Hrvatski Mitovi i Legende 1

8/13/2019 Hrvatski Mitovi i Legende 1

1/127

1

HRVATSKI MITOVI I LEGENDE

S T V A R A NJ E

SV I J E T A

Upoetku nije bilo niega, tek beskrajna mrana praznina nad morem, koje jepoivalo na zgusnutoj sili

tmine. More je bilo silno duboko i usud je odredio da samo boansko bie moe dosegnutido njegova

dna posuta maginim zlatnimprahom stvaranja i iznijeti ga nad povrinu.

Ponad voda postojala je tek jedna stvar utkana u sveopu tminu, stapajui se s bezdanomPramraka. Bilo

je to veliko jaje, a u jajetu poivaeSvarog, boanski tvorac, koji je okruen silom tameeonima snivao

san o postanku svijeta. Pod utjecajem ivotnih sila u trenuboanskog roenja pojavi se na ljusci jajeta

pukotina i iz nje sinu osloboenosvjetlo koje je dotad blagotvorno okruivalo usnulo boanstvo.

Svjetlost udari o tminu pokrenuvi u njoj silu stvaranja, zvanu boanskim ibogom,boanstvom bez

stvarna oblika, silu koja e voljomSvarogovom stvoriti tvar od koje e biti sazdan svijet. Osloboena u

trenu Svarogova roenja, sila je pokrenula i ivot uPratmini i iz nje stvorila boga zla, oca patnje i zle

kobi. Od Svarogove sjene rodio seCrnobog, sila nastala iz poetne Tmine, bog koji

bijaepotpuna suprotnost Starome Vidu.

Kako su u poetku oba boga bila tek bezobline sile, stvorili su dvojnike, boanskabia sazdana od

tvari, od kojih je Volos bio Svarogov dvojnik, golem i moan.Volosbijae bog ljudskog oblija, guste

brade i prekrit lakom dlakom od snanih nogupa do uznosite glave koju su krasili veliki rogovi. Premda

zastraujua oblijai katkad divljanog ponaanja,Volosbijae dobreudi, znan kao zatitnik rogatih

ivotinja, uma i svekolike prirode.

Crnobog stvori rta, crnu krilatu spodobu prekrivenuekinjavom dlakom, kravljeg repa i otrozubevuje gubice. Rastom bijae golema na ljudskim mu rukama, sjajile kande crne i otre kao u

grabeljive zvijeri.rtje utjelovljavao zlo, tminu, nedau i gubitak.Njegova je mo bila i boanska, a

mogao je poprimitisvakolika oblija, najee ono ogromna ognjenog zmaja, katkad

troglavog, prekritog krljuti sjajnom poput dragulja. Zbog opake rtovemoinad podzemnim dobrima

dragulji, blago gospodara tame, znaju donositi zlu kob i nesreu. Sklon preruavanju i svakojakim

pakostima katkad, ako mu je to zbog ega bilo potrebno, znao birtpoprimiti oblik lijepa mladia i

unijeti nemir i tugu u njeno srce kakve naivne, mlade djevojke. im se

u Pratmini utjelovio rt, Svarog mu naredi da zaroni do dna mora i donese zlatni prah od kojeg e


2/127

2

stvoriti svijet. rtnatjeran silom Staroga Vida, a jalan i prepreden ve odiskona, elio je oponaati mo

i boanske vjetineSvarogove, tako da je, kad je zaronio do dna mora, u gubici sauvao neto maginog

praha stvaranja. Uzevi od boga tmine prah, prospe gaSvarog popovrini vode. Kako je davao imena

stvarima, tako su one od praha i nastajale. Prvo su nastala brda i doline te se stadoe iriti u daljinu,

potaknute silom stvaranja i moi boanskogiboga. Na svoje uenje,rtu trenu stvaranja osjeti kako

mu u gubici poinje rasti prah i hitro ga ispljunu, a od toga praha nastaebezvodne pustare, tmurne

gudure, movare i svakojaka gadna mjesta.

Dabi biljni i ivotinjski ivot na zemlji mogao rasti, ploditi se i u obilju ivjeti,Svarog na dnevno nebo

stavi sunce, izvor ivota, a naplat nonog neba postavi mjesec, tajanstvenog suneva brata, pokretaa

sila plime i plodnosti. Svaki njegov pogled na svijet stvorio bi po jednu zvijezdu koja bi nastanila nebo,

prvobitno proeto jalovom prazninom.

Od odraza Svarogova lika, osvijetljena svjetlouzvijezda i nebeskih tijela, u prvobitnom

morunastaeVodan, mono boanstvo voda i vodenih stvorenja. Bijae on snane grae i dugih kosa,

oboruan maginim trozubom kojim je mogao upravljati morskim silama imijenama. Malo koji od

njegovih neprijatelja bi preivio udarac tim monim orujem. Vodan je, nastavi na slian nain

kao Crnobog, zauvijek zadrao neku mranu i ozbiljnu crtu.

Iz nebeskih visina, privuena zemljinom tvari, pala je donja ljuskaPrajajeta i razbila se u tisue komada.

Od svakog komada pod pogledom iboganastao je po jedan div ili divka. Od najsitnijih

komadiaPrajajetanastala su malena magina stvorenja, ovuljci,malii,palii i patuljci. Bijahu oni

uvari arobnih tajni, obdareni duhovnim moima.Patuljci su imali svoje kraljeve, a od njih najslavnijibijae sitni vladarLakatbrade Pedaljmua, malenobie velike moi i ugleda, kako u podzemlju, tako i na

zemlji. Osim divova ipatuljaka, nastadoe i svakojaka druga stvorenja, to dobre, to loe naravi,

a najprije od svih vile, koje, kao to je znano, ne moemo nazvati niti dobrim niti loim stvorenjima jer

one nemaju ljudske poglede na dobro ili zlo.

Bijahu to prvi stanovnici svijeta.

Od gornje ljuske Svarogova jajeta nastalo je Drvo svijeta, kronjatijasen, koji je rastui odvojionebo od

zemlje i stvorio sadanji red u svijetu. U njegovoj se kronji nalazisveti Nav u kojem stoluje Svarog, a

najmanji mu korjeniipodrastaju mrano carstvoCrnoboga. Podno kronje stabla iz tvrde kamene ile

izvire vrelo ive vode zvano Vrutak ivota iz kojeg istjee Potok radosti i slijeva se u Jezero Istine po

kojem plove labudovi, galebovi i ostale vodene ptice. Na jezeru se nalaze tri otoka, Otok uspomena,

Otok sree i Otok spokoja. Otokuspomena umovit je i proet mekim neznanimtajanstvom. Na njemu

ne postoje obale, jer gusta uma poinje od samog dodira kopna svodom. U umama Otoka uspomena,

kroz magle koje se provijaju izmeu vlanograslinja, struji udna sila koja tjera namjernika da, okruen


3/127

3

silinom sone ivueprirode, osjeti mir, sjedne uz kakav umski potok i porazmisli o svom bivem

i sadanjem ivotu. Govori se da ume Otoka uspomena ini drvee u kojem su prebivale mnoge

generacije dua i na taj nain je i drevno drvee zasluilo svoj mir u Navu. Otok sree udnovato je

mjesto i svatko tko se vratio s njega drukije bi ga opisivao, tako da nije znan njegov pravi izgled.

Mudri recigovorili su da samo bog ili ovjek visoke mudrostimoesagledati pravi izgled Otoka sree,

jer svi ostali na njemu vide sreu onakokako su je, dok bijahu ivi, zamiljali. Otok spokoja mjesto je

prekrasnih vrtova i sjenovitih lugova koje posjeuju mudraci i svakojakanavskabia, sita zemaljskih i

nebeskih radosti, u elji da nau smirenje. Katkad jeotok sluio i bogovima za odmor od bunih i

napornih gozbi u dvorima boga vina i svetkovanja, Rujimira. Sve su to mjesta kojaposjeuju bogovi,

vile i junaci, ali i Ognjeni zmaj koji se povremeno dovue iz carstva Crnoboga, sve u elji da ivi

ugodno kao junaci i dobre vile, ali svaki njegov dolazak zavri kobno po njega i mrani

stanovnik podzemlja bude sramno otjeran.

Uprostranoj kronji stabla svijeta iviSvarogova Div-ptica, ogroman orao, vjeran pomonik

i glasnik staroga boga. Do tog drveta su Rojenice, tri vile suenice, glasnice sudbine ljudi i bogova, koje

pjevaju o prolim, sadanjim ibuduim vremenima, vilinska stvorenja obdarena moima odreivanja

sudbine. Sudbinu koju odrede vile pri raanju bilo kojeg bia ne moe promijeniti nitko, ak nione

same.

Svitogorje grad bogova, boica i njihovih junaka. Jedini smrtnici kojinastavaju Svitogor keri su isinovi Suneva naroda koji su uinilivelika djela ili poginuli junakom smru. Njima je na

dnu Nava dodijeljen Dom junaka, a dvore ih vile junakinje ili bojovnice. Vladar Svitogora Stari je Vid

ili Svarog, otac svih ostalih bogova i maginih stvorenja,

stanovnika Nava i svitogorskih dvora. Svitogorske dvore od dolina, mora i planina zemaljskog svijeta

dijeli pust bezdan, sazdan od bijelog dana i mrkle noi. Vrhovno mjesto uSvitogorupripada ocu bogova,

Starome Vidu. To je Vidova Svitogorska gora, koja se uzdie do najviih nebesa uNavu. Tamo je i

njegov dvor koji se uzdie do sedmog neba, a u sedmom nebu nalazi se domStaroga Vida.

Iz Svitogora u svijet vode dvoja vrata. Jedna su jutarnja vrata na istoku Svitogora, to se otvaraju

bijelom danu pri svitanju, a ime im je Svitava. Na jutarnja vrata, uvana od psoglavcaOgara, umiljatog

utoghrta danjeg neba, izlaze boanskiSvantevid i ena mu Zora, nosioci danjeg svjetla. Druga su

veernja vrata, na zapadu, koja sutonomotvaraju prostor mraku noi a njihov uvar jeZagar, opak i mrk

kao no. Oba pobonika boanskogSvaroga su psoglavci, djeca nebeske kukeZarame, boanski

divovi i uvariSvitogorskihdveri u Navu.


4/127


5/127

5

se zidine Zarova i ostalih Svitogorskin dvorova. Nasuprot Zarovu nalazi se Dom junaka, najvea i

najsjajnija dvorana u Svitogoru. U sredini je sjajno prijestolje Svarogovo, s desna i s lijeva su sjedala

Peruna i Svantevida, a uokolo su smjeteniboanska svita i boanski posveena bia. Njihovi su gosti

ponajprije ratnijunaci i njihove djeve, zatim vile bojovnice, a nae se i poneki smrtnik kojije mudrou

i znanjem pomogao svome narodu u napretku i boljem ivotu. Sjajne su dvorane uvijek pune, a stolovi

se povijaju pod teretom najbolje pripremljene hrane i boanske okrijepe, slasnim vinima i boanskom

medovinom. Iz dvorana odjekuje gromoglasni pjev veselih i junakih grla kao odjek pobjednikih

pohoda koji su im donijeli slavu i vjenost. elja je bila svakog ovjeka Suneva naroda da bar jednom

kroz mijene povijesti postane stanovnikom Doma junaka.

Literatura:SPIRIN Vanja, Hrvatski mitovi i legende

VILE

Nazvane jo i Utvice, Rusaljke. Besmrtne djevojke, zatitnice voda, uma, polja, gora, ali i hrabrih i

odvanih bojovnika. O njihovu postojanju postoje dva oprena miljenja. Jedni smatraju da se raaju

poput ljudskih bia, najee kad kia sipi ili sunce pee, a drugi vjeruju da nastaju iz soka koji u ranim

proljetnim ili jesenskim jutarnjim satima isputa mrazavev cvijet. Sama pak, vila kroz usta starca

Milovana kae: Gora me rodila u zelen list povila, rosa jutrom padala mene vilu dojila! Kad Sunevi

ratnici opisuju vilu, daju joj izgled mlade djevojke uzviena duha i velianstvene ljepote obuene u

dugaku, kao snijeg bijelu haljinu koja raskono uti, s kozjim nogama nanie. Ona je u obrazima ko

jabuka rumena, krupnih plavih oiju iz kojih sijevaju munje, ima sladak, ugodan glas to uznosi duh

ljubavi i ljepote u ljudsko srce. S glave joj se poput slapa prelijeva kosa sve do zemlje. Ako joj netko

iupa ma i jednu dlaku, istoga trenutka biva kanjen smru, jer u kosi joj je tajna i snaga ivota.

