HRVATSKE ŠUME 99 - 3/2005 - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/099.pdf · okolišem ISSO 14001...

Kopački rit

OŽUJAK

Priča broja je Kopački rit. Jedan od najboljih poznava-telja stanja u ovome Parku prirode, mr. Darko Getz,

podsjeća na ne tako davna vremena i političke igre oko proglašavanja nekih nacionalnih parkova. Navodi i stručne razloge na temelju kojih neka prirodna cjelina treba i može biti proglašena nacionalnim parkom. Istodobno naš novinar Z. Lončarić piše o vrućoj atmosferi s okruglog stola SDP-a u Osijeku gdje su stru-čnjaci za zaštitu prirode iz najveće opozicijske stranke obrazlagali svoj prijedlog o proglašenju ovoga zašti-ćenog prirodnog objekta nacional-nim parkom. O tome možete čitati na uvodnim stranicama časopisa i zato nećemo više o tome na ovome mjestu. Podsjetit ćemo samo na je-dan neprofesionalni uradak o ovome Parku na dnevniku HTV-a početkom veljače u kojem je izrečeno dosta dubioza na račun šumara (..“samo sijeku a ne pošumljuju...”, pa krivi za bolest jelena, itd). Izrekla ih je osoba za koju nije potpisano što radi, no ni to nije problem jer svatko ima pravo reći što misli (dok ga netko ne tuži!), već je problem što nije dana prilika i drugoj strani da kaže što misli. To je valjda nekakva elementarna pristojnost. Da zaključimo s Kopa-čkim ritom: očito je da politika, a ne struka i stručno mišljenje, odlučuje o budućnosti nacionalnih parkova i parkova prirode – ne donošenjem same odluke, jer to jest politički čin, nego kompletnim ranijim postupci-ma i lobiranjem. Kao i nekada.

U svemu je zapravo, mimo svih stranačkih, predizbornih ili dnevno političkih potreba, bitno samo jedno – da ovaj prirodni biser biološke raznolikosti ostane sačuvan za bu-duće generacije i brojne posjetitelje što ga obilaze. U tom kontekstu na kraju ostaje samo jedno jednostavno pitanje: Ako su šumari takve štetoči-nje i ako su ovaj prirodni biser toliko uništili i devastirali pa proživljava takvu agoniju, kako to da je kroz sve ove godine, i stoljeća ostao tako lijep i privlačan da ga obilaze toliki posjetitelji? (m)

2.-4. IGRE OKO PARKA PRIRODE KOPAČKI RIT

Što je sve potrebno da bi neko područje bilo proglašeno nacionalnim parkom?

5.-7. OKRUGLI STOL

Je li Kopački rit zaista devastiran i proživljava li agoniju?

8. SURADNJA PČELARA I ŠUMARA

Više od 50 posto domaćeg meda potječe iz naših šuma!

9.-10. RAZGOVOR

Sindikat nije zadovoljan načinom raspodjele osobnih dohodaka

12.-14. ŠUMSKE RAZGLEDNICE

Usitnjene šume otežavaju posao

15. DRUGA RUNDA

Odlučujemo li sami o sebi

16. UREĐIVANJE ŠUMA

Sušenje, imela – i izvanredna revizija!

19. ŠUMARSKA PRAKSA

Priručnik za revirnike

20.-21. MEKSIKO

U botaničkom vrtu Akapulka

24.-27. ZAŠTIĆENA PRIRODA

Oko 160 različitih biljaka na Papuku predstavlja više od 25% vrsta hrvatske flore!

28.-29. ŠUMSKE RAZGLEDNICE

U četrnaest godina razminirano preko 2000 ha šumskih površina

30.-31. ORNITOLOGIJA Lastavica pokućarka

32.-33. ZANIMLJIVA PRIRODA

Gorostas iz Prpić Luga

34. ZAŠTITA OKOLIŠA

Zašto tvrtke uvode upravljanje okolišem ISSO 14001

36. ZOONOZEPsitakozakozak

40. POVIJEST ŠUMARSTVA

Još jedna o pepeljarenju

u ovom broju

Broj 99 • ožujak 2005. HRVATSKE ŠUME 1

Broj 99 • ožujak 2005. HRVATSKE ŠUME2

Otkada ga je princ Albrecht Habsburg 1944. proglasio zaštićenim prirodnim područjem (Naturschutzgebiete), Kopački su rit u nekoliko navrata “ljubitelji” prirode, predvođeni političarima, pokušavali proglasiti nacionalnim parkom. Sve u ime spašavanja od “devastacije”, “ugrožene bioraznolikosti”, “neekonomičnosti i neprofitabilnosti”, “šuma bioraznolikosti”, kao da su nacionalni parkovi u Hrvatskoj profitni centri i kao da sadašnji Park prirode nije fantastično očuvano močvarno stanište i primjer bioraznolikosti. O najnovijem takvom prijedlogu, u kojem su opet zanemareni i međunarodni kriteriji i konvencije kojih je Hrvatska potpisnik, riječ je u ovome tekstu

Prije Domovinskoga rata, otpri-like u 80-im godinama, uputila se ekipa eksperata UNESCO-a u Nacionalni park Brijuni s ciljem

predlaganja toga otočja u listu svjet-ske prirodne baštine (World Heritage lista) Nakon smještaja i gostoljubivog prijema što su ga priredili čelnici lo-kalne samouprave, uputili su se u raz-gledanje najvećeg otoka Veliki Brijun (ili Brion) jer se onaj manji (a izgleda ni ostale) nije moglo obići budući da su bili pod nadzorom vojske. Malo se zna o dojmovima spomenute UNESCO-ve ekspertne grupe, međutim, poznato je da su drugi ili treći dan napustili Bri-june i Jugoslaviju uz napomenu da isti ne zadovoljavaju UNESCO-ve kriterije na osnovi kojih bi se ovaj nacionalni park predložio za listu svjetske bašti-ne. Usput su pripomenuli da su Brijuni pogrešno proglašeni nacionalnim par-kom.

Danas je manje-više poznato da je Nacionalni park Brijuni proizvod onda-šnje politike. Nesumnjivo da je Josip Broz imao »filing« za prirodu i prirodne ljepote i da je znao za mnoga područja koja su proglašena nacionalnim par-

IGRE OKO PARKA PRIRODE KOPAČKI RIT

Što je sve potrebnobilo proglašeno nacionalnim parkom

Je li bioraznolikost doista ugrožena?

Pišemr. sc.

Darko GetzFoto:

D. Getz

kopački rit


da bi neko područje čje čnacionalnim parkom

kom. Nitko se, razumljivo, nije protivio kad je pokrenut postupak oko progla-šenja Brijuna nacionalnim parkom, pa ni djelatnici Republičkoga zavoda za zaštitu prirode. Sve ostalo kasnije bio je formalizam. Slučaj Brijuna podsjetio nas je na slične političke želje i igre oko preimenovanja Parka prirode Kopački rit u nacionalni park.

Povijesne inicijative o »nacionalnom parku« Kopački rit

Iako ne raspolažemo službenim do-kumentom, nekom naredbom, ukazom i sličnim aktom Kraljevine Mađarske o zakonskoj zaštiti Kopačkoga rita, odno-sno Lovišta »Belje«, što ne isključuje njegovo postojanje u arhivama bivše Austro-Ugarske, pretpostavljamo da je princ Albrecht Habsburg (1897.-1953.) ponukan primjerima iz drugih europ-skih zemalja ili zbog nekoga drugoga razloga, interno zaštitio Kopački rit prog lasivši ga Prirodnim zaštićenim područjem čjem č (Naturschutzgebiete, Pon-gratz, 1944.)

Princ Albrecht, nepriznati vlasnik vlastelinstva Belje, odluku o zaštiti di-jela lovišta donio je najvjerojatnije pod utjecajem glasovitoga mađarskoga pu-topisca i lovca Zsigmunda Szechenyia, kojega je 1942. godine pozvao na Belje da mu pokuša organizirati lovstvo, jer je Uprava lovišta (Kraljevine Jugoslavi-je), napuštajući Baranju povukla sa so-bom lugare, inženjere i druge koji su vodili lovište (Szechenyi, 1995.)

Mnogo godina kasnije, iz sasvim drugih pobuda, želju za nacionalnim parkom pokazala je Uprava uzgajališta divljači Jelen-Beograd. Na zahtjev “Za-voda za zaštitu prirode i naučno pro-učavanje prirodnih retkosti” Narodne Republike Srbije, a u suglasju sa spo-menutim U.U.D. Jelen – 1958. godine upućen je prijedlog Kabinetu predsje-dnika Republike za osnivanjem Nacio-nalnoga parka »Moša Pijade«. Navodno je Moša Pijade izrazio želju da ga se zakonski zaštiti najvišom kategorijom zaštite. S prijedlogom se nije složio hr-vatski Konzervatorski zavod iz Zagreba i protuargumentima dokazao da po-dručje ne može biti nacionalni park već

...“s obzirom na izrečeno gospodarsko značenje Kopačkoga rita i okolnog područja više bi odgovarala kategori-ja upravljanoga prirodnog rezervata”. Osim što je u pitanju bio određen ri-valitet dviju zaštitarskih kuća, s jedne strane srbijanske, a s druge hrvatske, smatra se da je ondašnji Republički za-vod za zaštitu prirode iz Zagreba imao obrazovanije stručnjake od sličnoga u Srbiji. Uostalom, šanse za nekom supremacijom srbijanskoga Zavoda za zaštitu prirode na tlu Baranje bile

su gotovo neznatne, jer je Đilasova komisija ustanovila granice između re-publika, zbog čega su bile ograničene ovlasti republičkih organa na teritoriju susjedne republike.

Sljedeći pokušaj preimenovanja lo-vno-šumskoga područja, (tada već Par-ka prirode i Specijalnoga zoološkog re-zervata Kopački rit) u nacionalni park, pokrenulo je čelništvo Lovno-šumskog gazdinstva Jelen u Beogradu 1982. U već pomalo zakuhaloj političkoj situa-ciji obojenoj nacionalnim previranjima,

Zbog Zakona o zaštiti prirode iz 1976. godine, posebno čl. 17. i 39. i prihvaćenih međunarodnih kriterija, a što je u skladu s brojnim ratificiranim konvencijama, LŠG Jelen stavljen je pred izbor: ili nacionalni park uz odricanje gospodarenja šumom, divljači, ribom i ostalim resursima – što bi u praksi značilo odreći se lova jelenske divljači i drugih papkara, zatim »zaboraviti« sve odredbe gospodarskog korištenja šume, privrednoga ribolova, ili ostaviti sve po starom, a u okviru tadašnje kategorije parka prirode.

Kopački rit


osjetila se stanovita nesigurnost. Novin-stvo je pokrenulo pitanje odlijevanja dohotka iz Hrvatske u Srbiju, između redova mogla se naslutiti velikosrpska politika u kojoj su »jelenovci« imali zna-čajnu ulogu itd. Da bi nekako očuvali eksteritorijalnost u okviru Hrvatske, a u odnosu na novi Zakon o šumama i druge zakonske propise, predložili su preimenovanje Lovišta, zajedno sa već postojećim zaštićenim objektima priro-de, u nacionalni park. Pritom su razvili

doktrinu jedinstvene biološke cjeline, uključujući u to jedinstvo i ostale za-štićene objekte i lovišta uz Podunavlje u bivšoj Jugoslaviji.

Ideju o nacionalnom parku podr-žao je Republički komitet za znanost, tehnologiju i informatiku, koji je prije-dlog dostavio Izvršnom vijeću Sabora. S prijedlogom je bio suglasan i Sekreta-rijat za zakonodavstvo Izvršnoga vijeća Sabora, kao i mnogi danas zaboravljeni političari Hrvatske, inače svojedobno česti gosti u Jelenu.

Međutim, zbog Zakona o zaštiti pri-rode iz 1976. godine, posebno čl. 17. i 39. i prihvaćenih međunarodnih kri-terija, a što je bilo u skladu s brojnim ratificiranim konvencijama, LŠG Jelen stavljen je pred izbor: ili nacionalni park uz odricanje gospodarenja šu-mom, divljači, ribom i ostalim resursi-ma – što bi u praksi značilo odreći se lova jelenske divljači i drugih papkara, zatim »zaboraviti« sve odredbe gospo-darskog korištenja šume, privrednoga ribolova, ili ostaviti sve po starom, a u okviru tadašnje kategorije parka prirode. Uz ograničenje gospodarskih aktivnosti u pitanju je bio i broj radni-ka koji bi izgubili zaposlenje, tako da je i taj prijedlog završio u povijesnoj

arhivi. Jer, zakoni su bili rezolutni, me-đunarodni kriteriji također, a osim toga nijedan stručnjak bivšega RZZP-e nije bio sklon dovesti u pitanje svoj moral, stručnost i svjetonazor, odnosno ustu-pcima se izboriti za naklonost Jelena, ugošćavanje i eventualno pravo lova.

U svezi nacionalnoga parka zanimlji-vo je spomenuti da je za vrijeme Do-movinskoga rata samozvana Republika srpska krajina, donijela Uredbu pred-sjednika kojom se 6. prosinca 1993. godine iz sastava Javnoga preduzeća Krajina šume izdvaja bivši Jelen i osni-va nova firma pod nazivom Nacionalni park Jelen-Baranja. Čin proglašenja pripao je današnjem sužnju zatvora u Haagu Mili Martiću, koji će spomenutu uredbu javno obznaniti na radio posta-ji Beli Manastir 1. siječnja 1994. godine. Spomenimo i to da srbijanski zakoni o zaštiti prirode nisu u suglasju s me-đunarodnim kriterijima i postojećim konvencijama. Pojam srbijanskoga na-cionalnoga parka odgovara djelomice kategoriji parka prirode u Hrvatskoj.

Posljednja inicijativa za preimeno-vanje Parka prirode Kopački rit u na-cionalni park potječe iz 1999. godine. Te godine Županija osječko-baranjska daje na uvid Nacrt prijedloga zako-na o proglašenju Nacionalnoga parka »Kopački rit« koji je stanoviti »gemišt«, između srpskoga nacionalnoga parka i parka prirode u Hrvatskoj, ukratko i on zaobilazi međunarodne kriterije i naglašava onu praktično-pomirljivu stranu u maniri »vuk sit, a koze na broju«. Bio bi to nacionalni park u ko-jem se između redova iščitava želja za protjerivanjem Hrvatskih šuma, šuma-ra i lovaca. Nakon što bi se uklonili ovi postojeći, doveli bi se neki drugi koji bi nastavili sve po starom. No u odnosu na najnoviji prijedlog SDP-a, Prijedlog

šumljuje« itd. Govori se o povećanju površine Parka prirode na 37.485 ha (36% više), dobivanju kredita (ili po-moći) Svjetske banke za razminiranje, špekulira se sa korištenjem fondovima Europske unije kojima će se restaurirati vlažna i močvarna područja ukoliko se Park »Kopački rit« proglasi nacionalnim parkom. Ukratko, kao i u prethodnom ne nalazimo neke bitne elemente koji bi nas uvjerili u razložnost preimenova-nja Parka prirode u Nacionalni park.

Sve u svemu, ni taj Prijedlog nije te-meljen na međunarodnim dogovorima, niti na zakonu, ne respektira stručnja-ke Ministarstva kulture, a ni one koji se tom problematikom bave. Nema potre-bnu širinu, a ni »sluha« za Baranjce, jer je napisan sa pozicije usko lobiranoga ptičarsko-ljubiteljskoga rakursa, u ma-niri »što bi mali Perica želio«. Govori se o međunarodnim kriterijima koje ne poznaju. Ni Zakon o zaštiti prirode nije im blizak, pa tekstom upadaju u kontradikcije. Spominju se stanovnici okolnih mjesta koji su svi za nacional-ni park, premda nije proveden referen-dum ni barem neka ozbiljnija anketa. Tvrdi se da bi se zbog »brda« informaci-ja sa jednoga mjesta povećala kvaliteta života stanovnika Županije i porastao bi nam ugled (?) u Europi, i sve tako u nabrajanju maštovitih zamisli.

Svaki prijedlog o preimenovanju parka prirode u nacionalni park ili neku drugu kategoriju zaštite unaprijed je osuđen na propast ukoliko je motiviran političkim i osobnim interesima, željom za izbacivanjem iz Kopačkog rita dru-gih sudionika i korisnika kao što su Hrvatske šume, Hrvatska vodoprivreda, Gospodarstvo »Belje« (Ribnjaci), lokal-na samouprava itd. Osim toga u svim takvim i sličnim slučajevima potrebna je ozbiljnost prema sebi samima, Hr-

U najnovijem Prijedlogu za proglašenje nacionalnoga parka, radi se o novelaciji onoga prethodnoga iz 1999., razmišlja se i o povećanju površine Parka prirode na 37.485 ha (36 % više), dobivanju kredita (ili pomoći) Svjetske banke za razminiranje, korištenju fondova Europske unije kojima će se restaurirati vlažna i močvarna područja.

iz 1999., ne ukida ni šumarstvo, lov-stvo, privredni ribolov, premda je i on bio motiviran političkim ambicijama i željama pojedinaca.

Nacionalni park 2005.Po najnovijem Prijedlogu za pro-

glašenje nacionalnoga parka, naslu-ćujemo da se radi o novelaciji onoga prethodnoga iz 1999. godine iza ko-jeg stoje neki novi političari i biolozi. Kao i u prethodnom razbacuju se ja-kim riječima kao što su: »devastacija područja«, »ugrožena bioraznolikost«, »neekonomičnost i neprofitabilnost«, »šuma se samo sječe, a ništa se ne po-

vatskoj i prema Europi, njihovim insti-tucijama zaštite prirode, pa i poznatim svjetski priznatim nevladinim organiza-cijama kao što je IUCN, kako nas ne bi uvrstili u zemlje kojima međunarodni dogovori i kriteriji ne znače mnogo, koje su sklone improvizaciji. Za NP »Brijuni« znamo da je iznuđen voljom čelnika jedne propale politike, ne bi bilo dobro da se i Kopački rit progla-šava nacionalnim parkom zbog politi-ke i želje nekih anonimnih nevladinih udruga. Kao buduća članica Europske unije, Hrvatska bi trebala izbjegavati takve nepromišljenosti.


OSIJEK / OKRUGLI STOL NA TEMU: KOPAČKI RIT, NACIONALNI PARK ILI NE

Je li Kopački rit zaista devastidevastiran ran ran ran ran ran ran ran ran ran ran ran ran ran i proi proi proi proi prožžžžžžžžžživljava ivljava ivljava ivljava ivljava ivljava ivljava ivljava ivljava ivljava ivljava ivljava ivljava ivljava ivljava ivljava ivljava ivljava li agoniju?li agoniju?li agoniju?li agoniju?li agoniju?li agoniju?li agoniju?li agoniju?li agoniju?li agoniju?li agoniju?li agoniju?li agoniju?Nije upitan samo prijedlog proglašenja Kopačkog rita nacionalnim parkom, nego i njegovo proširenje na šumske površine čime bi se ugrozila radna mjesta u šumarstvu i povećala ionako velika nezaposlenost. A olako izrečene optužbe o agoniji, devastiranosti, nekontroliranoj sječi, ugroženosti Parka prirode treba prepustiti stručnjacima koji objektivno trebaju procijeniti kako se dosad brinulo i tko je i koliko ulagao u Kopački rit. O svemu tome bilo je riječi u raspravi treba li Kopački rit postati nacionalnim parkom, koju su u vidu okruglog stola nedavno u Osijeku organizirali Gradska organizacija SDP-a Osijek i županijska organizacija SDP Osječko-baranjske županije Dio šuma koje nisu u sastavu P. p. Kopački rit a predlagatelji ih žele uvrstiti u nacionalni park!


Zbog toga što je Vlada Repu-blike Hrvatske nedavno odbila prijedlog SDP-ovog saborskog zastupnika Ivice Pančića, da

u saborsku proceduru uputi njihovu inicijativu o promjeni statusa Parka prirode Kopački rit i proglasi ga naci-onalnim parkom, Gradska organizacija SDP-a Osijek i županijska organizacija SDP-a Osječko–baranjske županije, or-ganizirali su u Poglavarstvu grada Osi-jeka Okrugli stol s javnom raspravom na tu temu. Raspravu su poduprla čak četiri saborska zastupnika, Ivica Pančić, Mato Gavran, Mato Arlovićiz SDP-a, te Vilim Herman iz HNS-a liberalnih demokrata, a na iznoše-nje mišljenja su, uz prisustvo brojnih novinara slavonskih medija, pozvani djelatnici Parka prirode Kopački rit,

tici zemlji, a šumari su u tom razdoblju posjekli više od 1.100 hektara šuma, a pritom iste površine nisu pošumljene, rečeno je.

Voditelj osječke Uprave šuma Dra-gutin Vračević, odbacujući optužbe zastupnika Pančića, ističe “kako je upra-vo JU Park prirode Kopački rit zahtije-vala da se unutar Parka posijeku sve površine koje su pod euroameričkim klonovima topola, a koje su prestarje-le ili dospjele za sječu. Na njihovom mjestu će se ubuduće pošumljavati samo sa autohtonim vrstama drveća, pa se svake godine pošumljavaju nove površine sadnicama hrasta lužnjaka i poljskog jasena, te drugim vrstama drveća.

Hrvatska danas ima jednu od najpri-rodnijih i najočuvanijih šuma u Europi, pa i u svijetu! Posljednjih nekoliko sto-ljeća, od kada se spominje Kopački rit, uvijek su tim područjem gospodarili šumari i štitili ga, pa su ga sve do da-našnjeg dana uspjeli i sačuvati u svim njegovim ljepotama i vrijednostima, što je i omogućilo da se Kopački rit 1977. proglasi Parkom prirode! I sada se pojavljuju novi “stručnjaci” koji tvr-de kako šumari “devastiraju, uništava-ju, sijeku, ubijaju” i dovode u agoniju ono od čega žive, ono u što vjeruju i za što su se, na kraju krajeva, i školovali. Ove tvrdnje su bespredmetne, tenden-ciozne i nestručne, pa o tome do sada nismo htjeli ni raspravljati, ustvrdio je Vračević.

Šumarstvo, šume i šumska zemljišta Hrvatske povjereni su šumarima koji su već generacijama dokazali kako im je jedini prioritet priroda i svi proce-si u njoj, stabilni ekosustav koji će za posljedicu imati zdravu i lijepu šumu, a koja će udomiti sve ostale čimbeni-ke stabilnosti. Šumarska i lovna djelat-nost se obavlja u skladu s interesima Republike Hrvatske, jer se gospodare-nje šumama u Hrvatskoj obavlja na te-melju gospodarskih osnova odobrenih od strane Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. U najnovije vrijeme i uz ugrađene uvjete zaštite prirode izdane od strane Uprave za zaštitu prirode Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Isto tako i gospo-darenje s divljači obavlja se na temelju propisa lovno-gospodarskih osnova, a nadzor izvršenja propisanih radova obavlja se putem Državnog inspekto-rata, pokušavao je pojasniti Vračević saborskim zastupnicima.

Šumarstvo Hrvatske je protiv do-nošenja Zakona o Nacionalnom parku Kopački rit koji se predlaže Saboru RH, jer se pod najnovijom inicijativom i plaštom proglašenja Nacionalnog par-ka prikriva zapravo prava istina, a to je želja za udvostručenjem površina sada-šnjeg Kopačkog rita, na više od 37.500 hektara, ističe Vračević i dodaje: ”Ovo bi bilo već treće proširenje zaštićenog područja od 1997. godine, kada je park ustanovljen Zakonom, do danas. Prvo

Upravo u spomenutom razdoblju, od 1997. do 2004., kojeg gospodin Pančić naziva agonijom za Kopački rit, Hrvatske su šume u biološku obnovu šuma, zatim u obnovu devastiranih objekata i infrastrukture uložile u Baranju 104,505.000 kuna. Za razminiranje šumskih površina je uloženo vlastitih otprilike 7,6 milijuna kuna.

