HRVATSKO Broj 16 - Samostan u Fojnicifojnica-samostan.com/fojnicka_skrinja/Fojnicka_skrinja... ·...
28
Broj 16 svibanj/lipanj 2012. cijena 2 KM 9 ISSN 1986-5929 771986 592001 RODOLJUB HRVATSKO KATOLIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO FOJNICA
Transcript of HRVATSKO Broj 16 - Samostan u Fojnicifojnica-samostan.com/fojnicka_skrinja/Fojnicka_skrinja... ·...
Broj 16svibanj/lipanj 2012.
cijena 2 KM
9
ISSN 1986-5929
771986 592001
RODOLJUB
HRVATSKOKATOLIČKOPROSVJETNODRUŠTVO
F O J N I C A
BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012. 3
UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICA
Dragi naši prijatelji,
i sami smo sa nestrpljenjem očekivali novi broj. U njemu vam opet nudimo zanimljive pričice vezane za život ljudi i preživljavanje običaja na ovim našim prostorima, povijesne crtice i trenutke sadašnjosti koje je lako usporediti...
Što se to uistinu promijenilo od vremena naših djedova i očeva? Možda se u jednom trenutku i činilo da smo dio suvremene civilizacije. Puteve nam asfaltiraše, kupismo televizore i Levi's- ove farmerice, poletismo avionom, dobismo internet. Ali već sljedećeg trenutka taj asfalt izlokaše neimaština i nemar, pretvori se u neočekivano grubi makadam, prodavnice nam se zatvaraju, pa do prve sljedeće po TV ili farmerice putujemo bar 20 minuta. Na internetu i telefonu, bilo fiksnom, bilo mobilnom, pljačkaju nas kao neprijateljsku vojsku. Sve mi to nekako izgleda kako niti ovoj vlasti nismo dragi!
A u zraku je već naboj važnosti predolazećih lokalnih izbora. Lobiraju se ljudi, sastavljaju se liste, daju se obećanja iako još nije sigurno kako će se namaći novac za realizaciju davanja povjerenja. Dakle, ako i dođe do izbora, u što ne želimo niti sumnjati, (jer ako nam već uzimaju pravo na školovanje, rad, liječenje, zasluženu mirovinu, onda su nam dužni dati bar pravo da biramo tko će nas gaziti...), vrijeme je razmisliti polako o svakoj osobi koja je na ponuđenoj listi. Vrijeme je birati mlađe ljude koji su se svojim angažmanom već pokazali kao vrijedni, odgovorni, nepotkupljivi, ljude koji svoje suradnike ne biraju niti po nacionalnoj, niti po vjerskoj, niti po spolnoj pripadnosti. Sudjelujte na predizbornim tribinama! Potrudite se da upoznate te ljude, pitajte ih sve što vas u praktičnoj stvarnosti boli, proniknite u njihove karaktere pravih ili odigranih altruista, budite aktivni i prije nego dođete u situaciju da samo zaokružite neki redni broj!
U narednim brojevima planiramo predstaviti par lokalnih političara svih stranačkih pripadnosti, čitajte nas i dalje...
urednica
Fojnička škrinja, broj 16, svibanj/lipanj 2012 .
izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica ■ glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Jakov Gavran, Božana Tuka, Marko Tuka i Nikica Vujica ■ urednički savjet: Danijel Bošnjak, Lucija Bošnjak, Ivan Katavić, Katarina Migić i Franjo Miletić ■ lektura: Leonora Lovrić Drmač■adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb ■ tel.: 063 369 169 ■e-mail: [email protected] ■ žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka ■ naklada: 600 primjeraka ■ tisak: "ŠTAMPARIJA FOJNICA" Fojnica
FOJNIČKAŠKRINJA
travanj/svibanj 2012.
K R Š T E N I
V J E N Č A N I
Marin Musa(Miro i Svjetlana rođ. Pravdić)
Manuela Bašić(Goran i Dajana rođ. Iviš)
Robert Turić(Dražen i Sandra rođ. Petković)
Arijana Turić(Dražen i Sandra r Petković)
Ivan Gudelj i Manda Ilišević
Danijel Bošnjak i Suzana Prskalo
Goran Bašić i Dajana Iviš
U M R L I
Mijo Pecirep, 1935.
Ljubica Bošnjak rođ. Oroz, 1937.
Ljubica Tolo rođ. Ostojić, 1927.
Ivo Tolo, 1934.
Željko Vrebac, 1942.
Ana Glavočević rođ. Bošnjak, 1933.
Ivo Miličević, 1942.
Finka Katavić rođ. Bešlić, 1935.
Zora Miličević rođ. Tolo, 1960.
Branko-Josip Rajić, 1953.
Stipo Tolo, 1936.
CIJENE REKLAMNOG PROSTORAU ČASOPISU 'FOJNIČKA ŠKRINJA'
U BOJI
- 1/1 stranica 150,00 KM
- 1/2 " 80,00 KM
- 1/4 " 40,00 KM
CRNO- BIJELA
- 1/1 100,00 KM
- 1/2 " 60,00 KM
- 1/4 " 30,00 KM
- 1/8 " 20,00 KM
stranica
Više od 2000 artikala
Svaki mjesec akcije do 15% na pojedine artikle!
• bijela tehnika,
• elekto i vodo materijali,• oprema za kupaonice,• keramičarske pločice• sitni kućanski aparati...
ukratko, sve što nudi i Ecomic Vitez.
Uvedena fiskalna kasa, kartično plaćanje i pla-ćanje kreditnim karticama Raiffeisen banke. Uz ljubazno osoblje možete dobiti i savjet za rekonstrukciju kupaonica i kuhinja, dovozimo robu do potrošaća i istu montiramo po želji kupca.
ECONOMIC s.t.r. FOJNICA - 061 984 306
HOTEL "STARI GRAD"
OLD CITY PUB
RESTORAN "STARI GRAD"
10 komfornih soba, četiri apartmana,restoran, pivnica, čuvani parking...
house party, acoustic nights, koncerti,promocije pića, užarena atmosfera,
ples I ludi provod... pravo mjesto za Vas
ugodan ambijent,bogata gastronomska ponuda,
muzika - idealno mjesto za poslovne Iobiteljske ručkove, romantične
večere, rođendane, promocije...Informacije i rezervacije
tel. 063 993 093
vrhunska usluga,živa
CATERING USLUGE: 063 478 464
BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012. 3
UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICA
Dragi naši prijatelji,
i sami smo sa nestrpljenjem očekivali novi broj. U njemu vam opet nudimo zanimljive pričice vezane za život ljudi i preživljavanje običaja na ovim našim prostorima, povijesne crtice i trenutke sadašnjosti koje je lako usporediti...
Što se to uistinu promijenilo od vremena naših djedova i očeva? Možda se u jednom trenutku i činilo da smo dio suvremene civilizacije. Puteve nam asfaltiraše, kupismo televizore i Levi's- ove farmerice, poletismo avionom, dobismo internet. Ali već sljedećeg trenutka taj asfalt izlokaše neimaština i nemar, pretvori se u neočekivano grubi makadam, prodavnice nam se zatvaraju, pa do prve sljedeće po TV ili farmerice putujemo bar 20 minuta. Na internetu i telefonu, bilo fiksnom, bilo mobilnom, pljačkaju nas kao neprijateljsku vojsku. Sve mi to nekako izgleda kako niti ovoj vlasti nismo dragi!
A u zraku je već naboj važnosti predolazećih lokalnih izbora. Lobiraju se ljudi, sastavljaju se liste, daju se obećanja iako još nije sigurno kako će se namaći novac za realizaciju davanja povjerenja. Dakle, ako i dođe do izbora, u što ne želimo niti sumnjati, (jer ako nam već uzimaju pravo na školovanje, rad, liječenje, zasluženu mirovinu, onda su nam dužni dati bar pravo da biramo tko će nas gaziti...), vrijeme je razmisliti polako o svakoj osobi koja je na ponuđenoj listi. Vrijeme je birati mlađe ljude koji su se svojim angažmanom već pokazali kao vrijedni, odgovorni, nepotkupljivi, ljude koji svoje suradnike ne biraju niti po nacionalnoj, niti po vjerskoj, niti po spolnoj pripadnosti. Sudjelujte na predizbornim tribinama! Potrudite se da upoznate te ljude, pitajte ih sve što vas u praktičnoj stvarnosti boli, proniknite u njihove karaktere pravih ili odigranih altruista, budite aktivni i prije nego dođete u situaciju da samo zaokružite neki redni broj!
U narednim brojevima planiramo predstaviti par lokalnih političara svih stranačkih pripadnosti, čitajte nas i dalje...
urednica
Fojnička škrinja, broj 16, svibanj/lipanj 2012 .
izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica ■ glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Jakov Gavran, Božana Tuka, Marko Tuka i Nikica Vujica ■ urednički savjet: Danijel Bošnjak, Lucija Bošnjak, Ivan Katavić, Katarina Migić i Franjo Miletić ■ lektura: Leonora Lovrić Drmač■adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb ■ tel.: 063 369 169 ■e-mail: [email protected] ■ žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka ■ naklada: 600 primjeraka ■ tisak: "ŠTAMPARIJA FOJNICA" Fojnica
FOJNIČKAŠKRINJA
travanj/svibanj 2012.
K R Š T E N I
V J E N Č A N I
Marin Musa(Miro i Svjetlana rođ. Pravdić)
Manuela Bašić(Goran i Dajana rođ. Iviš)
Robert Turić(Dražen i Sandra rođ. Petković)
Arijana Turić(Dražen i Sandra r Petković)
Ivan Gudelj i Manda Ilišević
Danijel Bošnjak i Suzana Prskalo
Goran Bašić i Dajana Iviš
U M R L I
Mijo Pecirep, 1935.
Ljubica Bošnjak rođ. Oroz, 1937.
Ljubica Tolo rođ. Ostojić, 1927.
Ivo Tolo, 1934.
Željko Vrebac, 1942.
Ana Glavočević rođ. Bošnjak, 1933.
Ivo Miličević, 1942.
Finka Katavić rođ. Bešlić, 1935.
Zora Miličević rođ. Tolo, 1960.
Branko-Josip Rajić, 1953.
Stipo Tolo, 1936.
CIJENE REKLAMNOG PROSTORAU ČASOPISU 'FOJNIČKA ŠKRINJA'
U BOJI
- 1/1 stranica 150,00 KM
- 1/2 " 80,00 KM
- 1/4 " 40,00 KM
CRNO- BIJELA
- 1/1 100,00 KM
- 1/2 " 60,00 KM
- 1/4 " 30,00 KM
- 1/8 " 20,00 KM
stranica
Više od 2000 artikala
Svaki mjesec akcije do 15% na pojedine artikle!
• bijela tehnika,
• elekto i vodo materijali,• oprema za kupaonice,• keramičarske pločice• sitni kućanski aparati...
ukratko, sve što nudi i Ecomic Vitez.
Uvedena fiskalna kasa, kartično plaćanje i pla-ćanje kreditnim karticama Raiffeisen banke. Uz ljubazno osoblje možete dobiti i savjet za rekonstrukciju kupaonica i kuhinja, dovozimo robu do potrošaća i istu montiramo po želji kupca.
ECONOMIC s.t.r. FOJNICA - 061 984 306
HOTEL "STARI GRAD"
OLD CITY PUB
RESTORAN "STARI GRAD"
10 komfornih soba, četiri apartmana,restoran, pivnica, čuvani parking...
house party, acoustic nights, koncerti,promocije pića, užarena atmosfera,
ples I ludi provod... pravo mjesto za Vas
ugodan ambijent,bogata gastronomska ponuda,
muzika - idealno mjesto za poslovne Iobiteljske ručkove, romantične
večere, rođendane, promocije...Informacije i rezervacije
tel. 063 993 093
vrhunska usluga,živa
CATERING USLUGE: 063 478 464
4 BROJ 16
AKTUALNOSTIFOJNIČKAŠKRINJA
5
Udruženje antifašista i boraca Narodno oslobodilačkog rata općine Fojnica nije nešto aktivno, ali se oglase jedan put u go-dini, svakako. Prilika za to je 9. svibanj, Dan pobjede nad fašiz-mom. Na spomen-groblju žrtvama Drugog svjetskog rata polo-ženo je cvijeće, a minutom šutnje odana je počast i svim žrtvama rata 1992.-1995. godine. Tijekom ove svečanosti uru-čene su i tri zahvalnice od strane Udruženja antifašista i boraca narodno oslobodilačkog rata općine Fojnica koje su dobili Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida domovin-sko odbrambenog rata, potom Elvedin Karahmet, vlasnik fir-me "Karadrvo" d.o.o. Fojnica i novinar Fojnica online i Dnevnog avaza Hazim Čukle u znak zahvalnosti za blagovremeno i objektivno izvještavanje o radu Udruženja antifašista i boraca NOR-a općine Fojnica.
Na polju Milodraž pokraj Kiseljaka obilježena je 549. godiš-njica otkako su se na ovom mjestu susreli turski osvajač sultan Mehmed El Fatih i fra Anđeo Zvizdović. Povod slavlju kojeg su na Milodražu pripremili članovi Udruženja bosansko-tur-skog prijateljstva "Bosfor" bila je povelja, čuvena ahdnama ko-ju je El Fatih na Milodražu dao fra Anđelu Zvizdoviću jamčeći, navodno, njome slobodu ispovijedanja vjere franjevcima u Bosni. Kako je original ahdname spaljen zajedno sa Samosta-nom u Fojnici, ahdnama se danas tumači na različite načine. Članovi Udruženja "Bosfor" među kojima je i fra Luka Mar-kešić, žele je po svaku cijenu predstaviti kao najstariju povelju o ljudskim pravima dok protivnici ovakvog mišljenja, među kojima su i gvardijani Samostana u Fojnici i Livnu fra Nikica Vujica i fra Anđelko Barun, kažu: "Sačuvaj nas Bože takvih prava jer turski je osvajač popalio crkve i samostane, katolike progonio, mladiće odvodio u janičare, djevojke u hareme, a mnogi su katolici silom prešli na Islam!".
Dobri Bošnjaninna Milodražu
Antifašisti naprijed- ostali stoj!
Ana Popović
Fojnička škrinja
FOJNIČKAŠKRINJA
Ipak, članovi "Bosfora", kao i lokalnih bošnjačkih omladin-skih Udruženja koja djeluju u Kiseljaku "Fatiha" iz Milodraža i "Preporoda", ahdnamu po svaku cijenu žele promovirati kao najstariju povelju o ljudskim pravima, a pokrovitelj Dana ah-dname na Milodražu, Tahir Lendo, predsjednik Vlade Sred-njobosanske županije doveo je ahdnamu u kontekst presude Sejdić- Finci.
"Ahdnama nam je putokaz kako zaštiti drugog i drugačijeg, kako bismo mi trebali danas štititi manjine, a pokazatelj je i na koji će način naša prava biti zaštićena kada jednom uđemo u Europsku uniju", naglasio je Lendo.
Fra Luka Markešić, franjevac koji je najvatreniji zagovornik ahdname kao navodne povelje o ljudskim pravima Stjepanu Mesiću, bivšem hrvatskom predsjedniku, dao je na Milodražu epitet "dobrog Bošnjanina"! Mesić je jedan od ovogodišnjih do-bitnika povelje "Prijatelj Bosne" koju dodjeljuje Udruženje "Bosfor". Na naš upit slavi li se u Milodražu zapravo dolazak opkupatira, Mesić je odgovorio: "To kažu oni koji o povijesti ne znaju puno, koji je krivo tumače, oni koji Tursku gledaju samo kao osvajača", kaže Mesić. Na naše pitanje kako preći preko to-ga da je upravo Turska u BiH popalila katoličke vjerske objekte, ubijala i progonila katolike Mesić je odgovorio da je to tako bilo u srednjem vijeku, te da je isto radila i Franuska i neke druge katoličke zemlje.
Usporedba El Fatiha s Adolfom Hitlerom za bivšeg hrvat-skog predsjednika također je nekorektna.
"Oni nemaju veze jedan s drugim. Hitler je želio uništiti druge, dok su drugi ratovi vođeni zbog osvajanja tuđeg teri-torija", kaže Mesić. Bivši hrvatski predsjednik jedini je dobitnik priznanja bosansko-turskog udruženja "Bosfor" koji je osobno došao na Milodraž primiti priznanje. Umjesto generala Hulusi Akara, povelju je primio njegov izaslanik, dok će Valetin Inzko, visoki predstavnik u BiH i Ivo Komšić, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, povelje primiti naknadno.
Rizvan Halilović, predsjednik Udruženja "Bosfor" na 550. obljetnicu dodjele ahdname najavio je na Milodražu podizanje spomenika sultanu Mehmedu El Fatihu. BiH bi mogla tako biti među rijetkim, a možda i jedinim zemljama u svijetu koje su podigle spomenik svome osvajaču! Naravno, ukoliko "Bosfor" dobije potrebna odobrenja za gradnju spomenika El Fatihu.
Inače, hrvatskih političkih predstavnika iz Kiseljaka i SBŽ na ovom skupu nije bilo. U ime domaćina, okupljene je prozdra-vio Muhamed Emšo, predsjedavajući Općinskog vijeća Kise-ljak, a svojeg izaslanika, točnije izaslanicu Lauru Bošnjak, na skup je poslao Živko Budimir, predsjednik Federacije BiH.
Dobrovoljna jednodnevna akcija čišćenja korita rijeke Dra-gače u gradskoj zoni izvedena je po mrzlom i kišovitom vreme-nu. Dvadesetak članova UGSR Fojnice je u sklopu svog godiš-njeg plana tom prilikom očistila dno i obalu rijeke u dužini od oko 900 metara. Ribočuvar Džemil Berbić pobrojao je ribarske sekcije iz Fojnice, Ostružnice, Bakovića, Gojevića i Prokosa, te naglasio: 'Stvarno je sramota šta se sve baca i odlaže u naše rije-ke. Bilo je tu svega od bijele tehnike, ćilima, tepiha, drva, posu-đa, plastike, porculana do higijenskih potrepština, knjiga, pisa-ma itd. Apelujemo na građanstvo i na nadležne inspekcijske službe da se povede više brige oko zaštite naših rijeka i potoka'.
Udruženje ribolovacana djeluFojnička škrinja
BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
Noć uoči 1. svibnja na središnjem gradskom trgu, u orga-nizaciji Općine Fojnica, započelo je prvomajsko slavlje nastu-pom KUD '1001 noć'. Par stotina građana dočekali su dugim pljeskom i folklorne sekcije Zavoda za zbrinjavanje mentalno
Proslavljen praznik (ne)radaFojnička škrinja
invalidnih osoba 'Drin' i OŠ 'Ivan Goran Kovačić'. U zabavnom programu su sudjelovali i mladi pjevački talenti iz Fojnice i Kiseljaka, a skromni vatromet nad gradom je zaokružio kolek-tivnu euforiju nad ničim.
Prvomajski uranak oglašen je vatrogasnom sirenom, kao i obično, nakon čega nije bilo dodjela udarničkih značaka niti plaketa za ikakve zasluge. Kako se tko uspio organizirati, tako se i krenulo put Brusnice, Pogorelice, Malkoča, Jezernice, Pro-koškog jezera...
Zabavno glazbeni program povodom Međunarodnog praznika rada
FOTO
: HA
ZIM
ČU
KLE
FOTO
: HA
ZIM
ČU
KLE
FOTO
: HA
ZIM
ČU
KLE
Na spomen-obilježje žrtvama Drugog svjetskog rata položeno je cvijeće
Ne treba zanemariti činjenicu kako je cijena dnevne dozvo-le u tom reviru 20 KM, a cijena poludnevne 10 KM. Taj novac djelomično pridonosi opstanku UGSR Fojnica, ali je važan i za opći dojam Fojnice kao banjsko-turističke destinacije, koja i pored svih prirodnih ljepota, bogatih termalnih i radioaktivnih izvora, stručnog i cijenjenog medicinskog osoblja, ne može ne-kulturom domaćeg stanovništva zadržati gosta.
U akciji unatoč lošem vremenu
Stjepan Mesić "počašćen" titulom "dobrog Bošnja-nina"! Ostali su mogli uživati u lijepom vremenu, halvi i iskrivljavanju povijesti...
Rizvan Halilović, bivši oficir JNA (kapetan), rođen u Bijelom Polju, bio je aktivni obavještajac muslimanske vojske kao i suradnik turske i pakistanske obavještajne službe zbog čega je osuđen na Voj-nom sudu u Nišu 1993. godine.
Da je Rizvan Halilović opasan čovjek s još opasnijim namjerama piše u svojoj knjizi "Ubij bližnjega svoga" srbijanski novinar i publi-cist Marko Lopušina koji se spe-cijalizirao za pisanje o tajnim služ-bama, mafiji i masonima.
Fra Luka Markešić, Stjepan Mesić i Rizvan HalilovićFra Luka Markešić, Stjepan Mesić i Rizvan Halilović
Rizvan Halilović
4 BROJ 16
AKTUALNOSTIFOJNIČKAŠKRINJA
5
Udruženje antifašista i boraca Narodno oslobodilačkog rata općine Fojnica nije nešto aktivno, ali se oglase jedan put u go-dini, svakako. Prilika za to je 9. svibanj, Dan pobjede nad fašiz-mom. Na spomen-groblju žrtvama Drugog svjetskog rata polo-ženo je cvijeće, a minutom šutnje odana je počast i svim žrtvama rata 1992.-1995. godine. Tijekom ove svečanosti uru-čene su i tri zahvalnice od strane Udruženja antifašista i boraca narodno oslobodilačkog rata općine Fojnica koje su dobili Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida domovin-sko odbrambenog rata, potom Elvedin Karahmet, vlasnik fir-me "Karadrvo" d.o.o. Fojnica i novinar Fojnica online i Dnevnog avaza Hazim Čukle u znak zahvalnosti za blagovremeno i objektivno izvještavanje o radu Udruženja antifašista i boraca NOR-a općine Fojnica.
Na polju Milodraž pokraj Kiseljaka obilježena je 549. godiš-njica otkako su se na ovom mjestu susreli turski osvajač sultan Mehmed El Fatih i fra Anđeo Zvizdović. Povod slavlju kojeg su na Milodražu pripremili članovi Udruženja bosansko-tur-skog prijateljstva "Bosfor" bila je povelja, čuvena ahdnama ko-ju je El Fatih na Milodražu dao fra Anđelu Zvizdoviću jamčeći, navodno, njome slobodu ispovijedanja vjere franjevcima u Bosni. Kako je original ahdname spaljen zajedno sa Samosta-nom u Fojnici, ahdnama se danas tumači na različite načine. Članovi Udruženja "Bosfor" među kojima je i fra Luka Mar-kešić, žele je po svaku cijenu predstaviti kao najstariju povelju o ljudskim pravima dok protivnici ovakvog mišljenja, među kojima su i gvardijani Samostana u Fojnici i Livnu fra Nikica Vujica i fra Anđelko Barun, kažu: "Sačuvaj nas Bože takvih prava jer turski je osvajač popalio crkve i samostane, katolike progonio, mladiće odvodio u janičare, djevojke u hareme, a mnogi su katolici silom prešli na Islam!".
Dobri Bošnjaninna Milodražu
Antifašisti naprijed- ostali stoj!
Ana Popović
Fojnička škrinja
FOJNIČKAŠKRINJA
Ipak, članovi "Bosfora", kao i lokalnih bošnjačkih omladin-skih Udruženja koja djeluju u Kiseljaku "Fatiha" iz Milodraža i "Preporoda", ahdnamu po svaku cijenu žele promovirati kao najstariju povelju o ljudskim pravima, a pokrovitelj Dana ah-dname na Milodražu, Tahir Lendo, predsjednik Vlade Sred-njobosanske županije doveo je ahdnamu u kontekst presude Sejdić- Finci.
"Ahdnama nam je putokaz kako zaštiti drugog i drugačijeg, kako bismo mi trebali danas štititi manjine, a pokazatelj je i na koji će način naša prava biti zaštićena kada jednom uđemo u Europsku uniju", naglasio je Lendo.
Fra Luka Markešić, franjevac koji je najvatreniji zagovornik ahdname kao navodne povelje o ljudskim pravima Stjepanu Mesiću, bivšem hrvatskom predsjedniku, dao je na Milodražu epitet "dobrog Bošnjanina"! Mesić je jedan od ovogodišnjih do-bitnika povelje "Prijatelj Bosne" koju dodjeljuje Udruženje "Bosfor". Na naš upit slavi li se u Milodražu zapravo dolazak opkupatira, Mesić je odgovorio: "To kažu oni koji o povijesti ne znaju puno, koji je krivo tumače, oni koji Tursku gledaju samo kao osvajača", kaže Mesić. Na naše pitanje kako preći preko to-ga da je upravo Turska u BiH popalila katoličke vjerske objekte, ubijala i progonila katolike Mesić je odgovorio da je to tako bilo u srednjem vijeku, te da je isto radila i Franuska i neke druge katoličke zemlje.
Usporedba El Fatiha s Adolfom Hitlerom za bivšeg hrvat-skog predsjednika također je nekorektna.
"Oni nemaju veze jedan s drugim. Hitler je želio uništiti druge, dok su drugi ratovi vođeni zbog osvajanja tuđeg teri-torija", kaže Mesić. Bivši hrvatski predsjednik jedini je dobitnik priznanja bosansko-turskog udruženja "Bosfor" koji je osobno došao na Milodraž primiti priznanje. Umjesto generala Hulusi Akara, povelju je primio njegov izaslanik, dok će Valetin Inzko, visoki predstavnik u BiH i Ivo Komšić, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, povelje primiti naknadno.
Rizvan Halilović, predsjednik Udruženja "Bosfor" na 550. obljetnicu dodjele ahdname najavio je na Milodražu podizanje spomenika sultanu Mehmedu El Fatihu. BiH bi mogla tako biti među rijetkim, a možda i jedinim zemljama u svijetu koje su podigle spomenik svome osvajaču! Naravno, ukoliko "Bosfor" dobije potrebna odobrenja za gradnju spomenika El Fatihu.
Inače, hrvatskih političkih predstavnika iz Kiseljaka i SBŽ na ovom skupu nije bilo. U ime domaćina, okupljene je prozdra-vio Muhamed Emšo, predsjedavajući Općinskog vijeća Kise-ljak, a svojeg izaslanika, točnije izaslanicu Lauru Bošnjak, na skup je poslao Živko Budimir, predsjednik Federacije BiH.
Dobrovoljna jednodnevna akcija čišćenja korita rijeke Dra-gače u gradskoj zoni izvedena je po mrzlom i kišovitom vreme-nu. Dvadesetak članova UGSR Fojnice je u sklopu svog godiš-njeg plana tom prilikom očistila dno i obalu rijeke u dužini od oko 900 metara. Ribočuvar Džemil Berbić pobrojao je ribarske sekcije iz Fojnice, Ostružnice, Bakovića, Gojevića i Prokosa, te naglasio: 'Stvarno je sramota šta se sve baca i odlaže u naše rije-ke. Bilo je tu svega od bijele tehnike, ćilima, tepiha, drva, posu-đa, plastike, porculana do higijenskih potrepština, knjiga, pisa-ma itd. Apelujemo na građanstvo i na nadležne inspekcijske službe da se povede više brige oko zaštite naših rijeka i potoka'.
Udruženje ribolovacana djeluFojnička škrinja
BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
Noć uoči 1. svibnja na središnjem gradskom trgu, u orga-nizaciji Općine Fojnica, započelo je prvomajsko slavlje nastu-pom KUD '1001 noć'. Par stotina građana dočekali su dugim pljeskom i folklorne sekcije Zavoda za zbrinjavanje mentalno
Proslavljen praznik (ne)radaFojnička škrinja
invalidnih osoba 'Drin' i OŠ 'Ivan Goran Kovačić'. U zabavnom programu su sudjelovali i mladi pjevački talenti iz Fojnice i Kiseljaka, a skromni vatromet nad gradom je zaokružio kolek-tivnu euforiju nad ničim.
Prvomajski uranak oglašen je vatrogasnom sirenom, kao i obično, nakon čega nije bilo dodjela udarničkih značaka niti plaketa za ikakve zasluge. Kako se tko uspio organizirati, tako se i krenulo put Brusnice, Pogorelice, Malkoča, Jezernice, Pro-koškog jezera...
Zabavno glazbeni program povodom Međunarodnog praznika rada
FOTO
: HA
ZIM
ČU
KLE
FOTO
: HA
ZIM
ČU
KLE
FOTO
: HA
ZIM
ČU
KLE
Na spomen-obilježje žrtvama Drugog svjetskog rata položeno je cvijeće
Ne treba zanemariti činjenicu kako je cijena dnevne dozvo-le u tom reviru 20 KM, a cijena poludnevne 10 KM. Taj novac djelomično pridonosi opstanku UGSR Fojnica, ali je važan i za opći dojam Fojnice kao banjsko-turističke destinacije, koja i pored svih prirodnih ljepota, bogatih termalnih i radioaktivnih izvora, stručnog i cijenjenog medicinskog osoblja, ne može ne-kulturom domaćeg stanovništva zadržati gosta.
U akciji unatoč lošem vremenu
Stjepan Mesić "počašćen" titulom "dobrog Bošnja-nina"! Ostali su mogli uživati u lijepom vremenu, halvi i iskrivljavanju povijesti...
Rizvan Halilović, bivši oficir JNA (kapetan), rođen u Bijelom Polju, bio je aktivni obavještajac muslimanske vojske kao i suradnik turske i pakistanske obavještajne službe zbog čega je osuđen na Voj-nom sudu u Nišu 1993. godine.
Da je Rizvan Halilović opasan čovjek s još opasnijim namjerama piše u svojoj knjizi "Ubij bližnjega svoga" srbijanski novinar i publi-cist Marko Lopušina koji se spe-cijalizirao za pisanje o tajnim služ-bama, mafiji i masonima.
Fra Luka Markešić, Stjepan Mesić i Rizvan HalilovićFra Luka Markešić, Stjepan Mesić i Rizvan Halilović
Rizvan Halilović
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
FOJNIČKE PERSPEKTIVE ZANIMLJIVOSTI CRTICA IZ PROŠLOSTI
6 7BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
ihad i Dževada Ibreljić započeli su svoj posao 2004. godine, sa pola du-Nnuma jagode. Danas se Poljoprivred-
no gazdinstvo "Ibreljić" bavi proizvod-njom maline i jagode i preradom doma-ćeg i šumskog voća, od kojeg prave džem, sirup, pekmez i marmeladu. Bave se, ta-kođe, pčelarstvom i proizvodnjom pro-polisa i meda. Navode kako su svi njihovi proizvodi organski, a jedini konzervans koji koriste je limunov sok. Redovno po-sjećuju sajmove, a njihovi proizvodi su dva puta išli na sajam u Francusku. Proiz-vodi su traženi i zadovoljni su prihodima koje ostvaruju.
Među one rijetke koji su iskoristili dar prirode spada i porodica Tutnjević iz Fojnice. Proizvodi od šumskih plodova "Džemila" su, takođe, proizvodi spravlje-ni od ljekobilja i voća sa naših planina. Široku paletu ovih proizvoda čine proiz-vodi od brusnice, borovnice, smreke, a to su razne vrste sirupa, slatka, pekmeza, meda, kao i razne vrste čajeva.
