IVAN ŠUGAR

HRVATSKI BILJNI IMENOSLOV

M A T I C A H R V A T S K A

M A T I C A H R V A T S K A

Biblioteka RJEČNICI / LEKSIKONI

Recenzenti NENAD JASPRICA

MIRKO PETI

Glavna urednica JELENA HEKMAN

Izvršna urednica ROMANA HORVAT

Jezični savjetnik MIRKO PETI

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 682676

ISBN 978-953-150-856-8

IVAN ŠUGAR

HRVATSKI BILJNI

IMENOSLOV NOMENCLATOR BOTANICUS CROATICUS

M A T I C A H R V A T S K A

ZAGREB MMVIII

UVOD

Kad god sam se, pri radu s biljnim imenoslovljem, spotaknuo o određeno ime biljke, a to i nije bilo tako rijetko, spoznaja da mi na raspolaganju za eventualno nalaženje odgovora na moje dvojbe stoji jedno veliko i opsežno djelo — Šulekov Jugoslavenski imenik bilja — uvijek mi je donekle ublažavala drugu gotovo tjeskob-nu spoznaju daje nakon Bogoslava Šuleka na području hrvatskoga biljnog imeno-slovlja učinjeno vrlo malo. Na tom polju i danas vlada potpuna neujednačenost, individualni pristup i zbrka. Kad naime u tekstu nakon hrvatskog imena biljne svojte u zagradi ne bi stajao i njezin latinski naziv, ni botaničari se u Hrvatskoj me­đusobno ne bi uvijek mogli lako sporazumjeti o kojoj je vrsti riječ, a o drugim stru­kama da i ne govorimo. Već ta činjenica upućuje na potrebu izradbe hrvatskoga biljnog imenoslova. Njime bi se nesnalaženje i lutanje glede izbora pravoga naziva odgovarajuće biljne svojte u određenom tekstu trebali bar donekle ublažiti.

Nakon Suleka u Hrvatskoj se više nitko nije sustavno bavio skupljanjem do­maćih biljnih naziva. To je posljedica stava u botanici da je rad koji se ne temelji na laboratorijskim ili zemaljskim istraživanjima manje vrijedan, nedovoljno znan­stven, odnosno da je neznanstven. Cijena takva stava golemi je manjak, ne samo još jednog sintetičkog djela slična Sulekovu Jugoslavenskom imeniku bilja, ali sada s hrvatskim obilježjima, nego i manjak analitičkih radova na tom polju, Što danas znatno otežava snalaženje u biljnom nazivlju.

Hrvati su — kao uostalom i svaki drugi narod — na jadranskim, dinarskim i panonskim prostorima postupno upoznavali prirodne pojave i prirodu u kojoj ži­ve. Svoje spoznaje, svoju vezu sa zemljom, s krajem i prirodom, sa živim bićima i stvarima, ostvarili su i ovjekovječili riječima kojima su očitovali da su spoznali po­jedine pojave i da su raspoznali stvari, životinjske i biljne vrste i drugo. Nazivima i imenima iskazivali su spoznavanje pojedinih pojava u prirodi, kao što su upravo nazivom gluhi smrič za vrste Juniperus sa bi na i / , phoenicea očitovali spoznaju da se te vrste po svojstvu ljuskastih iglica razlikuju od istorodnih vrsta bodljikavih igli­ca, kao što su Juniperus oxycedrus i / , communis. Nazivima, imenima i uopće riječi­ma čovjek je izražavao svoje osjećaje, svoju zahvalnost i afektivnost prema stvarima i pojavama koje su ga okruživale. O tome nam svjedoči npr. milogled, naziv ljeko­vite biljke Sanicula europaea, kojim je čovjek iskazao svoju osjećajnost prema biljci u kojoj je gledao sredstvo za očuvanje zdravlja, zatim Mila voda, naziv izvora na Malom Alanu na Velebitu, čime je iskazao svu svoju milinu i udivljenje prema vodi u tim bezvodnim kraškim krajevima, itd. Tako je stoljećima stvarao i stvorio vlasti­ti jezik, jedno od bitnih obilježja vlastite posebnosti. Otuda su i imena biljaka živi