Prolazei kroz umu, kosa joj se znala zaplesti za trn ili kakav grm, a sama je nije mogla otplesti. Tko

bi joj tad pomogao, bio bi estit dovijeka, jer bi ga zauzvrat pomagala u dobru i zlu. Vila na glavi nosi

zlatnu krunu ukraenu dragim kamenjem i biserima, svaki biser vrijedi dva careva grada, a na leima jojblistaju zlatna krila. Kad bi joj netko uspio ukrasti ili pak skinuti krunu s glave ili pak otuiti krila,

izgubila bi vilinsku mo i postala obina ena, odnosno udala bi se za onoga tko bi joj to uinio. Ali,

kad bi iznova dola do svoje moi smjesta bi ga napustila i vratila se svojim prijateljicama. U braku je

vila izuzetna ljubavnica i raa samo vile, koje se odlikuju dobrim pamenjem, ljupkou i bistrinom.

Ljudima ine dobro, ali i zlo, vole, ali i mrze. Koga vole, vole ga cijeloga ivota, te mu daruju sreu, no

omrznu li koga, mrze ga tijekom cijeloga ivota, pa mu donose nesreu. Djecu osobito vole te ih znaju i

majkama uzeti, ali ih u pravilu vraaju, nakon to ih nasite mlijekom i medom. Vile oboavaju lov, igrui pjesmu. One su i ratnice, pa se esto znaju u boju mjeriti i s najveim junacima. Zatitnice su putnika i
http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/


6/127

6

pastira. Najkivnije su na mladie, kad ih usred nesmotrenosti zateknu gole na kupanju. Tad ih za kaznu

prostreljuju oima, osljepljuju ili pak izluuju. Njadrai im je vjetar bura, ivotinja konj, a stablo hrast.

Ispod hrasta su se skupljale, vjeale i izleavale 24. lipnja kad svoje zemaljske prijatelje pomlauju, pa

se tad ovik obnovi ka i zmija kad svoj slak podmee. Sunev narod vile naziva razliitim imenima:

jedne su Nagorkinje, druge Plankinje, tree Zagorke, etvrte Prigorke, pete Vodarice, este Andesile, ali

svakako im je najdraa Velebitkinja, koje je mnoge bojovnike pomogla i titila. No, Sunevi ratnici

poznavali su i vile koje su nosile imena po bilju: Ljubice, Smilju, Bosiljku i Ruicu.

Literatura:MARINOVI Marinko, Junaci starohrvatskih mitova

GOSPA SINJSKA SPASILA SINJ OD TURAKA

Mehmed paa je podignuo silnu vojsku i kreno iz Livna 23. srpnja 1715. godine osvojiti Sinj. uvi za

dolazak turske vojske, Sinjani unesoe sve dragocjenosti u Gospinu crkvu jer su mislili da crkva nee

biti na dohvatu neprijatelju. U tvravu se zatvorilo neto naroda, 700 vojnika i fra Pavao sa svojih est

redovnika. Sa sobom su ponijeli i udotvornu Gospinu sliku. Na glas da se Gospina slika nalazi u kuli

razveseli se narod i vojnici te je izoie u gradskoj kapeli molei se danonono za pomo i zatitu.

Osmog dana mjeseca kolovoza zapoe paa bombardiranje Sinja iz svoje etiri topovske baterije. Ve

prvog dana izgorjee sve kue, a ubrzo zatim crkva Svetog Franje. Izgori i Gospina crkva sa svim

dragocjenostima koje su u nju Sinjani pospremili. Izgori crkva, izgori samostan, a narod u gradni

zaplaka ljutim plaom. Dan uoi blagdana Velike Gospe, 14. kolovoza, krenue Turci u opi napad.

Bijae ih vie od 60.000, a branitelja samo 700! I u jeku najee bitke dogodi se neto neoekivano.

Turska vojska poe iznenada uzmicati i komeati se. Uzalud ih paa tjera u boj, uzalud vadi golu sablju i

prijeti smru onome tko pobjegne. Kranski vojnici ne mogu razumjeti to se dogodilo. Misle da je po

srijedi vojna varka. Ali nije bila. Turci naprosto odoe ispod Sinja!

U stihovima franjevakog pjesnika Grabrovca nalazimo objanjenje ovog dogaaja. Pjesnik kae kako

se Gospa tri puta znojila molei svog Sina da uslii vapaje kranskog naroda:

Zarad, Sinko, tvoje teke muke, ne daj puka u nevine ruke. Tako t tvoje muke ialosti ti se prigrni, griniku oprosti Isus uini po njezinoj elji: Pobjegoe pometeni Turci, Sinj grad

osta u hrvatskoj ruci.

I zaista. Ujutro na sam blagdan Velike Gospe, posljednje turske ete prebrodie Cetinu bjeei prema

Livnu. Pod gradom ostavie 10.0000 mrtvih i veliki ratni plijen.

Tako je Gospa Sinjska obranila grad od Turaka, to potvrdi pjesnik Kai-Mioi:

Obraniga Marija Divica, Koja no je sinjska pomonica.

Zahvaljujte od Sinja junaci bez prestanka Isusovoj Majci.
http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/


7/127

7

Literatura: URI Tomislav, Legende puka hrvatskoga

BLAGOSLOV POLJA

Prolo prolie. Rianski pop naredija puanstvu:

- Draga moja brao, u drugu nedilju bit e blagoslov polja, neka vas bude to god vie, recite istarijim i

mlaim, naroito kad je blagoslov polja da vas bude to vie.

Dola je nedilja. Ide pop u crkvu, govori leturiju. Bilo je naroda dosta. Ie on blagoslivat polje:

- Draga moja brao, evo sada dobro pazite, ja u sada blagosivat polje i sve one biljke koje restu na

vaem polju.

Uzeja oras u ruku i govori:

- Kako god u ovome orliu, nako u vaomen toriu: kako u ovom orliu, nako van itavi plod u ovon

godini bija dobar.

Onda je ia oras da rascipi u orasu nema nita. I vikne pop:

- Dragi Boe,nemoj zamjerit ta magarad trubi.

Literatura:BOKOVI-STULLI Maja, ingala-mingala, 205.

IJI JE KONJ LJEPI

ovik i ena bili su ovako, dvoje-troje dice, i ondao broji ena muu:

Pa, ajdekae kopaj tamo vrta pa pripremaj malo za povre sadit, sve te stvari.

Ajde on u vrta. Kad je doa u vrta, ne more kopat, ne da tvrda, suva zemlja.

Eto ti gakae avle!

He, ostavija je sad, a opet ena na nj da ie kopat. Doa kopat, al doa ava, kae:

uje ti kae to je moja vrta.

Kakvi tvoj vrta, nije nego moj!

Je moj!

Je moj!

Oni prepiru se, zna. E, nisu mogli pogodit.

Ajde, ko ujutro doe na lipem konju, eno mu vrta.

Ajmo, a!

Doa jadni ovik u kuu, kae kako mu je bilo u vrtu. Govori ona.

Pa to je lako, na e lipi konj bit.
http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/


8/127

8

Ajd kad je dolo ujutro, govori ena:

Ja u se svui gola i ondar kose rastesla nizbrdoti uzjai na me.

I ondar ona njega ujtila na se i nosi, nosi u vrta.

A ava doa na konju u vrta.

E sad, avle, iji je lipi konj?

Ekae va je lipi. Nisam vidija takvog, u vaeg konja na glavi rep, na prsima muda, a kod noga

griva.

I tako njemu osta vrta.

Literatura:BOKOVI-STULLI Maja, ingala-mingala

URELJIVAC

ovjek koji uree, napakosti. Njegova nadnaravna mo je u pogledu ili rijeima. Njegova pohvala

donosi zlo. Ako kae ma je lip ti mali, moe djetetu zlo uiniti.Isto je i kod pohvale tipa ma je junak

ti mladi, ili ma si vidija ki lip junac, ili ma van je fanjski prasac. Stoga, da ne bi bilo sumnje da je

netko ureljivac, u Istri je i danas u narodu vrlo iv obiaj da se najprije pogrdi ono to se eli hval iti,

primjerice: pasja krv ma je lip, vraji mladi ma je junak, ili ak apsurdna tvrdnja ala grda mala,

ma si lipa.

Od ureljivca se najlake braniti. Novokupljena domaa ivotinja se, na primjer, u staju vodi preko

nekih predmeta, naee preko sjekire ili kroz nogavice hlaa gospodara kue, odjea se oblai naopako,

maloj djeci se obraz pere mokraom.

Literatura:ORLI Drago, torice od trig i triguni

TRIGE I TRIGUNI

Najblii su pojmu vjetice. trigun se rodi u rnen mihuru koji se potom saije pod pazuh. Bez tog

rnog mihura ili, u drugoj varijanti bez crne kugle s kojom se raa, gubi mo. trige i triguni su

opaki i vrlo opasni i po ivot ljudi, a piju i krv. triga se rodi s repom. Pojavljuje se u raznim ivotnim

oblicima. Sijela i obavezna sastajalita su im poslije jedanaest sati naveer (ali i u jedanaest ujutro) na

raskrima (kriine, kruere, kroerije). Djelatnost triga i triguna oituje se u tri vida: tuku se

meusobno, ine zlo ljudima i tree, kao najbitnije tuku se sa zakletim neprijateljima krsnicima.

I obrana od trig i triguni slina je kao i od mora, s neto manjim uinkom, ali tu ima vanu ulogu

krsnik zatitnik ljudi. I jo neto vano za obranu od zlih moi. To je kri kriina, salamun,
http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/


9/127


10/127

10

svojim izjavama optuivali za koristoljublje, no vjerojatno je to bilo pogreno. Velovi sve ini iz

dubokog uvjerenja; uostalom, davao je i besplatne blagoslove, pa i materijalna sredstva protiv triguna.

Iz njega izbija puko vjerovanje, obvezakrsnika da pomogne protiv zla.

upnik je gotovo dvadeset godina u Vabrigi i Taru demonstrirao svoje umjee da uniti mo triguna.

To je inio na sljedee naine:

1. Seljak Gapar Munda je posvjedoio da je upnik posveenim uljem mazao ljude i njihovu odjeu,

sluio se suhim travama i izgovarao nerazumljive rijei.

2. Antonio Delani svjedoio je da je upnik pomou maginog drva u obliku vjeala traio skriveno

blago.

3. Pietro Pavat iz Vabrige iznio je podatak da je po Velovievom nagovoru otvoren grob Mate

Zelenkovia i da mu je pri tom zabijen u grlo veliki avao kako njegov duh vie ne bi napadao ljude.

4. Nekolicini upljana darovao je svoje najmonije oruje prezervativ protiv triguna, koji je sam

konstruirao. Svjedoci koji su ga imali u rukama, izmeu ostalih i poreki biskup Polesini, istraitelju sudali ovakav opis: Tri bijele platnene trake duge oko pola lakta na jednome su kraju spojene u vor, dok

su na drugima privrene olovne kuglice zamotane tako da se vidjelo da je neto u njima. Prema

Velovievim uputama bilo je dovoljno osobu na koju se sumnja da je trigun lagano dotaknuti po boku i

istog bi trenutka prestala ivjeti. upnik Vabrige Mate Koraca razbio je metalne kuglice i u njima naao

pepeo, sol, vosak, suenu travu i trokutaste kamenie.