Porodica Pamić iz Fojnice ima 180 košnica postavljenih na pet lokaliteta, a područja gdje pčelare obiluju raznovrs-
udeći po najstarijim dostupnim dokumentima, ućima se zlato iskopavalo još od 1365. godine. Rudnik su S1885. godine otvorila braća Došen, a kasnije su koncesiju
dobili Britanci koji su rudnik eksploatirali sve do 1936. godine No, i tri godine kasnije, ljudi iz različitih krajeva svijeta izvlačili su zlato i vraćali se kućama bogati. To vrijeme nazvano je "zlatna groznica".
Ista "zlatna groznica" javlja se i danas. Procjenjuje se da je u to vrijeme izvučeno na desetine tona zlata i još više srebra, iako točne, a niti približne brojke, nitko ne zna. Stručnjaci kažu kako je upravo u Bakovićima najveće nalazište zlata u jugoistočnoj Europi, te da je moguće da ga još ima u velikim količinama, čak oko pet tona.
Tvrtka iz Jajca već godinama traži koncesiju za iskopava-nje zlata. Suglasnost općinskih vlasti je dobila, a konačnu odluku tko dobiva koncesiju donijet će Vlada FBiH nakon usvajanja Zakona o koncesijama. Međunarodni tender će biti uskoro raspisan i tada će se znati više.
Mještani se nadaju otvaranju kako bi napokon i oni, u vidu zapošljavanja velikog broja ljudi te ostajanja blaga u našoj državi, imali neku korist od bogatstva koje gledaju duge go-dine.
Rudnik je zasad napušten i samo se po narančastom tlu nazire što je nekoć bio. A što će u budućnosti biti, zlatna dolina i mjesto koje će uzburkati strasti onih željnih brzo stečenog bogatstva ili jedna priča koju pamte samo najstariji mještani ovoga mjesta, ostaje da doznamo.
Bakovi-
nim cvjetovima i šumskom pašom koja je ekološki čista i daje izuzetno kvalitetan med. Proizvode med u saću, propolis i polenov prah. Ono što je bitno da u toku pašne sezone nema prehranjivanja pčela niti davanja lijekova. Samo ono što pčele nađu, ističe porodica Pamić. To svakako garantira kvalitet svih proizvoda koje nudi Pčelarstvo "Pamić" Fojnica.
Eko proizvodi "Iva" Fojnica nude sa-mo zdravu hranu, a suhi sir, kuglof, pe-civa, samo su dio onoga što izlažu na saj-movima. Pšenično brašno, heljda, kiki-riki, orah, susam, kim, lan, kopar, anis, sve ovo su sastojci jednog peciva, kruha koji izgleda tako da se mora probati.
Suveniri Jelene Cvjetković su prava mala umjetnička djela, a nešto ovako mo-že uraditi samo vješta i nadarena ruka. Božićni aranžmani, uskršnje pisanice, pleteni, vezeni i heklani radovi, suveniri, slike rađene od ulja i akrila na platnu, ono je što izrađuje i predstavlja na saj-movima ova suvenirnica.
Ovi proizvođači su svoje proizvode izložili na sajmu koji je održan u sali ho-tela Reumal. Ovu ideju pohvalila je pred-
sjednica Matice umirovljenika Grada Za-greba, Marija Kalebota, ali i ostali pen-zioneri iz Zagreba koji su bili na odmoru u Reumalu. Ideja je, kako kažu, za svaku pohvalu, a domaći proizvodi ono što tre-ba cijeniti i maksimalno podržavati.
Svoje proizvode je na ovom sajmu iz-ložilo i malo obiteljsko preduzeće "Natur Farm" iz Kreševa koje se bavi uzgojem, berbom i preradom ljekobilja, šumskih plodova i gljiva. Ovo preduzeće je prven-stveno orjentirano na izradu biljnih pre-parata kao što su kreme, ulja, sirupi, tinkture, čajevi, a sve je rađeno na pot-puno prirodnoj bazi, bez dodavanja he-mijskih preparata i konzervansa. Neki od ovih preparata su za liječenje pojedinih oboljenja, a neki za tretmane lica i kože.
Ideja koja će uskoro ugledati svjetlo dana ono je na čemu proizvođači organ-skih proizvoda, hrane i suvenira sa pod-ručja naše općine rade već duže vrijeme. Četiri objekta u etno stilu koji će biti smješteni ispred hotela Reumal bit će uskoro izložbeno mjesto za sve ove naše autohtone proizvode. Glavni cilj ove ide-je je kvalitetna promocija našeg potenci-jala i afirmacija autentičnih i autohtonih domaćih proizvoda. Ovim će se domaćim ljudima i turistima ponuditi ono što ne mogu naći na policama trgovačkih la-naca.
ivot u roditeljskom domu u Ostruškoj Citonji nije bio nimalo bezbrižan. Prije nego smo stasali za školu moja braća i ja Žsmo čuvali stoku po obližnjim proplancima, nekada brojeći
munje i sklanjajući se od grada veličine oraha, nekada po nepodnošljivoj sunčevoj pripeci braneći se od muha, strš-ljenova i osova. Kasnije smo, kada smo malo ojačali, krčili šumu, otkidajući još koji pedalj zemlje za zasijati kakvo žito ili krumpir. Zime su u Citonji bile nekako duže nego u čaršiji, a trebalo je puno usta prehraniti.
Dar prirode i djelo vješte ruke
Mahira Akšamović
Općina Fojnica, kao što je slučaj i sa mnogim drugim općinama u Bosni i Hercegovini, ima karakteristike koje su specifične samo za njen teritorij. Njen raznoliki pejzaž pruža niz prilika i mogućnosti za njen ekonomski razvoj.
Planine Fojnice bogate su šumskim biljem i ljekobiljem, kao što su brusnica, majčina dušica, cvijet gloga, divlja menta, a od šumskog voća najprisutnija je borovnica, malina, kupina i šumska jagoda. Međutim, samo su rijetki iskoristili dar prirode, te pokrenuli vlastiti biznis prerade ovih proizvoda i njihovo plasiranje na tržište.
Ivana Cvjetković
Oko pet tona zlata još je u rudnicima Fojnice Nekadašnji rudnik zlata u Bakovićima kod Foj-nice bit će izdan na koncesiju odmah nakon što se usvoji novi Federalni zakon o koncesijama, izjavio je federalni ministar rudarstva, energe-tike i industrije Erdal Trhulj
Mirko Cvjetković-Mirkeša
Tajanstveni križna Bašinom brdu
Moj brat Vinko Cvjetković rođen je 1939. godine. Kako nam jedne zime nije doteglo žita, on je kao najsnažniji poslan našem ujaku Juri u Bistricu po vreću brašna. Kao još golobradi mladić ponio je vreću tešku 20-ak kg iz Bistrice, preko Bako-vića, Bakovićke Citonje i Bašinog brda. Svladan umorom, za-stao je na Bašinom brdu da se odmori. Izgladnio i umoran, te teške i mrzle zime ostao je sjedeći, duže nego je smio. Sniježna mećava ga je okovala za njegovo odmorište i više se nije podi-gao s njega. Našli smo ga drugog dana u sniježnom grobu, ka-ko grli vreću brašna i oslonjen na nju sa nekim nezemaljskim osmjehom na licu. Te 1952. godine pred Božić, točnije 24. prosinca, sahranjen je na Roljinom groblju, a već sljedeće go-dine mi, njegova braća Ilija i Mirko, podigosmo mu križ na onome mjestu gdje ga nađosmo smrznutog. Taj spomen i da-nas obiđu moja djeca, a zbog bolesti i starosti sam više ne mogu.
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
FOJNIČKE PERSPEKTIVE ZANIMLJIVOSTI CRTICA IZ PROŠLOSTI
6 7BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
ihad i Dževada Ibreljić započeli su svoj posao 2004. godine, sa pola du-Nnuma jagode. Danas se Poljoprivred-
no gazdinstvo "Ibreljić" bavi proizvod-njom maline i jagode i preradom doma-ćeg i šumskog voća, od kojeg prave džem, sirup, pekmez i marmeladu. Bave se, ta-kođe, pčelarstvom i proizvodnjom pro-polisa i meda. Navode kako su svi njihovi proizvodi organski, a jedini konzervans koji koriste je limunov sok. Redovno po-sjećuju sajmove, a njihovi proizvodi su dva puta išli na sajam u Francusku. Proiz-vodi su traženi i zadovoljni su prihodima koje ostvaruju.
Među one rijetke koji su iskoristili dar prirode spada i porodica Tutnjević iz Fojnice. Proizvodi od šumskih plodova "Džemila" su, takođe, proizvodi spravlje-ni od ljekobilja i voća sa naših planina. Široku paletu ovih proizvoda čine proiz-vodi od brusnice, borovnice, smreke, a to su razne vrste sirupa, slatka, pekmeza, meda, kao i razne vrste čajeva.
Porodica Pamić iz Fojnice ima 180 košnica postavljenih na pet lokaliteta, a područja gdje pčelare obiluju raznovrs-
udeći po najstarijim dostupnim dokumentima, ućima se zlato iskopavalo još od 1365. godine. Rudnik su S1885. godine otvorila braća Došen, a kasnije su koncesiju
dobili Britanci koji su rudnik eksploatirali sve do 1936. godine No, i tri godine kasnije, ljudi iz različitih krajeva svijeta izvlačili su zlato i vraćali se kućama bogati. To vrijeme nazvano je "zlatna groznica".
Ista "zlatna groznica" javlja se i danas. Procjenjuje se da je u to vrijeme izvučeno na desetine tona zlata i još više srebra, iako točne, a niti približne brojke, nitko ne zna. Stručnjaci kažu kako je upravo u Bakovićima najveće nalazište zlata u jugoistočnoj Europi, te da je moguće da ga još ima u velikim količinama, čak oko pet tona.
Tvrtka iz Jajca već godinama traži koncesiju za iskopava-nje zlata. Suglasnost općinskih vlasti je dobila, a konačnu odluku tko dobiva koncesiju donijet će Vlada FBiH nakon usvajanja Zakona o koncesijama. Međunarodni tender će biti uskoro raspisan i tada će se znati više.
Mještani se nadaju otvaranju kako bi napokon i oni, u vidu zapošljavanja velikog broja ljudi te ostajanja blaga u našoj državi, imali neku korist od bogatstva koje gledaju duge go-dine.
Rudnik je zasad napušten i samo se po narančastom tlu nazire što je nekoć bio. A što će u budućnosti biti, zlatna dolina i mjesto koje će uzburkati strasti onih željnih brzo stečenog bogatstva ili jedna priča koju pamte samo najstariji mještani ovoga mjesta, ostaje da doznamo.
Bakovi-
nim cvjetovima i šumskom pašom koja je ekološki čista i daje izuzetno kvalitetan med. Proizvode med u saću, propolis i polenov prah. Ono što je bitno da u toku pašne sezone nema prehranjivanja pčela niti davanja lijekova. Samo ono što pčele nađu, ističe porodica Pamić. To svakako garantira kvalitet svih proizvoda koje nudi Pčelarstvo "Pamić" Fojnica.
Eko proizvodi "Iva" Fojnica nude sa-mo zdravu hranu, a suhi sir, kuglof, pe-civa, samo su dio onoga što izlažu na saj-movima. Pšenično brašno, heljda, kiki-riki, orah, susam, kim, lan, kopar, anis, sve ovo su sastojci jednog peciva, kruha koji izgleda tako da se mora probati.
Suveniri Jelene Cvjetković su prava mala umjetnička djela, a nešto ovako mo-že uraditi samo vješta i nadarena ruka. Božićni aranžmani, uskršnje pisanice, pleteni, vezeni i heklani radovi, suveniri, slike rađene od ulja i akrila na platnu, ono je što izrađuje i predstavlja na saj-movima ova suvenirnica.
Ovi proizvođači su svoje proizvode izložili na sajmu koji je održan u sali ho-tela Reumal. Ovu ideju pohvalila je pred-
sjednica Matice umirovljenika Grada Za-greba, Marija Kalebota, ali i ostali pen-zioneri iz Zagreba koji su bili na odmoru u Reumalu. Ideja je, kako kažu, za svaku pohvalu, a domaći proizvodi ono što tre-ba cijeniti i maksimalno podržavati.
Svoje proizvode je na ovom sajmu iz-ložilo i malo obiteljsko preduzeće "Natur Farm" iz Kreševa koje se bavi uzgojem, berbom i preradom ljekobilja, šumskih plodova i gljiva. Ovo preduzeće je prven-stveno orjentirano na izradu biljnih pre-parata kao što su kreme, ulja, sirupi, tinkture, čajevi, a sve je rađeno na pot-puno prirodnoj bazi, bez dodavanja he-mijskih preparata i konzervansa. Neki od ovih preparata su za liječenje pojedinih oboljenja, a neki za tretmane lica i kože.
Ideja koja će uskoro ugledati svjetlo dana ono je na čemu proizvođači organ-skih proizvoda, hrane i suvenira sa pod-ručja naše općine rade već duže vrijeme. Četiri objekta u etno stilu koji će biti smješteni ispred hotela Reumal bit će uskoro izložbeno mjesto za sve ove naše autohtone proizvode. Glavni cilj ove ide-je je kvalitetna promocija našeg potenci-jala i afirmacija autentičnih i autohtonih domaćih proizvoda. Ovim će se domaćim ljudima i turistima ponuditi ono što ne mogu naći na policama trgovačkih la-naca.
ivot u roditeljskom domu u Ostruškoj Citonji nije bio nimalo bezbrižan. Prije nego smo stasali za školu moja braća i ja Žsmo čuvali stoku po obližnjim proplancima, nekada brojeći
munje i sklanjajući se od grada veličine oraha, nekada po nepodnošljivoj sunčevoj pripeci braneći se od muha, strš-ljenova i osova. Kasnije smo, kada smo malo ojačali, krčili šumu, otkidajući još koji pedalj zemlje za zasijati kakvo žito ili krumpir. Zime su u Citonji bile nekako duže nego u čaršiji, a trebalo je puno usta prehraniti.
Dar prirode i djelo vješte ruke
Mahira Akšamović
Općina Fojnica, kao što je slučaj i sa mnogim drugim općinama u Bosni i Hercegovini, ima karakteristike koje su specifične samo za njen teritorij. Njen raznoliki pejzaž pruža niz prilika i mogućnosti za njen ekonomski razvoj.
Planine Fojnice bogate su šumskim biljem i ljekobiljem, kao što su brusnica, majčina dušica, cvijet gloga, divlja menta, a od šumskog voća najprisutnija je borovnica, malina, kupina i šumska jagoda. Međutim, samo su rijetki iskoristili dar prirode, te pokrenuli vlastiti biznis prerade ovih proizvoda i njihovo plasiranje na tržište.
Ivana Cvjetković
Oko pet tona zlata još je u rudnicima Fojnice Nekadašnji rudnik zlata u Bakovićima kod Foj-nice bit će izdan na koncesiju odmah nakon što se usvoji novi Federalni zakon o koncesijama, izjavio je federalni ministar rudarstva, energe-tike i industrije Erdal Trhulj
Mirko Cvjetković-Mirkeša
Tajanstveni križna Bašinom brdu
Moj brat Vinko Cvjetković rođen je 1939. godine. Kako nam jedne zime nije doteglo žita, on je kao najsnažniji poslan našem ujaku Juri u Bistricu po vreću brašna. Kao još golobradi mladić ponio je vreću tešku 20-ak kg iz Bistrice, preko Bako-vića, Bakovićke Citonje i Bašinog brda. Svladan umorom, za-stao je na Bašinom brdu da se odmori. Izgladnio i umoran, te teške i mrzle zime ostao je sjedeći, duže nego je smio. Sniježna mećava ga je okovala za njegovo odmorište i više se nije podi-gao s njega. Našli smo ga drugog dana u sniježnom grobu, ka-ko grli vreću brašna i oslonjen na nju sa nekim nezemaljskim osmjehom na licu. Te 1952. godine pred Božić, točnije 24. prosinca, sahranjen je na Roljinom groblju, a već sljedeće go-dine mi, njegova braća Ilija i Mirko, podigosmo mu križ na onome mjestu gdje ga nađosmo smrznutog. Taj spomen i da-nas obiđu moja djeca, a zbog bolesti i starosti sam više ne mogu.
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
IZ SUSJEDNIH OPĆINA
8 9BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
a prvi mah i ovo je još jedno selo bez budućnosti, međutim kad prođete Nkroz naselje na putu do jedinstvenog
amfitetara i Vrela sv. Jakova, pred vama je prelijepo uređena građevina – punionica vode. I odmah pitanje otkud ideja i zašto baš ovdje.
O tome smo razgovarali sa Vedra-nom Miličević, zamjenicom direktora Nevre d.o.o., punionicom prirodne izvor-ske vode, tvrtke koja je danas na putu ka vodećim poslovnim vrijednostima u segmentu punjenja prirodne izvorske vode u Bosni i Hercegovini.
n Nakon srdačnog prijema Vedranu smo pitali otkada su ovdje i otkud ide-ja, te jesu li zadovoljni dosadašnjom realizacijom zamišljenog.
p Ideja postoji još od ranije, ali stvari su se poklopile 2009. godine kada se i for-malno krenulo sa implementacijom pro-jekta Nevra. Izvorište Nevra je na 1200 metara n/v i temperatura vode na izvoru je samo 6 stupnjeva.Voda se ne akumu-lira , nego protiče kroz punionicu , filtrira se, puni i pakira.
NEVRA smo dosad prilično zadovoljni, s obzirom da nastupamo laganim, ali si-gurnim koracima, uspjeli smo ući na je-dan dio tržišta i svakim danom se trudi-mo širiti ga.
n Rekli ste da idete polako susrećući se sa brojnim preprekama neuređe-nog tržišta. Kako se unatoč tome pro-bijate do potrošača?
p S obzirom da se radi o vodi, naši kanali su i veleprodaje i maloprodaje te ugosti-teljstvo.
Tržište nam je svakako veleprodaja, međutim sad nam je primarni cilj doći do
Poduzeće Nevra d.o.o. Kreševo služ-beno je otvoreno 29. lipnja 2010. godine, tako da možemo reći da poslujemo nepu-ne dvije godine što nas čini jednim mla-dim poduzećem koje nastupa na tržištu. Plasmanom naše prirodne izvorske vode
Što se tiče međunarodnog tržišta, po-lagano pripremamo izlazak i tamo, te se nadamo da će se desiti i to u skorije vri-jeme s obzirom da u svijetu vlada prilič-na nestašica pitke vode, a naša zemlja je već stekla glas zemlje sa kvalitetnom pit-kom vodom kao svojim prirodnim bogat-stvom, te vjerujemo da će se prepoznati i kvaliteta naše prirodne izvorske vode NEVRA. Naš adut prvenstveno je kvali-teta. Vršili smo brojne analize kako u BiH tako i u inozemstvu, sve one su pokazale izuzetnu kvalitetu, pa i određenu ljekovi-tost ove vode.
Aparati za vodu imaju sve veću primjenu čak i u domaćinstvima, posebno u mjesti-ma gdje postoji problem s pitkom vo-dom. Upravo s tim bocama za aparate smo i započeli naše poslovanje, tako da i danas s njima ostvarujemo najbolje re-zultate. No trudimo se to ostvariti i s dru-gima, tako da smo nedavno uveli staklo za ugostiteljstva od 250 ml, a od nedavno smo uveli nešto sasvim novo na ovim područjima. Naime radi se o PET 0,6 l, da-kle naši potrošači će za isti novac dobiti veću količinu vode, u boci novog dizajna.
n Kako ocjenjujete nivo vaših konku-renata u BiH?
p Nažalost naši najveći konkurenti dola-ze upravo iz drugih zemalja što je ne-pojmljivo s obzirom da BiH ima jedne od najkvalitetnijih voda u svijetu, i umjesto da uloži novac na to područje poslovanja i ukaže svijetu na kvalitet i količine naših voda, mi izdvajamo godišnje cca. 120 mi-lijuna KM na uvoz stranih voda. Prošle godine je izvezeno svega 17 milijuna KM. Ovdje bih izdvojila citat jednog stručnog geologa dr. Skopljaka "Imajući u vidu kvalitetu i količinu vode izvorišta NEVRA apsurdno je da Bosna i Hercegovina uvo-zi velike količine flaširane vode iz ino-stranstva, i ostavlja velike iznose novca van države, kada sama raspolaže vlasti-tim bogatstvom kvalitetnih podzemnih voda, kao što je i NEVRA". Dakle tu se radi prvenstveno o politici naše države koja ne štiti dovoljno domaću proizvodnju. Evo tek ove godine je doveden zakon o priznavanju voda u BiH, odnosno da se na tržištu smiju prodavati samo one pri-rodne izvorske vode koje su priznate od strane Agencije za sigurnost hrane. Za-kon je donesen, međutim na policama se još uvijek prodaje dosta voda koje nema-ju ni koncesiju. Takve vode prolaze kod kupaca zahvaljujući svojim niskim cije-nama, koje su ispod svakog prosjeka, te time obaraju i cijene drugih koji se trude raditi u skladu sa zakonom, i koje se tru-
potrošača i postići njegovo povjerenje u naš proizvod tako da dosta idemo direkt-nim kanalima. Prošle godine smo na uli-cama Sarajeva sudjelovali u uličnoj pro-daji hladnih napitaka. Sad zamislite da hodate po nesnosnoj vrućini i odjednom naiđete na hostesu koja vam nudi bocu hladne vode Nevre. Iako dotad niste znali za tu vodu, sigurno da sad znate. Osim toga ukazujemo na bitnost vode u našim organizmima te njenu svrhu za naše zdravlje i život, tako da se trudimo pratiti sportske događaje pogotovu dječije, ali i
de ulagati u sam brand. Iskreno se nada-mo da će naši građani promijeniti mišlje-nje i više cijeniti domaći i to kvalitetan domaći proizvod.
n Po vašem mišljenju koji su najveći izazovi u sferi poslovanja prirodne izvorske vode?
p Po svom opisu, voda se karakterizira kao tekućina bez mirisa i okusa. Mislim da je pravi izazov pokazati i dokazati kupcima da zapravo postoje razlike me-đu vodama, i zašto je neka voda po svom sastavu bolja od druge. Da bez nje ne možemo živjeti, to znamo, ali rijetko tko misli o tome da njen sastav uvelike može utjecati na zdravlje čovjeka. Institut Fre-senius iz Njemačke je jedan od prvih koji je radio analizu vode NEVRA, te došao do rezultata da svojim sastavom NEVRA po-zitivno utječe na cirkulaciju krvi, rad bu-brega te pomaže pri kožnim oboljenjima. Dakle, velik je izazov u moru voda istaći jednu i pokazati zašto trebate baš nju piti. Osim toga, za razliku od Zapada, kod nas još uvijek nema dovoljno navike me-đu ljudima piti flaširanu vodu. U redu je kad imate kući koliko-toliko pitku vodu, ali žalosna je činjenica da većina radije uzima flaširane sokove napravljene od raznih konzervansa i izbjegava običnu vodu koja je puno zdravija od toga. Dakle i tu je izazov u poslovanju sa prirodnom izvorskom vodom, kako ukazati kupcima da piju ono što je zdravo samo po sebi.
n Za sve tvrtke lojalnost potrošača je ako bitna. Po ćemu su vaši proizvodi u prednosti u odnosu na konkurenciju?
p Prije svega radi se o kvaliteti same vode NEVRE. Kako sam već rekla izvor se nalazi na 1200 m nadmorske visine pla-ninskog područja, sa izdašnosti od 26 l /s te stalnom temperaturom od 6 stupnjeva celzijusovih. Mineralizacija od 166 mg/l te dominancija hidrokarbonata, kalcija i magnezija uz svoj idealan oblik kristala vode, čini je kvalitetnom vodom za piće.
brojna druga događanja. I u promidžbi, sa mladim timom ljudi koje imamo, pokušavamo tražiti neke nove načina za put do kupca.
n Danas Nevra u svom asortimanu ima široku lepezu PET i staklene am-balaže. Možete li nam reći koja amba-laža je trenutno najtraženija na trži-štu?
p Da. U našem asortimanu nalazi se PET 0,5 l, 0,6 l 1,5 l, 5 l, staklo 0,25 l, te 5-galoni za aparate za vodu, točnije 18,9 l.
Posebno treba istaknuti odsustvo natri-ja, što povećava njenu vrijednost. Dakle Nevra je u odnosu na konkurenciju, na visokom mjestu što se tiče kvalitete i što mogu potvrditi sve analize. Osim toga, uveli smo certifikate HACCP i ISO 9001: 2008 što opravdava kvalitet i sigurnost proizvoda. Među prvima smo koji su ušli u registar priznatih prirodnih izvorskih voda u BiH. A u procesu smo priznavanja i u Hrvatskoj. Potrošačima se trudimo predstaviti i vizualnom kvalitetom, tako da smo početkom 2011. uradili redesign etiketa, i stvorili jedan prepoznatljiv i li-jep logotip. A pored svega toga, trudimo se pratiti želje potrošača, i raditi na novi-tetima kao što je boca 0,6 l.
n Koliko vaša tvrtka trenutno broji zaposlenih i što ih čini dobrim timom?
p Tvrtka trenutno broji 18 zaposlenih, s tim da se taj broj non-stop povećava kako se širi i tržište. Stvorili smo tim od mladih poduzetnih ljudi, kojima je cilj što bolje plasirati NEVRU. Osim toga, punionica se nalazi u mjestu Deževice koje je u pret-hodnim godinama i posljedicama rata dosta napušteno tako da smo otvara-njem punionice dali prednost pri zapoš-ljavanju stanovnicima tog mjesta, tako da imaju razloga vratiti se i raditi za ne-što što i njima uvelike predstavlja značaj, a potom i Fojničanima koji se također zapošljavaju u Nevri.
n Da li ste zadovoljni prošlom poslov-nom godinom, i koji su vaši planovi za 2012. godinu, i da li Nevra ima razvi-jenu poslovnu strategiju za buduć-nost?
p Prilično smo zadovoljni, s tim da smo svjesni da uvijek može biti bolje i da trebamo raditi na tome da se to i ostvari. Naši planovi za ubuduće su prvenstveno proširiti tržište, biti prepoznatljivi u sva-kom kutu naše zemlje i probiti se na me-đunarodno. Imamo u planu raditi marke-tinšku kampanju na malo drukčije nači-ne od uobičajenih i time predstaviti naš proizvod. Također stalno se truditi po-trošačima ukazati na kvalitetu domaće proizvodnje i domaćih resursa, nadajući se da ćemo time smanjiti konkurentnost stranih dobavljača.
n Gospođice Vedrana, hvala Vam za ovaj razgovor i na kraju imate li po-ruku za čitatelje "Fojničke škrinje"?
p Fojnica je poznata po dobroj vodi, ali svi koji nemaju sreću da imaju dobar izvor, mi im nudimo izvor na stolu.
Marina Šimunić
Nevra – svijetli primjeru sivilu današnjiceU podnožju Inča –Lopate – Visočice – Bitovinje – Vranice, na 928 metara n/v prostrle se Deževice, malo, mirno, ali po mnogo čemu zanimljivo selo. Malo je onih koji nisu barem čuli za Vrelo sv. Jakova, a brojni hodočasnici i turisti iz cijelog svijeta ga i posjetili ne samo na mladu nedjelju nego i kroz cijelu godinu. Ovdje mir i tišinu remeti samo šum živahnog potočića Nevre ili sve rjeđa dozivanja seljana. Prije ovog posljednjeg rata ovo selo, kao i brojna druga, vrvilo je životom i djecom. Danas su ostali uglavnom stari, mladi su se kažu rasuli po svijetu. Otišli su u škole, veliki broj njih postali su uspješni u mnogim sferama života, ali opet navrate u svoje Deževice, ako nikada onda za Gospu Sniježnu .
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
IZ SUSJEDNIH OPĆINA
8 9BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
a prvi mah i ovo je još jedno selo bez budućnosti, međutim kad prođete Nkroz naselje na putu do jedinstvenog
amfitetara i Vrela sv. Jakova, pred vama je prelijepo uređena građevina – punionica vode. I odmah pitanje otkud ideja i zašto baš ovdje.
O tome smo razgovarali sa Vedra-nom Miličević, zamjenicom direktora Nevre d.o.o., punionicom prirodne izvor-ske vode, tvrtke koja je danas na putu ka vodećim poslovnim vrijednostima u segmentu punjenja prirodne izvorske vode u Bosni i Hercegovini.
n Nakon srdačnog prijema Vedranu smo pitali otkada su ovdje i otkud ide-ja, te jesu li zadovoljni dosadašnjom realizacijom zamišljenog.
p Ideja postoji još od ranije, ali stvari su se poklopile 2009. godine kada se i for-malno krenulo sa implementacijom pro-jekta Nevra. Izvorište Nevra je na 1200 metara n/v i temperatura vode na izvoru je samo 6 stupnjeva.Voda se ne akumu-lira , nego protiče kroz punionicu , filtrira se, puni i pakira.
NEVRA smo dosad prilično zadovoljni, s obzirom da nastupamo laganim, ali si-gurnim koracima, uspjeli smo ući na je-dan dio tržišta i svakim danom se trudi-mo širiti ga.
n Rekli ste da idete polako susrećući se sa brojnim preprekama neuređe-nog tržišta. Kako se unatoč tome pro-bijate do potrošača?
p S obzirom da se radi o vodi, naši kanali su i veleprodaje i maloprodaje te ugosti-teljstvo.
Tržište nam je svakako veleprodaja, međutim sad nam je primarni cilj doći do
Poduzeće Nevra d.o.o. Kreševo služ-beno je otvoreno 29. lipnja 2010. godine, tako da možemo reći da poslujemo nepu-ne dvije godine što nas čini jednim mla-dim poduzećem koje nastupa na tržištu. Plasmanom naše prirodne izvorske vode
Što se tiče međunarodnog tržišta, po-lagano pripremamo izlazak i tamo, te se nadamo da će se desiti i to u skorije vri-jeme s obzirom da u svijetu vlada prilič-na nestašica pitke vode, a naša zemlja je već stekla glas zemlje sa kvalitetnom pit-kom vodom kao svojim prirodnim bogat-stvom, te vjerujemo da će se prepoznati i kvaliteta naše prirodne izvorske vode NEVRA. Naš adut prvenstveno je kvali-teta. Vršili smo brojne analize kako u BiH tako i u inozemstvu, sve one su pokazale izuzetnu kvalitetu, pa i određenu ljekovi-tost ove vode.
