HUM-br-1

HUMasopis Filozofskog fakulteta Sveuilita u Mostaru

OSNIVA I NAKLADNIK

Filozofski fakultet Sveuilita u Mostaru

ZA NAKLADNIKA

Slavica JUKA

UREDNITVO

Boris BERI (Osijek) Stipe BOTICA (Zagreb) Ruggero CATTANEO (Milano) Mirko GOJMERAC (Zagreb) Boo GOLUA (Mostar) Serafin HRKA (Mostar) Slavica JUKA (Mostar) Antun KARAMAN (Dubrovnik) Antun LUI (Mostar) Mile MAMI (Zadar) Anto MII (Zagreb) imun MUSA (Mostar) Vladimir PANDI (Zagreb) Robert SULLIVAN (Champaige)

GLAVNI UREDNIK

imun MUSA

TAJNIK

Ivica MUSI

LEKTURA

Ivica MUSI

PRIJEVOD NA ENGLESKI JEZIK

Ivana ZOVKO

NASLOVNICA

Kreimir LEDI

GRAFIKA PRIPREMA I TISAK

FRAM ZIRAL, Mostar

ADRESA UREDNITVA

Matice hrvatske bb, 88000 MostarTelefon: +387/036/355-400

Faks: +387/036/355-40E-mail: [email protected]

NAKLADA

500 primjeraka

asopis izlazi jednom godinje (i po potrebi).

Mostar 2006. sv. 1. 380 str.

ISSN 840-33x

3HUMasopis Filozofskog fakulteta

Sveuilita u Mostaru

Mostar, prosinca 2006.

ISSN 840-33x

5Sadraj

UREDNIKOVA RIJE ...............................................................................................................................7

Kreimir NEMEC HRVATSKA INZULARNA PROZA .......................................................................................9

Stipe BOTICA HRVATSKA USMENOKNJIEVNA BATINA U SUVREMENIM ZAPISIMA....... 3

imun MUSA KNJIEVNI RAD MIHOVILA PAVLINOVIA ...............................................................59

Vanda BABI Sanja KNEEVI TOVANJE MAJKE BOJE U DJELIMA JURE RADOJEVIA GIZDELINA ............9

Slavica STOJAN IZAZOV NOI U RENESANSNOM DUBROVNIKU .................................................. 4

Josip LISAC KULTURA HRVATSKOGA JEZIKA U DOBA KNJIGE OD USPOMENE (673.-784.) ..........................................................................47

Ljiljana KOLENI POGLED U JEZIK PROPOVIJEDI EMERIKA PAVIA ................................................ 58

Pavao KNEZOVI RARA CROATICA U HUMAKOJ KNJINICI () .......................................................88

Robert SULLIVAN THE GRAMMAR OF DUPLICITY IN JAMES JOYCES THE BOARDING HOUSE. ............................................................................................... 05

Izabela DANKI Lidija MUSTAPI THE PERCEIVED ROLE OF FUTURE ENGLISH TEACHERS: A CASE STUDY AT THE UNIVERSITY OF MOSTAR.......................................................................................6

6Boo GOLUA IDOVI U MOSTARU ......................................................................................................... 6

Ante MARI BISKUPSKA KUA U VUKODOLU ................................................................................ 45

Anto MII VJERA I/ILI RAZUM ............................................................................................................60

Ivica MUSI ZIMMERMANNOVA KRITIKA JASPERSOVA NEGIRANJA METAFIZIKE SPOZNAJE ......................................................................75

Zoran TOMI Josip SAPUNAR KRIZNO KOMUNICIRANJE ............................................................................................. 98

Iko SKOKO IVAN PAVAO II. VELIKI KOMUNIKOLOG ................................................................3

Smiljko AGOLJ PREKOGRANINE TELEVIZIJE I UREENJE ELEKTRONIKOGA MEDIJSKOG PROSTORA U BiH .......................................................................................335

PRIKAZI I OSVRTI Od iva Gundulia do Miroslava Krlee ...........................................................................357Feta puli barba Martina ........................................................................................................363Etika postavke i teorije ...................................................................................................... 368Bosanska i hercegovaka vinogradarska batina (800.-878.) s uvodnim pogledom na bitna razvojna obiljeja od zavrnih desetljea XV. do konca XVIII. stoljea ..............................................................................37

NAPUTCI AUTORIMA ZA SURADNJU ........................................................................................ 375

7S HUMA

Urednikova rije

Kako se posljednjih godina na Sveuilitu u Mostaru, odnosno na bivem Pedagokom fakultetu, osniva sve vie studija humanistikih znanosti (uz postojeu anglistiku, kroatistiku, germanistiku i povijest, uvode se studiji latinskoga jezika i rimske knjievnosti, filozofije, arhe-ologije, povijesti umjetnosti), javila se potreba da se spomenute huma-nistike znanosti, uvrtene u zajednike planove i programe s drugim znanostima u okviru fakulteta, razvrstaju na posebne skupine zbog niza organizacijskih, znanstveno-teorijskih, pedagoko-metodikih i prak-tinih razloga, pa se, sukladno tomu, Pedagoki fakultet preustrojava u Filozofski fakultet i Fakultet prirodoslovno-matematikih i odgojnih znanosti, koji je takoer doivio odreena studijska proirenja. Filozof-ski e fakultet okupiti, dakle, humanistike znanosti i bliska podruja drutvenih znanosti kao to su studiji komunikologije i novinarstva te psihologije, a na Fakultetu prirodoslovno-matematikih i odgojnih zna-nosti nai e se svi ostali studiji kako to, manje-vie, i obuhvaa svojim opsegom i sadrajem pojam oznaen u naslovu ovoga fakulteta (zbog prostornih, pedagokih, kadrovskih i drugih razloga nisu se mogli u pot-punosti provesti kriteriji razdiobe iz slubene nomenklature).

Zbog kvantitativnih i kvalitativnih razloga i programsko-administra-tivnih mjera, to je odraeno i u poveanu broju profesora i suradnika, sukladno proirenju studija, Filozofski fakultet kako rekoh poinje samostalno djelovati izraavajui potrebu da se zbog novoutemeljenih kao i bivih humanistikih studija u svom kompleksu nastavno-znan-stvenih, programskih, organizacijskih, komunikacijskih i inih potreba i interesa pokrene adekvatan asopis koji bi mogao sustavno i mjero-davno prenositi obavijesti o radu na ovim studijima, otkrivati rezultate, naine, metode, kakvou, nakane kao i osobitosti djelovanja, sve u cilju osmiljene i svrhovite korespondencije s drugim slinim glasilima i a-sopisima s hrvatskoga i drugih govornih podruja, a to bi u proimanju

8dometa raalo vie stupnjeve istine i znanstvene ostvaraje kao darove proumljena ljudskog zajednitva.

Upotpunjavajui i nadoknaujui asna nastojanja ranije pokrenutih glasila i asopisa na fakultetima i Sveuilitu, koji su izlazili u vrlo iro-ku i raznovrsnu spektru tema i sadraja, asopis Hum bit e sadrajno odreeniji, znanstveno-struno usmjereniji, nadamo se i studiozniji i inovativniji, koji e, dakako, njegovati etinost, slobodu stvaralatva te pravo na posebnost i razliitost u poimanju i tumaenju istine. Uvjereni smo da e svojom pojavom potaknuti ivost, kritinost i uope napre-dak akademskoga duha, ne samo na humanistikom podruju nego i na cjelokupnu znanstveno-strunom i uljudbenom planu Sveuilita u Mostaru. Mostar je i u drugoj polovici 9. stoljea, nota bene, bio kul-turno sredite Hrvata u BiH i gotovo najpoznatiji grad na Balkanu po nakladnitvu, tiskarstvu i novinstvu, pa neka mu ovaj asopis uvrsti taj tradicijski biljeg, a nama, osposobljenima i pripravnima, kao zreloj sve-uilinoj zajednici, pripomogne u pridruivanju europskoj akademskoj zajednici kako bismo, primjereno vremenu i uljudbi, pokazujui naci-onalne vrjednote, snaili zajednitvo u afirmaciji europskih i svjetskih akademskih standarda.

Uzdajui se u vau podrku, elio bih da ne budete samo strogi u kri-tici, nego djelatni i ustrajni u suradnji svojim prilozima koji e koristiti kvaliteti i prijamivosti asopisa, otvorena svima onima to ga mogu adekvatno podravati uvrujui njegovo poslanje.

Hum asopis Filozofskog fakulteta Sveuilita u Mostaru neka bude stjecite bistrih i razgovijetnih pogleda, motrite proumljenih i proku-anih sudova, zrenik duha i nauka koji e svojim dometima ploditi zna-nost i stvaralatvo te istodobno plijeniti humanistikom blizinom!

imun MUSA

9UDK 8.63.4.099Izvorni znanstveni lanak

Primljeno: 6. VI. 006.Kreimir NEMECFilozofski fakultet u Zagrebu

HRVATSKA INZULARNA PROZA

Saetak

Autor nastoji prikazati doivljaj otoka kao univerzuma za sebe u stvara-latvu nekolicine znaajnih hrvatskih inzularnih prozaista 20. stoljea. Rije je o Ranku Marinkoviu, Petru egedinu, Slobodanu Novaku, Pavlu Pavliiu i Renatu Baretiu. Otok je za Marinkovia prostor kondenzi-rana ivota (stijenjena pozornica ivota) u kojemu on otkriva neobinu bujnost form, boja, zvukova, mirisa, pokreta, s galerijom karakteristi-nih otokih tipova. egedin otok doivljava posve suprotno. To je ne samo zemljopisno ograniena i zatvorena sredina nego prava tamnica, opasan prostor duhovne restrikcije: straha, otuenosti, tjeskobe, neslobode, ugro-enosti. U prozi Slobodana Novaka otona se topografija javlja u dvama posve oprenim metonimijskim likovima: jednom kao ista idila, tj. kao mjesto sree i blaenstva, a drugi put kao mjesto kajanja i ispatanja kazne. Pavliiu i Baretiu otok je idealno mjesto (utopijsko) na kojemu mogu reirati najneobinije i najudnovatije dogaaje s jo neobinijim ljudskim sudbinama.

Kljune rijei: otok, pozornica, tamnica, idila, istilite, izolacija, udo, utopija.

Uvod

U hrvatskome dijelu Jadranskoga mora ima ukupno 78 otoka i 389 hridi. Stalno je naseljeno pedesetak otoka na kojima ivi po slubenim podatcima iz 99. godine 9.000 ljudi, najvie na Koruli, Krku, Bra-u i Hvaru.

0 HUM 1

Kreimir NEMEC

Ali, ne e ovo biti izlaganje iz podruja hrvatskoga zemljopisa ili de-mografije nego samo mali statistiki podsjetnik kao uvod u specifinu problematiku otone komponente u hrvatskoj knjievnosti, inzularno-ga i mediteranskoga pejzaa i kulture, odnosno osobite filologije mora, kako bi rekao Claudio Magris, koja je obiljeila dobar dio hrvatske po-ezije, pripovjedne proze, esejistike, dramske i putopisne produkcije od najstarijih razdoblja do danas.

U ovom tekstu ne emo se baviti tim najstarijim razdobljima jer bi-smo morali krenuti ab ovo, npr. od one verzije mita po kojoj se Odisej zaustavio i na ovim naim prostorima, na otoku Mljetu, jugozapadno od Elafitskih otoka. Ne emo se baviti ni hrvatskom renesansom, raz-dobljem kada upravo otoci postaju vanim popritima i sastavnicama knjievne produkcije. U tom kontekstu treba se samo sjetiti hvarskoga knjievnog kruga s imenima kao to su Hanibal Luci, Mika Pelegri-novi, Petar Hektorovi, Vinko Pribojevi, Marin Gazarovi, Martin Benetovi ili Ivan Franjo Biundovi. Otok tada, u razdoblju renesanse, postaje ne samo mjestom razvijena knjievnog ivota nego i mjestom radnje brojnih knjievnih djela. Tako npr. Petar Hektorovi gradi poeti-ku svoga spjeva/ekloge Ribanje i ribarsko prigovaranje (Venecija, 568.) na preciznoj otonoj topografiji (u trokutu Hvar Bra olta) opisu-jui potanko krajolik, ljude, floru i faunu, razne dogodovtine prilikom ribolova. Lokalni hvarski kolorit dominira u Benetovievoj komediji Hvarkinja (kraj 6. st.), pusti otoi Sv. Andrije pokraj Dubrovnika obi-ljeio je Vetranovievu poemu Remeta, dok je mljetski couleur locale na-glaeno prisutan u baroknoj burlesknoj poemi Suze Marunkove (75.) Ignjata urevia. Primjere bismo mogli nizati u nedogled jer iskustvo otonosti u raznim formama kontinuirano prati hrvatsku knjievnost.

Mi emo se, meutim, zadrati na nekoliko znaajnih pripovjeda-a 0. stoljea koji su atlas otoka i iskustvo otonoga poloaja, sudbine i ivota stvaralaki razradili u osobitu poetiku. Rije je o Ranku Ma-rinkoviu, Petru egedinu, Slobodanu Novaku, Pavlu Pavliiu i Rena-tu Baretiu. U njihovu stvaralatvu otok je predstavljen kao autarkini mikrokozmos, univerzum za sebe, u kome se upravo zbog prostorne odvojenosti od kopnene cjeline i izolacije egzistencijalni problemi i

prosinca 2006.


ljudske drame javljaju u osobito izotrenu obliku, a esto se dovode i do paroksizma, s uglavnom fatalnim posljedicama.