5. Velovi je lijeio ibolest erizipel (crveni vjetar) koji, izaziva doticaj triguna. Velovi bi karama

nainio rez na crvenoj oteklini, ispustio zaaranu krv i bolno mjesto prekrio kuhanim travama.upnik Mate Koraca u oblinjoj je Vabrigi poveo je gotov mali rat protiv Velovia, proglaavajui

njegove tvrdnje tetnim predrasudama, smijenim vradbinama i prijetei da e praznovjernim seljacima

zabraniti ulazak u crkvu. Biskup Polesini, nesumnjivo je bio dobro upuen u puko praznovjerje i

njegove duboke korijene pa se ograniio na to da otro prekori svojega sveenika.

Civilna je vlast, meutim, reagirala vrlo energino. Zapisnik s izjavama svjedoka poslan je Vijeu

desetorice u Veneciju, a otud je stigla naredba da se Velovi uhiti i izrui sudu u Kopru. No, kada je 10.

prosinca 1796. kavaljer raporskoga kapetana Pietro Antonio Mattei s etom vojnika stigao u Tar mogao

je samo utvrditi da se upniku zameo trag! Seoski je upan izjavio da se Velovi jo prije tri mjeseca

udaljio iz Tara i da nitko ne zna gdje se nalazi.

Velovi koji je dvadeset godina branio puk od trigunskih arolija i itavoj Istri uivao veliki ugled,

veoma je lako u tom puku naao utoiste kada su po njega stigli triguni preobueni u kavaljera i

konjanike raporskog kapetana.

Literatura:BERTOA Miroslav, Istra izmeu zbilje i fikcije
http://hrvatskimitovi.com/narodna-vjerovanja/krsnik/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/narodna-vjerovanja/krsnik/


11/127

11

Nekada dva zasebna naselja, Tar i Vabriga danas su jedno mjesto koje dijeli glavna prometnica, koja

povezuje Pore i Novigrad. Rije je o plodnoj visoravni na 112 metara nadmorske visine koja se s jedne

strane sputa prema moru, a s druge prema uu rijeke Mirne.

PERUN ILI SVETI ILIJA

Perunje sin Svarunov, bog groma i munje. Perun je staroslavenska rije koja oznaava munju i grom,

koja je svoje izvorno znaenje i danas zadrala u Ukrajini, Bjelorusiji, Poljskoj, Slovakoj, te u

sjeveroistonoj Sloveniji. Kod podalpskih slavena je etvrtak (peraunedan) zabiljeen kao Perunov

dan. Lingvisti su kao praindoeuropsko ime boga koji udara gromovima rekonstruirali oblik per(kw)u-

no. Perun je u starohrvatskoj mitologiji poznat kao Porin, Porga, Porevit, Plivnik, Strahimir i

Branimir.Nakon pokrtavanja kult Peruna nije izumro, ve se nastavlja kroz tovanje svetog Ilije. Mnogi

znanstvenici sumnjaju da je upravo Crkva, radi lakeg pokrtavanja, potaknula da Perun postane sveti

Ilija, meutim, ne postoje pisani dokazi koji bi potkrijepili ovu tvrdnju.Kult slavenskog boga Peruna

kod svih junih Slavena je prenesen na svetog Iliju.

Narodna predaja u Kotoribi kraj akovca govori kako se treba ponaati na blagdan svetog Ilije:

Na dan svetog Ilije ne smije smije se voziti ito, jer e tada u njega grom udariti.

Na dan svetog Ilije mora se ii u crkvu k svetoj misi, da grom ne udari u stanje (stambene prostorije).

Na dan svetog Ilije mora se sve ito pospremiti, jer e inae na polju u njega udariti grom.

Slubena katolika literatura koja se, temelji na Bibliji (Stari zavjet), o Iliji, pie:

() Pred veer Ilija oko svoga rtvenika iskopa jara, sve poli s puno vode i pomoli se: Jahve pokai

danas da si ti Bog Izraelov. Tada padnje oganj s neba, spali rtvu na rtveniku i osupi vodu u opkopu.

Sav narod padne na zemlju viui: Jahve je Bog. Nakon toga se Ilija pomoli za kiu i padne obilna kia.

Kad je dolo vrijeme da Ilija poe sa zemlje, dooe do rijeke Jordana, Ilija udari plaetm po vodi i ona

se rastavi na jednu i drugu stranu te prijeoe po suhom. Ili su dalje i odjednom se pojave ognjeni konji

i Ilija se pone s njima dizati prema nebu(2 Kr 2,1-14).

Prema starohrvatskoj mitologiji Perun svijetom putuje u vatrenim kolima ili jai na konju iz ijih kopita

sijeva iva vatra.

Legenda o svetom Iliji iz Meimurja govori kako je sveti Ilija postao od vaga. Vrag je, naime, vidio

kako je Bog od zemlje napravio ovjeka. Vrag je isto htio da ima nekoga tko e ga sluati i tko e ga

slaviti. Zato je i on napravio tijelo ovjeka od zemlje kako je vidio od Boga. No, nije mu mogao

udahnuti duu i uliti mu ivot. Po tome je vrag spoznao da je za stvaranje ljudskog ivota potrebna

Boja pomo. Vrag se odluio poniziti i zamoliti Boga da oivi njegova ovjeka. Bog ga je odvraao odtakve elje, jer e mu biti na veliku neugodnost i tetu. No, vrag nije odustao od svoje namjere. Konano
http://hrvatskimitovi.com/starohrvatski-mitovi/perun/http://hrvatskimitovi.com/starohrvatski-mitovi/perun/


12/127

12

mu je Bog udovoljio elji i oivio Iliju. Bog je obvezao Iliju da mora odasvud ganjati vragove u pakao.

Od tog aa Ilija ganja munjamana vatrenim kolima sve avole u pakao. Vragovi ga se boje i pred njim

bjee kao pred svojim najveim neprijateljem. Prema narodnom vjerovanju iz Podravine Fanik je

pomonik svetog Ilije, dok u Dalmaciji ima pomonicu Irudicu. No, pomonici nisu imali iste zadae jer

Fanik je pokazivao koga treba munjom pogoditi, a Irudica je punila gromove. Ako usporedimo

narodna vjerovanja i citat iz biblije moemo zakljuiti da je sveti Ilija identian Perunu. Ba poput

Peruna sveti Ilija jae ognjene konje, gaa sa munjama i upozorava s gromovima.

Literatura: BELAJ Vitomir: Hod kroz godinu

MARINOVI Marinko: Junaci starohrvatskih mitova,

VASILJEV Spasoje: Mitologija drevnih Slovena,

NOVAK Marija: Tragovi hrvatske mitologije

O TRIGUNIMA I KRSNICIMA U ISTRI

U preglednom radu, nastalom prema istraivanju, koji je izmeu 2003-2005. provela istraivaka

skupina studenata etnologije i kulturne antropologije, Tomo Vinak nam prenosi vjerovanja o mitskim

biima, kao i tradicijske metode lijeenja i skidanja uroka s oboljelih ljudi na podruju unutranje Istre.

Istraivanja su provedena na irokom prostoru sredinje Istre, u sljedeim gradovima i selima:

Motovun, Bale, Gronjan, Hum, Kotli,Graie, Dragu, Vrh, Sovinjak, ulci, Zamask, Zamaski Dol,

Bartolii, Brka, Buzet, Moenice, Moenika Draga, Trebia, Potoki.

Prva kazivaica, gospoa J. (76 god.), nerado je govorila o bilo kakvom lijeenju koje nije imalo veze

s modernom medicinom. Na brojne upite samo je odmahivala glavom i smjekala se, no ipak je

spomenula kako je postojao jedan ovjek, jo dok je ona bila mala djevojica u Medveji (odakle je

rodom), ki je neto gleda i namjeta kosti molitvom. Na upit kako su zvali tog ovjeka, odgovorila je:

a bilo je to na svake vie, ali konkretnijeg odgovora o imenu i nazivu tog ovjeka od gospoe J. nije

bilo. U razgovoru o tradicijskom lijeenju spomenula je jednu enu iz Pazintine koja je lijeilareumu spravljanjem posebnog lijeka u obliku praha koji bi se posuo po tijelu oboljeloga i na taj nain

izvlaio bol iz zglobova. Ista se ena bavila i skidanjem uroka zavaroka. Kad bi ovjeka boljela glava,

vjerovalo se da je na njega baen urok. ena bi bacila uarene ugarke u vodu, oboljeli bi tu vodu popio i

na taj se nain oslobodio uroka. Kazivaica je spomenula kako je najopasnije hodati nou pokruerama,

raskrijima.

Na upit gdje se trigenajee okupljaju, spomenula je Zamask i Zamaski Dol, jer su ljudi ondje znali

vidjeti letea svjetlau umi i po gori koja tada nisu mogli logiki objasniti.


13/127

13

Ispriala nam je i staro vjerovanje vezano uz Pazinsku jamu u koju bi, kad bi se napunila do vrha,

bacili ivu rtvu, nakon ega bi se jama otvorila. Nije nam znala rei jesu li i ljude bacali u jamukao

rtve ili samo ivotinje.

Spomenula je jo ifete od blagakoje su se odravale 17. sijenja na Sv. Antuna i 3. svibnja naSv.

Krisa (Kri). Na te dane nije bilo dozvoljenodiranje u zemlju i blago tj. nije se oralo ni vozilo.

Njezin je sin, gospodin S., takoer bio suzdran pri spomenutrigai krsnika, iako su ispitivae uputili

k njemu kao vrsnom poznavatelju te teme. Rekao je samo da se trigeprema prianju starijih okupljaju

kod tekue vode i na raskrima. Spomenuo je jo i enu u Zamaskom Dolu koja pomae ljudima

skidati uroke. Naglasio je kako on ne vjeruje u trigei kako su takve prie priali stariji suseljani ne bi li

zaplaili djecu.

Sljedei kaziva je iz okolice Motovuna bio konkretniji i otvoreniji. Poeo je priom o djevojci iz sela

koja deset godina nije izlazila iz kue nakon to joj je prijateljica odrezala uperak kose. Izlazila je samo

za vrijeme etve, a bila je blijeda kao smrt, bez imalo ivosti u sebi, hodala je poput zombija. Svako je

jutro na njezin prozor slijetala svraka koja je nasilno htjela ui u kuu. Djevojini su je roditelji svaki

put uspjeno otjerali. Nakon deset godina odvezli su je u Zagreb kod neke iscjeliteljice, nakon ega je

djevojka ozdravila. Tih se deset godina svojega ivota uope ne sjea. Danas ivi uobiajenim ivotom,

udana je i ima djecu.

Kaziva je priao i o svojimproblemima u kui, kojima su svjedoili svi ukuani: paljenje i gaenje

svjetla nou, otvaranje i zatvaranje vrata, lupanje iz podruma i udni zvukovi u glavnom hodniku kue

(glasanje teleta kao da ga kolju), a i sam kaziva, koji je inae snaan ovjek, pao je u krevet potpunoiznemogao i bio uvjeren kako je doao kraj njegova ivota. Zbog svih su ovih problema pomo potraili

od jedne ene iz Trsta koja je profesionalka u tome poslu. Koristila je zemlju s groblja, tamjan i eljezne

eljeve. Kaziva je rekao da je ujutro znala izgledati kao da se borila s tisuu betija. Skinula je uroke s

kue i rijeila gazdine probleme. Uzroke ne znamo, ali je ena iz Trsta upozorila naeg kazivaa na duh

ene koju je prije trideset godina u tali pored njegove kue ubio vol.

Za razliku od gospoe J., koja o krsnicima nije htjela previe govoriti, drugi kaziva je ispriao kako su

krsnici ljudi roeni u bijeloj posteljici te da mogu biti i muke i enske osobe koje imaju nadnaravne

moi, a iscjeljuju molitvom i ljude i stoku. Uputio je na sljedeeg kazivaa za kojeg nam je sa

sigurnou tvrdio da je on krsnik.

