Uredniea Dinka JuriCic

Reeenzenti dr. Vesna Zeceuic dr. Antun Sojat

Graficko-likovna uredniea Zeljka Sambolek

Oblikovanje naslovne straniee Dubrauka Zglavnik

Bozena Pavici6

Slog i prijelom Miaden Cicin-Sain

Mijo Loncaric

KAJKA VSKO NARJECJE

elP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuCilisna biblioteka, Zagreb

UDK 808.62-087

LONCARIC, Mijo Kajka-:sko narjeCje / Mijo Lonearic

- Zagreb : Skolska knjiga, 1996. - VII, 208 str., [lJ presavijen list sa zemljop. crtezom u bojama : i1ustr. , 24 em Bibliografija: str. 171-198. ISBN 953-0-50315:6

ISBN 953-0-50315-6 ~ Tisak: AUGUST SENOA d.d., Iliea 35 Skolska knjiga, Zagreb, 1996.

960708021

Sadrzaj

1. DOSADASNJE PROUCAVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 1

2. RANI RAZVITAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... 15

3. PROZODIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . ....... ~~ 39

4. VOKAIJZAM. . . . . . . . . . . . . . . . . . . '.' . . . . . . . . . . .. 67

5. KONSONANTIZAM , . . . . . " . . . . . . . . . . . . . . , . . . . . , . .. 87

6. MORFOLOGIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ,. 97

7. SINTAKSA ................... , ........ , . , ... 115

8. LEKSIK ............, ' . . . . . . . . . , , . . . , . . . , . . . . 133

9, GRANANJE . . . . . . , , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141

10. PROSTlRANJE U PRO~i.oSTI ............... .,. ... 149

BIBUOGRAFIJA .... . . . . . . . . . . . .. . ................ 171

v

RIJEC UNAPRlJED

Ova knjiga, 1. dio monografije 0 kajkavstini, rezultat je mojega visegodisnjega bavljenja tom jednom od triju hrvatskih dijalektnih skupina (narjeCja). Taj pro dio obuhvaea, uz pregled dosadasnjega proucavanja, sinteticki prikaz razvoja i suvremenoga stanja kajkavstine po jezicnini razinama na temelju dosadasnjih istraZivanjB: i spoznaja {} njoj. Prethodniea djelu je knjiga Kaj jucer i danas, Ogledi 0 dijalektologiji i hroatskoj kajkavStini (s bibliografijom i kartom narjecja), u kojoj su objavljena neka poglavlja menografije, koja su ovdje doradena.

Drugi dio monografije, pregled kajkavStine po dijalektima, odnosno skupinama govora, objavit ee se u posebnoj knjizi, koja je jos u nastanku.

Za nastanak djela na prvom mjestu zahvaljujem svojoj maticnoj ustanovi - Zavodu za hroatski jezik (prije Institut za jezik JAZU), gdje mi je omogueeno da se bavim svojom zivotnoll! temom. Posebno zahvaljujem kolegama: dr. Vesni Zecevie i dr. Antunu Sojatu koji su procitali tekst u rukopisu i pomogli mi mnogim korisnim savjetima. Za citanje rukopisa i korisne savjete zahvaljujem takoder dr. Miri Menac-Mihalic, s Katedre za povijest i dijalektologiju hrvatskoga jezika Filozofskoga fakulteta SveuCilista u Zagrebu, dr. Josipu Liseu, profesoru povijesti i dijalektologije hrvatskoga jezika Filozofskoga fakulteta u Zadru. Dr. Dragici Malic zahvaljujem na oblikovanju bibliografije.

Isto tako, velika hvala za nastavak djela pripada Zakladi Alexander von Humboldt-Stiftung iz Savezne Republike Njemacke, kojoj zahvaljujem takoder za potporu mojega znanstvenog rada uopee.

Zahvalan sam supruzi na podrsei u radu. Zahvaljujem "Skolskoj knjizi" na objavljivanju djela.

VII

NAPOMENA 0 TRANSKRIPCIJI

U biljezenju fonema i glasova sluzim se uobieajenom kroatistiekom transkripcijom. Rijeei mode&-- arhileksemi - transkribiraju se za kajkavstinu prema pretpostavljenom osnovnom sredisnjem kajkavskom fonemskom, odnosno fonoloskom sustavu.

Prozodijska obiljezja oznaeuju se na dva naCina. (1) Za OKA i prikaz razvoja sluzim se uobieajenim tradicionalnim znakovima u slavistiei, tj. kada je u pitanju kajkavstina onda Ivsicevim sustavom (~, -, ", -, ~). (2) Za suvremeno stanje - ako se ne radi 0 eitatu - upotrebljavam sustav primijenjen u OLA (Opeeslavenskom lingvistiekom atlasu, usp. i Fonoloske opise). To je modificirani stariji sustav IPA (API) - starije medunarodne fonetske transkripeije. Razlika je izmedu OLA i IPA u tome sto je u OLA uveden znak za specifienu hrvatsku uzlaznu modulaeiju na dugom slogu, poseban dugouzlazni naglasak, razliCit od novostokavskoga dugouzlaznoga naglaska, obicno se biljezi s -. Na primjer, po Ivsieu je mliitim, po OLA mlii:tim, po IPA mla:tim. Novostokavsko tradicijsko /glava/ po IPAje gla:va, a sliean dugouzlazni naglasak u kajkavstini po Ivsieu je gliiva, po OLA glii:va. Citati se, naravno, prenQse nepromijenjeno.

----vIII

1. DOSADASNJE PROUCAVANJE

1. Kajkavstina je jedino hrvatsko narjeCje koje jos uvijek nema svoje modetne monografije. Ono je, medutim, dobilo svoje prvo sintetsko djelo vee godine 1905. UkrajinacA. M. Lukjanenko objavljuje, naime, svoje Kajkavsko narjecje u obliku sintetskoga pregleda. Dvije godine kasnije pojavljuje se i Resetarevo djelo Der stokavische Dialekt. Tridesetak godina kasnije izlazi Ivsieev rad Jezik Hrvata kajkavaca (napisan u pe't'eau 100. obljetnice hrvatskoga narodnog preporoda), dje10 koje u proueavanju kajkavstine zauzima posebno mjesto. U njemu je,medu ostalim, prikazana akeentuaeijska struktura kajkavskoga dijasistema i na njezinu temelju dana prva znanstvena klasifikaeija kajkavstine. Po t9me je to djelo danas polaziste u proueavanju kajkavskih govora. Stokavstina i dijelom eakavstina suvremenim naeinom obrade dobile su svoje monografije. Kada je rijec 0 kajkavskom narjecju, malom bi se monografskom sintezom mogao smatrati II. dio Junkovieeva rada Jezik Antuna Vramca i po.drijetlo kajkavskoga dijalekta. Postoji takoder nekoliko kraCih prikaza 0 kajkavstini koje su napisali Mate Hraste 1958. i 1960, Zvonimir Junkovie 1963, Dalibor Brozovie 1966, Stjepko Tezak 1960. i Asim Peeo 1979.

2. Kajkavstinu kao jedan od pet osnovnih idioma srednjojuznoslavenskoga dijasistema moguee je prepoznati vee u prvim zapisima iz 12. stoljeca (Brozovic 1963e, Faneev 1914). Jedno od prvih djela koje vee pokazuje svjesna razmisljanja 0 kajkavskom dijalektnom fenomenu jest prvo u potpunosti saeuvano kajkavsko tiskano djelo - Dekretum Ivana Pergosica (1957). Ono - sacuvano u dvije kajkavske verzije i djelomieno u jednoj nekajkavskoj ikavskoj - svjedoCi 0 svjesnom uocavanju kajkavskih raznolikostite nastojanju autora za prevladavanjem tih razlieitosti radi komunikaeijskih potreba, sto vodi k stvaranju naddijalektnog standarda.

I protestantski pisei zele da im knjige imaju sto siri krug eitatelja te izdaju svoja djela i na kajkavskom, a u druga nekajkavska unose kajkavski leksik u obliku kontaktnih sinonima. U 17. st. vee se iz.rieitije 'raspravlja' 0 kajkavstini. Navode se razlieiti refleksi za jat 5 polugfas, ali se ne razabiru pritom ni izvorisni glasovi /e/,/a/ ni razlozi tih promjena u kajkavstini, stokavs.tini i eakavstini. Te razlieitosti spominje, primjeriee, Juraj Habdelit u predgovoru svojega Zercala Marianskoga.

2 3 Kajkavsko narjecje

U istom stoljecu ulaze kajkavske rijeCi u poliglotski rjeenik njemaekoga leksikografa Megisera (Megiser 1603). Tada nastaju prva kajkaYska leksikografska djela, koja s razlogom ubrajamo u -riajznii.eajnija slavenska leksikografska djela uopce. Ona su, kao i pm kajkavski tekstovi iz prethodnog stoljeca, i kao sliena djela u drugim jezieima, dvojake naravi: to su djela koja uvelike pridonose stvaranju knjizevnog jezika, jezienog standarda i koja saddavaju bogatu dijalektnu gradu. Ti su rjeeniei takoder svojevrsni dijalektoloski prirueniei, iako su bez podataka kakve zahtijeva prava dijalektoloska leksikografija1

3. Na prvom mjestu spominjemo rjeenik Jurja BabdelicalJikcionar (1670), u kojem su kajkavske rijeei protuma~enelatiIistUma. U isto vrijeme nastalo je, glavninom svojega korpusa, najvece kajkavsko i jedn,O_Q!I nasih najveCih leksikografskih djela 7 Ga3afilacij--pavlina Iva'na Belostenea. To najopSeznije djelo kaikavskEdeksikografije sadrzava dva dijela: prvi dio latinsko-hrvatski i drugi, mariji:dio, hrva~fl.k,o:.latinski. Gazo{ilacij je u 18. st. dovrsio i izdao (1740) Jeronim Orlovic, vjerojatno uz pomoc Andrije Muzara_ U taj rjeenik uneseno je p.oprilieno nekajkavskih leksema, eakavskoga ijos--vige sWKiivskoga podrijetla_ U njemu se te nje~i obiljeiavaju kao slavonske, dalmatinske i primorske,a gfasovi su na mjestu jatai-poluglasa redovito posebno obiljezeni.(e~- e, a). U predgovoru se navodi da se oni mogu izgovt;i kao e, a, odnosno e, i. UCinjeno je to u prvom redu radi komunikacijskih potreba (kad se rjeenikom budu sluzili stokavei i eakavci), ali je takvo biljezenje bilo uvjetovanorazlieitoscu izgovora i u samom kajkavskom narjeeju2

Dvije godine nakon Belosteneeva rjeenika izasao je nesto manji eetverojezieni latinsko-hrvatsko-njemaeko-lI).adarski rjeenik s indeksom hivatskokajkavskih rijeCi. Taj rjeenik zapoeeo je Franje.Busnik, ali'jeveCi dio iztadi6t dovrsio isusovae Andrija Janibresic. Raden je neovisno 0 Gazo{ilaciju.

Otprilike u isto vrijeme sastavio je Pavao Ritter Vitezovic veliki latinsko-hrvatski rjeenik, koji je, nazalost, ostao do danas u rukopisu (V. KIaic 1914, T. Matic 1955). Vitezovicev opcehrvatski rjeenik sadrzava stokavski, eakavski i kajkavski vokabular i po tome je blizak leksiku ozaljskoga kruga, koji je pretezito sadrzan i u Gazofilaciju3

U 18. st. izradio j~yelikoleKsikografsko dje10 AdamPataeic, ali je i taj rjeeniko-stao do sada u rukopisu. Taj liitinsk~hrvatsko-njemaeki leksikon razlikuje se od ostalih kajkavskih rjeenika tematskim rasporedom grade. A. Pataeic je, sto smatramo vaZnim istaknuti,

1 Pregled leksikograflje s najvaZnijom literaturom dao je S. Musulin 1959, Hrvatska ; srpska leks;kografija, a njezinu potpunu bibliografiju donosi V. Putanec 1962, Leks;kogrofija, Leksikogra(lja u Hrvaia, Srba ; Crnogoraca.

2 Osim jednacenja jata i poluglasa u veCini kajkavskih govora, u manjem broju govora doslo je u nekim polozajima do jednacenja poluglasa s a, govori tipa pakel i pekal, iIi se joo euva posebna vrijednost za poluglas, sto je ranije bilo, zasigurno, jos ceSce.

3 0 ozaljskom knjizevno-jezienom krugu pisao je J. Voncina 1977, usp. i Iiteraturu navedenu tamo.

.:-:::c..,-

Dosadasnje proucavanje

"stvarao svoj 'Dikeionar' na evrstoj bazi hrvatskoga kajkavskoga knjizevnog jezika sa zeljom da fiksira hrvatske kajkavske nazive, te nije svjesno i namjerno unosio nekajkavske, stokavske i eakavske rijeei" (Jonke 1949).

Kajk,avske su rijeei usle i u Pallasovo djelo Glossarium comparativum linguarum totius orbis (Pallas 1789).

4. U "18. st. nastaju na hrvatskom kajkavskom podrueju prve gramatike:-rre"gramatike"sadrzavaju opis kajkavskoga knjizevnoga jezika.

4 5 Kajkavsko narjeCje

narod, odnosno da su stokavstina i cakavstina jedan jezik, Kopitar i nju prihvaca, ali nije nacisto kamo svrstati kajkavce. On ih ne na ziva SIovencima, vec kao puk "Pseudocroatorum, rectius SlovenorumZagrabiensium" (Jagic 1910).

Franjo Miklosic u toj zamisli ide dalje. Za njega su sarno cakavci Hrvati, a kajkavci su Slovenci. To je misljenje prihvatio i V. S. Karadzic i D. Danicic, a kasnije M. Valjavec, M. Murko, pa cak u pocetku i T. Maretic.

