HRVATSKO –

UGARSKA

NAGODBA

PRIPREME ZA UTANAČENJE NAGODBE

• Hrvatski sabor 1867. odbio da u Ugarski sabor i na kraljevo krunjenje za Hrvatsko –Ugarskog kralja pošalje svoje predstavnike, car ga je raspustio 25. svibnja 1867., a kada se ban Josi Šokčević zato zahvalio na banskoj časti, kralj je imenovao banskim namjesnikom baruna Levina Raucha.

• Zadaća Levina Raucha bila je da provede nagodbu Hrvatske s Ugarskom, na koju su Hrvati pristali 1866., ali Mađari su zatezali pregovore s nadom da se nagode s Austrijom o diktiranju uvjeta sporazuma s Hrvatima.

• Godine 1867. kralj oktroira novi izborni red, po kojem uz nasilje vladinih organa, na izborima su unionisti dobili većinu u Saboru.

• Unionisti su dobili zato što je izbornim redom bio znatno povećan broj onih koji su u Saboru došli po velikaškom podrijetlu ili imovinskom položaju (virilisti).

• Unionistička regnikolarna delegacija utanačila je Hrvatsko-Ugarsku nagodbu.

• Ključno je bilo pitanje autonomnog budžeta Hrvatske, tj. vlastitih sredstava za autonomnu upravu i zakonodavstvo, te utvrđivanje stupnja ovisnosti tijela hrvatske izvršne vlasti o ugarskoj vladi, ponajprije ban.

• Početni mađarski prijedlozi hrvatskog autonomnog budžeta bili su neprihvatljivi za Hrvatsku, jer je ona za podmirenje zajedničkih troškova trebala dati velika sredstva, pa ne bi mogla pokriti ni troškove svoje minimalne autonomije. To je sporno pitanje riješeno kompromisom.Mađarski su prijedlozi uglavnom prihvaćeni.

Levin Rauch (1819.-1898.)

ODREDBE HRVATSKO – UGARSKE NAGODBE I NJEZINO

ZNAČENJE

• Nagodbu su zaključili Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija, te Kraljevina Ugarska kao ravnopravni činitelji. Njome su riješili međusobne odnose u zajedničkoj državnopravnoj zajednici.

• Nagodba polazi sa stajališta nerazdruživosti zemalja krune Svetog Stjepana po kojemu Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija, te Kraljevina Ugarska s Erdeljom činile su jednu državnu zajednicu.

• Hrvatskoj se priznaje posebno područje i njezina cjelokupnost, s tim što Nagodba obvezuje da će se poraditi na ukidanju Vojne granice i povratku Dalmacije Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji.

• Prema Nagodbi službeni jezik u Hrvatskoj i Slavoniji bio je hrvatski. Ban, koji je na čelu autonomne hrvatske vlade i odgovoran je Hrvatskom Saboru, imenuje vladara na prijedlog predsjednika vlade.

• U središnjoj (ugarskoj) vladi interese Hrvatske zastupa poseban ministar bez lisnice, zbog rješavanja zajedničkih poslova. Hrvatska je u ugarski sabor imala slati svoje zastupnike, koji su imali pravo govoriti na hrvatskom jeziku. Međutim, oni nisu predstavljali Hrvatsku zajednički, već osobno, pa su zbog manjeg broja uvijek mogli biti nadglasani (29 hrvatskih zastupnika biralo se u donji dom, a 2 u gornji dom Ugarskog Sabora). Ugarski Sabor birao je i 5 hrvatskih predstavnika u ugarsku delegaciju za raspravljanje o zajedničkim poslovima s Austrijom.

• Hrvatska je dobila potpunu autonomiju u zakonodavstvu i u upravi, poslovima bogoštovlja, nastave i pravosuđa. Objema zemljama su zajednička ministarstva financija, poljodjelstva, trgovine i obrane, u kojima su postojali pojedini hrvatski odsjeci.

• Hrvatska delegacija nije se složila s ugarskim prijedlogom, koji se odnosio na

pripadnost Rijeke i njezina kotora, o čemu je trebao odlučiti kralj. Tekst nagodbe

bez određivanja statusa Rijeke i njezina kotora prihvatio je Hrvatski Sabor, a kralj

sankcionirao.

• Međutim, s tim se nije slagao Ugarski Sabor, te u svoj tekst unosi da grad i kotar

Rijeka pripadaju Ugarskoj i da se s njom treba odmah spojiti. Poslije toga je vladar

svojim reskriptom od 8. studenog. 1868. odlučio da grad, luka i kotar Rijeka

„sačinjavaju posebno s ugarskom krunom spojeno tijelo, te da se o njegovoj

autonomiji i o zakonodavnim i upravnim poslovima Ugarska i Hrvatska naknadno

sporazume“.