Hrvatskih šuma, Uprave Osijek te neke ekološke udruge.

Poslije uvodnih izlaganja predsje-dnika GO SDP-a Osijek Zvonka Eraka i predlagatelja Ivice Pančića, te gledanja promidžbenog filma o Kopačkom ritu, razvila se žustra rasprava između dviju suprotstavljenih strana. Naime, već u samom pozivu za okrugli stol izrečene su teške i neargumentirane optužbe na račun Hrvatskih šuma i osječko-baranj-skih šumara, a istim tonom nastavio je i svoje izlaganje Ivica Pančić. I tekst u prikazanom filmu vrvio je nizom ne-argumentiranih tvrdnji, insinuacija i optužbi na račun šumara.

Je li Kopački rit devastiran?

Već desetljećima traje devastacija Kopačkog rita, ističe Pančić, a posebno se to intenziviralo u razdoblju od 1997. do 2004. godine. Međunarodne obve-ze Republike Hrvatske i postojeća svi-jest o potrebi očuvanja tog prirodnog bisera Hrvatske nisu dovoljne da bi rit zaštitile od beskrupuloznog iskorišta-vanja biljnog i životinjskog svijeta od šumara i lovaca. Kopački rit proživlja-va tešku agoniju. Naime, 1997. godine mirnom reintegracijom do tada okupi-ranih područja, Baranja je vraćena ma-

S Okruglog stola u Osijeku

PišeAntun Zlatko

LončarićFoto:A. Z.

Lončarić


proširenje bilo je već 1999. godine, drugo 2000. kada je park dosegnuo 17.730 hektara”.

Tko je ulagao sredstva

– U prijedlogu zakona koji govori o posljedicama na zatečene gospodarske djelatnosti, predlagatelji predviđaju ukidanje djelatnosti šumarstva i lov-stva, drugim riječima – izgon šumara iz šume, konstatira Pavle Vratarić, prijašnji upravitelj osječke Uprave, i dodaje kako je glavni fenomen područja Kopačja Kopač čki rit ipak šuma. U njoj se kao ambijentu odigravaju svi procesi i odnosi živog i neživog svijeta na tom području. A čju. A č šu-mom, kao svugdje u svijetu, gospodare i trebaju gospodariti stručni i odgovor-ni šumari. Osnivanjem poduzeća Hr-vatske šume 1991. godine, prvi put u povijesti šumama u Baranji gospodari poduzeće iz Hrvatske. Mirnom reinte-gracijom 1997. godine, Hrvatske šume ponovno preuzimaju šume i šumska ze-mljišta u Baranji, preuzimaju postojeće radnike, organiziraju povratak izbjeglih djelatnika i nastavljaju rad svih djelat-nosti. Šumama se gospodari po starim gospodarskim osnovama, izvršavaju se zacrtani “Program obnove devastiranih šuma”, “Program obnove ratom naruše-nog lovnog gospodarenja”, “ Program obnove objekata” i druge aktivnosti. Želim ovdje naglasiti kako su upravo u spomenutom razdoblju, od 1997. godi-ne do 2004., koje gospodin Pančić na-ziva “agonijom” za Kopački rit, Hrvatske šume u biološku obnovu šuma, zatim u obnovu devastiranih objekata i infra-strukture uložile u Baranju 104,505.000 kuna. Za razminiranje šumskih površi-na je uloženo vlastitih više od 7,6 mili-juna kuna, pa su tako i prva područja čja čkoja su razminirana, Mali Bajar, i koji je učinjen dostupnim, proširene granice Kopačkog rita. Pitam se koliko novca koje je JU Park prirode Kopački rit do sada dobila od Svjetke banke, uložila u razminiranje svojeg područja?čja?č

Nadalje, predlagatelj spominje kako su “predvidjeli sanitarni odstrel, regu-laciju brojnosti divljači i druge lovno--gospodarske aktivnosti u budućem Nacionalnom parku, pod strogim nad-zorom Javne ustanove? Kako se to misli provesti kada u JU Kopački rit do danas nije zaposlen niti jedan šumar, veteri-nar ili agronom, a sami zaposlenici nisu šumarski ni lovno obrazovani? Siguran sam da nećemo dozvoliti da poslove šumarske i lovne struke ocjenjuju i izvode ljudi izvan struke, pa to neće prihvatiti ni stručnjaci Svjetske banke, koji sada financiraju aktivnost Parka prirode”, zaklju”, zaklju” čuje Pavle Vratarić.

Optužbe o neracionalnom lovstvu na području Baranje koje bilječju Baranje koje bilječ ži gubi-tke, o poremećenoj dobnoj i spolnoj strukturi divljači, posebno baranjskog jelena, o širenju bolesti posebno ame-ričkog metilja, koje stižu od djelatnika Javne ustanove Kopački rit, rukovoditelj

odjela lovstva u osječkoj Upravi ZlatanMihaljević je odbacio kao neosnova-ne, neargumentirane i u najmanju ruku neozbiljne. Jer, kaže Mihaljević, upravo je suprotno. Prošlogodišnjom rikom u kojoj je obavljeno i prebrojavanje mu-ških grla jelenske divljači, ustanovljeno je kako je u kratkom vremenu od pre-uzimanja lovišta (1997.), upravo dosti-gnut zadovoljavajući omjer dobne i spolne strukture, a potvrda toga su i prošlojesenski odstrjeli prvih visokotro-fejnih grla jelena u medaljama. Tako se lov kao turistička ponuda Baranje izno-va može ponuditi Europi, čiji su lovci i do rata bili glavna klijentela Baranj-skih lovišta. A zahvaljujući unošenju znatnih količina voluminozne hrane u naša lovišta u zimskim mjesecima, kao i posebno proizvedenoj briketiranoj hrani u kojoj je ugrađen već i lijek za suzbijanje američkog metilja, uspjelo se smanjiti invaziju tog nametnika. Za proizvodnju briketa u kojima se nala-zi i iz uvoza nabavljeni lijek, Hrvatske

Ni šumari ne bi imali ništa protiv da se Kopački rit u granicama zoorezervata, proglasi nacionalnim parkom.

To bi bilo već treće proširenje zaštićenog područja od 1997.godine, kada je park ustanovljen Zakonom, do danas. Prvo proširenje bilo je već 1999. godine, drugo 2000. kada je park dosegnuo 17.730 hektara.

šume izdvajaju više od 500 tisuća kuna godišnje. Redovitim unošenjem hrane, uspjelo se suzbiti širenje te uvežene bolesti među jelenskom populacijom. Međutim, liječenje je unatoč tomu ote-žano, jer iste mjere ne poduzimaju su-sjedi s lijeve obale Dunava, odakle stižu iznova zaražena grla. U našim lovištima uvijek ima dovoljno pa i viška hrane, što divljač brzo uočava i koristi je u stalnim migracijama, ističe upravitelj šumarije Tikveš Darko Cvijić, osvrćući se na neozbiljne i neargumentirane optužbe o razvoju bolesti, prije svega američkog metilja.

Pojedini sudionici Okruglog sto-la koji su realno sagledavali situaciju oko statusa Kopačkog rita, nastojali su raspravu primiriti i postići neku sugla-snost, jer ni šumari ne bi imali ništa protiv da se Kopački rit u granicama zoorezervata, proglasi nacionalnim parkom.

Na kraju žustre rasprave zastupnik Mato Arlović je konstatirao da će “Kopački rit nesumnjivo biti proglašen nacionalnim parkom, kad-tad, jer je na sreću prešao granice Republike Hrvat-ske i postao zaštićeno prirodno podru-čje Eurčje Eurč ope”.


sporedni šumski proizvodi

PišeIvica

TomićFoto:

D.Krakar

Među sporednim šumskim proizvodima koji služe kao hrana i lijek je i med. Općepoznato je da šumska

paša za pčele može biti od različitoga drvenastog, višegodišnjeg ili jednogo-dišnjega bilja, pa je stoga vrlo izda-šna i za pčelare zanimljiva. Osobito je značajno što na šumskoj paši pčele skupljaju osim slatkoga soka nektara i pelud (polen), fini žuti prah u prašni-cima pojedinih biljaka. Pčele posebice posječuju divlje kupine i maline, divlje ruže, žutiku, bagrem, pitomi kesten, lipu i drugo šumsko drveće (jela, hrast sladun, rijetko medunac i kitnjak), gr-mlje ali i prizemno raslinje. Raznolikost

SURADNJA ŠUMARA I PČELARA

Više od 50 posto domaćeg meda šuma

Potkraj siječnja Hrvatske šume i Hrvatski pčelarski savez potpisali su pismo razumijevanja o suradnji te su tako ustanovljeni poslovni odnosi u kojima će interesi biti zajednički

izvojiti med od jelove medljike, možda i najcjenjeniji med u svijetu. Značajnu proizvodnju ovoga meda moguće je ostvariti zbog znatnog udjela jelovih šuma u ukupnoj šumskoj vegetaciji. Važno je istaknuti kako su neizravne koristi od pčela(oprašivanje kultivira-nog i samonikloga bilja) i do sto puta veće od izravnih koristi (proizvodnja meda, peluda, voska, propolisa, mati-čne mliječi i dr.). Naime, znanstvenici pretpostavljaju da bi nestankom pčela nestalo više od 2000 biljnih vrsta koje su ovisne o oprašivanju ovih marljivih i osobito korisnih kukaca. Šumarski stru-čnjaci i te kako su svjesni te činjenice, jer su dobri poznavatelji biosocioloških odnosa u biljnim zajednicama.

Prepoznatljivost hrvatskoga šumskog meda

Spomenute vrste drveća elementi su naših šumskih zajednica koje su eko-loški besprijekorno čiste te gospodar-ski najvažnije i za pčelare i za šumsko

Raznolikost šumskih ekosustava Hrvatske i više od 95 posto naših prirodnih šuma omogućuje domaćem pčelaru iskorištavanje različitih vrsta meda.

Med od jelove medljike možda je i najcjenjeniji med u svijetu, a njegovu značajnu proizvodnju moguće je ostvariti zbog znatnog udjela jelovih šuma u šumskoj vegetaciji Hrvatske.

Znanstvenici pretpostavljaju da bi nestankom pčela nestalo više od 2000 biljnih vrsta koje su ovisne o oprašivanju tih marljivih i osobito korisnih kukaca. Mnoge biljke rastu samo u našim šumama pa su stoga i specifično obilježje žje žnaših medova.

Dipl. ing. Davorin Krakar, požeškišumar i pčelar

gospodarenje. Naime, očuvana priroda i zabrana uporabe kemijskih zaštitnih sredstava preduvjet su za ekološku pro-izvodnju meda. Pri tome su pčelarima osobito zanimljive prateće biljne vrste u sloju drveća, grmlja i prizemnoga ra-slinja. Mnoge od navedenih biljnih vr-sta rastu samo u našim šumama pa su stoga i specifično obilježje nažje naž ših me-dova, dajući im prepoznatljivost. Osno-vica je to za otvaranje široke suradnje među šumarskim i pčelarskim stručnja-cima. Podsjetimo na to da je Hrvatski pčelarski savez polovicom listopada 2004. dodijelio Hrvatskim šumama

šumskih ekosustava Hrvatske i više od 95 posto naših prirodnih šuma omo-gućuje domaćem pčelaru iskorištava-nje različitih vrsta meda. Na području čju čnaše domovine moguće je proizvesti čak više od stotinu monoflornih vr-sta meda, a više od polovice ukupno proizvedenoga meda potječe iz naših šuma. Tako su Pravilnikom o medu kao sortni medovi kontinentalnoga dijela Hrvatske izdvojeni med bagrema, pi-tomoga kestena, lipe, medljikovac jele i medljikovac hrasta sladuna, a u medi-teranskom dijelu med od kadulje i ru-žmarina. Navedene vrste meda su pre-poznatljive i vrlo tražene na domaćem i inozemnom tržištu, a među njima treba


meda potječe iz naših šuma!

proizvodnjom meda i drugih pčelinjih proizvoda. Nastavljeni su tako poslovni odnosi u kojima će interesi biti zajed-nički. Dokument su potpisali direktor HŠ-a Darko Beuk i predsjednik HPS-a Darko Beuk i predsjednik HPS-a Darko BeukNikola Kezić, a tim pismom namjere Nadzorna stanica za ekološku proizvo-dnju, u sastavu Hrvatskih šuma, ubu-duće će pčelarima omogućiti stručni nadzor nužan za dobivanje ekoloških kartica o prirodnom podrijetlu meda proizvedenog na održiv, a ne kao do-sad, na konvencionalan način. Jasno je da ekološka markica jamči pčela-rima da je njihov med proizveden u čistom okolišu. Oko 3000 hrvatskih pčelara učlanjenih u 97 udruga bit će, također, pravovremeno obavještavani o pojavama izuzetno rijetkih mednih rosa na jeli i hrastu sladunu, važnih za proizvodnju svjetski priznatog meda. Suradnja hrvatskih šumara i pčelara u sklopu je tranzicijskih promjena i pri-lagođavanja europskim integracijskim tijekovima. Činjenica da su Hrvatske šume nedavno dobile prestižni FSC certifikat samo potvrđuje da se šuma-ma gospodari na održiv način, a sura-dnja s Hrvatskim pčelarskim savezom zajedničko je djelovanje na očuvanju nacionalnoga bogatstva i njegovanju općekorisnih funkcija šuma. Opredje-ljujući se za održiv razvoj osnivanjem

Nadzorne stanice za ekološku proizvo-dnju, hrvatski šumari podržavaju razvoj i drugih oblika ekološke proizvodnje koji koriste ostale šumske proizvode. Dajući potporu pčelarima da na do-maćem i inozemnom tržištu plasiraju kvalitetan i konkurentan proizvod, šu-marski stručnjaci pridonose i opstanku pčela u prirodi.

Izradba katastra i zemljovida pčelinjih paša

Požeški šumar i pčelar Davorin Kra-kar smatra kako se pismom razumi-jevanja naznačuju područja u kojima čja u kojima čće surađivati šumari i pčelari, a poslije toga tek trebaju uslijediti i operativne aktivnosti. Dosadašnja suradnja odvija-la se putem formiranja ovlaštene Nad-zorne stanice za postupke predviđene u ekološkoj proizvodnji, kao i sporadi-čne izradbe katastra pčelinjih paša na nekim županijama i upravama šuma. No, pismo inicira stručni i logistički potencijal šumara za još veće sudjelo-vanje u pčelarstvu tijekom sljedećega

Povećana peludna zrnca trešnje (1), javora (2), bijele djeteline (3), crvene djeteline (4), divljega kestena (5) i maslačka (6)

Tijekom oprašivanja lipe

Potpisivanje pisma razumijevanja – mr. sc. Darko Beuk i dr. sc. Nikola Kezić

to nedvojbeno i dokument o ugro-ženosti šumskih biljnih zajednica. Nai-me, posljednjih 25 godina prirodne su pčelinje zajednice nastanjene u šum-skim uvjetima potpuno nestale zbog proširenja varoze na pčelama. Stoga je izostala i fenološki najosjetljivija faza funkcioniranja šumske biocenoze – proizvodnja sjemena stotinjak biljnih vrsta. Prisutnost pčela u šumi može se omogućiti samo uz pomoć pčelara, do-vozom košnica u šumu ili njezinu bli-zinu – naglašava Krakar i dodaje - da šumari putem svojih službi moraju zau-zeti ključnu poziciju tijekom formiranja kriterija za priznavanje zemljopisnoga podrijetla određenih vrsta meda.

Dostići europske kriterije

Fitocenološku sliku znakovitu za po-jedino područje mogučje moguč će je usporediti s melisopalinološkim nalazom peludne analize, što je najznačajniji faktor ocje-ne zemljopisnoga podrijetla. Naime, za povjerenstvo Europske unije za pčelar-stvo peludna slika je glavna osnovicaza određivanje europske zemljopi-

Nadzorna stanica za ekološku proizvodnju Hrvatskih šuma ubuduće će pčelarima omogućiti stručni nadzor nužan za dobivanje ekološke kartice o prirodnom podrijetlu meda. Također će oko 3000 pčelara biti pravovremeno obaviješteno o pojavama izuzetno rijetkih mednih rosa na jeli i hrastu sladunu.

Dajući potporu pčelarima da na domaćem i inozemnom tržištu plasiraju kvalitetan i konkurentan proizvod, šumarski stručnjaci pridonose i opstanku pčela u prirodi.

zahvalnicu za suradnju u povodu 50. obljetnice postojanja i 100. obljetnice njegova utemeljitelja akademika Ive Tomašeca. Potkraj siječnja 2005. Hr-vatske šume i Savez potpisali su pismo razumijevanja o suradnji na području čju čproizvodnje i obavljanja nadzora nad

razdoblja. – Koristeći vlastite informa-cije iz golemoga resursa digitaliziranih podataka, Služba i Odjeli za uređivanje šuma mogu pripremiti namjenske po-datke koji će biti osnovica za izradbu katastra i zemljovida pčelinjih paša. Hrvatski pčelari vrlo su zainteresirani za pašne karte za koje su spremni i platiti, a za njih pokazuju zanimanje i pčelari nekih susjednih država. Bit će


Austrijski pčelarski stručnjak dr. Hermann Pechhacker proučava medljiku hrasta sladuna na požeškom području

Hrvatski sindikat šumarstva ove godine obilježava 15 godina postojanja. Podsjeti-te nas na događaje iz stude-

nog 1990. i što je značilo osnivanje samostalnog šumarskog sindikata.

– Do 1990. postojao je zajednički Samostalni sindikat šumarstva i drvne industrije. Na osnivačkoj Skupštini u Zagrebu 22. studenoga te godine, uz prisutnost sindikalnih predstavnika tadašnjih šumskih gospodarstava ute-meljen je samostalni šumarski sindi-kat. Dakle, i prije ustrojavanja Javnog poduzeća Hrvatske šume, pa se može reći da je nekim svojim prijedlozima usmjeravao neke daljnje događaje. Među ostalim utjecao je i na odredbu tadašnjeg Statuta Javnog poduzeća da u Upravni odbor poduzeća uz članove koje imenuje Vlada uđu i tri predstavni-ka radnika. Danas je, kao što znamo, u Nadzornom odboru samo jedan.

– Kako biste opisali najznačajnije akcije u proteklom razdoblju?

– Dakle, startali smo od nule i naj-prije morali izgraditi kompletnu sin-dikalnu infrastrukturu. Ustrojili smo podružnice, podsjećam sve se to do-gađalo u ratnim uvjetima i jedini naš kapital bilo je tih 7.500 pristupnica. U šumarstvu su se i inače događale velike promjene od 16.500 zaposlenih 1985. godine, taj broj je 1992. pao na 12.000, a tri godine kasnije na 10 tisuća. Izni-mno važnim smatram što smo kroz tih 15 godina sustavno radili i još radimo na izobrazbi i osposobljavanju sindi-kalnih povjerenika kako bi bili sposo-bni suočiti se sa izazovima sindikalne borbe. A ona se svodi na svakodnevne razgovore i pregovore za veća radnička prava, plaće, godišnje odmore, različite naknade. U svemu tome naš sindikat sudjelovao je kao dio SSSH-a.

Kolektivni ugovorTako je 1992., što je za radnike u novoj

državi bilo vrlo značajno, potpisan prvi Kolektivni ugovor sa 77 sindikata javnih poduzeća i upravnih djelatnosti. Bio je to zapravo početak borbe za prvi samo-stalni, granski Kolektivni ugovor koji je potpisan 19. lipnja 1996. Njime su utvr-đena mnoga radnička prava (skraćeno radno vrijeme, božićnica, uskrsnica, dje-

GORDANA COLNAR, PREDSJEDNICA HRVATSKG SINDIKATA ŠUMARSTVA

Hrvatski sindikat šumarstva obilježava ove godine 15-godišnjicu postojanja, a u tom razdoblju se potpisivanjem više kolektivnih ugovora te pokretanjem niza akcija borio za radnička prava. O tome koliko je i u čemu uspio, te što bi još trebalo učiniti, razgovaramo s predsjednicom HSŠ-a Gordanom Colnar

Sindikat nije zadovoljan načinomraspodjele osobnih dohodaka

čji darovi, solidarne naknade i drugo). Iskustva pokazuju da je u poduzećima u kojima su utvrđena »pravila igre« lakše raditi. Kroz institut kolektivnog pregova-ranja održava se ravnoteža između po-slodavaca i radnika, a Kolektivni ugovor garantira da će se prava i ostvariti. Otad se ugovor više puta produžavao da bi 2003. bio potpisan novi na trogodišnje razdoblje. Njime je u nekim dijelovima dosegnuta veća razina prava nego što je propisuje zakon.

Godinu 1996. pamtit ćemo i po tome što je tada HSŠ “prešao granice”, odnos-no bio primljen u članstvo IFBWW sa sjedištem u Ženevi, čime smo uspo-

sne značajke meda. Požeški šumarski stručnjak mišljenja je kako su šumari u tome najpozvanija struka, navodeći primjer Kanade, najšumarskije zemlje svijeta, u kojoj šumari vode pčelarstvo svoje države. U Hrvatskoj još ne postoji ta navika. Prema Krakarovim saznanji-ma, Hrvatske šume su već uključene u operativne županijske planove, kao sunositelj kategorija i partnerstva ru-ralnog opstanka, zaštite tradicionalnog, ekoloških aspekata, praćenja i utjecaja na gospodarski razvoj konkurentnog i održivog gospodarstva i zaštite okoliša.

– Budući da Hrvatski pčelarski savez ima dobru dugogodišnju suradnju s pčelarskim institutima pojedinih europ-skih država (Austrija, Njemačka, Češka), omogućeno nam je da se nađemo na popisu nositelja budućih programa koje financira Europska unija. Stoga hrvatski šumari ne bi smjeli propustiti ovu priliku te gledati kako se tim poslovima u našoj državi bavi netko drugi – zaključuje dipl. ing. Davorin Krakar.


GORDANA COLNAR, PREDSJEDNICA HRVATSKG SINDIKATA ŠUMARSTVA

Sindikat nije zadovoljan načinomraspodjele osobnih dohodaka

stavili suradnju s mnogim šumarskim sindikatima u europskim zemljama.

Važnim smatram i to što smo 2002. otvorili novu stranicu i prvi puta orga-nizirali sportske igre, koje ćemo i dalje održavati. Nisu one važne samo zbog sporta (nogometa, boćanja, kuglanja i ostalog), nego zbog druženja, jačanja pripadništva firmi, jer to je jedina pri-lika da se bar dio radnika toga velikog poduzeća nađe na jednom mjestu.

Nabrajam dalje važnija postignuća – prošle godine HSŠ je primljen u puno-

pravno članstvo Europskog udruženja šumara, drvara i graditelja (EFBWWE), u kojem su samo sindikati iz zemalja čla-nica EU! Postali smo tako ambasadori naše struke u inozemstvu. Prošle godi-ne prvi put smo obilježili Međunarodni dan zaštite na radu, 28. travnja.

U tom razdoblju dogodilo se i nešto što me rastužilo, izlazak bjelovarske podružnice iz SSH-a, čime smo izgubili i mi i oni. Jer, zajedno, to jest brojniji, smo jači.

– Prije tri godine HSŠ je bio protiv slanja radnika u mirovinu s otpre-mninom i smanjivanja broja zapo-slenih. Nije li takav stav usmjeren protiv interesa radnka?

– Istina je, mi smo jedini bili protiv takvog rješavanja “viška” radnika. Za-stupali smo mišljenje da takvo zbrinja-vanje radnika neće dati nikakav rezul-tat, nitko nije definirao što je to i tko višak radnika, što se i obistinilo. Isplaće-no je oko 60 milijuna kuna, u mirovinu je otišlo oko 750 radnika, no primljeni

su novi! Dakle, njihovim odlaskom nije stvoren prostor za povećanje plaća onima koji su ostali. Riješili smo se i zdravih, a ostali su bolesni. Sindikat se i sada protivi prijedlogu da se na sličan način zbrinjavaju invalidi rada uz otpre-mnine. Jer radi se o socijalno osjetlji-voj kategoriji ljudi, o radnicima koji su život proveli i oboljeli u šumi i kojima otpremnina od 50-ak tisuća kuna nije pravedna naknada za sve što su dali, naspram nekih koji su ranije dobivali i 150 – 200 tisuća!