Posrijedi su tri stvarna hrvatska otoka tri dalmatinska (egedinova Korula, Marinkoviev Vis i Pavliievo Lastovo) i jedan sjevernojadran-ski (Novakov Rab) te jedan izmiljeni (Baretiev Trei). Posrijedi su, meutim, i posve oprena iskustva otonoga ivota realizirana u razlii-tim tipovima literarnoga diskursa. Krenimo redom, prvo s inzularnom prozom Ranka Marinkovia. Slika otokoga ivota u Marinkovia redo-vito je proeta elementima karnevalizacije, tj. kombinacijom ozbiljnoga i smijenoga, traginoga i kominoga, iz koje se raaju groteskni efekti.

1. Otok kao pozornica svijeta

U Marinkovievoj pripovjednoj optici otok je tek neznatna toka svemira, kapljica vode, ali kapljica u kojoj buja raznolik ivot s mno-tvom oblika, organizama i njihovih vrlo sloenih meusobnih odnosa. Da bi se ta ivotna bujnost stvaralaki fiksirala, bila je potrebna osobi-ta narativna strategija. Marinkovi ju je sm autopoetiki eksplicirao u proznoj poemi Sunana je Dalmacija (koja je kasnije redigirana izila pod naslovom Cvrci i bubnjevi, a konano oblikovana u novelu Samot-ni ivot tvoj). Kad ovjek pogleda gore, vidi nebo, lagano prozrano, daleko, visoko. Ali, kae Marinkoviev pripovjeda, dovoljno je samo uzeti teleskop i slika se radikalno mijenja:

Nebo u visini!Ali ja ti ga mogu unakaziti teleskopom! Otkrit e ti taj protunebeski top strahovitih perturbacija, neoekivanih lomatanja, divljih ibanja pro-stora vatrenim repovima, tumaranja i sudara kugala, ruenja zvijezda, gmizanja maglenih spirala, unakrsnih oijukanja svemirskih reflektora, nemira svijetla

Slino je i s otokom: izdaleka gledan, djeluje on kao prividno skladna i zaokruena cjelina. Ali tako djeluje samo dok se ne uzme jedan dru-gi instrument ne vie teleskop nego mikroskop. Cjelina se odjednom MARINKOVI, Ranko: Samotni ivot tvoj, u: Izabrana djela, PSHK, knjiga 37, Zagreb,

98., str. 43.

HUM 1

Kreimir NEMEC

rastvara, relacije se uveavaju, udne strasti, male zavisti i netrpeljivosti dobivaju neoekivane, groteskne dimenzije, mikro postaje makro i obr-nuto. Marinkovi se u svojoj finom ironijom zainjenoj naraciji, kako je ve upozorio u svojim analizama Ivo Frange, rado slui durbinima, teleskopom, mikroskopom i teleobjektivom, tj. tehnikom poveavanja slike i usporavanja ritma zbivanja, istodobnim primicanjem i odmica-njem objekta, ba kao na filmu. Na taj se nain postiu osobiti umjet-niki efekti.

Otok je za Ranka Marinkovia prostor kondenzirana ivota i potreban je samo mali mikroskop, zapravo otro naratorovo oko, koje e prima-knuti udaljene prizore i iza prividno ukoene, uspavane, gotovo idiline slike, otkriti neobinu bujnost form, boj, zvukov, miris, pokret.

Uobiajena Marinkovieva scenografija otonoga dekora: vrue lje-to, opojni miris kadulje, lavande i rumarina, svirka vjetra, monotona pjesma cvraka na prastarim rogaima, kliktaji galebova, laki maestral, nehajni zapljusci mora meu grebenima Ali ta slikovita pastoral-na ravnotea i posebna otona akustika u pravilu traje kratko i brzo se naruava. U noveli Samotni ivot tvoj dolazak biskupa u otoki gradi odjednom mijenja perspektivu i neznatna toka u svemiru pretvara se u pravi ljudski mravinjak:

Ljudi vrve kao mravi: trkaraju uokolo, susreu se, pitaju, odgovaraju, ure se s torbama i vreicama s hranom, najednom zastanu nasred ulice, zamisle se u svoje cipele pa naglo potre i nestaju iza ugla.Tamo se netko potukao. Kletve, psovke. Privezao magarca za smokvu, pa ju je magarac obrstio, i vlasnik smokve prebio magarca. Javio se vlas-nim magarca i prebio vlasnika smokve, a ovaj njega nogom u koljeno, pa epaju sva trojica, to jest i on i on i magarac i smiju im se sa strane, a netko ciniki primjeuje: to im ide tako svima po koljenu

Dovoljan je, dakle, samo vjet pripovjeda i odjednom se sanjiva kro-nika pretvara u sliku uskomeana i kompleksna socijalna ivota s gale-rijom karakteristinih otokih tipova: klerika, brijaa, sluavki, ribara, poluintelektualaca, prosjaka, andara i, dakako, oriinala i redikula. I FRANGE, Ivo: Ranko Marinkovi, u: Suvremenost batine, Zagreb, 99., str. 338-339.3 MARINKOVI, R.: Samotni ivot tvoj, nav. dj., str. 46-47.

3prosinca 2006.


eto dovoljno materijala za neobine anegdote i prie u novelama Poni-enje Sokrata, Ni braa ni roaci, Karneval, Oko boje, Balkon, Suknja, Kotane zvijezde itd. I ne samo u novelama: i Marinkovieve drame Al-batros i Glorija tematski su vezane za otoku sredinu, a otok e obiljeiti i roman Never more.

Za ocrtavanje otokoga mikrokozmosa Marinkovi odabire karakte-ristina mjesta zbivanja: brijanice, uske uliice, trgove, upni dvor, te-rase, ljetne kuhinje. Tu su i paradigmatski likovi otoana: Jubo Nazrevi iz Ponienja Sokrata, Tomi Sabundalovi (Cvrci i bubnjevi, Ni braa ni roaci), andar Ilija, don Florio, Orne, fratar Bonaventura, Toninka, Keka. Svi su na svoj nain neobini, malo pomaknuti od zamiljene normale, ocrtani u ironijskom modusu. Slika otokoga ivota u Marin-kovia redovito je proeta elementima karnevalizacije, tj. kombinacijom ozbiljnoga i smijenoga, traginoga i kominoga, iz koje se raaju gro-teskni efekti. Tu sliku prate i verbalni kalamburi, aluzije, igre rijeima, uglavnom posredovane lokalnim idiomom. Rije je, da se posluimo Bahtinovim terminom, o grotesknom realizmu koji u svakodnevnom i-votu pronalazi dovoljno elemenata za afirmaciju veselog relativizma. Smijeh, naime, sniava i materijalizira otkrivajui u visokom nisko, u du-hovnom materijalno, u sveanom svakidanje, u nadi razoaranje.4 Sje-timo se samo sukoba rivalskih karnevalskih povork u noveli Karneval:

U meteu nije se vie razabiralo tko po kome lupa, samo se moe rei da su dobro uinili oni to su se maskirali kao grbavci: njihova su lea mu-dro uivala u sigurnosti. Gusto su padali na sve strane udarci i pljuske, te se iz ope vike moglo uti kako je netko sad tu, sad tamo jeknuo muk-lo i bolno, nesretno pogoen u slabo i nezatieno mjesto, a zatim uz odreitu psovku uzvratio udarac svesrdno, kao brat bratu.Letjeli su po zraku cilindri i lonci, kape i vlasulje i staromodni enski eiri i devetstote sa arenim perjem, frcali nosovi, leprale stare krpe, a po zemlji se vukla zamrena i beskrajna crijeva od nekih konopa i pasica u koje su se zapletale noge, pa se padalo u snopovima i nastavljalo borbu na zemlji jednako estoko, do istrebljenja.

4 Usp. MIKI, Radivoje: Postupak karnevalizacije. Uvod u poetiku Ranka Marinkovia, Beo-grad, 988., str. 60.

5 MARINKOVI, R.: Karneval, PSHK, knj. 37, Zagreb, 98., str. 96.

4 HUM 1

Kreimir NEMEC

Zbog svega opisanoga Marinkovievu bismo sliku otoka najbolje mo-gli opisati starom kazalinom metaforom, tj. toposom theatrum mun-di, koji golemost naega socijalnog ivota preslikava na kazalite.6 Tako je i otok stijenjena pozornica svijeta, ovjek glumac u tragikominom komadu koji se zove otoki ivot, dok se pisac nalazi u ulozi redatelja i aranera koji vjeto upravlja likovima, njihovim pokretima i mislima, koji obnavlja vieno, prati dogaaje ironinim komentarima i interve-nira tamo gdje je to potrebno. Taj bogoliki pisac udotvorac uskrsava iz mrtvila lutke i figure velike marionetske predstave ivota kao tragine Lazare ili komine Gapare i ponovno ih baca u vrtlog svijeta perma-nentnog karnevala7. Inverzija ivota i glume, zbilje i iluzije, neuskla-enost izmeu stvarnosti u kojoj junaci ive i vioj stvarnosti kojoj tee to je omiljena Marinkovieva tema, tema koja naega pisca dovodi u vezu s Pirandellovim humorizmom.8

ivjeti na otoku znai stalno osjeati odvojenost od glavnine i raz-miljati o odlasku. Jedina veza izmeu otoka i kopna, tj. ostatka svijeta, jest, dakako, brod: s njime dolazi hrana, roba, pota, ljudi, novine, vije-sti. Zato otoani, kako pie Predrag Matvejevi u svome Mediteranskom brevijaru, imaju vie vremena za ekanje nego drugi i zato je ekanje obiljeje njihova vremena9. Oni upiru pogled u daljinu i brod doekuju s posebnom panjom. Brodom se moe i pobjei s otoka, ali brodom se, jo ee, nakon neuspjeha na kopnu, ovjek vraa na otok. Zato je taj povratak redovito neveseo.

Upravo je povratak na otok jedan od provodnih motiva Marinkovi-eve umjetnosti. Sjetimo se samo tunoga povratka Jube Nazrevia iz Splita na Vis u Ponienju Sokrata i scene kada su za njim digli most i dali posljednji signal. Simbolini povratak na otok tema je i posljed-njega Marinkovieva djela romana-fuge Never more (993.) u kome protagonist Bartol Svili, literarni dvojnik Melkriora Tresia iz kultnoga 6 Usp. SCHWANITZ, Dietrich: Teorija sistema i knjievnost, preveo. S. Muhamedagi, Za-

greb, 000., str. 05.7 Usp. VAUPOTI, Miroslav: Triptih o Ranku Marinkoviu, u: Tragom tradicije, Zagreb,

00., str. 07.8 Usp. ALE, Morana: Pirandello u Marinkovievoj esejistikoj i pripovjednoj prozi, u: Vo-

lja za rije. Eseji o djelu Ranka Marinkovia, Zagreb, 00., str. -53.9 MATVEJEVI, Predrag: Mediteranski brevijar, Zagreb, 99., str. .

5prosinca 2006.


romana Kiklop, bjei iz Zagreba na rodni otok kako bi izbjegao mobili-zaciju. Mobilizaciju je, dodue, izbjegao, ali se na kraju romana utopio u moru sluajui posljednji galebov graktaj koji mu ponavlja slavni poeov-ski refren: Never more.

Jo jedan tuan povratak na otok opisan je u prvoj Marinkovievoj drami Albatros (939.). Glavni lik Ciprijan Tamburlinac vraa se slo-mljen na rodni otok nakon osobnoga poraza koji je doivio u gradu na kopnu. Svoje osjeaje pri povratku Tamburlinac u putnikom salonu nekog parobrodia, u monologu prvoga ina opisuje ovako:

Sedam godina nije me ve bilo ovamo. I nikada, ni trunka nostalgije za svih sedam godina, a sada na povratku apatija! Ja ne volim to nae mjesto! () To je neki panini strah od siromatva i neistoe. Strah od ambijenta, od dijalekta, od prostih rijei i cinizma0

2. Otok kao tamnica

Tema mistinoga straha i pukoga praznovjerja u klaustrofobinom otonom ambijentu uvodi nas ve u novi svijet inzularne proze Petra e-gedina i njegova rodnog rnova na Koruli. Otok je za egedina mjesto posve suprotno od Marinkovieva ljudskog mravinjaka i crnohumorne, ekscesne, karnevaleskne slike svijeta u malom. Umjesto smijeha, kod egedina prevladava strah i grevita napetost, dok Marinkovievo obilja boja, slika, oblika i pokreta zamjenjuje ista askeza fotografskog negati-va: goli kamen, vjetrovi, pusti krajolik, strogi inzularni geometrizam.

