Henry Corbin S engleskog preveo Haris Dučić Znanost o ...Henry Corbin S engleskog preveo Haris...

Henry Corbin S engleskog preveo Haris Dučić

Znanost o balansu i korespon-denciji među svjetovima u islam-skoj gnozi prema djelu Haydara Amulija iz VIII/XIV stoljeća*

UDK 2 -1 141.33

SažetakOvaj tekst je prevod jedno poglavlje knjige Temple and Con-templation od Henry Corbina.

U islamskoj gnozi metafizički i mistički temelj znanosti o korespondencijama naziva se znanost o balansu (‘ilm al-mīzān). Ovu znanost, s kojom je ime Džabira ibn Hajjana osobito pove-zano, provodili su par excellence alhemičari. Budući da je to slučaj, značajno je, u mjeri u kojoj je to moguće, stvarni kon-cept alhemije lišiti nejasnoća koje ga okružuju; jer samo tako se da pojmiti kako se alhemijski i hermeneutički postupci koji su predmetom ove studije, tiču znanosti o balansu.

Od Džabira znamo da “pojam balans uključuje veći broj gledišta i varira sukladno predmetima na kojima se primjenjuje. Tu su balansi za mjerenje intelekta, duše svijeta, prirode, forme, nebeskih sfera, zvijezda, četiri prirodne kakvoće, životinjskog svijeta, biljnog svijeta, mineralnog svijeta i, naposljetku, tu je balans slova kao najsavršeniji od svih.” Ukazat će se prilika za proučavanjem nekoliko primjera ovog posljednjeg vida balansa. Ali postoji nešto odveć značajnije: ako je “balans načelo koje mjeri silinu dušine čežnje tokom njena silaska kroz materiju”, ili, drugim riječima, ako je “balans načelo koje mjeri kakvoće prirodā koje je duša prisvojila zarad formiranja njihovih tjelesa”, onda nam se čini pretjeranim i nepodesnim da riječ mjera uzme-mo u smislu u kojem je ovdašnja znanost koristi, te da znanost o balansu držimo za znanost koja “za svrhu ima svođenje svih činjenica ljudske spoznaje na sistem kakvoće i mjerila, time im namećući osobenost egzaktne nauke.” Takav pristup potječe iz težnje da se po svaku cijenu raskrije prethodnik egzaktnih nauka.

Ključne riječi: znanost o balansu, znanost o korespodencijama, Haydar Amuli, Ibn ‘Arebi

* Poglavlje iz djela Henryja Corbina: Temple and Contemplation, Routledge Kegan & Paul, 1986, UK, str 55-131.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 311. Znanost o balansuU islamskoj gnozi metafizički i mistički temelj

znanosti o korespondencijama naziva se znanost o balansu (‘ilm al-mīzān). Ovu znanost, s kojom je ime Džabira ibn Hajjana osobito povezano, provodili su par excellence alhemičari. Budući da je to slučaj, značajno je, u mjeri u kojoj je to mogu-će, stvarni koncept alhemije lišiti nejasnoća koje ga okružuju; jer samo tako se da pojmiti kako se alhemijski i hermeneutički postupci koji su predmetom ove studije, tiču znanosti o balansu.

Od Džabira znamo da “pojam balans uključuje veći broj gledišta i varira sukladno predmetima na kojima se primjenjuje. Tu su balansi za mjerenje intelekta, duše svijeta, prirode, forme, nebeskih sfera, zvijezda, četiri prirodne kakvoće, životinj-skog svijeta, biljnog svijeta, mineralnog svijeta i, naposljetku, tu je balans slova kao najsavršeniji od svih.”1 Ukazat će se prilika za proučavanjem nekoliko primjera ovog posljednjeg vida balansa. Ali postoji nešto odveć značajnije: ako je “balans načelo koje mjeri silinu dušine čežnje tokom njena silaska kroz materiju”, ili, drugim riječima, ako je “balans načelo koje mjeri kakvoće prirodā koje je duša prisvojila zarad formiranja njihovih tjelesa”2, onda nam se čini pretjeranim i nepode-snim da riječ mjera uzmemo u smislu u kojem je ovdašnja znanost koristi, te da znanost o balansu držimo za znanost koja “za svrhu ima svođenje svih činjenica ljudske spoznaje na sistem kakvoće i mjerila, time im namećući osobenost egzaktne nauke.”3 Takav pristup potječe iz težnje da se po svaku cijenu raskrije prethodnik egzaktnih nauka. Tu su i drugi načini valoriziranja i pravdanja ovih takozvanih prethodnika.

Brojke koje koristi ili kojima se služi zna-nost o balansu ne doprinose sačinjavanju eg-zaktne nauke u smislu današnjeg razumijevanja

termina. One posjeduju vrijednost i značaj koji ih čini kvalitativnima, odveć drukčijima od uloge brojeva u našim statistikama. Svesti ove brojke na identičan pojam označava, ukratko, poisto-vjećivanje uloge hemičara i alhemičara. Nekad su hemičar i alhemičar, u cjelini ili djelomično, mogli djelovati na istom materijalu; ali hermene-utički stupanj njihovih respektivnih djelovanja je bio posve drukčiji. “Mjeriti čežnju Duše Svijeta” suštinski označava oslobađanje psiho-duhovnih energija; kako Jadalki (XIV stoljeće n.e.) kaže, to znači prenijeti zlato iz njegova prirodnog rudni-ka u rudnik filozofā, ili drugim riječima extrahere cognitionem – osloboditi misao, duhovnu energiju koja je prirođena metalu.4 Ovdje je riječ o ne-čemu odveć drukčijem u odnosu na savremene hemijske analize. Znanost o balansu ne čini al-hemiju pretpovijesnom naukom naše moderne hemije; ona vodi ka formuliranju “matematičkih zakona” u istoj mjeri u kojoj, u primjerima koje ćemo predočiti, vodi ka zaključcima koji pre_thode našim filozofijama povijesti.

Ipak, upravo ovdje leži interes, u samom stup-nju do kojeg nam, sad već zaboravljena znanost o korespondencijama, nudi pribježište protiv ta-kozvanih modernih ideologija koje su u cijelosti lišene dimenzija koje takva znanost predstavlja. Otuda, premda su zbiljske znanosti dakako kori-štene u antici (poput one koju spominje Zosimus ili Arhimedov hidrostatički balans), nije riječ o onima na koje mislimo kad govorimo o temelju znanosti o korespondencijama. Na umu imamo sušti pojam balansa koji esencijalno izražava har-monija i ravnoteža stvari: onaj pojam tako uzvi-šen, kako je Džabir ibn Hajjan dobrano shvatio,5 do stupnja metafizičkog načela – tako da načelo balansa nadilazi sve naše kategorije spoznaje, u smislu da je uzrok svih odrednica i ničiji objekt.

1 Uporedi Paul Kraus, Jabir ibn Hayyan, II: “Jabir et la science grecque” (Cairo, 1942), pp.187-188.

2 Ibidem, p.161.3 Ibidem, p.187. Uporedi reference koje sam već predočio u

studiji “Le Livre du Glorieux de Jabir ibn Hayyan”, Eranos-Jahrbuch XVIII (Zurich, 1950), pp. 83-84, koje će biti štampane sa člankom “De l’alchimie comme art hieratique: Le Livre des sept statues d’Apollonius de Tyane, conserve en arabe par Palchimiste Jaldaki”, Editions de l’Herne, uz uvod Pierrea Loryja.

4 Ovdje mislim na komentar koji je načinio alhemičar Jaldaki (iz Jaldaka u Horasanu, ne Jildaka) na “Knjigu o

sedam statua” (K. al-asnam) koja se pripisuje Apoloniju iz Tijane. Statua “sina sunca” koji drži prvu od sedam besjeda od kojih je djelo sačinjeno, izrađena je od filozofskog, a ne prirodnog zlata. O ovoj statui vidi moje izvješće u Annuaire u Section des Sciences religieuses de l’Ecole pratique des Hautes-Etudes, 1973‒1974; vidi također moj rad “De l’alchimie comme art hieratique: Le Livre des sept statues d’Apollonius de Tyane, conserve en arabe par l’alchimiste Jaldaki”, kojeg će tiskati Editions de l’Herne (supra, n.3). O alhemiji i energiji duše, vidi moj “Livre du Glorieux”, loc. cit.

5 Uporedi P. Kraus, op. cit., p. 311.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.

32 Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija

Isto tako, njegov značaj se da naslutiti u rječniku religije i spekulativne teozofije. Ideja o ravnoteži stvari i božanskoj pravičnosti (‘adl) idu uporedo jedna s drugom, čime se uosoblju-ju u simbolu balansa kao eshatološkom zname-nju (Kur’an, 21:49 i drugdje). U islamskoj gno-zi balans označava ravnotežu između Svjetlosti i Tame. U ismailijskoj gnozi, primjerice u spisi-ma Hamiduddina Kermanija (umro 408/1017), balans religijskih značajki (mizan al-diyanah) čini mogućim odrediti korespondenciju između ovozemne ezoterijske hijerarhije i nebeske me-lekske hijerarhije te, uopćeno, korespondenciju između duhovnih i tjelesnih svjetova.6 Vanjšti-na nekog bića pretpostavlja njegovu ravnotežu u vidu neosjetilnog nebeskog dvojnika; ono očito i egzoterijsko (zahir) postaje uravnoteženo prita-jenim i ezoterijskim (batin). Zanemarujući ovaj zakon integralnog bića, savremeno agnostičko neslaganje prosto unakazuje cjelovitost nekog bića. Naspram onih koji misle da je neosjetilni nebeski dvojnik jednog bića tek jedna hipoteza ili uvjerenje, znanost o balansu potvrđuje prin-cip koji stvara i jamči ontološku nužnost ovog dvojnika. Na ovaj način, analogijska forma zna-nja koja oličava znanost o korespondencijama je uvijek anafora (čin podizanja), anagogija (čin podizanja ili uzdizanja); anagologijska metoda slijedi anagologijski put, put koji vodi ka vrhu. Drugim riječima, slijedi onu gradaciju hijerar-hije bića koja je određena duhovnom ili ezoterij-skom ulogom što je dodijeljena svakom stupnju.

Ovo ćemo, uopćeno kazujući, nastojati izma-miti iz jednog štiva duodecimalne šiijske teozo-fije koje se trenutno uređuje u Teheranu. Autor je veliki mislilac i duhovni učitelj iranskog šiiz-ma četrnaestog stoljeća, Haydar Amuli (rođen 720/1320, umro nakon 787/1385). Duhovno, Haydar Amuli bijaše učenikom velikog andalu-zijskog vizionarskog teozofa, Ibn ‘Arebija (umro

638/1240) u čijem je opsežnom djelu pronašao ustaljene elemente imamijskog šiizma, prem-da je sačuvao slobodu kritičkog duha glede Ibn ‘Arebijeve osobne imamologije. Kao ishod toga, spisi Haydara Amulija su od velikog značaja za odnos između šiizma i sufizma. Ovo znamenito djelo, napisano na perzijskom i arapskom, dugo bijaše neobjelodanjeno; tek smo prije nekoliko godina bili u mogućnosti da započnemo s nje-govim objavljivanjem i izdavanjem.7 U ovoj stu-diji, analizirat ćemo nekoliko poglavlja jednog Amulijevog djela napisanog na arapskom. Djelo je naslovljeno kao Spis svih spisa i riječ je o ra-skošnom tumačenju Fusus al-hikama (Dragulja poslaničke mudrosti), knjige u kojoj je Ibn ‘Are-bi sažeo doktrine koje zauzimaju desetke hiljada stranica u njegovim drugim djelima.8

Predgovor ovog “Spisa svih spisa,” između ostalog, označen je mnoštvom dijagrama (tačnije, dvadeset i osam) koje je autor genijalno sačinio. Smisao ovih dijagrama jest da prikažu strukturu duhovnih svjetova na stupnju imaginalnog koji jest posrednički svijet između osjetilne percep-cije i racionalne intuicije. Otuda, dijagrami po-sjeduju vrlinu probne ovjere jedinstvenog meta-fizičkog istraživanja. Uloga koju upotpunjuju u djelu Haydara Amulija odgovara njihovoj ulozi u djelu Joachima de Fiorea. Nekoliko tih dija-grama čine prikaz koji je relevantan za znanost o balansu. Njihov kružni oblik nas, posebice glede svete povijesti, poziva na poimanje stvari u vidu Paslike. Ova Paslika je odveć drukčija od one neodređenog, pravolinijskog protoka vre-mena koje pretpostavlja evolucionistička teori-ja, te od pojašnjavanja stvari u terminima povi-jesne uzročnosti.

Ova Paslika je sačinjena od krugova, ciklusa ili kupola, kako su znani u određenim nusajrij-skim spisima,9 koji ne samo da nam prikazuju vremenski slijed ustaljen u poretku prostorne

6 Ibidem, p. 313: Uporedi moju Trilogie ismaelienne, Bibliotheque Iranienne, vol . 9 (Tehran/Paris, 1961), index, s.v. Balans, hijerarhijski.

7 O Haydaru Amuliju, vidi moju En Islam iranien: aspects spirituels et philosophiques, III (Paris, Gallimard, 1971‒1972; novo izdanje, 1978), pp. 149-213. Vidi također Haydar Amuli La Philosophic Shi’ite: 1. Somme des doctrines esoteriques ( Jami al-asrar); 2. Traite de la connaissance de Vetre; sa dva uvoda H. Corbina i O. Yahye, Bibliotheque Iranienne, vol. 16 (Tehran/Paris, Adrien-Maisonneuve, 1969).

8 Vidi Haydar Amuli, Le Texte des Textes (Nass al-Nusus, od sada skraćeno kao N. al-N.) prolegomenes au commentaire des “Fusus al-hikam” d’lbn ‘Arebi, sa dva uvoda H. Corbina i O. Yahye, Bibliotheque Iranienne, vol. 22 (Tehran/Paris, Adrien-Maisonneuve, 1974). Unatoč njegovoj širini, ovo jezgrovito djelo sadrži samo predgovor na komentar. Izdavanje cijelog komentara bi potrebovalo za dodatna tri ili četiri toma jednakog obima.

9 O nusajrijskom konceptu kupola svete povijesti, vidi moj rad “Une liturgie Shi‘ite du Graal”, u Melanges H-C. Puech (Paris, 1974).

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 33istodobnosti nego su i jedinstvene u svojoj spo-sobnosti da predoče primjenu znanosti o balansu na svetu povijest. Ovo su kadri stoga što ličnosti i osobnosti koje su podijeljene respektivno unutar krugova, ne sačinjavaju povijesne uzroke njihovog slijeda ka nekom drugom, već su u međusobnom suglasju i prisvajaju trajnu ulogu sukladno nji-hovim respektivnim poprištima i stupnjevima. Samo ovaj modalitet percepcije čini mogućim postojanje znanosti o korespondencijama.

Zatim, možemo reći da Amulijeva tema obujmljuje tri velike knjige o balansu.10 Vrli-nom kur’anskog stavka (41:53), jednu od ovih knjiga naziva Knjigom obzorja ili makrokosmo-sa (Kitab afaqi); potom je tu Knjiga duše, Knji-ga mikrokosmosa ili Svijet čovjeka (Kitab anfusi). Ove dvije knjige odgovaraju onome što Para-celsus u svojoj Astronomia Magna ili Philoso-phia Sagax naziva izvanjskim nebom i nutarnjim nebom; a također i kod Swedenborga. Konačno, tu je treća, objavljena knjiga – Kur’an. Kad zna-nost o balansu bude primijenjena na istovjetne ličnosti koje su u međusobnom suglasju u ovim trima knjigama, ta znanost ne formulira ovda-šnje matematičke zakone, već aritmološke odnose koji su kadri mjeriti mjesto i ulogu ovih likova.

U ovom slijedu ćemo ispitati balans od se-dam i dvanaest (korespondencije između astro-nomije osjetilnog Neba i duhovnog Neba, iz-među ezoterijske hijerarhije i njenih kosmičkih korespondencija); balans od devetnaest koji mjeri ep božanske Milosti što se uzdiže i spu-šta kroz svjetove; te balans od dvadeset i osam, što je vid balansa svete povijesti. Naposljetku, tajanstvene ličnosti znane kao konjanici Ne-dokučivog mogu nam bolje razbistriti prirodu korespondencije svjetova.