Ilirci kajkavci Lj. Gaj, A. Mihanovic i dr. smatrali su kajkav.stinu hrvatskom, polazeCi od nacionalnog identiteta njezinih govornika (Milcetic 1880, Finka 1984).

6. Oko polovice 19. st., od samog pocetka prvoga razdoblja znanstvenog pristupa proucavanju hrvatskih dijalekata, datiraju prvi svjesni zapisi kajkavske dijalektne grade. U to je vrijeme u Hrvata provedena reforma knjizevnoga jezika. Napusten je u sjevernim krajevima knjizevni jezik baziran na kajkavstini i kao osnovica knjizevnom jeziku uzeta je novostokavstina (iako se ni tada knjizevni kajkavski jezik jos nije sasvim predao). Ivan Kukuljevie objavljuje kajkavske narodne pjesme (1847), Matija Valjavec cini isto, ali nesto kasnije (1858), zatim Rikardo F. Plohl Herdvigov tiska pjesme i pripovijetke (1868). U posljednjoj cetvrti stoljeea nastaju prvi dijalektoloski radovi koji se bave opisom suvremenih kajkavskih govora. Njima se dobiva prvi uvid u raznovrsnost i teritorijalnu rasporedenost kajkavskih idioma. Valjavec prikazuje varazdinski kraj, Rozic govor Pljesivickoga prigorja, Oblak govor najzapadnijeg medimurskog sela Sv. Martina, a Strohal opisuje govore Stativa, Lokava, Delnica itd. Neki od tih autora uz opis govora raspravljaju i 0 pripadnosti kajkavstine visem dijasistemu i njezinu mjestu medu bliskosrodnim idiomima. RQz~.c. dglazi do .?;akljucka da kajkavsko narjec.lll, na temelju opisanQg 'govora, pripada hrvatsknJ.-jeziku. Obl~.~_sll.cij:~9J!iucl"pljesty!~~bre i navedeni medimurski govor, te jezik nekih kajkavskih pisaca, smatra da postoje dva tipa kajkavstine:juzni;bliZ{jtoKavstiiri;"f sjeverni, blizi slovenskomjeziku. Strohal je sasvim ispravno uocio da je govor Sv. Martina blizi medimurskima nego istoenostajerskim govorima. Potrebno je istaknuti da govori koje su opisali Rozic i Oblak odstupaju po nekim vaznim osobinama od tipicnih, odnosno centralnih kajkavskih govora. Oblakovo misljenje da su sjeverni medimurski govori blizi danaSnjim susjednim slovenskifllgOVorima dobiva u svjetlu novijih istraZivanja (s obzirom na panonsko, a ne alpsko podrijetlo nekih istocnoslovenskih govora) svoju znanstvenu opravdanost.

7.1. Milan Resetar (1891) smatrao je kajkavstinu "mijesanim" dijalektom

(Mischdialekt). Na temelju pisanih dokumenata pokusao je odrediti

cakavsko-kajkavsku granicu prije velikih migraciJa izazvanih prova10m Turaka. Od nekih se proucavanih isprava sam ograduje. Medu

tim, ni druge starije isprave koje navodi ne dokazuju jednoznacno

da je porjecje Kupe bilo u drugoj polovici 15. st. cakavsko, kako on

uzima. Na to je upozorio vee i Jagic (1891) u svojim napomenama

DosadaSnje proucavanje

uz Resetarovu studiju. Ipak, u novije vrijeme ta razmedivanja polaze od Resetarovih stavova (Brozovic 1963c, Popovic 1960, Mogus 1977).

7.2. Dva strana lingvista koja su uzela u obzir objavljeni materijal do kraja prosloga stoljeea dosla su do zakljucka da kajkavstina pripada hr

vat~koIl:lj~ikll.To su.Jifi PoTfvkaTve~ spominjani Lukjanenko. Njihovom se istraZivackom postupku moze prigovoriti da se ne temelji na evrstim lingvistickim kriterijima, vee vise-manje na slucajno odabranim osobinama, kojima bi se moglo i kojima se vee dokazivalo i suprotno. QJ:,:ukjaIl:~T,lkovu radu potrebno je reei stogod podrobnije usprkos navedenom nedostatku i cinjenici da je njegova knjiga kabinetski rad. Prihvacao je i on Oblakov:u podjelu na juznu i sjevernu kajkavstinu. Me(!utilll, on je u tome posao daJje i iZ!,!io originalnu hipot;ezu;-koju je kasniji:i"prilivatlo T razradf6--Belie. Naime, upravo je on:Llikjanenko,autorpretposta"ke 0 trovrsnoj osnovici kajkavStine: Stok8.vsko..cakavsko-slovenskoj, koja je pozna:~, citirana i osporavana kao B.eliceva teorija, a bazira se na lWIlSiQnantizmu, upravo razliCitom razvojlistarih *t' i *d' kao C --:3, c - j, is _ j4.

7.3. VatroslavJagic' (1905) precizira u recenziji Lukjanenkova rada svoj stay 0 lajkavstini. Polazi od toga da za odredivanje dijalektnih odnosa nisu dovoljne pojedine fonetske osobine, vee je potrebno uzeti u obzir ukupni do jam (Totaleindruck). On daje dvije definicije kajkavstine. Po prvoj, ona cini sredinu izmedu slovenskoga i hiVatskoga jezika, po cemu ne bi,'zapravo, pripadala ni jednom od njih, a u drugoj j:iotpuno je odreden kad kaze da kajkavstina po ukupnosti svoj~h osobina ulazi u krughrvatskoga, a neslovenskogajezika, bez obzira na mnoge slicnosH sa slovenskim.Moglo bi se zakljuciti da je Jagic smatrao kajkavsko narjecje genetski prijelaznim idiomom, kao sto ga je -Ramovs, s obzirom na podrijetIo, smatrao slovenskim. Nos obzirom na suvremeno stanje jezicnih osobina svrstava ga u hrvatski jezik. Jagie se protivio misljenju da kajkavstina nastala mijesanjem razlicitih jezicnih osnova.

7.4. U isto vrijeme kad nastaju prvi opisi suvremenih kajkavskih govora prikupljena je znatna dijalektna grada u okviru etnografskoga istrazivanja hrvatskih sela. Katkad to prikupljanje provode isti ljudi, kao npr. Rozie u podrucju Pljesivice. Opisi zivota i obicaja u doticnim selima daju se u izvornom govoru mjesta koja su predmetom opisa. Takav je rad potaknut uputarna koje je sastavio Antun Radie (1897). Znatan dio te grade objavljen je, a dio se neobjavljen cuva u Etnoloskom zavodu Hrvatske akademije. Ta se grada moze upotrebljavati, ali uz nuzan oprez, kao uopee svaka dijalektna grada iz toga razdoblja. Ona je medutim dragocjena kao izvor leksika i prilicno pouzdano moze posluziti za proucavanje morfologije, a katkada i za studij fonologije, dijakrone i sinkrone. 4 z. Junkovic, o. c. Zanimljivo je da Junkovic koji pobija tu teoriju nije uoCio da je to za

pravo isti stav.

6 7 Kajkavsko naljeC,je

7.5. Ovdje bih odmah spomenuo i Vinka Zganca, najplodnijeg skupljaca hrvatske usmene knjizevnosti, koji je s radom poceo nesto kasnije, a djelovao do naSih dana. Objavljene Zl.Ji"I'Kepjesama, a ima jos i neobjavljenih, najveei su korpus hrvatske dijalektne rijem (Zvonar, Bartolie).

8.1. Navedeni bi radovi 0 kajkavstini ulazili u prvo razdoblje nase dijalektologije. Iste godine kad je objavljen spomenuti rad Lukjanenka, koji se moze smatrati posljednjim radom prvoga razdoblja, Franjo Fancev upoznaje slavisticku znanost s osobinama vrlo zanimljive akcentuacije u kajkavskim podravskim govorima, koja je znacajna i u opeim slavenskim akcentoloskim relacijama. Tu raspravu treba pribrojiti radovima Beliea i Resetara (1907), kojima zapoCinje drugo razdoblje nase dijalektologije. Fancev se ne upusta u diskusiju 0 mjestu i podrijetlu kajkavStine, ali naslov njegove rasprave (Beitriige zur serbokroatischen Dialektologie) odra.zava njegovo misljenje 0 tome, kao sto se to ocigledno razabire i u njegovoj raspravi iz povijesti kajkavskoga knjizevnog jezika (1909). Fancevljevo je bavljenje k~kavstinom opsezno. Ono se proteze na knjizevnost, jezik i na kajkavsku leksikograflju. Kajkavskim rjecnicima bavio se takoder i Vladoje Dukat.

8.2. S pocetkom nove faze u nasoj dijalektologiji poklapaju se prva ponovna izdanja prvih kajkavskih tiskanih djela. Vjekoslav Klaie objavljuje Vramcevu Kroniku, uz opis autorova zivota i rada (1908), a Stjepan Kadlec izdaje Pergosieev Tripartitum (1909).

8.3. Spomenuli smo vee kako je Resetar pokusao odrediti cakavsko-kajkavsku granicu prije poznatih migracija. Tridesetak godina kasnije Stjepan Pavicie analizom onimije iz predturskog razdoblja pokuSava utvrditi u Slavoniji kajkavsko-stokavsku granicu. U Slavoniji je kajkavstina za migracija i u ratovima s Turcima izgubila golema prostranstva svojega istocnoga protega. S. Pavicie je prikupio dragocjenu gradu, ali je nije uspio relevantno ligvisticki interpretirati. NailazeCi na ikavske i ekavske oblike istih zemljopisnih imena, odnosno istih leksema na istom podrucju, on je pretpostavio da su ovdje zivjeli izmijesani ikavci i ekavci, a poSto je sve ekavce u Slavoniji posve krivo izjednacio s kajkavcima, dosao je do krivog zakljucka da je sva sjeverna Slavonija, a na istoku i srednja (kraj oko Vinkovaca, zaobilazeei sa sjevera Pozesko gorje), prije 16. stoljeea bila kajkavska. On je pnlieno-vjerno odredio kajkavsko-stokavsko razmede na jugu Slavonije. Kajkavstina se tamo protezala do podrucja oko Pakraca i do Pozeskoga gorja. .

8.4. Pri}icno je opsezan rad na kajkavstini Rudolfa Strohala, ali znacenjem nije velik. Dok su njegovi radovi 0 suvremenim govorima uglavnom infonnativni i dobri, njegova raspravljanja oproslosti i razvitku hrvatskoga jezika dala su "originalnu teoriju" po kojoj do 16. st. kajkavstine uopee nije bilo.

8.5. Poznata misljenja 0 mjestu hrvatske kajkavstine u zapadnoj skupini juznoslavenskih jezika izlozili su Ramovs i Belie. Za Itehcevo je mi-

Dosadasnje prouCavanje

sljenje receno da ga je preuzeo od Lukjanenka i podrobnije razradio. Ramovs (1936), kao i Margulies (1926), smatra da je kajkavsko narjecje genetski pripadalo slovenskom jeziku, ali je vrlo rano, u 10. st., zbog politickih razloga doslo u hrvatsku jezicnu sferu utjecaja. Dalji

razvitak doveo do toga da je kajkavstina postal a dio srednjojuznoslavenskoga dijasistema. Ramovs pri tome razlikuje, preciznije od Jagica, podrijetlo i suvremeno stanje kajkavstine nastalo razvitkom u danim socioloskim uvjetima, koji mogu utjecati da se doticni idiom razvija u drugom smjeru nego sto se razvijaju drugi idiomi koji potjeeu iz iste matice. Medutim, kad F. Ramovs navodi osobine po kojima je kajkavstina bliza slovenskom jeziku, onda on ne posveeuje dovoljnu pozornost relativnoj kronologiji, vee jezicne pojave nabraja sve zajedno ne iznoseei hijerarhijsku vrijednost doticnih pojava i njihovu ulogu u okviru (pod)sustava u kojem djeluju (usp. Junkovic 1972).

8.6. Ramovs navodi kao najznaeajnije ove osobine za koje smatra da povezuju kajkavstinu sa slovenskim jezikom:

- razvitak prasl. t' i d' koji su, preko t', j i 6, j dali c, j; d'( < d') u istocnim kajkavskim govorima dobiveno je stokavizacijom kajkavstine;

- skupoyi stj, skj i zdj, zgj razvijali su se paralelno preko se, is, a od toga dalje na jugozapadu u s, i i na zapadu u 5, z;

- p je preslo u 0; kasnije, nakon 14. st. to 0, pod utjecajem stokavstine, prelazi u u;

- nastavak 0 p) u I jd. imenica a-osnova; -m je sekundarno prema o-osnovama;

- r' daje rj, a otvrdnjava samo pred konsonantom i na kraju sloga;

- kvantiteta vokala utjece na kvalitetu; - slicnosti u morfologiji (-Oll u G mn. im. m. r., gubitak vokativa,

tvorba futura s bpdp, cuvanje poznatih konsonantskih skupina, gubitak aorista i imperfekta itd.);

-mnogo zajednickog leksika; - istoCnoslovenski i kajkavski refleksi jata, kao i stokavski, na

istoku i sjeveru, dobiveni su od prvotne siroke artikulacijske vrijednosti jata.