5

A

abad, Sambucus ebulus L.; zabilježeno na varaždinskom području (Sulek 1879); govori se na području Sv. Jane i Plešivice (Rožić 1907)

abar, Populus nigra L.; hrvatsko ime zabi­lježeno polovicom 15. st, u kodeksu Li-ber de simplicibus, koji se čuva u knjižnici Sv. Marka u Veneciji (Sulek 1879; Sugar et al. 2002)

abarat, Artemisia abrotanum L. (Sulek 1879)

abd, Sambucus ebulus L.; zabilježeno u Dal­maciji (Šulek 1879)

abda, Sambucus ebulus L.; govori se u Oto­ku (Slavonija) (Lovretić — Jurić 1897)

abdika, Sambucus ebulus L.; govori se u Iloku (Slavonija) (Sugar)

abdov, Sambucus ebulus L.; zabilježeno u Mikaljinu i Stulićevu rječniku te u Dal­maciji (Sulek 1879, prema Visianiju)

abdovina, Sambucus ebulus L. (Janda 1878); zabilježeno u ljekaruši napisanoj 1822. godine ikavicom (Medić 1909, III); govori se u Varoši sjeverno od Sla­vonskoga Broda (Lukić 1919), u Lipov-lju, Križpolju i Jerbić Brdu povrh Lič­kog Lešća (Lika), u Tatar Varoši (Slunj, Kordun), u Požegi i Vrbovi (Slavonija), na Gornjem Jelenju u Gorskome kotaru (Sugar) te u Duvnu (Hercegovina, Bosna i Hercegovina) (Rubić — Nuić 1899) i u Mostarskom blatu (Hercegovina, Bosna

i Hercegovina) (Pichler 1905); od zre­lih plodova te biljke u nekim mjestima u Slavoniji peče se rakija

abenjak, Tecomajuss. (Sugar)

ablam, Populus nigra L. (uključujući tu i P. ppramuialis); zabilježeno za primorska područja Hrvatske (Sulek 1879)

abret, Artemisia abrotanum L. (Sulek 1879); naziv poslije više nije potvrđen

abtovina, Sambucus ebulus L.; zabilježeno u rukopisnom rječniku talijanskih i hr­vatskih biljnih imena isusovca o. Matteia iz Dubrovnika, 18. st., Erbario italiano-illiricOy koji je on izradio prema više izvo­ra, a u ovom slučaju je to Matthiolijeva knjiga o ljekarstvu što se čuva u franje­vačkom samostanu u Kreševu (Bosna i Hercegovina), s naknadno dopisanim hr­vatskim biljnim imenima (Sulek 1879)

aburtilan (iskrivljeno od latinskoga Abu-tilon), Abutilon theophrasti Medicus 04. avicennae Gaertner); govori se u Cigoču u Donjoj Posavini (Sugar)

abzov, Sambucus ebulus L.; zabilježeno na zadarskom području, u Mikaljinu rječni­ku i u Ijekarusama (Sulek 1879, prema Petteru)

ač, 1. Petroselinum crispum (Miller) A. W. Hill {P. saHvum Hofrm.; (Šulek 1859, 1879; Schiosser — Vukotinović 1869); 2. Apium L. (Schiosser 1870-1872)

31

KAZALO BILJNIH IMENA*

A

Abelia, odanica

Abelmoschus, mačkovnik, moškovnik

Abelmoschus esculentus, bani ja, bamnja

Abies, jela, omorika

Abies alba, bor, borika prava, cmrek, cmrok, hloja, hojka, huja, jela, jela česljasta, jela vita, jelica, jelić, jelika, jelka, jelovina, jel-va, obična jela, omora, omorika, pruća, smrok