2. Balans od sedam i dvanaestRazličite primjene znanosti o balansu po-

tiču nas da izučavamo šest velikih dijagrama Haydara Amulija. Svaki od njih pretpostavlja početnu studiju pri čemu je dijagram prikazan

na njenom kraju, jer tek tad njena svrha i gra-đa postaju pojmljivi. Prva dva dijagrama pokre-ću balans od sedam i dvanaest, prikazujući time temu ezoterijskih hijerarhija i njihovih kosmi-čkih korespondencija. Takva tema traži da imamo na umu svetu predaju u kojoj Bog kazuje: “Moji prijatelji su pod Mojim šatorima (ili Mojim ku-polama). Niko ih ne poznaje osim Mene.” Kao dodatak, zarad ozbiljenja postojanja ovih tajan-stvenih figura koje je zapadnjački ezotericizam osamnaestog stoljeća označio kao “misteriozne Poglavare”, takva predaja nam kazuje da su nji-hova uloga i pripadnost posve duhovni. Također je podesno kazivati samo o kategorijama ličnosti a da se predaja ne primijeni na bilo kojeg po-jedinca koji trenutačno obitava u ovom svijetu. Stoga ne trebamo očekivati da sheme koje ocr-tavaju hijerarhiju ovih Prijatelja Božijih budu precizne i jednoobrazne poput upravnog na crta. Osim toga, mnogo je tačaka glede ove teme na kojima se šiijski i sufijski pisci znatno razli kuju.11 Za predodžbu i usklađivanje ovih razlika, potre-bovalo bi se za jednom cijelom knjigom.

Uz osobno nadahnuće, Haydar Amuli je vođen dvojicom velikih učitelja, Ibn ‘Arebijem i Sa‘dud-dinom Hamuyahem (umro 1252 A.D.) Prvo pi-tanje tiče se rječnika, to jest, značenja pojmova koji se koriste da ukažu na stupnjeve ezoterijske hijerarhije. Budući da su svi njeni članovi zna-ni kao prijatelji Božiji (na perzijskom awliya-yi Khuda, dustan-i Haqq, ili, kako ranije vidjesmo, gottesfreunde rajnske mistične škole), šta je pr-votno stvarno značenje termina wali, awliya’?

Obično je, premda odveć nepodesno, prevođen terminom svetac, terminom koji otvara vrata be-skrajnoj konfuziji i dvomislenosti, toliko da kad je riječ primijenjena na Boga, često bude prevedena kao zaštitnik. Štaviše, kako ukazuje perzijski ter-min dust, što je prijevod trenutne upotrebe, wali uvijek pronosi smisao prijatelja. Zamisao ishodi iz glagolske forme tawalla, uzeti za prijatelja. Otu-da definicija Haydara Amulija: wali je “onaj čiji slučaj Bog prihvata u prijateljstvu”.12 Kur’anski stavak (7:196) primjerice navodi: “Moj zaštitnik je Bog... On se o dobrima brine.” Pojam o zaštiti prosto ishodi iz ove božanske ljubavi.

Walayah kao duhovna pripadnost ustanovlje-na ovim praiskonskim činom odgovara terminu

10 Uporedi N al-N (vidi iznad, bilješka 49), §§ 669, 736.11 Za kratki pregled ovih varijacija, vidi moju En Islam iranien...

op. cit., I, pp. 120-127; IV, pp. 280 ff; index, s.v. hijerarhije.12 N al-N, § 606.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


muhabbah, što znači ljubav ili prijateljstvo. U jednom waliju je prisutna pod dvojakim vidom. Kad je wali predmet božanske ljubavi (mahbub, miljenik Božiji, onaj kojeg je Bog odabrao za pri-jatelja),13 njegov walayah nije nešto što je osob-no dosegao niti je nešto što potječe iz njegovih težnji. To je praiskonski dar božanske milosti, u smislu da je Prvi Imam – Pečat svih awliya’ – ka-zao: “Bijah wali (prijatelj Božiji) još dok Adem bijaše između vode i ilovače” (to jest, dok još nije postojao). Kad je wali predmet ljubavi, kao onaj ko voli (muhibb, onaj koji odabire Boga za prija-telja),14 dužnost mu je da “uprimijeni zbilju svog ophođenja (svog ethosa) sukladno božanskoj zbi-lji (al-takhalluq bi-akhlaq Allah). Samo tad može biti nazvan istinskim prijateljem. Walayah se, otuda, sastoji u tome da rob (‘abd), čovjek, pri-svoji božansku priliku time što će prestati posto-jati kako bi nanovo uskrsnuo i postojao u Bogu; a ovo čini upravo “stoga što ga je Bog uzeo za prijatelja.”15 Otuda izrazito Ivanovo prisjeća-nje u duhovnosti islamske gnoze koja odjekuje evanđeoskim stavkom: jam non dicam vos servos sedamicos. Kao da ovo prisjećanje objelodanjuje tajanstvenu tradiciju koja potječe iz prvih trenu-taka islama od Hatidže, Vjerovjesnikove supruge, i monaha Waraqe, njena inicijatora.

Vrlinom odveć duhovnog obilježja koje na-dilazi čovjekovu sposobnost, ezoterijska hije-rarhija biva sačinjena u cijelosti od ovih prija-telja i miljenika Božijih. U svakoj epohi ciklusa poslanstva, vjerovjesnik (nabi) jest na vrhu ove hijerarhije. To je čovjek kojeg je “Bog odabrao (mab‘uth) za ljude da bi ih pozivao Njemu i iz-bavio ih iz mračnog sužanjstva.” Vjerovjesnička misija zaprima dvije forme: tu je vjerovjesništvo upute (nubuwwat al ta’nf) koje se sastoji od uvo-đenja u gnozu božanske Biti, božanskih svojsta-va i djelovanja; ono zakonodavno vjerovjesni štvo (nubuwwat al-tashri‘) koje obujmljuje misiju

moralnog preobražaja i prenošenja božanskih zapovijedi. Tako imamo nabija (koji je u ranom vjerovjesničkom dobu ekvivalent waliju muham-medanskog perioda); zatim nabi-mursala (koji je poslan narodu, gradu ili porodici); i ponad svih, nabija-rasula, izaslanika sa zadatkom da obznani novi Zakon (shari‘ah).

Za svakog nabija, walayah je pretpostavka njegove vjerovjesničke harizme, jer bez nje ne bi postojao temelj njegove manifestacije u vidu Savršena čovjeka. Vrlinom ovog walayata, nje-gov nasljednik i baštinik, to jest Imam, može biti oličenje Savršenog Čovjeka, a upravo posredni-štvo wilayata označava razliku između sunijskog i šiijskog poimanja Imama. Ideja o Imamu (Vo-diču ili uputitelju) eo ipso sadrži pojam o halifi (khalifah, namjesnik, nasljednik). Ova riječ se da pojmiti u značenju Vjerovjesnikova naslije-đa u skladu s egzoterijskim poretkom. U ovom slučaju, halifina zadaća je suštinski društvena i politička misija jednog svjetovnog čovjeka koja isključuje bilo kakav pojam o wilayatu. Ovo je sunijska koncepcija. Međutim, također je mo-guće shvatiti halifinu ulogu sukladno smislu u kojem je rečeno da je čovjek, Antropos, namje-snik Božiji na Zemlji. Tako bijaše slučaj sa sedam velikih zakonodavnih vjerovjesnika, od Adema do Muhammeda, kao i s Imamima svake epo-he vjerovjesničkog ciklusa. Funkcija hilafeta kao ishod božanskog wilayata je neovisna o čovje-kovom izboru i, takva, obdaruje Imama svetom metafizičkom ulogom koja je sumirana u ideji o polu. Stoga svaki Imam, poput vjerovjesnika kojeg nasljeđuje, mora biti besprijekoran i bez-grešan (što je zamisao koja odgovara ideji o ana-martetos judeo-kršćanske profetologije). Ovo je šiijska koncepcija.16

Kako možemo uočiti, ova šiijska zamisao nije svedena na ideju o tjelesnom spuštanju ili političkoj zakonitosti. Stoga ne potrebuje za

13 Ovo stanje je označeno terminom mahbubiyah, apstraktne imenice iz riječi mahbub; to je uvjet za voljenog, ili al- -maqam al-mahbubi, mahbubiyah kao mistično stanje ili obitavalište (maqam).

14 Ovo je označeno terminom muhibbiyah, apstraktnom imenicom od riječi muhibb: al-maqam al-muhibbi, uvjet za ljubitelja kao mistično stanje ili prebivalište.

15 Otuda odgovor Imama Džafara Sadika drskom čovjeku koji ga je želio optužiti za gordost: “Nipošto! Nisam ohol, no budući da su moji kvaliteti izbrisani onim Božijim, Njegova

veličina je odagnala moje i poprimila njihovo mjesto.” Uporedi Traite ‘s des compagnons-chevaliers (Rasa ‘il-e Javanmardan). Recueil de sept “Fotowwat-Nameh”, štampano od Morteza Sarraf, uz analitički uvod Henrya Corbina, Bibliotheque Iranienne, vol. 20 (Tehran/Paris, 1973), p. 35.

16 Imamet je stoga i nužnost i božanska milost, na modelu ono-ga što implicira stavak: “Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv” (6:54). Uporedi N al-N, §§ 609-611. O kategorijama poslanika, konceptu Imama, te odnosu izme-đu poslanstva i Imama, uporedi En islam iranien...op. cit.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 35zvaničnim priznanjem od čovjeka: Imam je Imam, premda je pritajen. Ako je – poput prethod-nih vjerovjesnika – Vjerovjesnik islama (prema duodecimalnom šiizmu) imao dvanaest Imama nasljednika, to je stoga što združeno čine vječnu muhammedansku zbilju (Haqiqah muhamme-diyah); jedino značenje, uloga i temelj njihovog ovozemnog porijekla, putem tjelesnog spušta-nja, jest manifestacija njihovog pleromatskog i praiskonskog jedinstva. Posljedično tome, ono ne ishodi iz pravnih ili političkih prilika dina-stičke povijesti.

Upravo smo spomenuli termin pol (qutb). Ovaj pojam je glavno načelo i temelj ezoterij-ske hijerarhije koji dominira svim nastojanji-ma za uspostavom korespondencija. Doista je, primjerice, s Ruzbihanom Baqlijem Shirazijem, moguće reći da su Awliya’ oči kroz koje Bog posmatra svijet; te da su, posljedično tome, mi-stični jamci tī blagodareći kojima, premda je to neznano ljudima, naš svijet optrajava. Pol do-minira njihovom cjelokupnom hijerarhijom; to je par excellence ono na što Bog usmjerava po-gled pri motrenju svijeta u svakoj epohi; sto-ga je pol o kojem ovisi ezoterijska hijerarhija tajanstven, ali odveć nužan za postojanje ovog svijeta. Ako bi za tren prestao postojati, naš bi se svijet urušio. Zarad toga, pol odgovara me-leku Israfilu koji u arhanđeoskoj / melekskoj tetradi što podupire kosmičko Prijestolje, po-sjeduje ulogu održavatelja života uopće, živo-ta kosmosa. Pol ima zadaću da održava život u nutarnjem, duhovnom smislu, život za čovjeka u istinskom smislu. Ovaj život ne stoji spram opasnosti od druge smrti, jer je već prošao kuš-nju mističnog umiranja iz kojeg se uzdiže čovjek koji se ne sučeljuje sa iščeznućem, već je kadar živjeti svoju smrt – to jest, nadići je kao živući čovjek. Ukratko, “pol je uzrok života – život u istinskom smislu – za žitelje ovog svijeta; to je poprište gdje Bog nazire viziju koju posjedu-je o bićima osjetilnih i nadosjetilnih svjetova.”

Ova polarna uloga doseže vrhunac u glavnom Polu, temeljnoj polarnoj ulozi (qutbiyah kubra) “pola svih polova”. Ovo je ezoterijska dimen-zija poslanstva i, takva, pripada samo Imamu. Svaki Imam svih velikih vjerovjesnika je svoje-vremeno bio polom svih polova. U ovdašnjem,

postmuhammedanskom periodu, ovu ulogu preuzima onaj koji, kao ezoterijska dimenzi-ja Pečata svih vjerovjesnika, biva Pečatom svih prijatelja Božijih: dvanaesti Imam, trenutačno u otajstvu, ali neosjetilno prisutan u svijetu do časa svoje parousie. Upravo se u ovome razlikuju šiijske i sufijske koncepcije ezoterijske hijerar-hije, jer nešiijske sufije su razdvojile dva pojma pri čemu su ideji o polu pripisali ulogu koja je u šiizmu izvorno dodijeljena Imamu. Sunijski sufizam je nekako uspio pronaći imamologiju bez Imama, nešto što nalikuje kršćanskom ot-krivanju kristologije bez Krista. Kao ishod toga, javlja se očita dvosmislenost na vrhu ezoterij-ske hijerarhije.

Primjerice, sufizam prisvaja karakter pod-no glavnog pola koji je označen kao al-ghawth (pomoć ili potpora), a rečeno nam je da je riječ o polu koji je to što jest sve dok mu se obraća za utočište ili pomoć. Njemu pomažu dva Ima-ma: jedan s njegove desne strane čiji je pogled uperen ka Malakutu (duhovnom svijetu) i jedan s lijeve strane čiji je pogled ustaljen ka Mulku (osjetilnom, pojavnom svijetu) i koji nasljeđuje ghawtha. Teško je pojmiti kako bi ova dva Ima-ma mogla pripadati vjerovjesničkom pleromu Dvanaesterice. Nadalje, neko se može zapitati šta zapravo jest spona između pola znanog kao ghawth i glavnog pola. Haydar Amuli barem upućuje na odgovore na ova pitanja. Razumi-jeva se da, pod pretpostavkom da postoji pol u korespondenciji sa svakim od sedam velikih vjerovjesnika, sedmi pol biva polom svih polo-va, najodličnijim i najsavršenijim među njima. Trenutačno je to muhammedanski pečat prija-telja Božijih, dvanaesti Imam, očekivani Mehdi, kojeg je Vjerovjesnik najavio rekavši: “Ako bi od ovog svijeta preostao samo jedan dan, Bog bi ga produžio dok se ne pojavi čovjek mog roda, čije ime će biti moje ime i koji će ispuniti zemlju mirom i pravdom, baš kako do tada bijaše ispu-njena nasiljem i tiranijom.” Rečeno nam je da, što je neko bliže ovom polu svih polova, veća je njegova vlast, a takav je slučaj glede pola zna-nog kao ghawth i njegova dva Imama. Kao da je šiizam vlastitoj ezoterijskoj hijerarhiji pridodao ovu trijadu načinjenu od ghawtha i njegova dva Imama, podredivši je onome koji, tajanstveno i

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


neosjetilno prisutan, ostaje do kraja našeg ciklusa polom svih polova, dvanaesti Imam.17

Sad možemo razlučiti i druge članove ezo-terijske hijerarhije. Tu su četiri awtada (mno-žina od watad), četiri stupa ili kosmička šatora koji obitavaju na četiri ključne tačke svijeta i ka kojima je usmjeren Božiji pogled. Njihove osobnosti su u središtu mreže korespondencije što balansiraju simbolizam kosmičkog Hrama i Hrama Kabe koji je preobražen u duhovni hram. Ova četiri awtada zapravo odgovaraju četirima melekima koji podupiru kosmičko Prijestolje ili Hram: Israfil, Mikail, Džibril i Azrail. Isto-vjetno, svaki od njih odgovara srcu jednog od velikih vjerovjesnika, Adema, Ibrahima, Isaa i Muhammeda. Svaki predstavlja jedan od če-tiri kuta (ili stupa, arkan) Kabe: sirijski, okci-dentalni, jemenski i irački u kojem je smješten Crni kamen.18

Tu je i sedam abdala, doslovno zamjenika, “onih koji razmjenjuju.” Tako su nazvani iz više razloga: prvi, stoga što su zamjene polovima sedam klima; zatim, stoga što povučeni u svo-ja suptilna tijela, mogu napustiti svoja fizička tjelesa kad god požele a da niko ne primijeti njihovo odsustvo ili činjenicu da je fizičko tije-lo puka zamjena za njihovo istinsko prisustvo; ili, stoga što kad jedan od njih biva opozvan u višnje svjetove, drugi član nižeg stupnja zauzi-ma njegovo mjesto ili ga nadomještava.19 Ova hijerarhija je, otuda, oličena postojanim uzla-znim kretanjem.

Tu je i četrdeset nujaba’ ili duhovnih prin-čeva, te tri stotine nuqaba’ ili duhovnih učitelja čije ime je istovjetno onom koje označava lidere dvanaest plemena Izraela. Zasad se nećemo do-ticati misterioznih likova znanih kao rukban ili rukkab, konjanika ili vitezova Neosjetilnog (vidi poglavlje V u nastavku).