Aparati za vodu imaju sve veću primjenu čak i u domaćinstvima, posebno u mjesti-ma gdje postoji problem s pitkom vo-dom. Upravo s tim bocama za aparate smo i započeli naše poslovanje, tako da i danas s njima ostvarujemo najbolje re-zultate. No trudimo se to ostvariti i s dru-gima, tako da smo nedavno uveli staklo za ugostiteljstva od 250 ml, a od nedavno smo uveli nešto sasvim novo na ovim područjima. Naime radi se o PET 0,6 l, da-kle naši potrošači će za isti novac dobiti veću količinu vode, u boci novog dizajna.
n Kako ocjenjujete nivo vaših konku-renata u BiH?
p Nažalost naši najveći konkurenti dola-ze upravo iz drugih zemalja što je ne-pojmljivo s obzirom da BiH ima jedne od najkvalitetnijih voda u svijetu, i umjesto da uloži novac na to područje poslovanja i ukaže svijetu na kvalitet i količine naših voda, mi izdvajamo godišnje cca. 120 mi-lijuna KM na uvoz stranih voda. Prošle godine je izvezeno svega 17 milijuna KM. Ovdje bih izdvojila citat jednog stručnog geologa dr. Skopljaka "Imajući u vidu kvalitetu i količinu vode izvorišta NEVRA apsurdno je da Bosna i Hercegovina uvo-zi velike količine flaširane vode iz ino-stranstva, i ostavlja velike iznose novca van države, kada sama raspolaže vlasti-tim bogatstvom kvalitetnih podzemnih voda, kao što je i NEVRA". Dakle tu se radi prvenstveno o politici naše države koja ne štiti dovoljno domaću proizvodnju. Evo tek ove godine je doveden zakon o priznavanju voda u BiH, odnosno da se na tržištu smiju prodavati samo one pri-rodne izvorske vode koje su priznate od strane Agencije za sigurnost hrane. Za-kon je donesen, međutim na policama se još uvijek prodaje dosta voda koje nema-ju ni koncesiju. Takve vode prolaze kod kupaca zahvaljujući svojim niskim cije-nama, koje su ispod svakog prosjeka, te time obaraju i cijene drugih koji se trude raditi u skladu sa zakonom, i koje se tru-
potrošača i postići njegovo povjerenje u naš proizvod tako da dosta idemo direkt-nim kanalima. Prošle godine smo na uli-cama Sarajeva sudjelovali u uličnoj pro-daji hladnih napitaka. Sad zamislite da hodate po nesnosnoj vrućini i odjednom naiđete na hostesu koja vam nudi bocu hladne vode Nevre. Iako dotad niste znali za tu vodu, sigurno da sad znate. Osim toga ukazujemo na bitnost vode u našim organizmima te njenu svrhu za naše zdravlje i život, tako da se trudimo pratiti sportske događaje pogotovu dječije, ali i
de ulagati u sam brand. Iskreno se nada-mo da će naši građani promijeniti mišlje-nje i više cijeniti domaći i to kvalitetan domaći proizvod.
n Po vašem mišljenju koji su najveći izazovi u sferi poslovanja prirodne izvorske vode?
p Po svom opisu, voda se karakterizira kao tekućina bez mirisa i okusa. Mislim da je pravi izazov pokazati i dokazati kupcima da zapravo postoje razlike me-đu vodama, i zašto je neka voda po svom sastavu bolja od druge. Da bez nje ne možemo živjeti, to znamo, ali rijetko tko misli o tome da njen sastav uvelike može utjecati na zdravlje čovjeka. Institut Fre-senius iz Njemačke je jedan od prvih koji je radio analizu vode NEVRA, te došao do rezultata da svojim sastavom NEVRA po-zitivno utječe na cirkulaciju krvi, rad bu-brega te pomaže pri kožnim oboljenjima. Dakle, velik je izazov u moru voda istaći jednu i pokazati zašto trebate baš nju piti. Osim toga, za razliku od Zapada, kod nas još uvijek nema dovoljno navike me-đu ljudima piti flaširanu vodu. U redu je kad imate kući koliko-toliko pitku vodu, ali žalosna je činjenica da većina radije uzima flaširane sokove napravljene od raznih konzervansa i izbjegava običnu vodu koja je puno zdravija od toga. Dakle i tu je izazov u poslovanju sa prirodnom izvorskom vodom, kako ukazati kupcima da piju ono što je zdravo samo po sebi.
n Za sve tvrtke lojalnost potrošača je ako bitna. Po ćemu su vaši proizvodi u prednosti u odnosu na konkurenciju?
p Prije svega radi se o kvaliteti same vode NEVRE. Kako sam već rekla izvor se nalazi na 1200 m nadmorske visine pla-ninskog područja, sa izdašnosti od 26 l /s te stalnom temperaturom od 6 stupnjeva celzijusovih. Mineralizacija od 166 mg/l te dominancija hidrokarbonata, kalcija i magnezija uz svoj idealan oblik kristala vode, čini je kvalitetnom vodom za piće.
brojna druga događanja. I u promidžbi, sa mladim timom ljudi koje imamo, pokušavamo tražiti neke nove načina za put do kupca.
n Danas Nevra u svom asortimanu ima široku lepezu PET i staklene am-balaže. Možete li nam reći koja amba-laža je trenutno najtraženija na trži-štu?
p Da. U našem asortimanu nalazi se PET 0,5 l, 0,6 l 1,5 l, 5 l, staklo 0,25 l, te 5-galoni za aparate za vodu, točnije 18,9 l.
Posebno treba istaknuti odsustvo natri-ja, što povećava njenu vrijednost. Dakle Nevra je u odnosu na konkurenciju, na visokom mjestu što se tiče kvalitete i što mogu potvrditi sve analize. Osim toga, uveli smo certifikate HACCP i ISO 9001: 2008 što opravdava kvalitet i sigurnost proizvoda. Među prvima smo koji su ušli u registar priznatih prirodnih izvorskih voda u BiH. A u procesu smo priznavanja i u Hrvatskoj. Potrošačima se trudimo predstaviti i vizualnom kvalitetom, tako da smo početkom 2011. uradili redesign etiketa, i stvorili jedan prepoznatljiv i li-jep logotip. A pored svega toga, trudimo se pratiti želje potrošača, i raditi na novi-tetima kao što je boca 0,6 l.
n Koliko vaša tvrtka trenutno broji zaposlenih i što ih čini dobrim timom?
p Tvrtka trenutno broji 18 zaposlenih, s tim da se taj broj non-stop povećava kako se širi i tržište. Stvorili smo tim od mladih poduzetnih ljudi, kojima je cilj što bolje plasirati NEVRU. Osim toga, punionica se nalazi u mjestu Deževice koje je u pret-hodnim godinama i posljedicama rata dosta napušteno tako da smo otvara-njem punionice dali prednost pri zapoš-ljavanju stanovnicima tog mjesta, tako da imaju razloga vratiti se i raditi za ne-što što i njima uvelike predstavlja značaj, a potom i Fojničanima koji se također zapošljavaju u Nevri.
n Da li ste zadovoljni prošlom poslov-nom godinom, i koji su vaši planovi za 2012. godinu, i da li Nevra ima razvi-jenu poslovnu strategiju za buduć-nost?
p Prilično smo zadovoljni, s tim da smo svjesni da uvijek može biti bolje i da trebamo raditi na tome da se to i ostvari. Naši planovi za ubuduće su prvenstveno proširiti tržište, biti prepoznatljivi u sva-kom kutu naše zemlje i probiti se na me-đunarodno. Imamo u planu raditi marke-tinšku kampanju na malo drukčije nači-ne od uobičajenih i time predstaviti naš proizvod. Također stalno se truditi po-trošačima ukazati na kvalitetu domaće proizvodnje i domaćih resursa, nadajući se da ćemo time smanjiti konkurentnost stranih dobavljača.
n Gospođice Vedrana, hvala Vam za ovaj razgovor i na kraju imate li po-ruku za čitatelje "Fojničke škrinje"?
p Fojnica je poznata po dobroj vodi, ali svi koji nemaju sreću da imaju dobar izvor, mi im nudimo izvor na stolu.
Marina Šimunić
Nevra – svijetli primjeru sivilu današnjiceU podnožju Inča –Lopate – Visočice – Bitovinje – Vranice, na 928 metara n/v prostrle se Deževice, malo, mirno, ali po mnogo čemu zanimljivo selo. Malo je onih koji nisu barem čuli za Vrelo sv. Jakova, a brojni hodočasnici i turisti iz cijelog svijeta ga i posjetili ne samo na mladu nedjelju nego i kroz cijelu godinu. Ovdje mir i tišinu remeti samo šum živahnog potočića Nevre ili sve rjeđa dozivanja seljana. Prije ovog posljednjeg rata ovo selo, kao i brojna druga, vrvilo je životom i djecom. Danas su ostali uglavnom stari, mladi su se kažu rasuli po svijetu. Otišli su u škole, veliki broj njih postali su uspješni u mnogim sferama života, ali opet navrate u svoje Deževice, ako nikada onda za Gospu Sniježnu .
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
PROJEKTI
10 11BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
akon prezentacije projekta "Inklu-zivna škola u inkluzivnoj zajednici" u Nsali Općine Fojnica i podrške svih pri-
sutnih implementiranju ovog projekta u našoj općini, formirani su razvojni timo-vi O.Š. "Muhsin Rizvić", O.Š. "Ivan Goran Kovačić" i Općinski razvojni tim. U sklo-pu projekta održana je dvodnevna edu-kacija kojoj su prisustvovali predstavnici O.Š. "Muhsin Rizvić", O.Š. "Ivan Goran Ko-vačić", Zavoda Drin, Zavoda Bakovići, Doma zdravlja, Vijeća roditelja i Općine Fojnica.
Treneri edukacije bili su Jasna Emi-nović, pedagog O.Š. "Turbe", i Saudin Beganović, pedagog Druge osnovne škole Bugojno, a dvodnevnoj edukaciji prisustvovala je i Refija Kulašin, glavni kantonalni inspektor resornog ministar-stva. Cilj ove obuke bio je osposoblja-vanje učesnika da pokrenu i vode inklu-zivni proces u školi.
U toku dvodnevne obuke učesnici su se upoznali sa samim projektom "Inklu-zivna škola u inkluzivnoj zajednici", sa konceptom inkluzije, fazama indeksa in-kluzivnosti, indikatorima, a urađene su i dvije radionice o izradi školskog i općin-skog razvojnog plana što će poslužiti učesnicima kada se vrate u svoju sredinu.
Inkluzija se danas najčešće povezuje sa učenicima ometenim u razvoju ili oni-ma koji imaju posebne obrazovne potre-be. Međutim, ona je mnogo više od toga. Inkluzija je jedan beskrajan proces stal-nog porasta učenja i učešća svih učenika u školi. Učešće znači učenje sa drugima i
potreban za izradu školskog razvojnog plana, kao i za praćenje razvoja u svakoj pomenutoj oblasti. Indeks inkluzivnosti sastoji se od pet faza: početak rada s Indeksom, procjena postojećeg stanja u školi, kreiranje Inkluzivnog školskog razvojnog plana, provođenje prioriteta i procjena rada s Indeksom. Sve ove faze proći će školski razvojni timovi.
Nakon ove edukacije predstavnici škola treba da formiraju koordinacionu grupu sastavljenu od različitih preds-tavnika, učenika, roditelja, školskog osoblja, menadžmenta, predstavnika lo-
saradnja u iskustvima zajedničkog uče-nja. Uz to, učešće podrazumijeva da se svaki učenik primjećuje, prihvata i uva-žava onakav kakav jeste, a sama inkluzija počinje priznavanjem razlika između učenika. Inkluzija, takođe, znači da škole pružaju podršku i budu podsticajne i za zaposlene i za učenike.
Inkluzivno obrazovanje promovira promjene unutar čitavog obrazovnog si-stema, kao i unutar zajednica, kako bi se osiguralo da se obrazovni sistem prila-godi djetetu, a ne da se dijete prilagođava sistemu. Međutim, jedan ovakav pristup zahtijeva temeljite promjene u razmiš-ljanju ljudi, promjene u stavovima i od-nosu prema različitostima.
Indeks inkluzivnosti je sveobuhvatni
kalne zajednice. Potrebno je informisati predstavnike škole o indeksu inkluziv-nosti i o projektu, te održati detaljniju obuku sa članovima koordinacione gru-pe na temu indeks inkluzivnosti, u cilju procjene stanja u školi i kreiranje škol-skog razvojnog plana, a kasnije plana na nivou općine. Nakon toga treba provesti istraživanje pomoću upitnika sa djecom, roditeljima, nastavnim osobljem, pred-stavnicima javnih ustanova, kao što su centar za socijalni rad, dom zdravlja, po-licija, nevladine organizacije, privatni sektor, poslanici, te prikupljene upitnike
dokument koji može pomoći da se utvr-de naredni koraci u razvoju škole. On nudi školama poticajan i koristan proces procjene/samoprocjene i razvoja, zasno-van na mišljenju nastavnika, uprave ško-le, učenika, roditelja/staratelja, kao i drugih članova lokalne zajednice. U Indeksu se naglašava izvor teškoća u obrazovanju koji leže u međuljudskim odnosima, kulturi, školskom programu, pristupu nastavi i učenju, školskoj orga-nizaciji i politici.
Prema Indeksu inkluzivnosti, inklu-zija se izučava preko tri međusobno po-vezane dimenzije: stvaranje inkluzivne kulture, kreiranje inkluzivne politike i razvoj inkluzivne prakse. Dimenzije i oblasti zajedno čine okvir za procjenu
obraditi i analizirati, sumirajući predlo-žene prioritete. Poslije svih ovih koraka izraditi školski razvojni plan, uzimajući u obzir rezultate istraživanja i definisane prioritete. Škola treba da kreira vlastitu dinamiku realizacije plana, da koristeći postojeće, ali i nove resurse krene u im-plementaciju plana, a koordinaciona grupa treba da prati implementaciju pla-na, da evidentira promjene i ocjeni po-stignute rezultate, s ciljem da se naredne godine uradi ponovna procjena stanja u školi.
U cilju povećanja učešća lokalne za-jednice u pitanjima koja se tiču inkluzije i obrazovanja, neophodno je izraditi Op-ćinski razvojni plan. Izrada ovog doku-menta ima za cilj veće uključivanje lokal-nih zajednica u unapređivanje obrazo-vanja za svu djecu. Općinski razvojni plan treba da sadrži rezime školskih raz-vojnh planova, prijedloge za unapređe-nje inkluzivnog obrazovanja od strane svih bitnih vladinih ustanova, institucija i nevladinih organizacija. Cilj ove aktiv-nosti je usvajanje plana i izdvajanje bu-džetske linije za finansiranje plana ili izdvajanje dodatnih sredstava iz općin-skog budžeta za implementaciju plana inkluzivnog obrazovanja.
Nadamo se da će ove aktivnosti dove-sti do pozitivnih promjena u razmišlja-nju ljudi, promjena u stavovima i odnosu prema različitostima i da će obje osnov-ne škole na području naše općine nakon implementiranja ovog projekta biti in-kluzivne škole u pravom smislu ove riječi.
Mahira Akšamović
Inkluzivna škola uinkluzivnoj zajedniciProjekat "Inkluzivna škola u inkluzivnoj zajednici", koji implementira Ministarstvo obrazovanja SBK uz finansijsku pomoć organizacije Save the Children iz Norveške, ima za cilj samoprocjenu inkluzivnosti škola korištenjem metodologije IFI (Indexs for inclusion) i određivanje pri-oriteta razvoja iskazanih kroz školski razvojni plan. Ovim se želi unaprijediti inkluzivno obrazovanje za svu djecu, na način da se angažuju svi članovi škole i lokalne zajednice u rješavanju obrazovnih prioriteta.
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
PROJEKTI
10 11BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
akon prezentacije projekta "Inklu-zivna škola u inkluzivnoj zajednici" u Nsali Općine Fojnica i podrške svih pri-
sutnih implementiranju ovog projekta u našoj općini, formirani su razvojni timo-vi O.Š. "Muhsin Rizvić", O.Š. "Ivan Goran Kovačić" i Općinski razvojni tim. U sklo-pu projekta održana je dvodnevna edu-kacija kojoj su prisustvovali predstavnici O.Š. "Muhsin Rizvić", O.Š. "Ivan Goran Ko-vačić", Zavoda Drin, Zavoda Bakovići, Doma zdravlja, Vijeća roditelja i Općine Fojnica.
Treneri edukacije bili su Jasna Emi-nović, pedagog O.Š. "Turbe", i Saudin Beganović, pedagog Druge osnovne škole Bugojno, a dvodnevnoj edukaciji prisustvovala je i Refija Kulašin, glavni kantonalni inspektor resornog ministar-stva. Cilj ove obuke bio je osposoblja-vanje učesnika da pokrenu i vode inklu-zivni proces u školi.
U toku dvodnevne obuke učesnici su se upoznali sa samim projektom "Inklu-zivna škola u inkluzivnoj zajednici", sa konceptom inkluzije, fazama indeksa in-kluzivnosti, indikatorima, a urađene su i dvije radionice o izradi školskog i općin-skog razvojnog plana što će poslužiti učesnicima kada se vrate u svoju sredinu.
Inkluzija se danas najčešće povezuje sa učenicima ometenim u razvoju ili oni-ma koji imaju posebne obrazovne potre-be. Međutim, ona je mnogo više od toga. Inkluzija je jedan beskrajan proces stal-nog porasta učenja i učešća svih učenika u školi. Učešće znači učenje sa drugima i
potreban za izradu školskog razvojnog plana, kao i za praćenje razvoja u svakoj pomenutoj oblasti. Indeks inkluzivnosti sastoji se od pet faza: početak rada s Indeksom, procjena postojećeg stanja u školi, kreiranje Inkluzivnog školskog razvojnog plana, provođenje prioriteta i procjena rada s Indeksom. Sve ove faze proći će školski razvojni timovi.
Nakon ove edukacije predstavnici škola treba da formiraju koordinacionu grupu sastavljenu od različitih preds-tavnika, učenika, roditelja, školskog osoblja, menadžmenta, predstavnika lo-
saradnja u iskustvima zajedničkog uče-nja. Uz to, učešće podrazumijeva da se svaki učenik primjećuje, prihvata i uva-žava onakav kakav jeste, a sama inkluzija počinje priznavanjem razlika između učenika. Inkluzija, takođe, znači da škole pružaju podršku i budu podsticajne i za zaposlene i za učenike.
Inkluzivno obrazovanje promovira promjene unutar čitavog obrazovnog si-stema, kao i unutar zajednica, kako bi se osiguralo da se obrazovni sistem prila-godi djetetu, a ne da se dijete prilagođava sistemu. Međutim, jedan ovakav pristup zahtijeva temeljite promjene u razmiš-ljanju ljudi, promjene u stavovima i od-nosu prema različitostima.
Indeks inkluzivnosti je sveobuhvatni
kalne zajednice. Potrebno je informisati predstavnike škole o indeksu inkluziv-nosti i o projektu, te održati detaljniju obuku sa članovima koordinacione gru-pe na temu indeks inkluzivnosti, u cilju procjene stanja u školi i kreiranje škol-skog razvojnog plana, a kasnije plana na nivou općine. Nakon toga treba provesti istraživanje pomoću upitnika sa djecom, roditeljima, nastavnim osobljem, pred-stavnicima javnih ustanova, kao što su centar za socijalni rad, dom zdravlja, po-licija, nevladine organizacije, privatni sektor, poslanici, te prikupljene upitnike
dokument koji može pomoći da se utvr-de naredni koraci u razvoju škole. On nudi školama poticajan i koristan proces procjene/samoprocjene i razvoja, zasno-van na mišljenju nastavnika, uprave ško-le, učenika, roditelja/staratelja, kao i drugih članova lokalne zajednice. U Indeksu se naglašava izvor teškoća u obrazovanju koji leže u međuljudskim odnosima, kulturi, školskom programu, pristupu nastavi i učenju, školskoj orga-nizaciji i politici.
Prema Indeksu inkluzivnosti, inklu-zija se izučava preko tri međusobno po-vezane dimenzije: stvaranje inkluzivne kulture, kreiranje inkluzivne politike i razvoj inkluzivne prakse. Dimenzije i oblasti zajedno čine okvir za procjenu
obraditi i analizirati, sumirajući predlo-žene prioritete. Poslije svih ovih koraka izraditi školski razvojni plan, uzimajući u obzir rezultate istraživanja i definisane prioritete. Škola treba da kreira vlastitu dinamiku realizacije plana, da koristeći postojeće, ali i nove resurse krene u im-plementaciju plana, a koordinaciona grupa treba da prati implementaciju pla-na, da evidentira promjene i ocjeni po-stignute rezultate, s ciljem da se naredne godine uradi ponovna procjena stanja u školi.
U cilju povećanja učešća lokalne za-jednice u pitanjima koja se tiču inkluzije i obrazovanja, neophodno je izraditi Op-ćinski razvojni plan. Izrada ovog doku-menta ima za cilj veće uključivanje lokal-nih zajednica u unapređivanje obrazo-vanja za svu djecu. Općinski razvojni plan treba da sadrži rezime školskih raz-vojnh planova, prijedloge za unapređe-nje inkluzivnog obrazovanja od strane svih bitnih vladinih ustanova, institucija i nevladinih organizacija. Cilj ove aktiv-nosti je usvajanje plana i izdvajanje bu-džetske linije za finansiranje plana ili izdvajanje dodatnih sredstava iz općin-skog budžeta za implementaciju plana inkluzivnog obrazovanja.
Nadamo se da će ove aktivnosti dove-sti do pozitivnih promjena u razmišlja-nju ljudi, promjena u stavovima i odnosu prema različitostima i da će obje osnov-ne škole na području naše općine nakon implementiranja ovog projekta biti in-kluzivne škole u pravom smislu ove riječi.
Mahira Akšamović
Inkluzivna škola uinkluzivnoj zajedniciProjekat "Inkluzivna škola u inkluzivnoj zajednici", koji implementira Ministarstvo obrazovanja SBK uz finansijsku pomoć organizacije Save the Children iz Norveške, ima za cilj samoprocjenu inkluzivnosti škola korištenjem metodologije IFI (Indexs for inclusion) i određivanje pri-oriteta razvoja iskazanih kroz školski razvojni plan. Ovim se želi unaprijediti inkluzivno obrazovanje za svu djecu, na način da se angažuju svi članovi škole i lokalne zajednice u rješavanju obrazovnih prioriteta.
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
TALENTIRANI FOJNIČANI
12 13BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
n Studiraš ALU u Širokom Brijegu. Koja si godina, smjer, zašto si se od-lučila za taj studij?
p Studiram ALU u Širokom Brijegu, dru-ga sam godina slikarstva u klasi profeso-ra Ante Kajinića. Od ranog djetinjstva sam slikala, crtala i tome sam ostala vjer-na tijekom cijelog svog života, tako da mi odluka o upisivanju ALU nije teško pala. Andy Worhol (pop-art umjetnik) je re-kao: "Umjetnost je jedino čime se želim baviti", pobornik sam njegove tvrdnje.
n Je li studij ispunio tvoja očekivanja o učenju i prakticiranju likovne um-jetnosti, jesi li zadovoljna progra-mom?
p Početak je većini ljudi uvijek malo težak, tako se i meni u početku bilo teško prilagoditi novoj sredini, novim profeso-rima i programu rada koji je drukčiji već u srednjim školama. Danas sam zado-voljna programom na Akademiji, čak smatram da bi on mogao biti još malo stroži po pitanju teorijskog dijela na-stave.
Praktičnim dijelom sam jako zado-voljna. Svakodnevno na drugoj godini sli-kamo akt u prirodnoj veličini od osam do
(književnost, glazba, likovne umjetnosti) o svijetu. Ono što običan čovjek ne može da vidi usred preokupiranosti poslovnim i drugim obvezama umjetnik vidi, on upi-ja sveopću energiju društva, bori se pro-tiv sebe jer ga ljudi ponekada ne shva-ćaju.
Osoba sam koja nosi previše emocija u sebi, od ranog djetinjstva, rata, tuge do pak nekih sretnijih trenutaka u mom ži-votu... Svoje emocije nastojim pretvoriti u stihove, prozu, njima izražavam današ-nje sveopće stanje društva, emocije ve-zane uz neku osobu, usamljenost, pri-rodne ljepote...
Slikarstvo je moja ljubav prema bo-jama, oblicima. Jedna želja za stvara-njem, ostavljanjem tragova moje psihe i kreativnosti. Pjesnički izraz je odraz mojeg duhovnog stanja. Kroz poeziju i prozu jasno izražavam sebe, svoje emo-cije, a kroz slikarstvo izražavam svoju slobodu duha, kreativnost, ukus za estetiku.
Slikarstvo je ponekad bijeg od emo-cija, bijeg od same sebe čiji put završava prekrasnim slikama. Ali koliko god bje-žala od svojih emocija, one se opet naziru ispod lepršavog plašta boja mojih slika.
n Postoje li situacije, osjećaji, potrebe koje ne možeš artikulirati slikanjem pa pribjegavaš pisanju, naravno, i obrnuto?
p Da, to sam već prethodno navela. U pisanju se predstavljam ranjivom, poka-zujem izravno svoje emocije, dok je sli-karstvo ponekada bijeg od tih emocija. Želja za kreiranjem svog vlastitog vese-log šarenog kutka koji će me učiniti sretnom.
Pišem samo onda kada sama sebi pri-znam poraz, ili pobjedu, a slikam svako-dnevno da bi sebe, a i druge ljude koji gledaju moje slike učinila sretnijima.
n Kakvu budućnost želiš sebi i svojoj generaciji? Vjeruješ li u mogućnost realizacije svojih umjetničkih ambi-cija?
p Svojoj generaciji, i svim generacijama kao i samoj sebi želim lijepe trenutke u životu. Da se ne vežu previše za materi-jalne stvari, jer sve prolazi, a ljepota osta-je u nama i našim djelima. Pogotovo mla-dima u Fojnici poručujem da se ne oku-piraju previše vanjskim izgledom i izlas-cima, jer je Fojnica grad koji nudi sve mogućnosti izgradnje jednog moralnog duhovnog bića od samog svog zelenila, kulture , voda ...
dvanaest, kasnije crtamo mali akt od po-la dva do pola četiri. Nakon toga slijede predavanja.
n Što za tebe predstavlja pisanje poezije i proze? Kada si se počela baviti pisanjem?
p Pisanje je za mene prenošenje poruke ljudima kroz tajnoviti način poezije i pro-ze koji se isprepliću emocijama ljubavi, prirodnih ljepota, ljudskih grešaka s že-ljom da se oni pronađu u mojim djelima, da ih ona duhovno motiviraju da postanu bolje osobe i ne zaborave duhovne vri-jednosti usred današnjeg ubrzanog pro-toka života.
Dugo vremena sam se okušavala u pisanju, to su bile kratke pričice, rime, slobodni stihovi. Kada sam napokon od-lučila raskrstiti sve veze sa književnošću (jer sam smatrala da nisam dovoljno ta-lentirana za nju), javio se jedan preokret i počela sam pisati poeziju i prozu. Pi-sanjem se aktivno bavim već tri godine.
n Što su motivi, odnosno teme, tvoga pisanja? Koliko se prepliće slikarski izraz sa pjesničkim?
p Smatram da je umjetnik onaj koji će ljudima pokazati istinu u svojim djelima
Želim da se ljudi izgrade kao pozitiv-ne i dobre osobe koje se ne ustručavaju pomoći jedni drugima, koji se ne stide svojega izgleda kojeg prikrivaju tonama šminke. Želim da ljudi budu bliži Bogu, a Bog je sva prirodnost oko nas. Zašto se skrivati od Boga odjećom i šminkom, kad je Bog savršenstvo, a mi smo kao njegova djeca dio tog savršenstva kojeg ne bi tre-bali kvariti. Danas je svijet suviše daleko otišao po tom pitanju, pa zato bi mi mladi trebali biti nova nada u ovom tehnologi-ziranom svijetu.
Vjerujem da mogu postati dobra sli-karica sve dok se trudim i dok volim svoj posao. O tome se ne želim puno zamarati, pustit ću da vrijeme pokaže svoje. Ako uspijem ostaviti svoju poruku svijetu i ako svijet prihvati moju poruku smatrat ću se uspješnom, do tada sam ja samo jedan od niza umjetnika koji ljude pokušava učiniti boljima.
n Planiraš li se nekada vratiti u Fojni-cu i kroz privatnu inicijativu ponuditi svoje znanje i talente?
p U Fojnicu ću se uvijek vraćati, to je moj grad, moj mir. Tamo su moji prijatelji, tamo je kultura mog naroda. Uvijek ću nastojati pomoći svojim građanima u svakome smislu, i bez obzira ako kasnije i ne budem živjela u Fojnici.
n Hvala na razgovoru!
p Hvala vama!
Suzana Lovrić
Sami biramo lijepe trenutke
Olivera Tadić, rođena je 8. kolovoza 1990. godine u Sarajevu. Osnovnu školu "Ivan Goran Kovačić" završila je u Fojnici, gdje trenutno i stanuje, a SSŠ "Ivan Goran Kovačić", smjer dizajner odjeće, u Kiseljaku. Školske 2009/10. god. upisuje se na Akademiju likovnih um-jetnosti Široki Brijeg i trenutno je treća godina na smjeru grafika.
Do sada je imala par izložbi s drugim umjetnicima i jednu reviju u srednjoj školi. U slobodno vrijeme bavi se fotografijom, slikanjem i piše poeziju koja je ispre-pletena osobnim osjećajima i s osjećajima tuge, ra-dosti i težnje za savršenstvom skladne ljubavi s dozom nadrealizma i velikim brojem epiteta. Pisanje je jedan njen skriveni kutak u kojemu izražava svoje najintim-nije osjećaje i stavove i koji je sve do sada bio skriven pod prašinom starih knjiga i datoteka na kompjuteru. Maštarija
Željno iščekujem taj trenutak
kada će san postati java,
kada će sobovi ispunjavati želje
u ljetnjim danima,
kada će moja kosa postati plava,
raspuštena kroz okove nekog
starog srednjovjekovnog dvorca,
dok će se uz nju penjati odbjegli
kraljević iz Grimmovih bajki...
Željno iščekujem taj trenutak,
sunce će sjati samo za nas,
sokoli će samo nama pjevati
pjesmu o zemaljskom životu,
o leptirićama koje ispuštaju
biserno svjetlo u noći,
o poljupcima koji će te okrijepiti,
o ljubavi koja će cvjetati poput
pupoljka mlade ruže,
uvijek i iznova...
San će postati java...
Prošlost
Prošlost te zove... Ne okreći se...
On nije dovojno dobar za tebe,
njegov šešir i zapušenu lulu
ugasio je vjetar...
Prošlost te zove, iz daljine,
jedva čujno...
Ne okreći se...
Njegove traperice su već izlizane,
i prošla su mnoga ljeta
koja ti još uvijek nećeš proći,
prošla su mnoga mjesta
na kojima ti nisi bila...
Prošlost te zove... Ne okreći se...
Ne sanjaj jer u snovima ona vreba...
Ona je tu, prati te poput sjene...
Prošlost te zove... Ne okreći se...
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
TALENTIRANI FOJNIČANI
12 13BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
n Studiraš ALU u Širokom Brijegu. Koja si godina, smjer, zašto si se od-lučila za taj studij?
p Studiram ALU u Širokom Brijegu, dru-ga sam godina slikarstva u klasi profeso-ra Ante Kajinića. Od ranog djetinjstva sam slikala, crtala i tome sam ostala vjer-na tijekom cijelog svog života, tako da mi odluka o upisivanju ALU nije teško pala. Andy Worhol (pop-art umjetnik) je re-kao: "Umjetnost je jedino čime se želim baviti", pobornik sam njegove tvrdnje.
n Je li studij ispunio tvoja očekivanja o učenju i prakticiranju likovne um-jetnosti, jesi li zadovoljna progra-mom?
p Početak je većini ljudi uvijek malo težak, tako se i meni u početku bilo teško prilagoditi novoj sredini, novim profeso-rima i programu rada koji je drukčiji već u srednjim školama. Danas sam zado-voljna programom na Akademiji, čak smatram da bi on mogao biti još malo stroži po pitanju teorijskog dijela na-stave.
Praktičnim dijelom sam jako zado-voljna. Svakodnevno na drugoj godini sli-kamo akt u prirodnoj veličini od osam do
(književnost, glazba, likovne umjetnosti) o svijetu. Ono što običan čovjek ne može da vidi usred preokupiranosti poslovnim i drugim obvezama umjetnik vidi, on upi-ja sveopću energiju društva, bori se pro-tiv sebe jer ga ljudi ponekada ne shva-ćaju.
