1-4 INTERVJU: Ivan Tarnaj Svoje ću direktore i dalje odabirati po stručnosti

5-6 Posmrtno odlikovani znanstvenici

7-10 Podjela koja j e odredila budućnost šumarije

13-14 Neće se njegovati ono čega nema

19 Za prirodnu obnovu bukve

11-12 Stabla odabrana projekt kreće

26 Zaustaviti unazađivanje lovstva

27 Izdan džepni priručnik za lovočuvare i lovce

15-18 šumarija Vrbanja -dovršni sijek na 30 ha

28-29 Lovišta pretvorena u prah i pepeo 20-22

Iz Baranje trupci putuju Dunavom za Rim

23-25 31. Europsko šumarsko skijaško natjecanje

30-31 Nove tehnologije starim šumama

Mjesečnik »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, Izdavač: »Hrvatske šume« p.o. Zagreb, Lj. F. Vukotinovića 2, Direktor: Ivan Tarnaj, dipl. inž, šum. Glavni i odgovorni urednik: Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž. Uredništvo: "mr. Josip Dundović, dipl. inž., Hranislav Jakovac, dipl. inž., Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž., Josip Maradin, dipl. inž., Branko Meštrić, dipl. inž.,

Miroslav Mrkobrad, dipl. pol.. Zvonko Peičcvić, Vesna Pleše, dipl. pol. Ivan Simić, dipl. inž.. Ivica Tomić, dipl. inž. Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb E-mail: direkcija@hrsume.hr Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjima autora teksta. Oblikovanje, priprema i tisak: Hrvatska tiskara d.d. Zagreb Naklada: 5000

Zimsko jutro na Dunavcu / Foto: A. Z. Lonca Zimski ugođaj iz njedara Gorskog kotara I Foto: J. Vukclić

RAZGOVOR:

Ivan Tarnaj, dipl. inž., direktor »Hrvatskih šuma«

Svoje ču direktore i dalje odabirati po stručnosti bez obzira na napade

Vere Stanič i ličkog HDZ-a van Tarnaj, 51-godišnji inže­njer šumarstva i bivši mini­star poljoprivrede i šumar­

stva u dvostrukom mandatu, proteklih je nekoliko mjeseci jedna od napadanijih osoba u H D Z - o v o m polit ičkom miljeu.

Prvih šest mjeseci u Hrvatskim šumama Tarnaju je proteklo u žestokim sukobima sa stranačkim neistomišljenicima. Zamjerke na njegov izbor imali su smijenjeni di­rektor Anđelko Serdarušić, sabor­ska zastupnica Vera Stanić i župa­nijski odbori ličko-senjskog i sla-vonsko-baranjskog HDZ-a. Njegov dolazak pozdravio je dio šumarsko-drvne industrije, a tri dana nakon ustoličenja ispred stana mu je ukra­den i službeni Audi 100.

Razgovor o optužbama na njegov račun počeli smo njegovim dolaskom u Hrvatske šume.

- Na mjesto direktora Hrva­tskih šuma došao sam 1. srpnja 1998. godine temeljem odluke Vla­de R H kojoj je prethodio razgovor o konceptu rješavanja postojećih problema u šumarstvu i drvnoj in­dustriji. O svom imenovanju imam

Smijenio sam direktore u pet Uprava šuma, u Gospiću, Senju,

Delnicama, Našicama i Osijeku. Temeljni kriterij za

njihovo smjenjivanje bila je bilanca uspješnosti i

procjena općeg stanja u tim

upravama. U Gospiću je, primjerice,

zabilježeno više od 11 milijuna kuna

gubitka

rješenje, bez obzira na Serdaruši-ćeve tvrdnje. Imenovan je i novi upravni odbor koji je na prvoj sjed­nici osnovao povjerenstvo o primo­predaji. Povjerenstvo je imalo zadaću snimiti stanje koje smo za­tekli nakon preuzimanja.

Revizor ima stručnost

• I kakvo ste stanje zatekli? - Povjerenstvo je došlo do

Nalaz revizije Revizija je bila pravo iznenađenje. Hrvatske šume su zaključno sa 30. lipnja 1998. godine poslovale sa 219.993.000 kuna gubitka^ što odudara od pozitivne bilance poslovanja koju je smijenjena garnitura prikazala u izvješću VlaAi krajem 1997. godine

Časopis Hrvatske šume / 1

,.,,s-fl»^ ' . * • ' * ' "

^j^^-

iznenađujućih rezultata i odlučeno je da se raspiše natječaj o reviziji poslovanja u 1997. godini i prvih šest mjeseci 1998.

• Zašto je poništen prvi natječaj za izbor revizorske kuće?

- Tvrtke koje su se javile tražile su previše novca, a u ponovljenom natječaju troškovi su smanjeni. Odobreno je da reviziju obavi američko-hrvatska revizorska kuća Delotte-touch.

• Smijenjeni direktor Ser-darušić više je puta sumnjao u stručnost te revizorske kuće i njezin nalaz o gubitku. Je li isti­na da su za reviziju Hrvatske šume potrošile oko pola miliju­na kuna?

- Ne znam točno koliko je no­vca potrošeno, ali je otprilike toliko. To i nije mnogo za javno poduzeće ovoga tipa. Glede stručnosti Delot-te-toucha, mislim da je dovoljno spomenuti njihove reference, revi­zije poslovanja koje su obavili u Hrvatskim željeznicama, Privred­noj banci, HBOR-u, Končaru, Hr­vatskoj brodogradnji, Krasu, Part­ner banci...

• Kakvi su rezultati revi­zije?

^-*5iJ;

- Reviziju je šest tjedana radilo 16 stručnjaka Delotte-toucha i na­laz je predan Upravnom odboru. I prije nego što sam došao, znao sam

Đurkić bi bio dobar ministar

• u posljednje se vrijeme spe češče spominje smjena mi' nistra poljoprivrede i šumar­stva Zlatka Dominikopiča. Panično se uoči izbora traži ođgoparajuči Slavonac. Sto mislite tko bi to mogao biti?

- Ne bih želio komen­tirati razloge najave Do-mtnikovićeve smjene. Pro­blema j e u poljoprivredi bilo i prije, a bit će i nakon Dominikovića. U pričama o n j e ^ v o m eventualnom nasljedniku dobro je što se spominju Slavonci. Sma­tram da bi sadašnji za­mjenik ministra Ivan Đurkić bio više nego do­bro rješenje.

da u Hrvatskim šumama ne cvjetaju ruže i zbog ukupnog stanja u gospodarstvu, ali revizija je bila pravo iznenađenje. Hrvatske šume su zaključno sa 30. lipnja 1998. go­dine poslovale sa 219,993.000 kuna gubitka, što odudara od pozitivne bilance poslovanja koju je smi­jenjena garnitura prikazala u izvješću Vladi krajem 1997. godine.

Na potezu je Vlada • Kako je, prema nalazu revi­

zije, nastao taj gubitak? - Gubitak je nastao zbog nepri-

državanja međunarodnih računo­vodstvenih standarda o obračunu amortizacije šumskih prometnica i zgrada na način da se stvori rezultat, a umanje utrošeni novac u obračunu za 1997. godinu. Odlukom tadašnjeg menađžmenta smanjena je amorti­zacija šumskih prometnica čak osam puta, a zgrada za 50 posto i tako su se u bilanci smanjili troškovi. Sva su potraživanja vođena u aktivi, bez otpisa stupnja rizika naplativosti. To na žalost nije sve jer je i oko 145 mi­lijuna kuna zakonski strogo na­mjenskog novca za biološku-repro-dukciju šuma korišteno za tekuću likvidnost, bez obračunavanja zaštit­nih kamata.

• Sto će novo rukovodstvo učiniti da se gubitak pokrije? Hoće li netko zbog toga odgova­rati?

- Na mjerodavnim državnim službama je da ustanove odgovor­nost, a na zaposlenicima Hrvatskih šuma da u ovoj godini pokušaju vra­titi barem dio nenamjenski potro­šena novca. Nalaz je upućen Vladi, Uredu Predsjednika i resornom mi­nistru Dominikoviću. Očekujem da će Vlada pozvati bivšeg direktora i Upravni odbor da pojasne nalaz.

• N a Vladi je , dakle, da odluči o tome kako je nastalo gotovo 100 milijuna gubitka u Hrvat­skim šumama?

- Da, ali čini mi se da u Hrvatskoj u posljednje vrijeme donositelji

2 / Časopis Hrvatske šume

loših vijesti nisu poželjni. Ja bih osobno biojako sretan daje nalaz re­vizije pozitivan. Ovako je na vratu Hrvatskih šuma gubitak koji će tre­bati otkloniti.

• Vaš dolazak na čelno mjesto izazvao j e značajne otpore u ličko-senjskom i osje-

čko-baranjskom H D Z - u zbog smjena koje ste napravili. Koji su bili konkretni kriteriji za smjene u Gospiću i Senju?

- Morate znati da u Hrvatskim šumama djeluje 16 uprava šuma i 18 društava s ograničenom odgo­vornošću, a smjenu sam napravio u

HDZ ne može štititi pljačku • što mislite zbog čega je

počela politička igra nakon vašeg dolaska u Hrvatske šume?

- Doista ne znam zašto me pojedinci žele svrstati na ovu ili onu stranu. Ja sam jedan od osnivača HDZ-a, a napadaju me iz iste stranke. Teško je govo­riti o strujama, riječ j e o opcijama koje imaju razli­čite interese. Ja u svaki po­sao idem svojim obrazom i svojim imenom. Može li se reći za Ivana Tarnaja, kao za neke njegove prethod­nike u Hrvatskim šumama,

da j e odmah dobio 100.000 njemačkih maraka kredi­ta? Zar nije neobično da me Vlada postavi i potom, nakon mojih prvih poteza, nema osobe koja me nije napala - od generala do lu­gara i žandara? Kako onda funkcionirati? Mnogim ljudima danas H D Z služi kao štit, Pošaljem ljude u reviziju poslovanja, oni uoče malverzacije i dokažu inkriminirana djela. Iz po-slovnih razloga čovjek« kažete da j e vrijeme za smjenu, a on se poziva na HDZ.

pet uprava, u Gospiću, Senju, Del-nicama, Našicama i Osijeku. Te­meljni kriterij za smjene bila je bi­lanca uspješnosti i procjena općeg stanja organizacije posla. U Gospiću je, primjerice, zabilježeno više od 11 milijuna kuna gubitka.

Nikad nisam smijenjen

• Smjena u Senju, gdje je umjesto upravitelja Marina Ceperića postavljen Jurica T o m -Ijanović, izazvala je pravu lavinu protesta ličkih HDZ-ovaca koji su tražili vašu smjenu. Zašto j e Ceparić smijenjen?

- Kad je u moj ured došla delega­cija ličko-senjskog HDZ-a, rekao sam im: »Ostavimo politiku po stra­ni, ovdje je riječ o brojkama koje do­voljno govore o tome stoje tko posti­gao«. Oni su pitali zašto sam postavio Tomljanovića koji nije član HDZ-a? Je li netko u H D Z - u ili nije, to je priča koja doista nema veze sa šumar­skom strukom. Struka, sposobnost i moralnost u obavljanju odgovornih poslova trebali bi biti ispred stranačke pripadnosti.

• N o , niste li vi postavljeni za direktora kao član HDZ-a?

- Da, ali jedno od ključnih pi­tanja je do koje mjere politika treba ići u odnosu na zahtjeve struke. Može se prihvatiti da je u redu politički diktirati dužnosti do razine direktora, ali ispod toga trebali bi vla­dati kriteriji stručnosti.

• T o je prilično smjela tvr­dnja, kao da u ostalim šumarija­ma ne vladaju hadezeovci. U Našicama je također bila unutarstranačka smjena?

- Nakon revizije u tamošnjem prijevoznom poduzeću Sumatrans, smjena je bila najmanje što se moglo napraviti. Vrijeme je, a to je i pre­dsjednik Tuđman naglasio u svojoj poslanici, da se okrenemo drugim vrijednostima u kojima sposobnost treba odrediti poziciju čovjeka. Ako ćemo se dijeliti na one koji navijaju

Časopis Hrvatske šume / 3

za Dinamo ili Hajduk, brzo ćemo doći do kraja. Što će se dogoditi ako se sutra promijeni vlast? Hoćemo li sve srušiti i graditi ispočetka?

• Sve je očigledniji unutar-stranački sukob u H D Z - u zbog

verzacije zbog kojih ste smi­jenjeni nakon nalaza saborske komisije 1994. godine?

- Ivan Tarnaj nikada nije bio smijenjen, a ako gospoda Stanić ima neke dokaze, neka ih konačno po-

poljoprivrede i šumarstva. Sa­borska zastupnica Vera Stanić vaše j e imenovanje nazvala sra­motnim, navodeći navodne mal-

kaže javnosti s konkretnim imenima i konkretnim dokazima.

• Ona ima bogatu arhivu s primjercima štetnih ugovora, iz-

Kraj licitacijama, sirovine po cjeniku

• Kako ćete riješiti parado­ksalni problem propadanja pi­lana u Gorskom kotaru i cvjetanje posla u stotinjak manjih pilana oko Zagreba?

- Ličke i goranske pila­ne neće više, kao stoje prije bila praksa, biti licitirane sa zagrebačkim pilanama. Oni će sirovinu dobivati po cjeniku, a zagrebačke će ići na licitacije dok ima sirovi­ne. Kada nema, zatvori

dućan i snađi se na tržištu. • Sto je s krijumčarenjem

trupaca u inozemstvo? - Kao direktor Hrva­

tskih šuma ne mogu utjeca­ti na to hoće li trupce kupiti Janko ili Marko za ove ili one potrebe.

Zakonom je odobren izvoz od pet do osam posto ukupne količine, ali j e teško to procijeniti za kri­jumčarene količine.

vješće Državnog odvjetništva, Financijske policije i saborske komisije.

- Da, možda ona i ima neke ugo­vore, ali ja tada nisam radio u Hrva­tskim šumama. Riječ je o brkanju lončića; kakve veze ima ministar poljoprivrede s odgovornošću direk­tora Hrvatskih šuma?