No, otok za egedina nije samo zemljopisno ograniena i zatvorena sredina, nego prava tamnica, opasan prostor duhovne restrikcije: stra-ha, otuenosti, tjeskobe, neslobode, ugroenosti. U okruenju kamena, bijede i gotovo biblijske golotinje, pojedinac je na otoku stavljen u r-vanj koji nemilosrdno melje njegovu ivotnu energiju. U romanu Djeca boja (946.) selo rnovo predstavljeno je kao sablasno mjesto, mrtvo i ukleto jer svaki um, svaki znak ivota odnese vjetar:

0 MARINKOVI, R.: Albatros, u: Glorija i druge drame, Sabrana djela Ranka Marinkovia, Ljubljana, 988., str. 5.

6 HUM 1

Kreimir NEMEC

U rnovu smo i proljee je. A kada u ovu kotlinu nasrnu proljetne jugov-ine postaje sve prilino tijesno i tjeskobno.Taj vjetar nosi sve ove glasove na sjever, izoblii ih, rastrga, pa kao ukleti odjeci lutaju kroz ume, peine, te osamljenu putniku izgledaju kao za-pomaganje, a nou odjekuju tako jezovito da ukuani pojedinih dvorita ustaju, bude jedni druge, glasno mole i zazivaju boga i svece u pomo.2

Sa egedinom otoko je iskustvo uronjeno u egzistencijalistiki pri-povjedni kompleks i specifinu retoriku egzistencijalistike filozofi-je. Otok je egzistencijalna metafora. Likovi su opsjednuti unutarnjom prazninom, moralnim dvojbama, grinjom savjesti, problemima samo-realizacije i izbora, a otoka sredina sa svojim zatvorenim ivljenjem pokazuje se branom slobodnom razvoju osobe. Tako u romanu Djeca boja, koji je svojedobno odigrao bitnu ulogu u otporu utilitarnom so-crealistikom modelu pisanja, hipersenzibilnoga djeaka Petra Stakana mue osjeaji straha i krivnje: njegovi su tek probueni nagoni i nevina djeaka znatielja u koliziji s vrijednostima i zabranama to ih zagovara Crkva i koje skrueno prihvaa zaostala sredina obiljeena pukom tra-dicijom, strogim patrijarhalnim moralom i lanom bigotnou. Odatle optereenost, bolesna uznemirenost, depresija i, naposljetku, izobliena psiha. U ugroenom djeaku pojavljuje se tenja prema mistici i mue-nitvu, a uzore nalazi meu kranskim muenicima i svecima. Muen krivnjom, grijesima i eljom za otkupljenjem, djeak bjei od kue, a na kraju romana razapinje se poput Isusa.

Pakao je ovdje stvarnost u ljudima. Svi egedinovi likovi imaju svoga osobnog demona, svi grozniavo tragaju za nekim postojanim smislom, puninom ivota, svetim dodirom. Svi jednako tee i duhovnom isku-pljenju i traku metafizike nade. Zato je ta proza napregnuta, ozbilj-na, sumorna, a u itatelja proizvodi osjeaj nelagode i mune tjeskobe. Osim romana Djeca boja, takve su i novele Sveti vrag ili Mrtvo more.

ak i kad se jave iste i prozrane otoke slike, kad sve gori od sunca, kao npr. u noveli Dan, i one su popraene kobnim slutnjama, a more se oglaava neprijateljski muklim grgotom. Strah je u egedinovim oto-

EGEDIN, Petar: Djeca boja, PSHK, knjiga 8/, Zagreb, 977., str. 45-46. Isto, str. 47.

7prosinca 2006.


kim prozama provodni motiv, dok je inzularnost osnovni element nje-gove poetike.3

Dakle, moe se rei da je za egedina ovjek i sm svojevrsni otok: iz-dvojen, izoliran, mualjiv, tjeskobno sam, izgubljen, nesposoban za ko-munikaciju s drugim ljudima, posve zatvoren u ljuturi svojoj, s osjea-jem davljenja i utapljanja u sebi samome. Za uitelja u Djeci bojoj kae se da je ivio u selu samo djelomino, da su njegove misli i elje bile uperene prema velikom svijetu gradova4, ali njegova elja da prokri otoki prokleti horizont makar i krvave glave ostala je samo bolesna iluzija. egedin intenzivira samou svojih otokih likova i naglaava nji-hovu prisilnu stopljenost sa sumornim otokim krajolikom kojim domi-nira golo kamenje. U kratkom predgovoru svoje knjige Na putu egedin je zapisao: Svaki je od nas relativno zasebna toka gledita, svojevrsna kristalizaciona osovina, naroito ogledalo to se kree svijetom. A u Crnom smijeku rezignirano zakljuuje: kamo god pogleda, otvara tragediju.

Ovaj pisac kao da nas vraa latinskim, odnosno romanskim korijeni-ma i etimologiji. Glagol izolirati, odnosno imenica izolacija dolaze od la-tinske rijei insula: otoci su, naime, bili simboli odijeljenosti i samoe.

Nakon egedina prelazimo na prozu Slobodana Novaka u kojoj se otona topografija javlja u dvama posve oprenim metonimijskim liko-vima: jednom kao ista idila, tj. kao mjesto sree i blaenstva (u prozi Izgubljeni zaviaj), a drugi put kao mjesto kajanja i ispatanja kazne (u romanu Mirisi, zlato i tamjan).

3. Otok kao idila

U medicini je opisana bolest koja se zove islomania ili insulomania (otokomanija) kao rijetka i nepoznata tegoba duha. Od nje boluju ljudi koji oboavaju otoke, dre ih neodoljivima i smatraju da je mali svijet okruen morem opojan, jedinstven, najbolji od sviju svjetova. Tu tipi-

3 Usp. FRANGE, Ivo: Vrijeme kao nadahnue. Romeo i Julija i druge proze iz zbirke Prianja Petra egedina. U knjizi: FRANGE MEGA: Hrvatska novela, Interpretacije, Zagreb, 998., str. 358.

4 EGEDIN, P.: Djeca boja, nav. dj., str. 30.

8 HUM 1

Kreimir NEMEC

no mediteransku opijenost otocima opisao je i Lawrence Durrell u Raz-miljanjima o jednoj morskoj Veneri.5

Pravi spomenik insulomaniji, otoku koji nisu zahvatile povijesno-drutvene mijene, himnu otonoj arkadiji i djevianskoj ljepoti koju ne remeti nita izvana, ostavio je u hrvatskoj knjievnosti Slobodan Novak u kratkom romanu Izgubljeni zaviaj (Republika, 954.). To je pasatistika proza o djetinjstvu, sazrijevanju, ali i zauvijek izgubljenoj mladosti. Umorni ratnik, partizan, vraa se nakon rata svojim izvorima suncu, moru i svjetlu, spasonosnim krajolicima i mitovima najranije, izvanpovijesne i jo nepolitizirane mladosti6.

U etiri pastoralne genre-sliice, od kojih je svaka posveena jed-nom godinjem dobu, evocirani su karakteristini prozori iz otokoga ribarskog ivota: izlet u barci, lov na tune, ianje ovaca, jesenska berba groa, peenje rakije zimi. Ti su se blistavi izdvojeni prizori, kao svoje-vrsni treperavi lirski dojmovi i ive slike snana emocionalnog i simbo-linog naboja, usjekli u pamenje zrela ovjeka, a on ih, s vremenskim odmakom od dvadesetak godina, obnavlja proustovskom tehnikom: prizivajui slike, boje, mirise, ugoaje i vraajui dogaajima iz prolosti njihov prvobitni oblik. elja mu je da od tih arenih dronjaka sastavi barem jedan jedini dan dvoje mladosti i tako oivi neponovljivu baj-ku djetinjstva. Evokacija, nostalgino oivljavanje sjeanja, potaknuto je opsesijom vremena koje nezaustavljivo tee i bespovratno izmie poput pijeska u klepsidri. Zato se u djelu mijeaju impresionistiki lirski zapisi i idiline slike sa zrelim, pomalo melankolinim refleksijama.

Divan je otok! klie u jednom momentu Novakov pripovjeda, ali i dodaje: oni koji ive na njemu to ne znaju. Osnovni ugoaj ladanjsku oputenost i ivotnu radost ne pomuuju ni povremeni disonantni tonovi.

Neto od te iznimne otoke atmosfere uspio je prenijeti reiser Ante Babaja u vrlo uspjelu filmu snimljenom prema Novakovu scenariju.

No, stvarni rezultat traganja za idilinom prolou u konanici je upravo suprotan nakanama: pokazuje se da je uinak vremena razoran i

5 Usp. o tome MATVEJEVI, P.: nav. dj., str. 5-5.6 FRANGE, Ivo: Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb Ljubljana, 987., str. 404.

9prosinca 2006.


da je Novakov junak uzalud traio zaklon u uspomenama. On je zauvi-jek izgubio zaviaj, a ne zna je li mu on vie uope i potreban. U zavrnoj sceni on se otiskuje brodom i odlazi zauvijek s otoka.

No, jedan drugi Novakov junak Mali iz romana Mirisi, zlato i ta-mjan ostaje zauvijek na otoku kako bi tamo, u miru i tiini, okajao grijehe mladosti, postigao katarzu i pomirenje sa samim sobom.

4. Otok kao istilite

Otoci su oduvijek bili i mjesta izgona i zatoenja. Nije li ve Ikar u antikom mitu pokuao pobjei iz labirinta-tamnice na Kreti koju je sagradio njegov otac Dedal? U starome Rimu postojala je otona ka-zna (poena insularis): politiki su se protivnici i prijestupnici izgonili na otoke. Zanimljivo je da su najljue neprijatelje stari Rimljani slali ba na najljepi hrvatski otok Mljet: dakako, ne zato da bi tamo uivali, nego zato da bi stradali od otrovnih zmija kojih je Mljet tada bio pun.7

Poznato je da je i Seneka ak osam godina proveo u izgnanstvu na Korzici. Moemo spomenuti i novija vremena, recimo Napoleonova za-toenja na Elbu i Svetu Helenu. Kad govorimo o hrvatskim prostorima, dobro je prisjetiti se Gologa otoka u Kvarnerskom arhipelagu na koji su se na prisilni rad slali Titovi protivnici, staljinisti i openito neprijatelji socijalizma. Nisu se sluajno tamnice gradile ba na otocima. I Franz Kafka na nepoznati je otok smjestio radnju svoje mrane proze Kanje-nika kolonija, dok je na Ivan Dragojevi u nepravedno zaboravljenom romanu R2 (973.) opisao partizanske zloine i odmazde na otoiu Daksi pokraj Dubrovnika 944. godine.

No, na otoke su se esto ljudi i posve dobrovoljno povlaili da bi tamo okajavali grijehe, da bi se prepustili samoi, askezi, meditaciji, samoana-lizi, molitvi, utnji. Zato su i mnogi crkveni redovi osnivali svoje samo-stane na otocima. Sjetimo se samo u hrvatskim okvirima pustinje Blaca na Brau i sveenika koji su se prepustili mirnom samakom ivotu i potpunoj izolaciji. Mnogi su pojedinci prakticirali dobrovoljni izgon na otok kao vid duhovnoga proiavanja. Veliki hrvatski pjesnik, Dubrov-

7 Usp. MATVEJEVI, P.: nav. dj., str. 49-5.

0 HUM 1

Kreimir NEMEC

anin Ivan Gunduli povukao se svojedobno na ve spomenuti mali ela-fitski otok Daksu da bi tamo u miru, bez vanjskih utjecaja, kontemplirao i okajavao grijehe mladosti. Tamo je skovao i poznate stihove svoje reli-giozne poeme Suza sina razmetnoga (6.-3.).

Takvo iskustvo dragovoljnoga povlaenja na otok najbolje je u suvre-menoj hrvatskoj knjievnosti opisao Slobodan Novak.

U Novakovu moralistikom romanu Mirisi, zlato i tamjan (968.) otok je mjesto zaklona, dragovoljnoga zatoenja, ali i mjesto sabranosti, smirenja, kajanja i ispatanja kazne. Mali, umirovljeni intelektualac, ivi povueno sa enom Dragom u ruevnoj patricijskoj kui na kvarner-skom otoku (Rabu) gdje zajedno ve deset godina njeguju prastaru i se-nilnu Madonu, nekadanju vlasnicu polovice otoka. Mali je razoarani intelektualac, komunist kojemu su drutvena praksa i sveopa hipokri-zija slomili ideale i vjeru u bolje sutra, a boravak na otoku odabrao je kao dobrovoljnu izolaciju, odnosno kao slobodnu prisilu. S nepokret-nom Madonom povezan je kompliciranim odnosom koji se moe na-zvati udnom, upravo grotesknom mjeavinom altruizma i mazohizma. Invalid prolosti njeguje invalida budunosti.

Naslovna biblijska referenca upuuje na to da se roman temelji na dvoplanskom zbivanju, tj. na stalnom mijeanju sakralnoga i profanoga, doslovnoga i alegorijskoga. Gotovo svaka situacija koja se zbiva na re-alnom planu dobiva i simboliki odjek. I pojedini se likovi javljaju kao reprezentanti odreenih simbolikih funkcija. Mali je rezignirani hu-manist i moralist koji ispata grijehe i zablude prolosti i na simbolian, gotovo ritualan nain proiuje se od ideoloke zatucanosti, bezboni-tva i lijevoga dogmatizma. U glavnom liku zbito je iskustvo cijele jedne generacije koja je prihvatila utopijski projekt, pokuala sruiti tradiciju, Crkvu i Povijest, a zatim je, u stvorenom socijalistikom drutvu, doi-vjela bolno otrjenjenje i razoaranje. Zato je za Malog ivot na otoku, u atmosferi trulei, smrada i umiranja, istodobno i iskupljenje: dvorei Madonu, on prinosi svoju neobinu rtvu i u tom inu nalazi smisao zatoenitva na otoku, a time i smisao vlastite egzistencije. Jer, Madona je simbol staroga drutva i njegovih vrijednosti koje su preko noi bez-duno sruene. Ona je antropomorfizirana prolost, ostatak povijesti

prosinca 2006.


i onaj omraeni klasni neprijatelj protiv koga su se borili komunisti, kojemu su konfiscirali svu imovinu i pokuali ga zbrisati s drutvene pozornice. Madona je simbol tradicije, glas vitalne prolosti.