Ramovs je prikazao sve slovenske dijalekte i naveo da neki istocni govori, belokranjinski, prleski (istocne Slovenske gorice) i prekomurs19 nemaju stare, odnosno prve. ppeeslovenske crte, a to su: progresivno pomicanje cirkumfleksa (ako > oM), ukidanje nenaglasenih duljina i duljenje otvorenih slogova. On je takoder naveo neke osobine koje su zajednicke istocnoslovenskim i zapadnokajkavskim govorima, koje su se razvile zbog njihova visestoljetnoga doticaja i 'prozimanja, a naziva ih "marginalnim" (rubnim). Neke su se od njih mogle razviti i samostalno, ujednim i drugim govorima. Vaznije su:

- -I na kraju sloga prelazi u -0, prema slovenskom -y. (u Medimurju, Prekomurju i Prlekiji);

- vokalno i daje u;

- ispred u- razvilo se protetsko u-;

8 9 Kajkavsko narjecje

:;--.- u I jd. a-osnova dobiven je -m prema m. i n. (koji u Preko

murju nakon -oum prelazi u v, pa imamo -6uv, --ou); - obli,ci (dobr)--oga, --omu, -oj (postoje oko Sredisea i u Preko

murju); - euva se ij od zdjj

nastavak I jd. f. --oj (Stajerski i zapadni kajkavski govori)j - n prelazi u nazalno j i zatim u j (sjeveroistocni slovenski i

sjeverozapadni kajkavski govori); - samo silazni naglasak (stajerski i susjedni kajkavski govori).

8.7. U objasnjavanju odstupanja prleskih od drugih slovenskih govora

pridruzio se Ramovsu slovenski povjesnicar Milko Kos (1939). Po

laze

10 Kajkavsko na:rjeeje

lekata i slovenaekog jezika." Ina drugom mjestu: "U veCini slucajeva suprotstavljaju se hrvatski kajkavski govori glavnini slovenaekih." (Ivic 1958, 1966, 1973).

8.11. Pitanju grananja juznoslavenskog prajezika posvetio je znatnu pozornost Ivan Popovic. Njegovo se misljenje s obzirom na najstarije razdoblje slaZe s misljenjem Marguliesa i Ramovsa. Za kasniji razvitak razlikuje se od Ramovsa u tome sto on pretpostavlja da se taj idiom podijelio na pet jedinica (u Ramovsa na cetiri), a peta je jediniea scakavstina, koja, po njemu, u poeetku ujedinjuje dvije protojediniee. Sa slovenskim jezikom. najdulje je zajednieki razvitak imaIa po njemu cakavstina, a ne kajkavstina. Prije razdvajanja ta su tri idioma bila stopljena u prakajkavstini. Takav razvitak Popovic pretpostavlja na temelju konsonantizma, upravo skupina stj, skj i zdj, zgj.

8.12. Rudolf Kolaric (1958) zastupa misljenje slieno Popovicevu, navodeCi da su cakavstina i slovenski jezik po akeentuaciji i leksiku blizi nego sto su slovenski jezik i kajkavstina te kajkavstina i stokavstina.

Slieno misIjenje zastupa Josip Hamm (1949, 1962). On se osvrnuo i na pitanje stokavsko-li:aJ!i:avskegraniee u Podravini, ali nije vjerojatna njegova pretpostavka da je ta graniea bila oko ViIja.

8.13. Dalibor Brozovic pretpostavlja najveCi broj protojedinica od kojih su potekli danasnji dijalekti hrvatskoga i srpskog te slovenskog jezika. U okviru hrvatsko-srpskoga dijasistema, koji se kao cjelina suprotstavlja slovenskom dijasistemu, bilo je pet jedinica, a kajkavstina je jedna od njih. Osim sa slovenskim jezikom na zapadu i cakavStinom na jugu, kajkavstina je graniCila i sa starom zapadnom stokavstinom na istoku. Te tri jediniee imaju u pocetku blizak razvitak. D. Brozovic je.pretpostavio da je na podruGjima istoene Bilogore i zapadne Slavonije, koje su za migraeija naselili novostokavci ijekavci, postojao poseban kajkavski dijalektni tip, koji je nestao. Iznio je pretpostavke o granieama kajkavStine prije migraeija. Prema cakavstini zacrtava granieu po Resetaru i danaSnjem stanju, a istoenu, prema Stokavstini, takoder po danasnjem stanju, lj. na Iiniji Jasenovae-Virovitica. Granicu prema slovenskom jezlku odreduje po medurepublickoj granici. Brozovic je predlozio i noviju podjelu kajkavskoga narjeGja na dijaIekte, kombinirajuCi BeIicevu podjelu kajkavStine po konsonan~ tizmu i Ivsicevu po akeentuaeiji te na taj naen dobiva sedam dijalekata (1960), Isti broj kao i u stokavStini.

8.14. Bozidar Finka, izmedu ostaloga, proueavao je, dijelom s Vidom Barae-Grum, gorskokotarsku kajkavstinu. Klasificirao ju je, a s obzirom na genezu zakljueio da joj je vecinom osnova slovenska kajkavstina. Predlozio je takoder klasifikaeiju prijelaznih, o!inosno mijeiSanih kajkavsko-Cakavskih govora. Zajedno s Antunom Sojatom istrazio je goyore karlovaekoga kraja i klasifieirao ih na temelju prozodijskih osobina.

Sljepko Tezak posvetio je neke od svojih radova kajkavsko-eakavskom razmedu i osobito prijelaznim, oenesno mijeSanim kajkav-

DosadaSnje proueavanje 11

sko-eakavskim govorima. Podrobno je opisao ozaljske govore. Razlikuje na tom podrucju starinacke i doseljenieke govore, ali je I za njega, kao i za Resetara, geografski raspored govora, izuzimajuCi cakavce sjeverno od Kupe, prije migracije bio isti kao i danas.

Antun Sojat posebno se pozabavio turopoljskim i dugoreskim govorima. Ispravio je Belicevu granicu istocne stokavstine, izoglosu, :t - j (00 d') i opisao neke novije pojave u kajkavskoj akcEmtuaeiji. Upozorio je na cakavske elemente u samoborskom kraju. Dao je takoder najsustavniji prikaz staroga hrvatskoga kajkavskog knjizevnog jezika.

8.15. Spominjan je Junkovieev rad, koji pobija Ramovsevu i BeIieevu, odnosno Lukjanenkovu teoriju 0 razvoju kajkavstine. Osnovni je njegov stay da je kajkavstina, odnosno panonska skupina zapadnog Juznoslavenskog prajezika, od poeetka dio hrvatskoga jezika. a da au se iz nje razvili i neki danasnji slovenski govori (prleski, koji je i u uzem amislu kajkavski,.prekomurski i neki isoocnostajerski), te neki slavonski govori. On se, dahle, u vezi sa Slavonijom priklju~je Pavieicevu misljenju, pa i Popovicevu. samo sto drukcije rasporeduje protojediniee. ZakljuCuje to na temelju jednacenja e = f, koje nije karakteristieno za alpsku skupinu. po razvoju d' kad je samostalno i u skupu zd' (taj skup, izjednaeen sa zg', ima paralelan razvoj sa st' =sk'). Vazan mu je takoder kriterij pretpostavka da u alpskoj skupini nije doSlo do pokraCivanja praslavenskog akuta. Po njemu slovenski govori koji su potekli iz panonske skupine ne znaju za stare slovenske akeenatske promjene - progresivni pomak cirkumtleksa, duljenje nezadnjeg kratkoga sloga, ukidanje nenaglasenih duljina.

8.16. Jakov Rigler (1963) je pokusao opovrci Junkovieeve pretpostavke, ali njegova kritika stoji samo u pojedinostima. Junkovic naim:e nije dobro poznavao slovenske govore. Rigler dokazuje da je u veeem dijeIu slovenskog jezika i, sto je znaeajno, u onom dijelu uz kajkavsko po. drucje akut pokracen. Razvoj d' nije bio onakav kako su smatrali Popovic, Ivic i Junkovic, vee kako je pretpostavljao Ramov8. Rigler tvrdi da je IvSiceva osnovna kajkavska akcentuacija zapravo osnovna slovenska, zanemarujuei razlike koje i Ivsic navodi. Za razvoj e =f kaze da je "se bolj stvaren". Rezerve koje se mogu imati prema tom jednaeenju, prijelaz f iza palatala u a, sto bi upozoravalo na 8iru kvalitetu f od-one etimoloskoga e, upravo sam i rjesava. Osim toga, nije vjerojatno da istovremeno supostoje tri vokala e-tipa, te uz njih jos sliean poluglas, uz tri prozodijska obiljeija, odnosno tri tonema. Jednaeenje e i f u drugim slovenskim dijalektima, oaim onih koji su se razvili iz panonske skupine nije dobiveno na kompaktnom podrucju, vec predstavlja autohton kasniji razvitak na nekoliko samostalnih podrucja, sto cijepa slovenski jezik na nekoIiko jedinica, a sto je karakteristika slovenstine i s obzirom na neke druge vaine jezicne erte.

Ostaje, medutim, Cinjenica da neki danasnji istocni slovenski govori ne poznaju ni danas starih tipienih slovenskih naglasnih osobina.

12 Kajkavsko narjeCje

S obzirom na Junkovil5ev stay da je prleski dijalekt i u uzem smislu kajkavski, Rigler pokusava pobiti Ramovseve i Kolariceve navode, po kojima zakljueuje Junkovil5, da su u prleskom dijalektu izjednaceni jat i poluglas (u naglaSenom slogu). Isti rezultat u pojedinim glasovnim skupinama, u razliciOOm okoliSu, tumaci razliCitim razvitkom, dok inaee zamjera Junkovil5u da istepojave u razIiCitim govorima tumaei na razlicite nacine. Ako se jedna pojava moze svesti na jedan i jedinstven, neproturjeean razvoj na kompaktnom podruCju, malo je vjerojatno da je dobivena na vise razliCitih nacina u razlicitim primjerima. Medutim, Rigler je i sam ranije, u tumacenju razvitka slovenskoga vokalizma (kojega je cijepanje na dvoje po sudbini jata, po njemu, starije od drugih tipicnih slovenskih pojava), iz toga prikaza razvoja izostavio prleske govoreistarsko podruCje, juzno belokranjsko i pokupsko podruCje. Zadnja dva imaju danas mijesane govore, a za prleSko podruCje izricito dopusta.,kajkavski razvitak: "lahko pa bi slo v njem tudi za kajkavski razvoj vokalizma" i "ce je vezan za kajkavscino in ni nastal po monoftongizaciji" (1963: 43, 47).

9.1. Zbog brojnosti istraZivanja u novije vrijeme, s jednestrane, i prostornih ogranicenja, s druge strane, te radove moguce je samo spomenuti.

To su, na prvom mjestu, radovi - referati sa Znanstvenog skupa o kajkavskom narjecju. Medu tim radovima objavljena je i nova karta kajkavskog narjeCja: M. Loncarie, Prilog podjeli kajkauskog narjeifja (s kartom kajkavskog narjeeja).

Za bolje poznavanje rubnih zapadnih govora vazna su istraZivanja Ivana Brabeca. Kazimir Sviben istrazivao je svoj zlataXski govor. Wolfgang Jakoby detaljno je istraZio prozodiju Gornje Stubice. Vida Barac-Grum istraiivala je kajkavsko-eakavski kontakt u Gorskom kotaru. Vesna Zecevie bavila se dijalektnim kontakOOm, interferencijom kajkavstine sa stokavstinom i detaljno je istrazila fonoloske neutralizacije u kajkavskom vokalizmu.

Ja sam istraiivao bilogorske, moslavacke,medimurske zapadnozagorske i varaZdinske govore. Monografiju 0 govoru Gregurovca Vetrenickoga izradio sam zajedno s Alojzom Jebrihom. Gerhard Neweklowsky u knjizi 0 gradiseanskohrvatskim govorima prikazao je govor gradiseanskih kajkavaca (dvaju sela u sjevefozapadnoj Madarskoj), kojima je svoje istrazivanje posvetio i H. P. Houtzgers. Josip

'"--Usac detaljno je istraiio dva goranska govora (Turni, Delnice), smjestio ih u dijasistem i prouCio odnos sa slovenskim jezikom. Jela Maresie monografski je opisala rodni govor Podravskih Sesveta. Ernest Baric istraiivao je kajkavske govore u madarskoj Podravini, a Karlo Gadanyi pomurske kajkavske u Madarskoj.

Objavljeni su fonoloski opisi kajkavskih govora koji su obuhvaceni kao punktovi Opeeslavenskoga lingvistickog atlasa (FO).

W. Vermeer razmatrao je razvoj kajkavskoga vokalizma, posebno vokalizam bednjanskoga govora. Kajkavskoj morfologiji posvetio je svoja istraZivanja W. J. March, koji je usporedio oblike Velike Rakovice, Virja i Bednje. Razvoj kajkavskeprozodije proucavao je V.

DosadliSnje proueavanje 13

A. Dybo. Kajkavskim knjiievnim jezikom, odnosnQ jezikom kajkavske knjizevnosti bavili su se Milan Mogus, Antun Sojat, Sljepko Tezak, Herta Kuna, Mladen Kuzmanovie, a posebno Josip VonCina, te drugi. Kajkavskom onomastikom bavili su se Petar Simunovie, Antun Sojat, Mijo Loncarie, te posebno Andela Francie, kao i drugi.

Odbor za dijalektologiju Razreda za filologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Zavod za hrvatski jezik organizirali su znanstveni skup posveeen kajkavskom narjecju,u okviru niza takvih skupova kojima je svrha proucavanje hrvatskih dijalekata, odnosno dijalekata na teritoriju Hrvatske. Kao rezultat toga skupa izasao je zbornik radova s izuzetno vaznim radovima u osvjetljavanju kajkavstine. Njome su se bavili i neki prilozi na drugim skupovima iz toga niza, kojima je tema bila dijalektoloska leksikografija i dijalektna geografija te povijesna dijalektologija.

