Idiot's Fairy Tale

Režija: Emir KapetanovićDramaturg: Vedran Fajković

Scenograf i kostimograf: Vanja PopovićAsistent scenografa i kostimografa:

Lana LončarevićKompozitor: Haris Saračević

Video art, grafički i backdrop dizajn: Bojan MusturKoreografija: Ena KurtalićInspicijent: Rade Jagličić

Producent: Duška AmidžićDirektor: Dragan Jovičić

LICA:Zana Marjanović

Vanesa GlođoDragan JovičićAdmir Šehović

Moamer Kasumović

Šef tehnike: Mirsad ImamovićSvjetlo: Elvedin Bajraktarević i Nino Brutus

Ton: Edin Hajdarević i Dina HajdarevićVideo projekcija: Dino BrutusMajstor scene: Milan Nović

Dekorateri: Emir Pamuk, Samir Muhović,Amer Serhatlić

Šminka: Jasmina Hadžić-AjanovićGarderoba: Semra Đidelija

Rekvizita: Mirela GutićStolarski radovi: Ramo PamukKrojački radovi: Hajdar Tinjak

Lana Bastašić

BAJKAkoju idiot priča

Kamerni Teatar 55Sarajevo, Maršala Tita 56/2, Bosna i Hercegovina

Tel: +387 33 550 475, 550 476, 209 041Fax: +387 33 216 873

e-mail: [email protected]

Lana BastašićRođena je u Zagrebu 1986.g., diplomirala je komunikologiju 2009.g., a potom i engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Banja Luci.Priče su joj pobjeđivale na brojnim konkursima, pored ostalog i na Književnim susretima Zija Dizdarević 2010.g, a objavljivala ih je u zbornicima Blogopedija, Najkraće priče 2008., Rukopisi 32, te u časopisima Sarajevske sveske, Novi put, Književne novine... Učestvovala je na književnim festivalima “Ulazni-ca” 2008. i 2009. godine, “Pontes” 2009.g., “Reč u prosto-ru” 2010. g. i “Odakle zovem”, iste godine. Objavila dvije knjige kratke proze “Trajni pigmenti” i “Vatrometi”.Završila je master studije Teorije kulture 2012.

Emir KapetanovićRođen je 1988. godine u Sarajevu. Diplomirao filmsku, pozoriš-nu, tv i radio režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Saraje-vu (ASU). Umjetnički direktor i kućni reditelj Magacin Kabarea od 2010. U dosadašnjoj karijeri režirao je predstave “Super žaba spašava Tokio” (7th Skena Up, specijalno igranje povo-dom 20 godina Odsjeka za režiju na ASU-u), “Plastelin” (50th MESS festival, European Theatre Night) te napisao i izrežirao kabaretske predstave “Baksuzmanija”, “Pjesma nad fetvama”, “Tabu šema”, “Tantijema”, “Kći” ,“Jedinac”, “Koncept P”, “Šejtan na kanafi”, “Liga šupljaka”, “Štos”. Reditelj je kratkih filmova, nekolicine muzičkih spotova, te reditelj dokumentar-nog filma o hip-hop sceni u BiH – “Ricochet”. U produkciji Ra-dija Federacije BiH adaptirao je i režirao radio-dramu “Super žaba spašava Tokio”. Za državnu televiziju Bosne i Hercego-vine (BHT) radio je kao scenarist i reditelj na 30 epizoda mini serije “Priče iza diskrecione linije” i petnaest epizoda mini serije “Dragi blože” koja se bavi kritikom bosanskohercego-vačkog društva. Scenarista je i reditelj novogodišnjeg showa BHT-a (2013) te prvog bosanskohercegovačkog mjuzikla “On Tour”. Autor je koncepta i reditelj web realityja “Šeret” koji se bavi takmičenjem stand up komičara. U saradnji sa Jolie Pitt fondacijom napisao je i režirao web seriju “Patriot”. S kolegama Sašom Peševskim i Nevenom Samardžićem tre-nutno priprema snimanje filma u produkciji Refresh Sarajevo.

Dobitnik je nagrade za najboljeg reditelja na 7th Skena UP festivalu, te dvostruki dobitnik nagrade za najboljeg studenta na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Učestvovao je na radionicama i master klasama Luka Percevala, umjet-ničkog direktora teatra Thalia, “FAMU Cinema Dance”, “3rd Sarajevo Talent Campus”, “Writing Film Reviews Workshop” (Martin Blaney, Bernd Buder), radionicama dokumentarnog filma (Nevenka Redžić-Toth, Rada Šešić, Miran Zupanič), te više radionica iz teatra, filma i televizije za djecu (Igor Šmid, Timothy John Byford).

