokoj grai dobiva se s postojeih geolokih karata sitnijeg

mjerila. Kod nas je u upotrebi Osnovna geoloka karta mjerila 1:100.000 (u daljnjem tekstu OGK).

OPREZ! Zbog sitnog mjerila, OGK nije dovoljno detaljna da bi se mogla izravno primijeniti za inenjerskogeoloku

interpretaciju, pa se stoga ne moe koristiti kao jedini izvor geolokih podataka u inenjerskim projektima.

Prouavanje OGK poetni je korak svakog inenjerskogeolokog kartiranja (vidi poglavlje 9.1.1), u

smislu dobivanja preliminarnih informacija o vrsti stijena/tala i geolokim strukturama koje na terenu

moemo oekivati. Lokalno snimljeni podaci kontinuirano se usporeuju s regionalnom geolokom

graom kako bi ih se moglo interpretirati u irem geolokom kontekstu i kreirati model geoloke grae.

Na slici 83 prikazan je isjeak osnovne geoloke karte ire okolice budue lokacije pjeakog mosta.

U okviru tog projekta na terenu su izravno mjereni diskontinuiteti (plohe slojevitosti, pukotine) stijenske

mase. Usporeivanje OGK i lokalnih mjerenja potrebno je radi odreivanja genetske pripadnosti

pojedinih diskontinuiteta glavnim strukturama (rasjedima ili bori).

Inenjerskogeoloke karte su dvodimenzionalni prikaz povrine terena, a model geoloke grae je

trodimenzionalni prikaz, kojim se rjeava i prostorna distribucija geolokih jedinica po dubini. Tijekom

interpretacije podataka inenjerskogeolokog kartiranja stoga se analize provode na geolokim

presjecima i kulisnim dijagramima (detaljno opisano u poglavlju 10.2.2).



17

Slika 9 Isjeak iz Osnovne geoloke karte M 1:100.000 - list Ogulin.

Interpretacija geoloke grae u inenjerskom kontekstu sastoji se od transformacije geolokog

modela u inenjerskogeoloki model. Na inenjerskogeolokom modelu izdvajaju se zone homogenih

inenjerskogeolokih uvjeta - inenjerskogeoloke jedinice. Isti geoloki model moe se reinterpretirati

na nekoliko naina u inenjerskom smislu, ovisno o tome koja razina detaljnosti je potrebna. Na

slici 87 predoene su etiri razine detaljnosti inenjerskogeolokih karata, o emu ovisi izbor

inenjerskogeolokih jedinica. Osnovne inenjerskogeoloke kartografske jedinice, za sve tipove

inenjerskogeolokih karata, su litoloka grupa, litoloki kompleks, litoloki tip i inenjerskogeoloki tip.

Inenjerskogeoloki tip je jedinica koja mora zadovoljiti najvii stupanj homogenosti, pa se stoga koristi

u inenjerskogeolokom kartiranju pojedinanih lokacija, a nastaje kao rezultat detaljnih istraivanja.

On mora biti ujednaen s obzirom na litoloke znaajke i fiziko stanje stijene/tla. Na

inenjerskogeolokom modelu vano je razluiti inenjerskogeoloke tipove koji pripadaju osnovnoj

stijeni od inenjerskogeolokih tipova pokrivaa. Osnovna stijena obino se nalazi na veoj dubini

ispod povrine, boljih je fiziko-mehanikih svojstava, svjea ili eventualno vrlo niskog stupnja

tronosti (stupnjevi I-III na profilu tronosti, slika 40). Pokriva ukljuuje naslage na povrini ili plitko

ispod povrine, loijih fiziko-mehanikih svojstava, nastalih transportom materijala ili troenjem na

licu mjesta (stupnjevi tronosti IV-VI na profilu tronosti, slika 40).


18

Slika 10 Utjecaj mjerila karte na izbor osnovnih inenjerskogeolokih jedinica.