• Tako promijenjen tekst ušao je u Mađarski original.

• Budući da tog teksta u hrvatskom originalu, koji je kralj prije sankcionirao nije bilo,

on je na njega naknadno prilijepljen, a poznat je pod imenom „riječke krpice“.

Riječka krpica

PRILIKE U HRVATSKOJ OD NAGODBE DO 1873. - USTANAK U

RAKOVICI

• Posebnim odredbama Nagodbe Kraljevina Ugarska priznala je cjelokupnost Kraljevine Hrvatske i Slavonije, a i Ugarska je se obvezala da će se i ona starati da se ubrza ukidanje Hrvatsko-slavonske vojne granice i da se ona vrati pod vlast Hrvatskog sabora i bana.

• Nagodbom je utvrđeno da će se na temelju prava ugarske krune zahtijevati da se Dalmacija vrati u ustroj Kraljevine Hrvatske i Slavonije.

• Otpor Narodne liberalne stranke terorom bana Raucha uvelike ograničen (nije bila dopuštena nikakva oporbena publicistička aktivnost).

• Zato je oporba u vojnom Sisku, koji je bio u sastavu Vojne granice, tiskala list „Zatočnik“, koji se od 1871. isticao napadima na Rauchovu vlast, a on odgovara nasilnim mjerama i otpuštanjem iz službe svojih protivnika. Ali se Rauch nije mogao održati na banskoj stolici.

• Optužen zbog korupcije podnosi ostavku 1871. za bana je izabran Koloman

Bedeković. Imajući većinu u Saboru poslije izbora 1871. Narodna liberalna

stranka izdala je proglas (Rujanski manifest) i navodi kako se Nagodba ne

može smatrati pravovaljanom, jer je sklopljena bez sudjelovanja većeg dijela

Hrvatskog naroda.

• Na tu Saborsku odluku kralj je u siječnju 1872., raspustio Hrvatski Sabor,

smijenio bana Bedekovića i imenovao banskog namjesnika Antuna

Vakanovića, koji je trebao provesti nove izbore.

• Namjesnik Antun Vakanović da bi smanjio moć NLS u Saboru imenovao je

veći broj virilista, uglavnom unionista, pa su tako zastupnici NS, usprkos

pobijedi u Saboru, ostali u manjini.

• Godine 1873. revizijom Hrvatsko-Ugarske Nagodbe Hrvatska je dobila za podmirenje svojih autonomnih troškova 45% svojih prihoda i jamstvo kako će Hrvatski sabor se sazivati tri mjeseca od dana raspuštanja.

• Nezadovoljan položajem Hrvatske u Austro-Ugarskoj, Eugen Kvaternik dignuo je oružani ustanak kako bi oslobodio Hrvatsku.

• Ustanak je dignuo 8. listopada 1871. u dijelu Ogulinske regimente, oko Plaškog i Rakovice, zajedno s Vjekoslavom Bachom i Antom Rakijašem, proglasivši vladu.

• Za svoju je ideju okupio veliki broj pristaša, a računao je i na pomoć vojnika Vojne granice. Glavno je zapovjedništvo u taj dio Vojne granice uputilo snažne vojne postrojbe, koje su 11. listopada ugušile ustanak. Kvaternik, Rakijaš i Bach ubijeni su iz zasjede.

Eugen Kvaternik (1823.-1871.)

GOSPODARSKI RAZVOJ

• Industrija u Hrvatskoj nastavila se razvijati od sredine XIX. stoljeća sve do 1873., kada nastaje kriza.

• Političke prilike negativno utječu na industrijalizaciju, njoj je trebala podrška države, koje u ovom slučaju za Hrvatsku nije bilo.

• Pojedine grane prerađivačke industrije, koje su pedesetih i šezdesetih godina XIX. st., bile uspješne na tlu Banske Hrvatske propadale su zbog konkurencije iz Austro – Ugarske, od kojih posebno je pogodila prehrambenu industriju kao npr. proizvodnju šećera i mlinsku industriju.

• Uspješno se razvija proizvodnja kvalitetne drvne građe tj. slavonske hrastove šume, što je omogućilo širenje i jačanje drvnoprerađivačkog poduzetništva.

• Osnivaju se banke i dioničarskih društava za vrijeme vladanja bana Ivana Mažuranića.

• Za uspješan razvoj domaće industrije bila je potrebna veća koncentracija novčanih sredstava.