No, pravi je junak djela zapravo ideologija koja zarobljuje pojedinca, vlada njime i odreuje njegovu egzistenciju. Ovdje je pojedinana egzi-stencija otok utopljen u velikom moru koje se zove ideologija. U romanu je rije o sukobu dviju ideologija: ideologije Katolike crkve i komuniz-ma/marksizma. Tako je i glavni lik dualist, autentian vjernik dviju vjera, utjelovljenje kontradikcije i paradoksa. U njegovu je djetinjstvu religija igrala znaajnu ulogu, a i na njegovu sadanjost djeluje nekom dubin-skom optereenou. Potom ju je zamijenio komunizam, odnosno atei-zam, ali ispovjedni je subjekt ostao prema oba sustava u ambivalentnom odnosu. Na kraju doivljava potpuni rasap, to je i uzrok izgubljenosti, grinje savjesti, pa i shizofrenih situacija. Svoju je paradoksalnu situaciju, svoj fundamentalni rascjep, najbolje izrazio eljom da mu se, kad umre, na grob postavi crvenu petokraku zvijezdu razapetu na crni kri.

Kranska simbolika ispunjava Novakovo djelo i nadograuje ga ni-zom znaenja. Ostanemo li na terenu kranskih simbola, mogli bismo rei da Mali ivi u znaku istiline kazne, a otok je idealno mjesto za samoproienje. ivot u purgatoriju simbolino je ienje od ideolo-kih mistifikacija i starih zabluda kako bi se dolo do katarze, smirenja emocija i pomirenja suprotnosti. Nade u bolju budunosti nema, ideali su slomljeni, sve su vrijednosti promijenile predznak, spone s vanjskim svijetom popucale su, obnova je nemogua, oaj je potpun ostala je jo samo nemilosrdna, razorna ironija kao crna energija inteligencije i jedini nain preivljavanja na otokome mikrokozmosu. Granina egzi-stencijalna situacija glavnoga lika obiljeena je tjeskobom, sartreovskom metaforom gaenja, beznadnim godotovskim ekanjem. Otok je, dakle, svojevrstan duhovni azil i nije ni udo to Novakov antijunak u jednom trenutku uzvikne: Tko vie od mene voli Otok!

Otona topografija obiljeila je i Novakov prozni triptih Izvanbrodski dnevnik (977.). U njemu su opisana tri nesvakidanja putovanja na rela-ciji Otok Kopno Otok, dok glavni lik situacije s puta iskoriuje kao povod za lucidne opservacije, blistave asocijativne igre i cinino preis-

HUM 1

Kreimir NEMEC

pitivanje svih vrijednosti. More je kako kae Novakov Putnik kad se gleda s otoka uvijek jednosmjerno, a kad se ovjek na otok vraa, to je uvijek zbog nekoga neuspjeha i razoaranja. Zanimljivo je napomenuti da se Novakov putnik ne vraa na otok trajno, nego dobiva samo trod-nevni dopust iz svoga doivotnog utoita ludnice i to samo zato da bi doao na pogreb jednoga lana svoje obitelji.

I u najnovijem Novakovu romanu Pristajanje (005.) poprite je rad-nje (i pripovjedaevo simbolino utoite) otok Rab prostor nemira, tjeskobe i letargije samoe. U Pristajanju otok je kavez i ropstvo. Na njemu je i dua zasunjena, kako kae pripovjeda ve na samom po-etku romana. To je i mjesto rezignacije i odustajanja. Vidjeli smo da je u Mirisima glavni junak bila ideologija koja zarobljuje pojedinca i u potpunosti vlada njime. U Pristajanju svjedoci smo kraja ideologije ili, da parafraziramo J.-F. Lyotarda, kraja velike (meta)prie koja se zvala socijalizam. U romanu se analiziraju posljedice koje je ona ostavila u izdvojenim pojedincima.

Od razliitih semantikih implikacija glagolske imenice pristajanje koje navodi i pisac u paratekstualnoj napomeni ve na prvoj stranici kao svojevrsnom putokazu za itanje duhu i atmosferi njegova roma-na najvie odgovara ona s pesimistikim prizvukom: pristajanje je ovdje u prvom redu rezignirano prihvaanje ega bez stava i otpora. Pripo-vjeda je sveden na ulogu promatraa, lucidnoga voajera, rezignirano pomiren sa stvarima oko sebe. Jedan se svijet uruava, a pripovjeda (stari Mali) suvie je star da bilo u emu aktivno sudjeluje i da bilo to promijeni, a najmanje tijek povijesti. Akcija je namijenjena mladima: pripovjedaevu sinu, predstavniku generacije koja na drutvenu pozor-nicu stupa s manje predrasuda i manje optereena prolou.

Mali iz romana Mirisi, zlato i tamjan bio je dualist koji je doivio ra-zoaranje u obje vjere. Mali u Pristajanju ne vjeruje vie ni u to. Kada s voditeljem uprave groblja odluuje o moguem grobnom mjestu za sebe, odustat e od zahtjeva:

- A gdje ete onda?- Zasad nigdje. Moda i zauvijek nigdje.8

8 NOVAK, Slobodan: Pristajanje, Zagreb, 005., str. 7.

3prosinca 2006.


Roman, koji povremeno prelazi u intimni monolog, protjee u atmos-feri rezignacije i gorine, a zavrava u znaku jedne druge semantike odrednice glagolske imenice koja se nalazi u naslovu romana: pristaja-njem desantnoga broda JNA u (rapsku) luku. Zlo na otok uvijek dolazi s kopna, pa tako i dolazak okupatorskoga broda oznaava kraj jednoga poretka. Sve su vrijednosti promijenile predznak, sve se profaniralo, a ni s domovinom i domoljubljem u novim okolnostima vie nije lako, pa e Novakov ironini pripovjeda u jednom trenutku napisati i sljedee:

Nije lako ljubiti ni ovu predivnu usidjelicu svoju hrvatsku domovinu; to-liki bludnici i kurvii o njoj govore intimno, toliki je zloinci hoe milo-vati i braniti, sebinjaci i pohlepnici je svojataju, licemjeri joj priseu, bezdunici opjevavaju, depari i pljakai hvale njezina bogatstva9

Kako uope iz ove koe?! pita se u jednom trenutku Mali. I jasno mu je da ostaje samo ekanje, meditiranje i okapanje vlastita vrta stvar-noga i simbolinoga. Ostaje mu, dakako, i ironija. Ironija je oruje slabih jer svi se vani dogaaji slubene povijesti i tako kreiraju u nekom ge-neraltabu ili u politikim centrima moi. No, ironija je za intelektualca jo jedini modus preivljavanja. Ona je, dakle, intelektualni otpor, ona je kako kae V. Janklvitch gipkost duha, najvea mogua svijest. Ona nas uva od skuenosti, iskrivljavanja, netrpeljivosti.0 Zato Mali odabi-re samozatajnost, dobrovoljno izgnanstvo, otok kao sudbinu. Uostalom, rei e on sarkastino, ni desant armije na otok ne znai novu okupaciju jer okupirani smo oduvijek.

Radnja romana, koji je inspiriran stvarnim dogaajem, traje sve u svemu nekoliko mjeseci, a zbiva se na samom poetku turbulentnih devedesetih godina prologa stoljea. To je vrijeme kad su se odvijali dugi partijski kongresi, pa i Mali oslukuje jednim uhom vijesti koje su tvorile povijest u nastajanju: slovenska i hrvatska partijska delegacija naputaju XIV. izvanredni kongres; jedna zemlja i jedan politiki sustav

9 Isto, str. 30-3.0 Usp. JANKLVITCH, Vladimir: Ironija, preveo Branko Jeli, Sremski Karlovci, 989., str.

35.

4 HUM 1

Kreimir NEMEC

idu svome kraju. U zraku se ve osjea miris baruta, a s njime su u ove prostore stigle velike, presudne promjene.

Pripovjeda je sada osamdesetogodinjak, duge i monotone otoke dane provodi u razgovorima s mjetanima, najvie s umirovljenim pu-kovnikom JNA kojega naziva Generalom, ponekad zlobno i Generalissi-musom. Ti razgovori, koji povremeno prerastaju u prave dijaloke dvo-boje, otkrivaju ponore u ideolokim koncepcijama i svjetonazorima, ali to se vie pribliavamo kraju romana, angrizavi starci sve vie postaju tolerantni sugovornici koji gotovo ne mogu jedan bez drugoga, pa na kraju postaju na neki nain i bliski supatnici u letargiji samoe na otoku, toj plutajuoj ukletoj ljusci.

5. Otok kao poprite uda

Pavao Pavlii, sklon fantastinim rjeenjima u prozi, smjeta mje-sto radnje svoga romana Koraljna vrata (990.) na udaljeni dalmatinski otok Lastovo. Mirno mjesto postat e stjecajem okolnosti popritem udnovatih dogaaja koji e uzrokovati poremeaj prirodne ravnotee i ugroziti dotadanji etiki poredak u svijetu.

Na Lastovu jednooki filolog Krsto Brodnjak, sredinji lik romana, pronalazi krajem osamdesetih godina prologa stoljea tekst/autograf slavnoga Gundulieva spjeva Osman, ali cjelovit dakle i s onim iz-gubljenim 4. i 5. pjevanjem oko ijega je izostanka hrvatska knjiev-na historiografija razvila brojne teorije. Tim fundamentalnim otkriem Brodnjak dolazi u poziciju da ispuni veliku filoloku rupu i temeljito izmijeni, ili reinterpretira, uvrijeenu sliku hrvatske knjievnosti, kultu-re i identiteta.

No, zbivanja oko rukopisa ine samo prvu razinu Pavliieve prie. Na drugoj dolazi do programiranoga mijeanja ontolokih sfera, po-stupka tako karakteristinoga za postmodernistiku fikciju. Ubrzo se pokazuje da rukopis na neobian nain direktno utjee na nau sada-njicu. Brodnjak otkriva da usitnjeni prah s Gundulieva rukopisa, za

Usp. o tome McHALE, Brian: Postmodernist Fiction, London New York, 996., str. 6-40.

5prosinca 2006.


koji se kae da je zalutao ne samo iz drugoga vremena nego i iz druge zbilje, ima upravo udotvorna svojstva jer lijei gotovo sve bolesti. Lastovom, otokom koji je i sm postao jedno udo i na kome je sve kao zaarano3, poinje se zahvaljujui Osmanu iriti zaraza zdravlja s neobinim popratnim pojavama: starci i neizljeivi bolesnici u dodiru s prahom udesno ozdravljuju, dok djeca obolijevaju. tovie, izlijeeni otoani uspostavljaju pravi teror zdravlja segregirajui invalide i naru-avajui prirodni poredak stvari u zbilji. Brodnjak se nalazi pred proble-mom moralnih implikacija svoga otkria.

Dosljedno graen na principu realizirane metafore4, roman o filolo-giji, snazi fikcije i osmanskom pitanju (zbog ega djelo ak i strukturno i simboliki oponaa Gunduliev spjev) postaje tako popritem borbe dobra i zla, a fabula naglo skree u podruje etike problematike. Zato se Pavliiev roman s pravom moe nazvati moralitetom: na utopijsku ponudu sveopega zdravlja pisac odgovara tezom o nunoj prisutnosti bolesti, kako bi ivot bio cjelovit i mogu u svojoj vjenoj tenji za sa-vrenstvom5. Dijalog povijesti, tradicije, literarne fikcije i empirijske zbilje zavrava oekivano: glavni lik spaljuje pronaeni rukopis koji se poeo tako grubo mijeati u suvremenost drei da je bolje biti i bo-lestan vlastitom krivicom, nego zdrav bez svoje zasluge. Cjeloviti (sa-vreni) Osman, koji se neoekivano pretvorio u izvor pitanja, tjeskobe i grinje savjesti, vraen je kamo i pripada u svijet prolosti/tradicije e da bi se u svijetu sadanjosti mogla ponovno uspostaviti prirodna ravnotea: razlikovanje izmeu bolesti i zdravlja, dobra i zla.

6. Otok kao utopija

Otoci nisu samo mjesta bijega, povlaenja i zatoenja. Zbog svoga poloaja, izdvojenosti i prostorne ogranienosti bili su oni zamiljani (i sanjani) i kao mjesta ozbiljenja idealnih zajednica, drutava bez ratova, PAVLII, Pavao: Koraljna vrata, Zagreb, 990., str. 7.3 Isto, str. 53.4 Usp. ORAI TOLI, Dubravka: Paradigme 20. stoljea. Avangarda i postmodernizam, Za-

greb, 996., str. 6-7.5 Usp. PALJETAK, Luko: Strana, koraljima obrubljena rupa, u: Dubrovnik, IV/993, br. 3, str.

7.