Jeftinije drvo protiv uvoza

• Gospoda Stanić je pitala jeste li vi i tadašnji direktor Josip Dundović dioničari Exportdrva?

- Pa što da ijcsmo. Zar je sramo­ta biti dioničar u ovoj zemlji ako su dionice pošteno stečene? To govo­rim po 177. put: nije istina da sam dioničar Exportdrva!

• A u poduzeću Bilokalnik? - U Bilokalniku sam dioničar sa

19.000 maraka te u Bclišću sa 9000 maraka. I to je sve. Pitam seje li u ovoj zemlji nemoralno posjedovati dionice? Prava su pitanja je li to pošteno stečeno te imam lija pravo otići na burzu i kupiti dionice?

• N o i smijenjeni direktor Serdarušić navodi da ste odmah p o dolasku u Hrvatske šume sni­zili cijene sirovina za deset po­sto, što posebno odgovara Belišću?

- Belišću, Česmi i Drvenjači iz Fužina, kao potrošačima celuloznog i prostornog drveta, snizio sam cijene za deset posto. Zalihe i cijene Hrvatskih šuma bile su tolike da su se ta poduzeća okrenula uvozu pro­stornog drveta iz Mađarske.

• Znači da se Belišće okrenu­lo uvozu prostornog drveta kada ste vi bili direktor?

- Da, jerje tada prostorno drvo u Mađarskoj bilojeftinije. Kakav bihja bio direktor da sam kupovao skuplje sirovine na štetu svog poduzeća?

• Sad Belišće kupuje doma­će, jeftinije sirovine?

Da. Razgovarao Zlatko SIMIC

»Jutarnji list«

4 / Časopis Hrvatske šume

SJEĆANJE

Godišnjica pogibije djelatnika Šumarskog instituta Jastrebarsko

Posmrtno odlikovani znanstvenici

U šumarskom institutu Jastrebarsko obi­lježena je tužna godišnjica pogibije šestori­ce šumarskih znanstvenika, djelatnika

Šumarskog instituta i Šumarskog fakulteta u Za­grebu, stradalih na povratku iz Knina 10. veljače prošle godine.

Tragičan događaj koji je potresao cjelokupnu hrvatsku javnost, a osobito znanost i šumarsku struku, dostojanstveno je obilježen 10. veljače ove godine dodjelom odlikovanja tragično pre­minulim znanstvenicima kojima ih je na prijedlog državnog povjerenstva posmrtno odlikovao predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, te otkrivanjem spomen ploče znanstvenicima u auli Instituta.

Članovima obitelji i rodbini stradalih odliko­vanja je uručio izaslanik predsjednika Republike pomoćnik ministra dr. se. Radovan Fuchs koji je potom otkrio i spomen ploču poginulim znan­stvenicima, rad akademskog kipara Ante Jurkića.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao je

REDOM DANICE HRVATSKE S LIKOM BLAŽA LORKOVICA

za osobite zasluge u gospodarstvu Dr. se. NIKOLU KOMLENOVIĆA, po­

smrtno

REDOM HRVATSKOG PLETERA za osobit doprinos razvitku i ugledu Repu­

blike Hrvatske i dobrobit njezinih građana

Prof. dr. se. A N T U KRSTINIĆA, posmrtno Dr. se. BRANIMIRA MAYERA, posmrtno, Dr. se. PETRA RASTOVSKOG, posmrtno Mr. se. ZLATKA PERIĆA, posmrtno

Mr. se. GORANA BUŠIĆA, posmrtno.

Časopis Hrvatske šume I 5

DR. JOSO GRACAN

Nenadoknadiv gubitak za hrvatsko šumarstvo

dr. Joso Gračan, ravnatelj Šumar­skog instituta

O braćajući se obiteljima i rodbini stradalih, prijateljima, kolegama, dužnosnicima i uzvanicima, ravna­

telj Šumarskog instituta Jastrebarsko dr. Joso Gračan je podsjetio na tužnu godišnjicu stradanja znanstvenika:

»Danas se navršava godina dana od teške nesreće u kojoj je izgubilo živote pet znanstvenika Šumarskog instituta i jedan sa Šumarskog fakulteta. Stradali su dr. se. Nikola Komlenović, znanstveni savjetnik, pročelnik odjela za ekologiju i uzgajanje šuma i član Upravnog vijeća Instituta; dr. se. Branimir Mayer, znanstveni savjetnik i glavni urednik časopisa Radovi; dr. se. Pe­tar Rastovski, znanstveni savjetnik i pre­dsjednik Znanstvenog vijeća; mr. se. Zla-tko Perić, asistent; mr. se. Goran Bušić, asistent, tehnički urednik časopisa Radovi; dr. se. Ante Krstinić, redoviti profesor Šumarskog fakulteta i predstojnik Zavoda za šumarsku genetiku i dendrologiju.

Ovaj je tragičan događaj potresao cijelu hrvatsku javnost a osobito znanost, visoku naobrazbu i šumarsku praksu. Toga smo dana izgubili ugledne, priznate i poznate znanstvenike koji su na najbolji mogući način predstavljali našu znanost i praksu tijekom svog djelovanja. Bili su pravi ambasadori naše struke i naše lijepe domovine. Predstavljali su Republiku Hr ­vatsku na mnogim međunarodnim i domaćim kongresima, simpozijima i sku­povima. Vodili su i predsjedavali različitim povjerenstvima na razini Hrvatske i šire.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman je na prijedlog državnog povjerenstva odlikovao stradale znanstve­nike. Molimo izaslanika predsjednika Re­publike, dr. se. Radovana Fuchsa da u ime obitelji i zaposlenika Šumarskog fakulteta i Šumarskog instituta prenese našu zahval­nost i poštovanje predsjedniku Republike dr. Franji Tuđmanu.

Upravno vijeće, Znanstveno vijeće i zaposlenici Instituta odlučili su da se tijekom 1998. godine tiska spomenica po­ginulima a u dogovoru sa Šumarskim

Ovom tužnom skupu uz rodbinu i suradnike stradalih, prisustvovali su i brojni ugledni gosti, akademici i šumarski znanstvenici iz cijele Hrvatske

Iako je to već rečeno, napisano i obz­nanjeno, ipak treba reći da si: gubici

najveći u ekofi-ziologiji, šumar­skoj pedagogiji i h i d r o p e d o l o g i j i , šumarskoj geneti­ci i oplemenji­vanju šumskog drveća.

Izaslanik predsjed­nika Republike Hrvatske, dr. se. Radovan Fuchs otkrio je i spomen ploču stradalim znanstvenicima u auli Instituta

fakultetom odlučeno je da se povodom obilježavanja prve godišnjice u Institutu otkrije spomen ploča šestorici stradalih znanstvenika.

Duboko dirnuti pažnjom i riječima utjehe, dopustite da se u ime ožalošćenih obitelji i rodbine, zaposlenika Šumarskog instituta i Šumarskog fakulteta zahvalimo svim visokim državnim dužnosnicima, predstavnicima fakulteta i instituta, direk­toru i suradnicima Hrvatskih šuma, pred­stavnicima znanstvenih i stručnih udruga i društava, poslovnim partnerima, gostima i prijateljima.«

Tekst: M. Mrkobrad Foto: A. Z. Lončarić

6 / Časopis Hrvatske šume

ŠUMARSTVO KRŠA/ŠUMARIJA CRIKVENICA

Podjela koja je odredila budućnost šumarije

Oko tisuću hektara borovih šuma, razmještenih na više

manjih površina, tek su ukras u turističkoj vizuri ovog područja,

tako da se dvanaestak uposlenih uglavnom bavi

uzgojnim radovima - želimo valorizirati opće korisne funkcije šume: upravitelj crikveničke šumarije ing. Emil Domijan

Gospodarska jedinica Kotor planina: kultura crnog bora u kojoj je izvršeno kresanje grana

Časopis Hrvatske šume / 7

l^tnodolska dolina: nešto crnog jasena, bjelograbića, medunca i ostalih panjača - i dosta površina koje sn nekada bde poljoprivredne

Tamo gdje počinje rasti primorska bukva, završava područje šumarije Crikvenica, u jednoj je rečenici iscrtao kartu ove krške šumarije, njen upravitelj ing.

Emil Domijan. Svim površinama gore iznad toga gospodari šumarija Novi Vinodolski, to su već visoke šume i neka druga priča od onog što nudi klasično krško šumarstvo.

N o zanimljiva je povijest ovakve podjele koja nas vraća u 1985. godinu. Tada se u jednoj od brojnih reorganizacija hrvatsko šumarstvo priklonilo funkcionalnom načinu go­spodarenja šumama, to jest podjeli na uzgoj i iskorištavanje kao na dvije potpuno odvojene djelatnosti koje su međusobno komunicirale tek putem odvojenih žiro računa.

Crikvenica je tada imala status radne jedinice u okviru O O U R - a uzgoja koja je dijelila područje s novovinodol-skom šumarijom. Novim ustrojstvom »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb 1991. godine Crikvenica je postala šumarija kojoj je pripao niži priobalni - krški dio u kojemu praktično nema visokih šuma što znači ni eksploatacijskih radova. Oko 1000 ha borovih kultura porazmještenih na više manjih površina (u šumariji kažu »krpa«) tek su ukras u turističkom viziru ovog područja i u šumarskom odno­sno gospodarskom smislu ne znače ništa. Premda se u ka­tegorizaciji šuma u šumariji vode i gospodarske šume (me-dunac, crni jasen, crni grab i bjelograbić) to nisu šume koje donose zaradu. T u su još i zaštitne šume, uz naselja, mahom u službi turizma, te šumska zemljišta namijenjena pošumljavanju i pašarenju.

Oko 11.180 ha šuma i šumskog zemljišta crikveničke šumarije čine tri gospodarske jedinice: Kotor planina (u važnoj Vinodolskoj dolini u zaleđu), Radinje i Drinak.

Samo 12 zaposlenih upućuje na to da se šumarija bavi isključivo uzgojnim poslovima. Prema propisu osnove godišnje se obavi čišćenje kultura na 17 ha, čišćenje u šika­rama i panjačama na 31 ha, njega kultura na 6 ha. U proširenoj biološkoj reprodukciji za ovu je godinu predviđeno pošumljavanje sjetvom sjemena crnog bora na obrađenim manjim površinama na 22 ha te sadnicama cr­nog bora na 20 ha. U planu je i priprema tla riperanjem te popunjavanje na 4 ha. U radove koji se također moraju obaviti spada i izgradnja šumskih protupožarnih prosjeka s elementima cesta (4 ha) kao i njihovo održavanje. To je stalna briga svih krških šumarija, prošle godine u Crikveni­ci su napravili 5 km takvih novih cesta, jer to je najbolji način da se požar spriječi.

- Prošle godine imali smo samo jedan manji požar koji smo odmah lokalizirali. Sve naše šume su u takozvanom drugom stupnju »velike opasnosti« od požara pa tome po­slu pridajemo veliku pozornost, kaže ing. Domijan. Osim što imamo organizirano stalno motrenje s osmatračnice, ljetnih mjeseci dežura i patrolna služba-automobil s protu­požarnom opremom za gašenje inicijalnih požara. Imamo i iznimno dobru suradnju s Profesionalnom vatrogasnom brigadom u Crikvenici kao i s ostalim okolnim vatroga­snim društvima.

Od turizma se živi Obzirom da nema visokih šuma, da se ne siječe, da

nema prihoda od prodaje drveta, cijela šumska djelatnost i uzgojni poslovi usmjereni su na valoriziranje općekorisnih funkcija šuma i obogaćenje opće turističke ponude od koje cijelo ovo područje živi. Uostalom, šumarijska granica na

8 / Časopis Hrvatske sume

obali proteže se od Jadranova na sjeverozapadu do Sibinja prema jugu i »pokriva« područje dva grada, Crikvenice i N. Vinodolskog te Općine Vinodolske s nekoliko značajnih turističkih odredišta (uz spomenute tu su još i Selce, Dra-malj, Klenovica...) bogate kulturne baštine koju može valo­rizirati upravo turizam.

Vinodolski zakonik iz 1288. godine, na primjer, kojim su uređena temeljna demokratska i pravna načela života pomorskog pučanstva, jedan je od najstarijih evropskih zakona. Sama Crikvenica turističko je središte rivijere u koje su prvi turisti počeli dolaziti još krajem prošlog stoljeća. Smatra se daje sam grad utemeljen 1412. godine kada je knez Nikola IV na ušću Dubračine u more uz staru crkvicu dao izgraditi samostan redovnicima Sv. Pavla Pu­stinjaka. A u bogatoj Vinodolskoj dolini u zaleđu nicala su srednjovjekovna mjesta koja su imala izlazak na more u brojnim lučicama koje su nicale na obali (među najpozna­tijima bila je luka u Selcu). Dolazak prvih turista potaknuo je izgradnju hotela, kupališta, vila, uređenje parkova, a karakteristična klimatska i ekološka obilježja pogodovala su podizanju liječilišnih centara. Tako je prvo bilo uređeno lječilište za austrougarske časnike te dječji dom Ladislavo-vac, a zatim i hidropatski zavodi u hotelima Therapia i Miramare, sanatorij dr. Seidla, zatim Češka kolonija pa Učiteljski dom »Vila Ružica«. Nakon Drugog svjetskog rata osnovani su zavodi za talasoterapiju odraslih i djece u koji­ma se uspješno liječe bolesti dišnih organa i reumatizma. Danas je Crikvenica moderno, uređeno i primjerno oze-

U rasadniku Podbadan] uzgaja se i koprivić, drvo koje se koristi za drvorede u većim gradovima

~-s^x Mt^ -

^M^ •*

Kontejnerske sadnice crnog bora u rasadniku

Časopis Hrvatske šume 19

u jadranovu borova se kultura »spustila« do same obale

lenjeno odredište brojnih turističkih nomada koje je našlo svoje mjesto na evropskoj turističkoj karti.