Osoba sam koja nosi previše emocija u sebi, od ranog djetinjstva, rata, tuge do pak nekih sretnijih trenutaka u mom ži-votu... Svoje emocije nastojim pretvoriti u stihove, prozu, njima izražavam današ-nje sveopće stanje društva, emocije ve-zane uz neku osobu, usamljenost, pri-rodne ljepote...
Slikarstvo je moja ljubav prema bo-jama, oblicima. Jedna želja za stvara-njem, ostavljanjem tragova moje psihe i kreativnosti. Pjesnički izraz je odraz mojeg duhovnog stanja. Kroz poeziju i prozu jasno izražavam sebe, svoje emo-cije, a kroz slikarstvo izražavam svoju slobodu duha, kreativnost, ukus za estetiku.
Slikarstvo je ponekad bijeg od emo-cija, bijeg od same sebe čiji put završava prekrasnim slikama. Ali koliko god bje-žala od svojih emocija, one se opet naziru ispod lepršavog plašta boja mojih slika.
n Postoje li situacije, osjećaji, potrebe koje ne možeš artikulirati slikanjem pa pribjegavaš pisanju, naravno, i obrnuto?
p Da, to sam već prethodno navela. U pisanju se predstavljam ranjivom, poka-zujem izravno svoje emocije, dok je sli-karstvo ponekada bijeg od tih emocija. Želja za kreiranjem svog vlastitog vese-log šarenog kutka koji će me učiniti sretnom.
Pišem samo onda kada sama sebi pri-znam poraz, ili pobjedu, a slikam svako-dnevno da bi sebe, a i druge ljude koji gledaju moje slike učinila sretnijima.
n Kakvu budućnost želiš sebi i svojoj generaciji? Vjeruješ li u mogućnost realizacije svojih umjetničkih ambi-cija?
p Svojoj generaciji, i svim generacijama kao i samoj sebi želim lijepe trenutke u životu. Da se ne vežu previše za materi-jalne stvari, jer sve prolazi, a ljepota osta-je u nama i našim djelima. Pogotovo mla-dima u Fojnici poručujem da se ne oku-piraju previše vanjskim izgledom i izlas-cima, jer je Fojnica grad koji nudi sve mogućnosti izgradnje jednog moralnog duhovnog bića od samog svog zelenila, kulture , voda ...
dvanaest, kasnije crtamo mali akt od po-la dva do pola četiri. Nakon toga slijede predavanja.
n Što za tebe predstavlja pisanje poezije i proze? Kada si se počela baviti pisanjem?
p Pisanje je za mene prenošenje poruke ljudima kroz tajnoviti način poezije i pro-ze koji se isprepliću emocijama ljubavi, prirodnih ljepota, ljudskih grešaka s že-ljom da se oni pronađu u mojim djelima, da ih ona duhovno motiviraju da postanu bolje osobe i ne zaborave duhovne vri-jednosti usred današnjeg ubrzanog pro-toka života.
Dugo vremena sam se okušavala u pisanju, to su bile kratke pričice, rime, slobodni stihovi. Kada sam napokon od-lučila raskrstiti sve veze sa književnošću (jer sam smatrala da nisam dovoljno ta-lentirana za nju), javio se jedan preokret i počela sam pisati poeziju i prozu. Pi-sanjem se aktivno bavim već tri godine.
n Što su motivi, odnosno teme, tvoga pisanja? Koliko se prepliće slikarski izraz sa pjesničkim?
p Smatram da je umjetnik onaj koji će ljudima pokazati istinu u svojim djelima
Želim da se ljudi izgrade kao pozitiv-ne i dobre osobe koje se ne ustručavaju pomoći jedni drugima, koji se ne stide svojega izgleda kojeg prikrivaju tonama šminke. Želim da ljudi budu bliži Bogu, a Bog je sva prirodnost oko nas. Zašto se skrivati od Boga odjećom i šminkom, kad je Bog savršenstvo, a mi smo kao njegova djeca dio tog savršenstva kojeg ne bi tre-bali kvariti. Danas je svijet suviše daleko otišao po tom pitanju, pa zato bi mi mladi trebali biti nova nada u ovom tehnologi-ziranom svijetu.
Vjerujem da mogu postati dobra sli-karica sve dok se trudim i dok volim svoj posao. O tome se ne želim puno zamarati, pustit ću da vrijeme pokaže svoje. Ako uspijem ostaviti svoju poruku svijetu i ako svijet prihvati moju poruku smatrat ću se uspješnom, do tada sam ja samo jedan od niza umjetnika koji ljude pokušava učiniti boljima.
n Planiraš li se nekada vratiti u Fojni-cu i kroz privatnu inicijativu ponuditi svoje znanje i talente?
p U Fojnicu ću se uvijek vraćati, to je moj grad, moj mir. Tamo su moji prijatelji, tamo je kultura mog naroda. Uvijek ću nastojati pomoći svojim građanima u svakome smislu, i bez obzira ako kasnije i ne budem živjela u Fojnici.
n Hvala na razgovoru!
p Hvala vama!
Suzana Lovrić
Sami biramo lijepe trenutke
Olivera Tadić, rođena je 8. kolovoza 1990. godine u Sarajevu. Osnovnu školu "Ivan Goran Kovačić" završila je u Fojnici, gdje trenutno i stanuje, a SSŠ "Ivan Goran Kovačić", smjer dizajner odjeće, u Kiseljaku. Školske 2009/10. god. upisuje se na Akademiju likovnih um-jetnosti Široki Brijeg i trenutno je treća godina na smjeru grafika.
Do sada je imala par izložbi s drugim umjetnicima i jednu reviju u srednjoj školi. U slobodno vrijeme bavi se fotografijom, slikanjem i piše poeziju koja je ispre-pletena osobnim osjećajima i s osjećajima tuge, ra-dosti i težnje za savršenstvom skladne ljubavi s dozom nadrealizma i velikim brojem epiteta. Pisanje je jedan njen skriveni kutak u kojemu izražava svoje najintim-nije osjećaje i stavove i koji je sve do sada bio skriven pod prašinom starih knjiga i datoteka na kompjuteru. Maštarija
Željno iščekujem taj trenutak
kada će san postati java,
kada će sobovi ispunjavati želje
u ljetnjim danima,
kada će moja kosa postati plava,
raspuštena kroz okove nekog
starog srednjovjekovnog dvorca,
dok će se uz nju penjati odbjegli
kraljević iz Grimmovih bajki...
Željno iščekujem taj trenutak,
sunce će sjati samo za nas,
sokoli će samo nama pjevati
pjesmu o zemaljskom životu,
o leptirićama koje ispuštaju
biserno svjetlo u noći,
o poljupcima koji će te okrijepiti,
o ljubavi koja će cvjetati poput
pupoljka mlade ruže,
uvijek i iznova...
San će postati java...
Prošlost
Prošlost te zove... Ne okreći se...
On nije dovojno dobar za tebe,
njegov šešir i zapušenu lulu
ugasio je vjetar...
Prošlost te zove, iz daljine,
jedva čujno...
Ne okreći se...
Njegove traperice su već izlizane,
i prošla su mnoga ljeta
koja ti još uvijek nećeš proći,
prošla su mnoga mjesta
na kojima ti nisi bila...
Prošlost te zove... Ne okreći se...
Ne sanjaj jer u snovima ona vreba...
Ona je tu, prati te poput sjene...
Prošlost te zove... Ne okreći se...
DRUŠTVA I UDRUGEFOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
14 15BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
štiti postojećeg fonda divljači i održava-nja postojećih objekata. Lovački objekti u vlasništvu LU su dom u Fojnici, na Kozogradu, na Pogorelici, novoizgrađeni dom u Jezernici te pet lovačkih koliba.
Fojničko lovište je brdsko-planinsko i obuhvata oko 25.721 hektara lovne po-vršine, nelovne 9.279 sa rasponom 500-2000 metara, većim djelom rasprostra-njeno na planinama Vranica, Šćit i Zahor. Najveći dio lovišta je pod visokom šu-mom, ispresjecan mnogobrojnim vodo-tocima planinskih potoka sa dosta ka-njona. Fojničko lovište je utočište mno-gih vrsta divljači niskog i visokog lova: zec, lisica, divlja mačka, kuna, puh, vidra, vjeverica, tvor, vuk, divlja svinja, srna, divokoza i medvjed, a od pernatih divlja-či tu su: šumske koke, lještarke, kame-njarke, terijeb gluhan, te selice: golub grivnjaš, patke i guske. Društvo upravlja lovištem u granicama općine Fojnica.
Društvo se uglavnom finasira iz vlas-titih sredstava: članarinom, upisninom, prihodima od domova, solidarnom od-strelnom taksom, te donacijama pojedi-nih ustanova i pojedinaca, a ne treba zaboraviti i pomoć općine i načelnika. Godišnji prihod omogućava uglavnom da se preživi, a i nešto uradi kako na održa-vanju postojećih lovno-tehničkih i lovno-uzgojnih objekata, tako i na izgradnji no-vih objekata, tako da je u ovom periodu zahvaljujući naporima vrijednih lovaca i rukovodstva izgrađen novi objekti u Je-zernici, Potočkoj česmi, Bojnoj, a u toku su i pripreme za izgradnju drugih obje-kata. Pored ovih aktivnosti vrijedno je napomenuti da je u ovoj godini primljen i jedan profesionalni lovočuvar, a sve u cilju zaštite postojećeg fonda divljači. Dio sredstava usmjeren je i za nabavku hrane i soli za divljač. Uglavom društvo funk-cioniše kao udruženje građana i pokuša-va da bude jedno od uspješnih udruženja u dosta složenim uslovima.
Svake godine se održava Skupština udruženja, a IO Udruženja je operativno tijelo koje je u stalnom zasjedanju i sjednice se održavaju najmanje jedanput mjesečno, a po potrebi i više puta. Aktiv-no se radi na uspostavljanju dobre sarad-nje sa svim susjednim lovačkim društvi-ma, sa policijom, sa veterinarskom služ-bom, a posebno dobra saradnja je sa LD "Vepar" Gojevići, Općinom i Savezom lo-vačkih organizacija BiH. Nastavili smo tradiciju koju su nam u amanet ostavili naši prethodnici, tako da svake godine imamo tradicionalna druženja i susrete lovaca iz Bačke Topole, te lovaca iz su-sjednih općina.
no divokoze gdje dolazi gotovo do istreb-ljenja ove vrste. Da bi se to spriječilo, Društvo 1968. godine kupuje devet ko-mada divokoza sa Prenja i iste pušta u lovište. Fond divljači dostigao je zavidni nivo do 1992. godine, kada se ponavlja ratna istorija gdje je ponovo brojno sta-nje divljači drastično narušeno, a divoko-za nestala iz fojničkog lovišta.
Ovaj period takođe karakteriše iz-mjenjen način gazdovanja lovištem. Dru-štvo je u ovom periodu omasovljeno i 1991. godine broji 330 članova uz veoma dobru organizovanost, stručnu osposob-ljenost i veliki entuzijazam svih članova i rukovodstva Društva, te povezanost sa privrednim i društvenim strukturama u općini i šire.
Danas se s ponosom sjećamo svih onih lovaca koji su dali duboki pečat u radu i razvoju ovog Društva u proteklom periodu i nikako se ne mogu zaboraviti i zaobići, a obavljali su različite funkcije ili bili istaknuti članovi Društva, a to su: Jo-zo Trogrančić, Mustafa Varešlija, Ek-rem Haračić, Nikola Kovačević, Drago Oroz, Dževad Kubat, Vukadin Rebić, Anto Trogrančić, Rašid Huseinbašić, Marijan Ivančević, Mato Bošnjak, Du-šan Kanlić, Ibrahim Hodžić, Pero Bo-žić, Mujo Varka, Anto Božić, Ivo Bošnjak, Ragib Akšamović, Ragib Bi-tić, Mato Kulijer, Mirko Dursum, Ham-do Muderizović, Slavko Cvjetković, Šaćir Mukača i drugi. Zahvaljujući njima Društvo je bilo u samom vrhu najboljih lovačkih udruženja u BIH.
Lovačko društvo privremeno presta-je s radom u periodu '93.-'96. da bi od-
mah po prestanku ratnih dejstava nasta-vilo sa radom, a potom se prešlo obnovi oštećenih lovno-tehničkih i lovno-uzgoj-nih objekata. Društvo danas broji oko 230 članova, od toga pet je počasnih, multietničkog je karaktera i vrlo je akti-van član ove jedinice lokalne samoupra-ve, a predstavljaju ga Mensur Softić, predsjednik društva, Braco Oroz, do-predsjednik, Ivan Ababović, glavni lovo-vođa, Mukača Šaćir, sekretar, te ostali članovi koji su i ujedno predsjednici sekcija, a to su: Ragib Akšamović, Ilija Petrović, Hasan Pašić, Josip Mijatović, Nasir Hurem, Zahid Drinić i Naim Bu-reković.
LD ima u svom sastavu osam sekcija koje su organizovane na teritorijalnom principu, a članstvo sačinjavaju redovni članovi, članovi pripravnici, članovi pod-mlatka, počasni članovi i pomažući čla-novi, starosne dobi 18-87 godina. Naj-stariji član je Ibrahim Hodžić koji je uje-dno i počasni član.
Osnovne aktivnosti društva bazirane su na pripremama za dobijanje koncesije na lovište, unošenje divljači u lovište, za-
akon Drugog svjetskog rata ponovo se obnavlja rad udruženja u istom Norganizacionom obliku, kao Sresko
lovačko društvo Fojnica, koje 1951. go-dine broji 115 članova. Predsjednik dru-štva od osnivanja bio je Jozo Trogrančić. 1956. godine dolazi do rasformiranja Sreskog saveza lovačkih društava i do formiranja posebnih lovišta po općina-ma kada je formirano i zasebno lovačko društvo Fojnica, a slijedi i formiranje lo-vačkih društava u Kreševu, Kiseljaku i drugim općinama Fojničkog sreza.
Ime Divokoza društvo dobiva 20.12. 1958. godine odlukom Narodnog odbora sreza i u to vrijeme Društvo broji 68 čla-nova. U ovom periodu (1960.) spominje se i prvi ugovor o dodjeli lovišta Fojnica na gazdovanje LD Divokoza Fojnica u po-vršini od 28.290 ha. Društvo 1965. godi-ne od Šumarstva dobija radničku baraku
u predjelu (lokalitetu) Jezernice koju adaptira i pretvara u lovački dom. Tri godine kasnije dobija svoj prvi objekat u okviru "stare banje".
Lovno-tehničkih objekata nije bilo sve do 1970. godine. Društvo je radilo sa veoma skromnim materijalno-financij-skim sredstvima, nije imalo svoje sje-dište, kancelarija društva je bila u kući predsjednika Društva Joze Trogrančića. Period 1970.-1992. karakteriše brži tempo razvoja Društva, tako da je u ovom periodu postignut veliki napredak u iz-gradnji lovno-tehničkih i lovno-uzgojnih objekata. Izgrađen je lovački dom u Foj-nici, lovačka kuća na Kozovgradu, lovački dom na Pogorelici i pet lovačkih koliba, tri prizemne čeke sa hranilištima za medvjede, veći broj hranilišta i solila.
Period '41.-'45. te poslijeratni period karakteriše stradavanje divljači, poseb-
Mensur Softić
LD "Divokoza" FojnicaNa osnovu postojećih podataka iz arhiva Ministarstva šuma i ruda u maju 1931. godine u Fojnici je formirano LU koje je u to vrijeme tretirano kao Sreski savez lovaca, jer je Fojnica bila sjedište sreza. Srez je obuhvatao pored fojničkih lovaca i lovce iz Kreševa, Kiseljaka, Busovače te lovce iz Gornjeg Vakufa. Udruženje od tada do danas neprekidno djeluje, izuzev perioda Drugog svjetskog rata i perioda '93.-'96. Društvo je tada imalo oko 100 članova. Ovaj period karak-teriše da je stanje divljači bilo na zavidnom nivou, takođe za ovaj period ne postoje drugi podatci osim podataka o broju članova.
Lovačka kuća Jezernica
Lovačka kuća Zahor Lov kod prijatelja u Bačkoj Topoli
Lovački dom Pogorelica
Lovački dom Kozovgrad
Obilježavanje 80. godišnjice Društva Obilježavanje 40. godišnjice Društva
DRUŠTVA I UDRUGEFOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
14 15BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
štiti postojećeg fonda divljači i održava-nja postojećih objekata. Lovački objekti u vlasništvu LU su dom u Fojnici, na Kozogradu, na Pogorelici, novoizgrađeni dom u Jezernici te pet lovačkih koliba.
Fojničko lovište je brdsko-planinsko i obuhvata oko 25.721 hektara lovne po-vršine, nelovne 9.279 sa rasponom 500-2000 metara, većim djelom rasprostra-njeno na planinama Vranica, Šćit i Zahor. Najveći dio lovišta je pod visokom šu-mom, ispresjecan mnogobrojnim vodo-tocima planinskih potoka sa dosta ka-njona. Fojničko lovište je utočište mno-gih vrsta divljači niskog i visokog lova: zec, lisica, divlja mačka, kuna, puh, vidra, vjeverica, tvor, vuk, divlja svinja, srna, divokoza i medvjed, a od pernatih divlja-či tu su: šumske koke, lještarke, kame-njarke, terijeb gluhan, te selice: golub grivnjaš, patke i guske. Društvo upravlja lovištem u granicama općine Fojnica.
Društvo se uglavnom finasira iz vlas-titih sredstava: članarinom, upisninom, prihodima od domova, solidarnom od-strelnom taksom, te donacijama pojedi-nih ustanova i pojedinaca, a ne treba zaboraviti i pomoć općine i načelnika. Godišnji prihod omogućava uglavnom da se preživi, a i nešto uradi kako na održa-vanju postojećih lovno-tehničkih i lovno-uzgojnih objekata, tako i na izgradnji no-vih objekata, tako da je u ovom periodu zahvaljujući naporima vrijednih lovaca i rukovodstva izgrađen novi objekti u Je-zernici, Potočkoj česmi, Bojnoj, a u toku su i pripreme za izgradnju drugih obje-kata. Pored ovih aktivnosti vrijedno je napomenuti da je u ovoj godini primljen i jedan profesionalni lovočuvar, a sve u cilju zaštite postojećeg fonda divljači. Dio sredstava usmjeren je i za nabavku hrane i soli za divljač. Uglavom društvo funk-cioniše kao udruženje građana i pokuša-va da bude jedno od uspješnih udruženja u dosta složenim uslovima.
Svake godine se održava Skupština udruženja, a IO Udruženja je operativno tijelo koje je u stalnom zasjedanju i sjednice se održavaju najmanje jedanput mjesečno, a po potrebi i više puta. Aktiv-no se radi na uspostavljanju dobre sarad-nje sa svim susjednim lovačkim društvi-ma, sa policijom, sa veterinarskom služ-bom, a posebno dobra saradnja je sa LD "Vepar" Gojevići, Općinom i Savezom lo-vačkih organizacija BiH. Nastavili smo tradiciju koju su nam u amanet ostavili naši prethodnici, tako da svake godine imamo tradicionalna druženja i susrete lovaca iz Bačke Topole, te lovaca iz su-sjednih općina.
no divokoze gdje dolazi gotovo do istreb-ljenja ove vrste. Da bi se to spriječilo, Društvo 1968. godine kupuje devet ko-mada divokoza sa Prenja i iste pušta u lovište. Fond divljači dostigao je zavidni nivo do 1992. godine, kada se ponavlja ratna istorija gdje je ponovo brojno sta-nje divljači drastično narušeno, a divoko-za nestala iz fojničkog lovišta.
Ovaj period takođe karakteriše iz-mjenjen način gazdovanja lovištem. Dru-štvo je u ovom periodu omasovljeno i 1991. godine broji 330 članova uz veoma dobru organizovanost, stručnu osposob-ljenost i veliki entuzijazam svih članova i rukovodstva Društva, te povezanost sa privrednim i društvenim strukturama u općini i šire.
Danas se s ponosom sjećamo svih onih lovaca koji su dali duboki pečat u radu i razvoju ovog Društva u proteklom periodu i nikako se ne mogu zaboraviti i zaobići, a obavljali su različite funkcije ili bili istaknuti članovi Društva, a to su: Jo-zo Trogrančić, Mustafa Varešlija, Ek-rem Haračić, Nikola Kovačević, Drago Oroz, Dževad Kubat, Vukadin Rebić, Anto Trogrančić, Rašid Huseinbašić, Marijan Ivančević, Mato Bošnjak, Du-šan Kanlić, Ibrahim Hodžić, Pero Bo-žić, Mujo Varka, Anto Božić, Ivo Bošnjak, Ragib Akšamović, Ragib Bi-tić, Mato Kulijer, Mirko Dursum, Ham-do Muderizović, Slavko Cvjetković, Šaćir Mukača i drugi. Zahvaljujući njima Društvo je bilo u samom vrhu najboljih lovačkih udruženja u BIH.
Lovačko društvo privremeno presta-je s radom u periodu '93.-'96. da bi od-
mah po prestanku ratnih dejstava nasta-vilo sa radom, a potom se prešlo obnovi oštećenih lovno-tehničkih i lovno-uzgoj-nih objekata. Društvo danas broji oko 230 članova, od toga pet je počasnih, multietničkog je karaktera i vrlo je akti-van član ove jedinice lokalne samoupra-ve, a predstavljaju ga Mensur Softić, predsjednik društva, Braco Oroz, do-predsjednik, Ivan Ababović, glavni lovo-vođa, Mukača Šaćir, sekretar, te ostali članovi koji su i ujedno predsjednici sekcija, a to su: Ragib Akšamović, Ilija Petrović, Hasan Pašić, Josip Mijatović, Nasir Hurem, Zahid Drinić i Naim Bu-reković.
LD ima u svom sastavu osam sekcija koje su organizovane na teritorijalnom principu, a članstvo sačinjavaju redovni članovi, članovi pripravnici, članovi pod-mlatka, počasni članovi i pomažući čla-novi, starosne dobi 18-87 godina. Naj-stariji član je Ibrahim Hodžić koji je uje-dno i počasni član.
Osnovne aktivnosti društva bazirane su na pripremama za dobijanje koncesije na lovište, unošenje divljači u lovište, za-
akon Drugog svjetskog rata ponovo se obnavlja rad udruženja u istom Norganizacionom obliku, kao Sresko
lovačko društvo Fojnica, koje 1951. go-dine broji 115 članova. Predsjednik dru-štva od osnivanja bio je Jozo Trogrančić. 1956. godine dolazi do rasformiranja Sreskog saveza lovačkih društava i do formiranja posebnih lovišta po općina-ma kada je formirano i zasebno lovačko društvo Fojnica, a slijedi i formiranje lo-vačkih društava u Kreševu, Kiseljaku i drugim općinama Fojničkog sreza.
Ime Divokoza društvo dobiva 20.12. 1958. godine odlukom Narodnog odbora sreza i u to vrijeme Društvo broji 68 čla-nova. U ovom periodu (1960.) spominje se i prvi ugovor o dodjeli lovišta Fojnica na gazdovanje LD Divokoza Fojnica u po-vršini od 28.290 ha. Društvo 1965. godi-ne od Šumarstva dobija radničku baraku
u predjelu (lokalitetu) Jezernice koju adaptira i pretvara u lovački dom. Tri godine kasnije dobija svoj prvi objekat u okviru "stare banje".
Lovno-tehničkih objekata nije bilo sve do 1970. godine. Društvo je radilo sa veoma skromnim materijalno-financij-skim sredstvima, nije imalo svoje sje-dište, kancelarija društva je bila u kući predsjednika Društva Joze Trogrančića. Period 1970.-1992. karakteriše brži tempo razvoja Društva, tako da je u ovom periodu postignut veliki napredak u iz-gradnji lovno-tehničkih i lovno-uzgojnih objekata. Izgrađen je lovački dom u Foj-nici, lovačka kuća na Kozovgradu, lovački dom na Pogorelici i pet lovačkih koliba, tri prizemne čeke sa hranilištima za medvjede, veći broj hranilišta i solila.
Period '41.-'45. te poslijeratni period karakteriše stradavanje divljači, poseb-
Mensur Softić
LD "Divokoza" FojnicaNa osnovu postojećih podataka iz arhiva Ministarstva šuma i ruda u maju 1931. godine u Fojnici je formirano LU koje je u to vrijeme tretirano kao Sreski savez lovaca, jer je Fojnica bila sjedište sreza. Srez je obuhvatao pored fojničkih lovaca i lovce iz Kreševa, Kiseljaka, Busovače te lovce iz Gornjeg Vakufa. Udruženje od tada do danas neprekidno djeluje, izuzev perioda Drugog svjetskog rata i perioda '93.-'96. Društvo je tada imalo oko 100 članova. Ovaj period karak-teriše da je stanje divljači bilo na zavidnom nivou, takođe za ovaj period ne postoje drugi podatci osim podataka o broju članova.
Lovačka kuća Jezernica
Lovačka kuća Zahor Lov kod prijatelja u Bačkoj Topoli
Lovački dom Pogorelica
Lovački dom Kozovgrad
Obilježavanje 80. godišnjice Društva Obilježavanje 40. godišnjice Društva
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
VREMEPLOV IZ STARIH VREMENA
16 17BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
Godine 1426. g. desio se žestok upad osmanske vojske u Bosnu na koji bosanski kralj Tvrtko II. Tvrtković nije mogao pružiti adekvatan otpor. Oko 4000 vojnika pustošilo je bosanske velikaške oblasti i stanovništvu nanosilo razna stradanja. Kralj Tvrtko II. je bio primoran tražiti brzu reakciju i pomoć od ugarskog dvora. Ugarski kralj Sigismund Luksemburški je bio jako dobro upućen u tadašnje stanje u Bosni, pa je odlučio takvu situaciju iskoristiti za svoju dobrobit. To je učinio tako što je zatražio od Tvrtka II. da za svog prijestolonasljednika prizna celjskog grofa Hermana I I . (koj i je b io Sigismundov tast). Ovaj plan je bio izuzetno nepopularan među bosanskim plemićima koji nisu željeli da Ugarska dobije veći utjecaj u Bosni, niti da time isprovociraju Osmanlije. Pošto se našao u prilično teškoj poziciji, kralj Tvrtko II. je ipak obećao bosansku krunu Hermanu II, ukoliko on sam ne bude imao muških
tara moja, mila moja, moja baka na sebi ima tri tetovaže i jednu priču o Snjenom životu, a tako i životu njene
majke, te majčine majke i tko zna koliko još dobrih i pobožnih majki unazad.
Sjeća se, kaže mi, da su joj pričali, da je sve počelo davno prije. Svaka ta tetovaža nije napravljena poradi ukrasa tijela, negoli da zaštiti djevojče, kasnije žene, koja ju nosi. Svaka bi djevojčica u raz-doblju od trinaeste do šesnaeste godine već bila istetovitrana križem, bez izuzet-ka. Jer... Bila su to vremena osvajanja. Kad su age i turski gospodari tjerali "strah u kosti" ovdašnjem katoličkom pučanstvu. Otimali djecu. Mušku učili svojoj vjeri, a žensku ženili ili u većim slučajevima si-lom obljubljivali, iskorištavali.
Počelo je, stari njeni joj pričahu, kad je jednom, neka prosta i isuviše lijepa djevojka odbila da ode za bega. Iz silnog straha da je silom ne natjeraju da mu po-stane vječna družica, istetovirala je znak križa, svoje vjere, na čelo i begu se ogadi-la, pa je ne oženi. Od tada su žene slijedile njen primjer, znajući da se nasilje nad nji-ma može spriječiti samo ako se na vidlji-
potomaka. Na ovaj način je udovoljeno ugarskim prohtjevima 1427. g. Da bi još više zbližio odnose Ugarske i Bosne, kralj se odlučio na politički brak naredne godine.
Naime, Tvrtkova buduća žena bila je ugarska plemkinja Doroteja Gorjanska, koja je u vrijeme pregovora o ženidbi (u proljeće 1428. g.) boravila na području
pečujske biskupije. Nemamo razloga sumnjati da se upravo sa tog mjesta kasnije zaputila u Bosnu u susret svome vjereniku. Važno je znati da je ona bila Sigismundova rodica koju je ovaj koristio za istrajavanje u svojim političkim namjerama. Na svadbu su bili pozvani brojni zvaničnici tog doba, među njima i Dubrovčani koji su odlučili uputiti na kraljev dvor jednog ili dvojicu svojih ljudi. U pismu od 6. srpnja 1428. g. dubrovački izaslanici su izvijestili svoju vladu da se kralj sprema dočekati buduću suprugu. Pred nevjestu je uputio svoje ljude, a sam je odlučio da 12. srpnja
vom mjestu istetovira znak njihove vjere, na koju Turci ne bi išli, pogledali bi samo znak i ne htjeli je ni dotaknuti.
Tetovaža križa tetovirala bi se na ruci jer je bila vidljiva jedino na tome mjestu, u vrijeme kad su žene još bile jako po-krivene svojom nošnjom. Postojale su i neke tetovaže na poprsju, ali su veoma ri-jetke. Iako se smatralo da su učinkovitije u zaštiti, te na prstima.
Nisu to bili samo veliki križevi, veli mi baka, bile su to i razne grančice, kola, na-rukvice, klasje, jelice, sunašca, a sve nači-njeno od malih križića.
dočeka kraljicu u Milodražu, kamo je trebala stići. Dubrovačka vlada je svojim ljudima naredila da čim mladenka stigne tamo, odmah jave vijest u Dubrovnik.
Poslanici su pratili kralja na putu pre-ma mjestu dočeka Doroteje i redovno slali izvještaje. U dubrovačkom izvješta-ju od 13. srpnja vidna je mogućnost da se kraljeva svadba obavi u samom Milodra-žu, ali ipak o vjenčanju na tom mjestu ne-mamo potvrde u izvorima. Da li se budu-ća kraljica samo čekala u Milodražu ili je tu održano i vjenčanje zaista je teško ustanoviti. Činjenica je da se kralj sa du-brovačkim poslanicima zadržao u Milo-dražu oko sedam dana i da je dolaskom kraljice i njene pratnje na to mjesto mo-gao otpočeti svadbeni ceremonijal. Ipak, zbog narednih pisama dubrovačkih po-slanika upućenih njihovoj vladi i uzvra-ćenih odgovora izgleda da su se odmah po dolasku kraljice u Milodraž svatovi zaputili na slavlje u Sutjesku oko 18. ili 19. srpnja, nakon čega se trebala održati centralna svadbena svečanost. U prilog tome govore i naredni izvještaji dubro-vačkih poslanika koji su već 20. srpnja boravili na kraljevskom dvoru u Sutje-skoj, nakon što su kralj i nova kraljica sti-gli tamo. Humski velikaš Sandalj Hranić je 21. srpnja kod Dubrovčana tražio i do-bio dva svirača koji su trebali uljepšati svadbeno veselje. Dubrovačko Veliko vi-jeće i Vijeće umoljenih je 23. srpnja tako-đer odredilo da dva svirača otputuju na kraljev dvor i tamo daju svoj doprinos svadbenoj zabavi. Dubrovčani su nared-nih dana počeli slati razne poklone kralju i kraljici, a sve sa ciljem da isposluju od-ređene trgovačke privilegije za sebe. Svi-rači i pokloni su bili uvertira u centralnu svadbenu svečanost koja je mogla biti obavljena tokom kolovoza 1428. g. u Su-tjeskoj. Prema mišljenju prof. Vladimira Ćorovića na ovoj svadbi je bio prisutan i Sigismund Luksemburški, ali njegov iti-nerar to demantira. U samom svadbe-nom slavlju tračak loše atmosfere svojim neprisutstvom pridonijelo je par bosan-skih velikaša, među kojima su bili Rado-sav Pavlović i Zlatonosovići. Očito su svo-jim nepojavljivanjem na svadbenom ve-selju iskazali nezadovoljstvo prema ovom braku, odnosno zbližavanju odno-sa između Ugarske i Bosne. Uprkos tome, Bosna je u to vrijeme bila u miru. Što se tiče Milodraža njegova lokacija se u ovoj epizodi pokazala kao zgodno mjesto za doček kraljevih svatova gdje su se ne-sumnjivo okupili brojni bosanski, dubro-vački, ugarski i drugi zvaničnici tog doba.