Budući da se moramo ograničiti na kratki prikaz bez prodiranja u raznolike detalje, samo ću prizvati pozornost na shemu ezoterijske hi-jerarhije koju je ustanovio veliki iranski sufijski

šiija trinaestog stoljeća, Sa‘duddin Hamuyah, a što nam prenosi Haydar Amuli. Ova hijerarhija awliya’ ili prijatelja Božijih sačinjena je od sedam stupnjeva: 1. Skupina od tri stotine nuqaba’, Bo-žijih ljudi koji, poput svih awliya’, za većinu lju-di bivaju tajnoviti. 2. Skupina od četrdeset nuja-ba’. 3. Sedam abdala. 4. Skupina od pet članova o kojima nam je rečeno da prosto jamče konti-nuitet bivstvovanja. 5. Četiri awtada. 6. Trijada gawtha i njegovih Imama pomagača. 7. Vrhovni pol ili pol svih polova. Brojčani iznos svih figu-ra iznosi 360 što odgovara stupnjevima nebeske Sfere, njih 360.

Ova hijerarhija od sedam stupnjeva jest pot-poranj mnoštvu korespondencija: 1. Vrhovni Pol kao prva teofanijska manifestacija (maz-har) odgovara Prvoj Esenciji duhovnog svijeta, to jest Prvoj Inteligenciji. 2. Trijada gawtha i njegova dva Imama odgovaraju Prirodi, Mate-ria Primai i tijelu; dok su njegova dva Imama zasebno postavljena u korespondenciji s Du-hom i Dušom Svijeta. 3. Korespondencije četiri awtada su spomenute iznad. 4. Skupina od pet simbolizira, respektivno, one cjeline kosmosa sačinjene od Džabaruta (svijeta melekskih In-teligencija); Malakuta (svijeta nebeskih Duša); Mulka (svijeta fenomena); mundusa imaginalisa (alam al-mithala) ili svijeta posvemašnje Ima-ginacije (‘alam al-khayal al-mutlaq); i konačno, Savršenog čovjeka. 5. Sedam abdala sukladiraju sa sedam zvijezda i drugih heptada. 6. Četrdeset nujaba’ sukladiraju sa “četrdeset jutara tokom kojih Adem bijaše prevrtan.” 7. 300 nuqaba’ stoje u istoj ravni sa 300 preostalih stupnjeva Sfere, 300 dana u godini.20

No, Haydar Amuli putem osobitog šiijskog nadahnuća smatra da se sveukupnost ovih hije-rarhijskih stupnjeva može svesti na dvije sku-pine: jednu od sedam, što je brojka velikih vje-rovjesnika, te jednu od dvanaest, što odgovara dvanaestorici Imama, awliya’ par excellence koji, što svi inicijatori (khassah) znaju, jesu uzroci do-sljednosti i poretka duhovnog svijeta.21 Nadalje,

17 Uporedi N. al-N., §§ 612, 626-627. O “polu svih polova” vidi En islam iranien... op. cit., IV, knjiga VII: “Le XII Imam et Ia chevalerie spirituelle”.

18 N. al-N., §§ 612-618. Uporedi ovo s građom korespon-dencija između kutova ovozemnog Hrama Kabe i Hramo-va višnjih svjetova; vidi ispod studiju “Uobličenje Hrama

Kabe kao otajstvo duhovnog života, prema djelu Qadi Said Qummija (1103/1691)”, pp. 212 ff., 224 ff, 229 ff.

19 N al-N., §§ 612, 616-617.20 Ibidem, §§ 622-623, 628.21 Ibidem, § 629.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 37ova shematizacija olakšava primjenu znanosti o balansu koja nam omogućava da rigoroznije uspostavimo sistem korespondencija koje nisu puke metafore. Doista, kao što poredak i do-sljednost izvanjskog svijeta ili izvanjskog Neba opstoje usljed sedam lutajućih zvijezda ili planeta i dvanaest utvrđenih palača (burj = πύργος, viso-ka kula) ili zodijakalnih znakova, tako poredak i dosljednost duhovnog svijeta ili nutarnjeg Neba počivaju na sedam vjerovjesnika i dvanaest prija-telja Božijih par excellence. Ovaj ritam od sedam i dvanaest, heptade i dodekade, jest izraz temelj-nog zakona bivstvovanja, sušti balans postojanja. Otuda, kao što planete imaju vlastite domove u dvanaest zodijakalnih sazviježđa, svaki je vjero-vjesnik imao svojih dvanaest Imama, duhovnih utočišta objavljene mu religije.22

Dok blisko slijedi svog učitelja Ibn ‘Arebi-ja, Haydar Amuli nastoji težiti vlastitom stavu glede korespondencije među ovim hijerarhija-ma. Obojica se, međutim, slažu u tome da na izvoru skupine od sedam stoji sedam ljubavlju ushićenih meleka (al-mala’ikah al-muhayyamah al-sab‘ah) koje je Bog stvorio na sedmom Nebu. Ovih sedam meleka jesu teofanijske forme se-dam božanskih Imena, znanih kao sedam Imama Imenā glede kojih sedam velikih vjerovjesnika, vrlinom njihova višnjeg stupnja spoznaje, tako-đer bijahu formama manifestacije (mazahir) u ovom svijetu, isto kao što sedam klima, sva ona isijavanja i značajke što prenose svojim žitelji-ma, zaprimaju sa sedam planeta. S druge stra-ne, na izvoru skupine od dvanaest jesu dvanaest meleka koje je Bog stvorio na devetom Nebu, nezdruženoj Sferi (Nebu Atlas) i čiji zodijakalni znakovi na osmom Nebu ili Nebu zvijezda sta-jačica ne sačinjavaju obličja, već forme manife-stacije ili obitavališta. Od ovih dvanaest mele-ka, dvanaest prijatelja Božijih par excellence – to će reći, skupina od dvanaest Imama – zaprima-ju višnju spoznaju koju prenose čovjeku, na isti način kao što dvanaest zodijakalnih znakova, žiteljima raznolikih klima prenose isijavanje i energiju koju zaprimaju od dvanaest melekskih entiteta devetog Neba.23

Kada se znanost o balansu primijeni na pro-fetologiju, ona tada potrebuje za uosobljenjem angelologije i astronomije. Ipak, identični ri-tam kojeg ove uzvišene znanosti obznanjuju, ishodi iz teofanijskog tajanstva, a upravo ovu tačku naglašava Haydar Amuli. Što se tiče sku-pine od sedam, moramo u obzir uzeti sljede-će. Uzvisiti se do teofanijskog tajanstva znači biti uzdignut do tajne pluralizacije jedinstve-ne Biti u mnogolike forme manifestacije ili u mnoštvo teofanija. Sveta Božija Bit – zbiljsko Biće u svom zbiljskom skrivanju – posjeduje “beskrajna savršenstva Biti; vrlinom svakog sa vršenstva posjeduje Svojstvo ili pripadnost; vrlinom svakog Svojstva posjeduje Ime; vrlinom svakog Imena posjeduje Djelatnost (određenu i određujuću); vrlinom svake Djelatnosti prisvaja određenu teofanijsku formu (mazhar); vrlinom svake teofanijske forme skriva određenu ezo-terijsku tajnu (sirr); vrlinom svake ezoterijske tajne javlja se određena znanost koja joj od-govara; vrlinom svake znanosti tu je određena mudrost (hikmah, teozofija) koja joj sukladira; vrlinom svake mudrosti nadaje se određeni stu-panj (hukm) znan jedino božanskoj Biti.” Otu-da kur’anski stavak kazuje: “On daruje znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obda-reni.” (2:269). Oni darovani znanjem su nabiji, Imami, sve ewliya’, gnostici – to jest, duhovna elita ljudskog roda.24

Božanska Imena i Svojstva čine hijerarhi-ju koja odgovara savršenstvima Božije Biti; i premda su savršenstva beskrajna, njihovi izvori su određeni. Ovi čine sedam temeljnih božan-skih Svojstava: Život (Hayah), Znanje (‘Ilm), Moć (Qudrah), Volju (Iradah), Govor (Kalam), Sluh (Sam’) i Vid (Basar). Ova svojstva po-stavljaju sedam Imenā: Živući (Hayy), Koji sve zna (‘Alim), Moćni (Qadir), Koji želi (Murid), Koji govori (Mutakallim), Koji čuje (Sami’), Koji vidi (Basir). Ovih sedam imena su znani kao sedam Imama božanskih Imena25, te pred-stavljaju odveć temeljne teofanijske modalitete

22 Ibidem, § 630.23 Ibidem, §§ 631, 637.24 Ibidem, § 632.

25 Uporedi Kleinere Schriften des Ibn al-’Arahi ed. H.S. Nyberg (Leiden, 1919), pp. 73 (sedam Imama Imenā), pp. 113-114 (pol, Imam), and pp. 30, 33-36, 48-49, 170 arapskog teksta.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


u duhovnim i izvanjskim svjetovima. Štavi-še, spisak ovih sedam Imama sadrži varijante (vidi tabelu ispod). U duhovnom svijetu, ove epifanijske forme su sedam velikih vjerovjesni-ka: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Davud, Isa i Muhammed. U izvanjskom svijetu i sukladira-jući sedmorici ljubavlju ushićenih meleka gdje sedam vjerovjesnika čine njihove forme mani-festacije, stoji sedam planeta: Sunce, Jupiter, Mars, Saturn, Venera, Merkur i Mjesec. Tu je i sedam klima koje sukladiraju poretku od se-dam planeta; sedam zemalja i njihovih žitelja; sedam stupnjeva Džehennema (vidi poglavlje 4 u nastavku); sedam dana u sedmici, te razno-like druge heptade.

S jedne strane, tu je sedam velikih vjerovje-snika čija je zadaća prenijeti Knjigu i koji odgo-varaju sedmorici Imama među božanskim Ime-nima: 1. Adem je forma manifestacije (mazhar) božanskog Imena Živi.26 2. Nuh je forma mani-festacije božanskog Imena Koji želi. 3. Ibrahim, božanskog Imena Moćni. 4. Musa, božanskog

Imena Koji govori. 5. Davud, božanskog Ime-na Koji čuje. 6. Isa, božanskog Imena Koji vidi. 7. Muhammed, božanskog Imena Koji zna. S druge strane, kazuje Haydar Amuli: “Ukoliko si ovo pomno proučio, shvatit ćeš da je svaka od sedam nebeskih Sfera, istodopce jedna od formi manifestacije božanskog Imena”, te da združeno objelodanjuju sedam božanskih Ime-na koja su, uz jedan izuzetak – Ona Koji zna – različita u odnosu na sedam gore spomenutih Imama. 1. Saturnovo nebo je forma manifesta-cije Imena Koji dariva (Razzaq). 2. Jupiterovo nebo, božanskog Imena Koji zna. 3. Marsovo nebo, božanskog Imena Pobjedonosni (Qah-har). 4. Sunčevo nebo, božanskog Imena Koji osvjetljava (Nur). 5. Venerino nebo, božanskog Imena Koji oblikuje (Musawwir).27 Merkurovo (Hermes) nebo, božanskog Imena Koji stvara (Bar’i). Mjesečevo nebo, božanskog Imena Koji daje svemu mjeru (Khaliq).”28

Prateći slijed u kojem autor navodi ove kores-pondencije, možemo ih sumirati u sljedećoj tabeli:

26 Adam je epifanijski forma imena Živi, jer je on prvi indivi-dualitet ljudske vrste koji se očitovao u osjetilnom postojanju; on obitava Životom Tvorca, a kroz njega svijet optrajava u suglasju sa stavkom: “i u nj udahnem dušu” (15:29), i Vje-rovjesnikovim govorom: “Bog je načinio Adama na Svoju sliku.” § 634.

27 Uporedi kur’anski stavak: “On je Allah, Tvorac (Khaliq) , Onaj koji iz ničega stvara (Bar’i), Onaj koji svemu daje oblik (Musawwir).”

28 N al-N, §§ 633-634. Drugdje, Haydar Amuli ukazuje na određene varijante koje smatra prihvatljivim. Primjerice: “Svaki od Poslanika, awliya’, Imama, jest forma manifestacije jednog od božanskih Imenā i uopćena forma manifestaci-je sveukupnosti Imenā u suglasju sa stavkom: “I pouči On

Adema nazivima svih stvari (2:31).” Zbiljski, Adem bijaše forma manifestacije Imena Sveznajući (‘Alim), a u potenci-jalitetu bijaše forma manifestacije svih Imenā. Zbiljski, Nuh bijaše forma manifestacije Imena Blagi (Hatim); Ibrahim bijaše manifestacija Imena Opskrbitelj (Razzaq); Davud, Imena Snažni (Qawiyy); Musa, Imena Jasni (Zahir); Isa, Imena Skriveni (Batin); Muhammed bijaše manifestaci-ja Imena Mudri (Hakim)” § 745. Ili: “Kažeš li da je Adem forma manifestacije Imena Živi (Hayy); Nuh, Imena Sna-žni (qadir); Ibrahim, Imena Koji sve čuje (Sami’); Davud, Imena Koji sve vidi (Basir); Musa, Imena Onaj koji kazuje (Mutakallim); Isa, Imena Onaj koji nakon smrti daje novo postojanje (Mu’id); Muhammed, Imena Koji sve zna (‘Alim), to je posve prihvatljivo.” § 746.

7 nebesa 7 Imama božanskih imena 7 vjesnika 7 Imama božanskih

imena

Saturn

Jupiter

Mars

Sunce

Venera

Merkur

Mjesec

Predostrožni

Znalac

Pobjedonosni

Svjetlost

Uobličitelj

Oblikovatelj

Tvorac

Adam

Noa

Abraham

Mojsije

David

Isus

Muhammed

Živi

Koji želi

Moćni

Koji govori

Koji čuje

Koji vidi

Koji sve zna

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 39Treba dodati da je svaka od sedam klima ujed-

no i forma manifestacije jedne od sedam planeta, te da narav žitelja te klime odgovara naravi pla-nete. Svaka od sedam klima sukladira jednom od sedam vjerovjesnika, jednom od sedam polo-va. Haydar Amuli smatra da niko prije njega nije ustanovio ovakav iscrpni sistem korespondencija i podudarnosti. Međutim, treba imati na umu da su se ismailije posebno istakle u tome. Združiva-njem profetologije i astronomije, izrazita zamisao našeg autora jest da ukoliko je poredak i sistem kosmosa određen protokom sedam planeta kroz njihove zodijakalne domaje, poredak i sistem du-hovnog svijeta počiva na sedmorici vjerovjesnika, čijih dvanaest ewliya’ – Imama, polova ili nasljed-nika (awsiya’) – bivaju stupnjevima u tijeku religije. Ovo temeljno jedinstvo je obznanjeno i opravda-no balansom epifanijskih formi: sedam Svojstava sukladira sa sedam božanskih Imena ili Imama tih Imena; sedam Imena sukladiraju sa sedam planeta, sedam vjerovjesnika, sedam polova itd.”

Uistinu je misao Haydara Amulija odveć bliska onoj Ibn ‘Arebijevoj da bi među njima postojala ozbiljna razlika u ovom pitanju. Stoga, nakon što je predočio vlastito stajalište glede sistema od sedam, Haydar Amuli spominje shemu koju predlaže Ibn ‘Arebi, a koja je zasnovana na sedam abdala.29 To je sedam tajanstvenih ličnosti koje su, respektiv-no, privržene bdijenju nad sedam klima. Potpo-mognuti su melekskim bićem koje vlada svakim od sedam Nebesa, te zaprimaju priliv i duhovnu energiju koja isijava od svih vjerovjesnika koji, sukladno kazivanju o Miradžu (Vjerovjesniko-vom nebeskom uzašašću tokom ekstatične noći), obitavaju na ovim Nebesima. Ovdje su poimence spomenuti Ibrahim, Musa, Harun, Idris (poisto-vjećen s Enohom i Hermesom), Jusuf, Isa i Adem. U srcu svakog od sedam abdala, svakog dana i svakog časa, javlja se teofanija koja je određena

prema svecu zaštitniku tog časa i dana, to jest, u ezoterijskim otajstvima koja su pritajena u kre-tanjima sedam Nebesa i njihovom združivanju sa svakim respektivnim vjerovjesnikom.30 Čini se da ovo ukazuje na nešto u prirodi časovne knjige ili ezoterijskog liturgijskog kalendara.