19

1.2. Daljinska istraivanja

U irem smislu daljinska istraivanja obuhvaaju prikupljanje podataka o objektu, povrini ili materijalu

bez fizikog kontakta, neovisno o udaljenosti istraivaa od predmeta istraivanja. Ovdje se pod

daljinskim istraivanjima podrazumijevaju snimanja zemljine povrine pomou instrumenata iz zraka

(smjetenih u avionu ili satelitu) ili sa zemlje (terestika fotografija).

U daljinskim istraivanjima koristi se elektromagnetska energija unutar spektra ilustiranog na slici 88.

Senzori detektiraju i biljee sunevu energiju koja se reflektira ili emitira s povrine Zemlje.

Elektromagnetska energija se djelomino apsorbira u atmosferi (slika 88a). Ljudsko oko ima vrlo

ogranieni raspon spektra u usporedbi s elektromagnetskim spektrom koji se koristi u daljinskim

istraivanjima (slika 88b), tako da ono ne moe registrirati mnoge frekvencije koje mogu biti korisne za

interpretaciju povrinskih obiljeja ili materijala. Razni sustavi za daljinska istraivanja omoguavaju

odabir jednog ili vie sustava. Npr. infracrvena fotografija i multispektralno skaniranje koriste razliite

raspone valnih duljina tako da se njihove refleksije razlikuju.

Slika 11 Elektromagnetski spektar: (a) atmosferska transmisija; (b) rasponi valnih duljina koji

se koriste u daljinskim istraivanjima.


20

U inenjerskogeolokim istraivanjima mogu se koristiti: crno-bijele, kolor i kolor infracrvene

fotografije; multispektralni snimci ili trake (MSS) simultano digitalno biljeenje nekoliko raspona

spektra; digitalni zapis ogranienog termalnog raspona; i mikrovalni raspon. Najee su u upotrebi

standardne fotografije nainjene iz aviona, zbog relativno niske cijene snimanja i jednostavnosti

interpretacije. U skuplje metode daljinskih istraivanja ubrajaju se satelitski multispektralni snimci i

digitalni zapisi nainjeni skaniranjem iz aviona (tijekom naruenih letova). Osim toga, takoer je skupa

i kompjutorska interpretacija snimaka.

1.2.1. Avionski snimci

Avionski snimci su najekonominija i najkorisnija metoda daljinskih istraivanja koja se koristi u

inenjerskogeolokim istraivanjima. Uz standardne crno-bijele fotografije, s razvojem novih sustava

omogueno je snimanje kolor i kolor-infracrvenih fotografija iz aviona. Mjerila avionskih snimaka

variraju u irokom rasponu, a na slici 89 predoeni su rasponi potrebnih mjerila za razliite faze

inenjerskogeolokih istraivanja projektiranja/gradnje prometnice.

Slika 12 Rasponi mjerila avionskih snimaka za potrebe projektiranja i graenja prometnica.



21

Prouavanje fotografskih snimaka u svrhu identificiranja objekata naziva se fotointerpretacija. Prilikom

fotointerpretacije koriste se stereoparovi avionskih snimaka, jer omoguavaju trodimenzionalno

gledanje. Mogunost stereoskopskog (3D) promatranje zemljine povrine je znaajka svih avionskih

snimaka, neovisno o mjerilu ili tipu filma. Na avionskim snimcima mogu se uoiti sljedei elementi:

topografija, drenane mree, erozija, vegetacija i koritenje zemljita. Topografija ukljuuje veliinu,

oblik i relativnu visinu povrinskih (topografskih) obiljeja. Drenane mree izravno ukazuju na eroziju i

geoloke strukture, neizravno na znaajke stijena/tala. Osnovni oblici drenanih mrea predoeni su

na slici 90. Gustoa drenane mree ukazuje na lokalne inenjerskogeoloke uvjete. Openito se

moe rei da se u nepropusnim tlima razvijaju gue drenane mree s malo razmaknutim drenanim

kanalima, a u propusnim tlima manje guste drenane mree s veim razmacima izmeu kanala.

Istraivanje erozije pomou avionskih snimaka uglavnom se svodi na prouavanje vododerina.