Kriza identiteta je, za mene, jedna od najvećih posljedica događanja iz bliske prošlosti Bosne i Hercegovine, najveći uzrok stagnacije u sadašnjosti i velika kočnica za budućnost. Ovaj komad je priča o tome. Priča o čovjeku koji se ne sjeća svog identiteta i o nečovjecima koji mu ga nameću. Glavni lik je personifikacija Bosne i Hercegovine, koja pokušava da počne jedan bolji život, konstantno ometana svojatanjima s raznih strana. Na putu do sebe susreće raznorazne ideologi-je, zablude, ideje, da bi na kraju shvatio da pripadnost radi pripadnosti ne može i neće dovesti do životnog ispunjenja i društvenog progresa.Predstava “Bajka koju idiot priča” je bajka za odrasle kroz koju fantastični ansambl, na zabavan način, kroz cirkuske tačke, pjesme i koreografije, nudi pozitivno razrješenje za našu budućnost.Mišljenja sam da u moru loših stvari, koje nam se konstantno dešavaju, pozorište ne smije kroz patnju, prijetnje i zastraši-vanja pričati o problemima kojih su već svi svjesni. Pozorište, ali i kultura generalno, moraju biti izduvni ventil današnjih generacija. Moraju biti mjesta i platforme koje su kao sigurna kuća za sve one koji žele da pogledaju i dožive nešto ljepše od trenutne situacije u kojoj se nalaze, ali i shvate da je to ljepše moguće ukoliko to svi zajedno dovoljno želimo. A svi to želimo, kako god se zvali i kome god pokušavali da pripada-mo.Emir Kapetanovićreditelj

Teatar je magičan. To je svijet u koji se može ući jedino kroz ogledalo. Tu je, a nije. Postoji, a nestvaran je. Ako se lik udari u predstavi, ostaće mu modrica i u stvarnom životu, a opet, nije se udario glumac, već tamo neki poznati neznanac. Neki IKS. Htjeli smo da vam ispričamo jednu bajku. Htjeli smo je početi sa ‘bio jednom jedan...’. Ali nije bio... i nije bio samo jedan. Jer je živio ovdje. A ovdje ne možeš biti. Moraju te prvo svr-stati. U ove, ili one. Njihove, ili naše. Moraš znati da li mučeš, ili mekećeš.Da li laješ, ili blejiš.I uvijek moraš znati koja ti je omiljena boja. Jer, ne daj Bože, da je ona druga. Ta ne valja. Tako da vam ovdje ne možemo ispričati bajku. Nemoguće je. A, opet, moramo.Htjeli smo je ispričati hrabro, iskreno i maštovito, a onda su nam rekli da ovdje nema budžeta za takve stvari. Da vam ov-dje ne možemo ispričati bajku. Nemoguće je, a opet moramo. To je nešto što je jače od nas. To je teatar. A on je magičan.Vedran Fajkovićdramaturg

Lana BastašićRođena je u Zagrebu 1986.g., diplomirala je komunikologiju 2009.g., a potom i engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Banja Luci.Priče su joj pobjeđivale na brojnim konkursima, pored ostalog i na Književnim susretima Zija Dizdarević 2010.g, a objavljivala ih je u zbornicima Blogopedija, Najkraće priče 2008., Rukopisi 32, te u časopisima Sarajevske sveske, Novi put, Književne novine... Učestvovala je na književnim festivalima “Ulazni-ca” 2008. i 2009. godine, “Pontes” 2009.g., “Reč u prosto-ru” 2010. g. i “Odakle zovem”, iste godine. Objavila dvije knjige kratke proze “Trajni pigmenti” i “Vatrometi”.Završila je master studije Teorije kulture 2012.