Kako su djevojke tetovirane u ranoj mladosti, zanimalo me koliko je bio bo-lan sam proces bilježenja svoga krščan-stva, katoličanstva na tijelo.
I reče mi stara moja, da ona gotovo ni osjetila nije bol. Znala je da tako treba i znala je da je za cijeli život, ali se nije premišljala. Nikada i nikako. Tako treba, tako ide, veli ona. Nikakvi ubodi iglica ni-su ju mogli spriječiti da učini na svome tijelu znak kakav imaše sve žene u njenoj obitelji, njenoj okolini. On je čuva i odav-no već tako.
I priča baka, a sve jedna priča povlači za sobom drugu, a svaka uspomene, sva-ka sjetu za vremenom koje polako pre-staje i koje joj više od svega nedostaje. Taj vakat.
Nastavišmo...Na zategnuto tijelo, čistom iglom se
samo trebalo izbockati ono što se željelo imati na sebi, a izbockanu kožu prema-zati smjesom za tetoviranje, koja se ra-dila od majčinog mlijeka i čađi (saja) iz peći. Zazvučalo je jezivo, ali i smisleno. Mlijeko koje nas odgoji i načini čovjekom i prah izgorenog drveta, koje nas griješe od svih zima i davaše nam život. U nekim krajevima uz to se koristio i med, da ubije gorčine života, dodala bih.
Nakon samo dan, dva, zarasla bi rana i simbol bi već bio spreman za pokaziva-nje, za život cijeli.
Ispričala mi je potom i kolika je njiho-va trajnost, kroz priču o ženi koja se uda-la za supruga druge vjere, koji joj je zgu-lio kožu, kako bi joj uklonio znak križa. No, kad je koža ponovo zarasla, znak je bio ponovo tu, još očitiji. I sav trud uza-lud. Kaže mi i da je tako i sa vjerom. Kad se jednom naučiš vjerovati u jedno, više nikada ne prestaneš i ako ti pokušaju to oduzeti, ti vjeruješ još, jače više. Nikad ne zaboravljaš tko si.
Još žive starice, koje su bile stručne u iscrtavanju tih znakova i tetoviranju, kao što još žive i žene koje smjelo i sa ljubav-lju nose sve te znakove na sebi. Treba ih samo pitati i uvijek će rado govoriti o tome. Znaju one što ih je cijeloga života štitilo od svih zala, koja su ih stizala i pri-jetila im. Imaju toliko mudrosti i tajni ko-je još moraju prenijeti. Treba samo neko-ga zanimati.
I polako shvaćam koliko joj znači njen biljeg iz mladosti, koliko treba značiti svima nama, koliko se samo trebamo ponositi njima, njihovima hrabrostima i ustrajnostima.
Gledam je, slušam je, znam – ona taj znak ne nosi, ona ga živi.
Marjan Drmač
Doček kraljevskih svatovau Milodražu 1428. godineVećinu ljubitelja prošlosti srednjovjekovne Bosne toponim Milodraž podsjeća na čuvenu Fojničku ahd-namu koju je osmanski sultan Meh-med II. (el Fatih) uručio znamenitom franjevcu Anđelu Zvizdoviću. Međutim, mnogo manje je poznato da se prostor Milodraža povezuje sa dvije kraljevske svadbe. Prvi brak je sklopljen 1428. g. između bosanskog kralja Tvrtka II. Tvrtkovića i ugarske plemkinje Doroteje Gorjanske, dok se drugo vjenčanje održalo 1446. g. između novog kralja Bosne Stjepana Tomaša i humske vlastelinke Katarine Kosače. U ovom prilogu ćemo govoriti o prvom vjenčanju u onoj mjeri koju nam bude omogućavala izvorna građa.
Ivana Cvjetković
Na starim rukama moje bake križ živiNa jednim starim rukama, koje prevališe mnoge godine duge, pune bora teškog rada, tim rukama koje činiše kruh za djecu svoju, i stiskaše krunicu svake noći u molitvi za dobro sutra, stoji ponosno jedan biljeg, zelenkasto-plave boje. Znak križa. Vjere koja je vodila kroz cijeli život. Vjere koja joj je uvijek bila sve.
"Prima pars est de dando ad maius consilium per donari Nouize et sponse domini Regis Bosne...".Državni arhiv u Dubrovniku, Consilium rogatorum, IV, fol. 63, (23. srpanj. 1428.)
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
VREMEPLOV IZ STARIH VREMENA
16 17BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
Godine 1426. g. desio se žestok upad osmanske vojske u Bosnu na koji bosanski kralj Tvrtko II. Tvrtković nije mogao pružiti adekvatan otpor. Oko 4000 vojnika pustošilo je bosanske velikaške oblasti i stanovništvu nanosilo razna stradanja. Kralj Tvrtko II. je bio primoran tražiti brzu reakciju i pomoć od ugarskog dvora. Ugarski kralj Sigismund Luksemburški je bio jako dobro upućen u tadašnje stanje u Bosni, pa je odlučio takvu situaciju iskoristiti za svoju dobrobit. To je učinio tako što je zatražio od Tvrtka II. da za svog prijestolonasljednika prizna celjskog grofa Hermana I I . (koj i je b io Sigismundov tast). Ovaj plan je bio izuzetno nepopularan među bosanskim plemićima koji nisu željeli da Ugarska dobije veći utjecaj u Bosni, niti da time isprovociraju Osmanlije. Pošto se našao u prilično teškoj poziciji, kralj Tvrtko II. je ipak obećao bosansku krunu Hermanu II, ukoliko on sam ne bude imao muških
tara moja, mila moja, moja baka na sebi ima tri tetovaže i jednu priču o Snjenom životu, a tako i životu njene
majke, te majčine majke i tko zna koliko još dobrih i pobožnih majki unazad.
Sjeća se, kaže mi, da su joj pričali, da je sve počelo davno prije. Svaka ta tetovaža nije napravljena poradi ukrasa tijela, negoli da zaštiti djevojče, kasnije žene, koja ju nosi. Svaka bi djevojčica u raz-doblju od trinaeste do šesnaeste godine već bila istetovitrana križem, bez izuzet-ka. Jer... Bila su to vremena osvajanja. Kad su age i turski gospodari tjerali "strah u kosti" ovdašnjem katoličkom pučanstvu. Otimali djecu. Mušku učili svojoj vjeri, a žensku ženili ili u većim slučajevima si-lom obljubljivali, iskorištavali.
Počelo je, stari njeni joj pričahu, kad je jednom, neka prosta i isuviše lijepa djevojka odbila da ode za bega. Iz silnog straha da je silom ne natjeraju da mu po-stane vječna družica, istetovirala je znak križa, svoje vjere, na čelo i begu se ogadi-la, pa je ne oženi. Od tada su žene slijedile njen primjer, znajući da se nasilje nad nji-ma može spriječiti samo ako se na vidlji-
potomaka. Na ovaj način je udovoljeno ugarskim prohtjevima 1427. g. Da bi još više zbližio odnose Ugarske i Bosne, kralj se odlučio na politički brak naredne godine.
Naime, Tvrtkova buduća žena bila je ugarska plemkinja Doroteja Gorjanska, koja je u vrijeme pregovora o ženidbi (u proljeće 1428. g.) boravila na području
pečujske biskupije. Nemamo razloga sumnjati da se upravo sa tog mjesta kasnije zaputila u Bosnu u susret svome vjereniku. Važno je znati da je ona bila Sigismundova rodica koju je ovaj koristio za istrajavanje u svojim političkim namjerama. Na svadbu su bili pozvani brojni zvaničnici tog doba, među njima i Dubrovčani koji su odlučili uputiti na kraljev dvor jednog ili dvojicu svojih ljudi. U pismu od 6. srpnja 1428. g. dubrovački izaslanici su izvijestili svoju vladu da se kralj sprema dočekati buduću suprugu. Pred nevjestu je uputio svoje ljude, a sam je odlučio da 12. srpnja
vom mjestu istetovira znak njihove vjere, na koju Turci ne bi išli, pogledali bi samo znak i ne htjeli je ni dotaknuti.
Tetovaža križa tetovirala bi se na ruci jer je bila vidljiva jedino na tome mjestu, u vrijeme kad su žene još bile jako po-krivene svojom nošnjom. Postojale su i neke tetovaže na poprsju, ali su veoma ri-jetke. Iako se smatralo da su učinkovitije u zaštiti, te na prstima.
Nisu to bili samo veliki križevi, veli mi baka, bile su to i razne grančice, kola, na-rukvice, klasje, jelice, sunašca, a sve nači-njeno od malih križića.
dočeka kraljicu u Milodražu, kamo je trebala stići. Dubrovačka vlada je svojim ljudima naredila da čim mladenka stigne tamo, odmah jave vijest u Dubrovnik.
Poslanici su pratili kralja na putu pre-ma mjestu dočeka Doroteje i redovno slali izvještaje. U dubrovačkom izvješta-ju od 13. srpnja vidna je mogućnost da se kraljeva svadba obavi u samom Milodra-žu, ali ipak o vjenčanju na tom mjestu ne-mamo potvrde u izvorima. Da li se budu-ća kraljica samo čekala u Milodražu ili je tu održano i vjenčanje zaista je teško ustanoviti. Činjenica je da se kralj sa du-brovačkim poslanicima zadržao u Milo-dražu oko sedam dana i da je dolaskom kraljice i njene pratnje na to mjesto mo-gao otpočeti svadbeni ceremonijal. Ipak, zbog narednih pisama dubrovačkih po-slanika upućenih njihovoj vladi i uzvra-ćenih odgovora izgleda da su se odmah po dolasku kraljice u Milodraž svatovi zaputili na slavlje u Sutjesku oko 18. ili 19. srpnja, nakon čega se trebala održati centralna svadbena svečanost. U prilog tome govore i naredni izvještaji dubro-vačkih poslanika koji su već 20. srpnja boravili na kraljevskom dvoru u Sutje-skoj, nakon što su kralj i nova kraljica sti-gli tamo. Humski velikaš Sandalj Hranić je 21. srpnja kod Dubrovčana tražio i do-bio dva svirača koji su trebali uljepšati svadbeno veselje. Dubrovačko Veliko vi-jeće i Vijeće umoljenih je 23. srpnja tako-đer odredilo da dva svirača otputuju na kraljev dvor i tamo daju svoj doprinos svadbenoj zabavi. Dubrovčani su nared-nih dana počeli slati razne poklone kralju i kraljici, a sve sa ciljem da isposluju od-ređene trgovačke privilegije za sebe. Svi-rači i pokloni su bili uvertira u centralnu svadbenu svečanost koja je mogla biti obavljena tokom kolovoza 1428. g. u Su-tjeskoj. Prema mišljenju prof. Vladimira Ćorovića na ovoj svadbi je bio prisutan i Sigismund Luksemburški, ali njegov iti-nerar to demantira. U samom svadbe-nom slavlju tračak loše atmosfere svojim neprisutstvom pridonijelo je par bosan-skih velikaša, među kojima su bili Rado-sav Pavlović i Zlatonosovići. Očito su svo-jim nepojavljivanjem na svadbenom ve-selju iskazali nezadovoljstvo prema ovom braku, odnosno zbližavanju odno-sa između Ugarske i Bosne. Uprkos tome, Bosna je u to vrijeme bila u miru. Što se tiče Milodraža njegova lokacija se u ovoj epizodi pokazala kao zgodno mjesto za doček kraljevih svatova gdje su se ne-sumnjivo okupili brojni bosanski, dubro-vački, ugarski i drugi zvaničnici tog doba.
Kako su djevojke tetovirane u ranoj mladosti, zanimalo me koliko je bio bo-lan sam proces bilježenja svoga krščan-stva, katoličanstva na tijelo.
I reče mi stara moja, da ona gotovo ni osjetila nije bol. Znala je da tako treba i znala je da je za cijeli život, ali se nije premišljala. Nikada i nikako. Tako treba, tako ide, veli ona. Nikakvi ubodi iglica ni-su ju mogli spriječiti da učini na svome tijelu znak kakav imaše sve žene u njenoj obitelji, njenoj okolini. On je čuva i odav-no već tako.
I priča baka, a sve jedna priča povlači za sobom drugu, a svaka uspomene, sva-ka sjetu za vremenom koje polako pre-staje i koje joj više od svega nedostaje. Taj vakat.
Nastavišmo...Na zategnuto tijelo, čistom iglom se
samo trebalo izbockati ono što se željelo imati na sebi, a izbockanu kožu prema-zati smjesom za tetoviranje, koja se ra-dila od majčinog mlijeka i čađi (saja) iz peći. Zazvučalo je jezivo, ali i smisleno. Mlijeko koje nas odgoji i načini čovjekom i prah izgorenog drveta, koje nas griješe od svih zima i davaše nam život. U nekim krajevima uz to se koristio i med, da ubije gorčine života, dodala bih.
Nakon samo dan, dva, zarasla bi rana i simbol bi već bio spreman za pokaziva-nje, za život cijeli.
Ispričala mi je potom i kolika je njiho-va trajnost, kroz priču o ženi koja se uda-la za supruga druge vjere, koji joj je zgu-lio kožu, kako bi joj uklonio znak križa. No, kad je koža ponovo zarasla, znak je bio ponovo tu, još očitiji. I sav trud uza-lud. Kaže mi i da je tako i sa vjerom. Kad se jednom naučiš vjerovati u jedno, više nikada ne prestaneš i ako ti pokušaju to oduzeti, ti vjeruješ još, jače više. Nikad ne zaboravljaš tko si.
Još žive starice, koje su bile stručne u iscrtavanju tih znakova i tetoviranju, kao što još žive i žene koje smjelo i sa ljubav-lju nose sve te znakove na sebi. Treba ih samo pitati i uvijek će rado govoriti o tome. Znaju one što ih je cijeloga života štitilo od svih zala, koja su ih stizala i pri-jetila im. Imaju toliko mudrosti i tajni ko-je još moraju prenijeti. Treba samo neko-ga zanimati.
I polako shvaćam koliko joj znači njen biljeg iz mladosti, koliko treba značiti svima nama, koliko se samo trebamo ponositi njima, njihovima hrabrostima i ustrajnostima.
Gledam je, slušam je, znam – ona taj znak ne nosi, ona ga živi.
Marjan Drmač
Doček kraljevskih svatovau Milodražu 1428. godineVećinu ljubitelja prošlosti srednjovjekovne Bosne toponim Milodraž podsjeća na čuvenu Fojničku ahd-namu koju je osmanski sultan Meh-med II. (el Fatih) uručio znamenitom franjevcu Anđelu Zvizdoviću. Međutim, mnogo manje je poznato da se prostor Milodraža povezuje sa dvije kraljevske svadbe. Prvi brak je sklopljen 1428. g. između bosanskog kralja Tvrtka II. Tvrtkovića i ugarske plemkinje Doroteje Gorjanske, dok se drugo vjenčanje održalo 1446. g. između novog kralja Bosne Stjepana Tomaša i humske vlastelinke Katarine Kosače. U ovom prilogu ćemo govoriti o prvom vjenčanju u onoj mjeri koju nam bude omogućavala izvorna građa.
Ivana Cvjetković
Na starim rukama moje bake križ živiNa jednim starim rukama, koje prevališe mnoge godine duge, pune bora teškog rada, tim rukama koje činiše kruh za djecu svoju, i stiskaše krunicu svake noći u molitvi za dobro sutra, stoji ponosno jedan biljeg, zelenkasto-plave boje. Znak križa. Vjere koja je vodila kroz cijeli život. Vjere koja joj je uvijek bila sve.
"Prima pars est de dando ad maius consilium per donari Nouize et sponse domini Regis Bosne...".Državni arhiv u Dubrovniku, Consilium rogatorum, IV, fol. 63, (23. srpanj. 1428.)
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
DUHOVNI KUTAK DUHOVNI KUTAK
18 19BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
ođe vrijeme Božića, tisuće lampica, izobilje na stolu, pa vrijeme Uskrsa Dopet izobilje svega oko nas, puno više
od onoga što nam treba, pa onda brojni drugi povodi za "razbacivanje", iako se stalno kuka kako nikada nije bilo teže, nema posla, nema novaca, nema ničega. Jesmo li se mi to malo pogubili u "mo-dernom svijetu", jesu li nas to preplavili trendovi Zapada sa kojima se mi baš i ne znamo nositi. Danas je ugrožena cijela planeta, priroda se zagađuje, uništava se sve što znači život, ali najgore od svega je što nestaje ono malo duše po kojoj je naš čovjek uvijek bio prepoznat ma gdje da se našao na ovoj kugli zemaljskoj.
Ne znam zašto, ali imala sam potrebu reći ono što svi znamo. Možemo li se bar nekada oteti kandžama modernog života satkanog od jurnjave i kaosa, a da i ne znamo kuda zapravo idemo. Ako si priuš-tite taj "luksuz" postoji mogućnost da
pet ista, stara, ali lijepa priča! Mjesec svibanj darujemo njoj: Majci. Daruje-Omo ga našoj mami koja nam uvijek
tepa: "Sunce moje malo!", pa čak i onda kad više nismo mali; mjesec svibanj da-rujemo i Majci Isusovoj i našoj, koja nas budno i svakodnevno prati poput velikog sunca s neba. Dan naših mama proslav-ljamo jedan dan u mjesecu svibnju (i ne zaboravite na neki dar, može i sasvim skroman, jer prave mame su skromne mame), a dan Marije Majke slavimo cije-log ovog mjeseca svibnja (ne zaboravite ni mali dar za Mariju Majku Isusovu i našu). Mnogi nam sveci šapuću kako je njoj nekako najmilija molitva Krunice, ali i naše iskreno lice. Pa onda, okrenimo svoja lica, svoje poglede i misli prema mami i Majci Mariji! Neka u ovom mjese-cu svibnju, ali i uvijek, one budu središte našega svemira, kao što smo mi u sve dane godine središte njihove srca!
Mi slavimo Majčin dan. Jesmo li se upitali otkuda potječe i kad se počinje slaviti Majčin dan? Na ideju ustanov-
primijetite i ljude oko sebe. Ja sam imala sreću i pred Božić prošle godine upozna-la obitelj Mije - Brace i Dragice Bošnjak iz Crvenih zemalja kod Otigošća. Divni su to ljudi koji sa svoje dvije kćerke Anto-nijom i Katicom žive daleko od prvih susjeda nekoliko kilometara, bez puta, vodovoda, struju su tek nedavno dobili, a o telefonu mogu samo sanjati. Još dvoje djece, Lucija i Ivo smješteni su u Zavodu Drin jer nemaju uvjete da borave tu, kaže kroz plač majka koja ih nije već dugo vi-djela. Žive oni od rada svojih ruku, imaju kravicu, nekoliko kokoša, mačku i psa, a i posade nešto na svojoj zemlji. Za drva im se već godinama brine Dominko Boš-njak čija je vikendica tu u blizini i koji im je i desna ruka jer sve što im zatreba on se pobrine. Svrate nekada i dobri ljudi i donesu im štogod, a i fra Tomislav Ši-tum kao i ostali fratri puno čine za njih, kažu nam ovi skromni ljudi.
ljenja takvog jednog dana došla je Julia Ward 1872. godine. Zamislila ga je kao dan posvećen miru. No, dalje od zamisli nije se uspjela maknuti. Za razliku od nje, ideju o majčinu danu u djelo je uspjela sprovesti Ana Jarvis, učiteljica iz Zapad-ne Virginije. Njena kampanja za ustanov-ljenje takva blagdana započela je kao sjećanje na njezinu majku koja je umrla 1905. godine, a koja je koncem devet-naestog stoljeća nastojala uspostaviti majčine dane prijateljstva, kao put iscje-
Po atmosferi koja vas preplavi kada se nađete ovdje reklo bi se da ste u okru-ženju toplog doma i to bi zaista i bilo tako da njihova kuća nije u potpuno rušev-nom stanju. Za vrijeme dok smo sjedili u kući komadići plafona, koji su se odvajali sa ispucanog stropa, padali su oko nas. Prozori su polijepljeni ljepljivom tra-kom, vrata se ne mogu zatvoriti nego su samo prislonjena uz dovratak, a starim šporetom je nemoguće zagrijati malu sobicu u kojoj ova obitelj boravi. Unatoč tome, gostoljubivi, raspoloženi i radosni kad ih netko posjeti ne žale se, samo sa-njaju da njihova kći Antonija dobije ka-kav posao pa bi im kažu bilo puno lakše. Naravno to je za nju i njenu obitelj za sada neostvarena želja, ali možda se ipak nađe netko tko bi ovoj djevojci dao šansu.
Dobro upoznat sa situacijom u kojoj ova obitelj živi, te nakon ove strašne zime kada se nije moglo do njih, zabrinut da li je kućica izdržala, Dominko je odlučio poduzeti nešto konkretno kako bi se ovoj obitelji osigurao krov nad glavom. Naj-prije se obratio nadležnim općinskim službama. Naravno, konkretnih rezulta-ta do danas nema, iako postoje obećanja. A kud bi se obraćali naši ljudi u ovakvim situacijama nego našim fratrima koji su uvijek tu kada je teško. Fratri su prihva-tili inicijativu i u župi Fojnica pokrenuli akciju izgradnje kuće ovoj obitelji – kao zavjet Duhu svetom i sv. Anti čiji blagdani su pred nama.
Imenovan je odbor za izgradnju: Do-minko Bošnjak, fra Nikica Vujica, Kata Barbić i Viktor Knežević. Zamolbe za pomoć u osiguranju materijala poslane su na brojne adrese, prva financijska sredstva od župljana već su prikupljena, a radovi će se izvoditi na bazi dragovolj-nog rada Fojničana i počet će odmah na-kon Duhova. Za uplatu sredstva za iz-gradnju kuće ovoj obitelji na raspolaga-nju je i račun kod Uncredit banke na broj 40228024000 – broj tekućeg računa 25-34-02336-7 Dominko Bošnjak – sa na-znakom za obitelj Bošnjak. Također sred-stva možete uplatiti i osobno kod Domin-ka ili kod fra Nikice.
Prelijep je doživljaj podijeliti sreću ove obitelji kada se priča o novom domu. To treba zaista doživjeti, a i vi to možete uključivši se doniranjem novca ili mate-rijala ili osobnim angažmanom. Već na-rednog Božića nadamo se da će lampice sijati i u njihovom novom domu, a i naše će tada imati smisla. Ali najvažnije od svega, i njima i nama će biti toplije, nama u duši, a njima u novom toplom domu.
ljenja rana američkoga građanskog rata. Dvije godine nakon majčine smrti, 1907., Ana je priredila svečanost u čast pokojne joj mame. Ovaj događaj je se toliko doj-mio da je započela s masovnim kampa-njama da se jedan dan u godini proglasi službenim državnim blagdanom posve-ćenim majkama. Godine 1910. Zapadna Virginija postala je prvom državom Sje-dinjenih Američkih Država, koja je pri-hvatila Majčin dan. Samo godinu dana kasnije gotovo sve američke države služ-beno su obilježile ovaj dan. Konačno je i predsjednik Wilson, 1914., i službeno proglasio Majčin dan nacionalnim blag-danom, koji se slavi na drugu nedjelju mjeseca svibnja.
Ana je umrla, a Majčin dan je tako snažno zaživio da je postao ne samo američkim nacionalnim blagdanom, nego i dijelom američkog identiteta te je, kao i sve drugo tipično američko, zapo-čelo prelaziti granice i uvlačiti se u obi-čaje i kulture drugih naroda i država. Danas se proslave Majčinog dana odr-žavaju diljem svijeta, ali ne posvuda na isti dan. U nas taj dan nije još tako čvrsto zaživio, ali se sve više primjećuje opće zanimanje za njega. U našoj Fojnici je Majčin dan proslavljan dva puta, 2004. i 2005. godine, ali je ostalo na tome. Mož-da nije bilo interesa.
Ali, kako bi se Majčin dan mogao za-pravo proslaviti? Mogao bi se proslaviti odlaskom u crkvu, čestitkom, buketom cvijeća, skromnim poklonom, ili nečim sličnim. No, jedan od najboljih načina proslave Majčina dana vrlo je lagan i jednostavan: darovati svojoj majci jedan slobodan dan da se odmori i opusti, a umjesto nje, neka ostatak obitelji stupi u akciju. Tako, na samom početku dana, majka bi mogla doručkovati u krevetu, nakon što se dobro naspavala, jer su tata i djeca hodali na prstima i pripremali nje-no omiljeno jelo. Mogao bi se prirediti poseban ručak ili večera na koju bi se okupila cijela obitelj i pomolila se Bogu, posjedila, popričala i zapjevala. Moglo bi se majku toga dana negdje izvesti ili joj prirediti neko iznenađenje od kojeg će je obliti suze, naravno suze radosnice. Jed-nostavno, Majčin dan bi mogao biti odlič-na prigoda da mama vidi kako divnu obi-telj ima.
Ako to niste učinili na Majčin dan, učinite to neki drugi dan u godini. Nikad nije kasno, zar ne?
Marina Šimunić
Stani i okreni se– dobio si prilikuMožemo li se bar nekada oteti kandžama modernog života satkanog od jurnjave i kaosa, a da i ne znamo kuda zapravo idemo. Ako si priuštite taj "luksuz" postoji mogućnost da primijetite i ljude oko sebe. Ja sam imala sreću i pred Božić prošle godine upoznala obitelj Mije – Brace i Dragice Bošnjak iz Crvenih zemalja kod Otigošća.
Priredio Nikica VUJICA
Majčin danMi slavimo Majčin dan. Jesmo li se upitali otkuda potječe i kad se počinje slaviti Majčin dan? Na ideju ustanovljenja takvog jednog dana došla je Julia Ward 1872. godine. Zamislila ga je kao dan posvećen miru. No, dalje od zamisli nije se uspjela maknuti. Za razliku od nje, ideju o majčinu danu u djelo je uspjela sprovesti Ana Jarvis, učiteljica iz Zapadne Virginije.
Ana Jarvis
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
DUHOVNI KUTAK DUHOVNI KUTAK
18 19BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
ođe vrijeme Božića, tisuće lampica, izobilje na stolu, pa vrijeme Uskrsa Dopet izobilje svega oko nas, puno više
od onoga što nam treba, pa onda brojni drugi povodi za "razbacivanje", iako se stalno kuka kako nikada nije bilo teže, nema posla, nema novaca, nema ničega. Jesmo li se mi to malo pogubili u "mo-dernom svijetu", jesu li nas to preplavili trendovi Zapada sa kojima se mi baš i ne znamo nositi. Danas je ugrožena cijela planeta, priroda se zagađuje, uništava se sve što znači život, ali najgore od svega je što nestaje ono malo duše po kojoj je naš čovjek uvijek bio prepoznat ma gdje da se našao na ovoj kugli zemaljskoj.
Ne znam zašto, ali imala sam potrebu reći ono što svi znamo. Možemo li se bar nekada oteti kandžama modernog života satkanog od jurnjave i kaosa, a da i ne znamo kuda zapravo idemo. Ako si priuš-tite taj "luksuz" postoji mogućnost da
pet ista, stara, ali lijepa priča! Mjesec svibanj darujemo njoj: Majci. Daruje-Omo ga našoj mami koja nam uvijek
tepa: "Sunce moje malo!", pa čak i onda kad više nismo mali; mjesec svibanj da-rujemo i Majci Isusovoj i našoj, koja nas budno i svakodnevno prati poput velikog sunca s neba. Dan naših mama proslav-ljamo jedan dan u mjesecu svibnju (i ne zaboravite na neki dar, može i sasvim skroman, jer prave mame su skromne mame), a dan Marije Majke slavimo cije-log ovog mjeseca svibnja (ne zaboravite ni mali dar za Mariju Majku Isusovu i našu). Mnogi nam sveci šapuću kako je njoj nekako najmilija molitva Krunice, ali i naše iskreno lice. Pa onda, okrenimo svoja lica, svoje poglede i misli prema mami i Majci Mariji! Neka u ovom mjese-cu svibnju, ali i uvijek, one budu središte našega svemira, kao što smo mi u sve dane godine središte njihove srca!
Mi slavimo Majčin dan. Jesmo li se upitali otkuda potječe i kad se počinje slaviti Majčin dan? Na ideju ustanov-
primijetite i ljude oko sebe. Ja sam imala sreću i pred Božić prošle godine upozna-la obitelj Mije - Brace i Dragice Bošnjak iz Crvenih zemalja kod Otigošća. Divni su to ljudi koji sa svoje dvije kćerke Anto-nijom i Katicom žive daleko od prvih susjeda nekoliko kilometara, bez puta, vodovoda, struju su tek nedavno dobili, a o telefonu mogu samo sanjati. Još dvoje djece, Lucija i Ivo smješteni su u Zavodu Drin jer nemaju uvjete da borave tu, kaže kroz plač majka koja ih nije već dugo vi-djela. Žive oni od rada svojih ruku, imaju kravicu, nekoliko kokoša, mačku i psa, a i posade nešto na svojoj zemlji. Za drva im se već godinama brine Dominko Boš-njak čija je vikendica tu u blizini i koji im je i desna ruka jer sve što im zatreba on se pobrine. Svrate nekada i dobri ljudi i donesu im štogod, a i fra Tomislav Ši-tum kao i ostali fratri puno čine za njih, kažu nam ovi skromni ljudi.
ljenja takvog jednog dana došla je Julia Ward 1872. godine. Zamislila ga je kao dan posvećen miru. No, dalje od zamisli nije se uspjela maknuti. Za razliku od nje, ideju o majčinu danu u djelo je uspjela sprovesti Ana Jarvis, učiteljica iz Zapad-ne Virginije. Njena kampanja za ustanov-ljenje takva blagdana započela je kao sjećanje na njezinu majku koja je umrla 1905. godine, a koja je koncem devet-naestog stoljeća nastojala uspostaviti majčine dane prijateljstva, kao put iscje-
Po atmosferi koja vas preplavi kada se nađete ovdje reklo bi se da ste u okru-ženju toplog doma i to bi zaista i bilo tako da njihova kuća nije u potpuno rušev-nom stanju. Za vrijeme dok smo sjedili u kući komadići plafona, koji su se odvajali sa ispucanog stropa, padali su oko nas. Prozori su polijepljeni ljepljivom tra-kom, vrata se ne mogu zatvoriti nego su samo prislonjena uz dovratak, a starim šporetom je nemoguće zagrijati malu sobicu u kojoj ova obitelj boravi. Unatoč tome, gostoljubivi, raspoloženi i radosni kad ih netko posjeti ne žale se, samo sa-njaju da njihova kći Antonija dobije ka-kav posao pa bi im kažu bilo puno lakše. Naravno to je za nju i njenu obitelj za sada neostvarena želja, ali možda se ipak nađe netko tko bi ovoj djevojci dao šansu.