Vegetacija se kao fotoelement povezuje s klimatskim uvjetima i s tipom i debljinom tla. Takoer postoji

odreena povezanost izmeu tipa tla i vrste vegetacije. Praenje naina koritenja zemljita na

avionskim snimcima iz razliitih perioda od osobite je vanosti prilikom istraivanja utjecaja

antropogene djelatnosti na odreene geodinamike pojave/procese. Kolor fotografije kvalitetnije su od

crno-bijelih u smislu jasnijeg razlikovanja sitnijih obiljeja. Najjasnije isticanje vlanih podruja mogue

je na infracrvenim snimcima, bilo da se radi o vrsti vegetacijskog pokrivaa ili o tipu tla. Osim toga,

infracrveni snimci bolje odraavaju razlike izmeu tlom pokrivenih podruja od onih na kojima nema

pokrivaa. Za primjenu u inenjeskoj geologiji najkvalitetnije informacije mogu se dobiti ukoliko se

koristi kombinacija prirodnih kolor i kolor infracrvenih fotografija, a pojedinano su najisplativije

prirodne kolor fotografije.

Slika 13 Osnovni oblici drenanih mrea: (a) centrifugalni na domi; (b) centripetalni u bazenu;

(c) paralelan kao posljedica paralelnog rasporeda pukotina/rasjeda; (d) dendritian na

homogenim stijenama; (e) prstenast na uzdignutoj strukturi; (f) reetkast kao posljedica, npr

paralelno orijentiranih blokova razdijeljenih rasjedima.


22

1.2.2. Ostali snimci

Ostale vrste snimaka razvile su se zbog nedostataka avionskih snimaka, od kojih je najvaniji

ograniena pokrivenost spektra karakteristina za avionske snimke. Osim toga, veliki nedostatak

avionskih snimaka je to im smetaju oblaci prilikom snimanja.

Multispektralno skaniranje

Multispektralni snimci (MSS) obuhvaaju raspone valnih duljina koji odgovaraju fotografiji i termalnim

skanerima. Za vrijeme procedure snimanja simultano se biljei vie raspona spektra (kao to samo

ime kae). Veina MSS je nainjena iz satelita Landsat 1 i 2 (od 1972.), koji imaju etiri trake spektra

za razliite valne duljine. Osnovni nedostatak Landsatovih snimaka je njihova mala rezolucija (80 m).

Tijekom 1982. ovi snimci snimaju se iz Landsata-D, koji koristi sustav od sedam traka, a naziva se

tematski maper (est traka ima rezoluciju 30 m, a sedmi, termalni kanal 120 m). Multispektralni snimci

snimljeni iz aviona po narudbi mogu imati i vie od 24 trake.

Landsatove MSS trake mogu se dobiti u nekoliko oblika i to kao: (a) crno-bijeli ispis svakog pojedinog

kanala; (b) kolor kompozitni snimci koji su analogni infracrvenoj fotografiji; (c) digitalni zapisi etiri

Landsatova kanala. Prednosti Landsatovih snimaka su sljedee: bolje raspoznavanje glavnih

tektonskih obiljeja, imaju znaajke ortofotosnimaka (bez deformacije su); omoguavaju kvalitetno

prouavanje drenanih mrea, glavnih morfolokih oblika, vegetacije i koritenja zemljita i u sitnijem

mjerilu.

Termalni infracrveni snimci

Iako je raspon valnih duljina termalnog infracrvenog dijela spektra ukljuen i u MSS snimke, njega je

mogue i zasebno snimiti, ime se dobivaju tzv. termalni ili termalni infracrveni snimci. Termalni snimci

nemaju rezoluciju kao fotografski snimci, pa se stoga koriste u sluaju potrebe dobivanja snimka za

podruja gdje fotografija ne daje dobre rezultate (za materijale koji imaju sline znaajke refleksije, ali

razliita termalna svojstva). Glavna primjena termalnih infracrvenih snimaka je za kartiranje promjena

u litologiji, sastavu tla i anomalijama toka podzemne vode, ali u kombinaciji s avionskim snimcima.

Inenjerskogeoloka primjena termalnih snimaka ukljuuje: oznaavanje rasjeda, granica stijena/tala,



23

zona procjeivanja, plitkih drenanih mrea, varijacije u dubini troenja stijene i identificiranje lokacija

potencijalnih kolapsa ponora.