– Što je za sindikat u ovom trenutku najaktualniji problem šumarstva?

– Niske plaće i sve što je uz njih ve-zano. Rad u šumarstvu, naime, uz onaj u rudarstvu, jedno je od najtežih i na-jopasnijih zanimanja. Kako rudara kod nas više nema, to je šumarstvo na vrhu. Unatoč značajnim ulaganjima u zaštitu na radu, opremu, tehnološki napredak, obrazovanje i osposobljavanje radnika, broj povreda još uvijek je velik. Dodu-še, zahvaljujući brizi i zajedničkim na-porima on se smanjuje. Za takve uvjete i takav posao, plaće su male i sindikat traži izradu novoga Pravilnika o pla-ćama s detaljnom sistematizacijom i opisom poslova. Jer postojeći odnosi raspodjele su narušeni čestim pojedi-načnim izmjenama pravilnika, s čim se HSŠ nikad nije slagao, i zato će na izradi novoga akta ustrajati po cijeni organiziranja industrijske akcije.

– Što to znači?– Tražimo nov način raspodjele bez

obzira na predstojeće promjene u šu-

marstvu, na restrukturiranje čiji se pro-ces može odužiti. Čekanje nas nikamo ne vodi i restrukturiranje nije razlog da se pozabavimo novim pravilnikom. Lako se kasnije, kada se poduzeće res-trukturira, i pravilnik prilagodi novoj situaciji.

– Provodi li se u tom smislu Kole-ktivni ugovor u potpunosti, ili ima odstupanja od njegovih odredbi?

– Moglo bi se reći da se u jednom dijelu krši jer se plaće isplaćuju nakon roka predviđenog KU. No ne smatra-mo to bitnim jer se plaće ipak redovi-to isplaćuju, i to je dobro. Treba imati razumijevanja i sagledati cjelokupno okruženje i probleme s kojima se šu-mari susreću u radu.

– Što kažete na pojavu više sindi-kata u šumarstvu?

– Više šumarskih sindikata preslika je, zapravo, hrvatske sindikalne scene na kojoj trenutno u svim sferama djelu-je 778 sindikata. Donošenjem Zakona o reprezentativnosti uspostavit će se red i među sindikatima i tada zapravo vidjeti koliko nas ozbiljnih ima. Osni-vanje malih, obiteljskih i drugih sin-dikata nije nikakva borba za radnička prava nego za svoje interese. Hrvatski sindikat šumarstva nema ništa protiv konkurencije, ali ona se među radni-cima mora dokazati. A što se događa? Svaki šumarski sindikat koji se osnovao najprije je donio odluku o pristupanju Kolektivnom ugovoru koji je već potpi-

Isplaćeno je oko 60 milijuna kuna, u mirovinu je otišlo oko 750 radnika, no primljeni su novi! Dakle, njihovim odlaskom nije stvoren prostor za povećanje plaća onima koji su ostali. Riješili smo se i zdravih, a ostali su bolesni.

Šumarski sindikatiHrvatski sindikat šumarstva, najstariji je i najbrojniji sindikat koji djelu-

je u Hrvatskim šumama. Osnovan je 1990. godine, ima 17 podružnica s oko 8.500 članova. Na čelu sindikata je od njegovog osnivanja Gordana Colnar.

Sindikat zaposlenih u šumarstvu Bjelovar, na čelu sa Željkom Cutvari-ćem, osnovan je 1996. izdvajanjem bjelovarske podružnice iz HSŠ-a. Ima oko 1200. članova.

Na šumarskoj sceni postoje još i dva manja sindikata:Samostalni sindikat šumarstva Vinkovci na čijem je čelu Ivan Zovak, te

Nezavisni sindikat zaposlenih u šumarstvu, osnovan u Levanjskoj Varoši krajem prošle godine, na čelu s Petrom Klepom.

san i po kojem djelujemo, pa se onda pitamo zbog čega se osnivao. Kao sin-dikat dokazat će se kad sami potpišu Kolektivni ugovor i kad počnu djelovati kao članovi nekih europskih sindikata. Ovdje želim naglasiti još nešto – EU počiva na zajedničkom djelovanju. To bi trebao biti poziv svim socijalnim partnerima na zajednički rad na do-brobit šumarstva, na utvrđivanju novih odnosa u poduzeću, sada trgovačkom društvu, u kojima će svi zaposleni parti-cipirati svoj dio obveza i odgovornosti i za to biti pravedno nagrađeni.

razgovor

PišeMiroslavMrkobradFoto:M. Mrkobrad


Pored ne baš visokih dnevni-ca, svakodnevna potražnja za poslom i pritisak na šumariju izrazito su veliki. Radi se o se-

zoncima koje po potrebi uzimamo na određeno vrijeme. Kazuje to o stanju stvari u ostalom daruvarskom gospo-darstvu, oslikava trenutnu poziciju šu-marije u daruvarskom gospodarstvu i na tržištu rada njezin upravitelj Ivan Jambreković. Nekad veliki privredni po-goni nestali su u pretvorbi i kasnije, a Daruvarska pivovara, Badel (nekadašnja vinarija Daruvar), lječilišni turizam i još nekoliko privatnih tvrtki koje rade ne mogu primiti sve veći broj onih koji tra-že posao. A ni šumarija nije u poziciji da zapošljava nove. Preklanjsku je godinu pozitivno završila, prošle je godine pro-izvodni plan ostvaren i očekuju se tek financijski rezultati.

Usitnjene šumeZa tu tipičnu gradsku šumariju ve-

zano je nekoliko negativnih predznaka tako da je svako poslovanje »oko nule«zapravo uspjeh. Radi se o velikom pro-storu, od istočne (Voćin) do zapadne granice (Garešnica) šumarije gotovo je 40 km, usitnjenim i većim dijelom nekvalitetnim šumama, te nedostatku šumskih cesta, pa i stovarišta.

U dvije gospodarske jedinice, Daru-varskim prigorskim šumama i Vranim ka-

ŠUMARIJA DARUVAR

Usitnjene šume ote ote ote oteGospodareći sa 7.300 ha šuma u dvije gospodarske jedinice, šumarija Daruvar u svom se radu suočava s velikom rascjepkanošću i usitnjenošću šuma što uz neisplativu gradnju šumskih cesta, bez kojih se opet ne može, znatno otežava poslovanje. No, šumarija ipak »pliva« na površini i čini stabilan subjekt daruvarskog gospodarstva koje poslije pretvorbe tek uzima zamah

šumske razglednice

menom, šumarija gospodari s ukupno 7.317 ha šuma i šumskog zemljišta i spada u kategoriju srednje velikih u bjelovarskoj Upravi.

Budući da se prostiru na velikom području, čak na 379 km2, usitnjene šumske površine Daruvarskih prigor-skih šuma otežavaju i poskupljuju sve poslove. Pogotovo to vrijedi za izgra-dnju šumskih prometnica bez kojih se ne može. No upravo zbog malih količina drveta, čak i kada se radi o glavnom prihodu, izgradnja cesta nije isplativa. Zbog toga je, podvlači ing. Jambreković, na ovim prostorima nu-žna dobra suradnja sa seljacima i lo-kalnom samoupravom. Tek nešto veći kompleksi su Imsovac, Sokolovac, kod Končanice.

Osim toga, to su šume nekada-šnjih zemljišnih zajednica s kojima se u prošlosti loše gospodarilo što je ostavilo trag i na današnju strukturu i kvalitetu sastojina. Ne baš korisna po-sebnost te jedinice je značajan udjel bagrema, što predstavlja problem pri obnovi hrastika. A ni komercijalno to nije tražena vrsta.

– U ovom trenutku ide na tržištu, ali po niskim cijenama, kaže upravi-telj. Njegovo veće prisustvo u ovim šumama može se tumačiti i značaj-nijom ulogom u prošlosti kada su se veće količine bagremovog ogrjeva prodavale u Baranji i Vojvodini. Ne treba se zapravo čuditi tolikim koli-činama bagrema. Pa ovdje je nekada postojao i rasadnik u kojem se uzga-jao bagrem i unosio u šume, kaže ing. Jambreković, što je još jedan raritet i podsjeća na neke šumarske zablude, npr. »topolomaniju«!

Bitno je različita gospodarska jedi-nica Vrani kamen na sjeverozapadnim obroncima papučkog gorja koja je kom paktna cjelina i veliki šumski

PišeMiroslav

MrkobradFoto:

M. Mrkobrad

Dipl. ing. IvanJambreković

Bukova šuma na Vranom kamenu

Novouređeno središte grada


šume ote ote otežavaju posaokompleks sa 52% bukve i preko 30% kitnjaka od čega šumarija i živi. Ovu jedinicu ukupne površine 7.900 ha da-ruvarska šumarija dijeli s đulovačkom. Najviši vrh ovoga gorja je Vrani kamen (833 m), a na 540 m n/m, udaljen oko 10-ak km od Daruvara je Planinarski dom Petrov vrh, omiljeno izletište Da-ruvarčana. Tu je i skijaška staza koja je ove veljače bila dobro posjećena.

Ove godine ističe osnova za tu go-spodarsku jedinicu a u novoj, koja je u izradi, očekuju se neke promjene. Neki dijelovi mogli bi biti proglašeni zaštiće-nim šumama.

Šumarija od 1946.Šumarija je u Daruvaru utemeljena

1946. »sa zadatkom upravljanja drža-vnim šumama na području kotara Da-ruvar«. Otada je, kao i ostale šumarije, prošla brojne reorganizacije, od osniva-nja malih gospodarstava, šumskih rajo-na, manipulacija, uz konstantnu borbu različitih institucija i poduzeća za pra-vo iskorištavanja šuma. Tu je pogubne posljedice za stanje daruvarskih šuma ostavila »Šuma«, zagrebačko poduzeća za iskorištavanje, koje je snabdijevalo Zagreb ogrjevom i nemilice eksploati-ralo ove šume. Tek od 1953. šumarija postaje ustanova sa samostalnim finan-ciranjem, a od 1972. OOUR.

Sa svojih 56 zaposlenih danas je da-ruvarska šumarija jedan od ne previše brojnih većih privrednih subjekata, njih 10-ak, koji uspješno posluju u gradu od oko 13.000 stanovnika, okrenutom lječilišnom turizmu, te tradicionalno poljoprivredi i prehrambenoj industri-ji. Ljubitelji gorko-smeđe tekućine od hmelja ponajprije će locirati Daruvar po poznatom Staročeškom pivu pro-izvedenom u Daruvarskoj pivovari, osnovanoj još 1840. godine, a oni koji pak više vole vino ovdje neće propu-stiti kušati daruvarski rizling ili ostala sortna vina toga podneblja. Bolesnici s različitim reumatskim oboljenjima spas će potražiti u Daruvarskim topli-cama, specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju, a u slobodno vrijeme po-sjetiti stari barokni restoran Terasu ili prošetati lijepim Julijevim parkom koji dominira čitavim bolničkim komple-ksom. Uređeno je nedavno i samo sre-dište grada, doduše, primjećuju neki, previše ogoljeno. No, zato zelenila uz rub grada ima dovoljno s jugozapa-dne strane, naime, šuma gotovo ulazi u grad. Riječ je o šumi s posebnom namjenom, Rimskoj šumi, u kojoj su i

neka arheološka nalazišta. Bogata je i tradicija slatkovodnoga ribarstva, a kre-nulo je i privatno poduzetništvo koje se ipak više ogleda u otvaranju kafića a manje proizvodnih pogona.

Od stoljeća četvrtogPrvo naselje na mjestu na kojem se

danas nalazi Daruvar osnovalo je ilirsko pleme Iassa u 4. st. pr. Krista i bilo je smješteno pored ljekovitih geotermal-nih izvora. Nakon prodora Rimljana u

Značajan je udjel bagrema što predstavlja problem pri obnovi hrastika. A ni komercijalno to nije tražena vrsta.Njegovo veće prisustvo u tim šumama može se tumačiti i značajnijom ulogom u prošlosti kada su se veće količine bagremovog ogrjeva prodavale u Baranji i Vojvodini.

Prvo naselje na mjestu na kojem se danas nalazi Daruvar osnovalo je ilirsko pleme Iassa u 4. st. pr. Krista i bilo je smješteno pored ljekovitih geotermalnih izvora. Nakon prodora Rimljana u Panoniju, Iassi (»Iscjelitelji«), kao njihovi saveznici, dobivaju svoju upravu (Res Publica Iasorum), a Rimljani u blizini grade novo naselje Aqua Balissae (kao: Vrlo jaka vrela)

Godišnje se sječe oko 35.000 kubika. Neposredno poslije rata sjeklo se i manje zbog toga što je dio površina bio miniran, ili nije bio siguran. Stoga nije bila izvršena ni propisana obnova, što je opet uvjet da bi se moglo sjeći. Glavninu u etatu čini bukva s oko 45%, potom grab i kitnjak s po 20-ak posto udjela.

Panoniju, Iassi (»Iscjelitelji«), kao njiho-vi saveznici, dobivaju svoju upravu (Res Publica Iasorum), a Rimljani u blizini grade novo naselje Aqua Balissae (kao: vrlo jaka vrela) i to je početak razvoja naselja.


Novija povijest bilježi ubrzan sre-dnjovjekovni razvoj kada na ovom pod-ručju nastaju brojni spomenici kulture: Stupčanica, Kristalovac, Bagenovac, Si-rač, te brojni samostani (benediktinski sv. Margarete, pavlinski sv. Ane). Prodor i razaranja Turaka, uspostava Vojne kra-jine te konačno prevlast Beča i pojava domaće vlastele otvaraju nove povije-sne stranice. Grof Antun pl. Janković mijenja hrvatsko ime naselja Podbo-rje u Daruvar (na mađarskom: ždralov grad po ždralu koji je i danas motiv na gradskom grbu). On gradi velebni dvorac, a razdoblje od 1760. do 1860. smatra se zlatnim godinama daruvar-ske povijesti u kojima je sagrađena crkva Presvetog Trojstva, prve Antu-nove kupke, Ivanova i Marijina kupka, prva pivovara u tom dijelu Monarhije i mnoge druge zgrade. Gradnjom prvih kupki 1772. grofovi Jankovići su ucrtali osnovni pravac razvoja grada u budu-ćnosti.

Ima li poduzetnikaPropisani godišnji etat daruvarske

šumarije iznosi oko 40.000 kubika, no tek u par zadnjih godina sječe se blizu 35.000. Neposredno poslije rata sjeklo se i manje zbog toga što je dio površi-na bio miniran, ili nije bio siguran. Sto-ga nije izvršena ni propisana obnova, što je opet uvjet da bi se moglo sjeći. Glavninu u etatu čini bukva s oko 45%, potom grab i kitnjak sa po 20-ak posto udjela. Oko 20 tisuća kubika šumarija radi u vlastitoj režiji dok ostalo izvrše poduzetnici, a dio se realizira u samo-izradi.

– Problem je što na ovom području nema isprofiliranih jakih poduzetnika na koje se može sigurno računati, veli upravitelj Jambreković. Zato iz godine u godinu varira i količina koju preuzi-maju, ali i ono što se daje u samoizra-du. Jer na dijelu područja nema sta-novništva, a i tamo gdje ga ima, nije zainteresirano. Možda i stoga što se seljacima ranijih godina nije na vrijeme plaćalo. Šumariji, pak, zbog malog bro-ja sjekača, nije isplativo raditi klasično metarsko drvo.

Od važnijih šumsko uzgojnih rado-va, šumarija prema propisu osnova godišnje obavlja pripremu staništa na 32 ha, pošumljavanje na 3,5 ha, popu-njavanje na 12 ha te njegu mladika i pomlatka na oko 95 ha.

Posebni problemi s kojima se za ra-zliku od mnogih drugih šumarija suo-čava daruvarska, jest mehanička radio-nica. U Daruvaru je, naime, još prije za potrebe bivše Radne jedinice Autotran-sport, poslije i PMG, izgrađena velika hala za održavanje i popravak mehani-zacije s ogromnim dvorištem. Danas je to gotovo neiskorišten prostor u kome se obavljaju manji popravci, koji bi se mogao i te kako iskoristiti. Jedan tim stručnjaka, mišljenja su u Daruvaru, tre-bao bi osmisliti stavljanje te radionice u funkciju.

Odlučujemo li sami o sebi

Planinarski dom na Petrovom vrhu

Zaštićena Rimska šuma na samom rubu grada (u pozadini hotel Termal)

Mehanička radionica zasad je nedovoljno iskorištena

Julijev park hortikulturni je spomenik

»Tri četvrtine radnog kolektiva su mišljenja da se sa suradnicima postupa kao s maloljetnim ljudima. Također, brojni suradnici priznaju da su u sebi već dali otkaz jer njihove sposobnosti i učinak nisu bile dovoljno dobro vrednovane. To dovodi do toga da se skoro dvije trećine suradnika, prema vlastitim iskazima, odreklo samostalnog mišljenja i djelovanja. S tim izjavama su suradnici signalizirali ogromnu potrebu djelovanja, koja se površinskom kozmetikom više nije mogla otkloniti. Ovi rezultati ankete suradnika sasvim jasno dokazuju da u poduzeću vlada kultura straha, što je za jedno privredno poduzeće, koje se mora probiti na tržištu, dugoročno neprihvatljivo.«

Ovaj ulomak je preuzet iz pro-jekta »Koncept poduzeća 97« Austrijskih državnih šuma ko-jim su na temelju organiza-

cijske i kulturološke polazne situacije pristupili izradi poduzetničkih perspe-ktiva i ciljeva Austrijskih saveznih šuma i ostvarivanja tih ciljeva.

Cijenjenim čitateljima, (su)radnicima Hrvatskih šuma sigurno se nameće mi-sao o mogućoj sličnosti razmišljanja u našem poduzeću.

Citirajući navod iskazao sam svoje stajalište s namjerom da time svra-tim pozornost ili potaknem polemiku o tome, koje su bitne odrednice koje bi trebao sadržavati projekt (re)stru-kturiranja ili (re)organizacije Hrvatskih šuma.

Zapravo temeljno je pitanje: Zašto HŠ treba restrukturirati, reorganizirati. Odgovori na to pitanje će ukazati na smjer potrebnih promjena.

Osobno smatram da bi prvenstveno trebalo mobilizirati ljud-ske potencijale, intelektu-alni kapital HŠ, na način da se interes radnika, nji-hova znanja, sposobnosti i trud usaglase, djeluju s interesima Društva.

Ako se promjene svedu na formu, samo na pro-mjenu organizacije, bez mijenjanja sadržaja, dere-guliranja pravila, teško da će se polučiti očekivano.

Predradnja, kao što je to analiza stanja, načina na koji i u kojem obimu su ljudski potencijali u funkciji, bila bi od pomoći, ali već temeljem percepci-je, iskustava koja imamo, i saznanja iz drugih sredina kao što su Austrijske dr-žavne šume, mogu biti dostatni jer u suštini problematika je vrlo slična.

Ne dvojim da ćemo se, jer smo to i prije činili, složiti da su radnici naj-važniji resurs Društva. Ostaje da se projektom restrukturiranja pri odre-đivanju ciljeva i operativnih planova, točno odredi što će se napraviti kako zaposlenici ne bi bili potencijalna već temeljna snaga uspješnog poslovanja i razvoja Društva.

Na čemu treba poraditi

Bez namjere utvrđivanja prioriteta smatram da bi bilo vrijedno truda po-raditi na sljedećem:

BUDUĆNOST ŠUMARSTVA

Odlučujemo li sami o sebi– Međuljudske odnose bazirati na

određivanju čistih i čvrstih granica dužnosti i obveza, kako radnika tako i rukovoditelja s time da se podigne odgovornost rukovoditelja i suradnika proširenjem prostora djelovanja i odlu-čivanja.

– Hijerarhiju koja se u međuljudskim odnosima manifestira kao relacija na-dređeni – podređeni i koja se vrlo često zasniva na strahu podređene od nadre-đene osobe, potrebno je transformira-ti u takvu kulturu gdje će se suradnici uvažavati, u koje će se imati povjerenja i gdje će rukovoditelj biti vođa tima ko-jem i sam pripada.

– Sistem plaća urediti na način da se vrednuje rad, da plaća bude nagrada za rezultat. Mogućnost zarade mimo fiksno utvrđene plaće može biti jako stimulativna za radnike. Neprihvatljivo je stajalište da su poduzetni radnici, ra-dnici koji unapređuju, inoviraju i time

više doprinose činom plaće već dosta-tno nagrađeni za svoj trud, a da se isto-vremeno zanemaruje činjenica da su isto tako i toliko plaćeni oni koji samo rutinski obnašaju poslove svog radnog mjesta. Važno je da pored individualne stimulacije postoji sustav beneficija za grupe radnika, organizacijske jedinice, jer je to preduvjet poticanja timskog rada, uvažavanja suradnika, razvoja di-jaloga, povjerenja i poštivanja.

- Cjelovitije korištenje ljudskih po-tencijala će biti moguće kada rukovo-ditelji, koji su uglavnom biološko-te-hničkog obrazovanja, steknu znanja i vještine kvalitetnog vođenja osoblja.

- U suglasju sa stimulativnim mjera-ma posebno poticati inventivnost i krea-tivnost radnika te prepoznavati i razvija-ti poduzetništvo na svim razinama.

Usavršavanje radnika je investicija

U cilju uspjeha je nužno i permanen-tno obrazovanje suradnika uz važnu napomenu da se sredstva za školova-nje i usavršavanje radnika moraju tre-tirati kao investicije, a ne trošak. Time će se postići da se utvrdi rentabilnost školovanja (investiranje), vršiti valori-zacije i tim putem zacrtati težnju da znanje donosi dobit. Školovanje samo po sebi, kao nešto što je poželjno i od čega će se vjerojatno imati neke kori-sti, bez da se sustavno planira plasman znanja, bez stvaranja uvjeta razvoja suradnika prema njihovim interesima i potrebama Društva, nije ono što može zadovoljiti.

Pri utvrđivanju strateških ciljeva pa i operativnih odluka potrebno je što više tražiti i uvažavati mišljenje radnika. Je-dino je na taj način moguće doći do kvalitetnih rješenja koja će, što je veo-

ma važno, (su)radni-ci prihvatiti kao svo-ja, a ne nametnuta, koja se neće prvom prilikom, kad to okolnosti omoguće, mijenjati.

Potvrda dobre re-organizacije i nove poslovne politike će se odraziti na po-trebu i mogućnost kontinuiranog mije-njanja, unapređiva-nja i poboljšavanja, kratko rečeno, razvi-

janja tog »živog organizma«, Društva, u cjelini. Ako se to postigne tada više neće biti potrebne periodične reorganizacije.

Šumsko gospodarstvoNešto o nazivlju. Utemeljenjem Hr-

vatskih šuma napušten je tradicionalni naziv za šumarsku organizaciju, šum-sko gospodarstvo, i ustoličena uprava šuma, sada uprava šuma podružnica. Obzirom da semantika riječi utječe na način razmišljanja koje je povezano s ponašanjem bilo bi poželjno da se vratimo pojmu šumsko gospodarstvo. Uprava šuma nije pogodan način jer se šumama ne upravlja, a ni osobljem se ne bi trebalo upravljati, već ga voditi, organizirati, motivirati na uvažavanje osobnosti pojedinaca. Uostalom zar i tradicija nije ono što određuje identi-tet naroda?