Značajna uloga rasadnika I ranije i danas šumarija i šumari našli su svoje mjesto

u općem gospodarskom razvoju grada. Šumarija pomaže školama u uređivanju okoliša, aktivno se uklopila u provođenje akcije senjske uprave »Moja prva sadnica« kojom se djecu educira u prirodi, šumarija je sudjelovala u uređenju gradskih zelenih površina. Značajnu ulogu u tome imao je i ima rasadnik Podbadanj, osnovan još 1908. godine. Premda veličine samo jednog hektara, rasadnik osi­gurava dovoljno šumskih sadnica za potrebe šumarije (i

17 I V r » 1 4 mmn n u OVOJ KUĆI mitnu t wi»ooorisAC

PROF DR JOSIP PANČIĆ^

PICEA OIVIORIKA PANČIĆ ,^

Spomen ploča prof. dr. Josipu Pančiću u Ugrinima kod Bribira

Šire), ali isto tako još 49 vrsta različitog ukrasnog bilja za potrebe građanstva.

- Prošle godine proizveli smo preko 663 tisuće sadnica primorskog, crnog i alepskog bora, kaže rukovoditeljica rasadnika ing. Snježana Vrkić. Radi se o kontejnerskim sa­dnicama i proizvodnja u rasadniku praktično traje kroz čitavu godinu.

U šumariji kažu da bi se moglo proizvoditi i više, jer potrebe postoje. Rasadnik je nekad bio veći, mogao bi se i sad malo proširiti što bi bilo opće korisno, razmišljaju u šumariji. Bilo bi potrebno srediti malo »papirologije« za površinu koja se naslanja na rasadnik. Zbog obima uzgoj­nih radova te radova u rasadniku, i u crikveničkoj šumariji koriste sezonsku radnu snagu. Radi se o 4-5 radnika koji povremeno pomažu na čišćenjima i njegi te po potrebi i u rasadniku.

Zanimljivo je da je na području crikveničke šumarije vrlo malo privatnih šuma, tek 466 ha. Idući kroz Vinodol­sku dolinu i penjući se prema višim dijelovima gospodar­ske jedinice Kotor planina vidljivo je da se radi o malim parcelama uglavnom zapuštenih panjača koje teško da mogu biti dostatne i za opskrbljivanje ogrjevom svojih vla­snika.

N o ovdje u Vinodolskoj dolini, u selu Ugrini blizu Bribira, šumari će naći spomen obilježje istaknutom znan­stveniku botaničaru Josipu Pančiću (1814—1888.). Rođen u Ugrinima, studirao je i filozofiju, u Pešti završio medicinu, a bavio se izučavanjem flore, faune, mineralogije, geologije. U botanici je opisao velik broj dotad nepoznatih vrsta. Za šumarstvo posebno je važan njegov opis endemske vrste Picea omorica, po njemu nazvane Pančićeva omorika, koju je otkrio 1875. godine kod sela Zaovine i Rastišta na Drini. Zanimao se posebno za podizanje i zaštitu šuma i napisao više znanstvenih djela iz toga područja.

" ^ p Tekst i snimci: Miroslav Mrl<obrad

10 / Časopis Hrvatske šume

SJEMENSKE PLANTAŽE LUŽNJAKA

Šumarija Gruhišno Polje: od tri predložena stabla kandidata, komisija je verificirala dva, o

jednom će se još raspravljati

Pomnim pregledom stabala kandidata za osnivanje klon-skih plantaža lužnjaka, poseb­

na grupa šumarskih stručnjaka u kojoj su bili akademik Mirko Vidako-vić, prof. dr. Davoriti Kajha sa Šumar­skog fakulteta te stručni suradnici za sjemenarstvo i rasadničarstvo u Hrvatskim šumama inženjeri Ivan Sumanovac i Milan Žgela, verificirala su na području Uprave šuma Bjelovar takozvana plus stabla, ona koja odgovaraju preciznim i stro­gim znanstvenim kriterijima.

Početak je to obimnog pri­premnog posla za osnivanje sje-

Stabla odabrana^ projekt kreče

Akademik Mirko Vidaković ističe da je iznimno važan odabir

stabala te njihova verifikacija, jer ukoliko

se tu pogriješi sav kasnije višegodišnji trud

može biti uzaludan. Tako se evo i Uprava

šuma Bjelovar pridružila Našicama i Vinkovcima

gdje se već desetak godina radi na

sjemenskim plantažama lužnjaka

menskih klonskih plantaža, posla s kojim se već dobrano kasni i koji je Europa već odavno obavila. No da i hrvatsko šumarstvo neće dalje čekati potvrđuje i užurbana aktiv­nost posebnog Povjerenstva za sje­menske plantaže koje je na neko­liko sastanaka definiralo neka osnovna pitanja - ponajprije koje će se vrste sjemena proizvoditi i gdje će se plantaže osnivati. Treba osim toga podsjetiti da hrvatsko šumarstvo ipak nije na samom početku, da u Našicama već 10-ak godina postoji eksperimentalna klonska plantaža lužnjaka.

Povjerenstvo je iinenovalo i posebnu užu skupinu stručnjaka koja je izradila dugoročni program razvoja sjemenskih plantaža u okviru Hrvatskih šuma. Program čeka verifikaciju i njime su, kaže ing. Šumanovac, obuhvaćene sve autohtone vrste drveća ali i neke pomoćne.

Trupinski Pašijanski gaj u V. Grdevcu: komisija raspravlja o podacima

Časopis Hrvatske sume I 11

u Velikom Grđevcu komisija je također pregledala tri stabla

Kreće se s proizvodnim klon-skim plantažama lužnjaka u upra­vama Našice, Vinkovci i Bjelovar, ne samo zbog toga što već postoje određena iskustva s eksperimen­talne plantaže već zbog važnosti lužnjaka za naše šumarstvo. Time će se osigurati kvalitetno selekcio­nirano sjeme te kontinuirana proi­zvodnja svake godine. Takav žir u rasadnicima će se koristiti za proi­zvodnju selekcioniranih sadnica.

Stoga je iznimno važan odabir lužnjakovih stabala te njihova veri­fikacija. Ako se tu u startu po­griješi, kaže akademik Vidaković, sve kasnije može biti uzaludno. Jer mi zapravo ne znamo povijest ovih stabala, utjecaj sklopa, tla, genetike na to da su ona takva kakva su. Možemo samo zaključiti da je neko stablo dobro a drugo nije. Tek kad ga kloniramo i napravimo sjemenske plantaže moći ćemo kroz određeno vremensko razdo­blje razlučiti što je utjecalo da budu takva. N o siguran sam da ćemo za proizvodnju žira dobiti potomstvo koje će biti iznad pro­sjeka. Koliko, to sad ne znamo, to ćemo moći vidjeti i znati kroz 20-ak godina.

Na području bjelovarske upra­ve nadzor nad odabirom stabala kandidata vodila je stručna surad­nica za sjemenarstvo ing. Sandra Saračević, u suradnji s inženjerima po pojedinim šumarijama. Odabir je vršen u šumarijama Grubišno Polje, Veliki Grđevac, Bjelovar, Garešnica, preostaH su još Čazma i Vrbovec što će se također vrlo brzo obaviti. Ovom prilikom veri­ficirano je 27 stabala. S tih će sta­bala u najkraćem vremenskom razdoblju, dok vegetacija još mi­ruje, biti skinute plemke koje će u požeškom rasadniku Hajderovac biti cijepljene na lužnjakove sadni­ce. U rasadniku, u kome s tim po­slom imaju dovoljno iskustva, sad­nice će ostati neko vrijeme, dok ne ojačaju. Nakon toga bit će posa­đene na posebno osiguranu povr­šinu i o takvoj će klonskoj plantaži za to posebno zaduženi stručnjaci voditi sveobuhvatnu brigu. Takva sjemenska plantaža za područje bjelovarske uprave bit će u Čazmi.

Već ranije izabrano je 37 staba­la lužnjaka s kojih će biti skinute plemke za osnivanje klonske plan­taže lužnjaka i na području Upra­ve šuma Vinkovci. ( m ) J £ .

Sva stabla lužnjaka s kojih će se uzimati plemke su u gospodarskoj jedinici Zdenački

gaj - Prespinjača

12 / Časopis Hrvatske šume

UREĐIVANJE SUMA

Dio ranije opoiarene krške površine s područja šumarije SH)enik

Treba li trošiti velike novce i propisivati i njegovati panjače i ostale degradirane vrste od kojih nikad neće izrasti šuma? Mora li se baš uvijek sjeći ono stoje pro­

pisano osnovom, a na tržištu ide slabo ili nikako? Je li sadašnja organiziranost uređivanja šuma racionalna i može li se tu ponešto promijeniti, i t.d. neka su od pitanja s koji­ma se na posljednjem sastanku pozabavila Služba za uređivanje »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb. Razloga da se uređivači pozabave sami sobom, ali i da ukazu na neke pro­bleme koji su zajednički, očito je dosta. Neke teme ali i dileme, zadiru u samu suštinu gospodarenja i poslovanja hrvatskog šumarstva, pa se stoga i stavovi i mišljenja uređivača mogu promatrati u širem kontekstu.

Organiziranost Da bi mogla u potpunosti izvršavati zadatke koji se

pred nju postavljaju, Služba uređivanja mora biti dobro organizirana i popunjena. Uređivači ocjenjuju da sadašnja popunjenost odgovara zahtjevima, no problem je u ostva­renju dinamike u pojedinim dijelovima poduzeća.

Konkretno, u Upravama Split i Gospić sa sadašnjim se ra­sporedom kadrova zadaci ne mogu izvršiti. Unutrašnji preustroj j e nužan i obavit će se s postojećim kadrovima. Novost je u tome što bi ubuduće terenski dio posla (pola­ganje primjernih pruga, klupaža i drugo) trebala preuzeti šumarija. Traži se veće sudjelovanje od upravitelja šumarije i revirnika što, mišljenje je, »ne bi bilo preveliko opterećenje jer taj se posao ionako ne radi svake godine«.

Jedinstvena politika uređivanja Služba se zauzima za ujednačavanje kriterija uređivanja.

To ne znači da je dosad radio kako je tko htio, već da u propisivanju pojedinih uzgojnih zahvata treba voditi računa o svim faktorima, pa i tome kakva se šuma ureduje i što se (u konkretnom slučaju) propisuje. Drugim riječima, vodit će se računa o kvaliteti (vrijednosti) šume. Ako je izvjesno da od neke makije ili panjače neće biti šume, takvu šumu ne treba skupo njegovati. Ujednačavanje kriterija postići će se održavanjem terenskih instruktaža za uređivače i njihove pomoćnike.

Časopis Hrvatske šume / 13

Kninski krajolik

Uočen je također raskorak između propisa i ostvarenja. Uređivač mora izgraditi kriterij propisivanja obnove, i mora razlikovati kvalitetu staništa i razliku među stani­štima. Primjer s (dosad neuspjelom) obnovom Žutice do­voljno je ilustrativan. Takvih primjera ima i s propisi­vanjem prorjeda.

Smatra se nadalje da i upravitelj šumarije i revirnici moraju biti aktivni sudionici propisivanja gospodarskih zahvata.

Racionalizacija poslovanja u Službi za uređivanje misle da će se morati ostvariti

još tješnja suradnja i s Ministarstvom poljoprivrede i šumarstva pa i komisijama koje odobravaju uređajne elabo­rate. Treba otvoriti mogućnost toleriranja neizvršenja poje­dinih radova (pa i etata) u dijelu manje vrijednih sastojina - iz tržišnih razloga! Što vrijedi ako osnova propisuje sječu bagrema, a za njim nema nikakvog interesa. Ravnati se pre­ma zahtjevima tržišta, koliko god je to moguće, na Zapadu je već odavno uhodana stvar. Stav je sa sastanka da se neće odustati od usuglašavanja uzgojno nužnih radova i zahtjeva tržišta.

U racionalizaciju poslovanja spada, što također nije nova stvar, i korištenje fiksne plohe-uzorka za sva mjerenja, umjesto ponovnog obilaženja cijelog terena. To je ušteda i na ljudima i na radnim danima.

Uređivači su se pozabavili i s pitanjem sanacije. Ona se ne propisuje osnovom, no naglasak je na provođenju sana­cije - kad god je to potrebno. Ona se mora intenzivno pro­voditi, posebno u područjima zahvaćenim većim suše­

njima. Zbog čega se inzistira na tome? Zbog toga što se na taj način najprije spašava stanište te drugo, iskorištava masa.

Obveza i Službe i svih odjela bit će i godišnje bilanci-ranje svih propisanih radova - kako bi se moglo ravnomjer­no i uravnoteženo gospodariti.

Djelomično će se revidirati i program razvoja obzirom na sadašnje stanje i mogućnosti. Tako će se u proširenoj biološkoj reprodukciji gdje su još ranije stvorene velike obveze pošumljavanja novih površina koje se ne mogu izvršiti, program smanjiti na račun sanacija koje se javljaju kao prioritet.

Njegovati samo nužno u priobalnom, krškom području, gdje je još uvijek

velik udio neuređenog šumskog zemljišta, prioritet će se davati radovima na uređenim površinama. A na dijelu neuređenog područja prednost će dobiti samo radovi koji su doista nužni. To će se pak ocjenjivati na temelju elabo­rata koji će morati izraditi sama šumarija.

Vrijedno je zabilježiti da je na sastanku uređivača do­taknuto u Hrvatskim šumama već zaboravljeno bavljenje sporednim šumskim proizvodima. Dok u Europi, a ne tre­ba ići daleko, dovoljno je »skočiti« do Slovenije, šumari i te kako uspješno ostvaruju prihod od različitih sporednih šumskih proizvoda i aktivnosti, kod nas je taj vid gospoda­renja potpuno zapušten. Treba ga oživjeti, stav je uređivača. Jer dovoljno se na primjer, samo prisjetiti kolona berača gljiva što kruže našim šumama, pa tragača za tartufima u Istri s kojima su nekad šumari uspješno surađivali. (m)Jfc.