Mikrovalni (radarski) snimci

Snimanje zemljine povrine mogue je i u mikrovalnom rasponu elektromagnetskog spektra. Ovi

snimci korisni su za mjerenje vlanosti tla i kartiranje krkih fenomena i podzemnih rudnikih

prostorija. Mikrovalni snimci nastali aktivnim sustavom nazivaju se jo i radarski snimci. Preklapanjem

radarskih snimaka takoer je omogueno stereoskopsko promatranje. Radarski snimci koriste se u

kombinaciji s avionskim snimcima zbog njihove niske rezolucije i stinog mjerila (


24

1.3. Istraivanje podzemlja

U okviru geotehnikih istraivanja provode se terenski istraivaki radovi podzemlja (buenja, in istu

pokusi, geofizike metode i sl.). Istraivanje podzemlja komplementarno je istraivanjima povrine

(inenjerskogeolokom kartiranju). Svrha istraivanja podzemlja je utvrditi inenjerskogeoloke uvjete

u podzemlju i njihove znaajke na lokacijama istraivakih radova i to: (i) izravnim uvidom u stijene/tla,

kopanjem iskopa ili izradom buotina, iz kojih se uzimaju uzorci za laboratorijske pokuse; i

(ii) neizravnim uvidom u distribuciju znaajki stijena/tala, pomou in situ pokusa i geofizikim

metodama.

1.3.1. Istraivaki iskopi i buotine

Istraivaki iskopi. Dvije su osnovne namjene istraivakih iskopa: uzimanje uzoraka materijala iz

podzemlja i kartiranje podzemnih znaajki i uvjeta. U tablici 53 dani su osnovni tipovi istraivakih

iskopa, njihova osnovna namjena, prednosti i ogranienja.

Tablica 3 Osnovni tipovi istraivakih iskopa, njihova upotreba i znaajke.

METODA ISKAPANJA NAMJENA PREDNOSTI OGRANIENJA

manulano kopane jame

i ahtovi

uzorkovanje stijena/tala, in situ

pokusi, vizualni pregled

dobivanje podataka iz

nedostupnih podruja,

minimalni mehaniki

poremeaj stijenki

skupo, dugotrajno,

ogranieno na male dubine,

iznad razine podzemne vode

strojno kopani rovovi

(eng. backhoe trenches)

uzorkovanje stijena/tala, in situ

pokusi, vizualni pregled,

odreivanje dubine osnovne

stijene i razine podzemne vode

brzo, ekonomino, najee

dubine do 5 m, a mogue

dubina do 10 m (najea

irina 1 m)

doprema strojne opreme,

ogranieno na dubine iznad

razine podzemne vode,

ogranieno dobivanje

neporemeenih uzoraka

bueni ahtovi prethodi iskopu pilota i ahtova,

istraivanje klizita, drenane

buotine

brzo, puno ekonominije od

manualnih iskopa,

minimalnog promjera 75 cm,

a maksimalno 180 cm

doprema strojne opreme,

teko dobivanje

neporemeenih uzoraka,

ogranien vizualni pregled

usjeci (eng. dozer cuts) znaajke osnovne stijene, dubine

do osnovne stijene i podzemne

vode, odreivanje uvjeta

iskapanja, postizanje vee dubine

izrade rovova, osiguravanje nulte

razine istraivake opreme

relativno jeftino, stvaranje

umjetnih izdanaka za

geoloko kartiranje

istraivanje ogranieno na

dubine iznad razine

podzemne vode



25

Istraivaka buotina je zajedniki naziv za cijelu skupinu istraivaki objekata nainjenih raznim

metodama buenja, a sa svrhom dobivanja uvida u stijene/tla (vaenjem jezgre) i uzimanja uzoraka

materijala. U tablici 54 nabrojane su metode buenja istraivakih buotina i podruja njihove

primjene.

Tablica 4 Metode buenja istraivakih buotina i njihova primjena.