Dobro upoznat sa situacijom u kojoj ova obitelj živi, te nakon ove strašne zime kada se nije moglo do njih, zabrinut da li je kućica izdržala, Dominko je odlučio poduzeti nešto konkretno kako bi se ovoj obitelji osigurao krov nad glavom. Naj-prije se obratio nadležnim općinskim službama. Naravno, konkretnih rezulta-ta do danas nema, iako postoje obećanja. A kud bi se obraćali naši ljudi u ovakvim situacijama nego našim fratrima koji su uvijek tu kada je teško. Fratri su prihva-tili inicijativu i u župi Fojnica pokrenuli akciju izgradnje kuće ovoj obitelji – kao zavjet Duhu svetom i sv. Anti čiji blagdani su pred nama.
Imenovan je odbor za izgradnju: Do-minko Bošnjak, fra Nikica Vujica, Kata Barbić i Viktor Knežević. Zamolbe za pomoć u osiguranju materijala poslane su na brojne adrese, prva financijska sredstva od župljana već su prikupljena, a radovi će se izvoditi na bazi dragovolj-nog rada Fojničana i počet će odmah na-kon Duhova. Za uplatu sredstva za iz-gradnju kuće ovoj obitelji na raspolaga-nju je i račun kod Uncredit banke na broj 40228024000 – broj tekućeg računa 25-34-02336-7 Dominko Bošnjak – sa na-znakom za obitelj Bošnjak. Također sred-stva možete uplatiti i osobno kod Domin-ka ili kod fra Nikice.
Prelijep je doživljaj podijeliti sreću ove obitelji kada se priča o novom domu. To treba zaista doživjeti, a i vi to možete uključivši se doniranjem novca ili mate-rijala ili osobnim angažmanom. Već na-rednog Božića nadamo se da će lampice sijati i u njihovom novom domu, a i naše će tada imati smisla. Ali najvažnije od svega, i njima i nama će biti toplije, nama u duši, a njima u novom toplom domu.
ljenja rana američkoga građanskog rata. Dvije godine nakon majčine smrti, 1907., Ana je priredila svečanost u čast pokojne joj mame. Ovaj događaj je se toliko doj-mio da je započela s masovnim kampa-njama da se jedan dan u godini proglasi službenim državnim blagdanom posve-ćenim majkama. Godine 1910. Zapadna Virginija postala je prvom državom Sje-dinjenih Američkih Država, koja je pri-hvatila Majčin dan. Samo godinu dana kasnije gotovo sve američke države služ-beno su obilježile ovaj dan. Konačno je i predsjednik Wilson, 1914., i službeno proglasio Majčin dan nacionalnim blag-danom, koji se slavi na drugu nedjelju mjeseca svibnja.
Ana je umrla, a Majčin dan je tako snažno zaživio da je postao ne samo američkim nacionalnim blagdanom, nego i dijelom američkog identiteta te je, kao i sve drugo tipično američko, zapo-čelo prelaziti granice i uvlačiti se u obi-čaje i kulture drugih naroda i država. Danas se proslave Majčinog dana odr-žavaju diljem svijeta, ali ne posvuda na isti dan. U nas taj dan nije još tako čvrsto zaživio, ali se sve više primjećuje opće zanimanje za njega. U našoj Fojnici je Majčin dan proslavljan dva puta, 2004. i 2005. godine, ali je ostalo na tome. Mož-da nije bilo interesa.
Ali, kako bi se Majčin dan mogao za-pravo proslaviti? Mogao bi se proslaviti odlaskom u crkvu, čestitkom, buketom cvijeća, skromnim poklonom, ili nečim sličnim. No, jedan od najboljih načina proslave Majčina dana vrlo je lagan i jednostavan: darovati svojoj majci jedan slobodan dan da se odmori i opusti, a umjesto nje, neka ostatak obitelji stupi u akciju. Tako, na samom početku dana, majka bi mogla doručkovati u krevetu, nakon što se dobro naspavala, jer su tata i djeca hodali na prstima i pripremali nje-no omiljeno jelo. Mogao bi se prirediti poseban ručak ili večera na koju bi se okupila cijela obitelj i pomolila se Bogu, posjedila, popričala i zapjevala. Moglo bi se majku toga dana negdje izvesti ili joj prirediti neko iznenađenje od kojeg će je obliti suze, naravno suze radosnice. Jed-nostavno, Majčin dan bi mogao biti odlič-na prigoda da mama vidi kako divnu obi-telj ima.
Ako to niste učinili na Majčin dan, učinite to neki drugi dan u godini. Nikad nije kasno, zar ne?
Marina Šimunić
Stani i okreni se– dobio si prilikuMožemo li se bar nekada oteti kandžama modernog života satkanog od jurnjave i kaosa, a da i ne znamo kuda zapravo idemo. Ako si priuštite taj "luksuz" postoji mogućnost da primijetite i ljude oko sebe. Ja sam imala sreću i pred Božić prošle godine upoznala obitelj Mije – Brace i Dragice Bošnjak iz Crvenih zemalja kod Otigošća.
Priredio Nikica VUJICA
Majčin danMi slavimo Majčin dan. Jesmo li se upitali otkuda potječe i kad se počinje slaviti Majčin dan? Na ideju ustanovljenja takvog jednog dana došla je Julia Ward 1872. godine. Zamislila ga je kao dan posvećen miru. No, dalje od zamisli nije se uspjela maknuti. Za razliku od nje, ideju o majčinu danu u djelo je uspjela sprovesti Ana Jarvis, učiteljica iz Zapadne Virginije.
Ana Jarvis
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
SVAKODNEVNO
20 21BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
vu priču čuh od starih dok još bijah dijete i ona mi bî sasvim dovoljna za Orazlikovanje žalosne od obične vrbe.
Nikada se više ne pitah zašto su kod ne-kih vrba grane spuštene, a kod drugih uzdignute. Znadoh, naime, da je vrba sa spuštenim granama ona ispod koje su Isusa odveli na križ. Pa ni danas, kad sam odrastao, ne osjećam potrebu ni za kak-vim stručnijim i znanstvenijim opisima toga stabla. Žalosna vrba za mene će uvi-jek biti žalosna zato što nije mogla spasiti nevini život.
Priče ovakva tipa, kojima se neke po-jave i stvari objašnjavaju, pričane su i pri-čaju se u svakom narodu. Jer kako druk-čije ponajprije djeci, ali i običnim ljudi-ma, objasniti neobjašnjivo, približiti čud-novato, protumačiti nejasno? Promatra-mo li pak i vlastitu civilizaciju kao živo biće koje se rađa, prolazi doba djetinj-stva, adolescencije, zrelosti, starosti te na koncu ulazi u spokoj, zaključiti nam je da i ona, sukladno različitim stadijima
Stoga, dragi čitaoče, kada ugledaš crni dud ili crnu murvu kako je još zovu, sjeti se Pirama i Tizbe mu mile i njihove nesretne ljubavi! Sjeti se i svih drugih nesretnika čije ljubavi, nastojanja, ide-je, životi uopće nisu bili shvaćeni ni od drugih odobreni! Sjeti se svih onih koji su zbog tuđih nesporazuma trpjeli i tr-pe, onih koji zbog krutosti i samouvje-renosti upitnih autoriteta ma koje vrste nisu mogli vlastiti život disati punim plućima! Sjeti se onih koji zbog vlastitih malih probitaka ili vlastite sujete ne-prestano nastoje razdvojiti nerazdvo-jivo, zaustaviti nezaustavljivo, umiriti uzavrelo, ugasiti rasplamsalo, u ponor sunovratiti ono što prema nebu leti! Sjeti se svih onih koji su kobne poteze u životu vukli nepromišljeno, vođeni is-ključivo osjećajima! Sjeti se i silne sna-ge koju samo ljubav može dati, snage kojom se za voljenom osobom ili za idealima i neupitnim vrednotama mo-že, usprkos svim protivljenjima, hrabro kročiti naprijed, čak i u smrt, uvjeren da je jedino takva ljubav vrijedna radikal-nog žrtvovanja! Sjeti se i svih onih koji svoje greške zbog kojih su drugi strada-li olako kušaju okajati sahranjujući oba tijela u isti grob i pritom misle kako su u svojoj dobroti stradalima iskazali veli-ku čast i ispunili sve njihove želje! Sjeti se i svih onih koji, poput crne murve, svojim tihim postojanjem neprestano svjedoče i ukazuju na patnju nevinih, malenih ali hrabrih, na patnju onih koji bi htjeli živjeti, ali im se to ne dopušta.
Sve to, dragi čitaoče, crna murva nosi u sebi. Čudnovato je to stablo. Odreče se svojih snježnih plodova kako bi trajno moglo svjedočiti patnju i ljubav stradalih ljubavnika. Odluči se na preobrazbu, tj. promijeni obraz potak-nuto tajnom ljubavi. O kad bismo i mi češće i pažljivije osluškivali govor toga stabla! Stoga nemoj tražiti druga objaš-njenja za crnu murvu – da ne umanjiš snagu simbola, ne iskvariš ljepotu poe-zije, ne prezreš čistoću ljubavi. A kad o svemu dobro promisliš, uberi koji plod toga stabla za koje je rimski pjesnik Ver-gilije govorio da je najpametnija biljka jer zadnja propupa čekajući toplo vrije-me, a kad počne pupati, propupa u jed-noj noći. Pojedi ga jer nutricionisti vele da je izuzetno zdrav. Pritom pazi da automobil ne parkiraš pod crnu murvu. Njezini tragovi na automobilu gotovo su neizbrisivi – upravo kao što je vječna i neuništiva poruka i simbolika ispri-čane priče.
svoga razvoja, određene stvari mora sama sebi pojašnjavati. Stoga ne čudi da je mnoštvo priča kakva je ona s početka teksta nastalo upravo u djetinjstvu naše civilizacije, naime u antičko doba. Priča-nje mitova najlegitimniji je, a vjerojatno i najljepši i najpoetičniji, oblik čovjekova snalaženja u svijetu. Pravi majstori u to-me bijahu zacijelo Grci i Rimljani. Stoga kad već počeh sa stablom, ispričat ću vam tužnu ljubavnu priču o Piramu i Tiz-bi. Antički je to mit koji je zapisao rimski pjesnik Ovidije u svome djelu koje nazva Metamorfoze. Kakve veze ima jedna lju-bavna priča sa stablima?! Ima, itekako, jer to nije samo priča o ljubavi. Kroz nju ćete saznati zašto do dana današnjega pored bijelih i crvenih murvi ili dudova postoje i one crne.
Priča kaže da je u gradu Babilonu živjelo dvoje mladih, on – Piram i ona – Tizba. Kuće im bijahu jedna do druge, samo zidom jednim razdvojene. Njih dvoje se zaljubiše, ali roditelji njihovi, jer
ma na Balkanu jedna zemlja koja graniči sama sa sobom. Gdje žive Inajljepše žene, a natalitet opada. Gdje
nezaposelni najviše rade, gdje na naj-plodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju nogometa, a pobeđuju u va-terpolu, rukometu, tenisu, ili košarci. Svi žure na posao, a nitko ne stiže na vrijeme. Gdje osmosatno radno vrijeme traje 12 sati. Gdje je zdravstvo besplat-no, a liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni napisati što god im se naredi. Gdje je svjetska kriza dobila državljan-stvo. Gdje su javne nabavke tajne, a dr-žavne tajne javne. Gdje se ratovi nikad ne završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan. Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domaću. Gdje preziru ateiste, a psuju Boga. Gdje pametne proglašavaju
su bili u svađi, ne dadoše im se uzeti. Čak su im zabranili i da se viđaju. Stoga im je jedina mogućnost komunikacije ostala mala, neprimjetna pukotina na zidu iz-među njihovih kuća za koju su znali samo njih dvoje, jer što to može biti, a da ljubav ne spazi – kaže Ovidije. Jednoga dana, nagnani silnom ljubavlju, dogovore se da će se noću iskrasti iz kuća i sastati izvan grada kod jednog izvora ispod velikoga stabla sa snježnim plodovima. To stablo bijaše bijeli dud. Na dogovoreno mjesto prva dođe Tizba i stane čekati Pirama. Dok ga čekaše, iz šume nadođe lavica krvlju uprljanih gubica jer se vraćaše iz lova. Tizba, uplašivši se, pobjegne u ob-ližnju špilju, ali u bijegu izgubi veo koji je imala na sebi. Lavica, pošto se napila izvor-vode, nađe veo i razdere ga okrvav-ljenim gubicama igrajući se njime. Malo kasnije stigne i Piram. Ugledavši na tlu razderan i okrvavljen Tizbin veo i pre-poznavši u zemlji utisnute lavlje tragove, pomisli da je Tizbu razderala lavica. U teškoj žalosti stane okrivljivati sama sebe zbog njezine smrti. Legne pod sta-blo sa snježnim plodovima, potegne svoj mač i probode se njime. Kako je ležao nalećke, uvis mu krvca sukne ko olovna cijev, kad pokvari se i pukne. Uska rupica stane da pišti, a voda u dugim mlazima skakati počne te šiba i probija uzduh. Dudov iza toga plod pocrni krvlju budući poškropljen Piramovom, a korijen nakva-šen njome dudinje, koje visi sa drveta, crveno oboji – tako Ovidije. Malo potom iz špilje se vrati i Tizba i u prvi mah se zbuni vidjevši da mjesto je isto i drveta lik, ali u sumnji poradi boje je ploda. Tad pro-nađe svoga dragoga mrtva pod stablom. Raščupavši kosu stane suze roniti i mije-šati ih s njegovom krvlju te poljupce mnoge u ledeno mu utiskivati lice. Shrva-na bolju odluči i sama za njim poći u smrt. Zazvavši bogove, obrati se svome i Piramovu ocu zaklinjući ih samo to da u isti budu pokopani grob. No prije nego si oduzme život prozbori i stablu ovim rije-čima: A ti, o drvo, koje nad jedno tijelo jad-no grane spuštavaš sad, spuštavati začas ćeš nad dva. Čuvaj krvavi znak i uvijek plod ti nek bude crn, nek odgovara tuzi, ubijstva dvostrukog spomen. Izrekavši to, probode se Piramovim mačem. Molbe joj nisu ostale neuslišane, ni od bogova ni od očeva. Ovu potresnu priču Ovidije zavr-šava riječima: Tizbine molbe i bogove dirnu i oce, jer plod je drveta crn, kad uzri, a u džari jednoj pepeo leži, što osta od spaljenih dvaju tjelesa.
luđacima, a luđake sposobnima. Gdje nepismeni pišu povijest. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija regularno stanje. Gdje vlast prezire građane kao nepo-željne svjedoke. Gdje se živi od buduć-nosti, jer na sadašnjost nemate pravo. Gdje se svatko svakome smješka, a nit-ko nikome ne želi dobro. Gdje sudski postupci traju duže od života. Gdje su samo poplave način navodnjavanja. Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale. Gdje sma-traju da će zemlja duže napredovati, ako što više nazaduje. Pa ti budi nor-malan i preživi. Sreća je što je takvih sve manje. Normalni svakako nikom nisu potrebni. A i sam život je najveći para-doks. Živiš da bi umro, reći će nam oni koji misle da je vrijeme beskonačno, a vlast besmrtna.
Piše Ivica Studenović
Crna murvaKada su džudije htjeli raspeti Isusa, on se skrio pod jednu vrbu. No oni su ga ipak pronašli i raspeli na križ iako je vrba spustila svoje grane gotovo do zemlje ne bi li ga nekako zaštitila. Od žalosti što nije mogla zaštiti Božjeg Sina, vrbine grane su ostale mlitavo visjeti stremeći k zemlji. Njezina žalost traje do dana današnjega. Svojom opuštenom krošnjom ona i danas podsjeća sebe i druge na vlastitu nemoć, a ljudi je zovu žalosna vrba.
Nepoznati autor
Ima na Balkanu jedna zemlja…
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
SVAKODNEVNO
20 21BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
vu priču čuh od starih dok još bijah dijete i ona mi bî sasvim dovoljna za Orazlikovanje žalosne od obične vrbe.
Nikada se više ne pitah zašto su kod ne-kih vrba grane spuštene, a kod drugih uzdignute. Znadoh, naime, da je vrba sa spuštenim granama ona ispod koje su Isusa odveli na križ. Pa ni danas, kad sam odrastao, ne osjećam potrebu ni za kak-vim stručnijim i znanstvenijim opisima toga stabla. Žalosna vrba za mene će uvi-jek biti žalosna zato što nije mogla spasiti nevini život.
Priče ovakva tipa, kojima se neke po-jave i stvari objašnjavaju, pričane su i pri-čaju se u svakom narodu. Jer kako druk-čije ponajprije djeci, ali i običnim ljudi-ma, objasniti neobjašnjivo, približiti čud-novato, protumačiti nejasno? Promatra-mo li pak i vlastitu civilizaciju kao živo biće koje se rađa, prolazi doba djetinj-stva, adolescencije, zrelosti, starosti te na koncu ulazi u spokoj, zaključiti nam je da i ona, sukladno različitim stadijima
Stoga, dragi čitaoče, kada ugledaš crni dud ili crnu murvu kako je još zovu, sjeti se Pirama i Tizbe mu mile i njihove nesretne ljubavi! Sjeti se i svih drugih nesretnika čije ljubavi, nastojanja, ide-je, životi uopće nisu bili shvaćeni ni od drugih odobreni! Sjeti se svih onih koji su zbog tuđih nesporazuma trpjeli i tr-pe, onih koji zbog krutosti i samouvje-renosti upitnih autoriteta ma koje vrste nisu mogli vlastiti život disati punim plućima! Sjeti se onih koji zbog vlastitih malih probitaka ili vlastite sujete ne-prestano nastoje razdvojiti nerazdvo-jivo, zaustaviti nezaustavljivo, umiriti uzavrelo, ugasiti rasplamsalo, u ponor sunovratiti ono što prema nebu leti! Sjeti se svih onih koji su kobne poteze u životu vukli nepromišljeno, vođeni is-ključivo osjećajima! Sjeti se i silne sna-ge koju samo ljubav može dati, snage kojom se za voljenom osobom ili za idealima i neupitnim vrednotama mo-že, usprkos svim protivljenjima, hrabro kročiti naprijed, čak i u smrt, uvjeren da je jedino takva ljubav vrijedna radikal-nog žrtvovanja! Sjeti se i svih onih koji svoje greške zbog kojih su drugi strada-li olako kušaju okajati sahranjujući oba tijela u isti grob i pritom misle kako su u svojoj dobroti stradalima iskazali veli-ku čast i ispunili sve njihove želje! Sjeti se i svih onih koji, poput crne murve, svojim tihim postojanjem neprestano svjedoče i ukazuju na patnju nevinih, malenih ali hrabrih, na patnju onih koji bi htjeli živjeti, ali im se to ne dopušta.
Sve to, dragi čitaoče, crna murva nosi u sebi. Čudnovato je to stablo. Odreče se svojih snježnih plodova kako bi trajno moglo svjedočiti patnju i ljubav stradalih ljubavnika. Odluči se na preobrazbu, tj. promijeni obraz potak-nuto tajnom ljubavi. O kad bismo i mi češće i pažljivije osluškivali govor toga stabla! Stoga nemoj tražiti druga objaš-njenja za crnu murvu – da ne umanjiš snagu simbola, ne iskvariš ljepotu poe-zije, ne prezreš čistoću ljubavi. A kad o svemu dobro promisliš, uberi koji plod toga stabla za koje je rimski pjesnik Ver-gilije govorio da je najpametnija biljka jer zadnja propupa čekajući toplo vrije-me, a kad počne pupati, propupa u jed-noj noći. Pojedi ga jer nutricionisti vele da je izuzetno zdrav. Pritom pazi da automobil ne parkiraš pod crnu murvu. Njezini tragovi na automobilu gotovo su neizbrisivi – upravo kao što je vječna i neuništiva poruka i simbolika ispri-čane priče.
svoga razvoja, određene stvari mora sama sebi pojašnjavati. Stoga ne čudi da je mnoštvo priča kakva je ona s početka teksta nastalo upravo u djetinjstvu naše civilizacije, naime u antičko doba. Priča-nje mitova najlegitimniji je, a vjerojatno i najljepši i najpoetičniji, oblik čovjekova snalaženja u svijetu. Pravi majstori u to-me bijahu zacijelo Grci i Rimljani. Stoga kad već počeh sa stablom, ispričat ću vam tužnu ljubavnu priču o Piramu i Tiz-bi. Antički je to mit koji je zapisao rimski pjesnik Ovidije u svome djelu koje nazva Metamorfoze. Kakve veze ima jedna lju-bavna priča sa stablima?! Ima, itekako, jer to nije samo priča o ljubavi. Kroz nju ćete saznati zašto do dana današnjega pored bijelih i crvenih murvi ili dudova postoje i one crne.
Priča kaže da je u gradu Babilonu živjelo dvoje mladih, on – Piram i ona – Tizba. Kuće im bijahu jedna do druge, samo zidom jednim razdvojene. Njih dvoje se zaljubiše, ali roditelji njihovi, jer
ma na Balkanu jedna zemlja koja graniči sama sa sobom. Gdje žive Inajljepše žene, a natalitet opada. Gdje
nezaposelni najviše rade, gdje na naj-plodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju nogometa, a pobeđuju u va-terpolu, rukometu, tenisu, ili košarci. Svi žure na posao, a nitko ne stiže na vrijeme. Gdje osmosatno radno vrijeme traje 12 sati. Gdje je zdravstvo besplat-no, a liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni napisati što god im se naredi. Gdje je svjetska kriza dobila državljan-stvo. Gdje su javne nabavke tajne, a dr-žavne tajne javne. Gdje se ratovi nikad ne završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan. Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domaću. Gdje preziru ateiste, a psuju Boga. Gdje pametne proglašavaju
su bili u svađi, ne dadoše im se uzeti. Čak su im zabranili i da se viđaju. Stoga im je jedina mogućnost komunikacije ostala mala, neprimjetna pukotina na zidu iz-među njihovih kuća za koju su znali samo njih dvoje, jer što to može biti, a da ljubav ne spazi – kaže Ovidije. Jednoga dana, nagnani silnom ljubavlju, dogovore se da će se noću iskrasti iz kuća i sastati izvan grada kod jednog izvora ispod velikoga stabla sa snježnim plodovima. To stablo bijaše bijeli dud. Na dogovoreno mjesto prva dođe Tizba i stane čekati Pirama. Dok ga čekaše, iz šume nadođe lavica krvlju uprljanih gubica jer se vraćaše iz lova. Tizba, uplašivši se, pobjegne u ob-ližnju špilju, ali u bijegu izgubi veo koji je imala na sebi. Lavica, pošto se napila izvor-vode, nađe veo i razdere ga okrvav-ljenim gubicama igrajući se njime. Malo kasnije stigne i Piram. Ugledavši na tlu razderan i okrvavljen Tizbin veo i pre-poznavši u zemlji utisnute lavlje tragove, pomisli da je Tizbu razderala lavica. U teškoj žalosti stane okrivljivati sama sebe zbog njezine smrti. Legne pod sta-blo sa snježnim plodovima, potegne svoj mač i probode se njime. Kako je ležao nalećke, uvis mu krvca sukne ko olovna cijev, kad pokvari se i pukne. Uska rupica stane da pišti, a voda u dugim mlazima skakati počne te šiba i probija uzduh. Dudov iza toga plod pocrni krvlju budući poškropljen Piramovom, a korijen nakva-šen njome dudinje, koje visi sa drveta, crveno oboji – tako Ovidije. Malo potom iz špilje se vrati i Tizba i u prvi mah se zbuni vidjevši da mjesto je isto i drveta lik, ali u sumnji poradi boje je ploda. Tad pro-nađe svoga dragoga mrtva pod stablom. Raščupavši kosu stane suze roniti i mije-šati ih s njegovom krvlju te poljupce mnoge u ledeno mu utiskivati lice. Shrva-na bolju odluči i sama za njim poći u smrt. Zazvavši bogove, obrati se svome i Piramovu ocu zaklinjući ih samo to da u isti budu pokopani grob. No prije nego si oduzme život prozbori i stablu ovim rije-čima: A ti, o drvo, koje nad jedno tijelo jad-no grane spuštavaš sad, spuštavati začas ćeš nad dva. Čuvaj krvavi znak i uvijek plod ti nek bude crn, nek odgovara tuzi, ubijstva dvostrukog spomen. Izrekavši to, probode se Piramovim mačem. Molbe joj nisu ostale neuslišane, ni od bogova ni od očeva. Ovu potresnu priču Ovidije zavr-šava riječima: Tizbine molbe i bogove dirnu i oce, jer plod je drveta crn, kad uzri, a u džari jednoj pepeo leži, što osta od spaljenih dvaju tjelesa.
luđacima, a luđake sposobnima. Gdje nepismeni pišu povijest. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija regularno stanje. Gdje vlast prezire građane kao nepo-željne svjedoke. Gdje se živi od buduć-nosti, jer na sadašnjost nemate pravo. Gdje se svatko svakome smješka, a nit-ko nikome ne želi dobro. Gdje sudski postupci traju duže od života. Gdje su samo poplave način navodnjavanja. Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale. Gdje sma-traju da će zemlja duže napredovati, ako što više nazaduje. Pa ti budi nor-malan i preživi. Sreća je što je takvih sve manje. Normalni svakako nikom nisu potrebni. A i sam život je najveći para-doks. Živiš da bi umro, reći će nam oni koji misle da je vrijeme beskonačno, a vlast besmrtna.
Piše Ivica Studenović
Crna murvaKada su džudije htjeli raspeti Isusa, on se skrio pod jednu vrbu. No oni su ga ipak pronašli i raspeli na križ iako je vrba spustila svoje grane gotovo do zemlje ne bi li ga nekako zaštitila. Od žalosti što nije mogla zaštiti Božjeg Sina, vrbine grane su ostale mlitavo visjeti stremeći k zemlji. Njezina žalost traje do dana današnjega. Svojom opuštenom krošnjom ona i danas podsjeća sebe i druge na vlastitu nemoć, a ljudi je zovu žalosna vrba.
Nepoznati autor
Ima na Balkanu jedna zemlja…
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
POVIJEST IZ ARHIVA
22 23BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
U GORNJEM VAKUFU: U proljeće 1871. god. fra Mijo bude premješten u Gornji Vakuf za duhovnog pomoćnika. Tu je zatekao školsku zgradu ''koju je još 1853. podigao zauzeti za narodnu pro-svjetu blage uspomene o. fra Filip Kunić. Ali je ta zgrada bila više godine prazna'' (str. 18). Fra Mijo se odmah dao na ob-novu zgrade i nabavku namještaja, tako da je škola uskoro otvorena. Međutim, iskrsle su nove poteškoće: javio se pro-blem udžbenika ''kojih s glave nije bilo'' (str. 18). Da bi riješio ovaj problem, pozajmio je nekoliko starih početnica iz bugojanske škole ''ter je po dvoje i po troje djece učilo iz jedne knjige, dok imućniji varošani nisu sabrali neku svotu i naručili nove knjige'' (str. 18). Sudeći po Vladićevu izvješću, fra Mijo je veoma volio učiteljski poziv. ''Kada bi mu zvanični poslovi dopuštali, po cijeli bi dan ostao u školi među djecom (str. 18). Međutim, fratarska rotacija ponovno ga
o narodnim predanjima Kozograd je oduvijek bio znamenita gradina, dva Psata jugozapadno od Fojnice, preko
brda zvanog Križ, putem koji vodi na planinu Zec. Sa jugozapadne strane, up-ravo pod gradom nalazi se jedna provali-ja koja je u narodu prozvana tavnicom. No, postoji mogućnost da je to bila čatr-nja iz koje je vođena voda za grad, jer i danas postoje tragovi. Sa istočne strane spram sela Bistrice očuvalo se i nešto zi-da. Kroz zid se vide rupe u jednom prav-cu i jedankim razmacima. Ove rupe su dosta malene, jedna djetinja ruka bi se mogla uvući. Narod je ovo nazivao puš-karnicama, kao da se kroz njih pucalo na neprijatelje. Po tvrdnji Luke Grđića u tim rupama su bile gvozdene grede, koje su zidove grada vezale i to tim prije što su sve rupe u jednom pravcu po zidu, a kroz zid su istosmjerne. Zid je zidan krečom i sitnijim finim pijeskom. Sjeveroistočno od grada spušta se niz jednu liticu be-dem, donekle zidan krečom, a dalje suho-zidom. Po nastavku suhozida nahodi se jedan zapodak. Na ovom zapotku imade jedan mali prostor obzidan i ščemeren. Prostor je do dva metra dugačak, manje od metar širok i do jedan metar dubok. Po narodnom predanju tu su mogla biti tajna vrata od grada. Na jednoj litici, ju-gozapadno od tih vrata, nevještom ru-kom pisan, nalazio se natpis bosančicom koji je počinjao: "Se pisa", a ostalo je ne-čitko.
je prekinula u njegovoj zauzetosti. Njegov ''blagorodni rad u svakom pogledu'' (str. 24) trajao je u Gornjem Vakufu samo godinu dana, jer je već slijedeće godine (1872.) bio ponovno premješten, ovoga puta u Bugojno.
U BUGOJNU: Za razliku od Gornjeg Vakufa, fra Mijo je u Bugojnu zatekao znatno povoljnije uvjete za rad. Kao prvo tu je postojala škola koju je ''prilično uradio njegov pretšasnik, vrli redovnik pok. fra Blaž Kulier'' (str. 25). Zatim, ni knjiga nije manjkalo, jer se župnik fra Marijan Miličević revno brinuo za njihovu nabavku. Sve je ovo utjecalo na to da je fra Mijo uspio u Bugojnu razviti znatno veću aktivnost. Kao i na ranijim radnim mjestima i ovdje mu je rad s djecom u školi bila jedna od osnovnih preokupacija. Uz to je nastojao da nekako organizira i vanškolsku omladinu. Njih bi okupljao u dane kada nije bilo škole, nedjeljom i blagdanima.
Kozograd je poznat po pričama da su Osmanlije osvojile ovaj grad i da je pos-ljednja bosanska kraljica Katarina pobje-gla ispred njih.
Opkolivši grad, osmanska vojska du-go vremena nije mogla da ga zauzme. Po-što su se na sve strane trudili i mučili da ga zauzmu, poslušali su savjet jedne sta-re babe koja im reče: "Zatvorite konja, pastuha, pa mu ne dajte tri dana vode. Onda ga pustite i dobro gledajte gdje će zakopati nogom. Ondje kopajte, pa ćete naći vodu što ide u grad, pa im je presije-cite! Kad vodu presiječete, grad će se predati".
Tako su i uradili. Kada je u gradu ne-stalo vode, kraljica je naredila da se konji potkuju naopako, natovarila je blaga što se moglo ponijeti i pobjegla je. Pripovi-jeda se dalje da je kraljica tom prilikom sa Kozograda sa topom ubila zapovjed-nika koji se nalazio čak u Ostružnici, četiri sata hoda daleko. Kada su svukli zapovijednika da ga okupaju, vidješe da je žensko. (Na putu, uz glavnu cestu pre-ma Fojnici u Ostružnici i danas se nalazi nišan poznat kao "Grob Gazi djevojke").
Spram Kozograda, u daljini od tri sata hoda, iznad sela Božića nalazi se Zvoni-grad. On se održao još samo u narodnim predanjima, bez ikakvih materijalnih do-kaza za razliku od Kozograda.
O Zvonigradu se pripovijedalo da je tu nekada živio nekakav vrijedni težak Božo, po kome se selo i nazvalo Božići.