Sustavno se na proucavanju kajkavskog .parjecja, kao i drugih narjeCja na podruCju Hrvatske, radi u Zavodu za hrvatski jezik Hrvatskog filoloskog instituta. U Zavodu se takoder izraduje Rjecnik hruatskoga kajkauskog knjiZevnog jezika. Dosad je obradena grada do P, a izaslo 7 svezaka (A-nestaja).

9.2. UnatoC svim individualnim i institucionaliziranim oblicima istrazivanja, kajkavsko je narjecje jos uvijek najslabije istraieno od svih lJasih narjeCja. Za neka podruCja nemamo cak ni osnovne podatke. Cinilo se da Ce t~ nedostatak biti barem djelomicno otklonjen kad se pred tridesetak godina pristupilo radu nadijalektoloskim atlasima - Opeeslavenskom lingvistickom atlasu i Hrvatsko-srpskom dijalektoloskom atlasu. Prvi obuhvaca sarno 8 kajkavskih punktova (od 26 na podruCju Hrvatske). lako su zbog medunarodnih problema, iskrslih pri radu na tom atlasu, objavljena, osim uvodnoga, sarno eetiri sveska karata, taj je rad urodio za nasu dijalektologiju znacajnim rezultatom, jer su objavljeni fonoloski opisi svih naSih govora obuhvaeenih tim atlasom, medu njima i kajkavskih (FO).

Mnogo je vainiji za otklanjanje bijelih povrsina s karte nasih dijalekata drugi atlas, jer je njime obuhvaeeno mnogo vise govora, od kojih 65 kajkavskih. Do sadajos nisu istrazeni svi kajkavski punktovi. U meduvremenu planiran je Hrvatski dijalektoloski atlas, u kojem ee biti obuhvaeeno jos vise govora svih triju narjecja, pa tako i kajkavskoga.

U godini proslave 150. obljetnice hrvatskoga preporoda (1985), kada su se Hrvati odluCiIi za jedinstven knjizevni jezik na temelju stokavstine i napustili onaj baziran na k~kavstini, morao sam, na zalost, rea da ne mozemo biti zadovoljni onim sto je ucinjeno na njezinu prouCavanju. Ostaje JOB uvijek nas golem dug kajkavskom narjeCju. To je konstatirao vee davno i Stjepan Ivsie, uz proslavu sOOte obljetnice ilirizma prije pedeset godina (1935). Od tadaje ucinjeno na tom polju mnogo, ali jos uvijek nedovoljno.

:r ~

0( ~ ~ f ~ n ~ ... ~ .. < ~ ~ :.::

~ :.::

. '

. a i'l '" ~ it,Mt ! ~1',6 .ic8i til

;: "lei !!!-I~"!:i =. ".11! g! il~ Ii-i1iill c :- ~!~~H

"":.:: .. II! .... 5 ~ii i

] cd

~ a Q)

;.;;r .3

2. RANI RAZVITAK

O. Jedno_o_d_ pitanja slaytstilq~~ UP1:~:\I:O .Q,ll,~E!l_nj~~ina,dijela.koji Se bavi juznom skupinom slavenskib. j~~ika, koje ju je' zaokupljalo od njezinih"poeetaka, bilo je pitiinje(hrvatske) k~j~avstine. Slieno je bilo s kasupstinom, srednjoslovaekim narjeCjem i rUsinskim jezikom u zapadnoj skupini. S obzirom na kajkavsko narjecje, problem se uglavnom svodio na to je Ii ono U' pocetku svojeg razvitka bilo dio slovenskoga iii hrvatskoga. Kao sto sam pokazao u prikazu dosadasnjega proueavanja, do u danasnje vrijeme raspravljalo se 0 tom i s vrijednosnoga (kulturoloskoga) i vise s lingvistickoga gledista - genetski i tipoloski. Izmed'u ranijihmisljenja posebno su se isticala dva. Prvo, najpoznatijeg slovenskog dijalektolog~,Frana Ramovsa, da je kajkilvsko narjecje u svojem ranom razvitku dio slovenskoga jezika, koje se kasnije od njega odvojilo i danas je dio hrvatskoga jezika. Drugo je, nazvano i "Beliceva teorija", zapravo misljenje ukrajinskog slavista Lukjanenka, pisca prve monografije 0 kajkavstini, koje je Belie preuzeo. Svodi se na to da kajkavstina nikada nije bila jedinstvena, vee da ima slovensku, cakavsku i stokavsku osnovu; Implicitno je takva misljenja pobio Stjepan lvsie (1936), a zatim su se, direktno iIi indirektno, bsvrtali na to pitanje Ivie, PopoVic, Brozovie, Hamm, Junkovie, Rigler, Mogus i drugi. Pregled i razvitak rasprava 0 tom pitanju iznio sam u prethodnom poglavlju. Ovdje eu iznijeti svoje misljenje 0 najranijem razvitku kajkavstine, upravo 0 njezinu formiranju kao posebnoga idioma ranga narjeCja (skupine dijalekata)l, a pri razmatranju llojedinih tocaka osvrcem se na neka misljenja. Moje glediste, kako ce se vidjeti, poklapa se dijelom s nekima od njih.

Najprije en pojedinaeno razmotriti izoglose koje su utjecale, odnosno koje su Mogle utjecati na razvoj jliZnoslavenskog jezicnog kontinuuma na podritejU: kajkavskoga narjeCja i oko njega. Zatim en prikazati njegovo grananje, cijepanje na idiome, teritorijalne jezicne jedinice razlicitih rangova, kao rezultat nastanka tih izoglosa, rezuItat jezicnog razvoja u vremenu i prostoru. Polazit eu od juznoslavenskoga prajezika (prajuznos]avenskoga jezika), juznoga ogranka prasIavenskoga jezika, Cije se postojanje kao jeziene jedinice moZe s prayom pretpostavljati i na Balkanu, 0 cemu je takod'er bilo razliCitih misljenja. Necu ulaziti u pitanje je Ii bilo Slavena na Balkanu prije

I 0 k1asifikaciji jezienih entiteta u juznoslavenskim: jezicima v. lvic 1958, Brozovic 1960, 1970, Loncaric 1977.

16 Kajkavsko narjei;je

VI. st., tj. prije velike seobe naroda i je li bilo doseobe Slavena sa sjevera na jug, iza Karpata iIi sarno iz Panonije, sa srednjeg Dunava. Joil manje eu se osvrtati na seIjenje Slavena s juga na sjever, jer ta pretpostavka JOB uvijek nije dobila Cvrilee obrise ni podrsku drugih znanosti (povijesti, arheoIogije). Medutim, prisutnost Slavena sjeverno od Save i Dunava i prije toga doba vrIo je vjerojatna, bez ozbira na to je Ii vee prije bilo kakva seIjenja sa sjevera iIi s juga.2

1.1. PoIazeCi od toga da je zajednica juznoslavenskih jezika (J) na Balkanu postojaIa, poeet eemo s izoglosarna koje su relevantne za tu jedinicu kao cjelinu. Rana je izoglosa razlicit razvitak prasl. *t' i *d', koji su u bugarskom jeziku dali skup st i id, drukcije nego na juznoslavenskom zapadu (JZ) (6, jednacenje - vjerojatno sekundarno sci 5, ;5, j) i dtukCije nego u svim drugim slavenskim jezicima (c, c; z, s, Z). Vremenski je teilko datirati nastanak te izoglose, ali se ona svakako u potpunosti razvila na Balkanu. Toj su se izoglosi kasnije pridruzile druge, ali to je pitanje izvan interesa ove teme, osim upravo navedene izoglose (st, id - 6, 5, j), zbog njezine povezanosti s jednom drugom jzoglosomna JZ. Naime, na juznosl. zapadu vrIo se rano javlja i izoglosa razliCitog razvitka prasl. skupova *st' (i s njim izjednaeenog sk:ttpa *sk'), te skupa *zd' (s kojim se izjednaCio *zg'). Na zapadu ostaje starija vrijednost 86 (danas i Sc) te i5 (danas i z,f), a na istoku je dobiveno st, zd, kao u bugarskom i za *t', *d', gdje dolazi do jednacenja. Smatram, dak1e, da treba povezano pro2 S tim u vezi; oSV'rnuo bih se na metadolosko pitanje cijepanja praslavenskogajezika

u prvim stoljeCimaovoga tisucljeea. Naime. pretpostavlja se na,iprije ~egovo cijep~e na konzervativnu sjeverozapadnu skupinu (kasnije Be iz nje razvila zapadnoslavenska skupina jezika) i progresivnu jugoisto~nu skupinu (s kasnijom juinom i istoenom slavenskom skupinom). Slijedi zatim cijepanje praslavenskoga na sjever (koji sada obuhvaCa onaj dio praslavenskog jezika iz kojega su se razvile zapadna i istOOna skupina slavenskih jezika) i na jug (iz kojega se razvila juinoslavenska skupina jezika). Takva su cije~a vjerojatna !tao razvojni procesi, jezicne prollIiene u praslavenskom jeziku. Medutim, pretpostavljalo se da su oni povezani, pa Cak i uvjetovani, fiziCkim pomicanjima, seobama nosilaca pojedinih osobina, tj. da su se najprije odvojili preci zapadnoslavenske skupine, a onda se preci Juznih SJavena odselili na jug i odvojili ad Zapadm"h i IstOOnih, s kojima ponovo dolaze u bliill vezu. Iako je teoretski takav razvitak moguc, Diti ima dokaza da je tako bilo, Diti je teoretski tako moralo biti. Prollliene koje su podijelile praslavenski jezik na tri dijela, adnosno dva puta na dva dijela, nisu se morale odvijati tako. Dvije skupine promjena - za koje se moze rec!i da su. jedne ranije, juzne (J), a druge kasnije, sjeverne (S) - zahvaCa,ju kao jedine, jedne jug a druge zapad, a jedne i druge zahvaCa,iu istok, tj. onaJ dio praslavenskog jezika iz kojeg Be kasnije razvila istol!noslavenska skupina jezika. Njihovo razliCito prostiranje nije moralo biti uvjetovano seobama: kao Stoje redovan razvoj u jezicnom kontinuumu, svake su prollIiene imale svoje podruCje prostir~a i medusobno su se ukrStale. To bi se moglo prikazati ovako:

IIII oJ - prve, nmije promjene=s-druge, kaanijepnmliene

"

Rani razvitak 17

matrati promjene *t', *d' i ked su sami i kad Stl u skupovima *st', *zd'. Proces je isao od istoka, gdje se nejprije i konsonanti *t', *d' izjednacuju sa skupovima *st';*Zll'U st, id, zatim tu vrijednost imaju sarno navedeni skupovi, a jos dalje na zapad vise niti ani.

Izoglosa st, i5 - st, Zd tekla je priblizno (kasnije su migracije promijenile prvotno stanje) u smjeru jug-sjever, i to od mora Neretvom, skreeuCi neSto istocnije na Drinu, zatim od njezina usca da-' lje prema sjeveru, na Dunav. .

S tom izoglosom pok1apa se ugIavnom, osim na sjeveru, gdje je isla zapadnije, izoglosa razlicitog razvoja *d'. Na istoku razvio se u 5 (danas i ,f), a na zapadu u j. I to ce biti staraizoglosa, 0 cijoj se starosti takoder vodila diskusija, tj. je Ii starija od VI. st., od pretpostavljenog dolaska na Balkan. iIi ne, ali se to obicno nije povezivalo sa sudbinom glasa dalje na istoku. Najvjerojatmje je razvoj *t' i *d', samih i u skupovima *st' (i *sk') te *zd' (i *zg') na juznoslavenskom prostoru povezan; njihove izoglose idu paraleIno, u smjeru sjeverjug, a razliciti rezultati zahvacaju relativno velika podruCja. Ti procesi nisu se morali odvijati u posve isto vrijeme, ali su vremenski vjerojatno bili bliski. Ako se polazi od toga da su se Juzni Slaveni doselili na Balkan sa sjevera, onda bi to znacilo da su se te promjene izvrsile, odnosno dovrsile, na novom zemljistu, dak1e nakon VI. st., iako su inovacije mogle poceti u centrima i ranije. U svakom slueaju, tesu promjene zavrsene do IX. st.3

S izoglosom sc, i5 st, id po tijeku vise se poklapala nesto mIada izoglosa, i to izoglosa razliCite sudbine prasl. strainjeg nazala p. On na zapadu nakon denazalizacije u prvoj fazi zaddava vokalsku kvalitetu koju je imao prije' denazalizacije, tj. to j~ bio vokal tipa Q. (veCinom 9 te Q, u sjevernim kajkavskim i slovenskim panonskim govorima), a na istoku se njegova kontinuanta odmah izjednacuje s etimoloskim u. Kasnije se 9 i na zapadu dijelom izjednaeuje s u.

1.2. Najstarije su zapravo izoglose u juznoslavenskom, kao uopce i u' praslavenskomjeziku, neke razlike u leksiku, starije od VI. st., tj. starije od seobe naroda. Medutim. neke izolekse sigurno su i mlade. Po zakonima jezicnoga kontinuuma, djelomicno slicnih i djelomicno razliCitih sustava (sto je zapravo strukturalisticko videnje Wellentheone), susjedni i bliZi govori medusobno su slicniji, a udaljeniji su razliCitiji. Tako se bliZi govori vise i podudaraju u Ieksiku. Medutim, kako je Ieksik otvoren sustav, i i.sto tako difuzan, teSko je na temelju njega 3 Popovic! se, nakon navodenja miSljenja i razloga za raniji i kasniji prijelaz "d' 4 j, odluCuje za veCu starlnu. Zanimljivo je da se nije mogao odluCiti za apsolutnu kronologiju izoglosa it, id za *t' "d!. Bez obzira na to je Ii prijelaz sf, zd! st,4 Zd mladi iii atariji, ne stoje ~egovi dokazi, odnosno oni bi se mogli prije uzeti u prilog suprotna mislje~a. On pille: ..Ware die Entwicklung erst balkanisch, dann wiirde man iibrigens nicht verstehen, warum die akr. !ca- und ea-Sprecher den selben Ubergang nicht kennen, obwohi sie eben auf dem Balkan in die gemeinsame Entwicklung mit dem Stokavischen einbezogen wurden ( ..), wiihrend die Bulgaren, die in der neuen Heimat keine politische Einheit mit den Serben bildeten, diesen Lautwandel gut kennen" (1960, 24). Naime, odredeni proces, promjena, odvija se u jezirnom kontinuumu do neke toeke i nije potrebno da su podrucja s razliCitim razvojem fizicki, geografski iii politiCki odvolena.