TEHNIKA

BUENJA

PRIMJENA

runa builica plitka istraivanja iznad razine podzemne vode u pacijalno saturiranim pijescima i prahovima i mekim

do krutim koherentnim tlima; moe se koristiti za ienje buotine izmeu manevara u sluaju

zaruavanja u mekom tlu ili ispod razine podzemne vode

buenje s isplakom koristi se u pijescima, prahovima i ljuncima bez gromada i u mekim do tvrdim koherentnim tlima;

obino se primjenjuje na nedostupnim lokacijama; teko dobivanje neporemeenih uzoraka

rotacijsko buenje primjenjivo u svim tlima osim u onima koja sadre krupne ljunke i gromade; nije praktino za primjenu

na nedostupnim lokacijama zbog teke strojne opreme; jezgra stijena i tala ograniena na promjer

manji od 15 cm

udarno buenje ne preporuuje se za upotrebu u sluaju potrebe dobivanja neporemeenih uzoraka, zbog poremeaja

prouzroenih tehnikom buenja i oteanog dobivanja jezgre; obino skuplje; obino se koristi u

kombinaciji s buenjem svrdlom ili isplakom za penetraciju u krupnije ljunke, gromade i stijene;

promjene u brzini buenja ukazuju na upljine ili oslabljene zone u stijeni.

Svrha istraivanja i vrsta potrebnih informacija uvjetovat e tehniku buenja, ali i raspored i dubinu

buenja. Broj i razmak buotina treba omoguiti praenje bonih i vetikalnih promjena

inenjerskogeolokih uvjeta (rasjeda, bora, pukotina i sl.). Openite preporuke za rasporeivanje

istraivakih buotina ovisno o vrsti inenjerske graevine dane su u tablici 55.

Kao to se vidi iz tablice 55 tehnika buenja, raspored buotina i njihova dubina moraju osigurati

podatke na osnovi kojih e biti mogue interpretirati geoloki presjek. Iako samo buenje provode

specijalizirane ekipe, koje istovremeno prate i zapisuju promjene u vrsti stijena, zadatak inenjer

geologa je determinacija jezgre buotine. U okviru inenjerskogeoloke determinacije jezgre buotine

potrebno je detaljno opisati znaajke stijena i tala (opisane u poglavlju II): vrstu stijena/tla, znaajke

materijala i znaajke mase stijene/tla.


26

Tablica 5 Preporuke za rasporeivanje buotina ovisno o tipu graevine.

SVRHA ISTRAIVANJA RASPORED BUOTINA

nove lokacije velikog podruja

obuhvata

razmak preliminarnih buotina 60 150 m tako da je razmak izmeu etiri bilo koje

buotine priblino jednak 10% ukupne povrine; kod detaljnijih istraivanja dodaju se

buotine na lokacijama gdje su najpotrebniji geoloki presjeci

razvoj naselja na mekim stiljivim

naslagama

razmak buotina 30-60 m na potencijalnim lokacijama buduih graevina, a dodatne

buotine se dodaju nakon to se odredi lokacija graenja

velike graevine s odvojenim

blisko razmaknutim temeljima

razmak buotina priblino 15 m u oba smjera, ukljuivo buotine na mjestima moguih

vanjskih zidova temelja i na lokacijama gdje e se raditi geoloki presjeci

veliki objekti malog optereenja

(skladita)

minimalno etiri buotine na uglovima i buotine u meuprostoru na mjestu temelja, u

dovoljnom broju da se moe definirati profil tla

pojedinani kruti temelji povrine

200-1000 m2

minimalno tri buotine po opsegu; dodatne buotine unutar temelja ovisno o inicijalnim

rezultatima

pojedinani kruti temelji povrine



27

1.3.3. Geofizike metode

Geofizike metode predstavljaju indirektan izvor informacija o grai podzemlja i znaajkama

stijena/tala. Osnovna namjena geofizikih metoda u okviru inenjerskogeolokih istraivanja je

upotpunjavanje podacima koji nisu mogli biti dobiveni inenjerskogeolokim kartiranjem povrine i

relativno plitkim buenjem. Glavna primjena geofizikih metoda je u fazi interpolacije podataka iz

buotina. Naime, geofiziki presjeci predstavljaju 'most' izmeu buotina, pomou kojega se koreliraju

podaci determinacije buotina i rezultati laboratorijskih i in situ pokusa. Za primjenu u

inenjerskogeolokim istraivanjima najvanije su seizmike i elektrine metode i to mjerenja s

povrine i u buotinama.