U cilju uspjeha je nužno i permanentno obrazovanje suradnika uz važnu napomenu da se sredstva za školovanje i usavršavanje radnika moraju tretirati kao investicije, a ne trošak. Time će se postići da se utvrdi rentabilnost školovanja (investiranje), vršiti valorizacije i tim putem zacrtati težnju da znanje donosi dobit

PišeBrankoRanogajec

druga runda



reorganizacijeuređivanje šuma

Zbog intenzivnog sušenja jele nastalog gradacijom potkornja-ka i pojavom imele došlo je do odstupanja u provedbi Osnove

gospodarenja g. j. Litorić šumarije Vr-bovsko i realizacije etata crnogorice u kojem je povećan slučajni prihod. Bio je to i povod za izvanrednu reviziju i izradu nove Osnove gospodarenja za ovu gospodarsku jedinicu. Planirani je 10-godišnji etat realiziran iznad propi-sanog, pa je tako izvršen već u petoj godini važenja Osnove gospodarenja. U razdoblju od 2000. do 2004. posje-čeno je 95.393 m3 što iznosi 97 posto propisanog desetogodišnjeg etata. Od ukupno posječene količine 77 posto je slučajni prihod (sušci i 3 b stupanj oštećenosti). Uz napade imele i gra-daciju potkornjaka stabla su fiziološki oslabljena, a kao drugi uzroci sušenja novode se sušna razdoblja posljednjih godina, plitka vapnenasta podloga, jela na granici areala...

Osnova gospodarenja sastavljena je za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 31. prosinca 2009., dok je prva Osnova gospodarenja izrađena za razdoblje 1955.-1964.

GOSPODARSKA JEDINICA LITORIĆ, ŠUMARIJA VRBOVSKO

Sušenje, imela – i izvanredna revizija!

U gospodarskoj jedinici Litorić jela se i dalje suši zbog čega je došlo do povećane sječe i prijevremene realizacije planiranog 10-godišnjeg etata. Bio je to povod za izvanrednu reviziju ove gospodarske jedinice

PišeVesnaPlešeFoto:

B. PlešeZaraza jele imelom Šuma Litorić

Komisija na terenu


Gospodarska jedinica se nalazi u sje-veroistočnom dijelu Gorskog kotara, a formirana je poslije II. svjetskog rata od više posjeda koji su pripadali raznim vlasnicima, dijelom su to bile državne šume, a dijelom zemljišne zajednice.

Reljef g. j. tipičan je za područje vi-sokog krša, sa mnoštvom većih ili ma-njih vrtača, grebena i kamenih glavica, a prostire se na nadmorskoj visini od 400 do 900 m.

Prvi znakovi sušenja šume pojavili su se već osamdesetih godina prošlog sto-ljeća; 1987. je provedena inventarizaci-ja oštećenosti šuma koja je pokazala da je najoštećenija jela, a 1988. provedena je inventura pomoću infracrvenih kolor aerosnimaka.

Prema podacima odjela za ekologiju, u 1998. je radi utvrđivanja zdravstve-nog stanja jele izvršena procjena osu-tosti za 3280 stabala. Od ukupnog bro-ja pregledanih stabala zdravih je bilo 0,98 posto, slabo osutih 5,58 posto, srednje osutih 55,28 posto, jako osutih 37,40 posto i sušaca 0,76 posto. Kako je značajan čimbenik u procesu propa-danja jele i bijela jelova imela, prigo-dom ocjene osutosti pregledana stabla razvrstana su na ona sa imelom i ona bez nje. U krošnjama 67 posto stabala bila je prisutna imela, dok je 33 posto stabala bilo bez nje. Zabrinjavajuće je i to što je imela zamijećena na stablima prvog stupnja osutosti.

Za potrebe izvanredne revizije Os-no ve gospodarenja napravljena je proc jena osutosti u 2004. Od ukupno procijenjenih 4633 stabla jele, zdravih je bilo 3,32 posto, slabo osutih 7,45 posto, srednje osutih 58,90 posto, jako osutih 26,98 posto i 3,35 posto su sušci. Bijela jelova imela i nadalje je značajan čimbenik u procesu propadanja jele. Imela je pri toj procjeni zamijećena na 76 posto stabala. Prema prognozi zdravstvenog stanja sanitar će se u na-rednim godinama povećavati sa sada-šnjih 10,67 posto na 20,30 posto.

Površina gospodarske jedinice iznosi 3092 ha, od čega je obraslo 2940 ha. Propisani etat za razdoblje 2000.−2009. iznosi 150.000 m3 (crnogorice 98.835 m3 bjelogorice 51.165 m3). Revidira-ni etat za crnogoricu povećao se na 153.749 m3 (24 posto drvne za-lihe), dok se etat bjelogorice smanjio na 49.215 m3 (11 posto drvne zalihe). Revidirani etat za cijelu gospodarsku jedinicu iznosi 203.009 m³.

Izvanrednu reviziju Osnove gospo-darenja za g. j. Litorić pregledala je sredinom siječnja Komisija Ministar-stva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva u sastavu: predsjednik Krešimir Turk, dipl. ing., i članovi Ivica Vučetić, dipl. ing. i Josip Crnković, dipl. ing., da bi utvrdila je li ista izrađena su-kladno Zakonu o šumama, Pravilnika o uređivanju šuma i odredbama Šumsko gospodarske osnove područja.

Ministarstvu je predloženo da izda suglasnost na predloženi elaborat.

U organizaciji Agronomskog fakulteta i Hrvatskog društva biljne zaštite, a pod pokrovi-teljstvom Ministarstva poljo-

privrede, šumarstva i vodnog gopo-darstva, sredinom veljače je u Opatiji u Grand hotelu Adriatic održan 49. seminar biljne zaštite koji je imao me-đunarodni karakter. U tri dana uz 555 sudionika prezentirano je 75 stručnih referata iz područja zaštite biljaka, po-ljoprivrede i šumarstva.

Počelo 1850. Šumarska sekcija najviše se bavila

problematikom sušenja jele u Hrvat-skoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini.

Zanimljivo predavanje o sušenju jele u prošlosti i danas imao je dr. sc. Miro-slav Harapin koji je istaknuo da se jela

Najveći problem je sušenje jele

49. seminar biljne zaštite u Opatiji je imao međunarodni karakter, a šumarska je sekcija sudjelovala sa 19 od ukupno 75 izloženih stručnih referata

u Europi počela značajno sušiti 1850., a sušenja većeg ili manjeg intenziteta bila su poslije 1900. u južnoj Njemačkoj te srednjoj i istočnoj Europi. Kod nas je nešto jači intezitet zabilježen 1954. na području Fužina u Gorskom kotaru. Sušenje se brzo širilo na područje cije-log Gorskog kotara, Like i Slovenije, a tada se pojavio i jelin moljac igličar. Od 1942. do 1947. bilo je sušno razdoblje sa tendencijom pogoršanja do 1967.

O sušenju jele u Bosni i Hercegovini govorili su i njihovi stručnjaci na čelu s akademikom Midhatom Usčuplićem. Jela je jedna od najvažnijih vrsta crno-gorice u susjednoj državi i zastupljena je na području od 560.000 ha ili oko 50 posto svih visokih šuma. Zdravstveno stanje joj se pogoršava, a kao mogući uzroci sušenja navode se sušne godine,

biljna zaštita

PišeVesnaPlešeFoto:V. Pleše iM. Pleše

49. SEMINAR BILJNE ZAŠTITE U OPATIJI


reorganizacijenapadi patogenih gljiva, imela i napad potkornjaka, a jedan od razloga suše-nja je i loše gospodarenje.

Dr. sc. Jakša Jošt iz Zavoda za go-zdove Slovenije govorio je o gradaciji potkornjaka na smreci i jeli od 2002. do 2004. Klimatske promjene u smislu povišenja temperatura i manjak vode u vegetacijskom razdoblju slabe otpor-nost biljaka, a to pogoduje razvoju ra-znih štetnika. U 2003. zbog smrekovih potkornjaka posječeno je 406.000 m3, a 2004. oko 600.000 m3 smreke. Po-daci dobivaju pravu dimenziju kad ih usporedimo s ukupnom sječom u cijeloj Sloveniji koja je u navedenom razdoblju iznosila 2.500.000 m3. Sana-cija napadnutog drveća je uspješna, a u 2004. obuhvaća 80 do 86 posto te-kućeg napada.

O ugroženosti smrekovih sastojina na Pohorju zbog gljive Heterobasidion annosum, uzročnika crvene truleži ela-borirao je mr. sc. Zoran Grecs iz Zavo-da za gozdove Slovenije. Da bi se zaustavilo šire-nje gljive, rekao je, nu-žno je uspostaviti razno-likost sastojina u skladu s biljnim vrstama koje će tvoriti stabilnu šumu, ali i unošenjem vrsta koje se tu prirodno nalaze, poput gorskog javora, bukve, gorskog jasena i sl. Kulture smreke (i u trećoj generaciji) prostiru se na Pohorju na površini od 27.000 ha.

O suzbijanju borovog četnjaka u Grčkoj, isku-stva je iznio Dimitrios Avtzis, dipl. ing. Kao naj-češće vrste borova u toj zemlji spomenuo je Pinus halepensis, Pinus nigra, Pinus brutia, Pinus silve-stris koje se prostiru na 870.378 ha ili zauzima-ju 60,9 posto površine. Imaju turističko-zaštitnu i ekonomsku funkciju. Utjecaji koje izaziva bo-rov četnjak, raznovrsni su poput zdravstvenih problema (alergijskih re-akcija), ekonomskih šteta u vidu gubitka prirasta, narušavanja estetskog izg leda sastojine. Za su-zbijanje se koriste biološka sredstva na bazi bakterije Baccilus thuringiensis te biotehnička inhibitori hitina (Dimlin). Za monitoring, ali i u svrhu suzbijanja koriste se i seksualni feromoni kojim se hvataju mužjaci.

Prof. dr. sc. Milan Glavaš sa Šumar-skog fakulteta u Zagrebu, govorio je o mjerama zaštite šumskog sjemena od patogenih gljiva u 2003. Šumskom sje-menu gljive smanjuju životne funkcije i klijavost, a razlikujemo gljive koje naseljavaju vanjsku sjemenu ljusku ili

unutrašnjost. Kako je sjeme izloženo napadu gljiva od zametanja pa sve do razvoja biljke, potrebno je provoditi za-štitu određenim sredstvima. Posebna briga vodi se o zaštiti hrastovog žira određenim sredstvima.

O gradaciji gubara glavonje u Hr-vatskoj saznajemo više od stručnjaka Šumarskog instituta Jastrebarsko mr. sc. Milana Perneka, mr. sc. Dinke Ma-tošević i mr. sc. Borisa Liovića. Ovaj štetnik kao jedan od nepovoljnih bi-otskih čimbenika javlja se u hrastovim šumama. Njegove populacije su u stal-nom opadanju u kontinentalnom dijelu Hrvatske, ali sa povremenim usponima. Dominirao je šezdesetih godina pro-šlog stoljeća, a jače gradacije evidenti-rane su od 1948. do 1950., 1962.-1966., 1970.-1975., 1982.-1984.,1992.-1994.

Prema obavljenim istraživanjima u 2005. može se očekivati gradacija gu-bara, koja bi trebala biti nešto slabijeg intenziteta nego li prije desetak godi-

na. Broj jajnih legala izuzetno je visok ove godine i ukazuje na to da je gra-dacija u tijeku, ali s intenzitetom kakav nije zabilježen desetljećima.

Dr. sc. Boris Hrašovec se pozabavio ulogom potkornjaka kao važnih ili spo-rednih čimbenika pri pojavama masov-nog sušenja jele u Gorskom kotaru i Lici. Potkornjaci u uvjetima »povećane« ponude fiziološki oslabljenih stabala, a takvo je trenutno stanje u šumama Gorskog kotara i Like, poprimaju obi-lježja primarnih štetnika, te šireći svo-

na. Broj jajnih legala izuzetno je visok

ju populaciju napadaju i zdrava stabla. Pravilnim pristupom struke i šumarske operative, a shvaćajući bit problema da ovi štetnici u našim šumama nemaju samo sekundarni karakter, mogao bi se riješiti i taj problem. S druge strane šum-sko-higijenskim mjerama zaštite koje su odavno poznate struci i znanosti, ali i uz određena financijska ulaganja, moglo bi se značajno smanjiti njihovo štetno dje-lovanje u našim šumama.

Mjere zaštite i sanacije ugroženih jelovih sastojina predstavili su mr. sc. Petar Jurjević iz Hrvatskih šuma i prof.dr. sc. Milan Glavaš. Iz njihovog izla-ganja vidljivo je da se negativni trend i propadanje prebornih šuma očituje kroz pojavu uzastopno dugih i sušnih razdoblja te pogoršane gospodarske zahvate (produžena ophodnjica, jačina i načini sječa, neokoravanje stabala, nepoštivanje šumske higijene i sl.). Fi-ziološki oslabljena stabla pravi su izvor pojave štetnika imele, potkornjaka i sl.

U prebornoj jelovoj šumi u kojoj je došlo do masovne pojave sušenja trebaju se poduzeti sljedeće mjere:

− posjeći i izvući sve sušce da bi se spriječio razvoj potkornjaka,

− okorati iz istih razlo-ga panjeve i po zakonu šumske higijene sanirati deblje grane,

− u rasadnicima uzgaja-ti sadnice jele i unositi ih u šumu na mjesta sušenja

− provoditi zaštitu od štetnih kukaca, gljiva i dru-gih biotskih čimbenika

− provoditi sveobuhva-tne gospodarske mjere zaštite koje osiguravaju vitalnost stabala, prebor-nu strukturu i njezinu obnovu.

Osim gore navedenih referata govorilo se i o »Prvim iskustvima primje-ne feromona za jelovog potkornjaka«, »Dijagnosti-čkim protokolima Karpo-faga u sustavu osiguranja kvalitete laboratorija za šumsku fiziologiju i gene-tiku Šumarskog instituta Slovenije«, »Ulozi gljiva u procesu sušenja crnog bora na području krasa

Slovenija«, »Uzročnicima truleži na hra-stu lužnjaku«, »Utjecaju oštećenja od sitnih glodavaca na visinski i debljinski prirast poljskog jasena«, »Očuvanju bi-ološke raznolikosti šuma natura 2000: na primjeru kornjaša«, »Sanitarne sječe u Sloveniji: analize i trendovi pojavlji-vanja«.

Poslije seminara održana je Izborna skupština Hrvatskoga društva biljne zaštite u koju su se aktivno uključili i šumari.

Jela se u Europi počela značajno sušiti 1850., a sušenja većeg ili manjeg intenziteta bila su poslije 1900. u južnoj Njemačkoj te srednjoj i istočnoj Europi. Kod nas je nešto jači intenzitet zabilježen 1954. na području Fužina u Gorskom kotaru. Sušenje se brzo širilo na područje cijelog Gorskog kotara, Like i Slovenije, a tada se pojavio i jelin moljac igličar. Od 1942. do 1947. bilo je sušno razdoblje sa tendencijom pogoršanja do 1967.


Revirni sustav kao način rada, uveden je u Hrvatske šume odmah po ustano-vljavanju Javnog poduzeća. Podsjeti-mo se, do tada su inženjeri šumarstva

po šumarijama bili podijeljeni na poslovima uzgoja i zaštite šuma ili na poslovima iskori-šćivanja. Danas od ukupnog broja šumarsko-ga stručnog kadra, gotovo polovica su revir-nici, odnosno trenutno na poslovima revirnika radi 548 šumarskih inženjera. A svake godine na pripravnički staž dolazi novih tridesetak do četrdesetak mladih inženjera. Veći dio njih po završetku razdoblja od godine dana dužno je napisati i svoj izvještaj o pripravničkom stažu.

– Kada sam 1997. godine, odradio svoj pri-pravnički staž u šumariji Županja, morao sam napisati i izvješće o pripravničkom stažu. Una-toč predanog rada tijekom godine dana, moje nedoumice oko posla bile su još uvijek velike, a znanje manjkavo. Teoretsko znanje sa studija šumarstva dosta se razlikovalo od mog teren-skog posla i prakse s kojom sam se susretao

DARKO POSARIĆ, REVIRNIK U ŠUMARIJI OTOK

Priručnik za revirnike nizinskih hrastovih šuma

Poslije obavljenog obveznog

pripravničkog staža u

šumarijama, mladi šumarski

inženjeri se nađu u velikoj

muci kada treba nakon godinu

dana provedenih u šumarijama

napisati izvješće o pripravničkom

stažu

Posao revirnika u Šumariji Otok omogućio je ing. Posariću da se u kratkom vremenu upozna s većinom poslova u šumarstvu u jednoj velikoj šumariji. Redovito je pisao zabilješke svakodne-vnih poslova, opisivao podrobnije detalje svake aktivnosti, počeo u računalo unositi sve svoje zabilješke, proširivao svoja saznanja raspitujući se i razmjenjujući iskustva starijih šumarskih stručnjaka iz Uprave, a kasnije i s drugim ko-legama s kojima se susretao. Koristio je svaki susret sa svojim profesorima od kojih je tražio nadopune i objašnjenja pojedinih zapisanih bilješki.

– Budući da ovo moje pisanje traje već lije-pih šest godina, događale su se razne promje-ne. Mijenjani su i pravilnici i zakoni, uvođene su nove tehnologije rada, pa je čak promijenjen i oblik upravljanja državnim šumama, što je izi-skivalo stalna ažuriranja rukopisa. Ipak danas mogu reći kako sam gotovo pri kraju jednog opsežnog posla. Rukopis kojeg sam nazvao Re-virnički priručnik za područje nizinskih hrasto-

Revirnički priručnik za područje nizinskih

hrastovih šuma podijeljen je na dvije

cjeline. U prvoj se govori o poduzeću

Hrvatske šume, revirnički poslovi su samo nabrojani, dok

se u drugoj cjelini opširno i u detalje

opisuju svi revirnički poslovi u šumarijama.

u Šumariji Županja, otpočeo je priču Darko Posarić, danas mladi šumarski inženjer, revirnik u jednoj od najvećih naših šumarija, Otok, UŠP Vinkovci.

Imao je i sreću jer je za pripravni-čki staž dobio jednu veliku šumariju u području nizinskih hrastovih šuma, po-znatih spačvanskih lužnjakovih sastoji-na. Tijekom godine dana susretao se sa različitim poslovima, kako na uzgoju i zaštiti šume, tako i na poslovima isko-rišćivanja. Međutim kada je to trebalo sve staviti na papir i načiniti izvješće, kaže, “osjetio sam potrebu za posto-janjem jednog cjelovitog strukovnog priručnika koji bi objedinjavao sve revirničke poslove. Naime, u razgovo-ru s mojim kolegama koji su obavljali pripravnički staž u nekim drugim šu-marijama, pa čak i na području drugih uprava šuma i dakako drugih šumskih sastojina, neke poslove oni nisu ni vid-jeli niti su ih obavljali, a neke nisam ni ja znao jer se nisu te godine radili u našoj šumariji. Pokazalo se stoga nužan jedan zaje-dnički priručnik za sve vježbenike šumarstva, koji bi objedinjavao sve revirničke poslove. Tako pojedini mladi šumarski inženjeri ne bi ovisili o tome jesu li u vrijeme njihova vje-žbeničkog staža odrađeni određeni poslovi ili nisu. U priručniku bi bili navedeni i objašnjeni svi poslovi koji se rade svake godine ili pak samo u pojedinim godinama i pojedinim šu-marijama. To me potaknulo na razmišljanje i u meni se rodila ideja o jednom zajedničkom revirničkom priručniku, vodiču priručničkog tipa.

vih šuma podijeljen je na dvije cjeline. U prvoj se govori o poduzeću Hrvatske šume, organizaciji, pobliže je opisa-na UŠP Vinkovci, revirnički poslovi su samo nabrojani, dok se u drugoj cjelini opširno i u detalje opisuju svi revirnički poslovi u šumarijama u čak jedanaest poglavlja. Mladi inženjeri revirnici koji počinju raditi kao revirnici-pripravnici, u velikoj mjeri su ovisni o vremenu, volji, znanju i stručnosti djelatnika u šumarijama gdje odrađuju svoj pri-pravnički staž, pa čak ponekad ovise i o raspoloženju tih djelatnika. Vrlo va-žan pomak je pružanje cjelovite slike o ustroju i načinu rada u “Hrvatskim šumama” odmah na početku zapošlja-vanja. Do sada su pripravnici stjecali kakvu-takvu sliku o načinu rada tek po okončanju pripravničkog staža, nakon što su odradili godišnji ciklus poslova. Smatram kako će uz pomoć ovakvog priručnika usvajanje znanja biti zna-

tno lakše i brže, a podsjećanje na naučeno tijekom studija, jednostavnije i u svakom tre-nutku dostupno. Osim toga, revirnicima koji već duže rade bit će pojednostavljeno pod-sjećanje na poslove koji se rjeđe rade. Svoju potpunu uporabljivost priručnik će postići u šumarijama koje gospodare nizinskim šuma-ma hrasta lužnjaka, ali će koristiti i revirnicima koji su uključeni u gospodarenje ostalim go-spodarskim šumama,jer je velik dio opisane problematike primjenjiv na gotovo čitavom području Hrvatskih šuma.

PišeAntun ZlatkoLončarićFoto:A. Z. Lončarić

šumarska praksa


Pišedr. Radovan

KranjčevKranjčevFoto:

R. Kranjčev

Raznolik i bogat biljni pokrivač velike američke države Meksiko teško je, makar i u najmanjem opsegu, sagledati i upoznati na

jednom mjestu. To nije moguće već i zbog toga što su u Meksiku zastuplje-na veoma različita i oprečna klimatska i vegetacijska područja u velikoj visin-čja u velikoj visin-čskoj razvedenosti više od 5 000 metara. Da biste barem donekle shvatili toliku vegetacijsku i klimatsku raznolikost, dovoljno je spustiti se cestom iz sredi-šnje meksičke visoravni preko slikovitih predjela zapadnih meksičkih planina do razine oceana, do Akapulka.

Prolazimo kroz visoke planinske lance oštrih vrhova, često u oblacima, predjele s dubokim provalijama. Za-mjećujemo nakratko brojne kanjone prevučene maglom na čijem dnu se sjaji srebrna traka gorske rijeke preki-dana visokim vodopadima i brzacima. Ukoliko u tim područjima nema previ-čjima nema previ-čše vlage u zraku i vidljivost je kako-tako povoljna, pred nama se smjenjuju ra-znoliki vegetacijski pojasevi prevlada-vajućih tropskih kišnih šuma i prašuma, u kojima je biljni pokrivač toliko bujan i gust da se oko vas gotovo ništa ne zamjećuje osim velikih prostranstava šuma punih brojnih penjačica i lijana te brojnih biljaka epifita. Stoga nam ve-lik botanički vrt grada Akapulka pruža tek jedan isječak tog biljnog bogatstva svojstvenog uvjetima tropskog i sup-tropskog podneblja na krajnjem zapa-du Meksika, u području najničju najnič žih padina zapadnih meksičkih planina, Sierra Ma-dre Occidental i obale Pacifika.

Akapulko je milijunski grad i najve-će meksičko turističko odredište na pa-cifičkoj obali. Oko velikog akapulskog zaljeva poredano je na stotine hotela i skoro je nevjerojatno da se uz takvo mnoštvo visokogradnji i u neposrednoj blizini prelijepih i beskrajnih oceanskih pješčanih plaža i vječne huke valo-va, proteže velik botanički vrt, velika

U botaničkom vrtu

Velik botanički vrt grada Akapulka pruža tek jedan isječak velikoga biljnog bogatstva tropskog i suptropskog podneblja krajnjeg zapada Meksika. Prošećimo malo vrtom i Akapulkom

meksiko

Dio ugođaja botaničkog vrta Cvjetovi afričkog tulipanovca

Uz pacifi ku obalu Cvijet hibiskusa


botaničkom vrtu Akapulka

zelena površina prošarana jezerima i otocima. Tako neprimjetno ulazite u to veliko biljno carstvo okupljeno i uređeno marom čovjeka s mnoštvom biljnih vrsta, s puteljcima i stazama u kojima, ukoliko ne pratite smjernice kretanja, lako možete zalutati i izgubiti se u bujnom zelenilu kojem se ne nazi-re kraj. To se skoro i meni dogodilo jer nisam na te smjernice obratio dostatnu pažnju.