6 HUM 1

Kreimir NEMEC

razdora i napetosti, budui da e se temeljiti na socijalnoj pravdi, jedna-kosti i toleranciji. Po uzoru na Platona Thomas More (Morus) u svojem je slavnom djelu De optimo statu reipublicae deque nova insula Utopia (55.-56.) upravo na otoku Utopiji izgradio idealno drutvo. Moreova Utopija znatno e utjecati ne samo na filozofiju nego i na knjievnost. Primjera ima puno (D. Defoe, Robinson Crusoe i brojne robinsonade; J. G. Schnabel, Otok Felsenburg), a od novijih djela namee se asocijacija na Otok (Island, 96.), posljednji roman Aldousa Huxleya. Budisti-ki otok Pala, smjeten negdje u indonezijskom arhipelagu, mjesto je na kome funkcionira idealno drutvo, varijanta utopijske komune u iju su strukturu vrsto usaeni principi humanosti i racionalnosti. Pala je mo-gui odgovor na pogubnu drutvenu praksu Zapada koja je dovela do prenapuenosti, militarizma, zagaenja okolia i hiperproizvodnje.

Inaicu otoke utopije, a time i novu semantiku kvalitetu inzularne proze, dobila je u novije vrijeme i hrvatska knjievnost.

Imaginarni jadranski otok Trei, njegovi neobini stanovnici i njiho-ve jo neobinije sudbine u sreditu su romana Osmi povjerenik (003.) Renata Baretia. Na Treiu a on se na jadranskoj topografiji nalazi, dakako, iza (realnoga) Prvia i (nepostojeega) Drugia ivi izdvojena, gotovo autistina zajednica hrvatskih povratnika iz Australije. Treian-ski uroenici odreda su starci koji su se vratili u rodno mjesto da mirno, u starom zaviaju doekaju smrt. Oni imaju svoje obiaje, nepisane za-kone i neporemetive dnevne rituale. Komuniciraju svojim posebnim je-zikom, osebujnim treianskim idiomom koji predstavlja udnovati mix akavtine, talijanskoga i iskvarenoga australskog engleskog. Osnovne ivotne potrebe otoani namiruju australskim mirovinama (steenima krvavim radom u rudnicima) i uz pomo talijanskih vercera i mafijaa koji jedanput tjedno gliserima dovoze brano, eer, pivo, kavu, cigarete i razne luksuzne proizvode. Na otoku nema struje, vodovoda, kanaliza-cije, telefona i kompjutora. Do treianskih kua ne dopiru ni signali za mobitel, ali zato su sve opskrbljene solarnim elijama.

U tu gotovo utopijsku zajednicu ureenu po plemenskim pravilima vladin osmi povjerenik Sinia Mesnjak dolazi po kazni: mladoga i per-spektivnoga politiara uoi izbora insceniranim je skandalom kompro-

7prosinca 2006.


mitirao uti tisak i zato je na neodreeno vrijeme poslan na na naju-daljeniji naseljeni otok s nemoguom misijom organizirati lokalne izbore i uspostaviti legalnu vlast. Sedmorici povjerenika prije njega to nije uspjelo.

Mesnjakov dolazak na otok u poetku je praen uasom uobiajenim za urbanoga ovjeka, i to ovjeka pred kojim je karijera, koji iznena-da dolazi u pusto. Opozicija otok grad javlja se kao prva tematska komponenta romana. Povjerenik je zgranut to na Treiu nema pote, mjesnoga ureda, lijenika ili sveenika. Zgranut je to ne moe rabiti ba nikakvo sredstvo moderne komunikacije telefon, mobitel, internet ili elektronsku potu. Tekom mukom miri se s injenicom da je napustio civilizaciju sa svim udobnostima koje ona pretpostavlja i doao u, do-due, lijep, miran i netaknut prostor, ali i u potpuno neobinu, apartnu sredinu, pogodnu samo za turistiki boravak. U njoj e naii na stare tvrdoglave udake i tipine otoke oriinale koji su krajnje nepovjer-ljivi prema pridolici. Zato e u jednom trenutku rei: Divan otok, ina-e. Da ih je iselit pa uivat!6

Trei sigurno nije posve idilina oaza, a satiriki akcenti ne doputaju Baretievu djelu jednoznanu odrednicu utopija. Starci koje povjerenik na njemu zatjee angrizavi su i tvrdoglavi udaci puni hirova i bizarnih navika. Njihovi su meusobni odnosi optereeni prolou (Sve ono iz vremena dok su bili djeca, ili jo ranije, to je strava iva, isti horror7), imaju svoje mrane tajne, ritualno mue ivotinje, tvrdi su i u svakom pogledu nepouzdani. No, na otoku je i povjerenikov prevoditelj, u-desni Tonino, olienje neiskvarenosti, prirodnosti i jednostavnosti. Uz njegovu izdanu pomo Mesnjak e na Treiu doivjeti samopotvrdu, otkriti sebe kakav jest, bez poze i drutvene maske. Upoznat e i neke druge, u trci za uspjehom i u civilizacijskom gru, zaboravljene vrijed-nosti. Nauit e da vrijeme nije novac i da ne treba stalno gledati na sat. Spoznat e to je prava srdanost, portvovnost, prijateljstvo i povjere-nje u blinjega. Konano, nauit e voljeti male, obine stvari, otvoreno iskazivati osjeaje, prestati glumiti. I Trei e mu se odjednom ukazati

6 BARETI, Renato: Osmi povjerenik, Zagreb, 003., str. 49.7 Isto, str. 05.

8 HUM 1

Kreimir NEMEC

kao istinska alternativa svijetu buke, profita, lai, karijere i politikih spletaka. Kraj romana ini se, dodue, otvorenim, no posve je sigurno da Mesnjak ne e prihvatiti premijerovu ponudu za ponovni ulazak u politiku arenu. Moda i ne e ostati zauvijek na otoku, ali ako se i vrati u civilizaciju, vratit e se drugaiji, u svakom sluaju bolji.

***

U ovom izlaganju zadrali smo se samo na nekoliko tipova otonoga iskustva u pripovjednoj prozi. Tema time nije nipoto iscrpljena: poeti-ka otonosti obiljeila je i brojne druge prozne tekstove, npr. Branka Be-lana, Antuna oljana, Zorana Feria8, Damira Miloa, Sae Merinjaka ili Senka Karuze. Ovaj posljednji objavio je i jedinstven Vodi po otoku (005.) s nizom nostalginih pria o otokim obiajima, hrani, bojama, mirisima i neponovljivom spleenu koji nestaje pod naletom novoga tipa ivota koji donose turizam i fureti.

Tema bi se mogla s podjednakim opravdanjem proiriti i na podruje hrvatske poezije jer i u njoj otonost i otoni mediteranizam predstav-ljaju od davnina vitalnu i produktivnu komponentu. I danas ima neko-liko pjesnika koji uspjeno djeluju u toj poetikoj struji, da spomenemo Zvonimira Mrkonjia, Jaku Fiamenga, Joka Boania, Dragu tambu-ka, Nikolu Kraljia te, osobito, Andrianu kunca, kojoj je otok osnovno inspiracijsko uporite i koja je od svoga Paga napravila pjesniku oazu osobito prepoznatljiva tipa.9 Stoga je lako izvesti zakljuak da su otoci doista iznimna mjesta, znakovi drukijega ivota, i da je te specifinosti i hrvatska literatura, u brojnim zanimljivim varijacijama inzularnih mo-tiva, umjetniki uvjerljivo fiksirala.

8 O oblikovanju otonoga prostora u oljanovoj i Ferievoj prozi usp. FLAKER, Aleksandar: Otoke roade (oljan i Feri), u zborniku Postmodernizam, iskustva jezika u hrvatskoj knji-evnosti i umjetnosti, Zagreb, 00., str. 9-6.

9 Usp. MRKONJI, Zvonimir: Poetika otonosti, u: Mogunosti, XLIX/00, br. -3, str. 40-47.

9prosinca 2006.


Literatura

- BARETI, Renato: Osmi povjerenik, Zagreb, 003.- ALE, Morana: Pirandello u Marinkovievoj esejistikoj i pripo-

vjednoj prozi, u: Volja za rije. Eseji o djelu Ranka Marinkovia, Zagreb, 00., str. -53.

- FLAKER, Aleksandar: Otoke roade (oljan i Feri), u zborniku Postmodernizam, iskustva jezika u hrvatskoj knjievnosti i umjet-nosti, Zagreb, 00., str. 9-6.

- FRANGE, Ivo MEGA, Viktor: Hrvatska novela, Interpreta-cije, Zagreb, 998.

- FRANGE, Ivo: Ranko Marinkovi, u: Suvremenost batine, Za-greb, 99.

- ISTI: Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb Ljubljana, 987.- JANKLVITCH, Vladimir: Ironija, preveo Branko Jeli, Sremski

Karlovci, 989.- MARINKOVI, Ranko: Glorija i druge drame, Sabrana djela Ran-

ka Marinkovia, Ljubljana, 988.- ISTI: Izabrana djela, PSHK, knjiga 37, Zagreb, 98.- MATVEJEVI, Predrag: Mediteranski brevijar, Zagreb, 99.- McHALE, Brian: Postmodernist Fiction, London New York,

996.- MIKI, Radivoje: Postupak karnevalizacije. Uvod u poetiku Ran-

ka Marinkovia, Beograd, 988.- MRKONJI, Zvonimir: Poetika otonosti, u: Mogunosti,

XLIX/00, br. -3, str. 40-47.- NOVAK, Slobodan: Pristajanje, Zagreb, 005.- ORAI TOLI, Dubravka: Paradigme 20. stoljea. Avangarda i

postmodernizam, Zagreb, 996.- PALJETAK, Luko: Strana, koraljima obrubljena rupa, u: Dubrov-

nik, IV/993, br. 3.- PAVLII, Pavao: Koraljna vrata, Zagreb, 990.- SCHWANITZ, Dietrich: Teorija sistema i knjievnost, preveo. S.

Muhamedagi, Zagreb, 000.- EGEDIN, Petar: Djeca boja, PSHK, knjiga 8/, Zagreb, 977.- VAUPOTI, Miroslav: Triptih o Ranku Marinkoviu, u: Tragom

tradicije, Zagreb, 00.

30 HUM 1

Kreimir NEMEC

CROATIAN INSULAR PROSE

Summary

The author wants to show perception of an island as a universe for it self in the opus of some important Croatian insular prosaists of the 20th century. Those are Ranko Marinkovi, Petar egedin, Slobodan Novak, Pavao Pavlii and Renato Bareti. For Marinkovi an island is a space of condensed life (confined life stage) in which he discovers unusual richness of forms, colors, sounds, smells, moves, with a gallery of distinctive insular types. egedin perceives an island completely opposite. That is not only geographically restricted and closed area but a real dungeon, dangerous area of spiritual restriction: of fear, alienation, anxiety, lack of freedom, threat. In Slobodan Novaks prose insular topography appears in two completely opposite metonymy characters: one time like a clear idyll, i.e. like a place of happiness and bliss, and the other time like a place of re-pentance and atoning of punishment. For Pavlii and Bareti an island is the ideal (utopian) place in which they can produce the most unusual and the most peculiar occurrences with unusual human destinies.

Key words: island, stage, dungeon, idyll, purgatory, isolation, miracle, utopia.

3prosinca 2006.

UDK 8.63.4.09:398Izvorni znanstveni lanak

Primljeno: 5. X. 006.Stipe BOTICAFilozofski fakultet u Zagrebu

HRVATSKA USMENOKNJIEVNA BATINA U SUVREMENIM ZAPISIMA

Saetak

Ovaj rad pokazuje ivot hrvatske usmene knjievnosti na temelju suvre-menih zapisa, nastalih u novije vrijeme na podruju Hrvatske i meu Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Suvremeni autentini zapisi pokazuju odlike knjievno-teorijske naravi i sve mijene koje prate suvremene tipo-ve usmene knjievnosti. Vano je bilo pokazati izvorna obiljeja suvre-menih zapisa i njihovo supostavljanje u cjelovit korpus hrvatske usmene knjievnosti. Glavna je svrha rada pokazati da usmena knjievnost nije samo relikt prolosti i da se ona prirodno uklapa u ukupnost ivota neke sredine, u svakom povijesnom trenutku, pa i u ovom naem vremenu. Ne-koliko uestalijih motiva iz povijesti hrvatske usmene knjievnosti ive do danas. Vrijedno ih je promotriti i u izvornom izvedbenom obliku i u zapisu. Nai primjeri pokazuju da su se kliejizirani sieji dobro uuva-li, iako u neto promijenjenom obliku, da su i dalje izrazito uporabljivi, funkcionalni. Njima se uspostavlja veza sa starijim arhetipskim oblicima koji su, kad se dugo izvode, bezuvjetno varijentni, odnosno nastavljaju ivot usmene knjievnost.

Kljune rijei: usmenoknjievni oblici danas, izvedba, zapis, usmeno-knjievni rodovi i vrste.