Seizmike metode zasnivaju se na injenici da elastina svojstva stijena/tala uvjetuju brzine irenja

valova kroz njih (to je vii elastini modul, vea je brzina). Dominantne znaajke stijena koje utjeu na

brzine valova su kristalinitet i porozitet. Brzine valova vee su u stijenama koje imaju kristalastu

teksturu i niski porozitet, jer one imaju vii modul elastinosti i vie tlane vrstoe. Porozitet tla ovisi o

granulometrijskom sastavu i obliku zrna. Na brzine valova takoer utjee i mineralni sastav: npr.

prisustvo gline u vapnencima smanjuje brzine u odnosu na iste vapnence. Glavni faktor koji u

stijenama smanjuje brzine valova su diskontinuiteti (slojevitost, pukotine, folijacija) i tronost stijenske

mase. Utjecaj vode na brzinu irenja valova je razliit za razliite vrste valova. U inenjerskogeolokoj

praksi koriste se seizmike metode refakcije i refleksije.

Elektrine metode koje se najee koriste u inenjerskoj geologiji sastoje se od mjerenja (s

povrine) otpornosti materijala. Njihova upotreba zasniva se na injenici da je elektrina otpornost

materijala posljedica mineralnog sastava, teksture i saturiranosti. Ukupna otpornost odreenog

materijala funkcija je sloenog utjecaja svih ovih faktora. Metoda elektrine otpornosti najee se

koristi za odreivanje dubine do osnovne stijene, a uspjeno se primjenjuje za odreivanje granica

klizita.


28

2. KLASINI PRISTUP Rezultati inenjerskogeolokog istraivanja

Rezultati inenjerskogeolokog istraivanja objedinjuju se u inenjerskogeoloki izvjetaj

(elaborat), koji moe biti zaseban ili sastavni dio geotehnikog izvjetaja. Inenjerskogeoloki i

geotehniki izvjetaj zajedno su dio graevinske dokumentacije. Ovdje e se inenjerskogeoloki

izvjetaj tretirati kao sastavni dio geotehnikog izvjetaja.

Prilikom izrade izvjetaja treba imati na umu da je izvjetaj jedini zapis o dugotrajnim i skupim

istraivanjima, ve ubrzo nakon njihova zavretka (jer se radna dokumentacija uglavnom ne arhivira).

Stoga u izvjetaju treba odvojiti dokumentacijski dio istraivakih radova od interpretacije. Sukladno

tome, osnovni dijelovi geotehnikog izvjetaja su: (1) deskriptivni izvjetaj; i (2) inenjerska

interpretacija.

Sastavni dio deskriptivnog geotehnikog izvjetaja je:

(a) uvod u kojemu se daju podaci o istraivau, vrsti istraivanja i podruju obuhvata istraivanja,

namjeni istraivanja i razdoblju u kojemu je istraivanje provedeno;

(b) opis lokacije istraivanja u smislu preciznog definiranja geografskog poloaja, opisa reljefa,

relativnog i apsolutnog, komentara vezanih za postojee objekte, prole i postojee koritenje

zemljita;

(c) opis geolokih znaajki podruja ukljuuje opis regionalne geoloke karte (s OGK), odnosno -

osnovnih geolokih formacija i geolokih struktura, s daljnom podjelom na inenjerskogeoloke

jedinice s obzirom na tipove stijena/tala;

(d) opis terenskih istraivakih radova - opis metoda istraivanja i vrste istraivakih radova, popis

koritene opreme, opis problema vezanih za istraivanje, kao to je npr. vaenje uzoraka iz

buotina, datumi istraivakih radova i vremenske prilike;



29

(e) grafiki prikaz poloaja svih istraivakih radova na karti odgovarajueg mjerila;