18 19 Kajkavsko narjeeje

povuCi Cvrsce granice. Zapravo one rijetko i postoje, u skladu s nacelom da svaka rijec ima svoju posebnu sudbinu i posebno polje prostiranja, Kada pak i postoje, mogu se povuci na temelju statisticke analize, cestotnih razlika u leksiku. Za nase govore takvih predradnji nema, pa se moramo zadovoljiti utvrdivanjem poklapanja pojedinih govora, jezika iIi razlicitih podruCja u pojedinim leksemima ili skupinama leksema. Kao sto se spomenulo, medublizim govorima tih ce poklapanja biti vise. Izmedu triju govora, podruCja iIi jezika, prvi i drugi mogu se poklapati u jednim, drugi i treci u drugim, te treCi i prvi u treCim jedinicama.

Dosad je ukazano na takva poklapanja izmedu pojedinih skupina slavenskih jezika, izmedu jezika te izmedu dijelova jednih jezika s dijelovima drugih jezika. Utvrdene su posebne slicnosti izmedu juznoslavenskog i istocnoslavenskog leksika, izmedu juznoslavenskog te ceskog i slovackog leksika, izmedu srednjojuznoslavenskoga i bugarskog te hrvatskoga i slovenskog leksika.

S obzirom na kajkavstinu utvrdena su pokIapanja, koja su se mogla i unaprijed ocekivati, izmedu jugozapadnih kajkavskih, sjeverozapadnih cakavskih i jugoistoenih slovenskih govora, ali bez izrazitijih izoglosa, razlika koje bi ukazivale na veeu srodnost izmedu nekih od njih (NewekIowsky 1987). Medutim, utvrdeno je takoder ranije (R. Kolaric 1958) da se s obzirom na te tri jedinice mogu povuCi i izoglose, tj. slovenski susjedi na cakavskoj strani imaju vise zajednickog sa slovenskim jezikom nego .sIovenski susjedi kajkavci.

1.3. Jedna od vrIo ranih izoglosa jest nastavak u I jd. a-osnova, tj. kontrakcija starijeg ojp u p4. Popovic je stavIja zajedno s nastavkom za 1. L mn. prezenta (-mo - -me, -m1 kao rane dijalektne osobine u prasL, ali se te dvije stvari ne mogu povezivatL Nastavak -V u juznoslavenskoj skupini formiran je sigurno na Balkanu, bez obzira na to gdje je bila pradomovina Slavena. 0 tome da je to bilo provedeno do IX. st. nema sumnje. To dokazuje njezino prostiranje na zemljistu, gdje se sirila od zapada na istok. Dok su nastavci za 1. 1. mn. prezenta nepravilno rasporedeni, kao i leksik, i to -ma na zapadu, u s1. i b., -me u ceskom, bugarskom, makedonskom te dijelu kajkavstine, te -m1> u ruskom, bjelor. i poljskom, dotle je -V ograniceno na zap ad, i to na kompaktno podrucje prije dolaska Madara. Zahvaca ceshl i zapadnoslovacki, slovenski te zapadni dio hrvatskih dijalekata, veCi dio kajkavskoga i dio cakavskoga narjecja. To moze biti ino4 Belie je iznio misljenje (1960, 68-64) da ojp u naiSem jeziku nije dalo -9, polazeCi

od akcenta :lenu, i misli da "ne bismo ocekivaIi ovakvu razliku medu dijalektima". lvi!iie upozorava daje naglasak u protumamo vee VaIjavec, tj. da to postaje od *tqjo (+- tqjp) (Had 132, 209). Ta je kontrakcija provedena prije denazalizacije. dakle tojp .... tp, jer u kajkavskim govorima imamo razIiCit nastavak tj. -u i -0, vee prema tome je Ii p daIo glas tipa 0 iIi se izjednalmo s u, dakle prije X ..st. Sto se ti(!e razlike medu dijalektima, kao argumenta, upravo je suprotno od onoga ilio uzima Belie. Ako polazimo od ranije razlike p - ojp, to bi upravo malmo vete razlike medu dijaIektima. Kasniji razvoj kontrakcije, koja se Siri od zapada na istok, do odredene to~ke na zemljiiltu, znaci matliu i objai!itliivu razliku. 0 rasprostiranju te izoglose u ukupnim slavinama, koje takoder govori za kasniji razvoj, vee je hilo ~vora.

Rani razvitak

vacija u Panoniji od VI. st. dalje, na sto,kako istice Trubacov (1982), dohro upozorava Milewski. Zato tu izoglosu treba staviti u nesto ka

--sfiije vrijeme, iza onih izoglosa koje cijepaju prasl. na sjeverozapad i jugoistok, ta. iza pojednostavljivanja skupova *td, *dl te palatalizacije velara u skupovima ku, gv itd

1.4. Ne moze se mimoiCi jos jedna inovacija u juznoslavenskoj skupini, iako nije jasno je Ii ona tvorila izoglosu. To je kracenje prasl. starog akuta, 0 cemu se takoder raspravljalo s obzirom na kajkavsko (odnosno hrvatsko) i slovensko razgranicenje. Naime, nehl su autori uzimali da se akut nije kratio u slovenskom jeziku, ali je danas pouzdano utvrdeno da se u vecem dijelu slovenskoga jezika, i to na sjeveroistoku, kratio. Zbog kasnijeg opceg prozodijskog duljenja svih naglasenih nezadnjih slogova u slovenskom jeziku, zatamnjeno je ranije stanje. Stoga ni za podruCje gdje se sigumo akut kratio, to nije bilo niti jest uvijek jasno, a na dijelu slovenskoga podrucja juzno od Celja, Jesenica, Trente i Tara, to se sa sigurnoSCu ne moze utvrditi ni sada, ta. je Ii se pokratio ili ne. Kraeenje u sjevernom dijelu slovenskoga podrucja utvrdeno je posredno, pomocu razliCite kvalitete istih vokala, u slueajevima kada su bili stalno dugi i kada su se pokratili a kasnije ponovno produljiIi. To kracenje, odnosno nekracenje akuta hila hi vaina izoglosa, a znaCila bi da dio slovenskoga jezika u tome ide zajedno s hrvatskim jezikom. Zbog nemogucnosti da se sa sigurnoseu utvrdi jedno iIi drugo, ne mozerno, s obzirom na prasL skut, nista zakIjucivati. Vrlo je vjerojatno nekraeenje u krajnjim slo

-< . venskim jugozapadnim govorima, koji cuvaju i neke druge starije osohine, odnosno imaju ne~e zapadnoslavenske crte.

1.5. Slijede ootiri izoglose, od kojih se prve dvije po tijeku uglavnom poklapaju s izoglosom sCakavizma, a druge dvije teku svojim posebnim smjerom. Sa sCakavizmom Cine snop izoglose prijelaza intervokalnoga -z- u -r-, npr. mores - mozes, dorenem - dozenem, i prijelaza skupa *kt (od got i hot) u ht (i dalje uj iIi ul!), npr. lajko, mehki, nouet, nofta.

Djelomicno se s izoglosom seakavizma slate, upravo samo na sjeveru, u Slavoniji, prijelaz palatalnoga *r' ispred vokala u skup rj, npr. orjem, zarja - orem, zorn.

1.6. Veoma je va!na izoglosa na juznosI. zapadu razlicita vrijednost za jat, tj. njegovo uzenje na najvecem dijelu toga podrucja, koje je zahvatilo i jugoistocni dio slovenskih govora, dok je na njegovu sjeverozapadu ostala Sira vrijednost, kao i na jos dva periferna dijela slavenskog podrucja, u bugarskom i poIjskom jeziku5

5 Razvojjata u slovenskomjeziku takoder dugo nije bio pravilno protum~en, uradio je to tek Rigler, dok je Ramovli uzimao upravo suprotan razvitak. Smjer izoglose odgovara ostalim starijim izoglosama, tj. !ijeveroistok-jugozapad, Rigler piSe: "Sedanje slovensko ozemlje, mislim da je razdelila izoglosa oienja jata, ki je irnela za posledico tum denazalizacijo proti dolgo obrazlieni nazalnosti (takoder na sjeverozapadu, gclje i danas nalazimo govore s tom osobinom, M. L.). To seje zgodilo na,jbri ie pred pojavi, ki so> tipieno slovensld in so do neke mere povezali pribliino sedanje slovensk_lje ter jib z danai!it\iega stalisfu lahko ocenim kot pojave

21 20. Kajkavsko narjeiije

Uzenje jata povezuje se s ranijom denazalizacijom prednjega nilzala ~, kojih se izoglose poklapaju jer jedna uzrokuje drugu. To su veoma rune promjene u strukturi jezika i kao takve izazivaju i druge nove promjene. Denazalizacijom dobivena su tri vokala e-tipa i dalji je razvitak isao u smjeru pomicanja fonetske vrijednosti i smanjenja njihova broja,. i to medusobnim jednacenjem nekih od njih. Izoglose 0 kojima je dosad raspravljano razvile su se prije izoglosa koje juznoslavenski zapad cijepaju na dva jezika, sloven ski i srednjojuznoslavenski, dakle prije tzv. tipicnih slovenskih pojava. Nijejasno je Ii se i idu~a pojava, odstranjenje jednog od glasa e-tipa, zbila takoder prije tih procesa, zajedno s njima iii kasnije. U slovenskom jeziku to bi moglo biti povezano s opom duljenjem nezadnjih slogova, ali je vjerojatniji raniji razvoj. Za hrvatsku kajkavstinu, znacajno je jednai!enje kontinuante prednjega nazala s e. Zapravo, samo za kajkavstinu najvjerojatniji je prijelaz ~ u e u trenutku denazalizacije, dok to drugdje nije bilo, odnosno nije moralo biti tako. Isto jednai!enje kao u kajkavstini provedeno je i u slovenskim panonskim govorima, t:j. prostiranje toga procesa sirilo se s istoka. U govorima koji se nastavljaju na panonsko podrufje dogadaju se druga jednacenja (~ = e u stajerskim te ~ = i u centralnim slovenskim govorima). Rigler, koji je prvi ukazao na ta jednacenja (1963), kasnije (1976) navodi da do jednacenja e = ~ dolazi i u nekim drugim slovenskim skupinama, ali ee to tamo biti kasnije pojedinacne autohtone pojave (Junkovie 1972). Rigler We da bi to isto tako mogla biti kasnija pojava i u slovenskim panonskifn govorima. Medutim, kako se 'slovensko panonsko podrufje nadovezuje na hrvatsko kajkavsko podrufje i proces je posve istovjetan na obje strane - nema' razloga da se sumnja u to da je to isti proces iz istoga vremena. I sam Rigler zalaze se za to, kod drugih osobina, da se istovjetan proces na susjednim podrufjima uzima kao jedna te ista po java, a ne kao dvije razlicite pojave koje nemaju uzajamne veze.

Za druge slovenske govore koji se nadovezuju na slovenske panonske govore i na hrvatske govore a imaju e = ~ u iato vrijeme (juznostajerski govori, belokrajinski govori) vrijedi iato sto i za panonske govore i iato sto vrijedi za podrucja sa suzenim jatom: ti istoeni govori u toj osobini idu zajedno s hrvatskim govorima, a ne s oatalim slovenskim govorima. To je i razumljivo jer su denazalizacija i uzenje jata povezani, a jednacenje e = ~ nadovezuje se na njih. Moglo bi se cak misIiti da negdje denazalizacija uvjetuje uzenje jata, tj. potrebno je naCiniti mjesto za novi glas tipa e. Neutralizacija e = ~ u nekim drugim slovenskim govorima, koji se teritorijalno ne nadovezuju na istoene slovenske govore s tim jednacenjem (obsosko-idrij

znaalne za formiranje slovensane. C.. ...) Oiienje jata veie velik del slovenSC5.ne na srbohrvaSano in na druge centraJne slovanske jezike, Ie severozahodni del slovenSane je obtanio iiirSo kvaliteto kot tudi iie drugi dye obrobni slovanski podrofji (okoJica poljiiane in bolgarliCine)", (1963, 28). S tim u vezi treba napomenuti da je u novije vrijeme izneseno miSljenje da ni na sjeverozapadu slovenskoga podrucja nije i!uvana Sira kvaliteta jata (Vermeer 1982); ali se Riglerova pretpostavka ani

-\'ijerOjatnijom.

Rani razvitak

ski, beneski govori), bit ee sigurno, raniji iIi kasniJi, autohtoni razvoj, najvjerojatnije rezultat vise drugih neutralizacija. .

1.7. Dvije izoglose Ciju pojavu treba staviti pribIizno oko toga vremena povezuju na neki naCin slovenski jezik i Cakavstinu, a njima se, s obzirom na tu vezu, pridruzuju neke leksicke podudarnosti. Medutim, ne mozemo biti sigurni jesu Ii one starije iii mlade od tipicnih slovenskih po java. Neke leksicke i jesu starije, ali je naprijed receno da neke ad njih mogu biti i mlade.