Sljedei kaziva krsnik, iscjeliteljski dar je dobio na misi Polnoki dok je gledao u sveenika koji je

ispijao kale koji simbolizira krv Isusovu.

Krsnik je potvrdio kako krsnici mogu biti i mukarci i ene, koji ive u vjeri i potenju, lijee stoku i

ljude iskljuivo molitvom, te za izljeenje nikada ne uzimaju, niti trae bilo kakvu naknadu. Kod teih

bolesti, uz bolesnog mole jo barem dva do trikrsnika. Mole se Bogu, ali i svecu zatitniku. Sveenici


14/127

14

su prema ovom nainu iscjeljivanja skeptini, na to se na krsnikne obazire previe, jer kae: Ja

inim dobro i ivim u vjeriu Boga.

Svoju je sposobnost lijeenja prenio na jednu enu iz Motovuna koja je postala krsnikom na Badnjak

2003. godine. Ta je ena bila iz obitelji u kojoj je nekada jedan lan bio krsnik. Ako bi prenio svoje

znanje na nekoga tko nije iz obitelji gdjeje prije bilo krsnika, tada bi on zauvijek izgubio svoju mo.

U selu Bartolii u blizini Motovuna u kui Elia Benia ispitivae su doekali gotovo svi stanovnici

sela. Ispriali su kako je vlasnik kue u kojoj oni sad ive bio trigun, koji je zaklao desetoro od

dvanaestoro svoje djece, a nou je znao muiti i sisati prsa i ostaloj djeci u selu. Na se kaziva sjea,

dok je bio dijete, kako je nou znao osjetiti da mu netko sjedi na prsima i mori ga, a ujutro, kad bi se

probudio, imao je nateene bradavice. Kad je taj trigun umro, a to je bilo u prvoj polovici 20. stoljea,

djed kazivaa stavio mu je pet avala u usta, pokopali su ga s licem prema dolje i stavili mu teki kamen

na lijes, zbog vjerovanja da se nakon smrti ne povampiri i dalje nastavi napadati ljude.

Kazivaica iz iste kue rekla je, kako su se kao djeca bojali krsnika iz susjednih sela. Krsnik vlastitogsela je dobar za stanovnike svoga sela, ali ne i za susjedno selo te ga oni iz susjednog sela mogu smatrati

trigunom. Prema kazivanju ljudi u tom selu, znalo se dogoditi da trigun, kako ne bi naudio ljudima,

nosi u depu jaje koje bi popio kada bi ga uhvatila elja da naudi ljudima. Takoer bi se znalo vidjeti

kako trigun ee selom grickajui granicu samo da odvrati elju od zlih namjera.

Prema vjerovanjima i kazivanjima ljudi iz vie istarskih sela, krsnici imaju sposobnost naputanja tijela

za vrijeme sna ili prilikom gubitka svijesti. Tada im iz usta izlazi neki insekt, gusjenica, bakula ili triga.

Kazivaica je ispriala dogaaj koji je doivio njezin djed dok je bio mlad. Djed kazivaice kosio jesijeno sa svojim prijateljem koji je bio krsnik. Nakon obavljenog su se posla legli odmoriti. Djed se prvi

probudio i primijetio da nekakva bakula ili gusjenica ide prema prijateljevim ustima koji je jo uvijek

spavao. Pokuao je maknuti bakulu, no ona se uporno vraala; pokuao je probuditi prijatelja, no ni to

mu nije uspjelo. Nakon to je bakula ipak ula u krsnikova usta, ovaj je otvorio oi i rekao djedu nae

kazivaice: Da nisipustio bakulu da mi ue u usta ne bi se nikad bio probudio.

Kazivaica je takoer rekla da se bijeli krsnici sastaju na raskrijima gdje se bore protiv crnih krsnika s

ruicama od jarma ili guvama i trtama. Borba na raskrijima za obine je ljude nevidljiva, ali ono to se

za vrijeme borbe osjeti, to su udni zvukovi koji plae svakog tko ih uje. Majka kazivaice imala je

mlaeg brata koji je bio jako slab i nije mogao jesti. Obitelj je poslala djeda po pomo krsniku. Krsnik

je izmolio odreeni broj molitvi i poslao djeda kui, rekavi mu da e ga putem kui pratiti veliki pas te

da se ne okree, ve da ide ravno kui i da e djetetu sutradan ujutro biti bolje. Tako se i dogodilo. No,

za dva dana dijete je opet prestalo jesti. U meuvremenu je prabaka nae kazivaice, u pregradi izmeu

soba, pronala komad robe od susjede u ijoj su kui ivjeli. Potom je uzela djetetovu potkoulju i taj

komad robe i zajedno ih stavila u lonac kipue vode i kuhala. Za vrijeme kuhanja je drvenom vilicom

probadala i mijeala, zatim je to izvadila i razrezala noem i ponovno bacila u lonac. Sutradan je


15/127

15

njihovoj susjedi bilo loe. Ona je upalila vatru na ognjitu jer se tresla od zimice, legla na ognjite i

zapalila se. uli su njezine jauke i krenuli joj pomoi. Stradala susjeda nije htjela da pozovu doktora ve

njezina sina. Oni ju nisu posluali ve su poslali po doktora, ali je i sin doao, bez da ga je itko pozvao.

U trenutku kad je doao doktor susjeda je izdahnula. Odjea u loncu je bila itava iako ju je prabaka

izrezala na rezance dan prije. Obitelj kazivaice vjerovala je, kao i sama kazivaica, da im je susjeda

bila triga i da je zato tako nesretno skonala. Nakon to je triga umrla, dijete je poelo normalno jesti.

Vjerovanja u trige i trigune vrlo su zastupljena u okolici Motovuna o emu je govorio kaziva iz

Livada. im su ispitivai poeli s ispitivanjem, kaziva je poeo zamuckivati, gutati slinu, mirkati

oima i cijelo se vrijeme vrpoljio. Bilo je vie nego oito da mu je teko prisjeati se svog djetinstva i

govoriti o trigama i problemima za koje vjeruje da su mu one nanijele. Naime, na njega su trige prvi

put bacile urok jo dok je bio novoroene, to je moglo zavriti kobno. Majka mu je otila u drugo selo

krsniku po pomo koji je, prema kazivanju, uspjeno skinuo urok s djeteta i spasio ga od sigurne smrti.

Rekao je i kako trige najvie napadaju nemone i dobre osobe. Jedanput su mu prevrnule kola punasijena na ravnoj cesti. Za zatitu od triga kaziva stavlja no pod krevet.

Osim triga, dok jebio dijete, nou su ga grizle morine, no s njima se borio i nisu mu uspjele ostaviti

otisak. Njegova bi se mlaa sestra, koja nije imala snage boriti se, ujutro probudila preplavljena

modricama na rukama, prsima i drugim dijelovima tijela.

Kaziva je uvjeravao ispitivae kako ga trige tlae cijeli ivot. Nisu ga muile jedino kad bi bio

daleko od svog rodnog kraja, npr. na odsluenju vojnog roka, no, im bi se pribliio svom rodnom kraju

problemi bi ponovno poeli. Jo od osme godine ivota svaki put kad prolazi kruerama osjeti straneglavobolje, a kad doe kui sav je iscrpljen i padne u krevet.

Sljedea je kazivaica rekla kako se na vrhu sela nalaze etiri staze, gdje su se nou sastajali krsnici iz

triju sela. Nije znala rei to su tamo radili, ali je sigurna da su se tamo sastajali, jer su ih vidjeli ljudi iz

sela. Kad smo je upitali za trige, odgovorila je da je triga bilo, a da ih ima i danas te da one ljudima i

ivotinjama slabo rade.

Kazivaica je navela kako su imali svinju koja nije htjela jesti, pa su je prodali nekom ovjeku u

Pazinu. Nakon nekog vremena sreli su tog ovjeka, koji im je rekao da je svinja dobro i da jede najvie

u svinjcu. Njenom je ocu to bilo sumnjivo te je otiao nekoj eni, koja mu je rekla da je jedna baba u

selu to napravila. Ona kod kue napravi istu hranu koju oni daju svinji, ali se iznad nje moli i iskria ju

te kriomice daje svinji, koja nakon toga prestaje jesti. Rekla im je da nisu trebali prodati svinju, ve su

trebali prvo doi k njoj.

Prisjetila se kad ju je kao dijete, svu oteenu po vratu i licu, teta odvela na magarcu u Motovun nekoj

eni koja dela vodu za kontraduru. Ta ena je molila, kriala i noem rezala vodu te joj dala piti iz

alice s tri strane. Dala joj je i nekakav praak koji se stavi uvodu, kojim je ispirala grlo i usta dva puta


16/127

16

na dan. Nakon etiri dana oteklina je splasnula. Htjela je popiti au vode, a iz usta joj je poeo curiti

gnoj i ubar.

Nadalje, kazivaica je ispriala kako je u selo jedanput doao neki nepoznati mladi. Legao je ispod

stabla, a dok je spavao u usta mu je uletjela ovea muha. Svi su pomislili kako je on trigo. Nakon

nekog vremena muha je izletjela iz njegovih usta i on se probudio. Bilo mu je neugodno to su ljudi

vidjeli tko je on. Brzo je otiao iz sela. Kasnije su saznali da je taj mladi ubio trudnu enu na mostu u

Kopru.

Ispriala je kako su i oni u svom selu imali triga. On je sa sobom uvijek nosio jaje u koje bi puhnuo tri

puta kad bi sreo neko dijete pa bi ga bacio. Jedanput je sreo samu kazivaicu, puhnuo u jaje tri puta i

bacio ga. Ona je uzela jaje i odnijela ga kui. Pokazala je jaje majci, a majka joj je rekla kako bi ju

trigo pojeo da nije bilo tog jajeta. Kad su razbili jaje, iznutra je bilo crno.

Takoer je rekla kako su postojali krsnici, ali nije htjela vie priati o njima, te kako su se vile nou

sastajale na raskrima.

Kako su ljudi s kojima su isptivai razgovarali vie puta spomenuli Zamask kao mjesto gdje ima

najvietriguna, isptivai su krenuli prema Zamasku. Zamask je selo, koje se sastoji od desetak kua a

ima i tri crkvice.

Po dolasku, ispred ispitivaa se pojavila skupina mukaraca, koji kao da su jedva doekali da se netko

nov pojavi u njihovu selu. Kad su domainima rekli to je tema svojeg istraivanja, najstariji se od njih

nasmijao i rekao kako su njihovi stari vjerovali u trige i krsnike, ali da oni danas postoje samo kao

pria za malu djecu. Nakon nekog vremena nastavio je priati o tome kako su prije u selu postojalikrsnici koji su se raali u bijeloj posteljici koju bi mu onda zaili ispod pazuha. Onaj koji se rodi s

repom i u crnoj posteljici taj je bio trigo. Nekada je, u vrijeme prije Drugoga svjetskog rata, u selu

uvijek bio samo jedan krsnik, koji je titio suseljane od trigona. Taj je znao tko je sve trigo u selu. Kad

bi ga suseljani upitali da im pokae trigone, uputio bi ih da, ako se usude, odu nou na raskrije putova

te stave vile ispod brade. Oko njih bi tad prolazili trigoni i zapitkivali ih: to radiovdje tiu

objeeni?Na to im nije smio odgovoriti, niti ih ita pitati, jer bi umro. Prema vjerovanju, vile koje je

drao pod bradom probile bi mu glavu. Ako bi ostao priseban i cijelo vrijeme utio, tada bi svima

mogao vidjeti lica i znati tko je sve trigo u selu.

U blizini Zamaska, u Zamaskom Dolu ivjela je teta Roa. Tada je imala oko sedamdeset i pet godina,

bila je vrlo susretljiva (naalost umrla je 2005. godine). U Zamaskom Dolu ivjela je preko pedeset

godina, a trideset se godina bavila skidanjem uroka s ljudi i ivotinja. Prije nego li je nauila skidati

uroke, ila je jednom ovjeku moliti za ozdrvljenje svoga mua. On joj je rekao da e na povratku kui

vidjeti tri predmeta koja ne smije uzeti a mu e joj ozdraviti kad doe kui. Putem kui, uz cestu je

vidjela dva facola zana glavu, ljepe vidjela nisan, treeg predmeta se ne sjea, a kada je dola kui

mu je bio zdrav.