14 / Časopis Hrvatske šume

ŠUMARIJA VRBANJA - DOVRSNI SJEK U REVIRU »BOK«

Novim snagama do realizacije plana sječa

D ugo vremena smo se pripremali ove zime za posjet jednoj zim­skoj sječi u već dobro poznatom

šumskom bazenu Spačva, stoga smo odlučili prvog sunčanog dana posjetiti Šumariju Vrbanja i jedno od najvećih radilišta u reviru Bok, u gospodarskoj jedinici »Vrbanjske šume«. Šume hra­sta lužnjaka, posebno one iz Spačve, stoljećima su već dobro poznate u Eu­ropi, a o kvaliteti slavonske hrastovine već stoljećima se nižu priče po europ­skim metropolama od Budimpešte i Beča, preko Venecije do Pariza i Lon­dona. Stoga još i danas u šumarstvu i u gospodarstvu Hrvatske slavonske šume hrasta lužnjaka igraju vrlo značajnu ulogu, te ponosno pronose dobar glas slavonskog šumarstva...

Put nas vodi u samo srce spačvanskog bazena u mjesto Vrbanju i istoimenu Šumariju. Tu nas dočekuje mladi upravitelj inž. Đuro Grebene i njegov pomoćnik revirnik inž. Dražen Metz.

Šumarija Vrbanja - j e d n a gospodarska jedinica

»Cjelokupno područje šumarije Vrbanja nalazi se u jednoj gospodar­skoj jedinici »Vrbanjske šume« površine 8.306 hektara, od čega je sve­ga nekoliko hektara neplodnog i neo-braslog zemljišta, tako da možemo reći da je g. j . »Vrbanjske šume« u potpu­nosti pod šumom« - upoznaje nas sa svojom šumarijom upravitelj inž. Đuro Grebene, te nastavlja:

»Prvi oblici iskorišćivanja šume kao organizirane aktivnosti zabilježene su još davne 1702. godine, odmah po protjerivanju Turaka sa ovih područja. Od tada pa sve do danas usavršavaju se metode gospodarenja šumama ovog bogatog spačvanskog bazena, koje su postupno uznapredovale i dovele do korištenja danas Osnova gospodarenja.

Prema važećoj Osnovi gospoda­renja za g. j . »Vrbanjske šume«

Ini. Đuro Grebene, upravitelj šumarije Vrbanja

godišnji etat iznosi 44.000 metara kub-nih brutto mase, a godišnji prirast je 7,13 metara kubnih po hektaru - go­vori nam mladi revirnik inž. Dražen Metz, koji obnaša nadzor nad revirom Bok, u koji ćemo uskoro krenuti. Eko­nomski glavne vrste su pored hrasta i jasen, uz nešto graba i lipe. Godišnjim planom sječe predviđene su četiri sječinc: dovršna u reviru Bok u Odjelima 57 a, b, c, d, te naplodna sječa u reviru Svenovo te sječa sušaca i vjetroizvala. Prema tom planu ove go­dine bi se trebalo posjeći i izraditi 15.800 m kubnih netto trupaca i 15.400 metara ogrjevnog drvcta.

Prošle jeseni u šumariju je primljeno novih trinaest mladih

sjekača koji će uz dosadašnje pripomoći realizaciji plana sječa u

ovoj godini šumarija zapošljava ukupno 92

zaposlenika, od toga čak njih 13 mla­dih sjekača primljeno je prošle jeseni, kako bi se u ovoj godini mogao izvršiti plan i program sječa, jer tijekom svih ovih godina poslije Domovinskog rata veći broj sjekača je otišao u mirovinu ili im je uslijed bolesti zabranjen rad s motornom pilom, tako da je šumarija ostala na svega šest sjekača. U šumariji je uposleno sedam šumarskih inženje­ra, 15 šumarskih tehničara, tri služ­benika, dok su ostali zaposlenici vozači, traktoristi, majstori u kovačkoj i mehaničkoj radionici, oštrači, te dru­go pomoćno osoblje te invalidi rada.

Od novoprimljenih mladih ospo­sobljenih sjekača očekuje se mnogo, premda su primljeni na određeno

Zgrada Šumarije Vrbanja nalazi se u centru mjesta i jedna je od najljepših zffada u Vrbanji te služi na ponos šumarima ovog kraja

Časopis Hrvatske šume I 15

Drago I 'alcHtinac, mladi sjekač-pripravnik pod nadzorom iskusiuh jekača Franje Rcdla i Franje Bašiča-Palkoviča obavlja pripremne radnje za obaranje

stoljetnog hrasta

Obaranje ovakvog 25-metarskog hrastovog stogodišnjaka i za iskusnog sjekača je doživljaj, a kako ne hi bio za mladog Dragu Valentinca i

njegovog asistenta također pripravnika Tihomira Bjeloniča

l'o obaranju togti dana najdužeg i najdebljeg trupca, uslijedilo je i obvezatno slikanje za uspomenu na ovu bogatu sječinu starih i mladih sjekača, poslovođa i instruktora, mentora i šefa radilišta

16 / Časopis Hrvatske šume

MLADi SJEKAČI PRIPRAVNICI

ŠUMARIJE VRBANJA u Upravi šuma Vinkovci

povodom potrebe zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme u trajanju od jedne godine na poslovi­ma šumski radnik - sjekač pripravnik, ugovor o radu potpisalo je i radni odnos zasnovan sa 33 miada sjekača i to u Šumariji Otok sa 10 sjekača, šumariji Strošinci također 10 sjekača. a u šumariji Vrbanja u dovršnoj sjedini reviru »Bok« radi 13 mladih sjekača pripravnika.

ŠUMARIJA VRBANJA 1. DALIBOR BEGIĆ 2. VITOMIR BJELONIĆ 3. TIHOMIR BJELONIĆ 4. IVAN BRAVIĆ 5. DALIBOR ILIĆIĆ 6. STJEPAN ILJIĆ 7. ZDENKO PURIĆ 8.JOSIPJAKOLIĆ 9. MARIO KLARIĆ

LUKA PURIĆ DRAGO VALENTINAC

12. DANIJEL ZADRO 13. ANTE TOMAC

/ kada je stablo oboreno još uvijek ima dosta posla oko njega, jer prvo ga se mora »dotjerati« i tek tada pravilno iskrojiti. Sve radnje prate ostali pripravnici a rad nadzire i iskusni Franjo Redi

10. 11.

Kako pravilno iskrojiti i do tridesetak metara dugački hrastov furnirski trupac visoke vrijednosti, mladim sjekačima pokazuje iskusni Ilija Mičić sa

stazom od 21 godina

Sef radilišta može biti zadovoljan - Zdravko Gudelj, kada je većina od posjećene drvne mase na tvrdoj cesti, a tada čuvanje ostaje lovoćuvaru

Branku Vlahoviću

Časopis Hrvatske šume / 17

Dok je još zemlja smrznuta trupci se odmah izvoze iz šume na cestu teškom mehanizacijom

Sumatransa d.o.o. iz Vinkovaca, jer kada zatopli i snijeg se otopi nastat će duboko blato iz kojeg će biti vrlo teško izvoziti teške trupce

vrijeme od godinu dana, ali s obzirom da će se opseg poslova nastaviti i u idućim godinama postojat će potreba za njima i u budućnosti.

Od mehanizacije privlačenje se obavlja sa četiri šumarska traktora IMT 539, a u oplodnim sječinama priskaču u pomoć i veći traktori Kockumi i Timberjacki, te traktori Steyer 80-90 te IMT 565.

Kada su složeni prema klasama na tvrdoj cesti trupci mogu i čekati prijevoz do kupca, odnosno do prvih licitacija bilo domaćih bilo inozemnih, jer kvaliteta trupaca iz Vrbanjskih šuma je neupitna

I bez njih - oštraća motornih pila, Petra Čovića i Marijana Stjepanovića, koji su na poslovima sječe i izrade drvnih sortimenata

proveli cijeli svoj radni vijek danas se ne može zamisliti niti jedno veliko i pravo radilište

Svi radnici na radilište se dovoze

autobusom, a vozač Ante Zadro

broji posljednje mjesece u

šumarstvu, jer ga uskoro očekuje

zaslužena

Lovstvo u ratu opustošeno Poput drugih Šumarija i u ovoj

Šumariji je bogatstvo lovne divljači devastirano tijekom ratnih godina. Gotovo cijelo područje Šumarije pri­pada državnom lovištu »Spačva-Jug« u kojem je glavna lovna divljač jelen obični, srna obična i divlja svinja. Po­sljednjih dvije-tri godine donekle je sanirano stanje lovne divljači, jer se redovitom ishranom i održavanjem lovišta kao i lovno-tehničkih objekata te kontroliranim lovom nastojalo do­vesti u predratno stanje. U ovoj lovnoj godini u četiri lova odstrijeljeno je ukupno 44 divlje svinje, dok se nastoji obnoviti jelenska divljač te se ne lovi.

Šumarija Vrbanja oduvijek je bila glavni gospodarski nositelj aktivnosti i razvoja, pa je tako i danas, tim više što je poljodjelstvo na vrlo nepovoljnom položaju. Stoga su sve oči u općinskim strukturama vlasti okrenute prema Šumariji pa je vrlo dobro primljena odluka »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb da se prošle jeseni zaposli desetak i više novih djelatnika pa makar to bilo

i na određeno vrijeme. Općina Vr­banja dio svojih sredstava ostvaruje i putem umske rente koja godišnje iz­nosi oko 450.000 kuna, što ovoj općini predstavljaju znatna sredstva, jer dru­gih sigurnih izvora gotovo da i nema.

Premda se Vrbanja nalazi u sa­mom središtu Europe, tom bogatom šumom kraju, drvna industrija nema značajnije drvne prerade, koji bi kori­stili te šumske resurse i omogućili zapošljavanje domaćeg stanovništva, te smanjili pritisak na okolna središta Županju i Vinkovce pa čak i šire, ali uslijed nedostatka znatnijih sredstava ostaje se uglavnom na razvojnim pla­novima koji su sve dalje od mogućnosti realizacije.

Poslije razgovora u Šumariji, upu­tili smo se u šumu na radilište u revir »Bok« gdje se obavlja dovršni sijek na 30 ha. Nadamo se da ćemo u fotore-portaži uspjeti dočarati vam djelić one atmosfere koja je vladala tog dana u jednoj sječini slavonskog hrasta, staro­sti više od 120 god ina . ,^^

Foto: Z. PEIČEVIC: Tekst: Z. LONČARIĆ, Z. PEIČEVIC

18 / Časopis Hrvatske šume

Za prirodnu obnovu bukve

u Đurđevačkoj Bilogori taksatori UŠ Koprivnica

Komisija Ministarstva poljoprivrede i šumarstva u sa­stavu ing. Krešo Turk (predsjednik), prof. Radovan Križance i ing. Ivica Matoc prihvatila je nakon obilaska

terena, pregleda uredajnog zapisnika i rasprave, novu osno­vu za gospodarsku jedinicu Đurđevačka Bilogora, šumarije Đurđevac.

Radi se o vrijednoj jedinici površine 3.697 ha, važnoj za ukupno poslovanje ove šumarije u kojoj je predviđen 10-godišnji etat glavnog prihoda od 119 tisuća kubika te etat prethodnog prihoda od 85 tisuća kubika. Drvna zaliha u jedinici iznosi 917 tisuća kubika, a prirast 317 kubika po hektaru. T o je uređajni razred bukve koja je apsolutno dominantna vrsta u ovoj gospodarskoj jedinici, uz tek nez­natan postotak kitnjaka. U jednostavnoj biološkoj repro­dukciji u sljedećem desetogodišnjcm razdoblju ovdje su prema osnovi propisani šumskouzgojni radovi na pripremi staništa na 140 ha, sadnja i sjetva sjemena (popunjavanje) na 75 ha, različite vrste njega na 837 ha, čišćenja na 505 te zaštita na 50 ha. Ovome treba dodati i 11 ha pripremnih radova, 18 ha pošumljavanja te 17 ha njega u proširenoj biološkoj reprodukciji.

- Za ovu gospodarsku jedinicu značajno je što smo naglasak u šumskouzgojnim radovima stavili na prirodnu obnovu bukve koja je na Bilogori našla sve potrebne uvjete za to, ističe upravitelj đurđevačke šumarije ing. Đuro Jen-drijev.

U sastavu Đurđevačke Bilogore nalazi se i manja površina (3,8 ha) zaštitne šume, smještene na najstrmijim padinama Bilogore i izdvojene radi zaštite tla od erozije, navodi još jednu posebnost ove gospodarske jedinice Jen-drijev. U tom dijelu, a radi se od 40 C odsjeku, prirast iz­nosi 425 kubika /ha.

Pri reviziji gospodarske jedinice vodilo se računa o još j ednom momentu koji su u đurđevačkoj šumariji željeli

naglasiti. Zatražit će se izdvajanje 65 B odsjeka u kome je komisija konstatirala dobar površinski raspored stabala, do­bro zdravstveno stanje, prirast i zalihu prekrasne bukove sastojine, kao reprezentativnog uzorka bukove sastojine na Bilogori.

Reviziju gospodarske jedinice napravila je ekipa uredivača koprivničke uprave pod vodstvom samostalne taksatorice ing. Mirjane Grahovac Tremski, u kojoj su bili uređivači i radnici đurđevačke šumarije, inženjeri Damir Pošta, Krunoslav Indir, Darko Pleskalt, Branko Pintarić, Damir Sešok te šumarski tehničar Stjepan Kuzmić. U reviziji te izradi uredajnog zapisnika sudjelovali su i ing. Đurđa List, ing. Janka Indir List, ing. Miroslav Brnica, na grafičkoj obradi ing. Goran Kovač, a sve to pod nadzorom rukovoditelja odjela uređivanja ing. Branka Belčića. (m) -Jđ

Odsjek 65 B: bukva za »pokazivanje«

Časopis Hrvatske šume I 19

BARANJA

Kako se snalaze baranjski šumari

Iz Baranje Dunavom do Rima Šumarija Batina u prošloj

Da hi došli do radnog mjesta radnici na Blaževicu moraju prvo čamcima prijeći i prenijeti sav alat, a zatim pješačiti dobar sat vremena

Baranja je u ne tako davnoj pro­šlosti bila sinonim za lovstvo i lovni turizam, a posebice za

lovne aktivnosti na najvišim državnim razinama, što je razvidno gledajući to kroz posljednjih pedesetak godina, jer gotovo da nije bilo iole poznatijeg vlada­ra, državnika ili političara koji nije okušao sreću u barem jednom od bez­brojnih lovova u Tikvešu, gdje se brojno stanje divljači mjerilo tisućama jednovr-snih jedinki.