(f) grafiki prikaz logova buotina, tj. svake pojedine buotine s rezultatima istraivanja (opisano

detaljno u poglavlju 10.2.1);

(g) grafiki prikaz istraivakih iskopa, tj. svakog pojedinog iskopa s inenjerskogeolokim opisom

(opisano detaljno u poglavlju 10.2.1);

(h) grafiki prikaz rezultata laboratorijskih pokusa i vizualnog opisa uzoraka;

Inenjerska interpretacija sadri:

(a) sumarni prikaz inenjerskogeolokih uvjeta;

(b) inenjerskogeoloki/geotehniki model s reprezentativnim geotehnikim parametrima;

(c) preporuke i zakljuci.

Rezultati inenjerskogeolokog istraivanja prezentiraju se na grafikim prilozima, ali potrebno ih je i

popratiti odgovarajuim tekstom. Tekstualni dio inenjerskogeolokih istraivanja daje se u sumarnom

prikazu inenjerskogeolokih uvjeta (u okviru inenjerske interpretacije geotehnikog izvjetaja), to je

detaljnije opisano u poglavlju 10.1. Grafiki prikaz inenjerskogeolokih istraivanja dijelom se daje u

deskriptivnom izvjetaju (logovi buotina i skice iskopa), a dijelom u inenjerskoj interpretaciji

(inenjerskogeoloka karta i inenjerskogeoloki model); detaljnije opisano u poglavlju 10.2.


30

2.1. Inenjerskogeoloki izvjetaj

Sumarni prikaz inenjerskogeolokih uvjeta je interpretacija podataka prikupljenih istraivakim

radovima na povrini (inenjerskogeoloko kartiranje i daljinska istraivanja) i ispod povrine

(geofizike metode, istraivake buotine, raskopi, in situ i laboratorijski pokusi). Inenjerskogeoloki

uvjeti definiraju se s obzirom na znaajke stijena/tala (poglavlje 10.1.1), hidrogeoloke uvjete,

geomorfoloke uvjete i geodinamike pojave/procese (poglavlje 10.1.2).

2.1.1. Osnovne inenjerskogeoloke jedinice

Osnovne inenjerskogeoloke jedinice izdvajaju se na temelju inenjerskogeolokih uvjeta ovisno o

znaajkama stijena/tala. Kao rezultat istraivanja pojedinanih istraivanja graevinskih lokacija,

potrebno je izdvojiti inenjerskogeoloke tipove - jedinice najvieg stupnja homogenosti.

Inenjerskogeoloki tipovi homogeni su s obzirom na: vrstu stijene/tla, geoloku strukturu

(diskontinuitete) i tronost mase stijene/tla. Unutar pojedinog inenjerskogeolokog tipa postoje

relativno male varijacije s obzirom na fiziko-mehanika svojstva materijala stijene/tla. Iako je podjela

na inenjerskogeoloke tipove krajnji cilj inenjerskogeolokih istraivanja i kao takva se koristi za

definiranje inenjerskogeolokog modela, potrebno je za svaki inenjerskogeoloki tip naznaiti

njegovu pripadnost regionalnim geolokim jedinicama (litolokim tipovima, litolokim kompleksima i

litolokim grupama). Za inenjerskogeoloke tipove mogue je definiranje ogranienog raspona

fiziko-mehanikih svojstava, koja e se koristiti kao proraunski parametri u geotehnikim analizama.

2.1.2. Hidrogeoloki uvjeti, geomorfoloki uvjeti i geodinamike

pojave/procesi

Opseg opisa hidrogeolokih i geomorfolokih uvjeta i geodinamikih pojava/procesa prvenstveno ovisi

o namjeni istraivanja. Meutim, u svakom inenjerskogeolokom izvjetaju trebaju biti sadrani opisi

tih uvjeta, s osvrtom na njihov utjecaj na inenjerski projekt.



31

2.2. Grafiki prikaz

Grafiki prikazi obuhvaaju dokumentaciju istraivakih iskopa i buenja i razliite prikaze

trodimenzionalnog konceptualnog modela istraivanog podruja - inenjerskogeoloki model.