Drugi vid njegove aktivnosti, koju je vrijedno ovdje spomenuti, jest njegova navika da bilježi sve ono što mu se činilo interesantnim i važnim za skidanje vela s naše prošlosti. Vladić kaže da je i u Bugojnu neumorno ''punio svoje bilježnice opisujući i brda i gore i planine i odžake i podrtine i ostanke iz doba domaće dinastije, od čega je nešto poslije uvrstio u svoju povijest Djelovanje franjevaca, a nešto opet u druga svoja djela Franjevački samostan u Fojnici'' (str. 28). U njegovim bilježnicama bilo je mnoštvo podataka i predanja o ''Sulejmanpašića Odžaku, Susjedgradu, Veseloj Straži, Sultanoviću, Čaušlijama, Ćelepirovoj kuli, Pruscu (turski Ah-isar) i blizoj Ajvatovici i basni o Ajvat-dedi, itd.'' (str. 29). Na žalost, sve ove spise i zabilješke, osim onih koje je objavio u svojim knjigama, fra Mijo je uništio. Čuvši za ovo, kaže Vladić: ''Vrlo sam požalio i ukorio ga da je to učinio, jer ako njega već ne zanimaju, da bi nakon njega nekoga ipak zanimali'' (str. 29).
Iz vremena fra Mijina djelovanja u Bugojnu, donosi Vladić i jednu zgodu ko-ju želim ovdje spomenuti iz jednostav-nog razloga da se i to zna. Zbilo se to 1872. god. na blagdan sv. Franje Asiškog. Fra Mijo je sa svojim zborom pošao na groblje u Čaušlijama da tamo celebrira misu. Putem ga sretne ''gazda Risto Bal-tić i upita: 'Kuda to fra Mijo? Ta danas nije nikakav praznik!' Otporvre mu fra Mijo: 'Jest nama. Danas je blagdan našeg sv. o. Franje', i s djecom otiđe na groblje, a Ri-sto u čaršiju. I došavši u čaršiju, ugleda Risto trgovca i crkvenog prakaratura Ivana Subašu kako otvara dućan, ter će mu: 'Šta ti to Ivane radiš? Druga čeljad i fra Mijo idu k Misi, a ti otvorio dućan ko na radetni dan!' Odgovori Ivan: 'Pa nije zapovjedni svetac, nego od volje i domiš-njak.' Risto će mu jakim glasom: 'Šta od volje, šta domišnjak, šta nije veliki svetac, koji vam je dao fratre, onako uglađenu, vaspitanu i uglednu gospodu da bi i njim i njihovu ocu morali stope ljubiti.' I nije bilo druge. Ivan otiđe k Misi, kod koje im fra Mijo reko krasni govor... po misi, rek-ne Ivan Subaša fra Miji: 'Fra Mijo, ti nam danas vrlo lipu pridiku reče, ali sam i lipšu i bolju čuo u čaršiji.' A fra Mijo reče: 'Vidi ti sramote, da jedan inovjerac bolje shvaća vaše dužnosti nego vi sami!'...'' (str. 25-28)
Moramo priznati da je ono bio druk-čiji vakat od ovog današnjeg i nije čudo što se svašta događalo.
U slijedećem broju: Fra Mijo V. Batinić ponovno u Fojnici
Ispod Zvonigrada, ima veoma plodna ze-mlja koju je taj Božo obrađivao i tako gra-đanima Kozograda pribavljao hranu. Na Zvonigradu je bio načinjen zvonik i na njemu veliko zvono. Za to zvono je bila svezana žica koja je vodila na Kozograd. Kad bi u Kozogradu nestalo hrane, poteg-nuli bi samo za onu žicu, a težak Božo, čim bi čuo zvono, odmah hranu nosio. Je-dne godine ne urodi ljetina ovom težaku, te se on uputi kralju na Kozograd da po-sudi novca da nabavi hrane. Kralj mu od-bi molbu, al on zamoli i drugi i treći put i svaki put prođe kao i prvi. Težak uzdah-nu, pa reče kralju: "Doći će vrijeme pa ćeš davati za tovar moga klaka-klasja (op.a.) tovar para, a ni onda ti dati neću“. Te se ja-dan i žalostan vrati svojoj kući, obori zvo-nik, presiječe žicu i svaku vezu sa Kozo-gradom. Taj težak ostane nekako živ do ljeta dok mu nije prispjela nova ljetina.
Za kratko vrijeme iza toga opkoli ne-kakav neprijatelj grad, te u njemu nesta-ne hrane. Sad se kralj sjeti težaka i nje-gove prijetnje, pa natovari tovar blaga i posla mu ga, da mu pošalje tovar žita ali težak nije htio na to ni pogledati.
Kralj je imao u Prozoru nekakvog po-bratima, koji se tada nalazio u Kozogra-du, te ga zamoli da i on ode težaku, ne bi li on uspio dobiti makar tovar žita da ne umru od gladi. Ode ovaj pobratim težaku, a težak ne znajući da će žito na Kozograd dadne mu, te se tako spasiše i grad i kralj.
Priredila Sandra Biletić
Legenda o Kozogradui ZvonigraduPo predanju Luke Grđić Bjelokosić, objavljeno u Glasniku Zemaljskog Muzeja iz 1892. godine
Miroslav Vešara
26. kolovoza 2011. navršilo se 60 godina od smrti fra Mije V. Batinića.
Otkrivši ovaj podatak sasvim slučajno odlučio sam da povodom 60-te
obljetnice njegove smrti napišem nekoliko riječi o ovom vrijednom
fratru, i tako, makar skromno obilježim ovu obljetnicu.
Fra Mijo Vjenceslav Batinić(4)
franjevac, dušobrižnik, učitelj, povijesničar i književnik
Bugojno na starim fotografijamaLegende
''Narod pamti i prepričava ono što može da shvati i što uspije da pretvori u legendu. Sve ostalo prolazi mimo njega bez dubljeg traga , sa nijemom ravnodušnošću bezimenih prirodnih pojava, ne dira njegovu maštu i ostaje u njegovom sjećanju.''
Ivo Andrić, Na Drini ćuprija
FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA
POVIJEST IZ ARHIVA
22 23BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
U GORNJEM VAKUFU: U proljeće 1871. god. fra Mijo bude premješten u Gornji Vakuf za duhovnog pomoćnika. Tu je zatekao školsku zgradu ''koju je još 1853. podigao zauzeti za narodnu pro-svjetu blage uspomene o. fra Filip Kunić. Ali je ta zgrada bila više godine prazna'' (str. 18). Fra Mijo se odmah dao na ob-novu zgrade i nabavku namještaja, tako da je škola uskoro otvorena. Međutim, iskrsle su nove poteškoće: javio se pro-blem udžbenika ''kojih s glave nije bilo'' (str. 18). Da bi riješio ovaj problem, pozajmio je nekoliko starih početnica iz bugojanske škole ''ter je po dvoje i po troje djece učilo iz jedne knjige, dok imućniji varošani nisu sabrali neku svotu i naručili nove knjige'' (str. 18). Sudeći po Vladićevu izvješću, fra Mijo je veoma volio učiteljski poziv. ''Kada bi mu zvanični poslovi dopuštali, po cijeli bi dan ostao u školi među djecom (str. 18). Međutim, fratarska rotacija ponovno ga
o narodnim predanjima Kozograd je oduvijek bio znamenita gradina, dva Psata jugozapadno od Fojnice, preko
brda zvanog Križ, putem koji vodi na planinu Zec. Sa jugozapadne strane, up-ravo pod gradom nalazi se jedna provali-ja koja je u narodu prozvana tavnicom. No, postoji mogućnost da je to bila čatr-nja iz koje je vođena voda za grad, jer i danas postoje tragovi. Sa istočne strane spram sela Bistrice očuvalo se i nešto zi-da. Kroz zid se vide rupe u jednom prav-cu i jedankim razmacima. Ove rupe su dosta malene, jedna djetinja ruka bi se mogla uvući. Narod je ovo nazivao puš-karnicama, kao da se kroz njih pucalo na neprijatelje. Po tvrdnji Luke Grđića u tim rupama su bile gvozdene grede, koje su zidove grada vezale i to tim prije što su sve rupe u jednom pravcu po zidu, a kroz zid su istosmjerne. Zid je zidan krečom i sitnijim finim pijeskom. Sjeveroistočno od grada spušta se niz jednu liticu be-dem, donekle zidan krečom, a dalje suho-zidom. Po nastavku suhozida nahodi se jedan zapodak. Na ovom zapotku imade jedan mali prostor obzidan i ščemeren. Prostor je do dva metra dugačak, manje od metar širok i do jedan metar dubok. Po narodnom predanju tu su mogla biti tajna vrata od grada. Na jednoj litici, ju-gozapadno od tih vrata, nevještom ru-kom pisan, nalazio se natpis bosančicom koji je počinjao: "Se pisa", a ostalo je ne-čitko.
je prekinula u njegovoj zauzetosti. Njegov ''blagorodni rad u svakom pogledu'' (str. 24) trajao je u Gornjem Vakufu samo godinu dana, jer je već slijedeće godine (1872.) bio ponovno premješten, ovoga puta u Bugojno.
U BUGOJNU: Za razliku od Gornjeg Vakufa, fra Mijo je u Bugojnu zatekao znatno povoljnije uvjete za rad. Kao prvo tu je postojala škola koju je ''prilično uradio njegov pretšasnik, vrli redovnik pok. fra Blaž Kulier'' (str. 25). Zatim, ni knjiga nije manjkalo, jer se župnik fra Marijan Miličević revno brinuo za njihovu nabavku. Sve je ovo utjecalo na to da je fra Mijo uspio u Bugojnu razviti znatno veću aktivnost. Kao i na ranijim radnim mjestima i ovdje mu je rad s djecom u školi bila jedna od osnovnih preokupacija. Uz to je nastojao da nekako organizira i vanškolsku omladinu. Njih bi okupljao u dane kada nije bilo škole, nedjeljom i blagdanima.
Kozograd je poznat po pričama da su Osmanlije osvojile ovaj grad i da je pos-ljednja bosanska kraljica Katarina pobje-gla ispred njih.
Opkolivši grad, osmanska vojska du-go vremena nije mogla da ga zauzme. Po-što su se na sve strane trudili i mučili da ga zauzmu, poslušali su savjet jedne sta-re babe koja im reče: "Zatvorite konja, pastuha, pa mu ne dajte tri dana vode. Onda ga pustite i dobro gledajte gdje će zakopati nogom. Ondje kopajte, pa ćete naći vodu što ide u grad, pa im je presije-cite! Kad vodu presiječete, grad će se predati".
Tako su i uradili. Kada je u gradu ne-stalo vode, kraljica je naredila da se konji potkuju naopako, natovarila je blaga što se moglo ponijeti i pobjegla je. Pripovi-jeda se dalje da je kraljica tom prilikom sa Kozograda sa topom ubila zapovjed-nika koji se nalazio čak u Ostružnici, četiri sata hoda daleko. Kada su svukli zapovijednika da ga okupaju, vidješe da je žensko. (Na putu, uz glavnu cestu pre-ma Fojnici u Ostružnici i danas se nalazi nišan poznat kao "Grob Gazi djevojke").
Spram Kozograda, u daljini od tri sata hoda, iznad sela Božića nalazi se Zvoni-grad. On se održao još samo u narodnim predanjima, bez ikakvih materijalnih do-kaza za razliku od Kozograda.
O Zvonigradu se pripovijedalo da je tu nekada živio nekakav vrijedni težak Božo, po kome se selo i nazvalo Božići.
Drugi vid njegove aktivnosti, koju je vrijedno ovdje spomenuti, jest njegova navika da bilježi sve ono što mu se činilo interesantnim i važnim za skidanje vela s naše prošlosti. Vladić kaže da je i u Bugojnu neumorno ''punio svoje bilježnice opisujući i brda i gore i planine i odžake i podrtine i ostanke iz doba domaće dinastije, od čega je nešto poslije uvrstio u svoju povijest Djelovanje franjevaca, a nešto opet u druga svoja djela Franjevački samostan u Fojnici'' (str. 28). U njegovim bilježnicama bilo je mnoštvo podataka i predanja o ''Sulejmanpašića Odžaku, Susjedgradu, Veseloj Straži, Sultanoviću, Čaušlijama, Ćelepirovoj kuli, Pruscu (turski Ah-isar) i blizoj Ajvatovici i basni o Ajvat-dedi, itd.'' (str. 29). Na žalost, sve ove spise i zabilješke, osim onih koje je objavio u svojim knjigama, fra Mijo je uništio. Čuvši za ovo, kaže Vladić: ''Vrlo sam požalio i ukorio ga da je to učinio, jer ako njega već ne zanimaju, da bi nakon njega nekoga ipak zanimali'' (str. 29).
Iz vremena fra Mijina djelovanja u Bugojnu, donosi Vladić i jednu zgodu ko-ju želim ovdje spomenuti iz jednostav-nog razloga da se i to zna. Zbilo se to 1872. god. na blagdan sv. Franje Asiškog. Fra Mijo je sa svojim zborom pošao na groblje u Čaušlijama da tamo celebrira misu. Putem ga sretne ''gazda Risto Bal-tić i upita: 'Kuda to fra Mijo? Ta danas nije nikakav praznik!' Otporvre mu fra Mijo: 'Jest nama. Danas je blagdan našeg sv. o. Franje', i s djecom otiđe na groblje, a Ri-sto u čaršiju. I došavši u čaršiju, ugleda Risto trgovca i crkvenog prakaratura Ivana Subašu kako otvara dućan, ter će mu: 'Šta ti to Ivane radiš? Druga čeljad i fra Mijo idu k Misi, a ti otvorio dućan ko na radetni dan!' Odgovori Ivan: 'Pa nije zapovjedni svetac, nego od volje i domiš-njak.' Risto će mu jakim glasom: 'Šta od volje, šta domišnjak, šta nije veliki svetac, koji vam je dao fratre, onako uglađenu, vaspitanu i uglednu gospodu da bi i njim i njihovu ocu morali stope ljubiti.' I nije bilo druge. Ivan otiđe k Misi, kod koje im fra Mijo reko krasni govor... po misi, rek-ne Ivan Subaša fra Miji: 'Fra Mijo, ti nam danas vrlo lipu pridiku reče, ali sam i lipšu i bolju čuo u čaršiji.' A fra Mijo reče: 'Vidi ti sramote, da jedan inovjerac bolje shvaća vaše dužnosti nego vi sami!'...'' (str. 25-28)
Moramo priznati da je ono bio druk-čiji vakat od ovog današnjeg i nije čudo što se svašta događalo.
U slijedećem broju: Fra Mijo V. Batinić ponovno u Fojnici
Ispod Zvonigrada, ima veoma plodna ze-mlja koju je taj Božo obrađivao i tako gra-đanima Kozograda pribavljao hranu. Na Zvonigradu je bio načinjen zvonik i na njemu veliko zvono. Za to zvono je bila svezana žica koja je vodila na Kozograd. Kad bi u Kozogradu nestalo hrane, poteg-nuli bi samo za onu žicu, a težak Božo, čim bi čuo zvono, odmah hranu nosio. Je-dne godine ne urodi ljetina ovom težaku, te se on uputi kralju na Kozograd da po-sudi novca da nabavi hrane. Kralj mu od-bi molbu, al on zamoli i drugi i treći put i svaki put prođe kao i prvi. Težak uzdah-nu, pa reče kralju: "Doći će vrijeme pa ćeš davati za tovar moga klaka-klasja (op.a.) tovar para, a ni onda ti dati neću“. Te se ja-dan i žalostan vrati svojoj kući, obori zvo-nik, presiječe žicu i svaku vezu sa Kozo-gradom. Taj težak ostane nekako živ do ljeta dok mu nije prispjela nova ljetina.
Za kratko vrijeme iza toga opkoli ne-kakav neprijatelj grad, te u njemu nesta-ne hrane. Sad se kralj sjeti težaka i nje-gove prijetnje, pa natovari tovar blaga i posla mu ga, da mu pošalje tovar žita ali težak nije htio na to ni pogledati.
Kralj je imao u Prozoru nekakvog po-bratima, koji se tada nalazio u Kozogra-du, te ga zamoli da i on ode težaku, ne bi li on uspio dobiti makar tovar žita da ne umru od gladi. Ode ovaj pobratim težaku, a težak ne znajući da će žito na Kozograd dadne mu, te se tako spasiše i grad i kralj.
Priredila Sandra Biletić
Legenda o Kozogradui ZvonigraduPo predanju Luke Grđić Bjelokosić, objavljeno u Glasniku Zemaljskog Muzeja iz 1892. godine
Miroslav Vešara
26. kolovoza 2011. navršilo se 60 godina od smrti fra Mije V. Batinića.
Otkrivši ovaj podatak sasvim slučajno odlučio sam da povodom 60-te
obljetnice njegove smrti napišem nekoliko riječi o ovom vrijednom
fratru, i tako, makar skromno obilježim ovu obljetnicu.
Fra Mijo Vjenceslav Batinić(4)
franjevac, dušobrižnik, učitelj, povijesničar i književnik
Bugojno na starim fotografijamaLegende
''Narod pamti i prepričava ono što može da shvati i što uspije da pretvori u legendu. Sve ostalo prolazi mimo njega bez dubljeg traga , sa nijemom ravnodušnošću bezimenih prirodnih pojava, ne dira njegovu maštu i ostaje u njegovom sjećanju.''
Ivo Andrić, Na Drini ćuprija
FOJNIČKAŠKRINJA
25
PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA
24 BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
Stjepan Zelenikaževnik, rođen je 1958. godine u Kiseljaku, sre-dišnja Bosna. Njegove pjesme su objavljivane u književnim časopisima, a prevođene su i na njemački jezik. Ratnu kroniku pod naslovom Kreševski zapisi, nesvršeno vrijeme trpno javio je 2001. godine.
Član je Međunarodnog instituta za književ-nost u Zagrebu. Posljednjih godina piše prozu, uglavnom kratke priče od kojih su neke objav-ljivane i nagrađivane u hrvatskoj književnoj periodici.
Za 2007. godinu na natječaju fondacije/ zaklade fra Grgo Martić u kategoriji proznog teksta na temu fra Grge Martića nagrađen je prvom nagradom za povijesni roman Čuvari vremena, koji je izašao iz tiska u svibnju 2008.
Još je objavio Zaputovići - Obiteljski album – kazivanje po Kiku, Kreševo, lipanj 2009., potom publikaciju Kristali minerala, Fojnica, 2009. godine.
Priče Channelig, O fra Ljubinom grijehu, Jastrebin, Ciglana i druge predstavlja na tre-ćem programu hrvatskog radija u emisiji "Hr-vatska Proza". Na radiju BH1 u emisiji "Moji tajni favoriti" objavljene su priče O obitelji Tucaković, Zagledana u nizine (dio Channe-liga), Sjećanje prvo i Sjećanje drugo. U zajed-ničkoj zbirci "PRIČE" 29 autora iz bh dijaspore, Gratiartis Bruxselles, 2010. g. objavio je priče Žene, cuga i rock 'n' roll i Jastrebine. Autor je povijesne radio-drame Fra Grgina zapamće-nja i dokumentarne radio-drame Lédäri .
U izdanju IK Bosanska riječ Tuzla 2011. go-dine objavio je roman Per Aspera.
, suvremeni pjesnik i knji-
ob-
StjepanZelenika
Išli smo u kino.
Nedjeljom bismo pred crkvom nakon velike mise prodavali Glas Koncila, zadužujući ga tako da bismo za dva ili tri broja prevarili fratra pri zaduživanju (što je on, siguran sam, znao, ali nam nikada nije prigovorio) pa bismo od viška novaca kupili ulaznice za kino. Naravno, gledali smo kaubojce, westerne: Za šaku dolara, Bilo jednom na divljem zapadu, Buč Kasidi i Kid, itd... Obavezno pred početak pred-stave otišli bi u jabuke pa bilo to u crkvene ili kod Ivušića (Nikolića) u baštu, koja je bila bliže od crkvene bašte. Stariji, oni čije smo jabuke brali, znali su za to, ali nas nikad nitko nije otjerao niti nagalamio na nas. To se dešavalo samo za kestenje kad bi brali da bismo mogli kući malo skuhati ili peći, i to nas je gonio čovjek koji je prisvajao tuđe kestenje, a nikada ga nismo vidjeli da ih prodaje nego bi većina kestena propala. Prvi televizori u čaršiji bili su u Vatrogasnom domu na Vrh čaršije i kod Ivušića u Srednjem čelu. Gledali smo Bonancu i bježali iz kuće u terminu nedjeljnog popodneva kad počne Gradić Pejton. Od 1963. kad su asfaltirali glavnu ulicu, opanci su nam puno kraće trajali, cipele smo obuvali samo za posebno sve-čane prilike. Najveći neprijatelj opanaka, te naše obuće, bio je asfalt i lopta, nogo-met. Asfalt bi brzo derao đonove, a lopta kidala kaiševe za stezanje obuće. Čitali smo, neki su skupljali, Politikin Zabavnik i Nikad Robom, serijal partizanskog stripa, Mirko i Slavko i vječiti neprijatelji Nijemci... Pojavljuju se tenisice, starke i to je bio fazon nabaviti Šangajke. Za razliku od današnje kineske robe, Šangajke su bile kvalitetne i dugotrajne. Kamenjem smo proganjali čaršijske koke, nekada bi neka od njih završavala na ražnju na Brdu pokraj bazena na Banji. Podno brda koje je, zapravo, bilo mali brijeg, izdizalo se oko dvadesetak metara nad bazenom skla-dište pića za kavanu Banja. Kroz rupu na prozoru uzimali bismo, najčešće, sokove Jupi ili Coktu, piće naše mladosti. U bazenu nakon sezone kupanja, kad ga isprazne, igrali smo, teniskom lopticom i kevama, hokej na betonu. Iznad nas je bilo gradsko perilo gdje su žene, zbog tople banjske vode, prale veš koristeći Plavi radion koji je na kutu kutije imao žuto sunce, domaći sapun i Nilu. Trljale su veš o rebrasti lim. Prve veš mašine su olakšale posao mamama, ali su nam iz rijeke otjerale sve rako-ve i sve peševe. Lovili smo ribe na ruke ili pravili osti od viljuški iz majčine kuhinje. Radili kao pomoćnici zidarima na gradnjama kuća da bismo zaradili za more. Skupljali željezo za furdu tj. otpad, kamion iz Zenice dolazio dva put mjesečno. Na-kon derneka u Deževicama za Sniježnu Gospu, 5. kolovoza, od tih para bismo pravili tombolu. Sortirali bismo igračke i kojekakve sitnice po brojevima. Bilo je tu: češljeva, ogledalaca, klikera, plastičnih igračaka raznih veličina i još mnogo štošta. Brojeve bismo stavljali u koverte, mislim da smo prodavali po pet banki kovert, i kupac bi platio pa šta izvuče od predmeta. Od tih para kupovali smo knjige i teke za školu. Zadaće smo pisali percetom i držalom umakajući u tintu. Ubrzo dolaze prva Pelikan nalivpera. Par godina kasnije... Slušali smo na gramofonu Iskra: Janis Joplin, Tinu Turner, Bad Company, Deep Purple, Sweet, The Dors i mnoge još... Sri-jedom navečer obavezno Zvijezdana prašina, emisija pop i rock glazbe, koju je ure-đivao Husein Vladović - Hus. Počinju igranke u Domu kulture. Svake nedjelje svira domaća grupa, Fenixi. Tek danas mi je postalo jasno da su za naše sitne nestašluke, krađe (jabuke, pitome jagode, mrkve, koke itd...) odrasli znali, ali su nas tolerirali. Takav je bio stil odrastanja.
UVODU rudarskim krajevima odvajkada postoji legenda o malim zelenim ljudima.
Oni zalaze po rudnicima i kopovima, susreću se s rudarima. Vjeruje se da kad ih rudari sretnu ne treba im ništa govoriti, jer će se, u protivnom, zarušiti okno ili će se dogoditi neka druga teška nezgoda.
Neki od družine patuljaka, a koji su bitni za ovo naše predanje su: Kolutko, ne-mirna pogleda, krupnih, veselih, razigranih očiju, Crnutko, crne puti i namrgođen, Smijuljko, stalno nasmijan ali šutljiv. Oni su ti koji stalno obilaze oko rudara dok oni kopaju blizu njihovog blaga i paze da im rudari ne odnesu neku od tajni skrivenu u draguljima njihovog svijeta.
Kako smo odrastali Tu je i naš glavni junak, Zelen Pan, smaragno zelenih očiju i zelenkaste puti. Vragolasti patuljak, živahnih očiju i nemirna duha, na rubu kavgađije, ali predan zadatku, pokoran, snalažljiv i nada sve izuzetno pošten. I još sporedan, ali ništa manje važan lik je, Šaputko, može, kad to poželi, čuti šaputanja među ljudi-ma. Njega će Savez mudraca poslati u jednom pohodu sa Zelen Panom u ovaj svijet.
Legenda o malim zelenim
Duboko u tami ispod nama znanog svijeta, nalazi se svijet u kojem žive patuljci tame. Žive tu i svakodnevno kopaju blago, kristale, drago i poludrago kamenje. Zadatak je da ga nađu što više kako bi ga sakupili na jedno mjesto u veliku škrinju da bi ga lakše sačuvali od ljudskih želja i pohlepe.
Žive u tišini ljubomorno čuvajući znanje o mjestima na koji-ma se nalazi najveće bogatstvo. Jedno od tih njihovih mjesta od-mah ispred njihova prebivališta u jednoj sjajnoj udubini, opto-čenoj kristalima čadžavog, ljubićastog i žutoga kremena, crve-nih i zelenih smaragda i rubina, malo odmaknuta od njihova prebivališta nalazi se, od nedavno, jedna posebna škrinjica u kojoj je bio kristal s tri kraka, a u njemu je najjače čuvana tajna - velika tajna smrti.
Tajna je bila smještena u kristalu s tri kraka u jednostavnom sanduku napravljenom od korijenskog čvora drveta tise, koji može trajati vječno. Na sanduku koji je samo na bravici i šarka-ma ukrašen mjedom i srebrom, a na sred poklopca je izrezba-rena divna lijepa djevojka u divnom bijelom plaštu poput vjenčanice s čarobnim osmijehom na licu, cvijetom u kosi, sjaja i ljepote i mirisa koji nitko nikada na ovom svijetu neće osjetiti. Ista ta djevojka je bila u kristalu s tri kraka.
To je simbol smrti, onakav simbol kakav bi on stvarno tre-bao još i danas biti. Ne simbol koji imamo: kostur čovjeka u crnom s kosom u ruci, kako bi izgledao što strašnije.
Religijama je cilj držati ljude u strahu.
Kako je tajna smrti izašla u ovaj svijet
Neki od rudara otkopao je jednog dana škrinju, uzeo kristal s tri kraka u kojem je bila skrivena vječna tajna i iznio tajnu na svijetlo dana, u ovozemaljski svijet. Kad su patuljci otkrili da je škrinja prazna u kojoj je bila smještena, u kristalu s tri kraka, tajna smrti (djevojka u bijelom) nastala je sveopća panika i užurbanost, tek tada su škrinju donijeli i smjestili u udubinu pokraj prebivališta
Oni koji su prvi otkrili da je kristal s tajnom nestao prvo su se, strogo u tišini, osječajući krivnju, skrušeno obratili svom mjesnom mudracu za savjet.
"Prazna škrinja, hmmm", zamišljeno se počešao po bradi mudrac, "ništa materijalno ne donosi prosvječenje, samo ljudi neće to da znaju. Prosvječenje je uvijek u praznini ponekad upakirano u znane oblike i predmete kako bi ga lakše našli. Ne zna se više, tko se prvi sjetio i zašto, da ljepotu kristala, boju, sjaj i oblik, zatoči u zlato i srebro, u oblik i formu dragocjenih pred-meta, kraljevskih kruna i ogrlica, narukvica i prstenja, i ukrasi njegovom ljepotom i najsvetije predmete crkvenih obreda i prostora? Sve to zbog vlastite koristi. Ljudi bi za vlastitu korist uništili i vodu i zrak i ovaj naš svijet. Zar nije lijepo kad je sve na svom mjestu i ove kapljice vode sa stropa i šišmiš i leptir koji svojim letom zraku sunca siječe i stablo u šumi i vuk u gori, i nebo i zvijezde i cvijeće na livadi i riba u vodi, sve lijepo izgleda kad je na svom mjestu." (Mudrac ne bi bio mudrac kad ne bi poznavao i svijet ljudi).
O Zelen Panu i velikoj tajni smrti(Ulomak iz romana)
"I", tu je malo zastao, "sol u moru i kristal u zemlji sve mora biti na svom mjestu. Zato treba kristal s tajnom vratiti što prije u ovaj naš svijet. Misliš li da ne bi čovjek, kad bi samo mogao, zvijezde i njihov sjaj nosio kući u vazu stavljao? Svu ljepotu i sjaj Svevišnjeg bi u mali prostor zatvarao samo radi vlastite koristi."
"Kako ću prepoznati kristal ako ga ljudi isjeku i obrade za te njihove ukrasne predmete ili nakit?", upitao je Zelen Pan mudraca.
"Svaki pa i najmanji komdić", rekao mu je, "ima u sebi oblik djevojke, kraljice smrti. Taj kristal ima tako jaki sjaj da ga ti nećeš nikako moći ne zapaziti. Neke od tih komadića nećeš morati donijeti nazad, bit će dovoljno da ih samo dodirneš, a druge ćeš morati donijeti. Najbolje je da..."
Napravio je kraću stanku pa onda rekao Zelen Panu da je on odabran i neka ide Vijeću mudraca oni će mu sve objasniti.
Potom je glas već stigao do Vijeća mudraca nakon čega se hitno sastao Zbor starješina s mudracima i nakon dužeg vijeća-nja odlučiše u ovaj svijet poslati po njima najsposobnijeg i naj-odanijeg patuljka, Zelen Pana, kako bi našao kristal u kojem je skrivena tajnu smrti i vratio je u njihov svijet, u podzemlje.
* * *Na poslijetku nakon dugačkog vijećanja i razglabanja objaš-
njavanja šta ga to čeka u ovom svijetu i šta i kako treba on činiti, kad je krenuo Vijeće mudraca su mu dali još nekoliko naputaka:
Prvo je: - Moraš znati slušati ušima ljudi, gledati njihovim očima i misliti njihovom savješću. Kloni se njhovih emocija, jer ako budeš radio kako smo ti rekli biti ćeš u stalnoj opasnosti da podlegneš emocijama. Dat ćemo ti ego, njime moraš naučiti vladati. Naš savjet ti je još i to da budeš samo promatrač i sve što se događa ako nije vezano za kristal ne tiče te se.
Drugo: - Ako te u zanosu nekada ponese: naslada, zavist ili pohlepa, ili samo u trenu pomisliš na jedno od ova tri karaktera, onda padaš i počinješ sve ispočetka.
Dalje: - Ako šta od tajne krene u narodu kao trač, a da bi tvojoj misiji moglo nauditi, mi ćemo ti biti na pomoći. Poslat ćemo po šišmišima do noćnih leptira i vila i vilenjaka priču koja će demantirati glas. Tada će ti trebati Šaputko, kako biste brzo našli izvor te priče te ušutkali glasine i vratili tajnu.
Već smo poslali glas da nesmetano možte izaziti kroz rudni-ke, skupa s rudarima.
Od tada su Zelen Pana i Šaputka rudari sretali kad bi izlazili, ali da ih tko ne bi upitao, tko su i otkuda dolaze (u duhovnom svijetu nema laži), pa bi oni morali reći istinu starješine su poslale glas o malim zelenim s kojima kad ih sretnete ne smijete pričati, samo ih pustite da šutke prođu i sve će biti dobro. U protivnom može se zarušiti cijelo okno.