3 HUM 1

Stipe BOTICA

Uvod

Sintagma kljuna za ovo razmatranje mogla bi glasiti: usmenoknjievni oblici danas, a moe se shvatiti i kao vano knjievno-teorijsko pitanje. Tim vie ako se pod ovim misli na izvedbene pojavne oblike usmene knji-evnosti u nae vrijeme, najee osporavane, jer zapise kao sekundarni vid ivota usmene knjievnosti nitko ne dovodi u pitanje. Openito, nae vrijeme dovodi u dvojbu postojanje tradicionalnih usmenoknjiev-nih vrsta u recentnoj izvedbi, i u suvremenim uvjetima ivota. To se pose-bice odnosi na neke vrste usmene knjievnosti. Ipak, temeljna je postavka ovoga rada: u hrvatskoj sredini jo uvijek postoji usmena knjievnost u izvedbi, tovie u brojnim izvedbenim mogunostima. Kao ilustraciju ove tvrdnje mogle bi se navesti brojne suvremene snimke s terena u veem broju zapisa raznih djelatnika i ustanova. Posebice to potvruju rado-vi djelatnika Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, otiskivani, meu ostalim, u Narodnoj umjetnosti. I drugdje se mogu nai relevantni podatci o tome, pa i suvremeni zapisi otisnuti i u drugoj recentnoj perio-dici. Dio takve periodike slabo je uklopljen u hrvatske strune tijekove jer se vrlo esto, kao lokalna i puka, zaobilazi u strunoj javnosti, a jo ee i namjerno minorizira. O ovakvoj grai ima neto podataka i u knjigama3,

Jednu verziju rada, znatno krau, pod naslovom Frakventni usmenoknjievni oblici danas pripremio sam za zbornik 3. Hrvatskog slavistikog kongresa koji je odran u Zadru. U tom su radu samo naznake onoga to se od usmene knjievnosti moe nai u suvemenim uvjetima ivota. Krai oblik rada, ali samo s primjerima koji su nastali na podruju Republike Hrvatske, otisnut je u Narodnoj umjetnosti. Hrvatskome asopisu za etnologiju i folkloristiku, br. 4/, Zagreb, 005., str. 7-54. Ima i neto preinaka koje su proizale iz cjeline zamiljene teme, a cjelina svakako rauna na usmenoknjievno blago hrvatskoga naroda ma gdje on ivio.

Postoji brojna literatura o tome, meu ostalim i moj rad Hrvatska usmena knjievnost u zapisima studenata Pedagokog fakulteta Sveuilita u Mostaru, u: Motrita, Mostar, lipanj 000., str. 0-4.

3 Meu ostalim i u knjizi BOKOVI STULLI, Maja: O usmenoj tradiciji i ivotu, Konzor, Zagreb, 999.; DRAGI, Marko: Deset kamenih maeva, Nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda, 999. i Od Kozigrada do Zvonigrada, Nakladna kua Sveti Jure Ziral, Baka Voda Mostar, 00. To se jo bolje vidi u autorovoj obradbi cjeline usmenoknjievnoga blaga Hrvata u Bosni i Hercegovini Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine, otisnutima u ediciji HRVATSKA KNJIEVNOST BOSNE I HERCEGOVINE U 00 KNJIGA. Tu su Proza, drama i mikrostrukture (knj. br. 5), poezija.

33prosinca 2006.


a svojedobno je uinjena i opsena analiza postojeega stanja i dokumen-tirana brojnim primjerima.4

Za teorijski opis novih zapisa oslonit u se u prvom redu na odabra-ne zapise koji su nastali 00. u seminaru predmeta Hrvatska usmena knjievnost na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Uzorak e biti petnaestak radova u kojima su relevantni za-pisi i svi su nastali od sijenja do svibnja 00. U odabranim je radovima dosta grae za primjeren opis.5 U ovom je vremenu, inae, nastalo deset svezaka/fascikla (svaki ima priblino 500 stranica) studentskih zapisa, i to pet svezaka u Zagrebu, etiri u Osijeku, jedan u Mostaru.6 Kad se ova velika koliina kvantificira po vrstama, kako je inae u svim dosada-njim svescima, dobije se priblian pregled usmenoknjievnih rodova i vrsta novih zapisa.7 Ovdje, u ovih deset svezaka, nalaze se:

- lirske pjesme (svih motiva i tipova). 800 primjera i vie od 5000 dvostihova

- epske pjesme (i puko epsko kazivanje): 48 primjera- prie (raznih vrsta):

bajke (i bajkovite prie) 30 primjerapredaje oko 300 primjeralegende stotinjak primjerabasne primjeraanegdote oko 500 primjeravicevi preko 600 primjeraprianja iz ivota dvadesetak primjeraale/poalice stotinjak primjera

4 BOTICA, Stipe: Lijepa naa batina, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 998., str. 3-.5 Svi se zapisi uvaju u kartoteci Katedre za hrvatsku usmenu knjievnost pri Odsjeku za

kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Prije vremena naega rada tu se od 986. (do 999.) nalazi jo 46 svezaka, s priblino 000 stranica. Skraenica, kad se citira ova graa, jest: Vl. rkp., i godina nastanka grae.

Za nau se temu moglo uzeti i one radove koje su uinili studenti tadanjega Pedagokog fa-kulteta u Mostaru, a fasciklirani su pod nazivom MOSTAR 00. i imaju 06 gusto tipkanih stranica.

6 U Osijeku su zapisivali studenti kroatistike Pedagokoga fakulteta Sveuilita u Osijeku, a u Mostaru studenti kroatistike Pedagokoga fakulteta Sveuilita u Mostaru.

7 Doputa se odstupanje od +-5%.

34 HUM 1

Stipe BOTICA

- usmenoknjievne drame: tridesetak primjera (najvie vezano uz martinjske sveanosti i pokladna dogaanja)

- govorniki oblici (raznih vrsta i tipova)zdravice 5 primjerabasme/zaklinjanja 46 primjerabrojalice 30 primjerabrzalice 83 primjerahvale 7 primjerarugalice 45 primjera

- sitni oblici (raznih vrsta i tipova)poslovice (i poslovini oblici) oko 300 primjerazagonetke 80 primjeragrafiti oko 00 primjera (samo je studentica Ivana unc, u Zagrebu, prikupila 68 primjera)epitafi 55 primjera.

Meu zapisima ima jo mnogo grae (primjera) koja izravno ne pri-pada usmenoknjievnim vrstama iako im je stilizacijama bliska, pri-mjerice: obilje spomenara, dnevnike grae, pukih epskih pjesama, starogradskih lirskih pjesama/pjesmica, mudrih misli Po duhovnom srodstvu tu je jo raznovrsna etnoloka graa: opisi (i dogaaji) uz blag-dane, popratnice godinjih dogaanja, govorenja uz radove i raznovr-sne ivotne zgode. Ovo je, meutim, izvan naega sadanjeg naslova.

Prije ispisa i interpretacije prikladnih primjera ovdje mi je istaknuti predan, uporan i struan rad svojih studentica/studenata koji su obili mnoga podruja Lijepe nae i druga mjesta gdje ive Hrvati. Tu su popi-sali, postavili u primjeren kontekst, prokomentirali raznovrsne primjere usmenoknjievne (i druge) grae. Najee su, kao pouzdani i struni zapisivai, uinili i sve ono to je potrebno zapisima: naveli imena ka-zivaa, tragali za stvarateljem odreene knjievne strukture, precizirali mjesto i vrijeme zapisa, naznaili popratne okolnosti itd. Istiem ovdje i injenicu koja jo nije dovoljno istraena i vrjednovana u folkloristici: pred nama je mnotvo (na desetke) izvrsnih kazivaa (moda i tvoraca) usmenoknjievnih tekstova do kojih su samo oni marljivi i uporni zalju-

35prosinca 2006.


bljenici kroatistike uspjeli doi. Ovomu fenomenu (vrsnim zapisivaima i kazivaima!) treba posvetiti dostojnu pozornost. I stoga je teta to nije dovoljno istraen, ni valoriziran, ovaj segment usmenoknjievne komunikacije.

Predoen popis tekstova, kvantifikacija, nema osobitoga smisla ako se ne kvalificira, tj. odredi po svojim unutarnjim knjievnim obiljejima.

Ovdje ciljanim odabirom donosim nekoliko radova iz svih usmeno-knjievnih vrsta. Svi su primjeri otisnuti u onom obliku kako su ih za-pisale studentice (studenti). I naslovi su tu postavljeni kao u izvorniku. Nadam se da su u najveoj mjeri potivali zakonitosti autentinoga go-vora sa svim mjesnim specifinostima.

1. Lirske pjesme

Sveti brojevi

Dvanaest apostola,jedanaest djevi umoljeni,deset Boji zapovjedi,devet nebi nebeski,osam kori aneoski,sedam Gospini radosti,esto voda kamen nosi.Pet na Isusu rana,

etiri evanelista:Matej, Ivan, Luka, Marko.Tri su patrijarha:Abraham, Izak, Jakov.Dvi su tajne pred Bogom slavne:Jedan je jedini Bog slavni koji nas uva i brani.

(Gornji Volar, Sjeverna Bosna, kazivala Olga Tadi, r. Toli, 944. u Gor-njem Volaru gdje je i ivjela do 993., a od tada u Grubinom Polju; za-pisala studentica Ivana Toli, Vl. rkp. 00e, str. 07.)

36 HUM 1

Stipe BOTICA

Sveti Ivo crkvu gradi

Sveti Ivo crkvu gradi,ni na nebu ni na zemlji,u oblaku na ogranku.Ni drveta, ni kamena,ve od lia branova. Kad je Ivo crkvu dogradio,tu je Isus dolazio,svetu misu govorio. Marija ga majka zove:Oj Isuse, zlato moje,mnoge due tu bie,u raj doi ne mogae.Jedna dua ne mogae,

starijega ne sluae;druga dua ne mogae,pravo zajma ne vraae;trea dua ne mogae,za krivo se kunijae.Oj Isuse, zlato moje,pusti i onim duicamanek i one idu u raj!O Marijo, majko moja,neu ja njima dat modar plamenda izgore u plamenu.O Isuse budi hvaljen,po sve vijeke, vjeka. Amen.

(Polje Bijela, Konjic, kazivala Ljubica Trboglav, ro. Zovko, 99. u selu Polje Bijela kraj Konjica; zabiljeila studentica Mirna Peki, Vl. rkp. 00c, str. 499-500.)

Tekla Sava od brijega do brijega

Tekla Sava od brijega do brijega,nit od kie nit od bijela snijega,ve od suza posavakih cura.Ide petak i nedjelja mlada,svaka draga draganu se nada,svaka svome, a ja nemam kome.Moje milo Savu zamutilo,nosila ga Sava do Svilaja,

a tamo ga Sava iznijela.Tu prolaze Svilajke djevojke,tu prolaze ovako govore:Boe mili, ja lijepa junaka,da li ga je oenila majka?Mrtvo tijelo, jezik progovara:Jeste mene oenila majka,mutnom Savom i zelenom travom.

(Modran, Derventa, kazivala Ivka Kljaji, ro. 960. u Modranu, zapisa-la studentica Marina Marti, Vl. rkp. 00d, str. 3.)

37prosinca 2006.


Ja posadi vitu jelu

Ja posadi vitu jelu,blizu puta na kamenu.Lito projde, zima dojde,a ja jele ne obajdoh.Kad ja dojdoh vitoj jeli,ispod jele voda dere,sa srid jele ele lete,sa vr jele biser kaplje.Tuj dolaze obanice,vikale ikoutice:Bjet otale, obanice,

eto lovca Ercegovca!Lovac e vas uloviti,caru e vas pokloniti,u robiji vi bit ete.Trait e vas vaa majkai pitat e vite jele:Moja jele, nesritnice,di su moje obanice?Pitaj lovca Ercegovca.Ode majka kukajui,kukajui, plakajui.

(Kupres, kazivala Bosiljka Mihaljevi, ro. 95. u Zloselima; zapisala studentica Ivana Barii, Vl. rkp. 00d, str. 7.)

Divojka je ruu brala

Divojka je ruu brala,sa ruom zaspala.K njoj dolazi mlado mome,brudi divoje:Ustan gori, divojice!

to si zaspala?Rua ti je uvenula,to si ubrala.Dragi ti se oenio,to si gledala.

(Kupres, kazivala Bosiljka Mihaljevi, ro. 95. u Zloselima; zapisala studentica Ivana Barii, Vl. rkp. 00d, str. 75).

38 HUM 1

Stipe BOTICA

uikinja MaraPasla ovce uikinja Mara,pasla ih je ispod Malovana.S njom porede dva Jakia mlada,oba mlada, oba Mari draga.Mara njima jeste besidila:O bora vam, dva Jakia mlada,oba mlada, oba meni draga,ne mogu vam obim biti ljuba! Okreite bile ovce svoje,okreite podno Malovana.Kad ja mahnem vezenom maramom,poletite dva Jakia mlada,koji meni ponajprije doe,onoga je vezena marama!Kad ujutro malo osvitalo,Mara krenu povrh Malovana,braa krenu podno Malovana,obadva se pinom zapinila:Pero bilom, Nikola krvavom.Niko pade, a Pero dopade.Gleda Mara u Perine oi;umro Pero, pokojna mu dua!