2.2.1. Dokumentacija istraivakih iskopa i buenja

Skice iskopa. Zasnivaju se na podacima vizualnog pregleda stijenski iskopa, a mogu biti upotpunjeni

rezultatima ispitivanja prirunom identifikacijskom opremom. Na skicama iskopa moraju biti prikazani

svi geoloki podaci vezani za vrstu stijena i geoloke strukture (diskonitnuiteti). N slici 91 je prikaz

jedne takve skice istraivakog iskopa. Ukoliko postoje ispitivanja u iskopu, korisno je i njih prikazati.

Na slici 92 je prikaz loga iskopa s klasifikacijom stijenske mase prema tronosti i rezultatima ispitivanja

Schmidtovim ekiem.

Log buotine. Konani log buotine zasniva se na podacima vizualnog pregleda i opisa uzoraka,

rezultatima laboratorijskih pokusa, tehnikim podacima o buenju iz dnevnika buaa i geolokim

podacima. Log buotine je slika presjeka probuenog tla s pripadajuim opisima. Nain opisivanja i

detaljnost opisa ovise o namjeni istraivanja. Veina istraivakih tvrtki ima standardne formate za

izradu logova buotina. Zajedniko svim logovima buotina je da se sastoje od zaglavlja u kojemu se

nalaze opi podaci o buenju i dijela u kojemu su podaci o probuenim stijenama/tlima. Na slici 93

prikazan je log buotine. U zaglavlju moraju biti sadrani sljedei podaci: naziv istraivanja, broj

izvjetaja, naruitelj i investitor istraivanja, koordinate buotine, datum buenja, broj buotine i broj

priloga u izvjetaju, tehnika buenja, promjer buotine, promjer jezgre, dubina buotine i mjerilo

vertikalnog prikaza. Obavezni dio podataka o probuenim stijenama/tlima jesu: tehniki presjek

buotine, dubine/visine intervala promjene znaajki stijena/tala, inenjerskogeoloki opis stijene/tla,

prikaz stijene/tla rafurom, geomehanika klasifikacija tala, geoloka klasifikacija stijena/tala, dubina

do podzemne vode, intervali uzimanja uzoraka. Proizvoljan sadraj loga buotine je prikaz in situ ili

laboratorijskih rezultata. Praktino je rezultate prikazati u logu buotine, ali problem je vrlo ogranieni

prostor loga.


32

Slika 14 Skica stijenki istraivakog iskopa oblika jame promjera 0.9 m

(kartirano u mjerilu 1:12).



33

Slika 15 Log istraivakog iskopa popraen podacima o tronosti mase i vrjednostima ispitivanja Schmidtovog ekia.


34

Slika 16 Log buotine.



35

2.2.2. Inenjerskogeoloki model

Inenjerskogeoloki model je trodimenzionalna predodba o inenjerskogeolokim uvjetima geolokog

okolia. Inenjerskogeoloke modele mogue je prikazati dvodimenzionalno i trodimenzionalno.

Dvodimenzionalni prikazi inenjerskogeolokog modela su inenjerskogeoloke karte (slika 95) i

inenjerskogeoloki presjeci (slika 96). Trodimenzionalni prikaz inenjerskogeolokog modela su

kulisni dijagrami i blok dijagrami. Iznimku predstavljaju inenjerskogeoloki presjeci tunela, jer

su to dvodimenzionalni prikazi razvijenog plata tunela (slika 94).

Slika 17 Inenjerskogeoloki presjek tunela.

10. Rezultati inenjerskogeolokog istraivanja

Slika 18 Inenjerskogeoloka karta (plan) klizita, originalno mjerilo 1:200.

37

Slika 19 Inenjerskogeoloki presjek klizita predoenog na slici 95.

IG ISTRAZIVANJE tekst - rudar.rgn.hrrudar.rgn.hr/~smihalic/nids_snjezanamihalic/separat 3_ig... ·...

Documents

Transcript of IG ISTRAZIVANJE tekst - rudar.rgn.hrrudar.rgn.hr/~smihalic/nids_snjezanamihalic/separat 3_ig... ·...