Elem, tako su Zelen Pana i Šaputka, drugog malo rijeđe, viđali rudari kako izlazi skupa s njima iz jame, kako ulazili u jamu skupa s njima kad pođu na kopanje, zaviruje u rudnjuše dok oni rudu izvlaće na površinu, pa čak i u rudnjuše u kojima momci nose rudu u rudnice kako bi je poslije istopili. Svuda je tražio ili kristal ili rudara kako bi od njega saznao gdje je sakrio tajnu umiranja.
Tako su, kako bi pomogli u traženju, Kolutko, Crnutko i Smijuljko i Šaputko, dobili epitet mali zeleni, da bi mogli nesme-tano zalaziti po rudištima i majdanima i nadgledati kopove.
Kada su stigli ova tri patuljka, tek tada je Zelen Pan konačno napustio tamu i izašao posve u ovaj svijet. Obilazio je mjesta gdje se događaj tragedije, gdje ljudi sami sebi ili drugima oduzi-maju život, nebi li napokon saznao nešta o tom kristalu.
To njegovo putovanje mjereno ovozemaljski trajat će stolje-ćima i stoljećima.
FOJNIČKAŠKRINJA
25
PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA
24 BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
Stjepan Zelenikaževnik, rođen je 1958. godine u Kiseljaku, sre-dišnja Bosna. Njegove pjesme su objavljivane u književnim časopisima, a prevođene su i na njemački jezik. Ratnu kroniku pod naslovom Kreševski zapisi, nesvršeno vrijeme trpno javio je 2001. godine.
Član je Međunarodnog instituta za književ-nost u Zagrebu. Posljednjih godina piše prozu, uglavnom kratke priče od kojih su neke objav-ljivane i nagrađivane u hrvatskoj književnoj periodici.
Za 2007. godinu na natječaju fondacije/ zaklade fra Grgo Martić u kategoriji proznog teksta na temu fra Grge Martića nagrađen je prvom nagradom za povijesni roman Čuvari vremena, koji je izašao iz tiska u svibnju 2008.
Još je objavio Zaputovići - Obiteljski album – kazivanje po Kiku, Kreševo, lipanj 2009., potom publikaciju Kristali minerala, Fojnica, 2009. godine.
Priče Channelig, O fra Ljubinom grijehu, Jastrebin, Ciglana i druge predstavlja na tre-ćem programu hrvatskog radija u emisiji "Hr-vatska Proza". Na radiju BH1 u emisiji "Moji tajni favoriti" objavljene su priče O obitelji Tucaković, Zagledana u nizine (dio Channe-liga), Sjećanje prvo i Sjećanje drugo. U zajed-ničkoj zbirci "PRIČE" 29 autora iz bh dijaspore, Gratiartis Bruxselles, 2010. g. objavio je priče Žene, cuga i rock 'n' roll i Jastrebine. Autor je povijesne radio-drame Fra Grgina zapamće-nja i dokumentarne radio-drame Lédäri .
U izdanju IK Bosanska riječ Tuzla 2011. go-dine objavio je roman Per Aspera.
, suvremeni pjesnik i knji-
ob-
StjepanZelenika
Išli smo u kino.
Nedjeljom bismo pred crkvom nakon velike mise prodavali Glas Koncila, zadužujući ga tako da bismo za dva ili tri broja prevarili fratra pri zaduživanju (što je on, siguran sam, znao, ali nam nikada nije prigovorio) pa bismo od viška novaca kupili ulaznice za kino. Naravno, gledali smo kaubojce, westerne: Za šaku dolara, Bilo jednom na divljem zapadu, Buč Kasidi i Kid, itd... Obavezno pred početak pred-stave otišli bi u jabuke pa bilo to u crkvene ili kod Ivušića (Nikolića) u baštu, koja je bila bliže od crkvene bašte. Stariji, oni čije smo jabuke brali, znali su za to, ali nas nikad nitko nije otjerao niti nagalamio na nas. To se dešavalo samo za kestenje kad bi brali da bismo mogli kući malo skuhati ili peći, i to nas je gonio čovjek koji je prisvajao tuđe kestenje, a nikada ga nismo vidjeli da ih prodaje nego bi većina kestena propala. Prvi televizori u čaršiji bili su u Vatrogasnom domu na Vrh čaršije i kod Ivušića u Srednjem čelu. Gledali smo Bonancu i bježali iz kuće u terminu nedjeljnog popodneva kad počne Gradić Pejton. Od 1963. kad su asfaltirali glavnu ulicu, opanci su nam puno kraće trajali, cipele smo obuvali samo za posebno sve-čane prilike. Najveći neprijatelj opanaka, te naše obuće, bio je asfalt i lopta, nogo-met. Asfalt bi brzo derao đonove, a lopta kidala kaiševe za stezanje obuće. Čitali smo, neki su skupljali, Politikin Zabavnik i Nikad Robom, serijal partizanskog stripa, Mirko i Slavko i vječiti neprijatelji Nijemci... Pojavljuju se tenisice, starke i to je bio fazon nabaviti Šangajke. Za razliku od današnje kineske robe, Šangajke su bile kvalitetne i dugotrajne. Kamenjem smo proganjali čaršijske koke, nekada bi neka od njih završavala na ražnju na Brdu pokraj bazena na Banji. Podno brda koje je, zapravo, bilo mali brijeg, izdizalo se oko dvadesetak metara nad bazenom skla-dište pića za kavanu Banja. Kroz rupu na prozoru uzimali bismo, najčešće, sokove Jupi ili Coktu, piće naše mladosti. U bazenu nakon sezone kupanja, kad ga isprazne, igrali smo, teniskom lopticom i kevama, hokej na betonu. Iznad nas je bilo gradsko perilo gdje su žene, zbog tople banjske vode, prale veš koristeći Plavi radion koji je na kutu kutije imao žuto sunce, domaći sapun i Nilu. Trljale su veš o rebrasti lim. Prve veš mašine su olakšale posao mamama, ali su nam iz rijeke otjerale sve rako-ve i sve peševe. Lovili smo ribe na ruke ili pravili osti od viljuški iz majčine kuhinje. Radili kao pomoćnici zidarima na gradnjama kuća da bismo zaradili za more. Skupljali željezo za furdu tj. otpad, kamion iz Zenice dolazio dva put mjesečno. Na-kon derneka u Deževicama za Sniježnu Gospu, 5. kolovoza, od tih para bismo pravili tombolu. Sortirali bismo igračke i kojekakve sitnice po brojevima. Bilo je tu: češljeva, ogledalaca, klikera, plastičnih igračaka raznih veličina i još mnogo štošta. Brojeve bismo stavljali u koverte, mislim da smo prodavali po pet banki kovert, i kupac bi platio pa šta izvuče od predmeta. Od tih para kupovali smo knjige i teke za školu. Zadaće smo pisali percetom i držalom umakajući u tintu. Ubrzo dolaze prva Pelikan nalivpera. Par godina kasnije... Slušali smo na gramofonu Iskra: Janis Joplin, Tinu Turner, Bad Company, Deep Purple, Sweet, The Dors i mnoge još... Sri-jedom navečer obavezno Zvijezdana prašina, emisija pop i rock glazbe, koju je ure-đivao Husein Vladović - Hus. Počinju igranke u Domu kulture. Svake nedjelje svira domaća grupa, Fenixi. Tek danas mi je postalo jasno da su za naše sitne nestašluke, krađe (jabuke, pitome jagode, mrkve, koke itd...) odrasli znali, ali su nas tolerirali. Takav je bio stil odrastanja.
UVODU rudarskim krajevima odvajkada postoji legenda o malim zelenim ljudima.
Oni zalaze po rudnicima i kopovima, susreću se s rudarima. Vjeruje se da kad ih rudari sretnu ne treba im ništa govoriti, jer će se, u protivnom, zarušiti okno ili će se dogoditi neka druga teška nezgoda.
Neki od družine patuljaka, a koji su bitni za ovo naše predanje su: Kolutko, ne-mirna pogleda, krupnih, veselih, razigranih očiju, Crnutko, crne puti i namrgođen, Smijuljko, stalno nasmijan ali šutljiv. Oni su ti koji stalno obilaze oko rudara dok oni kopaju blizu njihovog blaga i paze da im rudari ne odnesu neku od tajni skrivenu u draguljima njihovog svijeta.
Kako smo odrastali Tu je i naš glavni junak, Zelen Pan, smaragno zelenih očiju i zelenkaste puti. Vragolasti patuljak, živahnih očiju i nemirna duha, na rubu kavgađije, ali predan zadatku, pokoran, snalažljiv i nada sve izuzetno pošten. I još sporedan, ali ništa manje važan lik je, Šaputko, može, kad to poželi, čuti šaputanja među ljudi-ma. Njega će Savez mudraca poslati u jednom pohodu sa Zelen Panom u ovaj svijet.
Legenda o malim zelenim
Duboko u tami ispod nama znanog svijeta, nalazi se svijet u kojem žive patuljci tame. Žive tu i svakodnevno kopaju blago, kristale, drago i poludrago kamenje. Zadatak je da ga nađu što više kako bi ga sakupili na jedno mjesto u veliku škrinju da bi ga lakše sačuvali od ljudskih želja i pohlepe.
Žive u tišini ljubomorno čuvajući znanje o mjestima na koji-ma se nalazi najveće bogatstvo. Jedno od tih njihovih mjesta od-mah ispred njihova prebivališta u jednoj sjajnoj udubini, opto-čenoj kristalima čadžavog, ljubićastog i žutoga kremena, crve-nih i zelenih smaragda i rubina, malo odmaknuta od njihova prebivališta nalazi se, od nedavno, jedna posebna škrinjica u kojoj je bio kristal s tri kraka, a u njemu je najjače čuvana tajna - velika tajna smrti.
Tajna je bila smještena u kristalu s tri kraka u jednostavnom sanduku napravljenom od korijenskog čvora drveta tise, koji može trajati vječno. Na sanduku koji je samo na bravici i šarka-ma ukrašen mjedom i srebrom, a na sred poklopca je izrezba-rena divna lijepa djevojka u divnom bijelom plaštu poput vjenčanice s čarobnim osmijehom na licu, cvijetom u kosi, sjaja i ljepote i mirisa koji nitko nikada na ovom svijetu neće osjetiti. Ista ta djevojka je bila u kristalu s tri kraka.
To je simbol smrti, onakav simbol kakav bi on stvarno tre-bao još i danas biti. Ne simbol koji imamo: kostur čovjeka u crnom s kosom u ruci, kako bi izgledao što strašnije.
Religijama je cilj držati ljude u strahu.
Kako je tajna smrti izašla u ovaj svijet
Neki od rudara otkopao je jednog dana škrinju, uzeo kristal s tri kraka u kojem je bila skrivena vječna tajna i iznio tajnu na svijetlo dana, u ovozemaljski svijet. Kad su patuljci otkrili da je škrinja prazna u kojoj je bila smještena, u kristalu s tri kraka, tajna smrti (djevojka u bijelom) nastala je sveopća panika i užurbanost, tek tada su škrinju donijeli i smjestili u udubinu pokraj prebivališta
Oni koji su prvi otkrili da je kristal s tajnom nestao prvo su se, strogo u tišini, osječajući krivnju, skrušeno obratili svom mjesnom mudracu za savjet.
"Prazna škrinja, hmmm", zamišljeno se počešao po bradi mudrac, "ništa materijalno ne donosi prosvječenje, samo ljudi neće to da znaju. Prosvječenje je uvijek u praznini ponekad upakirano u znane oblike i predmete kako bi ga lakše našli. Ne zna se više, tko se prvi sjetio i zašto, da ljepotu kristala, boju, sjaj i oblik, zatoči u zlato i srebro, u oblik i formu dragocjenih pred-meta, kraljevskih kruna i ogrlica, narukvica i prstenja, i ukrasi njegovom ljepotom i najsvetije predmete crkvenih obreda i prostora? Sve to zbog vlastite koristi. Ljudi bi za vlastitu korist uništili i vodu i zrak i ovaj naš svijet. Zar nije lijepo kad je sve na svom mjestu i ove kapljice vode sa stropa i šišmiš i leptir koji svojim letom zraku sunca siječe i stablo u šumi i vuk u gori, i nebo i zvijezde i cvijeće na livadi i riba u vodi, sve lijepo izgleda kad je na svom mjestu." (Mudrac ne bi bio mudrac kad ne bi poznavao i svijet ljudi).
O Zelen Panu i velikoj tajni smrti(Ulomak iz romana)
"I", tu je malo zastao, "sol u moru i kristal u zemlji sve mora biti na svom mjestu. Zato treba kristal s tajnom vratiti što prije u ovaj naš svijet. Misliš li da ne bi čovjek, kad bi samo mogao, zvijezde i njihov sjaj nosio kući u vazu stavljao? Svu ljepotu i sjaj Svevišnjeg bi u mali prostor zatvarao samo radi vlastite koristi."
"Kako ću prepoznati kristal ako ga ljudi isjeku i obrade za te njihove ukrasne predmete ili nakit?", upitao je Zelen Pan mudraca.
"Svaki pa i najmanji komdić", rekao mu je, "ima u sebi oblik djevojke, kraljice smrti. Taj kristal ima tako jaki sjaj da ga ti nećeš nikako moći ne zapaziti. Neke od tih komadića nećeš morati donijeti nazad, bit će dovoljno da ih samo dodirneš, a druge ćeš morati donijeti. Najbolje je da..."
Napravio je kraću stanku pa onda rekao Zelen Panu da je on odabran i neka ide Vijeću mudraca oni će mu sve objasniti.
Potom je glas već stigao do Vijeća mudraca nakon čega se hitno sastao Zbor starješina s mudracima i nakon dužeg vijeća-nja odlučiše u ovaj svijet poslati po njima najsposobnijeg i naj-odanijeg patuljka, Zelen Pana, kako bi našao kristal u kojem je skrivena tajnu smrti i vratio je u njihov svijet, u podzemlje.
* * *Na poslijetku nakon dugačkog vijećanja i razglabanja objaš-
njavanja šta ga to čeka u ovom svijetu i šta i kako treba on činiti, kad je krenuo Vijeće mudraca su mu dali još nekoliko naputaka:
Prvo je: - Moraš znati slušati ušima ljudi, gledati njihovim očima i misliti njihovom savješću. Kloni se njhovih emocija, jer ako budeš radio kako smo ti rekli biti ćeš u stalnoj opasnosti da podlegneš emocijama. Dat ćemo ti ego, njime moraš naučiti vladati. Naš savjet ti je još i to da budeš samo promatrač i sve što se događa ako nije vezano za kristal ne tiče te se.
Drugo: - Ako te u zanosu nekada ponese: naslada, zavist ili pohlepa, ili samo u trenu pomisliš na jedno od ova tri karaktera, onda padaš i počinješ sve ispočetka.
Dalje: - Ako šta od tajne krene u narodu kao trač, a da bi tvojoj misiji moglo nauditi, mi ćemo ti biti na pomoći. Poslat ćemo po šišmišima do noćnih leptira i vila i vilenjaka priču koja će demantirati glas. Tada će ti trebati Šaputko, kako biste brzo našli izvor te priče te ušutkali glasine i vratili tajnu.
Već smo poslali glas da nesmetano možte izaziti kroz rudni-ke, skupa s rudarima.
Od tada su Zelen Pana i Šaputka rudari sretali kad bi izlazili, ali da ih tko ne bi upitao, tko su i otkuda dolaze (u duhovnom svijetu nema laži), pa bi oni morali reći istinu starješine su poslale glas o malim zelenim s kojima kad ih sretnete ne smijete pričati, samo ih pustite da šutke prođu i sve će biti dobro. U protivnom može se zarušiti cijelo okno.
Elem, tako su Zelen Pana i Šaputka, drugog malo rijeđe, viđali rudari kako izlazi skupa s njima iz jame, kako ulazili u jamu skupa s njima kad pođu na kopanje, zaviruje u rudnjuše dok oni rudu izvlaće na površinu, pa čak i u rudnjuše u kojima momci nose rudu u rudnice kako bi je poslije istopili. Svuda je tražio ili kristal ili rudara kako bi od njega saznao gdje je sakrio tajnu umiranja.
Tako su, kako bi pomogli u traženju, Kolutko, Crnutko i Smijuljko i Šaputko, dobili epitet mali zeleni, da bi mogli nesme-tano zalaziti po rudištima i majdanima i nadgledati kopove.
Kada su stigli ova tri patuljka, tek tada je Zelen Pan konačno napustio tamu i izašao posve u ovaj svijet. Obilazio je mjesta gdje se događaj tragedije, gdje ljudi sami sebi ili drugima oduzi-maju život, nebi li napokon saznao nešta o tom kristalu.
To njegovo putovanje mjereno ovozemaljski trajat će stolje-ćima i stoljećima.
KUHINJAFOJNIČKAŠKRINJA
Sastojci :
1 kg jagoda
1 kg šećera
2 vrećice želatin praha
2 vrećice vanilin šećera
Priprema:
Dobro oprane i osušene jagode, zajed-no sa šećerom i vanil šećerom lagano zagri-javati, stalno mješajući dok se šećer sasvim otopi. Dodati želatin prah i mješajući kuhati oko 15 minuta. Prilikom kuhanja stvori se pjena, koju na kraju kuhanja oberete. Smje-su odmah nakon kuhanja ulijevajte u tople i suhe staklenke i stavite otvorene u pećnicu na oko 100°C da se stvori lagana korica
Staklenke zatim zatvoriti i staviti na suho i hladno mjesto.
Džem odjagoda
Priredila Božana Tuka
JAGODA. U doba Grka i Rimljana ona je bila divlja biljka, simbol božice Venere zbog svog
oblika i boje, a njezine prve botaničke ilustracije objavljene su 1454. godine. Belgija joj je
posvetila i muzej. Jagoda je posebno važna, jer obiluje vitaminima koji stimuliraju
imunološki sistem. Osim što je bogata vitaminima, ima i mnogo kalija, koji dobro utječe
na nervni sustav, dobar je za bubrege i protiv hipertenzije. Jagoda sadrži i kalcij i fosfor
koji su dobri za kosti, magnezij koji pomaže u borbi protiv stresa te željezo koje daje
energiju mišićima
U sezoni jagoda može se od njih napraviti fini i ukusan džem koji kasnije koristimo kao
namaz, a istovremeno se prisjetimo mirisa jagoda. Još tko ima mogućnost ovo raditi od
šumskih jagoda - to je nešto posebno.
26 27
FOJNIČKAŠKRINJA
IN MEMORIAM
BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
osušeni pogled
ostao je zabijen u pljusaknadala sam se da ga čuje kroz otvoren prozor silovito se igrao sa tek pokošenom travomnadala sam se da je mirišemladi listovi jabuke pucketali su pomirenou rukama olujnog vjetranekako u skladu sa njenim disanjempoljubila sam joj obraz bio je hladanali se njena najdraža pidžama još uvijek dizalai spuštala i dizalajedan oblak na horizontu nalikovao je parkovskoj klupirekoh joj kreni mamauz klupu je sigurno voda pa možeš odmoriti
osušeni pogledprikovano se uvjeravao u ponuđenu sliku kratkoduša je pronašla put prema negdje naprijed i gorena način kako se diže proljetna magla sa rijekekroz istu onu pukotinu na koju Isus dobroj djecidonosi olovke marame i diplomenešto izvan mene je zaplakalo pjevajućinetko je ugasio televizor drugi netko je upalio svijećua ja sam donijela odjeću u kojoj će zauvijek biti lijepa
rošlost Fojnice počinje u davno ilirsko doba, a urbano obli-kovanje varoši počinje sa dolaskom Franjevaca – duhovnih Ppastira, osnivanjem franjevačkog Samostana, najprije na
Pazarnicama davne 1532. godine a kasnije na brdu Križ, i time varoš dobiva duhovnu dimenziju u kontinuitetu. S koje god se točke promatra, crkva Duha Svetoga i samostan okružen šuma-ma, plijeni pogledom i još više željom za posjetom. Ispred ulaza u crkvu, do koje se uspinje preko šest stepenika, napravljen je plato za bogoslužje na otvorenom, ali i za odmor uz promatranje jedinstvene ljepote okolnog planinskog pejzaža. Svaki pristup crkvi je izazovna duhovna okrjepa u krajoliku, zahvaljujući sve-ćenicima ujacima koji mudro i sa puno ljubavi upravljaju trans-ferom tj. duhovnim mostom uspostavljenim s malobrojnim ka-tolicima. Fizički smo udaljeni jedni od drugih, ali duhom smo dostatno bliži. Zajednički osjećamo duboko posljedice kaotične ratne bliske prošlosti, te svih plima i oseka iz davne prošlosti.
Gdje smo sada? Zasigurno živimo u oseci s nadom da nismo sami, da se netko nevidljiv i ujedno prisutan zauzima i hrabri svakog vjernika. Ljudi su oduvijek željni duhovnosti, osobito u našoj župi, sa dobrom koordinacijom između većeg broja aktiv-nih katolika i ujaka sa visokom razinom aspiracije da se održi katolička manjina u nekad počasnom gradu nazvanom “kraljev-ski grad”. Mladi naraštaji svoju perspektivu vide daleko od svog grada i države, u nezavidnom ozračju, budući je općenito huma-nost svedena na opasno malu mjeru. I u toj sferi života, svećenici nas u svojim prigodnim homilijama podsjećaju redovito na identitet svakoga ponaosob. Tu se skriva ogledalo, u kojem se možemo ogledati i upoznati. Izvanjski dio čovjeka je vidljiv, dok je skriveni nevidljiva datost pojedinaca. Tek kad se usporedimo sa osobom Isusa Krista, saznajemo tko smo i kamo stremimo sa svojim individualnim svjetonazorima.
U procjepu svoje i tuđe civilizacije, čovjek jedno vrijeme živi kao presađena biljka. Strani i tuđi ambijent je prijetnja ali i izazov čovjeku u akciji. Tada počinje otkrivati svoju pravu narav i potencijale, prvobitno kroz volonterske projekte kao jedino oružje u početnoj borbi za egzistencijalni minimum.
Meštar mladeži - pokojni fra Nikola Granić u pripovjetci "Čaša" našeg pisca, nobelovca Ive Andrića, imao je svoje lekcije o problemu "bježanja u svijet". Za rođenu zemlju Bosnu bi govorio mladima da je uboga i oskudna, gdje jedna čaša bode oči kao veli-ka kula u nekoj drugoj zemlji. U njoj je kriva bosanska brazda, te-ška svaka služba, pa ako čovjek mora da griješi, bolje je griješiti u svojoj zemlji i biti božji vojnik. Ono što oduzima dobrovoljna ili prisilna emigracija svetlo u čovjeku (volja), to je volja božja. S Bogom imaju barem religiju, dok je širom svijeta samo trgovina temelj društva. Bezbroj primjera raseljenih ljudi po svim konti-nentima govori da se prije ili poslije ljudi uspješno asimiliraju ili srode s mjestom gdje se udome. To je simbolika duhovne emi-gracije, Bogom dane. Pravi vjernik, odgojen u katoličkom duhu, svoj zemljopis nosi u krvi, ali umije biti velik i u tuđini, u radu, u oskudici, u nostalgiji i u ljubavi za sve što je dobro i lijepo.
METAFORA ZA POUKU
Gdje smo sada?
Nevenka Jukić
Fizički smo udaljeni jedni od drugih, ali duhom smo dostatno bliži. Zajednički osjećamo duboko poslje-dice kaotične ratne bliske prošlosti, te svih plima i oseka iz davne prošlosti.
U SJEĆANJU
Anđa Trogrančić - Čaja20.7.1932. - 13.5.2002.
S ponosom i tugom te se sjećamo.Počivaj u miru Božjem!
Djeca i unučad
TUŽNO SJEĆANJE
Ruža Oroz rođ. Okić25.2.1937. - 24.5.1992.
Vječno ostaješ u našim srcima i mislima.
Počivala u miru Božjem!
Suprug Nikola, djeca Anđa, Kata, Veronika, Miroslav i Vito sa obiteljima
IN MEMORIAM
Ružica Lovrić17.3.1944. - 29. 5.2011.
KUHINJAFOJNIČKAŠKRINJA
Sastojci :
1 kg jagoda
1 kg šećera
2 vrećice želatin praha
2 vrećice vanilin šećera
Priprema:
Dobro oprane i osušene jagode, zajed-no sa šećerom i vanil šećerom lagano zagri-javati, stalno mješajući dok se šećer sasvim otopi. Dodati želatin prah i mješajući kuhati oko 15 minuta. Prilikom kuhanja stvori se pjena, koju na kraju kuhanja oberete. Smje-su odmah nakon kuhanja ulijevajte u tople i suhe staklenke i stavite otvorene u pećnicu na oko 100°C da se stvori lagana korica
Staklenke zatim zatvoriti i staviti na suho i hladno mjesto.
Džem odjagoda
Priredila Božana Tuka
JAGODA. U doba Grka i Rimljana ona je bila divlja biljka, simbol božice Venere zbog svog
oblika i boje, a njezine prve botaničke ilustracije objavljene su 1454. godine. Belgija joj je
posvetila i muzej. Jagoda je posebno važna, jer obiluje vitaminima koji stimuliraju
imunološki sistem. Osim što je bogata vitaminima, ima i mnogo kalija, koji dobro utječe
na nervni sustav, dobar je za bubrege i protiv hipertenzije. Jagoda sadrži i kalcij i fosfor
koji su dobri za kosti, magnezij koji pomaže u borbi protiv stresa te željezo koje daje
energiju mišićima
U sezoni jagoda može se od njih napraviti fini i ukusan džem koji kasnije koristimo kao
namaz, a istovremeno se prisjetimo mirisa jagoda. Još tko ima mogućnost ovo raditi od
šumskih jagoda - to je nešto posebno.
26 27
FOJNIČKAŠKRINJA
IN MEMORIAM
BROJ 16 BROJ 16SVIBANJ/LIPANJ 2012.SVIBANJ/LIPANJ 2012.
osušeni pogled
ostao je zabijen u pljusaknadala sam se da ga čuje kroz otvoren prozor silovito se igrao sa tek pokošenom travomnadala sam se da je mirišemladi listovi jabuke pucketali su pomirenou rukama olujnog vjetranekako u skladu sa njenim disanjempoljubila sam joj obraz bio je hladanali se njena najdraža pidžama još uvijek dizalai spuštala i dizalajedan oblak na horizontu nalikovao je parkovskoj klupirekoh joj kreni mamauz klupu je sigurno voda pa možeš odmoriti
osušeni pogledprikovano se uvjeravao u ponuđenu sliku kratkoduša je pronašla put prema negdje naprijed i gorena način kako se diže proljetna magla sa rijekekroz istu onu pukotinu na koju Isus dobroj djecidonosi olovke marame i diplomenešto izvan mene je zaplakalo pjevajućinetko je ugasio televizor drugi netko je upalio svijećua ja sam donijela odjeću u kojoj će zauvijek biti lijepa
rošlost Fojnice počinje u davno ilirsko doba, a urbano obli-kovanje varoši počinje sa dolaskom Franjevaca – duhovnih Ppastira, osnivanjem franjevačkog Samostana, najprije na
Pazarnicama davne 1532. godine a kasnije na brdu Križ, i time varoš dobiva duhovnu dimenziju u kontinuitetu. S koje god se točke promatra, crkva Duha Svetoga i samostan okružen šuma-ma, plijeni pogledom i još više željom za posjetom. Ispred ulaza u crkvu, do koje se uspinje preko šest stepenika, napravljen je plato za bogoslužje na otvorenom, ali i za odmor uz promatranje jedinstvene ljepote okolnog planinskog pejzaža. Svaki pristup crkvi je izazovna duhovna okrjepa u krajoliku, zahvaljujući sve-ćenicima ujacima koji mudro i sa puno ljubavi upravljaju trans-ferom tj. duhovnim mostom uspostavljenim s malobrojnim ka-tolicima. Fizički smo udaljeni jedni od drugih, ali duhom smo dostatno bliži. Zajednički osjećamo duboko posljedice kaotične ratne bliske prošlosti, te svih plima i oseka iz davne prošlosti.
Gdje smo sada? Zasigurno živimo u oseci s nadom da nismo sami, da se netko nevidljiv i ujedno prisutan zauzima i hrabri svakog vjernika. Ljudi su oduvijek željni duhovnosti, osobito u našoj župi, sa dobrom koordinacijom između većeg broja aktiv-nih katolika i ujaka sa visokom razinom aspiracije da se održi katolička manjina u nekad počasnom gradu nazvanom “kraljev-ski grad”. Mladi naraštaji svoju perspektivu vide daleko od svog grada i države, u nezavidnom ozračju, budući je općenito huma-nost svedena na opasno malu mjeru. I u toj sferi života, svećenici nas u svojim prigodnim homilijama podsjećaju redovito na identitet svakoga ponaosob. Tu se skriva ogledalo, u kojem se možemo ogledati i upoznati. Izvanjski dio čovjeka je vidljiv, dok je skriveni nevidljiva datost pojedinaca. Tek kad se usporedimo sa osobom Isusa Krista, saznajemo tko smo i kamo stremimo sa svojim individualnim svjetonazorima.
U procjepu svoje i tuđe civilizacije, čovjek jedno vrijeme živi kao presađena biljka. Strani i tuđi ambijent je prijetnja ali i izazov čovjeku u akciji. Tada počinje otkrivati svoju pravu narav i potencijale, prvobitno kroz volonterske projekte kao jedino oružje u početnoj borbi za egzistencijalni minimum.
Meštar mladeži - pokojni fra Nikola Granić u pripovjetci "Čaša" našeg pisca, nobelovca Ive Andrića, imao je svoje lekcije o problemu "bježanja u svijet". Za rođenu zemlju Bosnu bi govorio mladima da je uboga i oskudna, gdje jedna čaša bode oči kao veli-ka kula u nekoj drugoj zemlji. U njoj je kriva bosanska brazda, te-ška svaka služba, pa ako čovjek mora da griješi, bolje je griješiti u svojoj zemlji i biti božji vojnik. Ono što oduzima dobrovoljna ili prisilna emigracija svetlo u čovjeku (volja), to je volja božja. S Bogom imaju barem religiju, dok je širom svijeta samo trgovina temelj društva. Bezbroj primjera raseljenih ljudi po svim konti-nentima govori da se prije ili poslije ljudi uspješno asimiliraju ili srode s mjestom gdje se udome. To je simbolika duhovne emi-gracije, Bogom dane. Pravi vjernik, odgojen u katoličkom duhu, svoj zemljopis nosi u krvi, ali umije biti velik i u tuđini, u radu, u oskudici, u nostalgiji i u ljubavi za sve što je dobro i lijepo.
METAFORA ZA POUKU
Gdje smo sada?
Nevenka Jukić
Fizički smo udaljeni jedni od drugih, ali duhom smo dostatno bliži. Zajednički osjećamo duboko poslje-dice kaotične ratne bliske prošlosti, te svih plima i oseka iz davne prošlosti.
U SJEĆANJU
Anđa Trogrančić - Čaja20.7.1932. - 13.5.2002.
S ponosom i tugom te se sjećamo.Počivaj u miru Božjem!
Djeca i unučad
TUŽNO SJEĆANJE
Ruža Oroz rođ. Okić25.2.1937. - 24.5.1992.
Vječno ostaješ u našim srcima i mislima.
Počivala u miru Božjem!
Suprug Nikola, djeca Anđa, Kata, Veronika, Miroslav i Vito sa obiteljima
IN MEMORIAM
Ružica Lovrić17.3.1944. - 29. 5.2011.
Stare slike Fojnice