Emir KapetanovićRođen je 1988. godine u Sarajevu. Diplomirao filmsku, pozoriš-nu, tv i radio režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Saraje-vu (ASU). Umjetnički direktor i kućni reditelj Magacin Kabarea od 2010. U dosadašnjoj karijeri režirao je predstave “Super žaba spašava Tokio” (7th Skena Up, specijalno igranje povo-dom 20 godina Odsjeka za režiju na ASU-u), “Plastelin” (50th MESS festival, European Theatre Night) te napisao i izrežirao kabaretske predstave “Baksuzmanija”, “Pjesma nad fetvama”, “Tabu šema”, “Tantijema”, “Kći” ,“Jedinac”, “Koncept P”, “Šejtan na kanafi”, “Liga šupljaka”, “Štos”. Reditelj je kratkih filmova, nekolicine muzičkih spotova, te reditelj dokumentar-nog filma o hip-hop sceni u BiH – “Ricochet”. U produkciji Ra-dija Federacije BiH adaptirao je i režirao radio-dramu “Super žaba spašava Tokio”. Za državnu televiziju Bosne i Hercego-vine (BHT) radio je kao scenarist i reditelj na 30 epizoda mini serije “Priče iza diskrecione linije” i petnaest epizoda mini serije “Dragi blože” koja se bavi kritikom bosanskohercego-vačkog društva. Scenarista je i reditelj novogodišnjeg showa BHT-a (2013) te prvog bosanskohercegovačkog mjuzikla “On Tour”. Autor je koncepta i reditelj web realityja “Šeret” koji se bavi takmičenjem stand up komičara. U saradnji sa Jolie Pitt fondacijom napisao je i režirao web seriju “Patriot”. S kolegama Sašom Peševskim i Nevenom Samardžićem tre-nutno priprema snimanje filma u produkciji Refresh Sarajevo.

Dobitnik je nagrade za najboljeg reditelja na 7th Skena UP festivalu, te dvostruki dobitnik nagrade za najboljeg studenta na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Učestvovao je na radionicama i master klasama Luka Percevala, umjet-ničkog direktora teatra Thalia, “FAMU Cinema Dance”, “3rd Sarajevo Talent Campus”, “Writing Film Reviews Workshop” (Martin Blaney, Bernd Buder), radionicama dokumentarnog filma (Nevenka Redžić-Toth, Rada Šešić, Miran Zupanič), te više radionica iz teatra, filma i televizije za djecu (Igor Šmid, Timothy John Byford).

Kriza identiteta je, za mene, jedna od najvećih posljedica događanja iz bliske prošlosti Bosne i Hercegovine, najveći uzrok stagnacije u sadašnjosti i velika kočnica za budućnost. Ovaj komad je priča o tome. Priča o čovjeku koji se ne sjeća svog identiteta i o nečovjecima koji mu ga nameću. Glavni lik je personifikacija Bosne i Hercegovine, koja pokušava da počne jedan bolji život, konstantno ometana svojatanjima s raznih strana. Na putu do sebe susreće raznorazne ideologi-je, zablude, ideje, da bi na kraju shvatio da pripadnost radi pripadnosti ne može i neće dovesti do životnog ispunjenja i društvenog progresa.Predstava “Bajka koju idiot priča” je bajka za odrasle kroz koju fantastični ansambl, na zabavan način, kroz cirkuske tačke, pjesme i koreografije, nudi pozitivno razrješenje za našu budućnost.Mišljenja sam da u moru loših stvari, koje nam se konstantno dešavaju, pozorište ne smije kroz patnju, prijetnje i zastraši-vanja pričati o problemima kojih su već svi svjesni. Pozorište, ali i kultura generalno, moraju biti izduvni ventil današnjih generacija. Moraju biti mjesta i platforme koje su kao sigurna kuća za sve one koji žele da pogledaju i dožive nešto ljepše od trenutne situacije u kojoj se nalaze, ali i shvate da je to ljepše moguće ukoliko to svi zajedno dovoljno želimo. A svi to želimo, kako god se zvali i kome god pokušavali da pripada-mo.Emir Kapetanovićreditelj

Teatar je magičan. To je svijet u koji se može ući jedino kroz ogledalo. Tu je, a nije. Postoji, a nestvaran je. Ako se lik udari u predstavi, ostaće mu modrica i u stvarnom životu, a opet, nije se udario glumac, već tamo neki poznati neznanac. Neki IKS. Htjeli smo da vam ispričamo jednu bajku. Htjeli smo je početi sa ‘bio jednom jedan...’. Ali nije bio... i nije bio samo jedan. Jer je živio ovdje. A ovdje ne možeš biti. Moraju te prvo svr-stati. U ove, ili one. Njihove, ili naše. Moraš znati da li mučeš, ili mekećeš.Da li laješ, ili blejiš.I uvijek moraš znati koja ti je omiljena boja. Jer, ne daj Bože, da je ona druga. Ta ne valja. Tako da vam ovdje ne možemo ispričati bajku. Nemoguće je. A, opet, moramo.Htjeli smo je ispričati hrabro, iskreno i maštovito, a onda su nam rekli da ovdje nema budžeta za takve stvari. Da vam ov-dje ne možemo ispričati bajku. Nemoguće je, a opet moramo. To je nešto što je jače od nas. To je teatar. A on je magičan.Vedran Fajkovićdramaturg