Ovome nas, uopćeno kazujući, Haydar Amuli naučava glede balansa broja sedam. Kad je riječ o balansu od dvanaest, on slijedi identičnu shemu gdje počinje s vlastitim gledištem i nastavlja s pre-dodžbom odveć zamršenog sistema angelološke astronomije na koju se nailazi u spisima Ibn ‘Are-bija. Već nam je prikazao kako balans od dvanaest ishodi iz dvanaest meleka praiskonski stvorenih na devetom Nebu ili Nebu atlas.31 Ovi meleki za-primaju duhovni priliv, te samim tim odgovaraju dvanaesterici prijatelja Božijih oličenih u likovima dvanaest Imama i dvanaest zodijakalnih znakova. Ova dodekada predstavlja ravnotežu i pravičnost koji podliježu praiskonskom božanskom dekre-tu: to je sušti balans bivstvovanja. On se da uočiti i u dvanaest lidera (nuqaba’) plemena Izraela,32 u dvanaest izvora koji su potekli iz Horeb stijene pri udaru Mojsijeva štapa. To je i razlog što svakog od velikih zakonodavnih vjerovjesnika sljeduju dvana-esterica baštinika ili Imama. Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Davud, Isa i Muhammed su svaki napose imali dvanaest Imama – čiji spisak, koji je ustano-vio Ma‘sudi,33 je dobrano znan u duodecimalnom šiizmu. Nažalost, premda su imena dvanaestori-ce Imama pečatnih vjerovjesnika dobro pozna-ta, imena drugih su u velikoj mjeri unakažena od prepisivača i teško mogu biti razlučena. Među-tim, jamačno je moguće prepoznati neke od njih. Upravo ovo je uznemirujuće. Teško je povjerovati da su naši šiijski gnostici ovo mogli pronaći; čini se da bijahu nasljednicima judeo-kršćanske gno-stičke tradicije koju je prenio Vjerovjesnik lično i koju do dan-danas nismo kadri upratiti.34

29 Ibidem, § 635.30 Ibidem, § 636.31 Korijen označava ideju brisanja (primjerice pisanja); riječ

tils označava stranicu sa koje je zapis obrisan; atlas označa-va ono što je posve nago, ogoljeno, poput devete Sfere koja ne čini sazviježđe.

32 Uporedi stavke 5:12: “Allah je prihvatio zavjet sinova Isra-ilovih ‒ a između njih bili smo postavili dvanaest starješi-na”; i 7:160: “I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili.” Uporedi Nicolas Sed, La Cosmologie Juive. I. La mystique cosmologique (Sorbonne thesis 1970, typescript), pp. 374

ft., “Le symbolisme zodiacal des douze tribus.”33 U njegovoj Kitab ithbat at-wasiyah (Nedžef, n.d.).34 Nal-N, §§ 638-645. Nepotrebno je kazati, ovo izvješće vje-

sničkog naslijeđa (wasiyah) posredništvom dvanaest Ima-ma ne smije biti poistovjećeno s vjerovjesničkim rodoslov-ljem do Adema i prijenosa “muhammedanske svjetlosti” od vjesnika do vjesnika. Pitanje judeo-kršćanske prednosti se ponovo procjenjuje u novim terminima u Jean-Claude Vadetovoj Les Hamfs, “La plus grande Loi de Moise”, les Saintes Myriades et la naissance de l’exegese islamique, u Revue des Etudesjuives (April-December 1971), pp. 165-182.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


Stoga, svaki od sedam zakonodavnih vjero-vjesnika ima zadaću pripremanja i prosvjećivanja duhovnog nasljednika ili Imama kojem će po-vjeriti ezoterijska tajanstva svog vjerovjesništva glede Knjige koja mu je objavljena. Time bi ga baštinik naslijedio kao svjedok i jamac (hujjah) pred ljudima, a njegova zajednica ne bi, hirom ćeifa i mašte svakog čovjeka, proizvoljno raspo-lagala Knjigom i njenom hermeneutikom. (Kao šiija, Haydar Amuli drži da je odbacivanje Ima-ma od jedne skupine u zajednici, ono što je, na-žalost, u islam uvelo konfuziju i nered). Dvana-est nasljednika ili Imama svakog vjerovjesnika morali su očuvati njegovu Riječ, njegov Logos, te bdjeti nad šerijatom tokom cijelog ciklusa u kojem je njegov poziv (kerygma) gospodario, sve do dolaska novog vjerovjesnika ili, u slučaju dvanaest nasljednika muhammedanskog perio-da, do konačne pojave dvanaestog Imama. Oni su čuvari božanske stvari.35 Knjiga je tihi Imam; Imam je Knjiga koja govori jer obznanjuje njen ta’wil, njenu hermeneutiku. Pleroma dvanaest muhammedanskih Imama jest Pečat walayata svih Imama koji bijahu nasljednici pređašnjih vjerovjesnika. A Pečat muhammedanskog ima-meta jest dvanaesti Imam, očekivani Mehdi ko-jeg je Vjerovjesnik osobno najavio.36

Ova upotreba balansa od dvanaest jest temelj-na korespondencija od interesa za imamijskog mislioca. Haydar Amuli nam pokazuje kako ju je Ibn ‘Arebi koristio pri razvoju svoje angelo-loške astronomije. Na početku je Bog Uzvišeni uspostavio meleksku heptadu znanu kao “me-leki ljubavlju ushićeni” koji su poistovjećeni s kerubinima (karubiyun). Jednog od ovih keru-bina postavio je za višeg dvorskog službenika i povjerio mu znanost o Svom Stvaralaštvu. Ovaj melek je epifanija ove znanosti. Neizbježno nam pada na um kerubin na Prijestolju u hebrejskoj gnozi, znan kao Metatron, Yahohel.37 Ovdje je

kerubin, princ nebeskog Dvora, označen slovom arapskog alfabeta kao melek Nun u odnosu na kur’anski stavak 68:1 koji kazuje: “Nun. Tako Mi Pera i onoga što oni pišu.” Štaviše, Bog je pod-no ovog meleka postavio drugog meleka, Pero (qalam) ili Pisara (katib) koji zaprima epifaniju božanske znanosti uz posredništvo meleka Nuna. Prenošenjem od jednog meleka ka drugom, bo-žanska znanost postaje ograničenija: ona prola-zi od stupnja spoznaje koja je opća i sintetična, sve do poretka analitičkog poimanja koji se tiče detalja o bićima. Dok melek Nun božansku epi-faniju u vidu jedinstvene i univerzalne teofanije zaprima putem Imena Koji zna, melek koji je Pero ili Pisar, u vidu dvojake teofanije, zaprima posredstvom božanskog Imena Moćni. Štaviše, spuštajući se kroz hijerarhiju Inteligencija, broj teofanija se umnožava pri čemu jedinstvenost biva znakom ontološke nadmoći. Meleku koji je Pero ili Pisar je dodijeljena zadaća da sačini i napiše veliku Knjigu bivstvovanja. Dodijeljena mu je Posvećena Ploča (Lawh) na kojoj treba utisnuti sve zgode do dana Uskrsnuća. Ibn ‘Arebi drug-dje kazuje da je Posvećena Ploča u istom odno-su s Inteligencijom znanom kao Pisar, kao što je Hava spram Adema.38 Brojka formi spoznaje i znanosti koju melek pisar ima zadaću utisnuti, odgovara figuri od 360 stupnjeva nebeske Sfere koja se umnožava.39

Potom, Bog je nad Svojim Stvaralaštvom uspostavio dvanaest upravitelja koji su sa više Sfere (devetog Neba) zaprimili obitavalište u dvanaest utvrđenih palača sličnih visokim kula-ma koje se grade na gradskim bedemima. Ove palače čine dvanaest zodijakalnih sazviježđa na osmom Nebu. Raskrio je sve velove između njih i Posvećene Ploče da bi bili kadri uočiti na Ploči svoja imena i respektivne stupnjeve; kao što su kadri posvjedočiti u sebi samima sve nadolazeće zgode da dana Uskrsnuća.40

35 Ulu’l-amr u prednosti nad banalnim prijevodom autoriteti. Amr ilahi ovdje označava res divina, božansku stvar – uzrok, prema etimologiji riječi.

36 N al-N, §§ 646-650. Mnogo je predaja u kojima Vjerovjesnik najavljuje da će ga naslijediti dvanaest Imama, ili da će nakon Husejna (trećeg Imama) biti devet Imama od kojih će deveti biti Qa’im, Imam Uskrsnuća. Glede dodekade ili skupine od dvanaest, kao zakona bivstvovanja koji uspostavlja korespondencije između strukture imameta i Hrama Kabe, uporedi moju studiju o Qadi Sa‘id Qummiju (bilješka 45).

37 Uporedi Gershom Scholem, Les Origines de Ia Kabbah, prijev. Jean Loewenson (Paris,1966), index, s.v. Cherubin, Yahohel; vidi također 3 Enoch or the Hebrew Book of Enoch, ur i prijev. Hugo Odeberg (Cambridge, 1928), pp. 82, 189 ff. uvoda, and pp. 172 ff prijevoda.

38 Uporedi Kleinere Schriften..., op. cit., p. 49 (o Arwah muhayyamah, Duhovi ekstatične ljubavi) and p. 55 arapskog teksta.

39 N al-N, §§ 651-652.40 Ibidem, § 653.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 41Podno ovih dvanaest upravitelja koji obita-

vaju na višem Nebu, dvadeset i osam je dvor-skih službenika koji im stoje na usluzi. Njiho-va respektivna prebivališta jesu dvadeset i osam poprišta koje obujmljuje Mjesec kao nebesko tijelo tokom svakog lunarnog mjeseca. Njihov broj odgovara broju slova u arapskom alfabe-tu, te će svakako ponovo iskrsnuti u balansu od dvadeset i osam.41 Dvanaest dvorskih slu-žbenika uspostavlja svoje povjerenike, sedam nuqaba’ (ili duhovnih vođa) sedam Nebesa (po-kretnih Inteligencija ili Duša sedam Nebesa). Ovi nuqaba’ – termin s kojim smo se sučelili u sistemu ezoterijske hijerarhije – imaju zadaću ishođenja i ozbiljivanja onoga što je potenci-jalno kod dvanaest upravitelja. U službi poto-njih su i oni koje Ibn ‘Arebi naziva čuvarima Hrama ili templarima (sadanah),42 uz mnoštvo saveznika od dvanaest kategorija koje odgova-raju dvanaesterici upravitelja. Njihova imena se javljaju u Kur’anu, a Ibn ‘Arebi time prvi put uređuje sistem kur’anske angelologije. Imena dvanaest kategorija melekskih bića jesu kako slijedi. Tu su “oni koji odvraćaju” (37:2); “oni koji opomenu čitaju” (37:3); “oni koji naredbe provode” (51:4); “oni koji se jedan za drugim šalju” (77:1); “oni koji objavljuju” (77:3); “oni koji čupaju grubo” (79:1); “oni koji vade bla-go” (79:2); “oni koji žurno izvršavaju naredbe” (79:4); “oni koji brzo plove” (79:3); “oni koji Objavu dostavljaju” (77:5); “oni koji sređuju ono što nije uređeno” (79:5); “oni koji su u re-dove poredani” (37:1).43

Stoga je zamisao da sve što je utisnuto na Posvećenoj Ploči potrebuje za djelovanjem ovih melekskih hijerarhija kako bi doseglo ozbilje-nje u ovom svijetu. Te melekske hijerarhije su

odgovorne za prodiranje u svijet naravi stupnjeva (qaza’) i sudbine (qadar) utisnutih na Posvećenoj Ploči, no nisu kadri dozvoliti protok bilo čega što nije zapisano na ovoj Ploči. Sve ove hijerarhije su podložne dvanaesterici dvorskih službenika izuzev, naravno, “sedam duša ljubavlju ushiće-nih” koji su prijatelji Božiji. Većina ljudi uočava samo obitavališta ovih posrednika; ali, kazuje Ibn ‘Arebi, duhovnoj eliti je dato da ih uoči u njiho-vim prebivalištima isto kao što većina ljudi vidi nebeska tijela a da ne uoči likove dvorskih slu-žbenika ili nuqaba’.44

Haydar Amuli se ispričava što naširoko ci-tira Ibn ‘Arebija, no potrebovao je za tim kako bi ovjerio način na koji poima mjesto dvana-esterice Imama u šiizmu u terminima balan-sa od sedam i dvanaest. Sad je u položaju da sačini prvi dijagram (dijagram br. 8) u kojem duhovni svijet sedam vjerovjesnika i dvanaest Imama dovodi u sklad s heptadama i dodeka-ma izvanjskog svijeta.

Ovo što slijedi je odveć kratki opis prvog dijagrama.45 Počinjući od vrha i čitajući zdesna nalijevo, u slijedu dvanaest malih kružića utisnu-tih na obodni prsten, uočavamo imena dvanaest zodijakalnih znakova – respektivna obitavališta dvanaest meleka-upravitelja – na izvanjskom polukrugu svakog kružića (Ovan, Bik, Blizan-ci itd). U nutarnjem polukrugu svakog kruži-ća su imena dvanaest melekskih kategorija što stoje u službi dvanaesterice meleka-upravitelja koji obitavaju u dvanaest zodijakalnih znakova (oni koji odbijaju, koji opomenu čitaju, koji do-stavljaju itd). Ovih dvanaest je uređeno u sku-pinama od po tri. Sa izvanjskog dijela prstena između svake trijade utisnuta je jedna trijada među dvanaest mjeseci u godini. Na gornjem

41 Ibidem, § 654.42 O ovom terminu sadanah (templari), uporedi Kleinere Schrif-

ten..., op. cit., p. 74, and pp. 36-38 arapskog teksta.43 N al-N, § 658. Kako god, Haydar Amuli krati Ibn ‘Arebijev

citat i ne navodi detaljno dvanaest kategorija Anđela. Ovo ne čini manje značajnim poznavanje njihovih imena kako bismo razumjeli dijagram br. 8 (ovdje, fig.1). Citat je preuzet iz Ibn ‘Arebijeva Futuhat I, p. 296. “Postoje oni koji se danju i noći, jutrom i večeri, otiskuju od Boga i od nas ka Bogu, koji o nama kazuju samo dobro. Postoje oni koji posreduju za sve zemljane, te oni koji posreduju samo za vjerujuće, jer su obasuti božanskim žarom (ili ljubomorom), kao što su oni koji posreduju za sve zemljane, obasuti milošću (...) Postoje

oni koji su zaduženi za nadahnuće i koji utiskuju znanje u srce (...) Postoje oni koji su zaduženi za uobličenje onoga što Bog utisne u utrobu; tu su oni zaduženi za udahnjivanje života u Duhove; oni čija je zadaća da njeguju i da snabdije-vaju... Nema zgode u svijetu koju Bog nije povjerio u brigu Anđelima.” Ibn ‘Arebi nabraja dvanaest kategorija anđeoskih entiteta spomenutih u našem tekstu, koji su također spome-nuti u Kleinere Schriften..., op. cit., pp. 76-78. arapskog teksta.

44 N al-N, §§ 657-665.45 Ovo je detaljnije opisano na kraju ovog eseja u appendixu

koji sljeduje reprodukcija dijagrama onako kako se javljaju u arapskom kontekstu u N al-N. Uoči odsustvo dvadeset i osam dvorskih službenika u prvom dijagramu.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


desnom vrhu su muharrem, safer, rebiul-evvel itd. Na unutrašnjoj strani prstena su četiri bo-žanska Imena: Prvi, Posljednji, Jasni, Skriveni. U središtu je dvojaki krug koji čini prsten sa se-dam kružića u njemu. U izvanjskom polukru-gu svakog kružića su imena sedam planeta. Počinjući od vrha, to su: Sunce, Jupiter, Vene-ra, Merkur, Mjesec, Mars, Saturn. U suglasju s ovima, s imenima utisnutim na unutrašnjem polukrugu, jesu Inteligencija, Duša, Priroda, Materia Prima, tijelo, Prijestolje i Nebeski svod. U središtu je mali kružić koji nosi natpis: ma-nifestirani svijet (čiji sistem korespondencije je predočen dijagramom). Sa strane, u uglovima figure jesu četiri kruga, svaki sa dvojakim nat-pisom: 1. Inteligencija. Čovjek. 2. Duša. Melek. 3. Priroda. Genie (džin). 4. Tijelo. 5. Životinja (živuće stvorenje).

Prije negoli se osvrnemo na naredni dijagram koji prikazuje korespondencije u duhovnom svijetu, moramo slijediti razmatranja Haydara Amulija.46 Ovdje će balans od sedam i dvanaest na neki način uspostaviti balanas između pri-vremenosti duhovnog, ezoterijskog vremena i povijesnog, egzoterijskog vremena.

Poput naših autora, Haydara Amulija i Ibn ‘Arebija, moramo imati na umu zamisao koja u islamskoj teozofiji sukladira ideji o praiskon-skom postojanju Logosa u kršćanskoj teologiji. Ovdje je praiskonski Logos znan kao Haqiqah muhammediyah, vječna muhammadanska zbilja, Logos, Svjetlo i Duh Sveti muhammedanskog vjerovjesništva (u šiijskom gledištu, sačinjen je od četrnaest svjetlosnih aeona: Vjerovjesnika, njegove kćeri Fatime i dvanaest Imama). Ovaj muhammedanski Duh označen kao Spiritus re-ctor (al-Ruh al-mudabbir), praiskonski postoji u svijetu Otajstvenog (‘alam al-ghayb), u neoči-tovanom duhovnom svijetu; i upravo je na ovo Vjerovjesnik mislio kad je kazao: “Bijah Vjero-vjesnikom kad Adem još bijaše između vode i ilovače (dok još nije postojao).”