Šumarstvo kao gospodarska grana gotovo da i nije postojalo, odnosno cijelokupno je bilo u funkciji lovstva. Na tisuće hektara topolovih nasada i vrbika, trstike i močvarnog zemljišta za šumsko gospodarenje je bilo drugorazredno.

Provedbom nužne mirne integracije Hrvatskog podunavlja sredinom 1997. godine u sastav Republike Hrvatske, četiri baranjske šumarije - Beli Manastir, Darda, Batina i Tikveš ponovno ulaze organizaciono u »Hrvatske šume« p.o. Zagreb, u Upravu šuma Osijek, u kojoj su bili i početkom 1991. godine. Kako je sredinom kolovoza 1991. godine Baranja

okupirana od zločinačke JNA i njihovih domaćih slugu i izdajnika, te punih šest godina bila van stručnog šumarskog go­spodarenja, neprijatelj je mimo svih propisa osnova gospodarenja, posjekao ono što mu je bilo na dohvat ruku, jer kvalitetne mehanizacije i ljudi nije imao, pa su srećom udaljenije šumske površine ostale pošteđene, premda su već dospjele za sječu.

Tako su i šume u gospodarskoj jedi­nici Zmajevačke podunavske šume. Šumarije Batina, prije svega šumski pre­djel Blažcvica, praktički otok veličine oko 600 hektara, kojeg sa tri strane od baranjskog dijela kopna dijeli staro kori­to Dunava, koje zovu Dunavac, a sa istočne strane moćna i nepredvidljiva rijeka Dunav. Cijela Blaževica pošu­mljena je pretežito topolom prije goto­vo 40 godina, tako da je već pred Do­movinski rat dospjela za sječu, ali to tada nije bilo moguće obaviti. Početkom prošle godine kada je teren pregledan i ut\'rdeno da nije miniran, otpočela je sječa, a istovremeno su na obali Dunava izgrađena dva pomoćna stovarišta na

godini otpočela je sječu u Blaževici, šumskom

predjelu koji s nešto više od 600 hektara predstavlja zapravo otok opkoljen sa

svih strana vodama Dunava. Ipak posječeni trupci ove zime riječnim

putom stižu i u Italiju

1.405 i 1.420 kilometru obale Dunava. Riječnim teglenicama Belišća d.d. trupci su prvi put poslije rata krenuli ponovno Dunavom i Dravom do kupca Belišća d.d. kojemu je isporu­čeno više od 5000 metara kubnih vrlo kvalitetnih trupaca topole.

9," f

Topola na Blaževici u starosti od 37 godina prve je kvalitete gdje prosječni promjer iznosi

52 cm, stoga nije čudno što je talijanski kupac otkupio svu količinu koju će proizvesti

Šumarija Batina

20 / Časopis Hrvatske šume

Upravitelj inž. Zeljko Prevoznik sa strepnjom očekuje proljeće i vodostaj Dunava, jer mu rijeka određuje koliko će izraditi i prodati kubika

Ove zime, svjedoci smo još jednog zanimljivog i gotovo nevjerojatnog puta. Iz Baranje trupci riječnim teglenicama vlasnika »Dunavski Lloyd-Sisak« d.d. kreću na sjever! Dunavom kroz Bu­dimpeštu i Beč do luke Krcms na Du­navu zapadno od Beča, gdje se obavlja pretovar u željezničku kompoziciju i baranjski trupci nastavljaju put do Rima, odnosno gradića Avezzana južno od Rima, dugogodišnjem talijanskom po­slovnom partneru osječana »Martello-nc« S.R.L.

Da bi došli do sječine u Odjel 43 C već spomenute Blaževicc, morali smo i mi, kako to svakodnevno rade sjekači i ostali radnici, prvo čamcem prijeći Du-navac, pa zatim dobar sat hoda po snijegom zametenoj šumi slijediti trago­ve radnika, koji su tih dana upravo završavali obaranje stabala približno to­liko koliko je potrebno da se završi uto­var druge teglenice.

- U ovom Odjelu 43 C površine 13,89 ha topola je starosti 37 godina i vrlo je dobre kvalitete tako da će biti

oko 6.500 metara kubnih brutto mase, te se očekuje oko 70 posto tehnike goto­vo 5.000 metara kubnih - govori nam upravitelj inž. Zeljko Prevoznik, koji je preuzeo Šumariju Batina prvog srpnja 1997. godine, odmah po integraciji. -Ovih dana punimo po drugi puta tegle­nice, jer su prve već otišle krajem siječnja za Italiju. Talijanski kupac je vrlo zadovoljan kvalitetom naših trupaca i prošle godine kupio je 10.000 metara kubnih. Za ovaj prometni transport Dunavom do Kremsa i dalje željezni­com do Rima, ugovorili smo ukupno 5.000 metara kubnih. Ukoliko sve bude prema dogovoru i našim mogućnostima utovara, na ovaj način bi trebali tijekom godine mjesečno osigurati utovar do 2000 metara kubnih i riječnim tran­sportnim putem otpremiti za Italiju. No bojim se da mi to nećemo moći konti­nuirano tovariti iz jednostavnog razloga što će Dunav u proljeće i ljeto znatno porasti, a ove zime palo je gotovo rekor­dnih količina padalina u Alpama, tako da se bojimo i očekujemo i poplave, a u tom slučaju mi ne možemo uopće prići na ovaj otok - na Blaževicu. Stoga i ovih dana nastojimo posjeći toliko trupaca koliko se može utovariti na teglenice, jer Dunav je stalna opasnost i mi ne možemo dozvoliti da nam na obali na pomoćnome stovarištu stoje veće količine trupaca - govori nam vidno za-

Utovar traje neprekidno od jutra do mraka kako bi teglenica bila što prije puna i krenula put Austrije

Časopis Hrvatske šume I 21

..<:r

Rad na utovaru trupaca u brodicu je vrlo opasan za kopčaše, pogotovo sada zimi kada je sve pod snijegom i zaleđeno, što usporava sam utovar

brinut mladi upravitelj inž. Željko Pre-voznik.

Prema njegovim riječima sječa će biti završena do sredine ožujka, kako bi

Unatoč zimi i vlazi trupci pucaju jer su topole prezrele, stoga se mora svaki trupac

pregledati i po potrebi »zaklanjati«

zadnji konvoj teglenica bio otpremljen do sredine travnja. U svaku teglenicu utovari se po 1.000 do 1.100 metara ko­bnih trupaca, a utovar traje i do tjedan dana.

Trupci su vrlo dobre kvalitete, sta­bla su prosječne visine od 34-37 metara, promjera prosječno 52 cm, pa tako po stablu masa iznosi i preko pet metara kubnih - dodaje nam inž. Zvonimir Ho-lik, stručni suradnik iz UŠ Osijek, koji je također krenuo s nama u obilazak ove sječine.

I u Komercijalnoj službi Uprave u Osijeku, saznali smo još neke zanimlji­vosti, od inž. Josipa Blažekovića: »Ugovor sa talijanskim poslovnim partnerom Martelloneom iz Avezzana mi već ima­mo niz godina i on je jako zadovoljan s našom topolom. Ove godine ponudio nam je novi transportni put - riječni i to Dunavom do Kremsa, a zatim on dalje prijevozi željeznicom. Dogovorili smo se sa sisačkim »Dunavski Llyod-Sisak« d.d. za prijevoz riječnim putem do Kremsa stoje 593 km, jer se ta luka na­lazi na 1998 km rijeke Dunav. To je za nas znatno povoljnije jer nam se uko­liko transportiramo željeznicom od Be­log Manastira do granice Slovenije troškovi znatno povećavaju, a osim toga izbjegli smo na ovaj način i kamionski

prijevoz do Belog Manastira iz sječine. Osim toga morate znati kako mi ne možemo izvesti ove trupce iz sječine Blaževice, a da ne prelazimo riječni tok Dunavca, što znatno otežava izvoz jer su naši »Kockumi« natovarani sa desetak kubnih metara trupaca preteški za skelu. Tamo smo zadovoljili obje strane i nas i talijanskog kupca. Na prvi pogled ovaj riječni transport trupaca preko Budimpešte i Beča, koliko god je čud­novat, ipak je najisplativiji za nas i najjednostavniji - dodaje nam inž. Josip Blažeković, koji je primjetio iznena­đenje na našem licu kada smo prvi puta čuli za trasu ovog riječnog konvoja.

Treba dodati da utovar trupaca u teglenice obavlja riječna dizalica Belišće d.d. koja obavljaju utovar naših trupaca i kada oni idu za Belišće riječnim putom - Dunavom i Dravom.

I na kraju poželimo vrijednim djelatnicima Šumarije Batina sreću sa željom da Dunav ne preplavi Blaževicu, kako bi mogli što duže ovog proljeća sjeći i utovarati u teglenice, jer imaju ozbiljnog poslovnog partnera koji na vrijeme plaća robu, čak što više i una­prijed, a to mora se priznati kod nas u Hrvatskoj danas je prava vrijednost i najbolji kupac.

• Tekst i snimci: A. Z. Lončarić

22 / Časopis Hrvatske šume

SPORT

Na Bledu i Pokljuki održano ovogodišnje V

^^ *i^n. W

natiemni

Mladen Sporer, Šumarija Mrkopalj

Andrija Crnković, Šumarija Rijeka

Tomislav Kranjčević, Šumarija Krasić

Franjo Jakovac, Šumarija Mrkopalj

«̂ alo tko od nas u »Hrvatskim šumama« zna kako se već puna tri desetljeća u europskim šumarskim

siedmama održavaju redovita skijaška na­tjecanja šumara. A upravo nedavno, na Ble­du i Pokljuki, u susjednoj Republici Slove­niji je od 31. siječnja do 6. veljače održano 31. europsko šumarsko skijaške natjecanje u nordijskim disciplinama. Između 17 zemalja, na ovom natjecanju po drugi puta se našla i ekipa Hrvatske.

Ovogodišnji domaćin susretu šumara skijaša čiji je broj tih dana prelazio i 2.000 svih dobi i uzrasta, oba spola. Republika Slo­venija do sada je nastupila s više ili manje uspjeha već deset puta, pa je stekla i pravo da bude organizator ovogodišnjih susreta. To je ujedno i priznanje slovenskoj šumarskoj struci, ali istovremeno i velika obveza do­stojnog prezentiranja kako sportskih tako i inih susreta. Pripreme za ovakvo natjecanje traju više godina jer se domaćin sljedećih susreta zna unaprijed po nekoliko godina.

Tako je ove godine na sastanku vodstva ekipa već utvrđen redoslijed domaćinstva do 2.003 godine, što je Švicarcima potvrda da mogu već započeti s ozbiljnim pripremama.

Ovogodišnji domaćin sve sudionike 31. susreta šumara skijaša smjestio je na Bledu, gdje su se odvijala sva društvena, stručna i kulturna događanja, dok se samo natjecanje odvijalo na prekrasnim skijaškim terenima na planini Pokljuki na visini od 1.245 - 1.280 metara, poznatom slovenskom centru nor­dijskih skijaških disciplina.

Neposredno uz .samo skijalište nalazi se

Za ekipu Hrvatske nastupili su Franjo Jakovac, Mladen Šporer, Andrija Crnković,

Tomislav Kranjčević i Denis Štimac

vojarna slovenske vojske, koja je centar za obuku planinskih i specijalnih jedinica. U tom objektu zamjenik zapovjednika Glavnog štaba Slovenske vojske brigadir Alojz Jehart, upriličio je prijem za vodstvo ekipa, gdje su se upoznali sa programom zimske i ljetne obuke planinarskih i specijalnih jedinica. Ova škola, odnosno centar ima očito visok nivo i ugled, jer smo obavješteni kako je po­sljednjih nekoliko godina kroz taj centar uslugu obučavanja planinarskih i specijalnih jedinica prošlo desetak europskih vojski, čak i francuske. I pripadnici Hrvatske vojske ko­ristili su poligon za obuku u nekoliko navra­ta.

Na Bledu za predstavnike ekipa priredio je prijam i Predsjednik počasnog odbora na­tjecanja, dr. Janez Podobnih, predsjednik Slo­venskog Parlamenta.

Zvanično Otvaranje 31. europskog šumarskog skijaškog natjecanja u nordijskim disciplinama bilo je 3. veljače, kada je bio održan i zvanični trening ekipa. Drugi dan, 4. veljače održano je natjecanje pojedinaca u biatlonu, a 5. veljače ekipno natjecanje - šta­fete, proglašenje rezultata i zajednička večer svih sudionika natjecanja. U subotu 6.

veljače održano je natjecanje u maratonu -neobavezno.

Prvih dva dana održane su ekskurzije, a svaki sudionik je mogao birati za koju turu će se prijaviti, već prema želji za upoznavanjem određenih područja šumar­ske djelatnosti i prema fizičkoj kondiciji jer se na ekskurzije išlo na skijama.

Rezultati natjecanja: Prošle godine u Austriji, kada je ekipa

Hrvatske prvi puta nastupila, nije bila kompletna. Za ekipu Hrvatske nastupila su samo tri natjecatelja - Franjo Jakovec, Denis Stimac i Mladen Sporer.

Ovogodišnju ekipu Hivatske, su činili pet skijaša i četiri člana vodstva. To su na­tjecatelji: Andrija Crnković, dipl. inž. iz Šumarije Rijeka, rođen 1967. g. prvu trku imao je već sa deset godina, u osnovnoj školi, višegodišnji je prvak Hrvatske, inače je nastupao za državnu ekipu pet puta.

Franjo Jakovac, šumarski tehničar iz Šumarije Mrkopalj, višegodišnji je repre-zentativac Hrvatske i jedini naš član koji j e sudjelovao na Zimskoj olimpijadi.