Prva je takva izoglosa suglasrucka i opet se odnosi na spominjano umekSano *d', odnosno njegov skup *zd' (i s njime izjednaceno *zg'). U cakavstini i slovenskom jeziku, osim u nekim perifernim govorima (Rezija, Prekomurje), *d' i u tom skupu ima istu vrijednost kao i samostalno, tj. j, tako da skup glasi ij (kasnije negdje pojednostavljeno u i), npr. dei, deija, a u kajkavskim govorima pak, a tako je bilo i u scakavskim govorima, taj skup ide paralelno sa Be, t:j. imamo i;5, makar prema *d' dolazi j (tj. tamo gdje je refleks j, a ne ;5). Za cakavstinu se autori slazu da je *d' u *zd' preslo izravno uj. Za kajkavsko z u pljesivickim i zumberackoprigorskim govorima misli se da je postalo od starijega ij', paralelno sa B od Be, ali je i o tom bilo drukCijega ffilsl.JellJa (Belie). Za slovenski jezik bilo je pretpostavki da je rijec takoder 0 izravnom prijelazu *zd' u ij, kao i u cakavStini, ali i misljenja da je najprije stvoren skup i;5, koji je onda kasnije preSao u ij/i, osim u Reziji i Prekomurju, na periferiji, koja obicno kasni u nekom procesu iIi je on uopee ne zahvaea. Takav je razvitak uzimao Ramovs, au novije vrijeme i Rigler. To bi znacilo da se *zd' nije razvijao na isti naCin kao u cakavstini, vee da je danasnje stanje dalji razvitak od i;5, dakle od one vrijednosti koja i danas postoji u zapadnom dijelu juznoslavenskog zapada. Takav je razliCit razvitak od onoga u eakavstini manje vjerojatan, i to zbog tri razloga. (I) Fonetski, artikulacijski lakSe je pretpostaviti razvoj *d' ... j (lito se i dogodiIo u slovenskom jeziku, kao i susjednim kajkavskim i eakavskim govorima, kada je *d' bio sam), nego razvitak ;5 ... j. (2) Manje je vjerojatno najprije uvodenje novoga fonema u sustay (;5), a onda opet njegovo uklanjanje iz sustava. (3) Ako na susjednom podrufju (cakavstini) vee pretpostavljamo izravan prijelaz *d' u skupu *zd' u j, vjerojatniji je onda takav razvitak i u sloven

..skom jeziku. Skup ij' u Reziji moze se objasniti drukcijim razvitkom na dijelu podrucja nego na veeini slovenskoga zemljista. Rezija ima i nekih drugih osobina po kojima se razlikuje od ostaloga slovenskog podrufja (odgovaraju onima u hrvatskom jeziku). Vrijednost i;5 u Prekomurju naatavak je drukcijeg razvoja s hrvatske strane. Medutim, unaprijed se ne moze odbaciti Ramovsevo misljenje, iako je ono manje vjerojatno. Dalji razvitak i;5 u ii/i u slovenskom jeziku kao naknadni prijelaz znaCilo bi da je to takoder slovenska inovacija koja se razvila kasnije i mogIi bismo je staviti oko vremena nastanka tipienih slovenskih pojava. Njezino izostajanje u nekim rubnim govorima (Rezija, Prekomurje) odgovaralo bi onda takoder izostajanju tipicnih slovenskih prozodijskih promjena u istocnim slovenskim govorima, koji u tom Cuvaju starije stanje....kao i hrvatski govori.

22 23 Kajkavsko narjefje

Druga je takva pojava, koja je vremenski mozda i ranija, kontrakcija -aje- .... -e- u pridjevsko-zamjenickoj deklinaciji (dobr-ega) na zapadu, nasuprot prodoru -0- (dobr-oga) iz zarnjenicke deklinadje, na istoku. Ta kontrakcija povezuje slovenski jezik i cakavstinu, s time da neki istocnoslovenski govori i u tom idu zajedno sa susjednim hrvatskim kajkavskim govorima, tj. imaju -0- (istocnoprleski, prekomurski).

1.8. Tipicne slovenske pojave, tj. one kojih izoglose odvajaju slovenski jezik od ostaloga juZnosL zapada, tako da kajkavsko podrucje ostaje u okviru srednjojuZnoslavenskoga dijasistema, 0 cemu ce se govoriti dalje, javljaju se od IX. st. dalje. U isto vrijeme, iIi vremenski blisko, odvijaju se zapravo dva procesa, od kojih drugi nije sarno slovenski. Prvi, vjerojatno raniji, tipicno slovenski, jest progresivni pomak dr

-Jrnmfleksa, tip ako, meso .... oka, meso, koji nije zahvatio sve slovenske govore, tj. nema ga u nekim govorima u Beloj krajini i istocnoj Prlekiji, acini se da je sekundaran i u Prekomurju. S druge strane, u nekim kategorijarna rijeci proSirio se i na neke kajkavske govore (npr. kak'os kod Desinica u luku Sutle).

1.9. Drugi se proces, kojega je rezultat i tzv. osnovna kajkavska akcentuadja, dakle ne sarno slovenski proces, sastoji u pojavi novog praslavenskog cirkumfleksa, koji je nazvan metatonijskim, novog praslavenskog akuta, nazvanog takoder cakavskim i starohrvatskim akutom. Posebno je znacajna njihova pojava na kratkim vokalima. Susrecemo ih i u drugim narjeCjima hrvatskoga jezika, u slovenskom jeziku i u nekim drugim slavenskim jezicima. U onima gdje je ukinuta opreka po kvantiteti (i u takvim kajkavskim govorima) nalazimo sarno njihove tragove. Medutim, za svaki su idiom specificne

, kategorije u kojima se pojavljuju. Posebna distribucija u oblicima i tvorbi, odnosno distribucija toga cirkumfleksa i akuta, u kajkavstini cini tzv. osnovnu kajkavsku akcentuaciju (OKA).

1.9.1. Ne ulazeCi u raspravu 0 nastanku tih naglasaka (u kojim su kategorijarna prozodijskog a u kojima morloloskog podrijetla, gdje se radi o metatoniji u okviru sloga a gdje 0 pomicanju siline s iducih slogova i kontrakciji) - moze se navesti da je Ivsic utvrdio osam kategorija s novim akutom na staroj kracini, karakteristicnih za kajkavsko narjeCje, od toga po cetiri oblicne i tvorbene, te 22 kategoriie s novim cirkumfleksom, od cega devet oblicnih i jedanaest tvorbenih. Tome sam ja dodao jos dvije oblicne kategorije, tako da ih je dosad utvrdena 24. .

Za akut.lvsic navodi ove kategorije: 1. imenice kao zelje, groblje; 2. imenice kao stolnakj 3. N mn. n. sela, reseta, okna; 4. G mn. lOnee, konee; 5. LI mn. m. i n. koni(h), voli(h), koli(h); 6. pridjevi kao novi, dobri, sir5ki, zeleni; B5Zji; 7. redni brojevi treti, sedmi, 5smi; 8. pridjevi kao zenski, konski, peklenski.

Rani razvitak

1.9.2. Za cirkumfleks navodi ove kategorije: 1. tvorba

a) s dugim formantom 1. gavran, mlfnar; 2. ribftak; 3. Mbin; 4. govedina;

b) sa zatvorenim slogom: 5. hruska, vtsna, cresna; 6. ziijei, piilci, trgouei, zelflea, ponedelka; 7. psentcni, gorni, sredni;

c) ostalo 8. svora, slOga; 9. otiiva, koza;

10. fiii, vjutro; II. obJici

a) sa starijim: dugim nastavkom 11. I jd. f. kriivom, lopiitom; 12. NA mn. n. leta, mesta, korita; 13. G mn.: jagod, jabuk, pouesem; 14. LI mn. m. in.: orehi(h), pot5ki(h), korUi(h), dFui(h); 15. I mn. f.: ieniimi, (Z) nfmi; , 16. odredeni pridjev: sUi, bogiiti, veksi; 17. redni brojevi: pfvi, drilgi; 18. L jd. m., f. i-osnove: orehu, potoku, rin, peci; 19. prezent: g'inem, v'idim, kupujem; 20. ptc., pas.: rezan, zdelan;

b) ostalo 21. I-pte. m.: grizel, dfgel; 22. l-ptc. f.: forala, gorela;

Ja sam dodao: 23. A mn. i-osnova: (u) (j)oci, i 24. A jd. a-osnova: (v) zemlu, uodu.

1.9.3. Kajkavsko se narjecje po OKA od X. stoJjeca jasno odvaja od ostaJ~ dijelova srednjojuznoslavenskoga dijasistema, a nesto manje jasno, cemu moze biti uzrok kasnije opce slovensko duljenje (v. dalje), odvaja se time od slovenskoga jezika, od kojega ga mnogo snaznije odvaja izoglosa oM. U starostokavskim (scakavskim) slavonskim govorima (koji su se prije migraeije u 16. st. nadovezivali na kajkavstinu) i u cakavstini prema kajkavskoj duljini u osnovi rijeCi u oblicima stoji duljina na nastavku. U sjeverozapadnim cakavskim govorima susrecemo metatonijski cirkumfleks u dvije kategorije, koje su inace karakteristicne za kajkavstinu. To su prezent e-osnova, npr. glnem, i odredeni..ob.lik pridjeva, tipa sUi.

'~:".~: ;

24 Kajkavsko narje(!je Rani razvitak: 25

1.10.3. Prva vokalska pojava koju je tesko datirati jest prijelaz U .... u na kavstine u nekoliko kategorija. Na primjer, kajkavstina ima u osnovi

1.9.4. RazIike su u distribueiji tih duljenja izmedu slovenskoga jezika i kajjugoistoku.slovenskoga podruCja, pri cemu takoder nije obuhvaeena

naglasak kOia, uola, a slovenski refleksi vokala pokazuju da tu nije Prlekija.7 Sto se kronoIogije tice, nije jasno je Ii taj proces raniji i biIo duljenja. S druge strane, slovenski dulji tipove orjem, prosi, ko samostalan iii je povezan s diftongiranjem !! i 9 u ej i or!. Navedena lje, kola, a kajkavstina, a s njome ni istocni sIovenski govori, ne. Da diftongizaeija takoder nije zabvatila prleske govore, a mozda ni Belu lje, u slovenskom ne nalazimo tragove novoga akuta u tipovima zelje, krajinu. Povezana je najvjerojatnije s opeim duljenjem jer nema ragrobje i stolnjak, te u rednim brojevima treti, osmi. zliCitih vrijednosti, kojih bi moglo biti da je rijee 0 dva razIicita pro

cesa, kao u kOruSkim govorima. Naravno, do diftongizacije !! (od jata) 1.9.5. Dalje, postoje razlike u akcentu l-participa, gdje opet zajedno s kaj mogIo je doCi samo na jugoistoku, gdje je postojala ta vrijednost za

kavstinom idu i neki istocni slovenski govori, a razlikuju se od osta jato U Prlekiji, gdje nije doslo, do te diftongizaeije, jat se, barem u lih sIovenskih govora (Dybo 1982). naglaiienom slogu, izjednacio s poluglasom.

1.10.1. Iduee znacajnije izogIose na ZJZ opet su tipicno slovenske, tj. za 1.11. S opCim duIjenjem neposIjednjega naglasenog sloga povezano je jedhvaeajuCi slovensko podrucje, s veeim iIi manjim izuzecima, odvajaju nacenje kontinuante poIuglasa u tom slogu, i "to iIi s a, na jugozaga od ostalog dijela ZJZ, upravo ad kajkavstine i cakavstine. Doga padu, iIi s e na sjeveroistoku slovenskoga podrucja, dok u drugimdaju se negdje od XII. st. dalje. Najprije nastupaju procesi koji se slogovima ostajepoIuglas, gIas tipa sva. To je provedeno vjerojatno svode na kraeenje nenaglasenih duljina. Prije toga treba pretposta veeinom do 13. st., negdje mozda i stoljeee kasnije. Medutim, ni po~:"',viti ukidanje zanl;lglasnih duljina, sto je zahvatilo cijeli JZ (kasnije karakteru to jednacenje nije jednako u svim slovenskim govorima, se javljaju nove zanaglasne duIjine pomicanjem sHine na prethodni opet odstupaju govori na istoku prema kajkavstini. Naime, u panonslog). Tipicno je slovenska pojava ukidanje prednaglasne duljine, pri skim i stajerskim govorima "vokalizacija" poluglasa, jednacenje s necemu se posebno izdvaja naglasni tip s oksitonezom - zuijzda. N aime, kim od vee postojeeih gIasova, provedena je ne samo u naglasenom u tom tipu prednaglasna duljina povlaci silinu sa zadnjeg sloga, ali vee u svim poIozajima. To odgovara razvitku u kajkavstini a povese to ne dogada s prednaglasnom duljinom u tipovima bez oksito zano je i s ostalim dijalektima na hrvatskom podrucju. U pojedinim neze, tj. tamo se kasnije ona krati, npr. mlatiti .... mlaf'zti. U brvat slovenskim govorima konkretno je jednacenje razlicito. U prleskim skome jeziku, dakle i u kajkavStini, prednaglasna duIjina ostaje, npr. govorima poIllglas se izjednacuje s jatom (barem u naglasenom slo-. Z!J~zda, mlatiti. Kasnije se u veeini govora na nju povlaci silina, u gu), sto je vee tipicna kajkavska osobina (sarno u kajkavstini u veeini dijelu govora ostaje, a u manjem dijelu takoder se gubi, i to iIi kao govora do jednacenja dolazi u svim polozBjima). U Prekmurju te na}gubitak opozicije po kvantiteti izvan naglaska iIi kao ukidanje kvan-. zapadnijim medimurskim i, rijetkim, krajnjim zagorskim govorima titete uopee, npr. mld:titi, ml'atiti. U tim procesima opet izostaju