Ova zamisao nameće drugu: onu o preobra-ženju vremena koja pretpostavlja cikličnu formu vremena. Prvi ciklus protječe pronoseći Ime Skri-veni (al-Batin: Skriveni spram nas) u smislu da je vjerovjesnička muhammedanska zbilja ili bit

prisutna na skriveni, pritajeni i ezoterijski način u zadaći svih vjerovjesnika religija Knjige koji su prethodili Muhammedovoj manifestaciji. Ovo se da uočiti u primjeru motiva Verus Propheta judeo-kršćanske profetologije. U kazivanju “Bi-jah vjerovjesnikom prije nego je Adem stvoren”, a ne prosto čovjekom ili bićem, Vjerovjesnik je podrazumijevao da već tad bijaše posjednikom vjerovjesničke harizme prije svih vjerovjesnika koji su, respektivno, mnogolike forme mani-festacija ili epifanije (mazahir) u kojima vječni Vjerovjesnik, Verus Propheta bijaše pritajeno skri-ven. Ovaj ciklus je upotpunjen njegovom ovo-zemnom uosobljenom manifestacijom. Time se nadaje preobražaj vremena uz uvođenje novog ciklusa, onog Imena Jasni (al-Zahir, Manifesti-rani spram nas). Ako je Vjerovjesnik obznanio da vrijeme posjeduje cikličnu formu (istiddrat al-zaman), to je zarad ozbiljenja da je u trenu njegove ovozemne epifanije, vrijeme posuvra-ćeno svom izvornom stanju onako kako bijaše pri Božijem stvaralaštvu (ovo je u vezi s idejom o thema mundi). Metafizička muhammedanska bit bijaše na izvoru misije svih vjerovjesnika, a u svojoj ovozemnoj epifaniji predstavlja konačni Pečat vjerovjesništva i poslanstva. Smisao koji je istodopce zaključak vjerovjesničkog ciklusa gdje muhammedansko vjerovjesništvo ostaje pritajeno, kao i polazna tačka ciklusa njegove manifestaci-je, označavaju tren povlaštene ravnoteže između Skrivenog i Očitovanog.

Ova ideja o namjeri koja je napose uvoditelj-ska i zaključna i, takva, uključuje pojam o posu-vraćenju ravnoteži mjerilima cikličnog protje-canja vremena – ova zamisao usmjerava analizu ka gledištu u kojem, pod pojmom vremena, leži pojam balansa (mizan). Ova analiza je olakšana postupkom koji je omogućen filozofskom al-gebrom ili filozofskom naukom o slovima (‘ilm al-huruf) – postupkom koji nalikuje onom je-vrejskih kabalista. Kao ishod se nadaje djelo-krug razmatranja u kojem su suglasnici što čine riječ ZaMaN (vrijeme) isti kao oni što čine riječ MiZaN (balans). Sad, vrijednost riječi se ne pre-inačuje kad se uredi poredak suglasnika od ko-jih je sastavljena. U ovom slučaju, ravnoteža iz-među koncepta vremena i balansa je potvrđena mnogim kur’anskim stavcima koji naglašavaju 46 Ibidem, §§ 663-665.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 43balans i njegov eshatološki značaj.47 Sljedstveni zaključak je da se početak i kraj vremena od-nose na zodijakalni znak balansa. “Svaki ci-klus okončava balansom”; te upravo iz balansa drugi Znakovi postaju manifestirani. Balans je znak harmonije stvari i božanske pravičnosti, gdje su pojmovi o ravnoteži i pravičnosti dva aspekta balansa. Da se naslutiti da je Haydar Amuli trebao načiniti dijagrame u terminima primarne uloge balansa. Ako nije učinio tako, to je stoga što je zbiljski, u ovom kontekstu, balans nešto odveć više od zodijakalnog znaka. To je taj metafizički princip o kojem smo kazivali na početku i koji uređuje sveukupnost dijagrama i uspostavlja sistem korespondencije.

Štaviše, naredni dijagram možemo čitati bez teškoće (dijagram br. 9). U prethodnom dijagramu imali smo imena dvanaest zodijakalnih znakova (prebivališta dvanaesterice meleka-upravitelja na devetom Nebu), a u kružićima utisnutima na obodnom prstenu ovi bijahu združeni s imenima dvanaest kategorija melekskih bića u njihovoj službi. Sukladirajući im, u četiri trijade su raspr-šena imena dvanaest Imama Ademovog perio-da (Šit, Habil, Kabil, Gainan, itd; druga imena izuzev Idrisovog i Enohovog su pretrpjela gra-fičko unakaženje do mjere da se ovdje ne mogu spominjati). Ovoj dvanaesterici Ademovih Ima-ma odgovaraju dvanaesterica Muhammedovih Imama, od ‘Alija al-Murtade, prvog Imama, do dvanaestog skrivenog: Muhammeda al-Mehdija. U obodnom prstenu, grupirana u četiri interka-larne trijade i utisnuta ponad i podno crte, jesu imena dvanaest Imama Musaova perioda, te oni Isaova doba.

Sad se otiskujemo ka središnjem krugu. U pret-hodnom dijagramu, sedam planeta su dovedene u ravnotežu sa sedam kosmičkih cjelina ili kosmi-čkih načela: Inteligencijom, Dušom, Prirodom

itd. Ovdje nalazimo sedam velikih vjerovjesnika kojima je povjerena zadaća obznanjivanja Knjige. Svaki od njih je uparen s onim koji bijaše polom (qutb) njegova vremena; sedmi pol je pol svih polova, dvanaesti Imam Muhammedovog doba. Razmještaj je blago drukčiji od onog u središnjem krugu prethodnog dijagrama. Srednji kružić u središtu kruga nosi ime Vjerovjesnika Muham-meda, a šest preostalih su grupirani okolo. Ovo je stoga što je – kako je naslućeno tangentnim krugom iznad – riječ o duhovnom svijetu (‘alam ma‘nawi). Položaj Muhammeda jest u samom središtu svih vjerovjesnika, jer kroz ciklus kojim dominira ime Skriveni, ovi vjerovjesnici bijahu njegove epifanijske forme (mazahir).

Ovaj stav nastoji prikazati kako u duhovnim krugovima i središte posjeduje vrlinu bivanja op-segom (ova osebujnost je potvrđena u Teologiji koja se pripisuje Aristotelu i čije su posljedice naši duhovni učitelji iscrpno istražili).48 Poput sedam planeta astronomskog Neba, sedam vje-rovjesnika su u određenom smislu pokretačke sile duhovnog Neba, blagodareći kojima du-hovno biće (ruhaniyah) Verus Propheta raste do trena svoje potpune ovozemne manifestacije u liku Muhammeda.49 Kako god, ritam vjerovje-sničkih perioda, a time i granice koje se među-sobno razlikuju označavanjem početka i kraja svakog perioda, uvjetovani su dvanaestericom Imama koji čine pleromu svake vjerovjesničke epohe. Znanost o balansu nam i ovdje omogućava obujmiti korespondencije između uloge sedam i dvanaest u astronomskom Nebu i duhovnom Nebu vjerovjesništva.

Samim činom eo ipso dokučujemo posljedice i potencijalitete koji na ovaj način ishode iz spone koncepta o vremenu i ideje o balansu. Kao ishod toga, ideja o balansu je ta koja vremenu daruje njegovu cikličnu formu. Balans se opet vraća u

47 Ibidem, § 665. U kontekstu koji citira Haydar Amuli, Ibn ‘Arebi predočava kur’anski stavak kako slijedi: “Vjerovje-snik je kazao: ‘Ja i konačni čas smo poput ova dva (prsta).’ A Bog je kazao: Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne te-rezije postaviti (21:47). I rečeno nam je: i pravo mjerite i na tereziji ne zakidajte! (55:9). Također: a nebo je digao. I postavio je terezije (55:7). Stoga, Bog je balansom u sva-kom Nebu obznanio ulogu tog neba (41:12). I balansom je srazmjerno raspodijelio po Zemlji hranu koju zemlja daje (41:10). I Bog Uzvišeni je svemu dao balans u univerzumu: duhovni i materijalni. Balans nikad ne zastranjuje. Ovako,

balans kazuje i djeluje na način koji je osjetilan za čula. Na isti način daje ideje, jer primarni izvor zemljanih i nebe-skih tjelesa i njihovih ideja, jest u zakonu o balansu. Slično tome, postojanje vremena i onoga što je ponad njega ishodi iz Mensura divina (al-wazn al-ilahi) kojoj stremi Ime Mu-dri (Hakim) i koju očituje pravedni Sudija. Nakon balansa, manifestira se Škorpija skupno s njenom, od Boga danom res divina. Potom slijede Strijelac, Jarac itd.”

48 Uporedi posljednji dio mog rada “Le Motif du voyage et du messager en gnose iranoislamique”. (Neobjavljen.)

49 N al-N, § 666.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


ravnotežu na kraju ciklusa, a ova ravnoteža jest vraćanje vremena na početnu tačku koja time iznova postaje početnom tačkom novog ciklu-sa. Kazali smo da je znanost o balansu sami te-melj korespondencije među svjetovima: bez ideje o balansu, svjetovi ne mogu biti u međusobnoj korespondenciji. Korespondencije koje naš autor uspostavlja bile bi nemoguće ako bi jedina pa-slika koju posjeduju bila poput pravolinijskog i beskrajnog vremena, kao ona ovdašnjeg evolucio-nizma. Blagodareći balansu, moguće je dovesti u ravnotežu figure na koje nailazimo u svakom ciklusu budući da se tad nadaju odgovarajućima. Naša trenutačna povijesna shema možda dopu-šta određene analogije, no one su na kraju samo metaforične jer oskudijevaju onim što uspostav-lja i što dopušta nauka o balansu.

Nadalje, nije dostatno nadomjestiti (poput Oswalda Spenglera) shemu cikličnog poimanja historije za onu linijske evolucije – shemu stalne geneze koja je regulirana povijesnom uzročnošću koja je prirođena u neprekidnom slijedu fenomenā. Time se nameće pitanje: kako je razumijevanje (čin razumijevanja) moguće od jednog ciklusa do drugog ako je svaki ciklus samoobujmlju-jući? Znanost o balansu dopušta razumijevanje koje ishodi iz jednog ciklusa do drugog; to čini stabiliziranjem toka povijesti i, putem sistema korespondencija koje dovodi u ravnotežu, uspo-stavom stupnja transpovijesne nepromjenjivosti između odgovarajućih dramatis personae. Znanost o balansu utjelovljuje naslijeđe vremena time što nadomještava poredak istodobnosti za poredak uzastopnosti, za ono jedinstvo kupola o kojem smo kazivali na početku.

Upravo ovo omogućava dijagrame koje je načinio Haydar Amuli, kao i korespondencije utisnute na njima u formi odgovarajućih figu-ra koje su nam dokučive samo na stupnju ima-ginalnog. Otuda je i objelodanjen eshatološki značaj balansa. Kao rezultat, balans vraća vrije-me njegovu izvoru, onom izvoru koje jest nje-govo sebstvo. Time nastaje preobraženje vreme-na i, otuda, ne postoji ništa što je neizmjenjivo (riječ koja se odveć zloupotrebljava!). Nauka o balansu ne dozvoljava filozofiju povijesti, jer fi-lozofija povijesti može biti posve agnostička, a njen modalitet percepcije može proizlaziti iz

svirepog realizma. S druge strane, nauka o ba-lansu dopušta historiozofiju koja je eo ipso gnoza i čiji modalitet percepcije je posve vizionarski. Ako naši autori kazuju o rastu Muhammedova duhovnog bića, drugim riječima, Verus Propheta, ovaj rast je djelatan i osjetilan ne samo na stup-nju uobičajene povijesne zbilje nego i na stup-nju u kojem, primjerice, rana kristologija kazuje o Christosu Angelosu.

Ovo, općenito govoreći, pretpostavlja balans od sedam i dvanaest kad se primjenjuje na ma-nifestirani i duhovni svijet, te na astronomsko i nutarnje Nebo. Skupno čine brojku od devet-naest, a upravo su na ovom broju sačinjena dva kosmosa, što će nam Haydar Amuli nastojati predočiti pri razvijanju balansa od devetnaest.

3. Balans od devetnaestRazvitak balansa od devetnaest sačinjen je

od tri faze pri čemu prolazimo kroz tri Knjige o kojima smo govorili na početku ovog poglavlja.

A. U prvoj od ovih triju faza, znanost o ba-lansu dovodi Knjigu obzorja u korespo-ndenciju s Knjigom duše.

B. U drugoj fazi, znanost o balansu pojašnjava odgovarajuću građu one treće, objavljene Knjige ‒ Kur’ana.

C. Tokom treće faze, znanost o balansu do-vodi građu nutarnjeg dženeta u korespo-ndenciju s građom nutarnjeg džehenema.

A. Poput Knjige Kur’ana (al-Kitab al-Qur’ani), Knjiga obzorja (Kitab afaqi) i Knjiga duše (Kitab anfosi, vidi Kur’an, 41:53) – u paracelzijskim termi-nima nutarnje Nebo i izvanjsko Nebo – posjeduju numeričku građu zasnovanu na broju devetnaest. Stoga će, između ostalog, hermeneutika sve tri Knji-ge biti usmjerena ka uspostavljanju podudarnosti sa trima brojevima koji su uključeni u njihovim respektivnim građama.50 Istina, ove tri Knjige su djelo meleka pisara po nalogu meleka Nuna, ke-rubina na Prijestolju; premda je nepotrebno kaza-ti, ali ćemo napomenuti da naš autor smatra da je 50 Ibidem, §§ 669, 688, 736. Haydar Amuli se referiše (§ 669)

na svoj Ta’wilat, za koji je načinio devetnaest dijagrama. Vjerujem da misli na svoj veliki duhovni komentar na Kur’an (al-Muhit al-a‘zam); uporedi moj uvod za La Philosophic Shi’ite..., op. cit., pp. 46 ff

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 45njihova građa zasnovana na zbiljskoj prirodi bro-jeva, te se zarad ovoga poziva na Pitagorinu ari-tmozofiju onako kako je izložena u proslavljenoj enciklopediji Braće čista srca (Ikhwan al-Safa).51

“Znaj”, piše, “da je mudri Pitagora prvi održao diskurs o prirodi broja. Kazao je da bića nastaju u skladu s prirodom brojke. Posljedično tome, onaj koji shvata prirodu broja te njegove osobitosti i značajke, kadar je spoznati raznolike rodove i vrste bića.” Tvari su nužno jedno glede materi-je (hayuli) i mnoštvo glede forme (surah). Tu su parovi (materija i forma, suptilno i kruto, blje-štavo i tamno itd.); trijade (površ, crta i zapremi-na; prošlost, budućnost i sadašnjost itd.); tetrade (četiri prirode, četiri elementa, četiri awtada ili stuba kosmičkog šatora); zatim tu su pentade, heksade, heptade, dekade itd. Nažalost, dualisti bijahu zadivljeni parom; kršćani trijadom; pri-rodni filozofi tetradom... No, Pitagora i njegovi sljedbenici načinili su pravičnu podjelu. Jasno su uvidjeli da je Jedan uzročni broj, a da su svi brojevi, veliki ili mali, par ili nepar, načinjeni od strane broja Jedan. Jedan daje ime svakom broju; brojevi opstaju stoga što Jedan opstaje; broj ra-ste i povećava se ponavljanjem broja Jedan. Kako je dvovalentni element parno sjedinjenje, on se razlikuje, primjerice, od trojnog sjedinjenja itd.

Ovdje stoga nalazimo potvrdu stare izreke: Ens et Unum convertuntur: koncept bića i kon-cept broja Jedan su uzajamni stoga što svako biće nastaje poradi toga što jest jedno biće. Ovo ontološko jedinstvo je postojano i nepromjenji-vo; formula koju izražava jest 1 × 1. Posljedično tome, ova formula omogućava niz aritmetičkih sjedinjenja sačinjenih u cjeline koje su sljedstvene aritmetičkom jedinstvu broja Jedan – to jest, 1 + n.