Ono što prvo posjetitelj zamjećuje već na rubu botaničkog vrta jesu ve-lika i stara stabla eukaliptusa, 30 me-tara visine koja osobito privlače svojim visećim granama i svijetlom korom na deblima. No, u njihovim krošnjama se nije zamjećivala prava šuma posve dru-gih biljaka koje su se tu »ugnijezdile«. Nekoliko vrsta filodendrona, debelih i visokih stabljika pripijenih uz stabla eu-kaliptusa, svojim svijetlim, žutozelenim velikim listovima činilo je u krošnjama visokih stabala šumu u šumi, tako da su stabla eukaliptusa i drugog visokog drveća poprimila prašumski izgled i svojim gustim i tamnim krošnjama i tim penjačicama stvorili staništa za čitav niz ostalih biljnih i životinjskih vrsta.

Međutim, ono po čemu taj dio meksičkog kopna i botaničkog vrta u Akapulku pruža karakterističnu sliku i ugođaj tropa su palme i fikusi. Ni-sam znao što bih prije promotrio, je li one nepregledne aleje vitkih palmi svih mogućih vrsta i rasta, ili ona za nas Evropljane posve neobična stabla i stabalca fikusa.

Jednosupnice palme u botaničkom vrtu Akapulka zastupljene su u bezbroj vrsta, za mene je to bilo nepregledno i nesagledivo bogatstvo oblika, veliči-na i struktura. Posebno su impresivno djelovala i do 30 metara visoka i vitka gola stabla palmi koja su u središnjem dijelu imala znatna proširenja, a na vrhu, naravno, lepezaste i kišobranaste krošnje; datule i kokosi raznih veličina, oblika i boja cvjetova i plodova, razli-čite starosti. Jedna vrsta u bezbroj pri-mjeraka imala je lišće koje se granalo u jednoj ravnini odmah od površine tla, a njezini listovi tek u vršnoj polovici imali su široke plojke nalik listovima bana-na. Čitav niz vrsta izrastao je iz uredno pokošene livade uz veliko jezero. Neke su bile niske, tek jedan metar, velikih listova koji bi poput širokih lepeza prekrivali čitav krug. Druge su izrasle u bokorima, njih tri, pet ili desetak iz jednog mjesta i protezale se vitke uvis do 30 metara i više.

Fikusi, razmješteni pojedinačno na velikim površinama, pružali su ne-viđenu sliku. Stabla debela u prsnoj visini i do dva metra, imala su veliku i ne odviše visoku krošnju, a skoro iz svih debljih grana visjeli bi prema do-

Dio krošnje i debla fikusa

Drvo papajeCvijet hibiskusa


lje izdanci štakastog korijenja, mjestimice plosnatog, dašča-stog i do metar širokog, srašta-vajući međusobno ili granajući se na raznim visinama, gradeći dodatnu šumu ispod tih velikih krošanja. Dodate li njima broj-ne penjačice raznih vrsta, dobili ste ugođaj tamnog prašumskog prostora u kojem je obilje i dru-gih sitnijih biljnih i životinjskih vrsta našlo još jedno pogodno stanište.

A onda uz vodu, mnoštvo bambusa i drugih srodnih vrsta koje grade prave prašume svo-jim stabljikama nekoliko metara visokim.

Mnoga stabla akacija, hibi-skusa, araukarija, papaja, avoka-da, juka, afričkog tulipanovca, dracena, tamarindusa, rodo-dendrona, kamelija i mnogih drugih drvenastih vrsta trop-skih područja, upotpunjavaju čja, upotpunjavaju čto bogatstvo botaničkog vrta. Bogatstvo živog svijeta upo-tpunjavaju i mnoge životinjske

zaštićene biljne vrste

ZAŠTIĆENE BILJNE VRSTE U HRVATSKOJ

Velebitska degenija(Velebitska degenija(Velebitska degenijaDegenia velebiticaVelebitska degenijaDegenia velebiticaVelebitska degenija

)Velebitska degenija

)Velebitska degenija

Ta rijetka trajnica iz porodice krstašica najzanimljivija je endemska i reliktna vrsta hrvatske flore, a od 1964. godine zaštićena je na svim prirodnim nalazištimašteni su prepoznatljivi zlatnožuti cvjetovi, sa četiri latice, duge 1,5 cm, a široke 3,5-4,5 mm, u obliku nokta, zaobljenoga vrha i cijeloga ruba. U ovisnosti o vremenskim uvjetima, biljka cvate u proljeće, u travnju i svibnju. Pripada prvim proljetnicama koje cvatu odmah nakon otapanja snijega. Jaja-sti plod je napuhana, 3-4 cm duga komu-šica. Ima dva pretinca koja su odijeljena uspravnom membranoznom pregradom. Spljoštene sjemenke su kestenjastosmeđe boje. Zbog brojnih prilegnutih i zvjezda-sto razmještenih dlačica, cijela je biljka srebrnastosiva i vrlo teško uočljiva među kamenjem vapnenačkih sipara. Po svemu sudeći, površine na kojima raste postupno se smanjuju jer ih obrasta trava.

Tu osobitu i najrjeđu vrstu velebitske i hrvatske flore otkrio je 1907. botaničar A. Degen, koji ju je uvrstio u rod američkih krstašica Lesquerella i dao joj naziv L. ve-lebitica. Zanimljivo je da taj znanstvenik ni tijekom dvaju istraživanja nije zatekao cvjetove, jer je dolazio u lipnju i srpnju, kada su već dozrijevali plodovi. Dvije go-dine kasnije, u svibnju 1909., Kummerle je našao biljku u cvatu i ubrao je na izvornom staništu. Konačno je A. Hayek utvrdio da A. Hayek utvrdio da A. Hayekova trajnica pripada novome, značajnom rodu krstašica, kojega je jedini predsta-vnik. S obzirom na to da zauzima zane-mariv zemljopisni prostor, što ukazuje na njezin izrazit reliktni značaj, ta sistematski sasvim osamljena biljka iz monotipskoga roda najzanimljivija je endemska i reliktna vrsta hrvatske flore. Na osnovi Zakona o zaštiti prirode, velebitska degenija je od 1964. godine zaštićena na svim prirodnim nalazištima.

Tu osobitu i najrjeđu vrstu velebitske i hrvatske flore otkrio je 1907. botaničar A. Degen, koji ju je uvrstio u rod američkih krstašica Lesquerella i dao joj naziv L. Lesquerella i dao joj naziv L. Lesquerella velebitica. Zanimljivo je da taj znanstvenik velebitica. Zanimljivo je da taj znanstvenik velebiticani tijekom dvaju istraživanja nije zatekao cvjetove, jer je dolazio u lipnju i srpnju, kada su već dozrijevali plodovi. Dvije godine kasnije, u svibnju 1909., Kummerle je našao biljku u cvatu i ubrao je na izvornom staništu.

Velebitska degenija (Degenia velebitica)

vrste; raznovrsne papige i dru-ge ptice, krokodili, velike i male kornjače i drugi gmazovi. Dio tih životinja činilo je i zvučnu kulisu tropskom raslinju. Trebalo bi više dana kako bi se sve to carstvo biljaka moglo makar i površno razgledati. Meni su četiri sata pomne uronjenosti u to zeleni-lo tropa bili dostatni da mnogo toga što sam dotad poznavao samo iz knjiga i slika, vidim u stvarnosti, u takvim oblicima i takvom prirodnom okruženju koje mi je pomoglo pojasniti moje predodžbe o bujnosti ži-vog svijeta suptropskih i tropskih područja.

Akapulko je milijunski grad i najveće meksičko turističko odredište na pacifičkoj obali. Oko velikog akapulskog zaljeva poredano je na stotine hotela i skoro je nevjerojatno da se uz takvo mnoštvo visokogradnji i u neposrednoj blizini prelijepih i beskrajnih oceanskih pješčanih plaža i vječne huke valova, proteže velik botanički vrt, velika zelena površina prošarana jezerima i otocima.

Upretplaninskom području Velebi-ta raste endemična, heliofitna i kalcifitna biljka velebitska dege-nija (Degenia(Degenia( velebitica)velebitica)velebitica . Njezina

staništa nalaze se na visini između 1200-1300 m te obuhvaćaju uglavnom manja i blago nagnuta jugoistočna točila (Bunio-Iberidetum carnosae), izložena jakom vje-tru, no nalazimo je i u pukotinama stijena. Dosad je ova biljka pronađena samo na tri mjesta. Prva dva, bogatija nalazišta su na južnom Velebitu, na južnim obroncima Kruga, te na južnom obronku Kuka plana ili Pavelić plana, iznad Šugarske dulibe. Treće nalazište je na srednjem Velebitu, na južnom obronku Solina, u blizini Budakova brda, četrdesetak kilometara sjeverozapa-dnije od prva dva nalazišta.

Riječ je o vrlo rijetkoj malenoj trajnici iz porodice krstašica, s izrazito razgranatim korjenovim sustavom, koji duboko prodire kroz vapnenački detritus, te s niskom, 3 -11 cm dugom stabljikom i uskim sivopuste-nastim listićima. Oni su kopljasti, skupljeni u rozete, ušiljena vrha, bez peteljke, odo-zgo ispupčeni, a odozdo udubljeni. Listići su dugi od 1 do 2,5 cm, a široki 2-4 mm. Na razgranjenom gronjastom cvatu smje-


Od nje su se izrađi-vale vrbove metle da bi se zle sile otjerale od kuće.

Poznata je u prošlosti kao lijek kojeg su koristili Galen, Dioskorid i drugi za liječenje upala, upotrebljavaju je kao lijek i Kinezi, a spominje se i u egipatskoj medicini.

Raste uz potoke, rijeke i na vodoplavnim tlima. Dvo-

Bijela vrba– lijek

Bijela vrba– lijek

Bijela vrbaza mnoge bolesti

Bijela vrba (Salix alba L.) poznata je u

narodu kao zaštitnica od zla, ali i ljekovita

biljka koja se u prošlosti koristila za

liječenje upala i krvarenja. U

njezinoj je kori ljekovita tvar,

salicin

U rano proljeće sakuplja se kora, koja se reže s grana starih dvije do tri godine. Usitnjava se i suši na toplom mjestu (suncu, blizini peći). Tako pripremljena koristi se za čaj, tinkturu ili ekstrakt. Na isti način u rano prolje-će sakupljaju se i neotvore-ni lisni pupoljci, koji se suše na isti način. Svježi pupoljci koriste se za pripravu čaja ili tinkture.

Glavna ljekovita tvar u kori vrbe je salicin, prirodni aspirin koji se u organizmu transfor-mira u salicilnu kiselinu, koja u manjim dozama postaje lje-kovita. Naprotiv uzimanjem većih količina mogu se javiti pojave poput gastritisa, mu-čnina, krvarenja i sl.

U narodnoj medicini vrba je poznata kao lijek protiv malarije, zaustavljanja svih vrsta krvarenja, reumatskih tegoba i proljeva. Učinkovita je i kod bolesti s povišenom tjelesnom temperaturom, po-sebno onih koje su vezane uz glavobolje. Čaj od vrbe koristi se i kod gihta jer pospješujeizlučivanje mokraćne kiseline iz tijela, ali i kod tegoba sa želucem i crijevima, malarije, katara svih vrsta, parazita, srčanih oboljenja, krvarenja

domna je, anemofilna, hidrofilna, brzorastuća vrsta. Stablo je visoko od 25 do 30 metara i promjera do 1,5 metra, nepravilne krošnje sa ho-rizontalno ispruženim granama. Kora je u mladih dugačkih i gipkih gran-čica bjeličasta i svilasto dlakava, kod starijih primjeraka tamnosiva, 3-4 cm debela i duboko ispucala. Korijenov sustav jako je razvijen s dubokim centralnim korijenom. Listovi su na-izmjenični, lancetasti, tamnozeleni i sjajni. Cvate od ožujka do travnja. Cvjetovi su skupljeni u mace, koje se javljaju kad i listovi. Muški su cvjetovi dugi do 7 cm, sa dva žuta prašnika, a ženski tanani i malo viseći. Plod je jajastočunjasti, a sjemenke sadrže bijelu kunadru. Razmnožava se sje-menom, ali i reznicama, a za uzgoj zahtijeva mnogo vode.

Rasprostranjena je po cijeloj Euro-pi, srednjoj Aziji i sjevernoj Africi.

bubrega i pluća. U obliku ekstrakta primjenjuje se kod upale mjehura, reume, reumatske groznice i raznih bolova. Oboljenja poput bradavica, kurjih očiju i kožnih osipa liječe se uz pomoć praška napravljenog od kore koji djeluje kao antiseptik. Popularne su i kupke za liječenje hemeroida, bi-jelog pranja i dr. Kao sedativ i tonik primjenjuje se kod upale prostate, upale mjehura.

U zapadnoj medicini crnu vrbu (Salix nigra) koriste u liječenju gangrene. Na gangrenoznu ranu stavlja se prašak ili mast od kore ili za otekline na vratu.

Pripravci od vrbe zabranjuju se uzi-mati trudnicama. Kod uzimanja čaja treba biti oprezan i piti ga u propisa-nim količinama. Osobe slabijeg želucai žuči ne bi ga trebale konzumirati.

Uz bijelu i crnu vrbu koje smo spo-menuli ima i drugih vrsta vrba kao što su: iva, crvena vrba, pepeljasta vrba i dr.Dijelovi vrbe

Vrba u cvatu

ljekovito bilje

ČAJ OD KORE – Potrebna je jedna jušna usitnjena žlica suhe kore vrbe i 2 dl vode. Vrbova kora stavi se kuhati, kad zakipi makne se s vatre i poklopi, pusti da odstoji pet minuta i onda procijedi. Pije se dvije do tri šalice čaja u gutljajima tijekom dana.

PRAŠAK – Suha vrbova kora se samelje ili istuče u prah i pohrani u zatvorenu kutiju. Uzima se dva do tri puta na dan na vrhu noža sa tekućinom (čajem, vodom ili sokom).

KORIJEN – Svježi korijen moči se u rakiji mjesec dana (20 dag korijena na jednu litru rakije). Upotrebljava se za masažu zglobova i bolnih mjesta.

VODENI EKSTRAKT – Potrebna je jedna jušnažlica usitnjene vrbove kore preliti sa 2 dcl vruće vode. Tako poklopljeno se pusti stajati 8 do 12 sati, nakon čega se procijedi. Pije se u gutljajima jedna do dvije šalice čaja.


Osnovna djelatnost ustanove Parka prirode Papuk je upra-vljanje područjem od osobi-tog značenja za Republiku

Hrvatsku, u cilju zaštite i očuvanja njegovih prirodnih posebnosti i vrije-dnosti, osobito biološke i krajobrazne raznolikosti te kulturno-povijesnog na-slijeđa. Od proglašenja te ustanove za-štićenim područjem, 24. travnja 1999., pozornost je usmjerena na to da se sve gospodarske aktivnosti obavljaju po načelu održivoga gospodarenja, odnosno održivoga razvitka. Značajan razlog za proglašenje navedenoga po-dručja zaštićenim je taj što su u njemu očuvana obilježja žive i nežive prirode, znakovita za srednju Slavoniju. Riječ je ponajprije o znanstvenoj i kulturno-odgojnoj instituciji, osnovanoj radi odr-žavanja prirodnoga stanja, očuvanja prirodnih značajki i upoznavanja širo-kih slojeva pučanstva sa zakonitostima prirode. Park prirode Papuk prostire se na prostoru dviju županija: Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske, u smjeru zapad – istok u dužini oko 35 km, te na potezu sjever – jug desetak kilometara. Kao drugi po veličini pla-ninski park (iza Velebita), na površini 33.600 ha (336 km²), obuhvaća gorske šumske predjele Papuka i Krndije i ru-bne dijelove poljoprivrednih površina. U njegovu sastavu nalazi se 29.213 ha šumskih površina požeške i našičke podružnice Hrvatskih šuma te šuma kojima gospodari Šumarski fakultet iz Zagreba. Riječ je o područjima šuma-rija Kutjevo, Velika i Kamenska (UŠP Požega), te Voćin, Slatinski Drenovac, Ćeralije i Orahovica (UŠP Našice). Pre-

PARK PRIRODE PAPUK

Oko 1160 različitih biljaka na Papuku preod 25% vrsta hrvatske flore!

U sastavu Parka prirode Papuk (33.600 ha) nalazi se 29.213 ha šumskih površina požeške i našičke podružnice Hrvatskih šuma te šuma kojima gospodari zagrebački Šumarski fakultet

ostale površine odnose se na privatne i ostale vlasnike.

Više od 90 posto gospodarskih šuma

Šumske površine podijeljene su na 12 gospodarskih jedinica. Osnovne postavke u uređajnim elaboratima su osiguranje potrajnosti ekosustava, održavanje i poboljšanje općekorisnih funkcija, korištenje šuma i šumskoga zemljišta, tako da se održava njiho-va biološka raznolikost, proizvodnost šumskih sastojina, sposobnost repro-dukcije, vitalnost i biološki potencijal. U omjeru smjese bukva je zastupljena 47%, hrast kitnjak 34%, jela 6%, obični grab 5%, a 8% ostale bjelogorične i crnogorične vrste. Dominiraju površine srednjodobnih sastojina, starosti od 60 do 80 godina. Unesene vrste su malo-brojne, riječ je o kulturama smreke, cr-nog i običnoga bora, duglazije, borov-ca, ariša i bagrema, a od njih se priro-dnim putem obnavljaju samo smreka

Mr. sc. Ivica Samarđić, ravnatelj Parka prirode Papuk

Božikovina u snježnom ambijentu

Šumska vegetacija Papuka

zaštićena priroda

PišeIvica

TomićFoto:

I. TomićFotodokumen-

tacija Parka prirode Papuk


1160 različitih biljaka dstavlja više

hrvatske flore!

i borovi. Šumske zajednice obuhvaća-ju 95% površina, u njihovom sastavu najviše je gospodarskih šuma (više od 90%), zatim zaštitnih (7%), a ostalo su šume posebne namjene. Potonje za-uzimaju površinu 1.443 ha, u sastavu koje su Park šuma Jankovac (601 ha), specijalni rezervat šumske vegetacije Sekulinačka planina, sa 150-godišnjom bukovo-jelovom šumom prašumskoga karaktera (8 ha), sastojine za odmor i rekreaciju (711 ha), sjemenske sasto-jine (96 ha) i sastojine za znanstvena istraživanja (18 ha). U sastojinama pre-bornoga načina gospodarenja drvna zaliha iznosi 693.364 m³ ili 244,34 m³ po hektaru. Takvo gospodarenje oso-bito pogoduje jeli, jer se ona lakše obnavlja pod zasjenom starih stabala. Hrvatske šume gospodare sa šumama i šumskim zemljištima na prostoru koji obuhvaća 87 posto površine (gotovo 30.000 ha) Parka prirode.

Gledajući na biljnogeografski polo-žaj i raščlanjenost šumske vegetacije, papučko-krndijsko gorje karakteristi-

čno je po dvjema svezama, a to su: br d-ske (montanske) bukove šume (Fagion illyricum), u višim predjelima gorja i šume hrasta kitnjaka i običnoga gra-ba (Carpino betuli iliricum), u prigorju i brežuljkastom dijelu područja. čja. č Šum-ske zajednice i tipovi šuma svrstani su prema načinu gospodarenja u 24 ure-đajna razreda. Među njima su najzna-čajniji: sjemenjača bukve i sjemenjača kitnjaka te uređajni razred bukve i jele. Panjače bukve i kitnjaka zauzimaju oko 14 posto površine ili oko 9 posto drvne zalihe. Visinska vegetacijska zonacija počinje šumom hrasta lužnjaka i obi-čnoga graba, a nastavlja se šumskom zajednicom kitnjaka i običnoga graba. Na nešto većoj visini su gorske bukove šume, zatim slijedi šuma bukve i jele te gorskoga javora i bijelog jasena na naj-višim vrhovima. Južne padine znakovite su po šumama hrasta medunca i crnoga jasena, na jugoistočnom području raste čju raste čšuma sladuna i cera, a uz gorske potoke nalaze se šume crne johe.

Bogatstvo biljnog i životinjskoga svijeta

Prema riječima ravnatelja Parka mr. sc. Ivice Samarđića, to područje s 13 osnovnih šumskih zajednica, ističe se u odnosu na druge parkove priro-

Dipl. ing. Goran

Radonić, geološki

stručnjak

Slobodno penjanje (penjalište Sokoline)

Rupnica, geološki spomenik prirode


de po trima osobitostima: biološkoj i geološkoj raznolikosti te kulturno-po-vijesnom naslijeđu. Biološku raznoli-kost karakterizira raznovrsnost flore, vegetacije i faune. Iako je Papuk slabo istraživan prostor, do sada je ondje zabilježeno 1.160 biljnih vrsta što je, pre tpostavlja se, približno 80-90 posto od očekivanoga broja ili više od 25% vrsta hrvatske flore. Primjerice, u usporedbi s Velikom Britanijom i Irskom, na tome je prostoru za oko 30 posto više bilja-ka, premda je površinski tisuću puta manji! – Taj podatak dovoljno govori o izuzetno velikom indeksu biljne ra-znolikosti. Oko 1.400 životinjskih vrsta tek je 5–10 posto ukupne faune koja se očekuje na tom području. Treba ista-čju. Treba ista-čknuti da su ovdje nekada živjeli vukovi, risovi, dabrovi pa i bjeloglavi supovi, a najveća aktualna zanimljivost su šišmi-ši u ponoru Uviraljke, u blizini samoga vrha Papuka – naglašava ravnatelj na-pominjući kako je na zimovanju dosad zabilježeno 11 vrsta, što je prema do-stupnim podacima najveće zimovalište šišmiša po broju vrsta u ovome dijelu Europe. Njihova osjetljivost na pore-mećaje staništa upućuje na izuzetnu čistoću i netak nutost prostora u divlji-ni Papuka.

Geološko-pedološka i biljna raznolikost

U geološkom smislu ta je slavonska planina, s obzirom na geomorfologiju te na pojavnost različitih stijena i mine-rala, najraznolikija i najbogatija planina u Hrvatskoj. Ondje nalazimo najstarije paleozojske granite, škriljavce, gnajse, mezozojske vapnence i dolomite te sedru. Prema riječima dipl. ing. Gora-na Radonića, geološkoga stručnjaka i koautora »Geološkoga vodiča kroz Park prirode Papuk«, ta se planina odlikuje izuzetno velikim brojem različitih vrsta i varijeteta stijena u velikom vremen-skom rasponu, od najstarijih do naj-mlađih, nastalih magmatskim, meta-morfnim i sedimentnim procesima. Čak 70 posto papučke jezgre izgrađeno je od najstarijih paleozojskih metamorfi-ta. Osobita geološka specifičnost je Ru-pnica nedaleko od Voćina, prvi geolo-ški spomenik prirode u Hrvatskoj, koji je 1948. godine proglašen zaštićenim. Riječ je o stubastom lučenju riolita, vulkanskih stijena, prije čak 70 milijuna godina. Zbog nagloga izlijevanja lave u more, došlo je do pucanja stijena u pra-vilne peterokutne i šesterokutne obli-ke. Rijetka je to pojava u svijetu, koju nalazimo još u Češkoj, Portugalu i Ir-skoj, na Skandinavskom poluotoku, No-vom Zelandu te u nacionalnom parku Yellowstone (SAD). Specifično obilježje žje žima vršni dio Papuka, kao područje čje čizoliranoga krša, s osobitom važnošću i netipičnošću za Slavoniju, jer se ondje nalaze brojne spilje, vrtače, ponornice, bunari i sedrene barijere. Bitno je na-pomenuti kako je geološka raznolikost uzrokovala i pedološku, s petnaestak različitih osnovnih tipova tala na kojima

su se razvile različite biljne vrste i biljne zajednice (fitocenoze). Tako ondje, osim srednjoeuropskih flornih elemenata, na-lazimo i vrste vezane za sibirsko podru-čje, Malu Aziju pa čak i polupustinjska te poluarktička područja.