- koji su se razviIi iz "panonskoga sjevernog zapadnog" (Junkovie neki periferni istocni slovenski govori, tj. u njima ostaje isto stanje 1972) ~ se izjednacio s kontinuantom etimoloskoga e i prednjega nakao u susjednim kajkavskim govorima (tako je u Beloj krajini, Pr zala, ranije medusobno izjednacenih (0 cemu je bilo vee govora), palekiji i Prekmurju)6. je dobivena formula e = {1 = ~. U belokrajinskim govorima, kao i

u susjednim pokupskim i nekim goranskim govorima, euva se starije1.10.2. Nakon te dvije pojave u prozodiji slijedi opee duljenje naglasenih nestanje, tj. poseban vokal s vrijednosCu Bva. U dilemi je Ii to slovenskazadnjih sIogova koje je uzrokovalo i samosvojne promjene u voka iIi kajkavska (hrvatska) crta, morali bismo se odluCiti za drugu molizmu. Nije jasno jesu Ii se neke vaZne promjene u vokalizmu zbiIe guenost, i to zbog toga sto je u mm polozajima u rijeei ista vrijednost.prije, poslije iIi u isto vrijeme s opCim duljenjem (e .... ej na JI, U

Kako se vidi, dio istocnih perifernih sIovenskih govora, tzv. pa.... ii, fj .... ella), tj. jesu Ii izazvane duljenjem. Opee duljenje nije pro

vedeno na cijelom sIovenskom podrucju u isto vrijeme, vee kroz dva nonski govori (govori "panonske baze"), belokrajinski govori, a u ne-tri stoIjeea, tj. od XII. do XIV, i to prije na z,!padu, a poslije na kim crtama i stajerski govori, nisu zahvaceni tipicnim slovenskim iOOku, gdje je bilo zavrseno u XIV. st. I opet prleski govori, neki inovacijama, vee kajkavskim iIi euvaju starije stanje, kao i hrvatski

kajkavski govori. govori u BeIoj krajini te Prekmurje nisu bili obuhvaeeni tim opCim duIjenjem, dok ga susreeemo u rijetkim kajkavskim govorima, npr. u jednom kraj Desinica. 1.12. Daleko na istok. u Slavoniji, isle su, sto pokazuju toponimi, izoglose

zapadnih fonoIoskih erta u pojedinim leksemima, npr. ujalSa, hruska, prema istocnim obIicima joha, k!"llka.

6 Ramovs (1935) tumaCi za Prekmurje naglasak info ulizati kao analogiju prema pre

zentu uezem. Medutim, to je normalan kllikavski razvitak:: u inf. nije doslo do kra

tenia prednaglasne duljine, tj. u&iiti nije dato vezati, nego ostaje najprije nepro 7 Veermer je (1979) iznio misljenje da je tIIi proces zahvatio i kajkavsko narjei;je, mijenjeno. Kasnije dolazi do povlai:enja siline na prednaglasnu duljinu i dobilo se gdje danas u nekim govorima imamo fl., ill li, za u, ali su to kasnije i autohtone ue:zati (vezati). Tako taj oblik glasi i danas u nekim kajkavskim govorima. Po uki pojave, koje nisu ni teritorijalno povezane. Nema nikakva dokaza da sa val ranog danju opreke po tonu, dug! slog sa moZe realizirati i silazno, dakle uc:zati, Ramovs ulienja, odnosno pomiC8l\ie naprijed vokala u proSirio i na kajkavStinu, ali je dovezuti. mano suprotno za Prlekiju (Rigler 1963).

26 Kajkavsko narjeCje Rani razvitak 27

1.13. Na zapadu juznosL zapada pojavilo se i nekoliko ranih morfoloskih Izostaje takoderu pljesivickim i zumberaekim prigorskim govoizoglosa. Jednom je inovacija na zapadnom podruCju a drugi put na rima te gorskokotarskim govorima, gdje se dijelom jos uvijek euva istoku. lsto tako, one zahvaeaju razIiCite areale.--- posebna vrijednost za poluglas (,,), a manje i za jat (~).

Supin se euva, uz inovaciju gubIjenja na istoku, na slovenskom Ovdje je takoder potrebno spomenuti tipove pekal i pakel, gdjepodruCju a dalje samo na sjeveru, do istoene Slavonije. Slieno pro }-, su razlieitajednaeenja poluglasa pod naglaskom, odnosno u leksemu, stiranje imaju tvorba futura sa svrsenim prezentom gl. biti (bud i izvan naglaska, u gramatiekom morfemu. U Pljesivickom prigorju/bod-) i nastavak -ov/-ev, sam iIi s -a, u G mn. m., u istocnoj Slavoniji, nalazimo govore tipa pekal, a u zapadnoj Slavoniji govore tipa pakel,pri eemu je inovacija na zapadu. Nastavak -m u I sg. a-deklinacije, razasute pojedinaeno u Podravini i na Bilogori, dakle suprotne zate prilozni sufiks -ecke - inovacija na istoku - zahvaeaju i slovenske mjene na istocnoj izapadnoj periferiji kajkavstine. Razvitak tipa papanonske govore, izoglosa teee znatno zapadnije. kel moze se pratiti po zapisima toponima Pakrac do 16. st. (Loneane

Pri Cuvanju duala, sto ima veliko strukturno znaeenje, inovacija 1985).je gubljenje na istoku, izoglosa teee zapadnije, ali tako da slovenski

panonski govori poznaju tu kategoriju. 1.16. Navest Cemo i neke izoglose koje su se pojavile u pojedinim krajnjim

Gubitak imperfekta, aorista i vokativa zapadna je inovacija, izo kajkavskim govorima i u susjednim nekajkavskim govorima, koje glose se ne poklapaju, a teku tako da u najistoenijem dijelu nema zbog toga mozemo zvati i lokalnima. Kao sto se dogada u prirodnom imperfekta, zatim slijedi izoglosa gubitka aorista, dok izoglosa gu jezienom kontinuumu, susjedni govori stvaraju zajednicke osobine, bitka vokativa teCe na sjeveru istoenije, slieno izoglosi nastavka -ov/ev, koje nemaju drugi susjedni govori. NaZalost, zbog migracija to nije samo sto ne ide toliko na istok. moguee, iIi je moguee samo dijelom, takve osobine utvrditi na istoku

Generalizacija nastavka -jo/-ju u 3. I. mn. prezenta, i ukidanje i jugu. U potpunosti je to moguee samo na mjestu dodira sa slovenopreke iivo - neiivo u A jd. m. o-deklinacije, inovacija na zapadu, skim govorima, gdje su istoeni slovenski i zapadni hrvatski kajkavski ide takoder daleko na istok Slavonije, ali tako da na sjeveru zahva govori razvili neke zajednieke inovacije, odnosno zadriali neke staeaju uzi pojas, samo dio kajkavskih govora. rije crte, koje nemaju drugi hrvatski i slovenski govori. 0 tim je oso

binama govorio vee Ramovs, ali je nekima davao krivi znaeaj, tj. neke1.14. Neke tipiene kajkavske fonoloske pojave zahvatile su dijelom isusjedne tipiene kajkavske crte, 0 kojima je ovdje vee govoreno, svrstavao jegovore, i to tako da jedne prelaze samo u govore zapadno od kajkavStine menu lokalne.(slovenske panonske i belokrajinske govore), a druge su se prosirile u Nekoliko je veoma bitnih i stvarnih crta koje su se razvile u kajSlavoniji daleko na istok. Te zahvaeaju govore koji vjerojatno ni prije kavsko-slovenskom dodiru. Vazan je istovjetan razvitak slogovnogamigracije nisu bilikajkavski, vee su pripadali zapadnoj StokavStini. J, koje se u zapadnom Medimurju nije izjednaeilo s kontinuantomSusjedne slovenske govore zahvaea prijelaz ht ...,. St, npr. stel p, niti se u istocnim slovenskim govorima razvilo u OI!, kao inaee(Prekmurje), imperativ jet i s1. (Prlekija). Isti govori, te istoeni slau slovenskom jeziku, vee se na obje strane izjednacilo s u. Nazalni

vonski starostokavski govori u Podravini (iz Posavine nema poda palatal n presao je u nazalno j, a negdje se jos dalje denazalizirao taka) do Donjeg Miholjca i Valpova poznaju kajkavsku protezu iniu j (u svim iii samo u nekim polozajima) - u Koruskoj i Kranjskoj

cijalnoga u- .... vu- i protezu kontinuante p (vo- iIi VU-, npr. vogel/vu te zapadnim zagorskim govorima. Nastavak -oj u I jd. a-deklinacijegel, vujti). SHeno je i s protetskim h- ispred inicijalnog slogovnog poznat je u srednjim stajerskim i u najzapadnijim zagorskim govo[ : [C- .... h[C- npr. hri 'rai'. rima. Za:padni zagorski i medimurski govori te susjedni sloven ski govori imaju isti, odnosno sliean prozodijski sustav. S jedne i druge

i poluglasa te slogovnoga J s kontinuantom p. Daleko na istok, do 1.15. SHeno je s tipicnim kajkavskim jednacenjima, tj. jednaeenjem jata

strane Kupe Cuva se posebna fonoloska vrijednost za poluglas. Srijema, potvrdeno je (utoponimima i antroponimima) jednaeenje

-1.17. Na kraju, ostaju izoglose koje su se pojavile u samom kajkavskom skim govorima, dalje od:-eakovca, ono izostaje i u kajkavstini, ali zaslogovnog I s kontinuant12m p prije migracija. U zapadnim medimur

narjeCju, iskljueivo kajkavske izoglose, koje se nadovezuju na prethvaea slovenske govore oko Metlike (Logar 1958). hodne kajkavske osobine.

Jednaeenje jata i PoIuglasa na istoku iSlo je do Pakraca i Pozeskoga Medu tim izoglosama dvije su (moZda i tri iIi cetiri, 0 eemu gogOlja, a ~everno od toga gorja jos nesto istoenije. Na zapadu to jed vorim dalje) koje su vrIo stare - moramo ih metnuti u isto vrijeme, lJaeenje izostaje u najzapadnijim medimurskim govorima (Sv. Martin, iIi samo nesto kasnije, u koje i prve prozodijske izoglose na ZJZ, Strigova), gdje je, kao i u susjednim slovenskim govorima, doslo do dru upravo u vrijeme stvaranja OKA Najprije su dvije izoglose na sjegog jednaeenja, tj. do jednaeenja poluglasa s kontinuantom e = {? S veroistoku kajkavskoga podrueja, od kojih prva po karakteru odgodruge strane, zahvaea Prlekiju, ali samo u naglailenom slogu.8 vara slienoj u dijelu Htavskoga jezika (IvSic 1911). To je tzv. una8 Rigler je pokusao pokazati (1976) da jednacenja jata i poluglasa u prleskim govo tim, iako se oni primjeri koje Rigler navodi maZda mogu i drukcije objasniti, ipak

rima nema, da se primjeri dobiveni drugim procesima slueajno poklapaju. Medt!.- sol svi svode na isto naeelo i nije potrebno za svaki primjer traziti drugo objaIlieIlie.

28 29

Kajkavsko narjeCje

krsna metatonija Ckako sam je nazvao 1982) kajkavskoga osnovnoga cirkumfleksa (koji objedinjuje oba prasl. cirkumfleksa, stari i metatonijski) i osnovnoga kajkavskog akuta (novi prasl. akut) npr. meso .... meso i sma .... suia. Druga je po java, koja se vjerojatno dogodila kad i prethodna, jer se moze svesti na isti princip (Junkovic 1977), unakrsno pomicanje siline na kratkim slogovima u istim govorima, npr. Zopata .... lopata i pUati .... pitati, te jiigoda .... jagoda.

Takoder na sjeveroistoku, ali njegovu manjem unutrasnjem dijelu (Zelina - Vrbovec) doslo je do jos jedne inovacije, koja moze biti i mlada, i to do progresivnog pomicanja siline s ranije naglasenih dugih slogova, npr. mlatimo .... mlaiimo, govedina .... govedina. Pomicanju siline moglo je prethoditi ukidanje opreke po tonu u tom slogu.

Na jugoistoku doslo je do druge, drukCije inovacije, i to do regresivnog pomicanja sHine na pm slog rijeci, s metatonijskog cirkumfleksa, npr. govedina .... govedina, poskeZ .... posekel, uz posekli. Moguce je da je ta pojava mlada od onih na sjeveroistoku i drugoga, morfoloskoga podrijetla, jer od nje ima dosta izuzetaka (Junkovic 1977).

Mlade od unakrsne metatonije bit ce ogranicenje naglaska, siline na zadnja dva sloga (obicno: akcenatske) rijeCi na periferiji sjeveroistocnoga podrucja, od Koprivnice do Kalinovca kod Durdevca (poznat virovski tip), sa zadriavanjem opreke po kvantiteti. Taj se naglasni sustav moze fonoloski interpretirati kao fiksirana silina na predzadnjoj mori jer je ultima naglasena samo kada je duga, npr.

. ja'goda, jago'de:, 'ja:god. Takoder je (i to znatno) mlade ukidanje opreke po tonu, a zatim,

i po kvantiteti, u medimurskim i zapadnim zagorskim gornjosutlanskim govorima. (Ivic 1957, Loncaric 1982).