Otuda, naš autor pojašnjava da je dva brojka Prve Inteligencije (kao drugo postojanje); tri je broj kosmičke Duše; četiri je broj Prirode; pet je broj Materia Primae; šest je broj tjelesne zapre-mine; sedam je broj Nebeske Sfere; osam je broj Elemenata; devet je broj tri prirodna carstva, to jest, mineralnog svijeta (koji odgovara poretku de-setica), biljnog svijeta (koji odgovara poretku sto-tica) i životinjskog svijeta (koji odgovara poretku hiljadarki). Sada možemo obujmiti posvemašnji

značaj iskaza da “svaki broj u sebi sadrži ezote-rijsku tajnu koja se ne da naći kod drugog broja”. Svjetski sistem je uređen sukladno broju devet-naest. Kad teozof promišlja o ezoterijskoj tajni broja devetnaest, saznaje da ako ovaj broj uređu-je građu svijeta, to je stoga što je vascijeli univer-zum načinjen na sliku Božiju (‘ala surat al-Haqq, secundum Formam Dei). Broj devetnaest obitava u opravdanju koncepta o univerzumu koji je Imago Dei, kao u opravdanju da postoji tajanstveni za-kon korespondencija među trima velikim Knjiga-ma napisanima po nalogu kerubina na Prijestolju, drugim riječima, da postoji balans hermeneutika koji je zajednički trima Knjigama.

Prema našem autoru, Haydaru Amuliju, oči-to je da kad vjerovjesnička tradicija kazuje da je “Bog stvorio Adema na Svoju sliku”, Adem treba da bude shvaćen kao da predstavlja univerzum, kosmos u cjelini, Makranthropos (al-Insan al-Kabir, Homo Maximus) kojem kao protuteža stoji ovo-zemni čovjek kao mikrokosmos. Kako je kosmos u formi čovjeka – antroposa – i kako je čovjek na-vlastito Kosmos, Imago Dei se mora odnositi na oboje: to su dvije sukladirajuće forme iste teofanije.

Ovdje Haydar Amuli predočava izvrsnu her-meneutiku kur’anskog stavka 41:53 gdje Bog ka-zuje: “Mi ćemo im pružati dokaze Naše u pro-stranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je On istina.” To je hermeneutika koja je na početku stavka izlože-na u prvom licu.52 “Ovaj stavak”, kazuje Amuli, “aludira na dvije forme teofanije (zuhur Allah). Njegovo ezoterijsko značenje je sljedeće: Mi ćemo im pružati dokaze, to jest, naše simbole i ambleme koji u višnjem svijetu i svijetu podno združeno čine horizonte, te koji u ljudskoj duši čine svi-jet duša. Dok im ne bude sasvim jasno da je biće u svojoj cijelosti sačinjeno od epifanijskih formi Moje Biti, Mojih Imena i Mojih Djelovanja; te da zbiljski ništa ne može postojati osim Mene ili, radije, da Drugo ne posjeduje zbiljsko bivstvo-vanje, jer Drugo označava vlastite pojedinačnosti i osobenosti teofanijskih formi koje optrajavaju vrlinom Mog zbiljskog, kosmičkog i posvema-šnjeg bića isto kao što ono ograničeno optraja-va vrlinom vrhovnog, te kao što sjena optrajava vrlinom sunca, ili kao što forma i manifestaci-ja optrajavaju vrlinom onoga što manifestiraju.

51 Ibidem, §§ 670-674.52 Ibidem, §§ 675-676.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


Zarad ovoga sam kazao: On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi (57:3). I kazao sam: Kuda god se okrenete, tamo je Lice Božije (2:115). I još sam rekao: Sve će, osim Njega, propasti... i Njemu ćete se povratiti! (28:88). Stoga su gnostici kaza-li: ‘Samo Bog može biti – Bog, njegova Imena, Svojstva i Djelovanja.’” Haydar Amuli ovdje ci-tira dvije dobro znane katrene: “Moj Voljeni mi se prikazao u svakom vidu/ Stoga sam ga kon-templirao u svakoj ideji i svakoj formi/ Rekao mi je: To je to. Ali kad/ ja kontempliram stvari, ti si taj koji je moj dvojnik.” “Slava onome koji je obznanio svoje stvaralaštvo/ Poput skrivene tajne blještavosti svoje svijetle božanstvenosti/ I koji nam se objelodanio u svojoj kreaciji/ U formi onoga koji jede i pije.”53

Šta je razlog svemu ovome? Čemu ova očita digresija? Haydar Amuli predviđa zamjerku: Po-enta svega je da ono što je s jedne strane označeno univerzumom, kosmosom, te s druge strane čovje-kom, čini cjelinu koja je jedna i istovjetna i koja je sačinjena od svih teofanijskih formi. Krunska je tajna (al-sirr al-a‘zam) da je univerzum načinjen na sliku Božiju i da je Cjelina, sukladno gnostici-ma, s jedne strane božansko Biće, a s druge strane, kosmički Adem ili Antropos, jer Cjelina odraža-va Pasliku skrivene Riznice koja je stvorila svijet usljed svoje čežnje da bude spoznata – da spozna sebe u odrazu stvaralaštva. Ovo je tajna prve dvije Knjige, Knjige obzorja i Knjige duše.54

Znanost o balansu može predočiti iscrpan dokaz o navedenom. Izvanjski ili manifestira-ni svijet se povinjava broju devetnaest; štaviše, taj svijet je sačinjen od kosmičke inteligencije, duše univerzuma, devet nebeskih sfera, četiri ele-menta, tri prirodna carstva i, konačno, čovjeka. Sveukupno čine brojku od devetnaest. Ili pak, kako smo ranije prikazali, sačinjen je od sedam planeta i dvanaest zodijakalnih znakova, što ta-kođer daje broj devetnaest. Ova figura je tako-đer i broj čovjeka, broj antropologije. Čovjek je sačinjen od vlastitog intelekta, vlastite duše, de-set moći koje su označene kao pet izvanjskih i pet nutarnjih čula, od četiri duše – kur’anskom

terminologijom označene kao duša koja sklona zlu (al-nafs al-ammarah), duša koja obračun svodi sa sobom (al-lawwamah, savijest), nadahnuta duša (al-mulhamah), smirena duša (mutma’annah) – te, naposljetku, tri pneume ili duha: vegetativni (ruh nabatiyah), vitalni (ruh hayawaniyah), psihički (ruh nafsaniyah). Sve zajedno čini broj devetnaest. Isto tako, duhovni svijet je sačinjen od sedam velikih vjerovjesnika i njihovih dvanaest Imama, to jest, ...od sedam polova i dvanaest awliya’ ili prijatelja Božijih. Skupno opet čine devetnaest.55

Korespondencije između svijeta kao homo maximusa i čovjeka kao mikrokosmosa, pravično pripisuju oboma Imago Dei koja je manifestirana respektivno u njihovim dvama teofanijskim for-mama. Ova korespondencija je, nadalje, izražena činjenicom da kosmos može biti označen kao vr-hovni halifa Božiji, a čovjek, antropos, kao sićušni namjesnik. Suprotnost je jednako valjana: čovje-kova uloga namjesništva obujmljuje i univerzum, jer potonji je manifestiran spram i zarad čovjeka. Ovo utječe na korespondenciju između hermene-utike Knjige obzorja i Knjige duše do mjere da je kosmološki stavak poput kur’anskog stavka: “Bog je nebesa, vidite ih, bez stupova podigao” (13:2), jednako primjenjiv na duhovno Nebo, Nebo u nama. Ovi neosjetilni stupovi su aluzija na Savr-šenog čovjeka kao kosmičkog antroposa kroz ko-jeg nebeske Sfere s melekima kao njihovim po-kretačkim dušama, optrajavaju u vidu osjetilnih stupova koji podržavaju palaču ili kupolu.

Što se tiče neosjetilnih stupova koji podržavaju duhovno Nebo, njih treba pojmiti u vidu onoga što tvori Duh, Srce i Dušu Svijeta, to će reći, metafi-zičku zbilju Savršenog čovjeka koji je samo Bogu znan, jer “Moji prijatelji su pod Mojim šatorima (Mojim kupolama, Mojim svodom). Niko ih ne poznaje osim Mene.” Ova predaja se nanovo po-tvrđuje da bi nas podsjetila da je Savršeni čovjek uprimjeren na svim raznolikim stupnjevima ezote-rijske hijerarhije, a to su ovi neosjetilni stupovi koji podržavaju duhovno Nebo. Na početku ove studije smo uočili termine kojima su označeni. To su vje-rovjesnici (nabi), poslanici (nabi-mursal), prijatelji

53 L. Massignon pripisuje ovaj katren Halladžu, no ovo ne potvrđuju ni Ruzbihan ni Haydar Amuli. Nije nužno steći uvid u kršćansko značenje katrena, premda kršćanin svakako posjeduje slobodu da to učini. Čak je podesnije za šiijskog mislioca da u njemu vidi očitu aluziju na Imama ili kao slutnju tajne božanstvenosti

manifestirane u ljepoti prolaznih ljudskih bića (kako to Haydar Amuli shvata); jer to je tajna njihovog Postojanog Lica (28:88) u mjeri u kojoj jesu epifanijske forme božanstvenosti.

54 Ibidem, § 677.55 Ibidem, §§ 678, 684.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 47Božiji, Imami, polovi, halife, stupovi (awtadi), ab-dali itd. No čini se da su najeminentniji među nji-ma, oni koji određuju druge, devetnaest prethodno spomenutih – sedam vjerovjesnika i dvanaest Ima-ma – koji odgovaraju onoj devetnaesterici izvanj-skog svijeta, te o kojima, naposljetku, ovisi kreta-nje epoha što čine jedan ciklus; ovo kretanje jest kretanje balansa koji se vraća početnoj ravnoteži.56

Ovo, općenito kazavši, jest balans od devet-naest u vidu hermeneutike koja dovodi u kores-pondenciju dvije prve Knjige: Knjigu obzorja i Knjigu duše. Sad je moramo primijeniti na treću, objavljenu Knjigu – Kur’an; čime ćemo vidjeti kako hermeneutika ovu treću dovodi u korespon-denciju s prvim dvjema Knjigama preko tajan-stva jednog te istog broja devetnaest.

B. Ovome možemo najprije pristupiti anali-zom riječi kojom se Bitak izražava na zapovjedni način. To je KN (= Esto! ne fiat) koje, usmjereno ka tvari što je već misteriozno prisutna u svom virtualitetu, zapovijeda joj da bude. Štaviše, ova analiza uključuje tri suglasnika koji čine korijen glagola KWN (biti): kaf, waw, nun.57 Kad ova tri slova budu umnožena trima slovima koji, res-pektivno, čine ime svakog, rezultat je broj devet. Ovaj broj uređuje strukturu bivstvovanja glede

ezoterijskog i egzoterijskog, osjetilnog svijeta ili Mulka, te svijeta Duše ili Malakuta. Stoga, s je-dne strane tu je devet nebeskih Sfera, a s druge, devet meleka u vidu njihovih pokretačkih Duša, što ukupno čini osamnaest. Upravo na ovo mi-sle teozofi kad kazuju o 18.000 svjetova (figura koja je, štaviše, dobro znana u ismailijskoj gnozi i jevrejskoj kabali).58 Uistinu, za Haydara Amu-lija broj osamnaest označava kosmička sjedinje-nja ili načela-univerzume, poredak s hiljadama, koji simboliziraju mnoštvo dijelova koji se na-domještaju. Kad Savršeni čovjek bude pridodat broju osamnaest, dobija se broj od devetnaest.

Pri analizi hexaemerona, šest dana Svarala štva, uzimajući u ozbir kur’anski stavak: “Samo jedan dan u Gospodara tvoja traje koliko hiljadu godi-na” (22:47); i “On je Taj koji je za šest ra zdoblja nebesa i Zemlju i ono što je među njima stvo-rio” (25:59), dovedeni smo do istog zaključka. Nebesa su svijet Džabaruta (svijet Inteligenci-ja i božanskih Imena). Zemlja je Mulk, svijet osjetilnog. Ono što je među njima jest Mala-kut ili svijet Duša. Šest dana koji su dodijeljeni svakom od ova tri svijeta, čine brojku od osam-naest. Budući da je jedan dan koliko hiljadu go-dina, opet dosežemo figuru od 18.000.59 Uočit

56 Ibidem, §§ 680, 683, 685. Uporedi također predaju prvog Imama hazreti Alije: “Znaj da je ljudska forma najveći do-kaz Božiji pred Njegovim stvorenjima. To je Knjiga koju je lično napisao. To je Hram koji je sagradio svojom Mudro-šću. To je jamac koji svjedoči za sve neosjetilno, to je dokaz protiv poricateljā. To je pravi Put koji vodi ka posvemaš-njem Dobru. To je put koji leži između Dženneta i Dže-hennema.” § 682.

57 Ibidem, §§ 686-687.58 O 18.000 svjetova vidi moju knjigu L ‘Homme de lumie-

re dans le soufisme iranien (Paris, 1971), p.162 (The Man of Light in Iranian Sufism, prijev. Nancy Pearson, Boulder & London, Shambhala Publications, 1978, p. 109.) Uporedi G. Scholem, Les Origines de Ia Kabbah, op. cit., pp. 476, 490; Nicolas Sed, La Cosmologie juive, op. cit., pp. 212 ff.

59 N. al-N., §§ 702, 719 – 721. Haydar Amuli predviđa mogu-ći prigovor: “Zašto ne priznati da je sveukupnost triju svje-tova stvorena u šest dana, radije nego da su stvarani jedno po jedno tokom šest dana (otuda 6X3 = 18)?” “Odgovorit ću: Stoga što nam Bog Uzvišeni na drugom mjestu kazuje da je to slučaj; to čini u sljedstvenom stavku: Zar, zaista, nećete da vjerujete u Onoga koji je u dva vremenska razdoblja Zemlju stvorio?... On je nepomična brda po njoj stvorio i bla-goslovljenom je učinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u četiri razdoblja (...) zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo... (41:9-12).” Pitalac može sada pobjedonosno kazati: “Znači Bog je stvorio nebesa i Zemlju u osam dana (2 + 4 + 2), a ne šest! No, na to ga čeka odgovor:

“Tvoj zaključak je bezvrijedan, četiri dana se referiraju samo na dopunsku i dodatnu kreaciju, kreaciju materijalnih sup-stanci. Odvojene duhovne supstance nadilaze takve mjere.” A ovo za njega jest srce materije: šta je smisao uzimanja ovih dana u značenju koje prisvajaju doslovni tumači, jer tokom kreacije, ni vrijeme ni dan nisu postojali? Riječ je o poimanju šest dana kao šest stupnjeva: mineralni, biljni, životinjski, ljudski, džinski, anđeoski; ili Jabarut, Mala-kut, Mulk, čovjek, džin, anđeo; ili pak: Inteligencija, Duša Svijeta, Priroda, Materija, Tijelo, Elementi. Međutim, nad cijelim pitanjem dominira značenje riječi dan. Ovo samo može značiti „božanski dan“ koji posjeduje dva aspekta: dane gospodstva (ayyam al-rububiyah) i dane božanstve-nosti (ayyam al-uluhiyah). Božanstvenost je Božija spona sa čovjekom čiji Bog jest u duhovnom poretku stvari (ma ‘nan). Gospodstvo je Božija spona sa čovjekom čiji Gospo-dar (rabb) jest u manifestiranom (suratan) poretku stvari. Stoga gnostici kazuju: gospodstvo posjeduje tajnu (sirr); da se ova tajna manifestira (i time poništi), veza gospodstva bi bila uništena. “Dan gospodstva” jest dan koji, prema stavku 22:47, traje hiljadu godina našeg računanja, tako da svaki dan heksamerona biva jedan milenij gospodstva; dok je “dan božanstvenosti” jednak 50.000 godina, što je ujedno i broj jednog ciklusa u ismailijskoj gnozi. Ovom svjedoči stavak: .“K Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje” (70:4). §§ 722-725. Ovo su kratka za-pažanja o temi koja priziva nebrojene usporedbe. Vidi En Islam iranien...,op. cit., IV, index, s.v. hexaemeron, jour.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


ćemo da uspostavljanjem određenih korespon-dencija, ova figura posjeduje odsudni značaj, bilo da uključuje čovjeka ili da joj je čovjek pridodat kako bi se dosegao broj devetnaest. Ovdje Hay-dar Amuli opaža kako je biće (kawn) u odnosu na devet izvedenih stupnjeva, homologno jedin-stvu u odnosu na brojeve (od jedan do deset, gdje se progresija nastavlja ab initio nakon deset), ili supstanci u odnosu na devet akcidenata. Svaki put imamo deset uz dodatnih devet stupnjeva, što ukupno čini devetnaest. Otuda imamo Prvu Inteligenciju i devet nebeskih Sfera koji združe-no čine deset, te kojima se pridodaje devet stup-njeva – devet Inteligencija koje bdiju nad Sfera-ma – što ukupno daje de vetnaest. Ili pak, imamo deset Inteligencija uz devet nebeskih Duša koje pokreću devet Sfera u činu ljubavi prema Inte-ligencijama iz kojih isijavaju; krajnji zbir je, na-posljetku, opet 19.