Izuzetno kulturno--povijesno naslijeđe

Kad je riječ o kulturno-povijesnom naslijeđu, potrebno je istaknuti kako je to jedino područje u Hrvatskoj koje čje u Hrvatskoj koje čima kontinuiranu povijest, koja se pro-teže od lovaca na mamute prije 15.000 godina, brončanog i željeznog doba, srednjega vijeka, do današnjih dana. Naime, život se na Papuku i potpapu-čkom području nije nikada gasio, a čju nije nikada gasio, a č čo-vjek je s te planine sišao tek prije 200 godina. O tome svjedoče brojni ostaci naselja i arheološki nalazi, među kojima je najznačajniji lokalitet Gradci iz stari-jega željeznoga doba (8.–3. stoljeće pri-je Krista), sjeverno od sela Kaptola. To je druga poznata lokacija u Hrvatskoj iz vremena antike, a u tijeku je iska-panje grobova (tumula) sa spaljenim ostacima pokojnika. Na području Parka čju Parka čsmješteno je 8 srednjovjekovnih utvr-da (13.–15. stoljeće), a među njima je najpoznatiji Ružica-grad blizu Orahovi-ce, najljepši i najočuvaniji stari utvrđeni grad u Hrvatskoj. Oduvijek je Papuk bio izvorište glavnih sirovina: vode, kame-na, drva i divljači, a do danas je ostao relativno uščuvan. U sklopu Strategije održivoga razvoja je usklađivanje po-jačanoga korištenja navedenih sirovi-na, koje se, smatra ravnatelj Samarđić, danas možda intenzivnije koriste nego u drugim parkovima prirode. Izuzetno bogatstvo voda povezano je s očuva-nošću šuma, a ukupna vrijednost go-lemoga prirodnog bogatstva povećava se iz dana u dan. Naime, čistoća zraka, tla i vode najveća je vrijednost i najve-ća ostavština za budućnost. Međutim, od golemih prihoda od intenzivnoga korištenja papučkoga gorja ustanova ne dobiva nikakve naknade (!), jer no-vac odlazi u državni proračun.

Raj za rekreativcePapučki prostor omogućuje posjeti-

teljima korištenje različitih planinarsko--izletničkih i sportsko-turističkih sadr-žaja u četirima rekreativnim područji-čji-čma: Park šumi Jankovac, dolini potoka Dubočanke, području Orahovačju Orahovač čkoga jezera te području Zvečju Zveč čeva. Rekreacija obuhvaća šetnje brojnim planinarskim stazama, kupanje u ljetnim mjesecima u bazenima s termalnom vodom u Ve-likoj te u Orahovačkom jezeru. Ljubite-lji snijega mogu zimi uživati u skijanju i sanjkanju (skijaška staza Nevoljaš), a penjalište Sokoline pruža mogućnost sve popularnijeg penjanja u prirodi. Radi se o jedinom penjalištu istočno-ga dijela Hrvatske, na lokaciji sjeverno od Radovanaca, a postavljeno je 10 smjerova za sportsko penjanje na sti-jeni visokoj 40 metara. Na svoje mogu doći i ljubitelji jahanja te brdskoga biciklizma. Postoje tri staze na koji-

Trinaest šumskih zajednica obuhvaća 95 posto površina Parka, najviše je gospodarskih šuma (više od 90%), zatim zaštitnih i šuma posebne namjene.

Najveća aktualna zanimljivost su šišmiši u ponoru Uviraljke, u blizini samoga vrha Papuka. Na zimovanju je dosad zabilježeno 11 vrsta, što je prema dostupnim podacima najveće zimovalište šišmiša po broju vrsta u ovome dijelu Europe. Njihova osjetljivost na poremećaje staništa upućuje na izuzetnu čistoću i netaknutost prostora u divljini Papuka.

Antina spilja

Nadzornik na konju


ma su dosad održana dva hrvatska brdska biciklistička maratona (13 – 24 km). Brdska poučna staza Lapjak idealno je mjesto za stjecanje osnovnih zna nja o prirodnim značajkama papučke planine, a prva je tog tipa u Slavoniji. Škola u prirodi održava se za učenike osnovnoškol-skog i srednjoškolskog uzrasta, a zaposlenici Parka uz radionice održavaju nastavu iz ekologije. U tijeku je izrada druge poučne staze na Jankovcu, uz potporu Ministarstva turizma. Nedaleko od turističke Velike nalazi se Nastavni šumsko-pokusni objekt Dubo-ka zagrebačkoga Šu-marskog fakulteta, u okviru Parka su povr-šine i objekti Kutjeva d.d. i požeškoga Ka-men-Ingrada, poznati zdravstveno -rekreacij-ski centar Toplice u Velikoj, s izvorima ter-

niranja te ustanove primjetni značajni rezultati u vezi sa zaštitom, očuvanjem i promicanjem toga područja. Odrčja. Odrč ža-ne su brojne ekološke akcije čišćenja deponija i vodotoka, a osobito treba pohvaliti gotovo svakodnevno sudje-lovanje Hrvatske vojske, učenika osno-vnih i srednjih škola, pojedinih općina i gradova, Hrvatskih šuma, planinara, lovaca, ribolovaca i pripadnika pože-ške Gorske službe spašavanja. U zadnje vrijeme nema ekoloških incidenata zahvaljujući pravodobnim intervenci-jama nadzorne službe, koja sprječava odlaganje konfiskata i kemikalija u vodotoke, odlaganje opasnog otpada uz cestu, skupljanje zaštićenoga bilja za potrebe cvjećarstva, nelegalnu gra-dnju, protupravno korištenje mineral-nih sirovina, stvaranje divljih deponija. Nadležnost ustanove je stalni nadzor nad čistoćom vode, zraka i tla. Osobit problem su kamenolomi u kojima se sanacija uglavnom ne provodi te ništa ne čini u vezi sa zaštitom prirode. – Pri-sutan je, također, pomak u odnosima s korisnicima prostora: Hrvatskim šu-mama, Šumarskim fakultetom, Hrvat-skim vodama, lovačkim i planinarskim društvima pa i kamenolomima. Naime, u parkovima prirode dozvoljene su go-spodarske aktivnosti koje se odvijaju prema uvjetima o zaštiti prirode. Nije riječ ni o kakvim ograničenjima, već o usmjeravanjima povezanim s održivim razvojem. Potrebno je napomenuti kako je pionirski posao usklađivanja odnosa s korisnicima prostora prebro-đen, a suradnja je znatno bolja. Pose-bno izdvajam dobru suradnju sa zagre-bačkim Šumarskim fakultetom, Šumar-skim institutom Jastrebarsko, mr. sc. Jurjem Zelićem iz direkcije Hrvatskih šuma te s UŠP Požega, s voditeljem dipl. ing. Marijanom Aladrovićem. Osobito je dobra suradnja s njihovim Odjelom za uređivanje šuma, a požeški šumari sudjeluju u zajedničkim ekolo-škim akcijama, na čišćenju i uređenju povijesnih i arheoloških lokaliteta, po-učnih staza i dr. Napominjem kako bi trebala biti bolja suradnja s našičkom podružnicom Hrvatskih šuma. Za uspo-stavljanje kvalitetne suradnje smatram da je najvažnije preferiranje struke i obrazovanja, što pridonosi kvalitetni-jim međuljudskim odnosima – zaklju-čuje mr. sc. Ivica Samarđić.

Sjedište Javne ustanove Parka priro-de Papuk je u Voćinu, s ispostavama u Velikoj, Orahovici i Kutjevu. Ustanova ima deset zaposlenika raspoređenih u stručne službe (ravnatelj Parka, stru-čni voditelj dipl. ing. Goran Radonić, turistički vodič dipl. oec. Dijana Fer-ković, stručni suradnik Karmela Fon-tana-Rudić, biolog-ekolog), službu za održavanje (Miroslav Mesić) te nad-zornu službu (pet nadzornika s dipl. ing. Brankom Štivićem na čelu).

Osobita geološka specifičnost je Rupnica nedaleko od Voćina, prvi geološki spomenik prirode u našoj državi. Radi se o stubastom lučenju vulkanskih stijena prije čak 70 milijuna godina!

Na području Parka smješteno je 8 srednjovjekovnih utvrda (13. – 15. stoljeće), među kojima je najpoznatija Ružica-grad blizu Orahovice, u nas najljepši i najočuvaniji stari utvrđeni grad.

Slap Skakavac na sedrenoj barijeri

Šišmiš (mali potkovnjak) u Parku prirode (spilja Uviraljka)

malne vode i slikovitim dolinama Veli-čanke i Dubočanke. Izletište Zvečevo, na južnim obroncima Papuka, bogato je s divljači i ribom. Na sjevernoj strani Parka je poznato planinarsko izletište Jankovac, s jakim izvorom i osebujnim vodopadom Skakavcem, gorskim jeze-rima te skijalištem i nedavno uređenim planinarskim domom o kojem brine na-šička podružnica Hrvatskih šuma. Ne-davno je pokrenuto čišćenje i uređenje skijaške staze na Nevoljašu, a u južnom dijelu Papuka bit će uređen prostor za paraglajdere. Potrebno je istaknuti da Park prirode djelomice obuhvaća i vi-nogradarsku zonu Kutjevo-Kaptol, koja je jedna od prepoznatljivih krajobra-zno-turističkih vrijednosti parkovno-ga prostora. Mlađi neogeni sedimenti prstenasto okružuju središnji planinski masiv, a na njima je oblikovan reljef blagih brežuljaka s vinogradima, koji su jedno od značajnih obilježja toga prostora. Cijela papučka planina zbog nepropusnih stijena bogata je vodoto-cima, kao što su : Brzaja, Stražemanski potok, Velika, Duboka, Kaptolska rijeka, Djedovica, Jovanovica, Voćinska rijeka, Kovačica, Jankovac, Drenovačka rijeka, Vučica i dr. Stručnjaci Parka u nepune su tri godine evidentirali i obradili oko 50 potencijalnih izletišta u parkovnom prostoru, a nedavno je izdana lijepo opremljena turistička karta te vrijedni geološki vodič Parka prirode Papuk.

Kvalitetna suradnja s požeškim šumarima

Ravnatelj Samarđić naglašava kako su tijekom zadnje tri godine funkcio-


šumske razglednice

Na krajnjem istoku Hrvatske, gdje se rječica Spačva ulije-va u Bosut i slijeva u brzu i hladnu Savu, nalazi se selo

Lipovac (850 stanovnika). U Domovin-skom ratu tu je bilo jedno od najtežih i najžešćih bojišta hrvatskog Podunavlja, a razrušeno i devastirano područje čje č če-kalo je sporazum o mirnoj reintegra-ciji (1997.), kako bi uz ostale dijelove Vukovarsko-srijemske županije bilo vraćeno Hrvatskoj. Svečanim skupom 30. listopada 1997. godine predana je na upotrebu novoobnovljena zgrada šumarije Lipovac, i to je uz Vukovar i Ilok bila treća šumarija koja je sred-stvima Hrvatskih šuma obnovljena u hrvatskom Podunavlju. Nakon osam godina prognaništva i rada u iznajmlje-nim prostorima, 59 radnika šumarije Lipovac, predvođeni upraviteljem dipl. ing. Ilijom Aleksićem, vratilo se u svoju šumariju.

Tri gospodarske jedinice

Šumarija Lipovac gospodari sa 6.592 ha šuma i šumskog zemljišta u tri gospodarske jedinice: Narače (1.682

ŠUMARIJA LIPOVAC

U četrnaest godina raz

Upravitelj Šumarije Lipovac dipl. ing. Ilija Aleksić

Šumarija Lipovac gospodari sa 6.592 ha šuma i šumskog zemljišta u tri gospodarske jedinice: Narače (1.682 ha), Dubovica (1.436 ha) i Topolovac (3.476 ha). Ukupna drvna zaliha iznosi 1.632.187 tisuća kubika kvalitetnih sastojina hrasta lužnjaka, godišnji etat na dostupnim šumskim površinama iznosi 30.260 kubika. Prosječni godišnji prirast po hektaru je 8,9 m3.

Mirna reintegracija 1997. značila je za šumariju Lipovac novi početak. Gospodareći sa 6.500 ha šuma i šumskog zemljišta te ostvarujući godišnji prirast od 39. 000 m³/ha, šumari ove istočno- slavonske šumarije još uvijek osjećaju posljedice nedavnoga rata jer je skoro trećina površina zbog površina zbog opasnosti od mina radno nedostupna

2000 ha 2000 ha 2000 ha 2000 ha 2000 ha šums kih

PišeZvonko

PeičevićFoto:

Z. Peičević


minirano preko ha), Dubovica (1.436 ha) i Topolovac (3.476 ha). Ukupna drvna zaliha izno-si 1.632.187 tisuća kubika kvalitetnih sastojina hrasta lužnjaka, s godišnjim prirastom od 39.783 m3. Godišnji etat na dostupnim šumskim površinama iznosi 30.260 kubika. Prosječni godišnji prirast po hektaru je 8,9 m3.

– Trajnost gospodarenja koja se te-melji na prirodnoj obnovi, osigurava biološku raznolikost koja predstavlja osnove modernog šumarstva u 21. stoljeću. Hrast lužnjak kao ponos lipo-vačkih šuma zaslužuje punu pozornost, zaštitu i garanciju za opstanak i razvoj. Nakon završnih sječa hrasta lužnjaka uzgajamo mlade šume koje za ovo po-dneblje i Upravu šuma Vinkovci znače život, ističe upravitelj lipovačke šuma-rije Ilija Aleksić.

Razminirano 2.193 ha

Prošle godine ostvaren je pozitivan rezultat, a u šumariji vjeruju da će i ovogodišnji proizvodni plan od preko 28 tisuća kubika biti realiziran.

– Zbog velikih hladnoća u prvoj po-lovici veljače, nismo radili jedanaest dana. Početkom godine u gospodar-skoj jedinici Narače 15 otvorili smo ra-dilište na površini od blizu 19 hektara, gdje je 15 sjekača obavljalo dovršni sijek hrasta lužnjaka starosti 128 godi-na, kaže ing. Aleksić s kojim smo obišli teren. Planirano je izraditi oko 808 m³furnirskih trupaca te oko 2.129 m³ više-metrica od ukupno 5.091 tisuća kubnih metara. Vjerujem da ćemo na vrijeme izvršiti zadatak.

Upravitelj Aleksić upozorava na još jedan problem – minirani teren. Od ukupne površine kojom gospodari šu-marija (6.592 ha), radno je nedostupno 32%.

– Proteklih četrnaest godina nismo bili u mogućnosti gospodariti cjelovi-tim područjem, no tu mi sami močjem, no tu mi sami moč žemo malo učiniti jer razminiranje je dugotra-jan, skup i opasan posao. Da bi se život i rad u našim šumama normalizirao nu-žno je zajedničko djelovanje i pomoć svih institucija društva. Ove godine djelatnici pirotehničke tvrtke Mungosi planiraju razminirati 85 tisuća četvor-nih metara šumskih površina šumarije

Lipovac i to prvenstveno prometnice i prosjeke, a kako i na koji način će biti u cijelosti okončan ovaj “gordijski “gordijski “ čvor”, teško je reći.

Uzgajanje šuma, lovstvo...

U Lipovcu se uzgajanju šuma oduvi-jek poklanjala velika pažnja. Od šum-sko uzgojnih radova u ovoj godini pla-nirana je njega ponika i podmlatka pod zastarom na 15 ha, njega mladika na 19 ha, čišćenje koljika na 18 ha, suzbi-janje biljnih bolesti na 71 ha. Lipovačke šumske površine ispresijecane mnogim vodotocima, idealno su mjesto za obi-tavanje divljači na dva lovišta Spačva – sjever i Spačva – jug koja jednim dije-lom obuhvaćaju i šumske površine Šu-marije Lipovac. U lovištima obitava obi-čni jelen, srneća divljač i divlje svinje. Od dvanaest prošlogodišnjih i ovogo-dišnjih skupnih komercijalnih zimskih lovova, pet ih je obavljeno na šumskim površinama šumarije Lipovac.

Crkva Gospe Lučićke

Prvo što će slučajni putnik ugle-dati kad naiđe u ovo slavonsko selo je starodrevna crkva gotičkog stila s drvenim zvonikom. To je crkva Gospe Lučićke, kako je od milja nazivaju Li-povčani, koja se ukazala tu, baš u ovoj crkvi i sebi odabrala sveti stan u tom svetom mjestu. Iz pisanih dokumenata ovaj zaštićeni kulturni spomenik nulte kategorije i jedan od najstarijih u Hr-vatskoj, potječe iz 10. ili 11. stoljeća. Za vrijeme turske vladavine ljepota crkve se izgubila; jer skoro 300 godina nitko je nije popravljao, dapače, dosta toga je uništeno i porušeno. Crkva sv. Luke bila je i župna crkva, jer u okolici crkve bilo je raznih zgrada, temelji koji se i danas nalaze na poljima.

Sadašnje mjesto Lipovac sagrađeno je krajem 17. i početkom 18. stoljeća kada su Turci bili protjerani.

Danas Lipovac ima gradsku vodu, plin, razvija se, šumarija je nositelj gospodarstva, a dosta se očekuje i od graničnog prijelaza Bajakovo te od izgradnje druge trase autoceste Župa-nja – Bajakovo.

Nova zgrada Šumarije Lipovac

Odvoz trupaca

Dovršni sijek u g.j. Narače 15

Crkva Gospe Lučićke u Lipovcu

šums kih površina


PišeAntun Zlatko

LončarićFoto:

Arhiva

Još od najranijeg djetinjstva pam-timo priče naših roditelja o ptica-ma selicama. Stoga se i sjetimo najprije lastavica i roda. Međutim

kad bi nas netko zapitao koje još ptice selice znamo, teško bi nastavili nizati ostale. A od ukupno zabilježenih 371 vrste ptica u Hrvatskoj, čak njih dvje-stotinjak su selice. Neke ptice sele iz naših sjevernih krajeva u južne, neke iz naše zemlje u južne dijelove Europe, a neke čak i u srednju i južnu Afriku. Ali zato mnoge iz sjeverne Europe dolaze na zimovanje k nama u naša močvarna staništa.

Postoje brojne priče i legende o se-lidbi ptica, o tome kako se uvijek vra-ćaju u proljeće u svoja gnijezda koja su ostavile početkom ili u kasnu jesen.

PTICE SELICE

Lastavica pokućarka

U našoj zemlji najpoznatije ptice selice su lastavice(Hirundo rustica(Hirundo rustica( )Hirundo rustica)Hirundo rustica i bijele rode (Ciconia (Ciconia (ciconia)

Selidbe ptica bile su zanimljive ljudi-ma još u antičko doba. Tada se mislilo kako ptice zimi poprimaju drugi oblik, a s proljećem se iznova pretvaraju u ptice. Stari Grci mislili su da se, recimo, crvendač zimi pretvara u drugu vrstu ptica, u crvenkapu. Rimljani, pak, da se lastavice pretvaraju u žabe...

Danas svi znamo kako se ptice sele iz sjevernih krajeva koje zimi prekrije snijeg u južne, jer tamo lakše pronalaze hranu a time im se osiguravaju uvjeti za život. Ptice iz sjevernih predjela Eu-rope koje zimuju u našoj zemlji, pre-ma istraživanjima naših ornitologa, na osnovu prstenovanja i drugih zapaža-nja zabilježeno je: iz Rusije 26 vrsta, Če-ške i Slovačke 13, Finske 9, Njemačke 8, Poljske i Austrije po 4, Norveške 2, a iz Švedske, Danske, Engleske, Francuske, Italije, Rumunjske po jedna vrsta.

Također zahvaljujući prstenovanju, utvrđeno je kako brojne ptice iz Hr-vatske sele na jug Europe, a neke i u srednju i južnu Afriku. Trasa ptičjih migracija najčešće ide preko Balkana, Turske, uz Sueski kanal, dolinom Nila (do utoka Bijelog i Plavog Nila), gdje pretežiti dio ptica selica imaju izobilje hrane, a neke čak nastavljaju dalje do juga afričkog kontinenta.

Tako se zna da bijela roda, svima znana i draga ptica, koja u proljeće pra-vi velika gnijezda na našim dimnjacima i krovovima kuća, zimi boravi u Suda-nu, u porječju Bijelog i Plavog Nila, a tu se privremeno naseljava i naša domaća lastavica pokućarka. Mrki sokol sa litica naših srednjodalmatinskih otoka, zimu provodi na Madagaskaru i na otocima istočne Afrike. I ostale naše poznate pti-ce selice: patka žličarka, škanjac osaš, zelenoga guša, pršljivac grličar, žalar ciganin, šljuka kokošica, mala čigra, zlatovrana modrulja, obični kamenjar, trstenjak cvrkutić, zlatna vuga, grmuša pjenica, šareni čvorak i veliki svračak najčešće prezimljuju na afričkom kon-tinentu ili u Maloj Aziji.

LastavicaU našoj zemlji bilježimo tri vrste

lastavica. Najpoznatija je pokućarka, malena, crne boje i plavkastog sjaja s gornje strane tijela, a ispod kratka trouglastog kljuna grlo rđaste boje. Usni otvor seže do ispod očiju, dugih i uskih krila, slabih nogu i rašljastoga, dugog repa. Nevjerojatno brza ptica koju pamtimo po brojnim gnijezdima koje gradi ispod streha naših kuća, u štalama i nastambama domaćih životi-nja. Hrani se mušicama, kukcima i dru-gim insektima. U gnijezdu koje gradi od blata najčešće se nalaze tri do pet mladih ptića, koji svaki od njih dnevno pojede po nekoliko stotina mušica.

Osim pokućarke, u Hrvatskoj bora-vi i lastavica hridna (Hirundo rupestris)i pećinska (Hirundo daurica). Sve one pripadaju u porodicu ptica pjevica, iz reda vrapčarki.

Prvi vjesnici proljeća upravo su te naše ptice selice – lastavice i rode koje se u rano proljeće, krajem ožujka i po-četkom travnja, vraćaju u svoja gnije-zda. Svoj dalek put do Afrike i natrag, koji je za neke ptice i više od pet-šest tisuća kilometara, svladavaju relativno lako, ukoliko im je zadovoljen najvažni-ji uvjet – dobro vrijeme za putovanje, bez oluja i magle, kada im je otežana orijentacija. A upravo ta orijentacija koja je pticama urođena, još uvijek je velika zagonetka za sve stručnjake, ne samo ornitologe. Neki tvrde kako se ptice orijentiraju uz pomoć Sunca, ali kada se otpočelo pratiti njihove pu-teve i urođene navike, saznalo se da i noću putuju. Zatim se objašnjavalo sa orijentacijom uz pomoć Zemljinog magnetizma. Bilo je i niz drugih po-kušaja objašnjenja, međutim sve do danas nema egzaktnih dokaza. Do svojih dalekih ciljeva ptice stižu najkra-ćim putevima, izbjegavajući područja s uobičajenim olujnim nevremenima, maglama, velikim morskim površi-nama, visokim planinama, pronala-zeći pogodna mjesta za kratkotrajne odmore i okrjepu vodom i hranom. odmore i okrjepu vodom i hranom. odmore i okr

ornitologija


Ožujak

PODSJETNIK ZA LOVNIKA

Piše: Dražen Sertić, dipl. ing. šum.

Priroda se budi iz zim skog sna, vraćaju se ptice seli-ce, pare se i kote zečevi. Kad zatopli iz brloga izlazi

medvjedica s mladima; većina di-vljači ima mladunce. Stari jeleni su odbacili rogove, mladi ih odbacu-ju, a srnjak je već svoje ispružio pa se prema rogovima u čupi može procijeniti kvaliteta rogova za ovu sezonu.