Poe gledat u Nikine oi;umro Niko, pokojna mu dua!Izletie prid alosne majke,tri alosne zakukale majke.Zakukala Nikolina majka:Ovo jest mog Nikole burma!Zavikala mladog Pere majka:Ovo jest moga Pere pero!Izletila majka Marina:Ovo jest Marina marama!Tre gledat prialosne majke.Kad dooe uvr Malovana,sve troje ih bilo preminulo.Tu su majke zakopale sinke,meu njima uikinja Mara.Kroza zemlju ruke sastavljali,u rukama im zelene jabuke.Oko njih su voe posadili,tko je eljan neka voa jede.Oko njih su vodu navratili,tko je edan neka vodu pije,neka njima pokoja nazivlje.

(ujica, kazila Bosiljka Barii, ro. 98. u ujici; zapisala studentica Ivana Barii, Vl. rkp. 00d, str. 79-80.)

39prosinca 2006.


2. Kratke pjesmice

a) O piu i kartanju:

Alaj sam se rakije natuka,jedva sam se do kue dovuka.

Kad popijem sto litara vina,ne bojim se svita polovina.

Lipo ti je kad se vino pije,jo je lipe kad se nadolije.

Volin popit, to su moje stvari,tako me je nauija stari.

to beara u srce udara,bokal vina i divojka fina.

Koji momak ne zna ije, ete,podajte mu igle neka plete.

(iroki Brijeg, kaziva Ljuban Milievi; zapisala studentica Marijana kegro, Vl. rkp. 00d, str. 58-63.)

b) Obiljeja mjesta i ljudi. Obiaji:

U Nutru su etiri beara,doktor, popa i dva veternara.

Ej Vinkovani, ta bi bilo finoda se Bosut pretvori u vino.

Nimci selo, nema eljeznice,ekaj lolu, do e na traktoru.

Da je Isus Hercegovac bio,ko bi njega razapeti smio.

(Nutar, kazivao Ilija imuni, ro. 944. u Nutru, veterinar; zapisala studentica Jasna ari, Vl. rkp. 00c, str. 468-478.)

Lirske pjesme u naem su ispisu najee inaice ve prije poznatih motiva. Gotovo da i nema dosad poznatih usmenoknjievnih lirskih motiva, u dugotrajnoj zapisivakoj praksi Hrvata8, a da ih nema meu ovim zapisima. U hrvatskoj usmenoj lirici, inae, prednjae dva motiva: ljubav i ljepota u svim svojim pojavnim oblicima, to se i ovdje nazire. I

8 Prikladna literatura o tome moe se nai u knjigama: DELORKO, Olinko: Lirske narodne pjesme, PSHK, knj. 3., Matica hrvatska, Zagreb, 963.; BOTICA, Stipe: Usmene lirske pje-sme, Stoljea hrvatske knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 996.

40 HUM 1

Stipe BOTICA

drugi poznati motivi hrvatskoga lirskog pjesnitva, pretoeni u pjesme uspavanke, molitvene pjesme, ljubavne, razne prigodne, romance, bala-de itd. ovdje su ostvarene u razliitim varijantama. U odnosu na ranije zapise hrvatskih lirskih pjesama, ovdje u novim inaicama najee su krai stihovani ostvaraji. I to je znaajno za ove nove zapise, dolo je do odreene diversifikacije i do naruavanja istovrsnoga stiha u cije-loj pjesmi. Naime, raniji su lirski ostvaraji obino u istome metrikom ustroju cijele strukture, a ovdje je ta stalnost naruena pa se izmjenjuju osmerci i deseterci, polustihovi i dui stihovi. Najee je to zbog za-borava kazivaa, ali i zbog labave veze kazivaica/kazivaa s glavnim sadrajem pjesme.

Predmetna stvarnost ovih pjesama razliitoga je ishodita, ali se uglavnom nasluuje da su proistekle iz snane duevne situacije, izmije-avi se s raznoraznim asocijacijama, osjeajima i zapaanjima njihovih stvaratelja i korisnika. Naelno se moe rei da su to esto fragmenti neto duih lirskih pjesama koji su, iz daljine, doprli do naega vremena. Fragmentarnost je inae obiljeje naega lirskoga usmenog pjesnitva9, a ovdje su esto, ponovimo to jo jednom, i zbog zaboravljivosti kazi-vaa0, zbog nedovoljnoga poticaja, zbog nedostatne duevne situacije. Naravno, i zbog slabanoga prisjeanja na neke davno usvojene formule i cijele strukture i zbog relativne udaljenosti novoga vremena od stvar-noga svijeta te davne poezije.

Izvoenje pjesama najee je recitativom, glasnim skandiranjem, a ponegdje i pjevom, pjevuenjem. Recitiranje esto navode i kazivai i zapisivai, a neke se poznate pjesme recitiraju na mjestu gdje se i doga-a sadraj pjesme, kako je navela jedna zapisivaica. U recitativnom ostvaraju ima prilino svojevoljnih formulacija, ponekad i dobrodo-lih lirskom stiliziranju i svojevrsnom renoviranju (varijantiranju) ve poznatih motiva. Time se, tim novim dodatcima, i odrava ivot neke strukture.

9 Usp. o tome DELORKO, Olinko: Zanemareno blago, Zagreb, 979.0 esto se kazivai pravdaju za neke motive da su ih znali, ali da su ih zaboravili, ta, tko bi to

sve popamtio, rado istiu i time opravdavaju svoju zaboravljivost. Ivana Barii, Vl. rkp. 00d, str. 8.

4prosinca 2006.


Ovi novi lirski zapisi upuuju i na jednu veoma izraenu pojavu, na pojavu diversificiranja. Moda se to najbolje vidi u novom zapisu ve odavno poznatoga motiva koji je poinjao stihovima Daj, divojko, a si obeela, gdje je kazivaica, umjesto recitiranja ili pjevanja stihova, preala u pripovijedanje. To je sugerirano i naslovom Daj mi, Ane, obe-anje svoje3, i relativno dugim pripovjednim postupkom, to nije tipi-no za lirsko nijansiranje u dobro uhodanom lirskom motivu. Moglo bi se, bez veih zaprjeka, sve pretvoriti u prave deseterce, inae tipine za vei broj varijanata ove pjesme.

Ovaj postupak diversificiranja u novim zapisima hrvatske usmene lirike trebalo bi detaljnije istraiti i obrazloiti. Naznaimo ga, zasad, kao injenicu, brojnije potvrenu, uz pretpostavku da bi to mogao biti i model i postupak dekonstrukcije4 relativno vrstoga stihovanog sloga tradicijskoga lirskog pjesnitva.

Od boljih i literarno relevantnih ostvaraja valja spomenuti i podosta balada i o nesretnim zaljubljenicima, o nesrei vie aktera u ljubavi, raznim zaprjekama, nedaama, ranjenicima (u gori), i svemu onome

Pjesma se pojavljuje i u tokavskim inaicama, sa zamjenicom to i ta, i u kajkavskim inaicama.

3 Daj mi Ane obaanje svoje: Devet cura na moru je pralo. Do podne je lipo vrime bilo, popodne je jugo popunilo, svih je devet u more bacilo. Osam ih je kraju priplivalo, a deveta u duboku moru. Vie Ana iz duboka mora: Ko bi mene od zla izbavija, dala bi mu ljubit lice. A to uje Ivane obane i uskae u duboko more i on vadi Anicu divojku. Daj mi, Ane, obeanje svoje. Ne budali, Ivane obane. Ode e nas viditi monari. Rugat e se i meni i tebi di se ljubi mome i divoje. Ve mi ajmo u polje zeleno.

Kad su doli u polje zeleno: Daj mi, Ane, obeanje svoje. Ne budali Ivane obane. Ode e nas viditi poljari. Rugat e se i meni i tebi di se ljubi mome i divoje, ve mi ajmo u goru zelenu.

Kad su doli u goru zelenu: Daj mi, Ane, obeanje svoje. Ne budali, Ivane obane, ode e nas viditi lugari. Rugat e se i meni i tebi di se ljubi mome i divoje, ve mi ajmo biloj kuli.

Kad su doli biloj kuli njeinoj: Daj mi, Ane, obeanje svoje. Ne budali, Ivane obane, ode e nas viditi stara majka moja. Rugat e se i meni i tebi.

Ane se zatvorila u tavan i kae materi: O starice, stara majko moja, podaj Iknu svoje prosa-nice, podaj Iknu i ute meanica, on je mene od zla izbavija!.

I stara njemu dala pure i metenog mlika da se prosere i Ivan je otia i tako nije obljubija lice.

(Cera,Unei, kazivala starica Matija Sunara; zapisala studentica Antonija Sunara, Vl. rkp. 00c, str. 6a).

4 Vidjeti ovaj postupak u knjizi BITI, Vladimir: Pojmovnik suvremene knjievne teorije, Mati-ca hrvatska, Zagreb, 000.

4 HUM 1

Stipe BOTICA

to je uvjetovalo baladni izgled uope5, pa odatle i hrvatskoga lirskog pjesnitva.6

Vrijedno je spomenuti i desetak primjera hrvatske dobrovolje.Nalazi se vie primjera molitvenih pjesama, molitvica, to je zani-

mljivo sa irega hrvatskog podruja, makar se u vie primjera nasluuje njihov tokavski ikavizirani arhetip.

Vei broj kraih lirskih struktura (dvostihova) u novim zapisima za-sluuje posebnu pozornost. Ovaj specifikum hrvatskoga, ali ne samo hrvatskoga pjesnitva da se misao, asocijacija, duevno stanje zaokru-i dvama deseterakim stihovima zasluuje strunu rije zbog izni-mne vrsnoe ukraenoga govora kojim se tako obilno slue svi korisnici usmenoknjievne komunikacije. Nije to neko bezvezno i nepromiljeno, ishitreno bearsko raspjevano nadmudrivanje ili djevojako zanovi-jetanje, nego najee duboko proivljeno i uspjeno sroeno nabreklo (osjeajima, duom, srcem) stanje. U naim je primjerima primjetna lakoa versificiranja, stiliziranja. Kao da su se u ovim stihovima cjelo-kupan narodni ivot i obiaji pretoili u leprave stihove, probrane i cizelirane stilizacije, alegorijsko-metonimijsko-metaforine sintagme, domiljate slikove itd. Ve je i povrnim itanjem (i doivljajem) ovih struktura uoljivo da je ovdje sve puno spontanosti i diskrecije, trpkoga humora i zajedljivosti, pregrti pohvala i rugalica, asocijativne i zbiljske erotinosti, silne koliine nabrekle mjesne duhovnosti i velika koliina svih moguih opeljudskih stanja!? Nai primjeri pokazuju kako sve moe postati poezija, kad se dobro i uspjeno sroi, kad je mata ne-obuzdana i razigrana, kad su svi akteri (lirskoga dogaanja) eljni igre, kad su kontekstualno povoljni uvjeti za pojavu ovakve poezije. Jer, ova poezija proizlazi izravno iz srca, iz igre, i njezino je ludistiko izvorite (obiljeje) zajamilo silnu i sveopu optjecajnost.

5 Usp. o tome knjigu WOOLF, W.: Vlastita soba, Zagreb, 003.6 Usp. DELI, Simona: Izmeu kletve i zakletve, Zagreb, 00.

43prosinca 2006.


2. Epske pjesme

Ropstvo Jankovi Stojana

(Pjesma je nastala u selu po imenu Cera, pokraj Uneia, () pjesme govorila starica Matija Sunara. Govorila ih je napamet, po sjeanju; za-pisala studentica Antonija Sunara, Vl. rkp. 00c, str. 3a-8a.)

Koga jesu Turci zarobili?Zarobie Jankovi Stojana,zarobie Smiljani Iliju.U Stojana osta mlada ljubav,mlada ljubav od petnaest dana.U Ilije osta mlaa ljubav,mlaa ljubav od nedilje dana.

U Stambol ih odvedoe,Turci poklonie caru estitome.Tamo ih je care poturija,kod sebe im dvore sagradija.Tamo bili za devet godinai desetu za sedam miseci.Al govori Jankovi Stojane:O moj Ile, da moj mili brate,sutra jeste petak turski svetac,car e oti sa Turcim u etnju,a carica s bulama u etnju.Kradi, brate, kljue od riznica,ja u krasti kljue od darovapa da pusta nagrabimo blaga,da uzmemo dva dobra konjiada biimo u Kotare ravne.I tu su se braa posluala.

Kad osvani petak, turski svetac,care ode s Turcima u etnju,a carica s bulama u etnju.Stojan krade kljue od darova,

a Ilija kljue od riznica,pa su pusta nagrabili blagai uzeli dva dobra konjiai pobigli u Kotare ravne.

()

Kad uvee u veeru bilo,ide majka u dvor kukajui.Ona kuka kano kukavicai spominje svog Stojana sina:Oj Stojane, jabuko od zlata,majka te je ve zaboravila, snahe Jele zaboravit ne u.Snaho jelo, zlato nenoeno,ko l prida me staru ietat e,ko li e me staru upitati:Jesi li se umorila, majko?Kad to zau ljuba Stojanova,ietala pred bijele dvore,prima majku na gospodske rukei govori svojoj staroj majci:Ti ne kukaj, moja stara majko,tebe staru ugrijalo sunce,evo tebi tvog Stojana sina!Kad ugleda ostarila majka,kad ugleda svog Stojana sina,mrtva majka na zemljicu pala.Lipo Stojan majku otpravija,kako carski valja i trebuje.