17/127

17

Prisjetila se prie iz djetinjstva, o ovjeku iz susjedstva za kojega su vjerovali da je trigo. Jednoga je

dana osjetila njegov dodir na ramenu, sruila se na pod, a kada je dola kui saznala je da je on upravo

umro.

Skidanje uroka uila je tri godine od jedne ene iz Zrenja kojoj je to znanje prenio njezin mu. Kako bi

nekome pomogla ne mora ga vidjeti niti biti s njim, mora samo znati njegovo ime i biti sama dok moli

kako se ne bi zabunila pri molitvi. Time je pomogla dvadeset i etirima enama u jednom starakom

domu. Molitve za ljude i ivotinje gotovo su iste, a razlikuje se utoliko to se za ivotinje moli njihovim

zatitnicima, sv. Antunu opatu i sv. Roku te se na kraju molitve ne kae amen, jer, kako je navela,

ivotinje nisu krtene.

Ona moli trinaest Oenaa, trinaest Zdravomarija i trinaest Slavaocu, a dok moli Oenae baca ugljene

u vodu. Nakon svakog Oenaa baci jedan ugljen u vodu pa ga prekrii. Ako ugljeni zacvile i padnu na

dno znai da je urok baen i ona onda moe toj osobi pomoi. Ugljen baca tamo gdje stoka ne moe

doi, a voda se daje ureenima i oni je moraju okusiti s tri kraja prije nego sunce zae.

Tekst molitve kojom je teta Roalijeila ljude:

Prekriit se:

u molit Oena i Zdravo

Marijo zo one due ki so

od tega zla.

u glet za kontraduro

sveti Kuzam i Dumjani sveti Benedit

i Majka Boja od zdravlja

ki ima trinaest gracij pre Bogom.

Sad u molit trinaest Oenaa za tega sveca (ime osobe)

za svaki Oena jedan ugljen hitit u vodu

trinaest Zdravehmarij za tega sveca (ime osobe)

trinaest Slavaocu za tega sveca (ime osobe)

Sad u molit pet Oenaa

pet Zdravehmarij

za se one due ki so u mukah pregatrskehki(purgatorijskih)

ki se nikad nijedan zanje ne domisli

Sad u molit jeno Vero za tega sveca( ime osobe)

I na kraju prekriit se

- ne nosit vodo a pole sonce zad.

I vodu nosit po dlanu


18/127

18

I sa njom se malo podije

i umije lice. Stavlja se u kavu.

Gospoe Roe vie nema meu ivima, a svoja znanja nije uspjela prenijeti na nasljednika.

Iz preglednog rada Tome Vinaka moemo pronai naznake prisutnosti starih vjerovanja u sredinjoj

Istri. Krsnici i triguni svoje moi, jo uvijek prenose na mlae generacije. Sredinja Istra je unato

utjecaju katolike crkve zadrala svoja stara vjerovanja do dananjih dana. U onim selima gdje triguni i

krsnici svoje moi nisu uspjeli prenjeti na mlae generacije, stara vjerovanja su ostala ivjeti kroz prie.

Krsnici, trige i triguni bili su i ostali dio nae kulturne batine, a na nama ostaje da ih uvamo za

generacije koje dolaze.

Literatura: VINAK Tomo,O trigama, trigunima i krsnicima u Istri,Stud. ethnol.Croat., vol. 17,

str. 221-235, Zagreb

MORA

Stariji pripovjedai vjeruju u nju i gotovo da nije bilo ni jednog od njih koji je nije osjetio na svojoj

koi. Njezine radnje su naznaene kao: mora cika cice, peta oveka, ujida pete, masti, riva

rep u usta. Pojavljuje se kao muha (ulijee u usta i cika cicu znutra), kao maka (masti ovika po

prsi), kao koko, svakojako, pa i kao dlaka. Mora je zla ena. Ona fiziki ostaje kod kue i spava, ali

njezin drugi lik, zao i ivotinjski, ide u zle pohode. Najee zlostavlja djecu nou. I od nje se relativno

lako obraniti: ogledalo pod jastukom, enjak, no zaboden u vrata, izmet kokoke ili malog djeteta pod

jastukom, kare u kljuanici. Ima i vie vidova jedne, nazovi poganske molitve ili brojalice protiv more

koja poinje: Mora, mora, budi doma hroma i obaveznood svetog Ivana prokleta i prije nego to

doe u dom dotinog koji izgovara molitvu neka pobroji ono to je inae teko pobrojati: lie od

voriha, dlake na maku, grote u moru, kuljice na situ Mora se moe i uhvatiti u bocu.

Obavezno kod te prie o uhvaenoj mori stoji da e ona sutra doi neto pitati, najee za papar ili sol.

Ona biva kanjena ako joj se to ne da, i za osvetu se na pragu kue pomokri. Postoje i mnogi znaci pokojima se mora sutradan prepoznaje. Vrlo se rijetko pojavljuje i u mukom rodu kao mornjak.


MACI, MALIK I TINTILINI

Maci

Maci je djeak roen s crvenom kapicom, a po nekima on je roen u crvenoj kapici. Pretpostavlja seda kapica simbolizira posteljicu. On je dijete, izgubljena dua nekrtena djeteta ili vrai. Neki od tih


19/127

19

avolskih djeaia i nisu roeni, oni su se izlegli iz jajeta crnog pijetla ili kokoi. Drugi su due

pobaene, umorene ili nekrtene djece.

Malik, massariol, maci, maccarol i tintilinu veini pripovjesti su opisani kao prpona djeca u crvenoj

kapici i esto ih vezujemo s novcem. Malik i massariol su obino demoni brda, dok maci, maccarol i

tintilin su duhovi umrle djece ili se radi o vraiku koji se je izlegao iz pijetlova jajeta. Mai se

pojavljuje ve u starom Rimu, to potvruje zapis rimskog pisca Petronija Arbitra u

njegovom Satyriconu, gdje govori o ovjeku koji se obogatio ukravi kapicu nekom avolku (tal.

folleto). U pokrajnama Abruzzi i Campagna postoje pripovjesti o malom demonu pod imenom

mazzemarielle, mazamorielo, kojeg moemo dovesti u vezu sa sjevernotalijanskim maccarolom ili

naim macmoliem, mamaliem, macvaliem. Radi se o staroj mediteranskoj batini romanskog

porijekla, koja se je kod nas slavenizirala. Maci ili mai je ime koje oznaava mlado od make

(demonske ivotinje). Nalazimo ih uglavnom u Dalmaciji, najvie u srednjem dijelu, oko Hvara, Braa,

u Poljicima, no ima ih i na uu Neretve, na poluotoku Peljecu, na Koruli

Ivan Lovri je 1776. godine zapisao kako macia jedni smatraju anelom, a drugi vragom. Prema

Francescu Carrari (1846.), maci ivi u obitelji i daje novac za makarone. Splitski poglavar H. Rehe

pie, kako u splitskoj okolici 1822. godine jo vjeruju u macia, koji se moe pretvarati u razliite

ivotinje i oblike, pa nou po kui oteuje, smije se i plae i uvijek se tui.

Na Brau i u Poljicama maci se pojavljuje kao oganj, kao plamen koji skae. Ponekad mijenja boju od

crvene preko bijele do modre. Maci nosi komad drveta na kome je vatra. Na Hvaru, u selu Vrbanj,

macii su djeca koja se rode mrtva ili umru nekrtena, pokazuju se kao svjetlosti koje skau povinogradu. U Velom Grablju postoji pripovjest o maciu s jednom nogom i crvenom kapicom. Zna

sakriti ivotinje na nekoliko dana, a poslije ih vrati.

Macii mogu izgristi noge i ruke onomu koji izlazi ili obavlja malu nudu nou, tako da ostanu

modrice. Za modrice koje nastaju bez razloga kae se da je to maiina istukla. Ribari iz Bogomolja

bacili su dva kraka hobotnice maciu koji ih je pratio i imali su dobar ulov.

Maci koji nastaje od nekrtene izvanbrane djece, visok tri pedlja, dolazio je u kuu na Peljecu, u

selu Kokotica. U ruci bi drao malu trstiku i triput bi puhnuo. Ukuani su od toga dobivali modrice. Da

bi to izbjegli, prili su mu fritule. Maci bi triput udario svake noi na vrata s tapiem i ostavljao pred

vratima stari novac, a ukuani bi njemu ostavili pred vratima tanjur prura, fritula. Da bi se rijeili

macia, napustili su kuu na brdu i preselili se na obalu. U Vrisniku na Hvaru macii tre i pleu oko

stoke po noi. U Mlini na Hvaru maci zna pomusti koze nou.U Mlini je maci i mali cvijet, koji raste

u potocima i u grmu koji se zove smara. Ne smije ga se ubrati, jer onda iste noi maci pomuze koze

onome koji je cvijet ubrao. Maci se zamilja kao etveronona ivotinja koju nitko nikad nije vidio.

Nalazi se samo maciev izmet u obliku tvrde smole.


20/127

20

Maci koji ima veze s neistim dusima, naen je u obliku kozlia na putu iznad Hvara prema Brusju.

Kad ga je nalaznik donio do vrata, kozli je progovorio. U Starom Gradu (Hvar) kau da se maci moe

pretvoriti ubilo koju ivotinju, ali ne u ovjeka. Maci donosi blago. Prikazao se i kao svinja s dvanaest

praia.

Kad se ribari vraaju kui, on doe za njima i oni mu na vratima daju peene ribe. Dok maci prati

ribare, ulov je dobarkad se izgubi, nema ribe. Ljudi su, nakon to bi zaklali svinju ostavljali vani vatru

ili eravu, jer bi inae maci dolazio lizati krv. Vlasnik ribarskog broda iz Hvara priao je o maiu kao

maskoti koju bi ribari s Komie, Hvara i Braa stavljali pod pramac da im donese sreu.

Maci se moe prikazati i kao maka, pas, klupko pree, svinja. Pojavljuje se i kao malo dijete u

crvenoj narodnoj nonji, smatraju ga malim vraiem. U mnogim predajama maci, mai ili tintilin

nosi blago ako mu se ukrade klobui ili kapica.

Maci moe nastati na dva naina: od velikog kokotova jajeta noenog pod pazuhom tri mjeseca i od

nekrtena djeteta.

Macikli ili macakli ne razlikuje se od macia. On se moe izlei iz jajeta u obliju make ili psia.

Tintilin

Tintilini iz dubrovake okolice jako su slini maciima u obliku djece. Bitnija je razlika moda samo u

tome to se oni esto javljaju oko podneva, ili barem tako majke plae djecu da im sunce ne bi

nakodilo. Tintilinu bareta nuno treba, dat e za nju to god se zatrai. Tintilinii mogu ii i u paru kroz

polje. Tintilinii imaju crvene, zelene ili crne klobuie.

Malik

Malika nalazimo u Istri i na Kvarneru, u Hrvatskom primorju i u Bukovici. Malika takoer nalazimo u

Sloveniji i u hrvatskim kajkavskim krajevima. Slovenski pisci iz 19. stoljea su pogrijeili kada su od

malenog demona stvorili vrhovno pogansko boanstvo slovenskog Olimpa, oslanajui se na rane

prijevode Biblije koji su rijeju malik oznaavali kumire i idole. Malik je mali umski ili brdski demon,

ili domai vraiak koji ljudima pomae ili donosi novac.

Literatura:LOZICA Ivan, Poganska batina, 50-58.