U ovom mjesecu počinje proljet-ni prelet šljuka na povratku iz to-plijih krajeva gdje su prezimile. Za strastvene lovce to je oduvijek vrhunac lova. Prelet je najbolji oko Josipova. Navečer, kada cijela šuma utihne, čuje se najprije njihovo gla-sanje, a potom kroz sumrak preleti šljuka. Šum njezinih krila najljepša je glazba. Prelet traje desetak mi-nuta. Sa dobrim psom donosačem taj je lov poseban užitak.

Divljač prelazi sa zimske hrane na proljetnu. No, potrebno je još puniti hranilišta kvalitetnom hra-nom. Ako je vrijeme toplo potkraj mjeseca počinje i pjev tetrijeba glu hana. U lovištima sada mora vla dati mir.

Selidbe ptica bile su zanimljive ljudima još u antičko doba. Tada se mislilo kako ptice zimi poprimaju drugi oblik, a s proljećem se iznova pretvaraju u ptice. Rimljani su mislili da se lastavice pretvaraju u žabe...

Orijentacija koja je pticama urođena, još uvijek je velika zagonetka za sve stručnjake, ne samo ornitologe. Neki tvrde kako se orijentiraju uz pomoć Sunca, no saznalo se da i noću putuju. Zatim se objašnjavalo sa orijentacijom uz pomoć Zemljinog magnetizma i dr.

A upravo stoljećima na tim mjestima dočekuju ih lovci, u početku s primi-tivnim alatkama za hvatanje, dok da-nas najveću opasnost čine krivolovci na ptice koji modernim naoružanjem ubijaju na tisuće umornih ptica, koje tako završavaju u talijanskim kuhinja-ma i restoranima. I kroz našu zemlju prolaze putovi krijumčarenja ptica.

Odnedavno i Hrvatska je članica Bon ske konvencije o zaštiti migrator-nih vrsta divljih životinja (Bonn, 1979.) koju je do danas potpisalo i provodi više od osamdesetak država, te pred-stavlja zapravo međunarodni zakon o zaštiti migratornih ptica. Naime, u okvi-ru Bonske konvencije, riječ je o zaštiti tih migratornih više od 170 vrsta ptica močvarica i drugih ptica selica za koje

je Hrvatska sa svojim prirodnim stani-štem pravi rasadnik. Hrvatska je dužna skrbiti za ptičji svijet, posebice za ptice močvarice na našim močvarnim stani-štima. Jer, ptice selice nas samo pri-vremeno napuštaju, kako bi se vratile iznova u proljeće u “stari kraj”. Dakle, proljeće je doba kada nam se vraćaju naši pernati stanovnici. Pobrinimo se da nam se vrate u očuvana staništa, kakva su ih napuštali i njihovi preci prije tisuću godina.

Posljednjeg stoljeća od približno 8.600 vrsta ptica, zauvijek je nestalo više od 80 vrsta. A upravo je čovjek ne-

posredan krivac za uništenje njihovih staništa i prebivališta, krčenjem šuma i isušivanjem močvara te prekomjer-nim krivolovom. Nedavno na sastanku više od 450 ornitologa iz 90 zemalja u škotskom gradu Edinburghu, iznesene su nove spoznaje o pticama selicama, osobito o močvaricama. Čak četiri pe-tine tih ptičjih vrsta su ugrožene u cije-lom svijetu, jer isušivanjem i urbaniza-cijom nestaju otvorene vode i močvar-na staništa koja služe pticama selicama na njihovom putu seoba. Zaključak iz Edinburgha jest da se zaštiti čak deset velikih smjerova ptičjih seoba. Svake godine u seobama ptica sudjeluje više milijardi ptica selica, od kojih su neke pravi rekorderi jer na svojim putevima seobe prelijeću na desetke tisuća kilo-metara. Od Aljaske do Novog Zelanda ili Australije, od Švedske do krajnjeg juga Afrike, od sjevera Azije preko Hi-malaje do indijskog juga.

lovstvo


zanimljiva priroda

Na oko četiristo metara nad-morske visine iznad trajektne luke Prizna nalazi se Prpić Lug, selo s tri stanovnika. Od

jadranske magistrale oko jedan kilome-tar uzbrdo vodi uska vijugava cesta do kuće Jure Prpića. Na skretanju nema nikakve oznake a selo je ucrtano samo na planinarskoj karti srednjeg Velebita. Do iza Drugoga svjetskog rata ovdje je bilo ukupno devet naseljenih kuća, a već tada je većina stanovništva napu-stila selo. Cestu do kuće godinama je gradio Jure bez ičije pomoći. Prpić Lug sa svojom okolicom obiluje prirodnim zanimljivostima i zdanjima umješnih i vrijednih ruku svojih stanovnika. Jedan od prirodnih fenomena je ogroman hrast medunac, u svojoj vrsti zasigur-no najveći na Velebitu a vjerojatno i mnogo dalje. Na Velebitu je ova vrsta raširena samo na krševitoj primorskoj padini od same morske obale pa do mjestimice 1200 metara nadmorske visine. Zbog plitka, kamenita i suha tla te zbog propusnosti i dugotrajne po-vršinske suhoće većina starijih stabala medunca umire stojeći. Takvih primje-raka je bezbroj. Osušena stabla oko Starčević Poda premda tužno izgleda-ju, i dekorativno, onako od bure izmo-tana, doimaju se kao spomenici nekoj davnoj prošlosti. Ovaj hrast je listopa-dno drvo, raste kao grm ili stablo, vrlo često u skupinama pa tvori veće ili ma-nje šumarke koje starosjedilački narod Velebita naziva rastovci. Neka visinska ljetna naselja dobila su po hrastu čak i imena kao što su Uzelački Rastovac i Rudelić Rastovac. Simpatičan narodni naziv za manje šumske zajednice hra-sta ili graba su dubravice ili dubrave, a smještene su na slabije okršenim i nešto zaravnjenijim površinama.

Ogromni medunac iz Prpić Luga (njegov obujam 80 cm iznad zemlje je 4,30 m!) idealnije stanište na inače bezvodnom Velebitu nije mogao naći. Smješten je u blago nakošenoj zavali, zaštićenoj od vjetrova s debelim slojem zemlje a što je još važnije, i s mnogo vlage. Nepresušni bunar (narod ga na-

HRAST MEDUNAC (QUERCUS PUBESCENS)

Gorostas iz Prpić LugaOgromni hrast medunac što raste u Prpić Lugu, selu s nekoliko kuća na podgorskoj strani Velebita, 400-tinjak metara iznad pristaništa u Prizni, nesvakidašnje je stablo koje stoljećima stoički prkosi zimi, suncu i vjetrovima ove moćne planine. Ima sreću, jer nekako se našlo uz nepresušni u narodu poznati »grčki bunar« i izgledno je da će, ovako zdrav, još dugo tu stajati!

Gorostas iz Prpi uga


PišeVlado Prpić-PrpaFoto:V. Prpić

Gorostas iz Prpić Lugaziva grčki bunar), uz kojega ovaj hrast raste, zapravo je nakupljalište slivne ali i podzemne vode koja mu je osigurala, sa sigurnošću se može reći, tisućljetnu starost. U posljednjih oko tristo godina od kako su u Lug doselili Prpići, pleme bunjevačkog roda, tu se obrađivala ze-mlja i bavilo se stočarstvom. Da bi se prehranila mnogobrojna stoka za pre-hranu se koristio i grm (vršci zelenih grana) ovog stabla. Mještani su mu sva-ke godine okresivali grane čime su ga i podmlađivali, a što je ujedno utjecalo

Mještani su mu svake godine okresivali grane čime su ga i podmlađivali, a što je ujedno utjecalo i na njegov današnji izgled. Na njemu nema niti jedne suhe grane, što znači da je i dan danas u zdravom stanju.

Stoljeća su ispisana na ovoj kori

Pitoma zaravan u selu

Velebit – podgorska strana. Zaklonjeno stjenovitom glavicom smješteno je selo Prpić Lug

i na njegov današnji izgled. Na njemu nema niti jedne suhe grane što znači da je i dan danas u zdravom stanju.

Otkuda ime grčki bunar lako je obja-sniti ako znamo da su u doba antike Grci trgovali na ovom području, da su čju, da su čovdje obitavala ilirska plemena koja su dolaskom rimske vlasti romanizi-rana. Tragovi rimske kulture ovdje u podgorju vide se na svakom koraku, to su najčešće putevi, utvrde, bunari, ostaci keramike, podziđe pa i grobovi. Bogatstvo geomorfoloških pojava što okružuju Prpić Lug ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Strme litice, ko-rita povremenih torenta, neistražene spilje, pitomi dočići i neprohodne vrleti odišu neizrecivom ljepotom.

Osim hrasta medunca na podgor-skom (submediteranskom) pojasu tog dijela srednjeg Velebita zastupljene su i druge vrste drveća: crni grab (Ostrya cerpinifolia), crni jasen (Fraxinus ornus), drijen (Cornus mas), klen (Acer campe-stre), oskoruša mukinja (Sorbus aria), rašeljka (Prunus mahaleb) i druge. Od ostalih biljnih vrsta tu su: vrisak (Sa-tureja montana var.variegata), šparoga (Asperagus acutifolius), primorska šaši-ka (Sesleria autumnalis), borovica (Ju-niperus oxycedrus), više vrsta zvončika (Campanula) i mnoge druge.

Hrast medunac iz Prpić Luga nedvoj-beno zavrjeđuje da ga se uvrsti u popis rijetkih primjeraka drveća spomenika a spomenika prirode.


zaštita okoliša

Utjecaj na okoliš definira se kao “svaka promjena u oko-lišu, bilo nepovoljna bilo po-voljna, koja je u potpunosti

ili djelomično posljedica djelatnosti, proizvoda ili usluga organizacije”. Od osobite važnosti je procjena utjecaja koji su posljedica redovnih djelatnosti, nenormalnih uvjeta rada (početak i kraj rada), akcidenata (nesreća), incidenata (nezgoda) i izvanrednih događaja, pro-šlog, sadašnjeg i budućeg djelovanja.

Tri su osnovna razloga zašto tvrtke uvode Upravljanje okolišem: prežprežpre ivlja-vanje, jer nesreće u okolišu koštaju nov-ca, nepridržavanje zakona, nametnute promjene i otpad, također koštaju nov-ca; rast konkurentske prednosti, novi rast konkurentske prednosti, novi rastproizvodi, nova tržišta i nove tehno-logije; imidž koji se očituje u stjecanju dž koji se očituje u stjecanju džnovih prijatelja, rastu utjecaja i pomoći sigurnosti okoliša.

Sustav upravljanja okolišem (Environ-mental Management System) je struk-turiran sustav upravljanja i nadzora međudjelovanja tvrtke i okoliša. On uklju čuje jasno određenu politiku i opće ciljeve (što tvrtka želi dosegnuti), jasno određene postupke (kako to uči-niti) i odgovornost (tko će što uraditi),

Zašto tvrtke uvode upravljanjeTri su osnovna razloga zbog kojih tvrtke uvode Upravljanje okolišem: preživljavanje, rast i imidž koji u međusobnom ispreplitanju utječu na pozicioniranost tvrtke u okruženju

okolišem ISSO 14001nezavisno ocjenjivanje (redovita pro-vjera), dokumente i zapise. Pogodnosti su tog sustava što osigurava provedbu zahtjeva i propisa, pomaže razumnom planiranju i postavljanju prioriteta za poboljšanja u okolišu, vodi prema učinkovitom i ekonomičnom upravlja-nju utjecajima okoliša, te povećava odgovornost svih zaposlenika prema okolišu, a sve to smanjuje troškove. Također, pogodnosti tog sustava su: rast kredibiliteta kod kupaca, pokazi-vanje odgovornosti (privlači ulagače i smanjuje troškove osiguranja), pokazu-je “industrijsko vodstvo”, daje koristan marketinški alat.

ISO 14001 daje međunarodno pre-poznatljivu normu za provođenje, me-hanizam za uvođenje sustavnog pri-stupa upravljanju, prihvaćen postupak certifikacije (potvrđivanja), način za stvaranje poslovnog povjerenja.

Prema procjeni, do kraja 1996. pre-ma ISO 14001 registrirano je 1000 tvrtki širom svijeta. Usuglašenost s propisima je minimalni zahtjev normi upravljanja okolišem.

ISO 14001 zahtijeva postupak praće-nja propisa koji su direktno primjenjivi na aspekte okoliša, njezinih aktivnosti, proizvoda i usluga.

Politika okoliša je dokumentirana, provedena, održavana i poznata svim zaposlenicima, dostupna javnosti. Daje okvir i sadržaj za postavljanje i ocjenji-vanje općih i pojedinačnih ciljeva.

Prema ISO 14001 postupci moraju obuhvatiti kontrolirane i nekontrolirane emisije u atmosferu; kontrolirana i ne-kontrolirana ispuštanja u vodotokove; krute i ostale vrste otpada; onečišćava-nje tla, vode, goriva i energije, te ostalih prirodnih dobara; buku, miris, prašinu, vibracije i vizualne utjecaje; učinak na posebne prirodne zajednice.

Mnoge tvrtke prihvaćaju ili planiraju prihvatiti integrirani sustav upravljanja, skrbeći tako za budućnost cijene pogo-dnosti koje im on pruža. Integriranje sustava njeguje shvaćanje svestrane odgovornosti zaposlenika i upravnog tima te daje okvir za trajna poboljša-nja za sva područja, uz usredotočja, uz usredotoč čenje na ključne pokazatelje.

Prema Zakonu o šumama, šume i šumska zemljišta su specifično prirodno bogatstvo te s općekorisnim fun kcijama šuma predstavljaju posebne prirodne i gospodarske uvjete rada. Hrvatske i gospodarske uvjete rada. Hrvatske i gospodarske uvšume d.o.o. kao tvrtka koja gospodari tim prirodnim resursom već je kroz FSC potvrdila svoje odgovorno šumarstvo, a poštujući pozitivne propise iz drugih zakona (Zakon o vodama, Zakon o za-štiti prirode, Zakon o otpadu, Zakon o zaštiti od buke, Zakon o zaštiti zraka, Zakon o zaštiti na radu i dr.) također potvrđuje odgovornost prema okoli-šu. S obzirom na to da Hrvatske šume d.o.o. već provode sve pozitivne pro-pise i iz drugih zakona, briga o okolišu bila bi prepoznatljivija kroz normu HRN EN ISO 14001. Kredibilitet Hrvatskih šuma prema kupcima, potrošačima i ostalim subjektima u društvu bio bi znatno veći.

Piše: mr. sc. Jadranka Roša

Program za dvadeset i prvo stoljeće (Agenda 21), pri-hvaćen na skupu o Zemlji u Rio de Janeiru 1992. godine, ističe važnu ulogu obrazovanja i odgoja za okoliš, nužnost unapređivanja komuniciranja među ljudima i unapređiva-nje znanosti o okolišu i planetu Zemlji, te potrebu raz-mjene znanstvenih podataka. U povodu Dana planeta Ze-mlje 1994. godine GLOBE program predstavio je američki potpredsjednik Al Gore. GLOBE je kratica (Global Learning and Observations for Benefit of Environment) u prijevo-du “globalno ili cjelovito učenje i opažanje za dobrobit okoliša”. Radi se o znanstveno-obrazovnom, ekološko-in-formatičkom programu čiji je temelj svjetska mreža škola, koje obavljaju ekološka mjerenja i opažanja u svom nepo-srednom okolišu. Podatke razmjenjuju i komuniciraju sa znanstvenim institucijama i međusobno preko Interneta, a na isti način dobivaju znanstveno obrađene prikupljene podatke i njihova tumačenja. Cilj GLOBE programa je una-pređenje nastave prirodoslovno-matematičkog i informa-

Što je to GLOBE programtičkog područja, upoznavanje mladeži s metodama znan-stvenih istraživanja, ali i prikupljanje podataka o okolišu koji mogu biti zanimljivi znanstvenicima. GLOBE predviđa tri skupine mjerenja i opažanja koja provode učenici pod nadzorom nastavnika-voditelja. To su biološko-geološka, hidrološka i atmosfersko-klimatološka mjerenja i opaža-nja. Pritom svaka GLOBE škola postaje mala meteorolo-ška postaja, gdje se svaki dan očitava temperatura zraka i količina oborina te procjenjuje naoblaka. Jednom na tjedan obavljaju se hidrološka mjerenja, ako je u blizini škole dostupna površinska voda. Biološko-geološka mje-renja i opažanja obavljaju se jednom u godini. Pri tome se određuje zemljišni pokrov te sastav životnih zajednica na određenoj trajnoj plohi, procjenjuje se godišnji prirast biomase te gustoća biljnog pokrova.

Hrvatska se priključila GLOBE programu potpisivanjem sporazuma 13. travnja 1995. godine.

Jadranka Roša

Piše: Ivica TomićFoto: D. Krakar

zima

OKOM KAMERE

U snježnoj bjelini zvečevačkoga Papuka

Na početku 2005. na području Požeške kotline snijega nije bilo ni za lijek, a tek u višim predjelima slavonskoga go-

rja bio je prava rijetkost. Sudjelujući početkom siječnja na području zve-čevačkoga Papuka, nakon božićnih i novogodišnjih blagdana, u lovu na di-vlje svinje, požeški su šumari uživali u snježnoj atmosferi bukovo-jelove šume i svježem gorskom zraku. Na oko 800 m nadmorske visine, u šumskom pre-djelu Gornja brezova voda, u snijegu dubokom desetak centimetara, među jelama, bukvama, brezama te gorskim javorima, jasenima i rijetkim brijesto-vima, estetski doživljaj bio je potpun. Raznolikost razvojnih stadija preborne šume zaogrnute snježnim pokrivačem pružala je oku lijep izgled u jedinstve-nom prirodnom krajoliku, a posebno se isticao kontrast zelene boje iglica crnogoričnoga drveća, snježne bjeline i plavičaste nebeske pozadine.

Na području gospodarske jedinice »Zapadni Papuk zvečevački«, kojom gospodari šumarija Kamenska, nije ni-šta neobično da se snijeg zadržava i do

snježne bjeline i plavičaste nebeske pozadine

U snježnom okružju, među jelama i brezama na zvečevačkom Papuku (šumarija Kamenska)

Na globalno zatopljenje našega planeta i njegove štetne posljedice meteorolozi stalno upozoravaju, a u siječnju ove godine iznadprosječne temperature zraka uvjerile su nas u svu ozbiljnost izrazitih klimatskih promjena. Sve je vjerojatnije da se uobičajene hladne zime s obilnim snijegom, na koji smo prijašnjih i ne tako davnih godina bili navikli, mogu očekivati još samo na visokom gorju, a u kontinentalnom dijelu Hrvatske ova atmosferilija mogla bi biti samo izuzetna pojava

mjeseca travnja, posebice u višim pla-ninskim predjelima. U takvim uvjetima otežani su ili onemogućeni poslovi sje-če, privlačenja i otpreme drvne mase. Hoće li se to dogoditi i ove godine? Stariji ljudi znaju reći da se još nijedna zima nije izjalovila. Živi bili pa vidjeli!

snježnoga pokrivača


zoonoze

Pišeprof. dr. sc. med. Darko

RopacRopac

Psitakoza je prvenstveno bolest papiga s kojih zaraza prelazi na ljude. Kod ljudi je bolest pozna-ta već više od 100 godina. Tri-

desetih godina prošlog stoljeća izbila je velika epidemija psitakoze u SAD i Europi, prenijeta od papiga uvezenih iz Brazila. Od te bolesti obolijevaju i dru-ge vrste ptica, a bolest kod ljudi zaraže-nih od tih ptica je blaža i naziva se orni-toza. U Hrvatskoj je prvi slučaj ornitoze opisan 1954. godine, a nekoliko godina kasnije i prvi slučajevi psitakoze.

Uzročnik ove bolesti nalazi se na prijelazu između virusa i rikecija te je svrstan u posebnu skupinu nazvanu klamidija. Uzročnik je nazvan Chlam-vdia psittaci.

Psitakoza je bolest raznovrsnih ptica i to goluba, vrapca, kanarinca, sjenice, zebe, galeba, fazana, patke, kokoši itd., a ne samo papige. Bolest u ptica može izazvati veliki pomor, ako izbije kao epizootija (masovna pojava bolesti

PsitakozaPsitakoza (ornitoza)

je prvenstveno bolest mnogih vrsta

ptica, a ponekad može biti prenijeta

i na čovjeka. Stoga i ova bolest

spada u veliku skupinu zoonoza, zaraznih bolesti

koje su zajedničke i životinjama

i ljudima. Kod čovjeka se u

potpuno razvijenoj kliničkoj slici, osim narušenog općeg

zdravstvenog stanja, ističe

atipična upala pluća

kod velikog broja jedinki u isto vrije-me). No u većini slučajeva prolazi bez vidljivih znakova bolesti. U slučaju za-raze ptice u svojim izlučevinama luče velik broj uzročnika koji putem usko-vitlane prašine mogu biti udahnuti od strane čovjeka ili drugih ptica. Tako se zaraza zračnim putem širi na nove jedinke. Izvor zaraze ponekad je bole-snik ili kliconoša. Stoga se bolest, zbog nepažnje, širi i na osobe koje njeguju bolesnika ili na osobe u laboratoriju koji rade na izolaciji uzročnika. Bolest se javlja većinom u zimskim mjesecima i to među odraslim osobama. Naime, djeca su otpornija na zarazu. Ta bolest ima i profesionalni karakter, javlja se među uzgajivačima ptica, veterinarima, lovcima te laboratorijskim i bolničkim osobljem.

Uzročnik ulazi u organizam preko di-šnog sustava, a rjeđe putem oštećene kože. Premda se širi krvlju prvenstveno budu napadnuta pluća.

Tijek bolesti Inkubacija, vrijeme od nastanka za-

raze do pojave prvih znakova bolesti, traje u prosjeku 10 dana (može i do dva tjedna). Bolest počinje općim sim-

ptomima bolesti, poput gripe. Javlja se malaksalost, glavobolja, povišena tjele-sna temperatura, bolovi u mišićima i ci-jelom tijelu uz gubitak apetita. Krajem prvog tjedna bolesti počinje suhi ka-šalj, kao znak upale pluća. Upala pluća utvrđuje se prije svega rentgenskim nalazom, jer se radi o tzv. atipičnoj nebakterijskoj upali pluća. Bolest se ja-vlja u svim oblicima, od blagih do vrlo teških promjena zdravstvenog stanja. Povišena temperatura u prosjeku traje 2-3 tjedna. U osnovi bolest je teža u odraslih nego kod mlađih osoba. Kod odraslih mogu nastupiti komplikacije u obliku upale vena na nogama. Kod

najtežih oblika bolesti smrtnost se pe-nje od 20% do 40%. Ornitoza je blaža i najviša stopa smrtnosti ne prelazi 10%. Dijagnoza bolesti postavlja se na teme-lju kliničke slike (atipična pneumonija), epidemioloških podataka (kontakt s pticama)i nalaza specifičnih protutijela u krvnom serumu bolesnika. Značajno je misliti na ovu bolest kod osoba koje su bile u dodiru s pticama. Liječenje se provodi antibioticima širokog spektra djelovanja (tetraciklinski antibiotici) u trajanju od najmanje tjedan dana.

Značaj za HrvatskuVeć je spomenuto da je bolest po

prvi put u Hrvatskoj utvrđena kod čo-vjeka prije točno 50 godina. Od tada se bolest utvrđuje gotovo svake godi-ne kod manjeg broja zaraženih osoba. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo broj registriranih bole-snika tijekom svake godine (osim onih s manjim epidemijskim pojavama) je između 10 i 20 slučajeva.

Premda se radi o malom godišnjem prosjeku bolesnika mora se imati na umu da je dijagnoza utvrđena kod samo najtežih bolesnika, koji se liječe u zaraznim odjelima naših bolnica. Kod većine zaraženih klinička slika prolazi bez ikakvih znakova bolesti ili su oni posve blagi i neprepoznatljivi liječniku kao psitakoza. Smrtnost kod naših bo-lesnika nije utvrđena.