Abies alba, 75, 233

Abies borisii-regis, bugarska jela

t4bies concolor, koloradska jela

Abies excelsa, 104,252, 263, 481

Abies nebrodensis, sicilska jela

Abies nordmanniana, kavkaska jela

Abies pectinata, 76, 111, 252, 261, 262, 263 ,481 ,560 ,648

Abies pinsapo, španjolska jela

Abies sibirica, sibirska jela

Abroma, nehran

Abronia, kumirica

Abrus, brojaničnik

Abrus precatorius, brojaničnik

absinthii berba, pelin (ljekarnički i narodni naziv u Bakru za pripravak spravljen od dijelova biljke Artemisia absinthium L.)

* Istoznačnice nevažećih biljnih imena pisane

Abuta imene, kurare brazilski

Abutilon, m r a č n j a k , žutošljez

Abutilon avicennae, 31, 161, 304, 305, 635, 636, 826

Abutilon tbeopbrasti, aburtilan, divlji sun­cokret, konoplja duga, konopljika duga, m r a č n j a k , sljez krstati, sljez veliki, sljez žuti, žutošljez

Acacia, kapinika

Acacia arabica, 280, 730

Acacia catecbu, kapinika katehu

acacia dti Matthioli, 605

Acacia farnesiana, gazija

Acacia nilotica, kapinika bjelotrna, kapini­ka prava, trnjina

Acacia seyal, kapinika egipatska

Acacia vera, 280, 730

Acalypha, palnica

Acanthospermum, bodoplotka

Acantbus, lopuh bodući, primog

Acantbus balcanicus, primog

Acanthus longifolius, 554

Acantbus mollis, primog mekani

Acanthus spinosissimus, 78

Acantbus spinosus, borst

Acer, čevrdan, dževerdan, javor

Acer campestre, bili klen, javor, javor klen, javor pisani, javor sari, javor vunorodni, ken, kjen, klen, klenić, klenovina, klien, kljen, makjen, maklen, makljen, sklen

običnim kurentom, a valjana imena kurzivom.

829

IZVORI

ALBERT, Josip, profesor biologije, živi u Požegi, priopćio mi je nekoliko naziva s područja Slavonije.

BARCIC, fra Berard, profesor biologije, kemije i geologije, rodom s otoka Raba, poslao mi je nekoliko naziva s otoka Raba.

BEUK, Marijana, iz Ravne Gore u Gorskome kotaru, upoznala me s više biljnih imena iz Ravne Gore u Gorskome kotaru.

BIONDIC, Kata, iz sela Vratnika u podnožju Senjskoga bila, priopćila mi je više mjesnih biljnih imena iz toga područja u Lici.

BOROVEC, Blanka, mr. farm., sabrala više mjesnih biljnih imena s područja Gornje Bi­stre u Hrvatskome zagorju.

BRKIĆ, Dragomir, inženjer biologije, kustos Botaničkog vrta »Fran Kušan« u Zagrebu, priopćio mi je nekoliko naziva s otoka Krka.

CVITIĆ, don Sjepan, župnik u Hreljićima u Istri, priopćio mi je nekoliko biljnih imena s područja Sutivanca nad Ralom u Istri.

DOBRIC, Cezare, Skitača, kazivač mjesnih narodnih biljnih imena s područja Labinštine (Istra).

DOKIC, Ratka, kazivačica mjesnih imena iz Filipane i Manjadvoraca u Istri. KRANJCEV, Radovan, doktor prirodnih znanosti s područja biologije, profesor biologije,

višegodišnji ravnatelj gimnazije u Koprivnici, poslao mi je više naziva iz Podravine. JASPRICA, Nenad, doktor prirodnih znanosti s područja biologije, zaposlenik Instituta

za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku, rodom s poluotoka Pelješca, poslao mi je više mjesnih biljnih naziva koje je skupljao u središnjem dijelu poluotoka Pelješca.