Na temelju iste brojke – devetnaest – u ko-respondencijama s Knjigom obzorja i Knjigom duše, načinjena je Knjiga Kur’ana. Tačno je da slova ovog rukopisa čine brojku od dvadeset i osam (slova u arapskom alfabetu). Međutim, četrnaest (to jest polovina) ovih slova pripada-ju svijetu Mulka, osjetilnom svijetu; to su slova koja posjeduju dijakritičke znakove. Preostalih četrnaest pripada svijetu Malakuta; to su izvor-na slova bez dijakritičkih znakova. To su slova koja se nadaju kao misteriozni simboli priloženi na početku određenih kur’anskih sura; nekad se javljaju pojedinačno, nekad su u grupama od dva (dvoslovno), tri (troslovno), četiri (četve-roslovno) ili pet (petoslovno). Skupno čine pet stupnjeva koji, pridodati broju četrnaest, daju sistem od devetnaest stupnjeva slova.

Takav je sistem slova u arapskom rukopi-su na kojem je Kur’an ispisan. No to nije sve. Svaka sura je naslovljena ustaljenim izrazom – istim izrazom koji vjerujući priziva pri svakom poduhvatu – Bismillah al-Rahman al-Rahim: S imenom Boga, Milostivog, Samilosnog. Ovaj izraz se smatra rekapitulacijom cijelog Kur’ana. U arapskom rukopisu, sačinjen je od devetnaest slova. Filozofska algebra u svakom od ovih slova vidi simbol određenog stupnja u spuštanju bo-žanske Milosti s jednog obzorja bivstvovanja na drugo. Kad se združe, sedam i dvanaest s kojima

smo se sučelili u prethodnim dijagramima, po-tvrđuju svojstva svojih podudarnosti.

Precizna transkripcija devetnaest slova arap-skog rukopisa koji čine Bismillu daju sljedeće: BSM ALLH AL-RHMN AL-RHIM.

Vjerovjesnik je odveć upečatljivo kazivao o vrlinama ovog priziva: “Onaj koji teži da bude spašen od devetnaest čuvara Džehennema, neka uči Bismillu; jer na Danu Uskrsnuća, Bog će na-činiti Džennet od svakog njenog slova.” Uskoro ćemo vidjeti praktične implikacije ovog iskaza. Ovo prizivanje uistinu rekapitulira cijeli Kur’an, a prvo od njegovih slova, B (arapsko ba’) po sebi je rekapitulacija od bismilla. Kako Vjerovjesnik kaže: “Bog je učinio da se jedna stotina i četiri knjige spuste s Neba. Spoznaju sadržanu u je-dnoj stotini od ovih knjiga, smjestio je u njih če-tiri: Tori, Psalmima, Indžilu i Kur’anu. Spoznaju sadržanu u prve tri knjige, sumirao je u četvrtoj, Kur’anu. Ovo znanje je spustio u mufassalu (dio od 49. sure pa do kraja Kur’ana). Ovo je sumi-rao u Fatihi (prva, početna kur’anska sura). Na-posljetku, ovo je spustio u ba’ (B) od bismilla.” Stoga, slovo ba’ rekapitulira (upotpunjuje) sve što je u Kur’anu i u svim objavljenim nebeskim knjigama. Otuda mu se pridaje pažnja koju su ispoljavali Vjerovjesnik i prvi Imam, a koja se ta-kođer pripisuje nekoliko šejhova: “Ne vidim ni-šta a da ne ugledam slovo ba’ utisnuto na tome.” Budući da su sva bića manifestirana od slova ba’, prvi Imam je kazao: “Prizivam Boga za svjedoka da, ako bih želio, mogao bih načiniti komentar na slovo ba’ od bismille koji bi bio ravan tovaru sedamdeset deva.” Biće je manifestirano slovom ba’, a tačkom ispod slova ba’, Tvorac se razlikuje od stvorenog (slovo ba’ je sačinjeno od vodorav-nog zamaha sa tačkom ispod). Da opet citiramo prvog Imama: “Ja sam tačka ispod slova ba’.”60

Slovo ba’ potječe od praiskona bivstvovanja, a njegova ezoterijska tajna ga čini Prvim Posto-janjem označenim kao Prva Inteligencija, Zbilja svih Zbiljā (Haqiqat al-Haqa’iq), Vrhovni Duh. Dok slovo elif (koje se sastoji od proste okomite linije bez mogućnosti pratećeg vezivanja) sim-bolizira jedinstvenu Božiju Bit, samu i jedinca-tu, slovo ba’ simbolizira prvotno Jedinstvo svih sljedstvenih cjelina.61 Na isti način, svako slovo u 60 N. al-N., §§ 689-690.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 49Bismilli daje ime jednom od egzistenata višnjih i donjih svjetova. Haydar Amuli se ovdje osvr-će na dužu propovijed s kojom započinje svoje raskošno duhovno tumačenje Kur’ana, onu pro-povijed koja je osobiti primjer pripovijedalačke teozofije. Započinje kako slijedi:62

“Slava neka je Onome koji je slovo elif načinio izvorom Svega i simbolom čiste i vrhovne Biti; koji je slovo ba’ učinio brojkom Prvog Određe-nja, Prvim od svih ograničenih bića podno vr-hovnog bića, prvim od svojih epifanija; te Koji je, respektivno, druga slova učinio simbolima drugih egzistenata. Perom praiskonske Volje, utisnuo je vječnost qua vječnosti na stranicama neosjetilnih univerzuma. Darovao je ime Majka Knjige (arhe-tip svih arhetipa) slovima vječnih suština i upoje-dinjenja. Sačinio je savršene i nesavršene glagole postojanja bića. Uredio je znamenja univerzuma neosjetilnog i osjetilnog u Knjizi obzorja, na koju se odnosi stavak: Tako Mi Gore, i Knjige u retke napisane na koži razvijenoj (52:1-3).”63

Ova Knjiga je kosmički ep Milosti koja se širi kroz sve stupnjeve revelacije bivanja. Feno-men svijeta je, otuda, fenomen pisanja, fenomen Knjige. Stoga, ta’wil (hermeneutika simbola), pri pripajanju ovoj Knjizi kao znanosti o balansu, nije ništa doli ta’wil koji se pripaja objavljenoj Knjizi; jer, univerzum koji se raskriva u ritmu Bismille, navlastito jest knjiga, pjesma ili ep o Milosti.

Ono što slijedi jest iscrpna predodžba korespon-dencija između manifestiranog svijeta i duhovnog svijeta, između Knjige obzorja i Knjige duše – ona predodžba koja je omogućena slovima u Bismilli što jest suma, suština cjelokupne Knjige Kur’ana.64

a) Glede izvanjskog, manifestiranog svijeta, shema korespondencija jest kako slijedi (vidi iznad devetnaest slova arapskog rukopisa za Bism Allah al-Rahman al-Rahim). 1. B (ba’) odgovara prvoj inteligenciji

(svijetu Džabaruta); 2. S (sin) odgovara Duši univerzuma (svi-

jetu Malakuta);

3. M (mim) odgovara Prijestolju (‘Arš): de-vetoj Sferi;

4. A (elif) odgovara Nebeskom svodu (Kur-si): osmoj Sferi;

5. L (prvo lam) odgovara sedmoj Sferi: Sa-turnovu nebu;

6. L (drugo lam) odgovara šestoj Sferi: Jupi-terovu nebu;

7. H (ha’) odgovara petoj Sferi: Marsovu nebu;

8. A (elif) odgovara četvrtoj Sferi: Sunčevu nebu;

9. L (lam) odgovara trećoj Sferi: Venerinu nebu;

10. R (ra’) odgovara drugoj Sferi: Merkuro-vu nebu;

11. H (ha’) odgovara prvoj Sferi: Mjesečevu nebu;

12. M (mim) odgovara Sferi Vatre: prvom Elementu;

13. N (nun) odgovara Sferi Zraka: drugom Elementu;

14. A (elif) odgovara Sferi Vode: trećem Elementu;

15. L (lam) odgovara Sferi Zemlje: četvrtom Elementu;

16. R (ra’) odgovara animalnom: prvom od tri prirodna carstva;

17. H (ha’) odgovara biljnom: drugom od tri prirodna carstva;

18. I (ya’) odgovara mineralnom: trećem od tri prirodna carstva;

19. M (mim) odgovara čovjeku, koji sumira Cjelinu.

Autor ovo prikazuje dijagramom (vidi do-datak: fig. 3, dijagram br. 10). U središtu, mali kružić pronosi riječi: al-‘alam al-suri (manife-stirani svijet). Na obujmu kruga, devetnaest kosmičkih sjedinjenja koja smo upravo nabrojali, simbolizirana su jednim od devetnaest slova u Bismilli i uravnoteženi cjelinom od devetna-est koja je načinjena od dvanaest zodijakalnih

61 Ovdje postoji ozbiljan problem. Prva Inteligencija je ozna-čena kao Prvotno Postojanje i takva je simbolizirana slo-vom ba’. Čista božanska Esencija kao izvor bivstvovanja koja je simbolizirana slovom elif, ponad je bivanja, hype-rousion. Drugdje kao u, primjerice, spisima šejha Ahmada Ahsa’ija, ovo stanje stvari čini slovo elif simbolom početne

Determinacije, to jest Inteligencije. Uporedi En Islam ira-nien..., op. cit., IV, index, s.v. etre, theologie apophatique.

62 Autor se referira na svoj ta’wilat (§ 690) i ta’wil (§ 691); uporedi iznad bilješku 50.

63 N. al-N., §§ 692-694.64 Ibidem, §§ 696-697, 728-729.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


znakova i sedam planeta s kojima smo se su-čelili u prethodnom dijagramu. Međutim, nepravilnošću ili nepažnjom crtača, nebeske Sfere prvog slijeda ne stoje nasuprot planeta kojima odgovaraju. Tu se javlja nedosljednost kroz cijeli dijagram (vidi dodatak) osim ako se ne drži za prilagodljivu figuru (nacrtanu na komadima kartona koji se proizvoljno obrću). No, u konačnici, najvažnija je struktura cjeline.

b) Što se tiče duhovnog svijeta, svako slovo u Bismilli stoji u suodnosu sa, respektivno, haqiqah (duhovnom ili metafizičkom zbi-ljom) i formom manifestacije svakog od se-dam velikih vjerovjesnika i dvanaest Imama muhammedanskog perioda65 koji, skupno s Vjerovjesnikom i njegovom kćeri Fatimom, čine pleromu haqiqah muhammediyah. She-ma korespondencija jest kako slijedi:1. B (ba’) odgovara Muhammedovoj haqiqah;2. S (sin) odgovara Ademovoj haqiqah;3. M (mim) odgovara Nuhovoj haqiqah;4. A (elif) odgovara Ibrahimovoj haqiqah;5. L (lam) odgovara Davudovoj haqiqah;6. L (lam) odgovara Mojsijevoj haqiqah;7. H (ha’) odgovara Isaovoj haqiqah;8. A (elif) odgovara haqiqah prvog Imama,

‘Alija al-Murtaze;9. L (lam) odgovara haqiqah drugog Ima-

ma, Hasana ibn ‘Alija;10. R (ra’) odgovara haqiqah trećeg Imama,

Husejna ibn ‘Alija;11. H (ha’) odgovara haqiqah četvrtog Ima-

ma, ‘Alija al-Sedždžada;12. M (mim) odgovara haqiqah petog Ima-

ma, Muhammeda al-Bakira;13. N (nun) odgovara haqiqah šestog Ima-

ma, Džafera al-Sadika;14. A (elif) odgovara haqiqah sedmog Ima-

ma, Musa al-Kazima;15. L (lam) odgovara haqiqah osmog Ima-

ma, ‘Alija al-Ride;

16. R (ra’) odgovara haqiqah devetog Ima-ma, Muhammeda al-Jawada;

17. H (ha’) odgovara haqiqah desetog Ima-ma, ‘Alija al-Naqija;

18. I (ya’) odgovara haqiqah jedanaestog Imama, Hasana al-‘Askerija;

19. M (mim) odgovara haqiqah dvanaestog Imama, Muhammeda al-Mehdija.

Ova shema korespondencija je imaginativnoj percepciji predstavljena još jednim dijagramom (vidi dodatak: figura 4, dijagram broj 11). Mali kružić u središtu označava duhovni svijet (‘alam ma‘nawi). Na obujmu kruga u vanjskom dijelu putanje nalazi se sedam velikih vjerovjesnika i dvanaest Imama ademovskog perioda (Šit, Habil, Kabil, itd.) pri čemu je svaki označen jednim od slova iz Bismille. U nutarnjem segmentu putanje je sedam polova velikih vjerovjesnika i dvanaest Imama muham-medanskog perioda. (U prethodnom dijagramu je, međutim, uočljiva određena nedosljednost u korespondencijama, premda struktura u cjelini ostaje nepromijenjena; vidi dodatak).

Ovi dijagrami objelodanjuju našoj imagina-tivnoj percepciji odveć raskošan sistem u kojem se korespondencije ostvaruju među devetnaest kosmoloških stupnjeva ili nivoa i devetnaest stupnjeva profetologije i imamologije, pri čemu je svaki označen jednim od devetnaest slova u Bismille. Drugim riječima, predočene su nam korespondencije između izvanjskog Neba i nu-tarnjeg Neba, između fizičke astronomije i du-hovne astronomije, Knjige obzorja i Knjige duše. Ovdje vrijedi prizvati Paracelsusov iskaz poput: “Želiš li izvidjeti posvemašnju građu čovjeka, nužno je ozbiljiti da su tijela nebeskog svoda sadržana u tijelu mikrokosmosa. Zvijezde u čo-vjekovu tijelu, poput izvanjskih zvijezda, posje-duju svoje osobine, prirode, tokove i situse, te se od izvanjskih zvijezda razlikuju samo u supstanci njihove for me.”66 Slično tome je veliki mistični teozof Simnani kazivao o poslanicima tvog bića.67

65 Haqiqah ili metafizička zbilja svakog Imama je označena pri-djevom koji je izveden iz njegova imena (murtadawiyah, hasa-niyah, hasayniyah, baqiriyah, ja’fariyah i sl.), a koji mogu služiti i kao apstraktna imena pri označavanju njegove esencije.

66 Uporedi Paracelsus, Paramirum I, u Sammtliche Werke in zeitgemarser Kurzung (!), ed. J .Strebel (St. Gallen, 1 947), vol. V; p. 94. “Onaj koji posjeduje znanje o nižoj Sferi, znan je kao filozof, dočim je onaj koji posjeduju znanje o višnjoj

Sferi, znan kao astronom. No i jedni i drugi su i filozofi i astronomi jer im je zajednička jedna te istu umjetnost (...) Saturn nije samo na Nebu, već i u morskim dubinama i šu-pljinama zemlje (...) Onaj koji posjeduje znanje o Marsu, zna svojstvo vatre, i obratno. Filozof u jednom, naslućuje esenciju onog drugog.” Ibidem, pp. 78-79.

67 O Simnaniju, vidi En Islam iranien..., op. cit. , III, pp. 275 ff. , i IV, index, s.v. prophetes (les sept) de ton etre.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 51Ovih devetnaest slova u bismilli omoguću-

ju Haydaru Amuliju da načini sponu između kozmoloških i profetoloških Nebesa, jer skupno sumiraju manifestirane i duhovne univerzume. Ukoliko je bismilla balans koji ovjerava ovu ko-respondenciju, to je stoga što je tajanstvo teofa-nijā, tajna svih manifestacija čiste Biti (koja je, kako vidjesmo, simbolizirana slovom elif bez mo-gućnosti pratećeg vezivanja), krajnje istovjetna tajni svih manifestacija u drugim slovima, ovog istog elifa. Ovu temeljnu i izvornu koresponden-ciju, Haydar Amuli podvrgava odveć suptilnoj analizi baziranoj na arapskom sricanju tri riječi bism, Allah i Rahman, u kojima su tri elifa skri-vena ili prerušena.68

Razmotrimo li arapsko sricanje koje je tran-skribirano u vidu BSM ALLH AL-RHMN, uvi-djet ćemo da bi između B i S (ba’ i sin) trebao stajati elif pri čemu bi trenutačno arapsko srica-nje bilo poništeno. Između drugog L i H (lam i ha’) trebao bi stajati elif scriptio plena (= a) koji je izostavljen u sricanju. Konačno, između M i N (mim i nun) u riječi RHMN (Rahman), strogi pravopis potrebuje za elifom kojeg trenutačno sricanje izostavlja.