Tomislav Kranjčević, dipl. inž., upravitelj Šumarije Krašić skijaškim trčanjem otpočeo još kao sedmogodišnjak, četiri godine državni reprezentativac Hrva­tske, rođen 1969. g.

Mladen Sporer, traktorist iz Šuma­rije Mrkopalj, skijaškim trčanjem se bavi od 11 godina, u bijatlonu nastupao za eki­pu Hrvatske i u skijaškom trčanju. Nastu­pio prošle godine u Austriji.

Časopis Hrvatske šume / 23

Denis Štimac, dipl. inž. UŠ Delnice, rođen 1966. g. sa skijaškim trčanjem počeo još u osnovnoj školi, nastupao za Hrvatsku još prije Domovinskog rata.

Vodstvo puta: Hranislav Jakovac, dipl. inž. tajnik HŠD-a Damir Delač, dipl. inž. predsjednik Ogranka HSD-a Delnice, mr. se. Boris Pleše i Robert Abramović, dipl. inž. tehnički voditelj ekipe. Šumarija Fužine.

Ove je godine u pojedinačnom dijelu natjecanja bilo prijavljeno 942 natjecatelja iz Austrije, Belgije, Češke, Estonije, Finske, Francuske, Italije, Latvije, Mađarske, Norveške, Njemačke, Slovačke, Slovenije, Švedske i Hrvatske. Natjecatelji su po­dijeljeni u više starosnih grupa i prema spo­lu.

U starosnoj grupi muškaraca od 21-30 godina, Tomislav Kranjčević zauzeo je 55 mjesto.

U starosnoj skupini od 31-40 godina Franjo Jakovac zauzeo je 24 mjesto što je ujedno i najbolji plasman našeg natjecatelja.

Mladen Šporer zauzeo je 35 mjesto, a Andrija Crnković 69 i Denis Stimac 101 mjesto.

Sumirajući sveukupne rezultate neovi­sno o starosnoj dobi i grupi naš olimpijac 38. godišnji Franjo Jakovac od svih 942 na­tjecatelja zauzeo je 53 mjesto. Ako se zna da je skijaško trčanje za neke nordijske zemlje i sport i rekreacija broj jedan, tada uspjeh našeg natjecatelja je vrhunski rezultat.

Ekipa Hrvatske, s lijeva: Denis

Stimac, Franjo Jakovac, Andrija

Crnković, Mladen Sporer i Tomislav

Kranjčević

Ekipu Hrvatske sponzoriraia je tvrtka Stihl. Naši navijači kojih je bilo četrdesetak bili su bučni i lako prepoznatljiv

2A I Časopis Hrvatske sume

.̂ 1 Badenn wu, ii ii^ •Uf-O.it i a 35 Schujeis UI dh Franoe Uli 3,i' SiMedefi-1 ••38. Mor-SOR-Fron •39 Tir.o.l • 4C»-C2«.:III ..

-»•29.25.B +30 •; 11.1. +.30;'̂ " * +31.:

•\idstvo ekipe sa natjecateljima, vidno raspoloženi osvajanjem 34 ni/isia ii štajtti

U utrci štafeta nastupile su 132 muške i 27 ženskih ekipa. Trčalo se 4 x 10 kilometa­ra. Štafeta Hrvatske u sastavu Mladen Spo-rer, Andrija Crnković, Tomislav Kranjčević i Franjo Jakovac zauzela je 34 mjesto, što je također vrlo dobar rezultat.

Natjecanje štafeta pratilo je i četrdese­

tak navijača iz naših Uprava šuma Delnice, Karlove i Ogulin, koji su pristigli zadnji dan natjecanja kako bi bodrili svoje kolege.

Slijedeći susret 32. europsko natjecanje šumara skijaša održat će se u Njemačkoj, od 21. - 26. veljače 2.000 g. u Todtnau, na području Svarcvalda.

Na kraju spomenimo i to daje Uprava šuma Delnice omogućila praćenje i novi­narsko izvještavanje sa ovogodišnjeg na­tjecanja našem uredniku.

Tekst pripremili: Hranislav Jakovac _ ^ ^ Antun Zlatko Lončarić ^ ^ ^ Foto: A. Z. Lončarić

Navijači, prijatelji i kolege iz Uprava šuma, Delnice, Ogulin i Karlovac, pristigli su zadtiji dan natjecatija da bodre svoje natjecatelje

Časopis Hrvatske šume 125

LOVSTVO

Zaustaviti unazaaivanje lovstva

O dobroj suradnji Lovačkog saveza Hrvatske, Hrvatskih šuma i Ministarstva poljoprivrede i šumarstva rječito kazuje i ovaj ugodni razgovor potpredsjednika Mate Radiča, Alojzija Frkovića i Branka

Ivičeka Snimio: MAl^IJAN LEKIĆ

Na Božićno-novogodišnjem prijamu što ga je u Hrvatskom lovačkom savezu upriličio predsjednik Đuro

Dečak potvrđeno skorašnje učlanjenje »Hrvatskih šuma« u ovu

stožernu lovačku udrugu

U našem lovstvu više ne smijemo trpiti anarhiju, da svatko krivuda svojim putem, nego moramo zajedno, s nadležnim državnim institucijama, znanošću i dr. rješavati otvorena

pitanja, a poglavito odgovoriti gdje se danas nalazi hrvatsko lov­stvo i kojim ga smjerom treba razvijati«. To je u uvodniku svoje besjede na Božićno-novogodišnjem prijamu okupljenim lovcima i gostima rekao čelni čovjek Hrvatskog lovačkog saveza general Đuro Dečak. Prema njemu Hrvatski lovački savez nije i ne bi smio biti samo obična udruga građana, već stožerna udruga koja mora u ime države imati uvid u cjelokupno lovstvo, bez obzira da li se radi o fizičkoj ili pravnoj osobi koja je lovište zakupila ili uzela u koncesiju. Jer nitko više, pojasnio je predsjednik, ako želimo zaustaviti unazadivanje lovstva ne bi smio raditi što hoće i bez valjana nadzora nad provedbom lovnogospodarske osnove.

Osvrnuvši se na domovinski rat a s njim u vezi i opustošena lovišta Đuro Dečak je pojasnio da ipak nisu svemu kriva ratna pustošenja, jer ima područja koja nisu bila izravno pogođena ratom ali su lovišta prazna »jer se dopustilo da se u njima radi kako tko hoće«.

Na upit savjetnika za lovstvo Direkcije »Hrvatskih šuma« Alojzija Frkovića kakve su šanse da »Hrvatske šume« postanu čla­nicom Hrvatskog lovačkog saveza predsjednik Đuro Dečak je odgovorio da će se to, izmjenom i dopunom Statuta HLS, ubrzo biti riješeno na obostrano zadovoljstvo. Člankom 10. poglavlja III. važećeg Statuta hrvatskog lovačkog saveza utvrđeno je da čla­nicom Saveza mogu postati samo lovački savezi županija odnosno Lovački savez Grada Zagreba, eliminiravši tako sve druge da se učlane i doprinesu razvoju hrvatskog lovstva.

"^p- A. Frković

Dobra suradnja šumara i lovaca potvrđena je i na prošlogodišnjem skupnom lovu uoči Nove godine u Šumariji Strošinci, Uprave šuma Vinkovci Snimio: A. FRKOVIĆ

26 / Časopis Hrvatske šume

KNJIGE

Džepni priručnik za lovočuvare i ljubitelje lova

U izdanju Hrvatskog lovačkog saveza prvih dana siječnja ove godine, a nakon prošlogodišnjeg prvijenca, izišao je ponovo iz tiska LOVAČKI

ROKOVNIK 1999., namijenjen svim lovcima i šumar-nicima, poglavito lovnicima i čuvarima lovišta. Sve ono što naše lovno osoblje poglavito terensko mora znati o divljači, o načinu njena života, vremenu parenja i ležcnja, kojom se hranom prihranjuje, kako se lovi i kako joj utvrditi brojnost te mnogo toga drugog sadrži ovo djelce na ukupno 300 stranica džepnog formata. Rokovnik ima, kako su zamislili njegovi urednici Ma­rijan Lekić i Slavko Peršić, praktičnu i obrazovno-odgojnu funkciju. Uz kalendarij, koji je u odnosu na prošlogodišnje izdanje nešto proširen (četiri dana po stranici) i s više slobodnog prostora za dnevne bilješke, rokovnik strukturiran u ukupno 13 poglavlja sadrži još potanje opise svih radova u lovištu po mjesecima, prika­za važnijih odredbi Zakona o lovu i Zakona o oružju s pratećim propisima, te upute o ocjenjivanju lovačkih trofeja (podrobno su opisane CIC formule za ocjenji­vanje rogova srnjaka i kljova vepra). Tu su i osnovni podaci o lovačkom oružju, nabojima i balistici, prvom pomoći u lovu, fotolovu te, posebno opširno poglavlje, »Lovac i lovački pas« s potpoglavljima o ocjenjivanju pasa, kinološkim priredbama, propisima i uzgoju i regi­straciji te lovnim propisima iz kinologije.

Na jednoj od duplerica rokovnika dat je prikaz lovi-dbe (slobodnog lova) prema Zakonu o lovu i područjima (panonsko, dinarsko, jadransko), državnih i vjerskih blagdana u Hrvatskoj te pune adrese svih 20 županijskih lovačkih saveza i LS Grada Zagreba. Od praktičnog je značenja popis svih naših poznatijih pro­davaonica lovačkog oružja i opreme s naznakom adresa i brojeva telefona.

Iako je ovo drugo po redu izdanje Lovačkog rokov­nika '99 potpunije, zanimljivije i korisnije od prošlogodišnjeg, nakladniku HLS treba ponovno ukaza­ti na neke manjkavosti i nepotpunosti u prezentaciji potrebnog gradiva. Tako na primjer rokovnik ne sadrži opis najznačajnijih bolesti divljači, načine njihova utvrđivanja, postupke oko prijave bolesti i slanja mate­rijala na pretragu. Naš terenski lovni djelatnik nije samo lovac nego i zaštitar svekolike prirode pa bi, preko stranica ove knjižice, valjalo ukazati mu i na važnije

L()\acki 1*0 \c OVO 1 k

odredbe Zakona o zaštiti prirode i propisa koje iz njeg proizlaze. Tako o provođenju zaštite ptičjeg svijeta, zbog »pernatog ukrasa« naših šuma i proplanaka, podi­zanju hranilica, vješanju umjetnih duplji za gniježdenje, postupka s nalazima prstenovanih ptica i si. nema ni riječi. Kako štete koje domaćoj stoci nanose zaštićeni vuk i ris namiruje država i koje su za neka područja dosegle enormne iznose, valjalo je ukratko ukazati kako se po ostacima žrtvi prepoznaje počinitelj i kako podu­zeti potrebne mjere i radnje za njihovo otklanjanje (smanjivanje). Nedostaju normativi za prehranu i pribranu divljači, nacrti i mjere pojedinih u praksi prihvaćenih modela hranilišta i čeka itd. U želji da »Lovački rokovnik 2000« bude još bolji i potpuniji ure­dnici i sami očekuju od nas korisnika da im se javimo da ih savjetujemo i ukažemo na nedostatke.

* l r Alojzije Frković

Časopis Hrvatske šume I 27

»LOVAČKI VJESNIK«, LISTOPAD 1998.

Lovišta pretvorena u prah i pepeo

Istina je da šumski požari unište dobar dio šumskih površina, ali upravo i šuniarinia pripada velik dio zasluga što se u neposrednoj blizini naših primorskih gradova nalaze sačuvane brojne šumske površine

Neargumentirane i paušalne ocjene u ozbiljnim stručnim

časopisima kakav je na primjer »Lovački vjesnik« dovode u

zabludu velik broj čitatelja, od kojih je dobar dio i prozvanih

šumarskih stručnjaka

U »Lovačkom vjesniku« br. 10/98. objavljen j e članak pod naslovom »Lovišta pretvorena u prah i pepeo«

autora Nikše Vrhovca, koji na grub način kleveće šumarsku struku i daje neute­meljena objašnjenja o uzrocima širenja i štetama nastalih šumskim požarima.

U dijelu članka, autor se pita »Zašto je toliko izgorjelo?« Kaže da nije poželjno biti general poslije bitke, ne želeći analizirati katastrofalne požare tijekom proteklog ljeta, ali se ipak upustio u uopćena raz­mišljanja, bolje rečeno naglabanja o uzro­cima i širenju požara. U ulozi generala iza­brao je protivnike alepski bor i šumarsku struku, pokušavajući na njih prenijeti tuđe grijehe i propuste, pa čak i svu krivnju za učinjenu štetu od požara.

Temeljni pravac napada bili su mu šumarski stručnjaci, pa u tekstu tako struč­njake stavlja u navodne znakove, što po mojoj prosudbi, glasilu Hrvatskog lo­vačkog saveza ne služi na čast.

Područje, kojem autor jednostrano prilazi, zaključuje se da mu je posve strano, pa nije ni čudno s to je u raščlambi uzroka i posljedica požara propustio bitne ekološke osobine tog područja. Za njega ništa ne znače klimatske, geološke i pedološke značajke eumediterana, koji uvjetuju biljni sastav. Zasigurno nije m u poznata povijesna geneza dalmatinskog krša i povijesne istine koje su pučanstvu tog područja zagorčavale i onako težak život.

Povijesna sudbina tih krajeva bila je da su im tuđinski osvajači uzimali sve vrijed­no, pa i ondašnje najvrjednije bogatstvo -šume. Narod vezan uz zemlju, zaostao i prepušten sebi, tjeran nuždom zasnivao je svoju krutu egzistenciju baš na postupnom uništavanju šume prekomjernim krčenjem radi osvajanja novih obradivih površina i pašarenjem radi vlastite prehrane i nami-renja potreba svojih feudalnih gospodara. Kako se taj proces uništavanja šume odvijao na kraškom tlu, njegove su po­sljedice postale katastrofalne. Zbog geo­loških značajki krša, moćnih bujica, orkan­skog vjetra i žarkog dalmatinskog sunca, prvo je nastupila degradacija šume, a onda i degradacija tla sa svim svojim posljedica­ma. Šuma nije bila više u stanju suprotsta­viti se tim prirodnim silama.