JURETTC, Nikola, sveuč. prof., priopćio mi je stanoviti broj naziva iz Udbine u Lici. LITIĆ, don Miho, župnik u Lastovu, podrijedom iz Konavala, priopćio mi je nekoliko

naziva iz Konavala. LONČARIĆ, Mijo, doktor filoloških znanosti, filolog, priopćio mi je nekoliko narodnih

imena biljaka iz Reke kod Koprivnice. MATULOVIĆ, Mara, dobra poznavateljica mjesnih naziva biljnih vrsta; iako u visokim

godinama, vrlo je svježa duha te me upoznala s više narodnih naziva biljnih vrsta u Žrnovu na o. Korčuli.

MILIJAN, Mario, kazivač mjesnih imena iz Filipane u Istri. PETROVIĆ, Ivan, podrijetlom iz Mrkoplja u Gorskome kotaru, koji već nekoliko deset­

ljeća živi na Gornjem Jelenju, upoznao me s više biljnih naziva iz Mrkoplja i Gornjega Jelenja.

PLEJIĆ, Vatroslav, odvjetnik, podrijedom iz Gorice (Hercegovina), živi u Zagrebu, pri­općio mi je nekoliko biljnih naziva s područja Gorice, a i ugostio me u svojoj kući u

969

IZVORI

Gorici i tako mi omogućio da i sam skupim veći dio biljnih naziva iz šireg područja Gorice.

POROPAT, Etore, dipl. ing. ekonomije, rodom iz Dana na Ćićariji, priopćio mi je neko­liko mjesnih imena biljaka iz Ćićarije.

PUŠEC, Marina, mr. farm., sabrala više mjesnih biljnih imena s područja Zlatar Bistrice u Hrvatskome zagorju.

RADAUŠ-RIBARIĆ, Jelka, doktor etnoloških znanosti, etnolog, priopćila mi je nazive lana.

RADOVIĆ, Augustin, diplomirani ekonomist, živi u Zagrebu, priopćio mi je više biljnih naziva iz Radošića kraj Sinja.

RANDIĆ, Marko, dipl. ing. biologije, zaposlenik u Zavodu za razvoj, prostorno planiranje i zaštitu čovjekova okoliša u Rijeci, poslao mi je vise biljnih imena koje je skupio u široj okolici Rijeke (Grobinšcina, Kastavština, Vinodol) i nešto u Gorskome kotaru.

SEKULIĆ, Ante, prof. dr. se. u m., predao mi je dio mjesnih biljnih naziva s područja Subotice u Vojvodini (Srbija).

ŠEPUKA, Albina i Rudi, Grandići, zaselak u srednjoj Istri nedaleko Cerovlja (Pazinština), priopćili su mi više mjesnih imena biljaka iz svojega mjesta,

SURIC, Darija, mr. farm., opskrbila me s vise mjesnih biljnih naziva koje je skupila na otoku Braču.

TOMAŠEVIĆ, Mirko, profesor, priopćio mi je nekoliko mjesnih imena biljaka iz Požeške kod ine.

TOMELOV, Ivica, Krasno, pjesnik, moj voditelj u Krasnu; upoznao me s nizom mjesnih imena biljaka s područja Krasna, pa i s nekoliko recepata o korištenju pojedinih biljnih vrsta.

TRINAJSTIC, Ivo, botaničar, profesor botanike na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, sada u mirovini, priopćio mi je nekoliko mjesnih biljnih imena s područja Polače (Knin).

TROJANOVIC, Ivica, mr. farm., ljekarnik iz Orebića, moj pratilac po dijelu poluotoka Pelješca, priopćio mi je nekoliko biljnih imena s područja Orebića.

VELCIC, Anton, moj voditelj i sugovornik u gradu Cresu na o. Cresu, priopćio mi je više biljnih imena svojstvenih gradu Cresu.