LADARSKI OBIAJI

Ladana,Lada, Ladika, Laca, Ladimira, Ladosalava, Ljelja. Boica je ljubavi i ljepote, ki Svanimira,

boga Sunca iZorane,boice jutra. Peta je suneva mo. Utjelovljenje je ljupkosti, njenosti, veselosti iivotne snage. Zatitnica je glazbe, plesa, pjesme, igre i svirke. Nadahnue je pjesniku, uputa slikaru,
http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/starohrvatski-mitovi/ladana/http://hrvatskimitovi.com/starohrvatski-mitovi/ladana/http://hrvatskimitovi.com/starohrvatski-mitovi/svanimir/http://hrvatskimitovi.com/starohrvatski-mitovi/zorana/http://hrvatskimitovi.com/starohrvatski-mitovi/zorana/http://hrvatskimitovi.com/starohrvatski-mitovi/zorana/http://hrvatskimitovi.com/starohrvatski-mitovi/svanimir/http://hrvatskimitovi.com/starohrvatski-mitovi/ladana/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/


21/127

21

uiteljica glazbeniku. Ona u ljudima i bogovima rasijava ar tjelesne udnje, odie neodoljivom

enskom privlanou. Kao to sunce ozari ljude tako i enska ljubav zagrije mukarca .[1] Zanstvenici

su vodili mnoge polemike vezane uz ovo boanstvo, naime, sve do romantizma veina znanstvenika je

bila uvjerena da se radi o bogu Ladi, dakle mukom boanstvu. O Ladi kao slavenskoj boginji Veneri, u

doba romantizma najvie su pisali slovaki i eski pjesnici i mitolozi; Jan Kollar, I.J. Hanu, Karel

Jaromir Erben i dr. Folklorno gradivo obiluje raznim inaicama u kojima se mijeaju imena Lado i Lada

i nemogue je samo na temelju imena odrediti spol spomenutom boanstvu. Rekonstrukcijom elemenata

praslavenske mitologije dobiveni su obrisi mitske prie o boanskom sinu, bogu vegetacije i plodnosti,

koji odlazi od kue u zemlju mrtvih i vraa se na proljee da bi donio u zemlju plodonosnu rosu, da bi

ito rodilo i stoka da bi se plodila. Vrhunac mitskog pripovijedanje je prizor incestne svete svadbe

izmeu boga vegetacije i njegove sestre. Ova sveta svadba odvija se na stablu svijeta ili pod njime. To je

stablo, orbor mundi zapravo sam svijet zamiljen kao veliko drvo, pri emu korijenje predstavlja donji

svijet (svijet mrtvih), stablo ovaj na, a kronja svijet nebeskih bogova. Do susreta brata i sestre dolazina Jurjevo i o njemu pjevaju jurjevske obredne pjesme gotovo svih slavenskih naroda. Boanski

mladoenja posvuda se zove Juraj, a njegova sestra Mara. Sama svadba odvija se kasnije, na Ivanje

(blagdan Ivana Krstitelja), a u tim pjesmama na se junak, takoer u svih slavenskih naroda, ne naziva

vie Juraj nego Ivo, Ivan.[2]

Osim naziva Lada ili Lado, uvrijeen naziv je i Ljeljo ili Ljelja. Ljeljo je pripjev u starim obrednim

pjesmama, a dovodi se u vezu s praslavenskim bogom Ljeljom, zatitnikom braka i

ljubavi.[3] Pretpostavlja se da ime Ljelja potjee od biljke perunike, u narodu zvanoj ljelja/ljeljija, dokse za ime Ljeljo pretpostavlja da potjee od vrste ljiljana zvanog lijer koji je oznaka kraljevske

asti.[4]Ljeljenovo kolo se najdue zadralo u Bosni i Hercegovini, a izvodilo ga je kransko

hrvatsko, srpsko i muslimansko stanovnitvo. Ljeljenovo kolo je dio tzv. Ivanjskih igara, tj. obreda

povezanih sa blagdanom Ivana Krstitelja. U Hrvatskoj je za ljeljenovo kolo uvrijeen naziv pletikolo i

ono se plee na Jurjevo.[5] Ljeljenovo kolo ili pletikolo je ustvari obredni hod ili obredna etnja za

plodnost. Djevice (djevojice) koje su obiavale u Podravini ii na blagdan Ivana Krstitelja, u ophod od

kue do kue, i u dvoritu pjevale i vodile kolo, ljudi su prozvali laarice. U pjesmama koje one tom

prigodom pjevaju one ele domainima svako dobro, da ljeto bude tiho i rodno itd. Boanstva Lado i

Lada najee su vezana uz ivanjske vatre i u ophodarskim pjesmama ladarica koje su se mjestimice

zadrale ak do sredine 20. stoljea. Laarice su prilikom ophoda nosile cvijetne vjenie. Cvjetni

vjeni je simbol nevinosti, ali u ovom kontekstu i duhovni znak, znak vjere kojoj su nekada laarice

pripadale.[6]

Prema Francisu Conteu obiaj otmice djevojaka ima za svrhu otkloniti strah od enske moi, tj. od

same boginje Lade. Poganska igra hvatanja ili gorelki (ruski), najdue se je zadrala kod Slavena. Radi

se o hvatanju koje simbolizira obrednu otmicu ena, koja je u isto vrijeme privlana snaga i predmet
http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn1http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn1http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn2http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn2http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn3http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn4http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn4http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn5http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn5http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn6http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn6http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn5http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn4http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn3http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn2http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn1


22/127

22

nasilnog ina, suprotnost: ljubav-mrnja. ena je primila svetu vatru iz ruku boginje, vatru koja

simbolizira ivot koji samo ona moe dati. Samo potinjena, ukroena ena (vatra), moe da omogui

nastavak ivota. Kod Slavena je obred otmice ena ostao u osnovi ritualne sveanosti, koja se obavlja

prije vjenanja. U Srbiji, sve do kraja 19. stoljea mladiu je bilo preutno doputeno oteti djevojku koju

je odabrao ako su njeni roditelji bili siromani i nisu imali mogunosti da plate svadbu.[7] Meutim,

otmice koje su se odvijale meu Slavenima esto su prerastale u otvorene sukobe. Djevojke su otimali

naoruani mladiiprotiv njihove volje i volje njihovih roditelja, pa i ljudske rtve nisu bile iznimka.

[1] MARINOVI Marinko: Junaci starohrvatskih mitova

[2] BELAJ Vitomir: Hod kroz godinu, Zagreb (1998.), 254-256.

[3] LOZICA Ivan: Folklorno kazalite, Zagreb (1996.), 403.

[4]NOVAK Marija: n. dj., 208.

[5]NOVAK Marija: n. dj., 214-221.

[6]NOVAK Marija: n. dj., 227.

[7] CONTE Francis: Slaveni, Beograd (1989.), 174.176.

KVATRE

U Meimurju Kvatre objanjavaju ovako:

Kvatri so saka tri mjeseca. Unda so posti. Slobodno se dela, samo se mora postiti. Dok su Kvatri navek

je nekvo loe vreme.(Elizabeta Horvat)

Kvatri su strogi posti! Posti se za mrtve due kaj njim se olaka. Trojaki tjeden su Kvatri. Kvatri bi

bilji duhi. Pripovedali so kaj v kvatrene dneve se ne nikaj posuivat, jer bo nesrea v onoj hii kojo se

dojde posuivat. (Katarina Mikulan)

Franciska Mor seprisjetila djedove prie iz svoga djetinstva:Meni so stari japa, dok sem bila mala, pripovedali. Jen svecem ve ne znam koj, elj mi se ini sveti

Mihalj, je na nebu vagal due. Tak je on jempot vagal jeno duu i prevagnol je ljevi kraj, a to je znailo,

za pekel. Unda je devica Marija rekla: ekaj malo, vai, ie jenkrat, ta dua je za se kvatrene poste

postila. I on je vagal drugi pot. Marija se nagnola nad vago i njena jena soza je vapnola na desno stran,

i ve je prevagnolo na desno, za raj. Tak je dua bila spaena. To so stari japa pripovedali.

Sredinom 20. stoljea upnik kateheta Andrija Doleni je o Kvatrima zapisao:

Kako se Kvatri odravaju svaka tri mjeseca, tj. oko zimskog i ljetnog solsticija i proljetnog i jesenskogekvinocija, to im je puk pridavao posebno znaenje i djelovanje. Meimurci si Kvatre zamiljaju kao
http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn7http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn7http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftnref1http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftnref2http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftnref3http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftnref4http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftnref5http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftnref6http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftnref7http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftnref7http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftnref6http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftnref5http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftnref4http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftnref3http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftnref2http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftnref1http://c/Documents%20and%20Settings/Admin/Desktop/hrvatskimitovi.com/Povezanost%20starohrvatskih%20mitova%20sa%20drugim%20kulturama.doc%23_ftn7


23/127

23

etiri jahaa koji jau okolo osobito po noi da kanjavaju one koji su svojim dranjem i djelovanjem

zasluili kaznu.

U kvatrene dane ne smije se presti jer bi inae Kvatri dolazili po noi straiti. U kvatrene dane ne smije

se ni ivati, ni prati jer bi se inae moralo te poslove obavljati i na drugom svijetu. U kvatrene dane

cvatu novci. Nalaze se tamo gdje se zadrava divlji jogenj. U te dane treba ii na to mjesto kopati pa e

se nai zakopani novac. Moe ga se izvui samo utke i na plenici pregae. Taj je posao najuspjeniji na

kvatreni petak u pol noi. U kvatrene dane ne smije se ii po vodu na bilo iji bunar jer se moe vrlo

lako dogoditi kakova neizljeiva bolest. U kvatrenom tjednu se moe lako dozvati pokojne. U kvatreni

petak treba otii na groblje, nabrati mrtvake kosti i naveer ih metnuti kuhati. Kad se kosti ponu vreti,

pojavit e se pokojnik kojega elimo.

Prema kazivanjima, kvatre dolaze etiri puta godinje i djeluju tri dana. Kvatrene dane biljei i katoliki

kalendar.

U Istri se vjeruje da su kvatreni petki ili kvatre posebni dani u godini kada su trige i trigunii druge zle

sile najmonije. Tih dana pobjeuju i krsnike. Kvatreni petki su najee pored nekih svetakih dana. S

druge su strane krsnici najmoniji za Ivandan.


NOVAK Marija, Tragovi hrvatske mitologije

KRSNIK

Krsnik (kresnik, krnjak, krisnik, krstenjak, karsnik, krstnik, skrisnik, grinjak), u narodnom vjerovanju

u Istri, na kvarnerskim otocima i u dijelu Slovenije, osoba, uglavnom mukarac, nadnaravnih moi

kojima pomae ljudima i ivotinjama i bori se protiv zla i zlih sila.

Nadnaravne sposobnosti stjee roenjem u posteljici bijele boje (za razliku od trige), odnosno s

dijelom takve posteljice koja mu se uije pod pazuh ili mu ju objese oko vrata kao kolajnu (janju) ili,

pak, spreme dok ne odraste, jer je upravo u njoj njegova mo. Postoje predaje, prema kojima se Krsnikraa s crvenom kapicom. Ako babica po porodu povie: Rodija se krsnik!, on to nee biti, ali ako

babica zataji, preuti, on e to postati u sedmoj godini.

Dakle, u djejoj dobi krsnik ne pokazuje nikakve znakove nadnaravnih sposobnosti, a u dobi od 7, 17

ili 27 godina podvrgava se obredu inicijacije u kojem stariji krsnici dolaze po njega, izvikuju mu ime,

vode ga u umu i obavljaju odreene obrede. Ako se ne odazove takvu pozivu ili izbjegne obred, ostaje

bez posebnih moi, kao obian ovjek.
http://hrvatskimitovi.com/narodna-vjerovanja/strige-striguni/http://hrvatskimitovi.com/narodna-vjerovanja/strige-striguni/http://hrvatskimitovi.com/narodna-vjerovanja/strige-striguni/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/narodna-vjerovanja/strige-striguni/


24/127

24

Njegov je ivotni neprijatelj i antipod triga(vjetica), a u nekim krajevima vukodlak. Od svojih je

neprijatelja jai i do pedeset puta, ali ako nema uza se svoju kouljicu, zla ga bia mogu teko raniti ili

ubiti.