Da j e nekada Dalmacija bila pokrivena bujnim šumama, o tome svjedoče današnji

degradirani oblici tih nekadašnjih šuma: makije, šikare i kamenjari koji daju poseb­nu fizionomiju tom području.

Čovjek j e vezao svoju sudbinu za te prostore i morao j e zaustaviti kotač daljnje degradacije šuma i staništa. N u ž n o je bilo uspostaviti ravnotežu koja je zahtijevala mobilizaciju velikih materijalnih sredsta­va.

Prvi zahvati su počeli zaštitom preo­stalih šumskih površina, a prije više od stotinu godina i pošumljavanjem sadnica­ma pionirskih vrsta borova. Zapaženije pošumljene površine jesu uz gornje toko­ve bujica i uz gradska naselja. U priobal­nim i otočnim područjima pošumljavalo se uglavnom alepskim borom, a nešto manje čempresom, pinjolom i primor­skim borom. U višim predjelima i u za­gorskom dijelu Dalmacije, pošumljavalo se crnim borom. Zadaća pošumljavanja jest zaustaviti dcgradacijske tokove i stvo­riti uvjete za sukcesiju autohtonih listača te stvaranje ostalih izravnih i neizravnih koristi od šume. To su šumske vrste, a posebice alepski bor koji svojim biološko ekološkim osobinama mogu preuzeti funkciju revitalizacije krša.

Alepski je bor kserofitna vrsta koja dobro podnosi kserotermna staništa eu-mediteranske zone. To je vrsta koja pro­ducira veliku biomasu i popravlja staništa i stvara uvjete za sukcesiju drugih šumskih vrsta. S alepskim borom se živjelo preko stotinu godina, i to je šumska vrsta koja na

28 / Časopis Hrvatske šume

tom području stradava od požara kao i sve ostale drvenaste vrste, kao i maslina za razliku što je kod alcpskog bora, zbog njegovih dimenzija, veća goriva masa. Nije bor beskorisna vrsta, a još manje »zelena guba«, kako je to opisano u članku. Istina, autor je naveo lijep izgled i hladovinu koju borovina stvara u vrućim ljetnim danima. Ispustio je napisati za šumu alepskog bora: proizvođač kisika, štiti tlo od erozije, regu­lira vodni režim, stvara humus, prostor za rekreaciju čovjeka i popravlja zdravlje lju­di, izvor sirovine i energije, razvoj turizma te stanište raznih životinjskih vrsta. Na­mjerno sam naveo među posljednjim stanište životinja o čemu bi se moglo mno­go pisati, pa vas upućujem da te detalje provjerite u onim lovačkim udrugama s područja Dalmacije u kojima se vodi računa o uzgoju divljači i radu u lovištu. Iz navedenih osobina zamolio bih poštedjeti tu prijeko potrebitu vrstu od pogrdnih imena - »zelena guba«, a nikako ne bi bilo poželjno ekocidno ponašanje »ne sadite borove u lovištu!« Takav naslov odnosno poziv može uputiti samo onaj tko ne poz­naje biološke osobine, ni borova, ni divljači koja obitava na dalmatinskim kraškim područjima. Autora zabrinjava što se iza požara alepski bor prirodno iz sjemena obnavlja. Pa to je dar Božji! Zar je ljepše i korisnije iza požara (požari su ipak činjeni­ca) imati golet izloženu eroziji ili lijepu šumu sa svim navedenim korisnim funk­cijama.

Autor u članku navodi kako se sve češće u javnosti spominju zahtjevi za promjenom biljnog pokrova u našem prio­balju i na otocima. Čudni i neshvatljivi pa i nemogući zahtjevi! Neće valjda na refe­rendumu ili pak na mitingu, izvikivati »dolje eumediteranska klima!«, »nećemo vapnenačku podlogu!«, »hoćemo bukvu, jelu, smreku, slavonski hrast!«. Ma kakvi

zahtjevi za promjenom vegetacije!? Bog i priroda obdarili su nas ovim ljepotama, samo ih treba znati i htjeti čuvati pa i kori­stiti.

kaže »Nikad priroda ne jedno a mudrost drugo«.

(Decimus Junius Juvenalis)

U članku nije pošteđena ni preventiva u zaštiti od požara tijekom ljeta 1998. god. i navode se neprimjerene vrste biljnog po­krova, malo protupožarnih putova i drugo. Jedno je točno, da preventive u bilo kojoj oblasti nije nikada dosta. Ali, zasigurno se može reći da su za proteklu sezonu bile sveobuhvatne preventivne pripreme i hori­zontalno i vertikalno od lokalne uprave i samouprave, šumarske službe, vatrogasne pa do nadležnih ministarstava i najviših republičkih institucija. Očito je daje autor članka imao usko usmjeren tekst pro­puštajući bitno. Uzima za problem biljni pokrov koji se ne može mijenjati, osim njegovati. Spominje i protupožarne puto­ve, koji se ne mogu preko noći izgraditi. Na početku svog članka pripomenuo je i sušno vruće ljeto s neuobičajenim vremen­skim nepogodama, pa je iz te činjenice tre­balo izvući zaključak. Dobar je poznavatelj Dubrovačko-neretvanske županije, ali nije ni jednom riječju spomenuo koliko su »Hrvatske šume« p.o. Zagreb sa svojim stručnjacima u posljednjih nekoliko godina izgradile šumskih prometnica i uzgojno-zaštitnim mjerama očistili šumskih po­vršina na području te županije. Zaboravio je spomenuti Viganj, za mene najtragičnije mjesto u Ijetošnjim požarima (dva ljudska života stradala u požaru) do kojeg se može doći tek jednim uskim kolničkim trakom. A to je područje koje je u vrijeme turizma dalo milijune deviza. Stoje za uzvrat dobi­lo? Istodobno se zahtijeva da brda budu preko noći prošarana šumskim putovima. Jeste li se upitali stoje gorjelo na Korčuli?

Svake godine u uzgojne i zaštitne radove »Hrvatske šume« ulažu znatna sredstva

Gorjele su zapuštene poljoprivredne površine, nekadašnji vinogradi i maslinici, a sada obrasle alepskim borom starosti preko sedamdeset godina. Rasli su borovi na s mukom podignutim terasama, koje su čekale svoje gospodare da ih obnove i po­novo obrade svoje vinograde i maslinike. Nade i želje su postojale, ali se gospodari nisu vraćali iz prekooceanskih zemalja od kako su ih tamo nasilno uputili žilogriz-fi-loksera (kukac koji je uništio otočne vino­grade) i ondašnji režim tvorevine SHS. Ta dva štetnika javila su se na samom početku dvadesetih godina ovog stoljeća i od tada se može reći da je Hrvatska počela nago-rijevati. Prvi je uništio vinograde, a drugi nije davao nikakvog poticaja za ostanak i opstanak na tim prostorima. Ipak se nekako životarilo. Poljoprivreda, odnosno poljoprivredne površine postupno se zapuštale i napuštale. Ruralno stanovništvo se iseljavalo ili odlazilo u gradove. U šitmarstvu na uzgoju i zaštiti šuma vrlo malo se radilo do devedesetih godina. Zarađen novac u turizmu odlazio je na put bez povratka. Nije se ulagalo ni u poljopri­vredu ni u šumarstvo, a jako malo u infra­strukturu. To je osnovni razlog da je zapuštena poljoprivreda, neuređene šume, nedovoljno razvijena infrastruktura što se nepovoljno odražava na preventivu u zaštiti od požara. Dakle, stanje u zaštiti od požara nije isključiva posljedica sadašnjeg rada i organiziranja.

Vrijedno je spomenuti i podsjetiti se prvih učestalih požara s početkom se­damdesetih godina na području Dalmacije kao izravna posljedica nedovoljne brige o naprijed spomenutim granama. Do tih go­dina alepski borje bio »svetinja«.

Samo oni koji ne žele znati kakva je vegetacijska struktura na području Dalma­cije i što je sve nestajalo u vatrenoj stihiji, mogu jednostavno donositi zaključke i odluke.

Oni se jednostavno odluče izabrati za krivca šumarske stručnjake i alepski bor. Gorjelo je baš sve: borove šume, zimzele­ne i listopadne šume, maslinici i vinogradi, livade i pašnjaci, gospodarski i stambeni objekti i sve što bi se našlo pred plamenom tijekom sušnog vrućeg ljeta.

Na kraju bih ipak preporučio što više korisnog rada u lovištu i poduzimanju mjera na uzgoju i zaštiti divljači. Koristan rad će biti ako se upoznaju ckološko-biološke pa i morfološke osobine divljači koja se može i želi uzgajati u lovištu. Isto tako treba poznavati ekološke-biološke osobine biljnog pokrova, pa neće biti pro­blema s brojem divljači u lovištu.

Svako nasilje nad prirodom višestruko se negativno vraća vama ili vašim potomci­ma.

Ivan Tolić, dipl. inž. šum. Rukovoditelj Odjela za ekologiju

Uprava šuma Split

Časopis Hrvatske šume I 29

rNTERNET

Sa sastanka informatičara u Spačvi

Nove tehnologije u starim šumama I skoristivši malo zimsko zatišje, tim pro­

branih informatičara Hrvatskih šuma sklonio se u duboki mir starih

spačvanskih šuma da bi proučavao vrlo »nemirne« najnovije mikrosoftovske teh­nologije. Na stručnoj raspravljaonici (u okolnom svijetu zvanoj workshop) na ra­sporedu su se našle sve neke nove inter-netske tehnologije poput HTMLa, ASPa, ODBCa i još pregršt sličnih skraćenica kakvih Spačvajoš vidjela nije. Stoje najza­nimljivije, ni za nazočne informatičare, iako se za njih ne bi moglo reći da ne prate novitete, dobar dio svega toga bila je prava novost.

I kako sada štovanom čitatelju na jed­noj kartici pojasniti što nam novoga dono­se nove informatičke tehnologije? I to ne samo nama informatičarima, već upravo korisnicima. Ukratko, sve je novo! Objek­tno programiranje, baze podataka, mrežne postavke - sve to posve mijenja upravo korisnikov pristup njegovom novom ala­tu. Nema više na desetine različitih »aplikacija« od kojih svaka ima svoj izgled, svoj pristup, svoje zahtjeve. Nema više crnih ekrana i zelenih svjetlucavih slova, a pomalo se stišava i glasno »drljanje« igličnih pisača.

Puno je jednostavnije objasniti što ima. Jednostavno pogledajte kako izgleda Internet, ili još bolje, naš intranet i pokušajte u šarenim ekranima prepoznati svoj ekran za unos popratnice, temeljnicu za knjiženje, obrazac za prijavu požara. Još jednostavnije ćete prepoznati razne pre­glede, kartice, liste... A što je tu novo? Pa upravo kao i na Internetu: na svom računalu trebate samo internetski čitač a sve ostalo: baza podataka, forme za unose, ekrani za preglede - sve je to negdje drugdje, na nekom serveru u tamnim računalnim dubinama - neznano gdje a opet dostupno svima - naravno, onima kojima dostupno treba biti.

A kako bi to u praksi izgledalo? Vidjet ćete vrlo brzo. Na primjer: već za koji tjedan obrasci za prijave požara otići će u povijest a Internet i odgovarajući klijenti za prijave požara u »krškim« šumarijama osigurat će da detaljno izvješće bude na ekranu stručnjaka u Direkciji istovremeno kad ga vipravitelj šumarije upiše u svoje računalo u šumariji (ili kod kuće... ili bilo gdje)-

Sistemaš Veljko Kovacević izlaže potanko o novini tehnologijama koje ulaze i u naš Internet dok ga suradnici pozorno prate na ekranu

Ili, novog hsPROa nikad neće biti! Postojat će samo baza podataka o proizvo­dnji i posve će biti svejedno da li će preu-zimač popratnice upisivati na starom DOS programu u šumariji, na internetskom obrascu na kućnom računalu (kad na tre­nutak uspije otjerati svoje potomstvo od njihove partije Tomb Raidera) ili jednostav­nim priključenjem terenskog računala na telefon u prvoj birtiji na koju naiđe... U svakom slučaju, promjene stanja zaliha će istodobno biti vidljive i upravitelju u šumariji i šefu koniercijale u upravi a utjecat će i na skupo izvješće o proizvodnji

Hrvatskih šuma. A kako je to sve bilo u Spačvi. Najprije valja pohvaliti domaćina: uvjeti za rad bili su idealni - ekipa Informatičkog odjela UŠ Vinkovci pripre­mila je pravu računalnu radionicu i pobri­nula se za sve stoje trebalo, ekipa Quercu-sa, potpomognuta slavonskim tradicijama, bila je nenadmašna u onim egzistencijal­nim stvarima a prekrasna lovačka kuća sama po sebi, pa i njena lokacija u Spačvanskoj šumi učinila je ostalo.

Sudionici su bili uglavnom onaj krea­tivni dio direkcijskog informatičkog tima uz nazočnost nekoliko informatičara »koji

Zajednički snimak pred lovačkom kućom »Spačva« svih sudionika i..

30 / Časopis Hrvatske šume

obećavaju« iz UŠ Vinkovci, Osijek, Našice, Bjelovar, Sisak i Gospić. Ne stoga što nema više »obcćavajućih«, ali jednosta­vno je trebalo negdje povući granicu. Za sve ostale uskoro slijedi nešto kraći semi­nar sa istim temama.

Iako je koncept rada bio »radio-ničkog« tipa i svatko je već svojom nazočnošću pridonio programu, valja za­bilježiti da je nositelj pojedinih tema, uz šefa Informatičke službe (po službenoj dužnosti) bio i Veljko Kovačević, naš »si-stemaš« i inače zadužen za nove tehnolo­gije. Međutim, brzo se pokazalo da smo svi mi, iako relativno mladi, ipak informatički starci. Naš stalni vanjski su­radnik, student Siniša Tkalčec, svojim po­sve drukčijim gledanjem na nove tehnolo­gije sve nas je podsjetio na to kako smo i mi nekad bili mladi i pametni i pravili se jako važni pred onima koji o računalima pojma nisu imali. Ah, ta mladost...