VIDAS-RUZIC, Ante, Kampor, o. Rab, priopćio mi je više imena uglavnom šumskih biljaka na o. Rabu.

970

BILJEŠKA O AUTORU

Ivan Šugar rođen je 27. svibnja 1933. u Filipani nedaleko od Pule. Osnovnu školu završio je u Marčani, a gimnaziju u Pazinu. Godine 1961. diplomirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, Odsjeku za biologiju, zagrebačkog Sve­učilišta. Magistrirao je 1967. obranom teze »Biljni pokrov Osorčice na otoku Lo­šinju« na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem, nakon nekoliko godina, stječe i doktorsku titulu obranom teze »Flora i vegetacija Samoborskog gorja«.

U tom je razdoblju školsku godinu 1965/66., proveo u Montpellieru u Fran­cuskoj.

Istodobno, dva mjeseca provodi i u Touluseu u »Službi za vegetacijsku karto­grafiju«, gdje se upoznaje s metodologijom kartografskog prikazivanja vegetacije pomoću zračne fotogrametrije.

Bio je i pedološkim učenikom u brdima francuskog Centralnog masiva da bi 1973. boravio na Univerzitetu na Patrasu u Grčkoj, gdje je proučavao vegetaciju Peloponeza.

Od 1961-1962. radio je kao član istraživač na odsjeku za botaniku na Priro­doslovno-matematičkom fakultetu, a zatim od 1962-1978. na Institutu za botani­ku sveučilišta u Zagrebu i to najprije kao asistent predavač, zatim kao istraživački asistent te kao istraživač suradnik. Kada je Institut za botaniku prestao postojati, Ivan Sugar počeo je raditi na Botaničkom odjelu na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, u razdoblju od 1978-1987., kao asistent u istraživanju, a zatim od 1998. kao savjetnik pri istraživanjima.

Do umirovljenja predavao je botaniku na Farmaceutsko-biokemijskom fakul­tetu.

Cjelokupni znanstveni rad Ivana Sugara temelji se na istraživanju flore i vege­tacije Hrvatske, kao i na pripremi Vegetacijske mape Hrvatske. Objavio je brojne znanstvene radove te surađivao na brojnim projektima.

Sudjelovao je na više znanstvenih susreta u zemlji i inozemstvu, među ostalima i na dvije UNESCO-ve konferencije s temom zaštite živućeg svijeta Mediterana. Na prvoj konferenciji, održanoj u Potenci u Italiji, u suradnji s ostalim sudionici­ma, izradio je prijedlog da se Velebit proglasi biogenetskim rezervatom.

Godine 1988. sudjelovao je na susretu Međunarodnog udruženja svjetskih bi­ologa koji se održao u Smolenicama u Slovačkoj.

Objavio je sljedeće naslove: Latinsko-hrvatski i hrvatsko-Utinski botanički lek­sikon I Lexicon botanicum Latino-Croaticum et Croatico-Latinum, Zagreb 1990.,

975

BILJEŠKA O AUTORU

Hrvatsko biljno nazivlje: analiza hrvatskog biljnog nazivlja u djelu Liber de simplici-bus Benedicti Rinij (suautori Igor Gosti i K. Hazler-Pilepić), Zagreb 2002.

Uredio je i knjigu Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske Zavoda za zaštitu prirode, Zagreb 1994.

976

SADRŽAJ

Uvod 5

BILJNI IMENOSLOV 29 Kratice 30 Kazalo biljnih imena 829 Izvori 969 Literatura 971 Bilješka o autoru 975

MATICA HRVATSKA BIBLIOTEKA RJEČNICI / LEKSIKONI

Ivan Šugar Hrvatski biljni imenoslov

ZA nakladnika Igor Zidić Priprema Kolumna d.o.o.

Tiskanje dovršeno u studenome 2008. u tiskari Denonay Zagreb

ISBN 978-953-150-856-8