Krsnik moe letjeti, zaustaviti kine oblake, upravljati vremenom, za vrijeme sna moe napustiti svoje

tijelo i u obliku muhe odletjeti u daleke krajeve radi borbe sa trigom i dr. demonima, moe se pretvarati

u bijela ili arena psa, svinju, maku, vola, konja i sl. U obliku psa najee prati ovjeka nou na

opasnim putovima i titi ga od nezgode ili zlih sila. U ivotinjskom se obliku bori i protiv trige i gotovo

uvijek pobjeuje (idueg se dana u drugom selu zvonima oglaava da je poginuo neki ovjek, odnosno

triga). Krsnik je i lijenik, travar i veterinar, moe ovjeka izlijeiti od mnogih bolesti, pomoi oko

polomljenih kostiju, iaenih zglobova, zmijskih ugriza i dr. Ljudima i ivotinjama skida vjetije

uroke, kletve i dr. arolije, kravama vraa mlijeko, volove izlijei da opet rade, a druge ivotinje

spaava od iznemoglosti i bolesti. U nekim priama zna biti i zao. Cijeli svoj ivot provede unutar svoje

zajednice, sela ili kraja. Ima obitelj, djecu i obian posao. Od drugih se ljudi ni po emu ne razlikuje, aspoznaju da je krsnik nikome ne odaje.


VELEBIT

Tek to se prelijepa vila Ilirana, ki Azija i Europe, okiti mladou, razgali ona grudi, sandale sazu i

zatreperi u strasti s Jugomirom Striborovim sinom. Plodovi njihovih sastanaka bijahu kerkice

Liburana i Adrijana, te sin Velevij. Velevij izraste u naoita i snana mladia, crne kovrave kose i

krnog stasa, odjenu se oklopom vjere, te voen gordou uma odlui upoznati tajanstvenost milosra i

okrutnosti. Put ga ponese u daleku zemlju to leae uz uzglavlje Plavog zmaja i u kojoj obitavae

izabrani Svanimirov narod. Bijae to sunana zemlja du koje su se pruali gorski vijenci, proticale

rjeice, mrekala jezera, a na sve se straneirila pitoma polja i ponosite ume. Tu on pronae sebe, te seza svagda odlui nastaniti rjeavajui dileme, razbijajui iluzije i tragajui za mogunostima. A kad

usmjeri oi prema nebu, postade i spram bogova naprasan, prozrijevajui njihove tajne i otkrivajui ih

ljudima. Bog nad bogovima, Svarun, upozori ga da prekine tu rabotu od samog poetka upravljenu

protiv njegove vlasti. No, Velevij ga nije posluao. Zbog toga i bi kanjen. Dok je jednom usamljen

sjedio na gorskom vrhu, nebo se zaodjenu crnim oblacima, a svemona ga ruka, uz straan trijesak,

poravna sa zemljom i u prah rasu. Tad mu vrijeme stade kroz kamen govoriti, magla zaplete misli, a

snijeg zabijeli duu. Srea mu posta tek srebrna praina koju zvijezde natopie suzama. Svarun mu i imehtjede zatrti, da se njega nikad ne bi saznalo, ali ptica Alemperka ponese vilama bojankama glas o tom


25/127

25

stranom udesu. A kad vile to ue, samo se pogledae, te rekoe: Ponekad je bolje manje znati, i

nadodae: Ti koji si se neko Velevijom nazivao, odsad e se Velebijom nazivati. Sunani ratnici,

osjeajui da se Velevij nee vie meu njih vratiti, a znajui da e im zanavijek u oima ostati, mjesto

njegove pogiblje za sva pokoljenja Velebitom prozvae.


ZORANA

Nazvana jo i Zora, Zorka, Zorjana, Danica, Danira. Nebeska diva. ena Svanimira, boga Sunca. Sa

Svanimirom je izrodila dvanaestoro djece djece tri keri i devet sinova: Pribimira, Mutimira,

Jaroslava, Kreimira, Radomira, Trebimira, Rujimira, Zlatomira i Vladimira, te keri: Kajanu, Vesanu i

Ladanu. Neviene je ljepote vesela, ila, ljupka, blaga, ljubazna, rosna, boica poude, praskozorja i

osvita, koja ljubi toplimpoljupcima, te ostavlja ugoaj zadovoljstva. Ona nema ni oca ni majke, roena

je na Pamirskoj visoravni iz kapi mrazoveva soka. Premda je prije udaje zapela za oko Tatomiru, bogu

Mjeseca, te uspalila Branimira, boga groma, ipak se udala za Svanimira nakon to ju je izbavio iz

ropstva zlopatnog u koje ju je bio bacio rt bog tame. Poslije izbavljena, Svanimir se njom vinuo

preko neba kao zvijezda preko rosnog polja.

Zorana svako jutro ustaje u sjaju bjetavila, modra i rosna od svjeina na putu svjetla,a uzdie se rub

obzorja, te hita u krioce svom ljubljenom. Za nju su govorili da je lijepa kao jutarnje svitanje, ima

milinu ljeta, osmijeh proljea, jedrinu jeseni i bjelinu zime. Svijetla je i blaga, istija od snijega,mirisnija od rue. Bilo ju je divota gledati uz njezina Svanimira. Resi je biser jutra i zlato veeri. Glava

joj se zlati, kosa zumbulom zakiena. Prikazivana je kao krasna ena krupnih modrih oiju, ija se dra

ogleda u praskozorju, obuena je u ruho afranove boje. Za nju se prialo da svako jutro iz Svetoga

Nava baca pogled na zemlju. Tad u ruci dri vijenac ljubiica, ubranih ispod Vidingrada na nebeskim

poljanama. Ona po cijeli dan eta i bere cvijee, te njegovim laticama krasi grudi. Na glavu je znala

metnuti tri vijenca bisera, ali i etvrti od suhog zlata. Oko vrata bi stavljala dva zlatna i trei biserni

erdan. Nebom, poput svjetlosti, tri bosonoga u pratnji vila, ali je znala posjesti i dorata, odnosno sjestiu etveropreg s dva bijela i dva ruiasta konja koje bi zauzdavala ljutom gujom i biem oibavala.

Ponekad je znala uzjahati i jelena ili sjesti u amac koji bi plovio dok bi ona rukama pljeskala po vodi.

Rado se kupala u jutarnjoj rosi. Iza stopala joj rasla bujna trava. Na njezinu nebesku pojavu ustaje ora i

kopa, mornar die sidro i razapinje jedro na prvi daak njezina vjetra. ivjela je ili, pak, boravila u

sljedeim gradovima: jutrom u Ruica-gradu, veerom u azma-gradu, a polnoi u Sablja-gradu.

Stolovala je u Svitogradu. Posveena joj je prepelica, koja na njezinu pojavnost pupurie, od ivotinja

nauljenih uiju kouta, cvijee bosilje i krasnolisna raeljka.

http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/


26/127

26

KOVA I CIGO

U jednom velikom selu plodne Moslavine ivio je kova. Imao je kovanicu u kojoj je s dva momka

radio dan i no. Jednog dana, a imao je mnogo muterija, stadoe pred kovanicom ciganska kola.

Sie ciganin Marko i ree:

Dobar dan, majstore, evo ja doao da mi potkuje konja.

Ma poekaj, Cigo, vidi da imam posla, ali bit e potkovan. No, to je tebi, zato si tuan.

Majstore, neprilika je, ena mi rodila sina, a nitko nee da mi bude kum. Prolo deset dana, dijete

nekrteno pa eto zabrinut sam. Nego, molim vas, majstore, bi li vi htjeli kumovati mojem sinu.

Zamisli se kova. Zatim pozove enu:

Zna to, eno, siromah Marko moli me da mu budem kum djetetu. Daj se obuci i nosi dijete upniku

neka ga krsti, a ja u biti kum.

Razveseli se Cigo. Sve skae od veselja i gladi crne brkove. Dobio je za kuma glasovita kovaa.

Ej, majstore, kume, ba ti hvala! To ti nikad neu zaboraviti. Neu ti zaboravit do smrti, dragi kume!

Prole su dvije godine kako je kova kumovao Markovu djetetu, a Cigo je s vaki dan dolazio u

kovanicu pozdraviti kovaa. Kume, to radi, kume, kako si, kume pa kume Ve se svi poeli

ismijavati kovaevu kumstvu. ak je i kova poeo razmiljati kako da se rijei Ciganina kuma. Najzad

se obrati upniku:

Gospodine upnie, vi ste ovjek ueni. Molim vas uputite me kako bi se ja rijeio Ciganina Marka i

njegova kumstva?

Znate kako, majstore, napravite kao da ste umrli, napravit emo i sprovod i vas proglasiti mrtvim. Vi

ete se par dana nakon toga kriti i tako emo Ciganina prevariti.

Umro kova. Sprovod je. A u sprovodu odmah iza lijesa ide Ciganin Marko i plae kao ljuta godina za

svojim kumom. Sprovod doe u crkvu gdje e lijes s pokojnikom ostati preko noi. Nou bi trebao

kova izii iz lijesa, a onda bi lijes zatvorili i ujutro bi ga praznog zakopali u grob. Stigla veer, doeupnik u crkvu i svima naredi da izau van. U crkvi treba ostati samo lijes s mrtvacem pred oltarom. Svi

iziu van iz crkve, ali se Ciganin Marko ne da.

Nikako se ne da iz crkve. to e, zatvori upnik crkvu i u njoj Marka s mrtvacem. Sjede Marko u

klecalo najblie lijesu i neprestano plae za kumom, a kum lei u lijesu i misli kako e se sve ovo

zavriti.

Bilo je neko doba noi. Pred crkvom se uje neki tropot. Netko provaljuje vrata. Uplai se Marko pa

se popne na oltar meu svece. Kljuanica popusti i u crkvu bane est razbojnika. Svi naoruani, urukama nose po bisage. Smjestie se u klecala i otvorie ih. U njima sami zlatni dukati. Gleda to Marko


27/127

27

s oltara, a kova slua iz lijesa. Odvoji se jedan razbojnik. Uze pokraj oltara upalja za svijee i zapali

svijeu na oltaru. Gleda po svecima i ree:

Gledajte kako ovaj ima krasne brkove, a izgleda kao Ciganin.

Marko uti, ne die i ne mie se. Razbojnik prinese upalja Markovu brku da ga zapali. Marko

neprimjetno puhne i utrne upalja. Razbojnik upali upalja na svijeu pokraj lijesa pa opet pripali Marku

brk. Marko miran, samo postrance puhne i utrne upalja.

udnovato, ree razbojnik, pa ovaj svetac kao da je iv, gasi mi upalja.

Die se sa sjedala harambaa, izvadi sablju pa ree:

Ve sam dosta odsjekao ivih glava, ali nikad mrtvom. Sad u to uiniti! Odsjei u glavu mrtvacu!

Gleda to Marko s oltara i slua kova u lijesu. Harambaa sa sabljom u ruci prie lijesu, Skoi Marko s

oltara i povie:

Ustajte ivi i mrtvi! Ne dajte mom kumu glave sjei!

Uplai se harambaa i pone bjeati. U strahu skoi kova iz lijesa i uhvati se za Marka:

Ne daj me, kume!

Kad su razbojnici opazili da sveci s oltara skau i da se mrtvac iz lijesa digao, poee bjeati glavom

bez obzira. Ostavie oruje i blago u bisagama. Cigo potri za njima. Bjee razbojnici, a Cigo, stigavi

do vrata zatvori ih i navue nutarnji zasun. Prie uplaenom kumu:

Ej, kume, dobro da si oivio!

Kova drhe od straha.

Ne boj se. Dobro sam zasunao vrata. Ne boj se onih vragova. Ako i nisu pobjegli, k nama ne mogu!Glavno je da si ti iv. Sad u ja nam dvojici podijeliti ovo blago.

Istrese bisage na dvije hrpe.