- ^K . Branko Meštrić

UPRAVA SUMA NOVA GRADIŠKA

ispred hrasta orijaša starog tristotinjak godina u Drenovcima

Nema opasnosti od mrazovca N ovogradiški šumari obavili su

tijekom prošle i početkom ove godine, u okviru zaštite šuma,

praćenje zaraze velikog i malog mrazo­vca (Hibernia defoliaria i Opcrophtera brumata). Motrenje je izvršeno na području devet šumarija, u 25 gospodar­skih jedinica, na 31 plohi i 306 stabala. Praćenje je započelo u listopadu 1998., a završeno je u siječnju ove godine. Prethodno su obnovljene plohe s ljeplji­vim prstenovima, širine 8-10 cm i de­bljine oko 2 mm, a učestalost opažanja se odvijala u ovisnosti od jačine napada navedenog štetnika - svakodnevno od­nosno svaki drugi ili treći dan. Tijekom svake kontrole zaduženi opažači očistili su ljepljive pojaseve na stablima od mužjaka velikog i malog mrazovca, dru­gih kukaca i eventualnih nečistoća, a ženke su izbrojali, evidentirali u propisa­ne obrasce te ih isto odstranili s prstena.

Na već uobičajeni računski način, iz omjera ukupnog broja uhvaćenih ženki na deset stabala i ukupnog opsega stabala dobiven je prosječan broj ženki po centi­metru opsega stabla na plohi. Kako nas je obavijestio ing. Ivan Prgič, stručni su­radnik za ekologiju i zaštitu šuma, prosječan broj ženki velikog i inalog mrazovca po centimetru opsega na svim

plohama kretao se od 0,004, na području šumarije Trnjani, do 0,085 na području novokapclačkc šumarije. Navedeni po­daci, ističe ing. Prgić, ukazuju na to da nema opasnosti od golobrsta, budući da nije riječ o kritičnom broju. Naime, na temelju dosadašnjeg iskustva, orijenta-cijski se može smatrati da će golobrst nastati, ako se po jednom centimetru prosječnog opsega debla uhvati 1-2 ženke.

U okviru dijagnozno-prognozne službe u ovoj Upravi šuma pozornost je bila, osim na gubara i mrazovca, usmjerena i na pojedine bolesti i druge štetnike šumskog drveća. Tijekom pro­tekle godine zaštitno se djelovalo protiv hrastove pepelnice i medljike, koju uzrokuje gljiva Microsphaera alphitoi-des, kao glavni uzročnik sušenja naših nizinskih hrastovih šuma. Budući da najviše napada lišće hrasta lužnjaka, karakterističnog za područje novogra-diške uprave, treba joj posvetiti osobitu pozornost. Intenzitet napada pepelnice, prema riječima ing. Prgića, kretao se od 20-100 posto, no činjenica je da ga nije bilo na većim površinama. Veći napad bio je izražen u mješovitim sastojinama s jasenom, predviđenim za pripremni sijek, a osobito je bio opasan onaj koji je

uslijedio iza napada gusjenica. Naime, događa se da pepelnica nekoliko godina zarcdom napadne mlado hrastovo lišće, koje izbije nakon što gusjenice obrste prvi hrastov list, a posljedica toga je fiziološko slabljenje hrastovih stabala, te sušenje i ugibanje nakon napada nekih sekundarnih bolesti i štetnika. Tretiranje hrastovog ponika i podmlatka protiv pe­pelnice obavljeno je leđnom i traktor­skom prskalicom, s fungicidima Anivi-lom, Rubiganom i Tiltom. Najizraženiji napadi hrastove pepelnice uslijedili su na području šumarija Stara Gradiška, No­vska, Okučani i Slavonski Brod.

Na području šumarija Stara Gradiška i Novska izvršena je zaštita protiv kukavičjeg suznika i zlatokraja, gdje se intenzitet napada kretao od 40-100 posto. Na novljanskom terenu tre­tiranje je obavljeno i protiv hrastovog četnjaka. Protiv štetnih kukaca od inse­kticida su korišteni Fastac, Decis i She-rpa. Manji intenzitet navedenih štetnika bio je na području šumarije Nova Gradiška. Rodcnticidom Facironom izvršena je na većini šumarija zaštita pro­tiv štetnih glodavaca. .

^ I. TOMIĆ

Časopis Hrvatske šume / 31

15. SJEDNICA

U rasadniku Hajderovac održana sjednica GSV »Hrvatskih šuma«

Osnovni problem nelikvidnost U šumsko-hortikulturnom rasadniku »Hajderovac« kod Kutjeva

održana je 15. sjednica Glavnoga zaposleničkog vijeća JP »Hr­vatske šume« p.o. Zagreb. U ime domaćina, požeške Uprave

šuma, nazočnima su se prigodnim riječima obratili upravitelj Uprave ing. Stjepan Blažičević i ing. Željko Ognjcnčić, upravitelj kutjevačke šumarije, upoznavši ih s poslovanjem. Pod predsjedanjem predsjed­nika GZV-a ing. Ivana Zovaka, a u nazočnosti predstavnika pojedinih uprava šuma i čelnika iz Direkcije, izvještaj o poslovanju »Hrvatskih šuma« podnio je pomoćnik direktora ing. Tomislav Starčević. Istak­nuo je da će ova godina biti prijelomna zbog drvne industrije koja je u kolapsu, ograničenosti domaćeg tržišta i izvoza, što se, unatoč redo­vitoj proizvodnji, negativno odražava na različita plaćanja i naplatu roba odnosno prouzrokuje nelikvidnost, koja je najveći problem.

Pozornost sporednim šumskim proizvodima

- Dugovanja kupaca su ogromna i pokušavamo ih staviti pod kontrolu na taj način da svi oni koji nam duguju više od 10 posto ne mogu dobiti robu te pratimo tjednu naplativost. Novo rukovodstvo želi promijeniti dosadašnju praksu centralizacije poduzeća tako da osnovne jedinice-šumarijc i Uprave - dobiju što veće ovlasti, ali i odgovornosti. Radi stabilizacije poslovanja donesena je odluka o izra­di srednjoročnog plana za razdoblje od 2000.-2005. godine, a u okvi­ru plana za 1999. moraju se naći korcktivi ponašanja prema tržištu, koje je hirovito i na kojcin je ponuda veća od potražnje — naglasio je ing. Starčević, napomenuvši da ova godina nije nesavladiva, no izra­zio je sumnju da će se planirana struktura drvnih sortimcnata i prihod ostvariti. Osvrnuo se na problematiku poslovanja u uzgajanju šuma, gdje se pokušava prikazati nekakva dobit i dobro poslovanje, unatoč činjenici daje ova djelatnost samo trošak. Osobito pozornost mora se posvetiti troškovima na obnovi šuma, koji su naročito visoki u Priobalju (i do 50 radnika - dana po hektaru). Na obnovi šuma, kazao je, moramo se maksiinalno zauzeti, uz što manju potrošnju. Uz povećanje proizvodnje mora se smanjiti relativni odnos između općeg i direktnog troška. U daljnjem izlaganju ing. Starčević je napo­menuo da više pozornosti treba usmjeriti na korištenje sporednih šumskih proizvoda, kao što su gljive, meso divljači i drugo te na tu­rizam u šumarstvu, što traži angažman svih zaposlenika. Iz lovstva se mora pokušati izvući određena dobit, a bavljenju lovnim turizmom treba posvetiti dužnu pozornost, jednaku kao i proizvodnji furnirskih trupaca.

Nalazi revizije Rukovoditelj Službe za reviziju i unutarnju kontrolu Đuro Ćuti

govorio je o izvještaju Međunarodne revizije o poslovanju »Hrvatskih šuma« do polovice prošle godine. Naglasio je probleme manje obračunate amortizacije osnovnih sredstava (ceste i zgrade), izdvajanja za općekorisne funkcije šuma i znatne svote novca za PDV, što će se negativno odraziti na završni račun za 1998. godinu. Revi­ziju je, nakon ponovljenog natječaja, radilo 15-20 osoba iz američko-hrvatske revizorske kuće Delotte-touch, a namijenjena je samo za internu upotrebu. Poduzeće je, prema mišljenju revizije, promijenilo stope amortizacije, stoje nedopustivo i u suprotnosti s važećim zako­nima i pravilnicima, a zaduženi za reviziju smatraju daje to učinjeno namjerno, kako bi se snižavanjem amortizacijskih stopa iskazala do­bit. Tako je za amortizaciju cesta umjesto 4% obračunato samo 0,5%, a za zgrade umjesto 2% obračunato je 1% te je prouzročen gubitak od gotovo 76 milijuna kuna. Zbog krivo procijenjene imovine izdvojenih Društava ograničene odgovornosti, nastala je razlika od približno 60 milijuna kuna, što je proknjiženo u prihode, a prema

reviziji je trebalo staviti u revalorizacijsku pričuvu. Uz prihodovnu dobit koja je već jednom bila u ukupnom prihodu i vrijednosno usklađivanje kupaca, ukupni gubitak je povećan na 220 milijuna kuna, a tome treba dodati 145,5 milijuna kima iz OKFŠ-a koji su se, protivno zakonu i namjeni, trošili nenamjenski. Revizija je predložila, naglasio je Ćuti, da se gubitak odmah knjiži, a novac namijenjen za OKFŠ mora se vraćati u sljedećih pet godina. Ovaj izvještaj revizija je dostavila Upravnom odboru poduzeća, a on je o tome obavijestio Vladu Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i Ured za restrukturiranje i ekonomiku. Sljedeći potez je na vlasniku »Hrvatskih šuma«.

Plaće kasne Bilo je riječi o problemu manjka novca za isplatu osobnih doho­

daka za prosinac i terenskih dodataka. Za tu namjenu nedostaje 25 milijuna kuna, a osim Uprava šuma Senj i Vinkovci, svim drugim upravama nedostaje novac. Radi rješavanja ovoga problema vjerojatno će se morati podići kredit, stoje nepopularan i skup način. Kako bi se naplatila tek desetina potraživanja, novac bi se osigurao, ali to je malo vjerojatno, jer je drvna industrija na koljenima. Stjepan Vragolović iz novogradiške Uprave šuma govorio je o problemima osnivanja novogradiškog d.o.o. prije tri godine te istaknuo daje 17 ljudi dobilo otkaz iako im je obećano da će ostati raditi. Čedomir Dunato iz UŠ Senj naglasio je da u šumariji Krk ima manjka zaposlenih s obzirom na opseg poslova, a Zcljko Cutvarić iz bjelovarske uprave predložio je da se načini redoslijed prilikom isplata osobnih dohodaka za sve upra­ve i da se on poštuje. Predsjednik Glavnog zaposleničkog vijeća ing. Ivan Zovak podsjetio je nazočne da je 27. siječnja, a nisu isplaćene plaće za prosinac te je postavio pitanje stoje s obvezatna poslodavaca da osobne dohotke i terenske dodatke isplati do 20-og u mjesecu. Ing. Starčević odgovorio je da će plaće i terenski dodatak biti isplaćeni do kraja siječnja, a u najkritičnijim upravama do 5. veljače. Usvojen je zaključak daje poslodavac dužan GZV-u dostaviti precizni izvještaj o provedenoj reviziji u poduzeću. Raspravljalo se i o namjeri otkaza ugovora o radu zaposleniku ing. Anđelku Serdarušiću, bivšem direk­toru »Hrvatskih šuma«, a preciznije tumačenje dao je diplomirani pravnik Danko Kralik, napomenuvši daje riječ o namjeri otkaza a ne o otkazu, koji može biti sporazuman i jednostran, a za to je nadležan Upravni odbor poduzeća.

Predsjednik GZV-a osvrnuo se na odgovor direktora Ivana Tar-naja na žalbu GZV-a upućenu na presudu Općinskog suda u Zagre­bu, u svezi s korištenjem radničkih odmarališta. Direktor smatra daje žalba neosnovana, a da je presuda pravovaljana, ali Zaposleničko vijeće podržava žalbu bez obzira na direktorov dopis.

Izbor i do kraja ožujka Istaknuto je da skupove zaposlenika, po zakonu, treba organizi­

rati tijekom veljače, odnosno prije izbora za nova Zaposlenička vijeća. Odluku o raspisivanju izbora donose zaposlenička vijeća pojedinih uprava, a zakonska je obveza organizirati izbore do kraja ožujka. Dogovoreno je da izbore treba održati barem tjedan dana prije isteka mandata dosadašnjim vijećima, a svaki član biračkog odbora mora potpisati izjavu da neće biti kandidiran na izborima. Nove kolektivne ugovore, koji važe od 1. siječnja 1999., dobile su samo sisačka, bjelo­varska i vinkovačka uprava te direkcija. Stoga je zaključeno da se ugovori dostave svim članovima zaposleničkih vijeća, a rasprava se o novom Kolektivnom ugovoru odgađa. Od poslodavca se traži pri­mjena ugovora od navedenog datuma, što medu ostalim uključuje povećanje vrijednosti boda od 1,20 na 1,30, naknade za prehranu u tijeku rada s dosadašnjih 400,00 na 500,00 kuna i đr. _^^ ,, ^ ,

I P (I. T.)

32 / Časopis Hrvatske šume

STRANICA NAŠIH ČITATELJA

{^KOM MILJEU Nastavljamo sa objavljivanjem vaših foto­

grafija. Danas ponovno objavljujemo radove tri autora, koji su nam i poslali najviše svojih fotografija, uglavnom zimskih motiva.

U prošlom broju iz tehničkih razloga došlo je do zamjene nekih potpisa i imena, stoga autore, molimo da prihvate našu ispriku.

Šaljite nam i dalje vaše uspjele fotografske radove, a Redakcija nastoji ishoditi i simbolične honorare za vaše objavljene slike.

Urednik

Zimsko ruho Foto: Zvonko Ištvan Moive

Posljednji zalazak sunca 1996. Foto; Željko Gubijan Šumarija Vrbovec