Profilaksa zarazeU cilju sprečavanja unosa zaraženih

ukrasnih ptica prije svega se zabranjuje njihov nekontrolirani uvoz iz inozem-stva. Znatno teže je spriječiti zarazu čiji su izvor golubovi, posebice gradski, koji se mogu znatno razmnožiti i obo-ljeti. Stoga se preporuča izbjegavati neposredan dodir s divljim i gradskim golubovima. Lovcima se pak preporuča prati ruke prije jela i nakon povratka iz lova na pernatu divljač.

Kako bolesnik ne bi bio izvor zarazetreba ga izolirati, a bolničko osoblje pri njezi mora primjenjivati mjere osobne zaštite (maska, rukavice).

Bolest je teža kod odraslih nego u mlađih osoba. Kod odraslih mogu nastupiti komplikacije u obliku upale vena na nogama. Kod najtežih oblika bolesti smrtnost se penje od 20% do 40%. Ornitoza je blaža i najviša stopa smrtnosti ne prelazi 10%.

Inkubacija, vrijeme od nastanka zaraze do pojave prvih znakova bolesti, traje u prosjeku 10 dana (može i do dva tjedna). Bolest počinje općim simptomima bolesti, poput gripe. Javlja se malaksalost, glavobolja, povišena tjelesna temperatura, bolovi u mišićima i cijelom tijelu uz gubitak apetita. Krajem prvog tjedna bolesti počinje suhi kašalj, kao znak upale pluća. Upala pluća utvrđuje se prije svega rentgenskim nalazom, jer se radi o tzv. atipičnoj nebakterijskoj upali pluća.


PišeZoranTimaracFoto:Arhiva

lovački psi

Uposljednje vrije-me u lovištima srednje Europe granični (bor-

der) terijer je stekao ve li ku popularnost. Za to može zahvaliti svojoj marljivo-sti, brzini i izdržljivosti, uz male zahtjeve za uzgoj i držanje. O izgledu i oso-binama te pasmine u nas se malo zna.

Granični terijer je vrlo stara pasmina, koja po-tjetjet če iz graničnih oblasti između Engleske i Škot-ske (ime je dobio po gra-nici). U današnjem obliku uzgojen je sredinom XIX. stoljeća, prvi pisani poda-ci su iz 1880. godine. Kao pasmina je zvanično pri-znat 1920. godine.

Border terijer je lijep psić, hrabar i izdržljiv, odan i dobre naravi. Naj manji je od (pravih) lovačkih terijera. Težina mužjaka je od 5,8 do 7,1 žjaka je od 5,8 do 7,1 žkg, a ženki 5,1 do 6,4 kg. Visina u hrptu 33 cm za mužjaka, a 30 cm za žjaka, a 30 cm za ž žen-ku. Zbog svoje veličine pogodan je za držanje u stanu i prijevoz javnim prometalima. Treba zna-

PSI S KOJIMA (NE)LOVIMO

Granični(border)

terijerTo je stara pasmina koja

potječe iz graničnih oblasti između Engleske i Škotske.

Pasmina je zvanično priznata 1920. godine, a u današnjem obliku uzgojena je sredinom

XIX. stoljeća. Border terijer je lijep psić, hrabar i

izdržljiv, odan i dobre naravi. Najmanji je od (pravih)

lovačkih terijera. Noge su mu relativno dugačke, što omogućuje veću brzinu u kretanju, a uz to mu mali

trup pruža mogućnost ulaska i u uske jazbine i druge

podzemne nastambe divljači.Nema stijene preko koje

ne bi mogao prijeći, i nema drvene ograde, živice i šikare

kroz koju se ne bi mogao probiti

ti da je to vrlo aktivan pas, pa izvan lova zahtijeva duge šetnje (ako se ne drži u prostoru, koji omogućava dovoljno kretanja).

Na border terijeru je zanimlji-va i posebna glava, vrlo slična glavi vidre. U mozgovnom dije-lu je široka, nosni dio je kratak i snažan. Uši su male, trokutaste, prema naprijed klempave i pri-liježu glavi.

Noge su mu relativno duga-čke, što omogućuje veću brzi-nu u kretanju, a uz to mu mali trup pruža mogućnost ulaska i u uske jazbine i druge pod-zemne nastambe divljači. Rep je umjereno dugačak, debeo u osnovi, sužuje se prema kraju, nasađen visoko i nošen skoro vodoravno.

Dlaka je oštra, gusta i prilegla, s vrlo gustom podlakom, što psa izvrsno štiti od hladnoće i vla-ge. Prednost je, što ne zahtijeva posebnu njegu. Boja može biti crvenkasta, pšeničnožuta, grizli ili rjeđe modra s tamnijim zna-cima. Poželjan je crni nos.

Od pradavnih vremena kori-šten je za lov lisica i druge “šte-tne” divljači na teško pristupa-čnom terenu i u neugodnoj kli-

mi. U njegovoj domovini, Velikoj Britaniji, smatra se da nema stijene preko koje ne bi mogao prijeći, te nema drvene ograde, živice i šikare kroz koju se ne bi mogao probiti.

I danas je ta pasmina u prvom redu lovački pas, iako se u mnogim zemljama udomaćio kao kućni pas. U svojoj do-movini, zajedno s Parson Jack Russell terijerom i velškim terijerom, spada u radne pse, a svi ostali terijeri spadaju tamo u kućne pse.

U kontinentalnoj Euro-pi granični terijeri su se vrlo dobro aklimatizirali, a ponajprije njihove ra-dne osobine su im otvo-rile put većem širenju i stalnoj popularnosti. Primjerice, u Danskoj se svake godine priređuju utakmice u jamarenju uz sudioništvo graničnih te-rijera i njemačkog lovnog terijera i, po pravilu, po-bjeđuje prvi. Svakome tko poznaje lovne terije-re i njihove izvrsne radne kvalitete, to će se učiniti nevjerojatnim.

Granični terijeri pobjeđuju ne samo urođenom izvrsnom oštrinom, nego i time što zna-ju odlično taktizirati u jazbini i nešto su brži. U druge predno-sti te pasmine spada u prvom redu maksimalna trpeljivost; u odnosu na ostale terijere s njim se znatno lakše vlada.

Lovačka upotrebljivost mu je praktično svestrana, daka-ko u okviru njegovih fizičkih mogućnosti. Ipak, glavno polje njegova rada ostaje jamarenje. Radi i kao glasni gonič na tragu žive divljači. Izvrsno radi na kr-vavom tragu, starom i više sati. Žestoko je oštar na divlje svinje i lako se nauči aportirati lakšu sitnu divljač.

Poželjna je rana temeljna obuka, a s pravom obukom tre-ba početi nešto kasnije nego kod drugih terijera, jer kasnije počne pokazivati zanimanje za divljač. Prije nego što se pusti u jazbinu, mora biti potpuno zreo. Čim počne jamariti, apsolutno je siguran jamar. Često i desetogo-dišnji granični terijer pobijedi i na najzahtjevnijim utakmicama u radu u jamarenju.


Petu godinu uspješnog rada čla-novi PD Šumar obilježili su 5. redovnom godišnjom skupšti-nom na Bjelolasici, 19. siječnja.

Time su se zapravo vratili “na mjesto zločina” jer ovdje je, na Gomirkovici, u jesen 1999. pokrenuta inicijativa za osnivanjem Društva.

PD Šumar danas broji 160 članova širom Hrvatske od čega ih je polovi-ca iz Hrvatskih šuma. Prošle godine, istaknuo je u izvještaju predsjednik Društva Branko Meštrić, ostvarena su 893 planinarska dana u više po-hoda od kojih su “veliki” ili zajednički bili pohodi na Velebit, Mljet, Štirovaču, Dinaru (Kamešnicu) te posjet šumariji Ilok (obilazak Vukovara). Za ovu godi-nu najavljena su četiri takva druženja. Prvo, na Bjelolasici, već je realizirano, u planu su još tradicionalna šumarska na Štirovaču (u lipnju), Velebit (kolovoz) te posjet jednoj goranskoj šumariji. Takvi su posjeti novost i bit ubuduće jedno od obilježja djelovanja PD Šumar. Tu je i sveplaninarsko okupljanje na “Pa-pučkim jaglacima” te neke druge ma-nifestacije.

Prije same skupštine, 50-ak je sudi-onika lijepi dan iskoristilo za osvajanje Kule (1533 m) najvišeg vrha Gorskog Kule (1533 m) najvišeg vrha Gorskog kotara i Bjelolasice. (m)

ljudi i planine

PRIJAVNICA ZA SUDJELOVANJE NA 2. BJELOVARSKOM SALONU FOTOGRAFIJE »ŠUMA OKOM ŠUMARA«

Ime i prezime autora: _____________________________________________________________Telefoni: ________________________________________________________________________E-mail: _________________________________________________________________________Adresa: _________________________________________________________________________

Kratak životopis s težištem na bavljenje fotografijom (može i kao zaseban prilog):

Nazivi fotografija i serija fotografija koje prijavljujete na natječaj: 1. _____________________________________________________________________________ 2. _____________________________________________________________________________ 3. _____________________________________________________________________________

4. _____________________________________________________________________________ 5. _____________________________________________________________________________ 6. _____________________________________________________________________________ 7. _____________________________________________________________________________ 8. _____________________________________________________________________________ 9. _____________________________________________________________________________10. _____________________________________________________________________________

Suglasan sam da se prijavljene fotografije upotrijebe prema pravilima objavljenim u natječaju.

Datum prijave: Potpis:____________________ ____________________

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVOOGRANAK BJELOVARMatošev trg 143000 BJELOVAR

Povodom obilježavanja 20. lipnja

DANA HRVATSKOG ŠUMARSTVA raspisuje natječaj za

koji će se održati u galeriji »Nasta Rojc« Gradskog muzeja u Bjelovaru (priznati izložbeni prostor u Republici Hrvatskoj) od 17. lipnja do 7. srpnja 2005.

Bit će izloženo 80 – 100 fotografija, koje će odabrati stručni žiri.Ocjenjivački sud proglasit će Grand Prix izložbe (ukoliko to netko zasluži), 3 najbolje pojedi-

načne i 3 najbolje serije fotografija.Najboljem autoru bit će omogućena samostalna izložba u sklopu 3. BJELOVARSKOG SALONA

FOTOGRAFIJA sljedeće godine, koja će biti zasebno predstavljena u katalogu 3. Salona.

Pravila natječaja:

a) motiv ne smije izlaziti iz okvira naslova »Šuma okom šumara«b) na natječaju mogu sudjelovati »šumari« – članovi Hrvatskog šumarskog društva i umirovlje-

nici i zaposlenici »Hrvatskih šuma«c) svaki autor može sudjelovati sa najviše 10 pojedinačnih ili sa 12 fotografija u serijama d) na natječaj se šalju neopremljene fotografije formata 20x30 cm u tehnici: crno-bijela, color,

digitalna, digitalizirana (ukoliko posjedujete digitalni oblik pošaljite nam CD zbog jedno-stavnije i jeftinije izrade kataloga)

e) poslati podatke o autoru i fotografijama (od organizatora zatražite i ispunite prijavnicu)f ) fotografije poslati do 1. svibnja 2005. na adresu: HŠD Ogranak Bjelovar, uz napomenu: »fo-

tografije za natječaj«g) organizator ima pravo postavljanja izložbe do kraja 2005. i na drugim mjestimah) organizator se obvezuje primljene materijale vratiti autoru do kraja siječnja 2006.i) sudionici izložbe jednokratno ustupaju autorska prava organizatoru, za potrebe reproduci-

ranja izloženih djela u katalogu, na plakatu, promidžbenim materijalima i u medijimaj) cjelokupan sadržaj izložbe bit će ponuđen za objavu u fotogaleriji na stranici »Hrvatskih

šuma«.Prijavnicu i detaljnije informacije o natječaju i izložbi možete zatražiti na:E-mail: [email protected] ili osobno na broj: 098-453-324 (4305)

Organizacijski odbor

2. BJELOVARSKI SALON FOTOGRAFIJE »ŠUMA OKOM ŠUMARA«

5. REDOVNA SKUPŠTINA PD ŠUMAR

Na Bjelolasici

OPIS FOTOGRAFIJENaziv i broj fotografije: ____________________________________________________________Vrijeme i mjesto snimanja: _________________________________________________________Tehnika: ________________________________________________________________________Fotoaparat: ________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________Ostali tehnički podaci (ukoliko su poznati): ______________________________________________________________________________________________________________________________ _

Molimo da na poleđini fotografije napišete samo redni broj, a ovaj list priložite uz svaku fo-tografiju.


Piše: Vesna Pleše/Foto: B. Pleše

Prvo mjesto u ukupnom plasma-nu s osvojenih 2416,38 bodova pripalo je Sloveniji, druga je Hr-vatska sa 1127,50 bodova, treća

Austrija 656,34 i četvrta Italija sa 609,75 bodova.

Sportski susreti otvoreni su 11. ve-ljače prigodnim govorima Roberta Abramovića, predsjednika HŠD ogran-ka Delnice, Hranislava Jakovca, tajnika HŠD i Tomislava Cuculića, dopredsje-dnika Općinskog vijeća Mrkoplja.

Nakon toga, u prvoj disciplini, nor-dijsko-alpskoj štafeti (trčanje klasičnim načinom i veleslalom), prvo mjesto sa osvojenih 200 bodova pripalo je ekipi Croatia I za koju su nastupili ra-dnici delničke Uprave Franjo Jakovac, Mladen Šporer i Dario Cenčić. Drugo mjesto osvojila je ekipa Viharniki III iz Slovenije i treće slovenska ekipa Burja II. Nastupilo je ukupno deset štafeta.

U subotu, 12. veljače, održana su natjecanja u veleslalomu za žene i muškarce te kombinacija (veleslalom i trčanje). Slovenke su bile najuspješnije u veleslalomu za juniorke (Tina Kotnik) i kod mlađih seniorki (Elizabeta Habić). Naše natjecateljice Biserka Čurić, Višnja Osmak i Tijana Grgurić osvojile su peto, sedmo i osmo mjesto.

MEĐUNARODNO ŠUMARSKO SKIJAŠKO NATJECANJE ALPE-ADRIA

Hrvatska druga u ukupnom poretkuPod pokroviteljstvom Hrvatskog šumarskog društva i u organizaciji Hrvatskih šuma, sredinom veljače na terenima Sportsko-rekreacijskog centra Čelimbaša u Mrkoplju u Gorskom kotaru održani su 11. sportski susreti šumara Alpe-Adria. U skijaškim natjecanjima sudjelovale su ekipe Slovenije, Austrije, Italije i Hrvatske (kojoj je to peti nastup)

U veleslalomu kod seniora prvo mjesto pripalo je Austrijancu Herbertu Schmuckeru, dok su hrvatski šumari Dražen Abramović i Klaudio Lisac za-uzeli četvrto i peto mjesto, a Neven Vukonić deseto. U kategoriji veterana prvi je bio Talijan Andrea Prodoruti, a naš Anton Sabo drugi. U toj disciplini okušali su sreću i “oldtimeri” (rođeni 1943. i stariji), a najbolji je bio Slovenac Janez Ponikvar.

U skijaškom trčanju opet dvostruko slavlje Slovenki: kod juniorki Hani Ivan-čić, kod mlađih seniorki Mirjam Mikulič, druga je bila naša Marija Gubić. Kod mlađih seniora slavio je Mladen Šporer iz ekipe Hrvatske, Klaudio Lisac četvr-ti, Josip Žagar osmi i Andrija Crnković deveti. Kod veterana i oldtimera prva mjesta pripala su Slovencima Francu Ivančiću i Jožetu Omerzu.

U kombinaciji kod žena nova pobje-da za Mirjam Mikulič, a kod muškaraca prvo mjesto za Thomasa Rannera iz Au-strije. Natjecatelji iz naše ekipe osvojili su Klaudio Lisac peto, a Andrija Crnko-vić osmo mjesto.

Ono što je važnije od natjecanja i rezultata su druženja kolega šumara i razmjena međusobnih iskustava bilo sportskih, stručnih ili pak samo upo-sportskih, stručnih ili pak samo upo-znavanje novih prijatelja.

Veleslalom žene

događaji

Na Skupštini Pro Silve Europe koja je održana u Danskoj u kolovozu mjesecu 2004. godine, dogovoreno je da

dva člana predsjedništva organizacije, Gheorghe Florian Borlea iz Rumunj-ske i Brice de Turckheim iz Francuske posjete našu zemlju i zajedno s hrvat-skim kolegama obiđu terene i učine potrebne pripreme za ekskurziju. Tako su krajem studenoga prošle godine po-sjetili uprave šuma Bjelovar, Delnice i Vinkovci, na čijim se terenima planira održavanje ekskurzija.

Na terenima bjelovarske podružnice, u šumariji Velika Pisanica upoznali su se s prirodnim pomlađenjem bukovih šuma, na području Vinkovaca sa pri-rodnom obnovom sastojina hrasta lu-žnjaka u šumskom kompleksu Spačva. U šumariji Gerovo u delničkoj Upravi upoznali su se s prebornim gospoda-renjem stablimične strukture dobrog pomlađenja, dok su na području NŠPO Zalesina, Šumarskog fakulteta vidjeli primjer prebornog gospodarenja gru-pimične strukture.

U pratnji inozemnih gostiju bili su predsjednik HŠD akademik Slavko Ma-tić, tajnik HŠD Hranislav Jakovac, prof. dr. Igor Anić, predsjednik Pro Silva Hr-vatske i Josip Dundović, savjetnik u vatske i Josip Dundović, savjetnik u Hrvatskim šumama.

Europski šumari u HrvatskojPro Silva Hrvatska, sekcija Hrvatskog šumarskog društva kao članica Pro Silve Europe, prihvatila se odgovornog posla, organizacije stručne ekskurzije za četrdesetak članova asocijacije koja bi se trebala održati početkom mjeseca lipnja ove godine

Bjelolasici

Piše: Vesna Pleše


povijest šumarstvaprometnica nikako nije prometnica nikako nije mo gla unovčiti. Pozvan je mo gla unovčiti. Pozvan je stoga majstor pepeljar, je-dan Istrijan, koji je u bajti pri potoku, koristeći svoju dosta primitivnu opremu – kace, kotlove, burad – kuhao lug i žario potašu, dok su mu radnici diljem šume obarali i palili bukve i skupljali pepeo. Zanimlji-vo je da su najviše voljeli bukve koje su »prhle« tj. djelomično trule, jer daju najviše pepela, a kad se stablo palilo, palilo se cije-lo, na licu mjesta. Naravno da je pritom bilo i požara, oštećenja ostalih stabala toplinom, progaljivanja i uni štavanja šume. Nara-vno, prava je šteta i samo rasipanje drveta, ali ako je jedan radnik bukvetinu od 20 m3 mogao iznijeti na leđima (u obliku 50 kg pe-pela) to je već za pepeljara bilo itekako zanimljivo.

Najzanimljivije mu je svakako bilo na lađi u Sisku gdje se centa pepeljike pla-ćala i do 15 forinti, dok je cijena u Beču bila za ilirskurobu (po 100 klgm) 33–36 for. za bielu ugarsku u ko-madih 28–30 for. Kako se u Garjevici te godine proi-zvelo 180 cenata pepeljike a spalilo 1800 kub. hvata leževine, zaradu od 1260 for. autor dosta povoljnom označiti može. No jasno je da je vrijeme pepeljike i u ono doba već prošlo, jer nema više šuma koje su baš toliko nedostupne da se u njima drvo ni na koji drugi način ne bi dalo unovčiti. Paljenje pepeljike je nepo-voljno za šumu, nema više ni radnika koji bi taj napo-ran i samotan posao htjeli i mogli raditi (Za pepeljarstvo

dan danas već je vrlo mučno dobiti vješte radnike, jer ne samo da je zaslužba dosta slaba, nu posao sam je vanredno tego-tan, tako da medju timi ljudmi imade i pobjeglica vojničkih, tata i tomu sličnih individua – koji imadu manje-više uzroka izbjegavati ljudsko družtvo.), a i primitiv-na tehnologija pridobivanja ove sirovi-ne već je izgubila bitku sa modernim tvornicama koje pepeljiku proizvode.

Cjeloviti tekst g. Ettingera, Jedna o pepeljarenju iz 1886., možete pročitati na novoj adresi: www.sumari.hr/su-mlist/pdf/188602970.pdf. Ostale članke o kojima smo prije pisali u ovoj rubrici, a i mnoge druge iz duge povijesti Šu-marskog lista od sada možete potražiti u novoj Bibliografiji ovog časopisa na adresi www.sumari.hr/sumlist.

Josip ETTINGER, nestor hrvatskog šumarstva rođen je 1822. u Novoj Gradiški. Pradjed mu je došao u Vojnu krajinu sa vojskom, a otac mu je bio kolar. Nakon završene pučke škole u Novoj Gradiški nastavio je školovanje najprije na gimnaziji u Požegi, a onda u Zagrebu. Zbog ljubavi prema pri-rodi i šumi zaposlio se u Novoj Gradiški u svojstvu šumarskog pomoćnika. Radeći u šumarskoj struci kao pripravnik, čekao je stipendiju da pođe u šumarsku školu u Mariabrunnu kraj Beča. U Mariabrunnu je učio od 1846. do 1848. g. Sljedeće dvije godine proveo je kao vježbenik u Austriji. Od 1850. radio je u nekoliko krajiških šumarskih uprava: u Kovilju, Titelju i Mitrovici, da bi 1860. položio u Temišvaru državni ispit za šumsko-upravnu službu i bio je promaknut za šumara.

Nakon razvojačenja Vojne krajine katastralni je šumarski nadzornik u Za-grebu. Posebno je zaslužan za upoznavanje svijeta s ornitofaunom Obed-ske bare. Sabrao je mnogo materijala za Zoološki muzej u Zagrebu. Za hrvatsko šumarstvo posebno je važan jer je, izučavajući dendrofloru naših krajeva, proučavao varijetete hrastova.

Umro je 1908. u Zagrebu.

Iako nikad nije predstav-ljala proizvod kojim bi se šumari ponosili, da-pače, često su znali biti

ogorčeni što se uopće pro-izvodi, svojedobno se na njenu proizvodnju trošilo godišnje i preko 500.000 m3 drveta iz naših šuma. Međutim, čista, dvostruko žarena, bila je na cijeni a artefakti nastali njenom potrošnjom i danas su vr-hunski eksponati mnogih muzeja i zbirki. Slavonija je bila baza za opskrbu če-ških radionica, a goranska nemala produkcija ugla-vnom je završavala u Mu-ranu, u tamošnjim slavnim staklanama. Ovaj člančić, dakle, govori o potaši ili pepeljiki, neophodnom sa-stojku koji je omogućavao da se staklena masa uo-pće otopi, na koliko-toliko prihvatljivoj temperaturi. Kemijski gledano, radi se o solima natrija koje su krive za općepoznatu lužnatost pepela, njegovu upora-bu sve donedavna kao »luga« za pranje robe. A za to malo potaše trebalo je spaliti silne trupce. Sva sreća da je kemijski način proizvodnje sode iz najo-bičnije kuhinjske soli već polovicom devetnaestog stoljeća ovu bezumnu ek-sploataciju priveo kraju.

Josip Ettinger, tada kra-ljevski katastarski šumarski nadzornik, uputio se kolo-voza 1864. na višesatnu hodnju u šumu Garjavicu (Garjevicu?) da i sam po-gleda čak i za njegovo vrijeme kuriozum: proiz-vodnju pepeljike. Nagomi-lalo se tamo, kako kaže, ležeće i prastare bukovine, koja se zbog pomanjkanja

HRVATSKE ŠUME 99 - 3/2005 - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/099.pdf · okolišem ISSO 14001...

Documents

Transcript of HRVATSKE ŠUME 99 - 3/2005 - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/099.pdf · okolišem ISSO 14001...