Evo, kume, jedna hrpa dukata tebi, a jedna meni. Ne treba kovati vie. Ima novaca dok si iv, a ni

ja se vie neu skitati. Kupit u si kuu u kojoj u ivjeti s mojom Cigankom i tvojim malim kumetom.

Kad je svanulo, Cigo otvori crkvena vrata. Na rastanku ree kova:

Kume Marko, hvala ti to si mi ivot spasio i uinio me bogatim. Nae kumstvo neu zaboravit dok

sam iv.

Literatura: KOVAEVI Draen, Moslavake legende i predaje, 82-84.

SAVIJAJ DRVO DOK JE MLADO

Bio je neki mu i ena pa imali sina jedinca. Oni ga mazili i svakojake milote mu davali. Nitko ga ni

prstom nije smio taknuti. U tom on i podraste.


28/127

28

Jednoga dana ukrade taj djeak iglu kod susjeda i donese je kui. Majka ga pohvali, a otac mu dade za

nagradu jabuku. Drugog nekog dana donese on kui jaje. I opet ga majka pohvali. Treeg dana donese

koku. I opet ga majka ne pokara, ve ga pomilova.

Tako, dok je bio malen, donosio je malene stvari, a kad narastao velik i jak momak, hoe on kobilu pa

vola. Ali ljudima to dodijalo pa ga najurilii on pobjee u umu meu hajduke.

Od toga prolo nekih dvadeset godina, i njegov se otac vraao sa sajma gdje je prodavao volove. Iao

on kroz neku umu, kad usred te ume, a ono pred njega skoi velik i jak ovjek. Taj zaustavi starca i

kae:

Daj, stari, pare!

Starac vidi da nema ale, izvadi novarku i prui je tomu ovjeku. Ovaj uzme pare i veli:

Hajde, stari sa mnom!

Starac poe u strahu za svoj ivot. Poli oni malo dalje, a lupe viknu:

Stani, stari! Vidi evo ovaj debel hrast? Da ga odmah prelomi!

Obnevidio starac. Ali mu lopov vie da mora pokuati. I starac kua, ali dakako ni makac. Gdje bi

itko mogao prekinuti hrast! Tad e lupe:

Ne moe se, dakako, ne moe No, deder, moj stari, sad prelomi ovaj mladi, tanki hrasti.

Starac uinilupeu po volji i svinu hrasti do zemlje. Onda e mu lopov:

Pusti! Pogledaj ovamo Ti me ne poznaje?! Dakako, promijenio sam se u ovih dvadeset

godina Ja sam tvoj roeni sin Moda se sad sjea onih rijei: Savijaj drvo, dok je mlado! Da si

ti mene tukao kad sam ukrao iglu i dok sam bio mlad kao i ovaj hrasti, bio bih danas poten ovjek, ane hajduk i lupe. A sad je kasno sam prestario kao i ovaj hrast, te ga ne bi ni etrdeset ljudi prelomilo.

A onda mu vrati novarku s novcem govorei:

Evo ti novac! Idi kui kai majci sve to se dogodilo.

Literatura: KOVAEVI Draen, Moslavake legende i predaje, 92-93.

SRCE BOGU

Odija neki Braaninu crkvu pa poe priko bikarije. Visilo o avlu srce od brava, a nigdi nikoga na

bikariji. upi srcei njin u ep od jakete. Dojde u crkvu, a pop s otara predika:

Dragi puani, Bog oe srce i dilo, a nee dilo, a nee rii, dakle ki ima srce, neka ga da gospodinu

Bogu.

Oni ovik mai se za ep od jakete i baci srce prida nj na otar govore popu:

Na, pasja viro! Ako sam ga ukre, nisam ga izi, najij se ti i gospodin Bog.


29/127

29

LEGENDA O VICKU

Vicko je bio jarac. No nije on bio obini jarac. Jarac koji ivi s kozama. Ne! Vicko je bio zapreni

jarac. I bio je , uz to, i uvar djece, brinik i staratelj, a kada god djeca zaele bio je njihov suigra.

Volio ih je i djeca su voljela njega.

Zbivalo se to u vremenu koje danas ve moemo nazivati davnim. Veoma davnim. Bilo je to u vrijeme

kada je jo djed djeda moga unuka dobivao prvoga sina.

Tada nije bilo bolnicaili su bile nedokuivo daleko. Raalo se, ivjelo, a i umiralo u kuama.

Tada nije bilo ni elektrine struje. Nije je bilo ili je bila nedokuivo daleko. Samo se prialo o njoj.

Ono to su ljudi znali bilo je to da osim sunca jedino jovatra svijetli i nita drugo.

Stoga nije bilo pametno nou raditi ozbiljne stvari. A roenje novog ovjeka jedna je od najozbiljnijih.

Dogodilo se, dakle, da se prvi sin djedovog djeda moga unuka raao nou. I raao se uz nepredviene

tekoe. Nevjeta babica izlomila mu je pri roenju noge. Male kosti su zarasle. No, naravno, ne ba

idealno.

Djed djeda moga unuka odveo je svoga malenoga sina u najbolju bolnicu u carstvu. U carski Be.

Tamo su mu uz bolne lomove pokuali popraviti noge. I uspjeli su koliko su mogli.

No bilo je vrijeme da mali sin djeda djeda moga unuka poe u kolu, a njegov mali sin jo nije ovladao

umijeem hodanja na novim, u bolnici carskog grada prepravljenim nogama. I tada je djed djeda moga

unuka nabavio Vicka.

Kod kolara naruio je mala kola, primjerena veliini i snazi jednog krnog jarca. A Vicko po snazi nije

zaostajao za najuvenijim jarcima poznatim jo iz antikih legendi.

Ostalo je nepoznato kako su Vicku objasnili to e mu postati ivotnom misijom: da jednoga dana u

hodanju jo nevjetog prvaa vozi kolima u kolu, te da ga, potom, kada zavrava nastava, s kolima

doekuje i vozi kui. No zna se da je Vicko to shvatio. Znao je svoj put uz pratnju ili bez nje, znao je

svoje vrijeme uz upozoravanje domaina ili bez njega, znao je kako se valja ponaati u ophoenju s

djecom, a znao je i kako se u miru mimoilaziti s konjima i njihovim nesrazmjerno veim kolima u

kojima su sjedili ljudi.

I Vicko je postao legendom.Pria se a ak je i zapisano da je Vicko, ve legendaran, postao uzorom jednome princu. Ilokom

princu, onom s nerazumljivim talijanskim imenom koje Iloani nikada nisu smatrali toliko znaajnim da

bi ga nauili pravilno izgovarati. I princ je, kada je i sam dobio prvo potome jednu malu princezu

naruio malu koiju u koju su usprezali koze.

No kada bi mala princeza izala kroz kapije Dvorca u svojoj minijaturnoj koiji s kozama u zaprezi,

Iloani bi u zboru povikali:

Eno opet koze vode princezu!

Na to bi drugi uzviknuli:


30/127

30

Prei Vicka! Nek knezkoze licka!

Tako je poznata narodna izreka I mi konja za trku imamo! u Iloku doivjela i svoju jarevu inaicu:

I mi jarca za trku imamo!

A temperament Vickov bio je pravi jarji. I bio je Vicko sran jarac. Nije podnosio drugog jarca. ak

niti sliku nekog drugog mogueg jarca.

Vicko je, zbog neijeg neopreza, iziao kroz kapiju koju je netko zaboravio zatvoriti. Osloboen

zaprege bio je dvostruko ponosan. I etajui tako ulicom Vicko, odjednom, ugleda u jednom golemom

staklu drugoga jarca.

Bilo je to poput izloga veliko staklo jedne gonjogradske kavane. I fantomski drugi jarac nije, naravno,

bio nitko drugi no sam Vicko koji se odrazio u staklu kao u ogledalu. Vicko nije prepoznao vlastiti

odraz.

U navali adrenalina Vicko je spustio glavu i sjurio se u staklo.

Staklo je prsnulo i sruilo se uz strahovit prasak. Sreom, Vicko je bio bri od ruenja stakla. Uletio jemeu stolove neozlijeen. No ljudi su popadali, ae se slupale, kava se prosula

Djed djeda moga unuka mora je platiti ceh kao da se Vicko oenio u najmanju ruku kneevskom

kozom.

Literatura: MESINGER Bogdan, Skriveni duh Iloka, 51-54.

KAD NE RAZUMIJE, PITAJ

Bio neki seljak i imao evo ovakva sina. Jednog dana kae on njemu neka ide u umu da nasijee drva.

Sin uzme sjekiru i da e poi, ali otac mu veli:

Idi, sine, idi! Ali prije nego li pone sjei, obrii se!

Doe sin u umu, skine sjekiru i sjeti se to mu je otac pri odlasku od kue rekao:

Prije nego li pone sjei, obrii se!

Malo i razmisli on, to je otac mislio time rei, a kad ne razabra, stane sjei. Sijee on, a ono musjekira zapne o granu i on si zasjee nogu. Uzme sjekiru i polako kui:

Kad on doe kui, opazi ga otac i zapita:

A to ti se, sine, dogodilo?

Zasjekao sam si nogutuno odgovori sin.

Kazao sam ti, sine, i uio sam te najprije oko sebe iskri, a onda sijeci. A ti ne slua starijega pa si

nastradao.

Ali, oe, ja nisam razumio to si mi govorio!

Kad ne razumije, pitaj, sinko! zavri otac.
http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/http://hrvatskimitovi.com/impressum/pismenagrada/


31/127

31

Literatura: KOVAEVI Draen, Moslavake legende i predaje, 89.

PLJAKA I MUDRIJA

Neki ovjek iz Samarice krenuo je preko Moslavake gore u Popovau na sajam kupiti volove. Put

kroz umu nije bio siguran i on je nosio oruje sa sobom. Negdje na pola puta, u gustoj umi, iza grma,

iskoi pred njega ovjek:

Ruke u vis!

ovjek iz Samarice digne ruke, razbojnik mu prie i iz kaputa uzme novce kojima je namjeravao

kupiti volove. Prije nego e razbojniknetragom nestati, ree mu ovjek:

Molim te, ispali mi nekoliko metaka kroz kaput jer mi ena nee vjerovati da su me opljakali, nego

e me napasti da sam ih dao ili potroio na druge ene!

Skine on kaput i razbojnik opali tri metka. Okrene ovjek kaput na drugu stranu i kae mu:

Daj opali i na ovu stranu!

Ispali razbojnik jo nekoliko metaka. Tada ovjek ree:

Daj jo jednoga!

Razbojnik e:

Nemam vie!

E, sad kad nema ti, brzo on ruku u dep i izvadi pitolj imam ja. Sada ti meni lijepo vrati moje

novce natrag!

Paljivo vodei razbojnika pred sobom, doveo ga je domiljati ovjek do Popovae i predao na daljnji

postupak andarima.

Literatura: KOVAEVI Draen, Moslavake legende i predaje, 101.

POP I LOPOVI

Bila su dva pajdaa, dobro su ivila, pa su opazili da u komije ima puna vrea orija. I dogovore se

kako e je sad podilit da nitko nitko ne vidi? Kud e, tud e, pa hajd u groblje u kosturnicu. Sjednu i

ponu dilit orije. A tude je u groblju stanovo grobar pa je doodo kosturnice i uo e neko govori, a ona

dvojica dile orije i kau:

- Ovo je moja, ovo je tvoja(bili su vabe), i grobar se pripane, pa u selo po popa.

- Hajdete, gospodine, u groblje, bog i vrag dile due!

A pop nije htio da ide odma. A ova su dvojica podilila orije; jedan je osto, a drugi oo da ukrade ovcu,

pa e ju zaklat u kosturnici i pe. Sada opet grobar na popa zlo, da mora i na groblje, a pop kae da nemore jer ga bole noge, a grobar kae:

8/13/2019 Hrvatski Mitovi i

Hrvatski Mitovi i Legende 1

Documents

Transcript of Hrvatski Mitovi i Legende 1