Tipicne kajkavske promjene u vokalizmu, kajkavska jednaeenja, o kojima je vee bilo govora, mlada su od prozodijskih promjena. Na cijelom kajkavskom podrucju nisu morale biti provedene u isto vrijeme. Jednacenje p = 1, bit ce starije i ono zahvaca vece podrucje, Citavu Slavoniju do 15. st. Jednacenje e = a bit ce mlade, do 15. st. zahvatilo je samo centralne kajkavske govore, ni danas nije provedena u svim kajkavskim govorima.

Potrebno je spomenuti sudbinu jata (i s njim izjednacenog poluglasa) u dugom slogu, jer je slicna pojava jedan ad osnovnih kriterija pri klasifikaciji stokavstine. Naime, ujednom dijelu kajkavskih govora ostajat? (glas zatvorene vrijednostD, koji se negdje kasnije jednaci s e (ad e = j?), iIi se diftongira u ej, na drugim podrucjima javlja se "ijekavizacija", diftong ~. U vecem dijelu govora to ce biti stara po java, starija od tipicnih kajkavskih jednacenja, a u dijelu, na jugoistoku, u sjevernoj Moslavini, mogla bi biti mlada, provedena pod utjecajem novostokavskih ijekavskih govora.

Druge su pojave jos mlade iIi lokalne, zauzimaju manja podruCja, nisu od znacenja za ukupnu kajkavstinu i njezinu klasifikaciju. Zbog toga ih neen navoditi, osim dviju. Prvaje nastavak 1.1. prezenta, gdje uz -mo (danas za 0 imamo razlicite vrijednosti, prema vokalskom su-

Rani razvitak

stavu govora) na veCini podrucja, imamo -m~ u centralnim govorima. To ce biti veoma stara razIika.

Druga je pojava promjena 0 u t?, te ~ od jata i onog postalog od 0, u i, sto nalazimo na ogranieenom zemljistu u PljeSiviekom prigorju ('oko, 'eei, ie-:).

2. Na temelju navedenih izoglosa moze se pratiti razvitak idioma u je

zicnom kontinuumu juznoslavenske jeziene skupine ad ranga pad

skupine jezika (u slavistickom smislu), razine jezika, narjecja (sku

pine dijalekata) (u kroatistickom smislu) do razine dijalekta.

Za. vrijeme oko VI. st. (bez obzira na doseljenje, tj. kakvo je hilo i je ti ga llopce hila na Balkan) n.~tno~e se govoriti 0 protojedifiicama idioma manjihod podskupine jezikaniti na osnovi najranijih izoglosa. U to je vrijeme sigurnobiIo'l drugih dijalektnih razlika u juznoslavenskom prajeziku, s obzirom na univerzalnu einjenicu da ni jedan jezicni teritorijalni idiom (dijasistem, makrotopijski sustav) nije jedinstven. Lokalni konkretni sustavi od kojih se dijasistem sastoji, nisu jednaki, ali su blizi medusobno slieniji a udaljeniji razlicitiji. Medutim, neka se druga padjela od navedene za to vrijeme na temelju izoglosa ne moze utvrditi. O,skupinama se, odnosno protojedinicama na juznoslavenskom zapadu, hilo 0 cetVi (kako uzima Ramovs) iIi 0 pet sarnO u OkVirU srednjojuznoslavenskoga jezika (kako pretpostavlja BrozoviCS) mo~e sa sigurnoscu govoriti sarno s geografskog gledista, tj. s obzirom na zemljiste na kojem segovorinalaze.

30 31 Kajkavsko narjeCje

cijepanje koje odgovara danasnjem stanju na JZ, gdje su dva idioma ranga jezika (u slavistickom smislu), tj. navedena izoglosa ne ide danasnjom granicom izmedu ta dva jezika, vee ide znatno istocnije. Po njoj se JZ dijeli opet na svoj zapad (zJZ) i svoj istok (iJZ) jer i ta izoglosatecetak6det if smjeiii S}ever'::"'jug:::nzoglosom -s~akavizma veCim sedijelom poklapa; ka:ko je na:prijed pokazano, izoglosa *d' (j - 3) i jos vise, ali nesto kasnije, izoglosa p (glas tipa a na zapadu - jednacenje s u na istoku). Iz istocnog se_dij~la JZ_ kasnij~Jazvija i istocna ("prava") stokavstina i torIacko narjecje, a iz .njegova .zapadnoga dijela: zapadna stokavstina (seakavstina), kajkavsko i cakavsko narjecje te slovenski jezik. Ptema fome, Sobiiromna izoglo$u scakavizma, imamo pojavu da se ranije odvajaju protojedinice iz kcijih se razvijaju idiomi nizeg ranga od jezika nego protojedinice ranga jezika. Upravo su tom izoglosom izdvojene i protojedinice iz kojih se razvijaju kasniji idiomi ranga nizeg od ranga narjecja (skupine dijalekata), odnosno razvijaju se dvije podskupine dijalekata istocna i zapadna stokavstina. U razvoju se stokavstine dogada rjedi slucaj razvoja protojedinica: razvitak ne tece divergentno, vee konvergentno, razlike se ne poveeavaju, vee smanjuju (tomu su bili razlog nejezicni uvjeti).10

2.3. Na JZ je isto toIiko koIiko i izoglosa seakavizlI!a_y~nllkasnija izoglosa razliCite kvalitete jata i s Iijompovezana rana, odnosno kasna deiiazalizacija prednjega nazala, te uklanjanje jednoga od vokala e-tipa, koje slijedi izanjih. Prve dvije izoglose; -jat -i denazalizacija, pokarakteru svojeuloge slicne su izoglosi seakavizrria, jerdijele kasniji idiom, slovimski jezik,na dva dijela,_tako da je.jugoistocni dio povezan s veCim dijelom juznoslavenskoga podrucja.u

Iz navedenoga proizlaze, prema tome, dvije gotovo ravnopravne podjele JZ, ad kojih ga svaka dijeli na dva dijela. Njihovom bismo pak kombinacijom na JZ dobili tri jedinice, i to istocnu - s istocnom stokavstinom i torIackim, centralnu - sa zapadnom stokavstinom, kajkavstinom, cakavStinom i jugoistoenim dijelom slovenskoga jezika, te zapadnu - koja obuhvaea sjeverozapadni dio slovenskoga jezika.

Ako prihvatimo pretpostavku da je *d' u *zd' imao istu sudbinu i u cakavstini i u slovenskom jeziku, onda bi to bila izoglosa koja, zajedno s manje vaznom izoglosom -aje- te nekim leksemima dijeli zJZ na dva dijela;- opet na zapad (iz kojega se kasnije razvijaju slovenski jezik i cakavstina) te na istok (s kajkavstinom i zapadnom

10 0 tome Brozovic kaZe: -n("') nakon migracija ne mozemo vise govoriti 0 zapadnoj i istoCnoj stokavstini kao 0 dvjema skupinama dijalekata - vee opisani procesi u tolikoj su mjeri poremetili odnose i raspored, izgladili stare razlike i stvorili nove i sL, u tolikoj su dakle mjeri izmijenili situaciju da danas vise ne mozemo govoriti o samostalnoj zapadnoj stokavstini, nego samo 0 boljem iii sIabijem Cuvanju nekadanjih zapadnostokavskih znaeajki u nekim dijalektima jedinstvene stokavske skupine dijalekatan. (1970,15)

II Ako bismo htjeli govoriti u kategorijama kao RamovS, onda bi to znacilo da njegovu alpsku skupinu Cini zapravosamo onaj dio slovenskoga podrucja koji nije imao ranu denazalizaciju niti uzenje jata. Ostalo podrucje, povezano s hrvatskim govorima, pripadalo bi drugim njegovim skupinarna - panonskoj iii priJ;nm:skoj.

Rani razvitak

stokavstinom)_12 Medutim, kako nije siguran istovjetan razvoj *d' u cakavstini (gdje *d' prelazi izravno u j kada je sam i u s~upu *zd') i u slovenskom jeziku (za slovenski se jezik moze pretpostaviti takoder medufaza i;f), nema dovoljno elemenata za navedenu podjelu zJZ. Zbog toga te izoglose treba povezati s prozodjiskim izoglosama, i to od IX. st. dalje.

2.5. Nakon navedenih p04jela o!2ddvostruke na dva dijela, odnosno kombinirane na tri dljela)sIUede u njemu procesi koji dovode do formiranja protojedinica iz kojiIl'se'razVijaju idiomi ranga jezika; tj. slovenski"jezik na zapadu te hrvatski i srpski na istoku. Ti se procesi mogu relativno tocIio datirati.13 Prvi l>.!l_.r:~c:.E}_s_i,9. izjednacenje dugog i kratkog cirkumfleksa(odnosn() cirku!DfleksaJ:,silirie"iia kratkom slogu) te njihov progresivni'pomak (aka, meso), mogu staviti oko X. st. Kasnije imslijede druge slovensKe inovacije, prozodijske i neprozodijske (u --+ii, pomak u tipu zu~zda -+ zuzda, ukidanje nenaglasenih duljina, opee duljenje naglasenih slogova, vokalizacija poluglasa}, ,One teku tako da se potpuno ne poklapaju i ne zahvaeaju

12 Na temelju suglasnickih izoglosa Popovic govori 0 pralicakavskom (UrsCakavische), koji je obuhvacao danalinju sCakavstinu i kajkavStinu, dok slovenski jezik i Cakavstina tada cine jednu jedinicu. Po njemu je kajkavstina dio scakavStine: ndas Kroatisch-Kajkavische stand ursprtinglich nicht dem Slovenischen (Echtkajkavischen) am niichsten, wie es Ramovs u. a. annahmen, auch teilweise nicht, wie es Belie zugab, sondern dem Seakavischen ( ... ) -ja es war Teil des SCakavischenn (368). Poziva se i na Hamma koji je (1949) smatrao da je cijela Slavonija bila stokavska. Medutim, takvo Popovicevo misljenjene odgovara stvarnom stanju. Procesi se u jeziku obicno ne odvijaju tako kako tu uzima Popovic. Osn~vna kajkavska akcentuacija stvara se oko X. st. Malo je vjerojatno, iako je teoretski moguce, da se kasnije siri na istok. Njezine tragove nalazimo na sjeveru Slavonije, u Podravini, daleko na istok, do Donjeg Miholjca, zajedno s nekim drugim kajkavskim crtama (npr. protezom u- ispred inicijalnog u). To je podruCje kasnije moglo biti sarno stokavizirano, a nikako kajkavizirano. To je dobro, suprotno od kasnijeg svojeg misljenja, uocio Hamm 1934 (Loncaric 1987). Dosad je 0 tom najprihvatljiviju pretpostavku iznio Junkovic, koji govori 0 prostiranju npanonsken skupine, tj. protokajkavstine u Slavoniji. Pavicicevo misljenje da je cijeJi sjever i sredisnji dio S1avonije bio kajkavski, svakako je pretjerano. Naime, on postupa metodoloski krivo, tj. uzirna da su svi ekavci u Slavoniji bili 1?jkavci. No razvoj jata u Slavoniji bio je drukCiji, i danas nalazimo, oko Naliica i Zupanje, govore koji Cuvaju posebnu vrijednost na njegovu mjestu. Dakle, ilije kajkavlitina bila dio sCakavlitine, nego su one bile prije izdvajanja dio jedne starije jedinice, upravo zapadnog dijela zapadnog juZnoslavenskog prajezika. Popovic je naziva pra-kajkavsko(slovenskoKakavo-sCakavski

(Ur-kajkavo(sln_Kakavo-s~vsich)_

13 Ratnovs ima pravo kad kaze : nkajkavski govor, koji danas s punim pravom brojimo medu srpskohrvatske dijalekte, pa bar dijelom i cakavstina, nalazili su se od pocetka u oblasti sjeverozapadnog ( ... ) jezienog razvitka ( ... )n, ali nema pravo kada za taj razvitak We nkasnije slovenaCkogn i kad nastavlja: npa su se tek kasnije odmakli od ovog sredista njihovog prvobitnog razvitka ( ... ) te je pocelo uze naslanjanje u juznoistoenom pravcu na stokavsku jezgru. Kajkavstina je, po svojoj osnovi, slovenacki dialekat, koji je pod utjecajem politickih i kulturnih prilika preuzeo i preuzima stokavske crte.n (192,194). Naime, kao sto je pokazano, do X. st_,iIi nesto ranije, ne moze se govoriti 0 slovenskom jeziku i 0 slovenskom razvoju, u Raniovsevu smislu, na sjeverozapadu juznoslavenskog prostora. Kajkavstina preuzima stokavske crte znatno kasnije, od XVI. st., i to na jugoistoku, dok na istoku gubi mnogo vise na prostoru u korist litokavstine, i to u vrijeme kada je vec for- ____ mirano narjeeje.

32 33 Kajkavsko narjecje

neke slovenske govore (panonske, veCino.m PrekmUlje, istoenu PrIekiju te veei dio. Bele krajine). S druge strane, neke od njih, i to progresivni pomak cirkumfleksa u Po.jeibmmrijeCima i, rijetko, opee duljenje, susreeemo u pojedinim hrvatskim kajkavskim govo.rima (!vanie kod Desinica).

Neke crte povezuju slo.venski jezik i hrvatsku kajkavstinu, npr. cuvanje supina, razvoj intervokalnog *r', -oul-ev u G mn. imenica m. r. o-o.sno.va te jedan futur s glago.Jom biti. Medutim, tipiene su slo.venske inovacije hrojnije i imaju veCu vaZno.st u razvitku.

Kajkavstinu i slo.venski jezik povezuje takoder ranije (predcasno) duljenje, no.vi cirkumfleks i akut u nekim kategorijarna. Medutim, i tu Po.sto.je razlike izmedu pojedinih kategorija i njiho.va hro.ja u kajkavstini i slovenskom jeziku, kao. i izmedu samih slo.venskih govo.ra. Kako je u slovenskim go.vorima kasn