44 HUM 1

Stipe BOTICA

Gora baba je od vragaStoji ava pokraj puta,dri kesu zlata uta.Otud ie stara bakau jeziku zla, opaka.Ona njemu ruku pruii s njome se odma drui.Njega baka sve upita,kuda oda, kud se skita.ava baki sve raskazai poslove svoje kaza

(Cera, Unei, kao i u gornjoj pjesmi, str. 3a-5a)

Pjesma od vodePoutite moja brao mila,kako nas je kuga umorila,umorila i staro i mlado,a niko se tome nije nado.U iljadu i devet stotinatrijest druga nastala godina,u proljee pri Markova dana,to je bilo petnaestog travnja,ne znam, brate, u koliko satipoela je voda izljevati

(Tolisa, Bosanska Posavina, zabiljeio Nedeljko Nedi, po kazivanju svoje majke Rue Nedi, ro. 9. u Tolisi; zapisala studentica Marina Marti, Vl. rkp. 00d, str. 4-5. i dodala: ne zna se pouzdano tko je autor ove pjesme, ali se vjeruje da je nastala u Tolisi.)

Odabir triju epskih pjesama moe donekle dati uvid u epsko usmeno pjesnitvo u suvremenim izvedbenim mogunostima. Uoljivo je da ep-

45prosinca 2006.


ska narodna pjesma nestaje i u izvedbi, a rijetko je i u zapisima. Osobito se to odnosi na svijet tradicionalne junake epike.

Prva pjesma, iako fragmentarna u odnosu na sline pjesme iz opse-ga motiva o Stojanu Jankoviu, daleki je odbljesak odisejske motivike u hrvatskome narodnom pjesnitvu u vrlo reduciranu obliku. Uoljivi su tek blijedi tragovi svega onoga to se moglo dogoditi/dogaati nakon duega mukareva izbivanja iz kue, obitelji, zaviaja.

Kazivaica je neke dijelove pjesme, oito, prepriavala i pripovjed-ni je sloj zamjena i popuna moguih vrih dijelova koji su se, ranije, pjevali.

Druge dvije pjesme anegdotskoga tipa epskih pjesama vie su u mani-ri pukih pjesama negoli izvorne i tipine epske usmene pjesme. Pjesme ovoga tipa (anegdotskoga) neto su brojnije i u izvedbama i u zapisima u Hrvata. Iz naih je primjera oito umjeno opijevanje odabranih zgo-da/dogaaja vanih za neku sredinu.

3. Prie

Istaknimo na poetku znaenje pojma prie. Ovaj je izriaj opepri-hvatljiv naziv za sve pripovjedne strukture u usmenoknjievnoj komu-nikaciji. Ovdje emo (zbog ogranienosti prostora) donijeti samo ne-koliko primjera, a u kraem obrazloenju uputit emo na specificirano obiljeje razliitih tipova pria: bajk, predaj, legend, basn, anegdot i drugih.

3.1. Osveta otete vile

Bila jedna rijeka u koju su se u pono dolazile kupati vile. To uli momci pa odluili ii vidjeti je l to istina. uli su jo i to ako neki uspije uzeti, kradom, kojoj vili haljinu, ona e mu doi kui i udat e se za njega. Momci su doli do rijeke i sakrili se. Kad je dola pono, eto ti vila. Sve poskidaju haljine, ostave na obali i odu se kupati. Tada jedan od moma-ka polako izae, uzme jednu haljinu i pobjegne.

Prolazili dani, a ono nema vile. Doe tako sedmi dan kad eto vile i moli ga da joj vrati haljinu. On joj ree da e to uiniti ako se oene. Ona

46 HUM 1

Stipe BOTICA

pristane, ali nije dobila haljinu. Imali su i dijete. Vila je svejedno stalno molila da joj vrati haljinu. No, nije ju uspjela dobiti.

Nakon sedam godina bili su pozvani u svatove. Ona je mua molila, da joj bar sad, d haljinu da obue jer e tako biti ljepa. On nakon nekog razmiljanja popusti.

Odu oni u svatove i cijelo vrijeme su plesali i zabavljali se. Kad je do-la pono, uzme vila dijete u naramak, popne se na stol i stane se okretati u avrndiju (Okretati u avrndiju = vrtjeti se u krug) i govoriti: Stolov-na, pustolovna, uvijek bila pusta, gola. Bez drvea i bez cvijea, nek te prati svud nesrea!

Vila tako nesta zajedno s djetetom, a od tada na tom mjestu nita ne raste i nikad nije bilo naseljeno.(Gornji Volar, Sjeverna Bosna, kazivala Olga Tadi, ro. Toli, 944. u Gornjem Volaru gdje je ivjela do 993., a od tada u Grubinom Polju; zapisala studentica Ivana Toli. Vl. rkp. 00e, str. 87.)

3.2. Razumi ta ivotinje priaju

obani su uvali ovce i zapalili su kupinu. I u kupini je bija jedan rasti i na njemu se pokazala zmija. I jednome je djeaku bilo milo da e zmija izgorit, i on je njome pruija svoj prut i ona je skoila na prut i spasila se. I ona je njemu aptala da e on sve razumit ta ivotinje priaju, a samo da ne smi nikome kazat. Ako bi kome kaza, da ne umre. I on je tako odrasta i doe vrime, on se oenija. E, putovali su on i ena na konjin. ena je jaila na kobili, ena je trudna bila, a on je jaija na konju. I sad konj re kobili da ta ne ie, ta j stala. A ona njemu odvraa da je lako njemu, a da ona nosi u sebi muko dribe i enu, i u eni muko dite. A on se na to nasmija da mu ena nosi sina. E, a sad e ena emu se smija, a on da ne smi kazat, da e umrit ako kae. A ona uporna da kae, da kae. Kae on dobro, kad ga se nije ostavila nego da mora kazat, da mora sazvat sve svoje prijatelje, i poastit jih. I onda umrit, i ivotinje, i sve ta ima, i sve. I tako je doa dan da e on pozvat prijatelje, i morat e to kazat, i on e umrit. Doli prijatelji, to ima stol se pripremat, al svak je tuan, nik nita ne ide. Dovea je pase i make, al svak je tuan, nikom se

47prosinca 2006.


ne ide. Doa pivac i kokoi, pivac ide, dabome. Kae njemu pas da kako moe ist, da e gospodar umrit. Kae on zato? Kae njemu pas da za-to. Kae on vuku: Ja imam sto ena, kad mi neto nije pravo, a ja svaku kljunom u glavu i kokoi su sve bile zadovoljne. A on ode kad je razumija to pivac kae pa on lipo uztea, ovik, pa lipo enu natuka.

Nije ga vie pitala emu se smija. I tako on ostvari obrat.(Cera, Unei, kazivala starica Matija Sunara; zapisala studentica Anto-nija Sunara, Vl. rkp. 00c, str. 4a.)

3.3. Legenda o Ivanici

Narod vjeruje da je Ivanica zapravo jedan zmaj koji spava jer i izgleda kao zmaj. Glava tog zmaja je u okolici Zeline, a na vrhu glave je jedna crkva koja nikad ne zvoni da ne bi probudila zmaja. Vjerojatno, u prolosti dok je crkva jo zvonila desio se potres, pa narod vjeruje da se to zapravo probudio zmaj. I zato ni danas ta crkva nikad ne zvoni.(Bedekovina, kazivao Nenad Kralj, ro. 96. u Bedekovini; zapisala studentica Ana Samardija, Vl. rkp. 00c, str. 93.)

3.4. Lisica i jazavac

Kad je bilo jesenskoga dana poetala dva udna prijana.Dva prijana jednolike udi,mudra lija i jazavac ludi.Pa su ili kroz dvoricu bajnu, viru dali i kleli se za nju:Zajedno emo za ivota cilalov diliti u dva u tri dila.Pa se virom pozakleli tvdom.Kanu lija kroz goru nizbrdo.Kad je bila tamo pri izlazu,polako se doulja na lazu.

Nae obrok mesa debelogapa se vrati do brajana svoga.Bolan brajo, kako tvoja sekanae ruak izabrana jela.Malo jesti, al je, brajo, slasnoruat emo na gospodsko krasno.Nude, brajo, vitinu pokai, i seka e pripazit na strai,da nam kogod ne bi priskoijai na lipi ruak itetija.Lipo meso i jo lipe hvaleu jazecu srce razigrale.

48 HUM 1

Stipe BOTICA

(Cera, Unei, kazivala starica Matija Sunara; zapisala studentica Anto-nija Sunara, Vl. rkp. 00c, str. a-3a.)

3.5. Marulieva avantura

Krajnjim zapadnim rtom Marjana, gdje su se nou palile vatre da bi pokazivale laama put kroz no, uz peine, tajna sklonita strastvenim ljubavnicima, krivudavim uliicama, svake ljetne noi koraala su dva prijatelja: Marul i Dmine. Zaustavili bi se kod gradske strae i kad bi s tornja otkucala pono, na kienom balkonu pojavila bi se divna djevoj-ka, zavodljiva, duge crne kose i pozvala jednog od dvojice prijatelja. Na-ime, kod nje bi Marul i Dmine naizmjenino provodili strasne noi. Te je noi bio Marulov red, ali Dmine je bio toliko nestrpljiv da se Marul odre-kao ari strasne noi u korist prijatelja i ostao bdjeti na strai. U zoru, kad su se oglasili prvi pijetli, s balkona je do Marulovih nogu doletjela teka vrea. U vrei je bio le Marulova prijatelja, Dmine, s odsjeenom glavom na kojoj su jo oi bile irom otvorene. to se te noi bilo stvarno dogodilo, do danas je ostala nerazrijeena tajna. Ljetopisci i Marulievi biografi trude se da tu zgodu prikau kao udo koje je Marula spasilo od sigurne smrti i kao znak sudbine. Pria se da je nakon tog dogaaja Maruli ivio isposnikim ivotom. Napustio je vesela drutva, smijeh i

On ne misle na izdaju crnu,prvim nogam u goe usrnu.Napeta se goa odapelai u klita noge mu saplela.A hvala ti svalovina mala,bolan seko, izbavi me jala!A u lije tri paklena vraga,ona mesa latila se draga.Meso ide, brke oblizuje:Nemoj, jazo, siloviti bitijer e kitnjom goe uloviti!A teta je kad doe do rukeda propadne od tue muke.

Al se jazo varci dositijai na liju izvrati se rloi zubima epi je za grlo.Bajna lija milosre ie,a jazavac sve to bolje stie.Uto seljak glasno se raskrivi:Dri, jazo, dr, sokole sivi!Proburazi liju prokletnicu,a jazavcu odape stupicu.Seli, jazo, junaino stara,da ti valja koa dva uplja dinarai tvoja bi pola do pazara!

49prosinca 2006.


britke ale. Postao je pokajnik i povukao se na otok oltu, u stalnom bije-gu pred svojom sudbinom.(Split, kazivala Luca Rui, domaica Split; zapisala studentica Ivana Sa-bljak, Vl. rkp. 00a, str. 50.)

Ovi odabrani primjeri, iz veega obilja zapisa, samo su dijelom do-statni za mogui strunu tipologizaciju.

Bajke i bajkovite strukture u ovome ispisu nisu osobito reprezantativ-ne ovome narativnom obliku usmene knjievnosti. Po svojoj strukturi uglavnom odgovaraju ve uinjenim opisima bajk.7 Bajke i bajkovite strukture u hrvatskoj usmenoj knjievnosti imaju svoj repertoar glavnih junaka i drugih aktera, njihovih akcija i reakcija, relativno manji broj funkcija. Ono to je vidljivo i iz ovoga odabira, prianje ovih pria, i fan-tastino u njima, te brojne govorene vrjednote lokalnih govora bolji su dio ove narativne vrste.

Predaje u novim zapisima pripadaju svim poznatim tipovima hrvat-skih usmenih predaja: povijesnima, etiolokim i mjesnim i izreene su svim tipovima predajnih struktura, najee u memoratima i fabulati-ma. Prevladavaju, i inae, one iz podruja mjesne duhovnosti kojima se najee objanjava neto vano za pojedino podruje: postanci, mjesne zanimljivosti, objanjenja, zgode. Olabavljeno je u velikoj mjeri opena-rodno vjerovanje u to o emu se pria, a umjesto vjerovanja snanije je izraena prialaka tvrdnja o neemu o emu se pria, a time se oblikuje knjievna struktura koja toliko ne obvezuje recipijente.

Uoavaju se neke opepoznate vrijednosti hrvatske usmene nara-tologije: dinamini pripovjedni postupci, nekonvencionalna uporaba upravnoga i neupravnog govora, vjetina uporabe slobodnoga uprav-nog govora, specifino dijalogiziranje i ostale pripovjedne manire koje su uvjetovane odreenom mjesnom duhovnou. Treba opet istaknuti veliku pripovjednu rasko i mogunost specifinoga knjievnostilskog cizeliranja hrvatskih narodnih govora. U cjelini, to su govori i govorene

7 Usp. o tome brojne knjige Maje Bokovi-Stulli i struni opis za Stoljea hrvatske knjiev-nosti (Usmene pripovjetke i predaje, MH, Zagreb, 997.). Dijelom se o tome govori i u tekstu BOTICA, S.: Mit i hrvatske narodne bajke, u: Zlatni danci, zbornik, Osijek, 00., str. 6-5.

50 HUM 1

Stipe BOTICA

v

HUM-br-1

Documents

Transcript of HUM-br-1