Ova tri skrivena elifa simboliziraju čistu Bo-žiju Bit, Božija Svojstva i Božije Djelovanje. Ova Bit je uzrok trima stupnjevima: 1) Jedinost (ahadiyah) vrhovnog Samoopstojećeg Bića; 2) Jedinstvo (wahidiyah) koje je prvo u nizu jedin-stvenosti i koje označava prvo ograničenje bića; ovo je središnji stupanj Prve Intelkosmičkigen-cije kao druge hipostaze; 3) ograničenje krajnjeg bića koje odgovara trećoj hipostazi, Duši, stup-nju božanskih Djelovanja koja su označena stup-njem rububiyah ili gospodstva. Na ovom stupnju je ustanovljen uzajamni odnos između osobnog Boga ili Gospodara (Rabb) i njegova podanika (marbub), odnos koji ih čini međuovisnim; to je stupanj “Boga u vjerama oličenog”.69 Kako onda u trima riječima Bism, Allah i Rahman, slovo elif simbolizira sa teofanijama?

To se odvija na sljedstveni način. Božansko Biće se manifestira u mnoštvu svojih teofanija.

No, ova mnogostrukost je u svojstvu odnosa i do-dataka koji čine upravo ono što se odstranjuje pri potvrđivanju ezoterijskog ili ontološkog tawhi-da, drugim riječima, pri potvrđivanju da božan-sko Biće navlastito jest, u istinskom smislu riječi. Na stupnju teofanija nalazi se mnogostrukost i Drugost, tu je spona između osobnog božanstva i njegova podanika – spona označena tradicio-nalnim kazivanjem: “Bijah skrivena Riznica. Že-lio sam biti spoznat, stoga stvorih Svijet.” Isto-dobno, suštinska, krajnja okultacija i pritajenost božanskog Bića je potvrđena u stavku: “Bog si-gurno može bez svih svjetova biti” (29:6); ovdje simbolička istaknutost slova elif postaje očitom.

Kako smo već uočili, elif je načinjen prostim okomitim potezom čime se druga arapska slo-va mogu držati za horizontalnim produženjem, savijanjem, uvrtanjem i slično. Posljedično tome, tu se nadaje djelokrug za prosuđivanjem kako se slovo elif manifestira u drugim slovima, te da ova manifestacija ishodi u njegovom određenju putem formi svih drugih slova. Ovo naslućuje uspostavu odnosa koji podrazumijeva umnoža-vanje i činjenicu da postoje druga slova pored elifa. Tako se javlja savršena korespondencija iz-među manifestacije božanskog Bića u njegovim teofanijskim formama i manifestacije slova elif u raznolikim formama drugih slova. Stoga, sva-ka postojeća tvar može biti određena sukladno njenoj korespondenciji sa jednim od slova: jed-na može biti označena slovom ba’, druga slovom džim, treća slovom dal, itd. Božija Bit (dhat ila-hiyah) je dovedena u odnos sa svim postojećim tvarima i ovom uspostavom veze izranja mnogo-strukost i naziv božanskog Bića imenom svake postojeće tvari (ime prve Inteligencije, ime Duše Svijeta, itd.). Istovjetno, uspostavlja se odnos iz-među slova elif i svakog drugog slova što ishodi u mnoštvu ABJAD (abcd), te u nazivu elif ime-nom svakog slova (ba’, džim, dal i sl. su imena elifovih formi manifestacije).

Stoga, manifestacija Božije Biti kroz kosmič-ke forme (suwar al-‘alam) odgovara manifestaciji elifa kroz forme drugih slova. Jednodobno se da

68 N al-N, §§ 698-701, 730.69 O označavanju prve Inteligencije – druge hipostaze – kao

Milosni (al-Rahman), metafizički Anthropos i Duše – treće hipostaze – kao Svemilosni (al-Rahim); te o poistovjećiva-nju al-Rahmana sa Makranthroposom (al-Insan al-kabir) i

al-Rahima sa Mikranthroposom (al-Insan al-saghir), uporedi La Philosophie Shi ‘ite, op. cit, pp. 567-568. Nadalje, Imam je metafizički poistovjećen sa al-Rahmanom, Homo maxi-musom, “Svjetlost, otac Svjetlosti” (al-Nur abu ‘l-Anwar); Ibidem, index, s.v. Imam.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


uočiti ontološki temelj sistema korespondencija utvrđen u dva zadnja dijagrama (fig. 3 i 4) između devetnaest slova u bismilla, devetnaest kozmoloških stupnjeva, te devetnaest stupnjeva profetologije.

Tri elifa skrivena u sricanju tri riječi bism, Allah i Rahman, mogu biti motreni i kao amblemi tri univerzuma koji su zakriveni unutar bismille. Ovo su tri kozmička jedinstva čije su mnogostrukosti simbolizirane figurom od jedne hiljade. Oni su mistično tijelo bismille kao što su melekske svete povorke mistično tijelo vrhovnog Namusa, Zakona Vatre što bijaše prva vizija koju je melek prenio Vjerovjesniku – vizija koja ga je preplavila i čije značenje mu bijaše objelodanjeno od strane mo-naha Waraqe.70 Ovo mistično tijelo bismilla nas vraća ka devetnaest svjetova. Suštinski, tri skri-vena univerzuma uosobljuju postojanje tri druga svijeta: svijeta Znanja (‘alam al-‘ilm), svijeta Volje (iradah) i svijeta Moći (qudrah), pri čemu je svaki dodijeljen drugom svijetu kao njegovo pribježište (qawabil): Znani (ma‘lum), Voljni (murad) i Pred-određeni (muqaddar). Sveukupni broj svjetova je 9. Vrlinom balansa koji potrebuje za ravno-težom između skrivenog ili ezoterijskog (batin) i očitovanog ili egzoterijskog (zahir), trebalo bi uzeti u obzir i tri stupnja u svijetu Inteligenci-ja (Džabarut), svijetu Duša (Malakut) i svijetu materijalnih tijela (Mulk). Ovdje opet imamo 9 + 9 = 18. Pridodamo li tome čovjekov vlastiti univerzum, dobijemo zbir od 19.71

Ukratko, Haydar Amuli je stava da sveuku-pnost svjetova iz bilo kojeg ugla i u bilo kojem modalitetu posmatrano, iznosi 19, uključujući čovjeka. On je posve svjestan da na ovaj način obznanjuje neizrazitija značenja (ma‘ani, ideje), “nadahnuta od strane Nedokučivog glede kojeg ne postoji presedan među mudracima.”72 Ovo je također prevlađujući osjećaj u trećem razvoju balansa od devetnaest koji uravnotežuje stup-njeve nutarnjeg dženeta i nutarnjeg džehenema.

C. Prethodno smo vidjeli Vjerovjesnikov sa-vjet: “Onaj koji teži da bude spašen od 19 čuva-ra Džehennema, neka uči bismillu.” To je aluzija

na kur’anski stavak 74:30 koji kaže “nad njim su devetnaesterica (čuvara).” Haydar Amuli je dugo promišljao o ovom stavku glede kojeg izranjaju dva pitanja: 1. Šta i ko su ovi čuvari Džehennema? 2. Zašto je njihov broj ograničen na 19?

1. Zarad dosezanja odgovora na prvo pitanje, nužno je imati na umu korespondenciju izme-đu izvanjskog Neba i nutarnjeg Neba, te izme-đu izvanjskog Dženneta i Džehennema s jedne strane, i nutarnjeg dženeta i džehenema, s dru-ge; jer, odgovor se nadaje u nutarnjem značenju dženeta i džehenema što, zapravo, jesu čovjekova intimna stanja. O čovjeku ovisi da li će meleci njegova dženeta biti preobraženi u demone nje-gova džehenema. Sve spone i privrženosti uo-sobljuju trajnu narav ili habitus (malakah) koja “posjeduje” (milk) njegovo nutarnje biće i postaje njegovom dominantom.

Teologija ove habituse zove melecima. Ali ima-mo habituse koji su savršeni, hrabri i prelijepi te time zavrjeđuju naziv meleci; no imamo i habituse koji su zlobni, plašljivi i opaki. Ovi se poznaju pod imenom čuvari (zabaniyah) Džehennema, dok su prvotni znani pod jednim džennetskim imenom – Ridvan, oni koji bdiju. Korespondence između dva svijeta su očite. Melek označava snage (al- -quwa ili al-quwwat, δυνάμεις) koji su djelatno i u makrokosmosu i mikrokozmosu. Kako Ibn ‘Arebi kazuje, meleci su snage makranthroposa ovog Ve-likog čovjeka (insan kabir) koji jest kosmos, isto kao što su u mikrokosmosu, u nutarnjem Nebu, duhovne i fizičke Snage oličene u melecima čovje-kova postojanja; jer u čovjeku su kosmičke snage združene i sumirane u sažetom maniru. Blago-dareći ovim snagama su uređeni habitusi, tē čo-vjekove postojane naravi. Što je čovjek privrženiji ovom svijetu, zlobniji i podliji je njegov ethos ili njegovo nutarnje stanje. Što je njegova privrženost ovom svijetu manja, ljepše, snažnije i suptilnije je njegovo nutarnje stanje. Zašto je onda načinjen spomen o devetnaest spona i devetnaest habitusa, zasnovanih na broju meleka koji bdiju nad dže-nestkim pragom i broju čuvara Džehennema?73

70 Uporedi rad J.C. Vadeta, op. cit.71 N al-N, § 703. Kur’anski stavak 27:12 u kojem se zapovi-

jeda Musau: “Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna – biće to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu”, tumači se kao da se odnosi na

devet izvanjskih osjetilnih svjetova i devet pritajenih du-hovnih svjetova preko kojih Musa vrši svoje čudotvorne moći nad prvotnim. § 704.

72 Ibidem, § 705.73 Ibid §§ 706-707.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 53To je stoga što unutarnji dženet i džehenem;

osobito poradi korespondencija između izvanj-skog i nutarnjeg Neba, nisu tuđinski ovom svi-jetu. Kako nas Vjerovjesnik podsjeća: “Džennet i Džehennem su bliži svakom od vas od kopče na vašoj obući.” Stoga je neizbježno postojanje korespondencija između ovog dženeta i džehe-nema i broja devetnaest izvanjskog Neba, to jest, dvanaest zodijakalnih znakova i sedam lutajućih zvijezda. Naš autor naglašava kako upravo ovo naučava astrologija kad dovodi u vezu čovjeko-vu privrženost i njegovu postojanu narav sa zo-dijakalnim znakovima. Time, u oba slučaja, cje-lokupni kompleks čini slijed od devetnaest. Cilj misije svih vjerovjesnika kao i sadržaj svetih, Ne-bom objavljenih Knjiga, jest istovjetan: potaknuti čovjeka da bude slobodan, da prekine sve veze s devetnaestericom. Ovo bijaše značenje Vjerovje-snikovog iskaza u kojem potiče na ponavljanje Bismille s njenih devetnaest slova kako bi svako od ovih slova postalo čovjekovim džennetom na danu Uskrsnuća. Jednom kad čovjek prekine ove spone, uspijeva uteći devetnaesterici čuva-ra Džehennema, čime se sjedinjuje s devetnaest džennetskih meleka.74

Sve ovosvjetovne veze moraju biti prekinu-te zarad izrazite predanosti službi božanskom. Ovdje se uistinu da pojmiti tradicionalno nau-čavanje mistikā koje potječe iz Vjerovjesnikovog iskaza: “Umri prije smrti.” Ovo mistično naslu-ćivanje smrti, ovo umiranje prije smrti je ukorije-njeno u ideji da čovjekov ovosvjetovni život nije život njegove istinske prirode. Da bi bivstvovao sukladno svojoj iskonskoj prirodi, čovjek mora biti podvrgnut ovoj voljnoj mističnoj smrti što zapravo jest njegovo drugo rađanje. U drugom iskazu Vjerovjesnik kaže: “Ljudi spavaju; a kada umru, probude se.” Putem ovog iskaza, Ibn ‘Arebi (vidi ispod poglavlje 5) će nam konačno predo-čiti sjajni uvid u značenje nauke o koresponden-cijama. San ovdje predstavlja neznanje i nesvje-snost. Budno stanje jest gnoza, svijest o bivanju budnim;75 to je bivanje egrogorosom.

Na ovo se odnosi kur’anski stavak: “Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?” (6:122). Haydar Amuli daje svoje tuma-čenje: “Onaj koji je pretrpio voljnu smrt misti čne inicijacije, kojeg smo oživjeli istinskim životom koji jest spoznaja, gnoza, vizionarska moć (mu-shahadah) i kojeg smo postavili među ljude kao nekoga ko posjeduje znanje, kao gnostika, kao onoga ko vidi (mushahid) – zar je on poput čo-vjeka koji je ništa doli leš u tami neznanja?” Ži-vot u istinskom i izvornom smislu nije biološki život; to je Svjetlost, Svjetlost koja u Kur’anu uvijek označava spoznaju, život, bivstvovanje.

Svjetlost je Biće navlastito, te je takvo otpor-no na tamu i smrt. Kako bi oslobodili ovu Svje-tlost i posuvratili je u stanje neranjivosti, nužno je pretrpjeti voljnu, mističnu smrt. Naš autor, kur’anske stavke (3:169-170) shvata u posve du-hovnom smislu: “Ne misli da su oni umorenī na Božijem putu mrtvi. Ne! Oni su živi kod svoga Gospodara; od Njega im je opskrba i ispunjeni su radošću usljed blagodati kojima ih je Bog oba-suo.” Stoga, sukladno ta’wilu, smrt se da shvatiti u duhovnom smislu: neko umire pred tamom i time pred smrću u prirodnom smislu, dok ova mistična smrt vodi ka višoj formi bivstvovanja, ka besmrtnom životu koji optrajava preko du-hovnog pojenja znanjem, gnozom, nutarnjom revelacijom (kashf).76 Ovo je značaj koji Hay-dar Amuli pridaje mučenicima palim na putu Božijem; što čini, možda, blisko značenje koje mučenicima pripisuje hermetički alhemičar Zosimus, koji bijaše odveć svjestan da rađanje i rast suptilnog tijela – tijela uskrsnuća u čovjeku – pretpostavlja da mučenik prođe kroz ponište-nje oličeno u stupnju nigredo. Ovo poništenje predstavlja mnogolike spone koje su pritajene u broju devetnaest.

Odatle zaključak: “Onaj koji u ovom svije-tu ne poništi veze koje ishode iz njegove ovi-snosti o dvanaest zodijakalnih znakova i sedam

74 Ibidem, § 708.75 Yaqazah. Uporedi ime Hayya ibn Yaqzana koji čini naslov jed-

nog od Ibn Sininih mističnih kazivanja, priređenog i preved-nog u mojoj Avicenne et le recit visionnaire, Paris,1980, Berg In-ternational (Avicenna and the Visionary Recital, prijev. Willard

R. Trask, Spring Publications, Inc., 1980; University of Dallas, Texas. Ovaj prijevod je načinjen s izvornog francuskog izdanja iz 1954, a ne iz 1979. Berg internacionalnog izdanja na koji se Corbin referira. Međutim, uređenje teksta je isto u oba slučaja.

76 N al-N, §§ 709-711.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


planeta, nakon fizičkog exitusa ostaje u vlasni-štvu habitusa koji se rađaju u njemu putem onih privrženosti koje su označene kao devetnaest čuvara Džehennema.”77

2. Naše prvo pitanje je razjašnjeno ovim ra-zmatranjima. Može se, usljed korespondencija između makrokosmosa i mikrokosmosa, čini-ti da smo istodopce uvidjeli odgovor na drugo pitanje: zašto je broj ovih čuvara ograničen na devetnaest? No, pitanje je, štaviše, odveć slo-ženije i čak se da naslutiti nešto nedorečeno u ograničavanju ovih habitusa na devetnaest. Ograničavajući broj habitusa čovjekova nutar-njeg bića – to će reći, meleka njegova dženeta i čuvara njegova džehenema – na devetnaest, uzimaju se u obzir samo globalne kategorije, kosmička jedinstva (kao u slučaju kada se govori o Džabarutu i Malakutu); no pri prodiranju u detalje i poimanju slike određenih tvari u nji-hovoj pojedinačnosti, samo je Bogu znan nji-hov broj i granice. Kako kur’anski stavak 74:31 kaže: “Vojske Gospodara tvoga samo On zna.” Poradi ovoga, mnoštvo ovih parcijalnih zbilja nije predmetom istrage našeg autora. Cilj po-niranja u broj devetnaest koji se javlja u trima velikim Knjigama je oličen u dva nagovještaja. Jedan od ovih u Kur’anu (69:32) aludira na la-nac od 70 lakata; drugi je sadržan u Vjerovje-snikovom iskazu: “Bog posjeduje 70.000 zastora svjetlosti i tame; kad bi ih raskrio, blještavost Njegova Lica bi iluminirala svakoga ko bi se sučelio s Njegovim pogledom.”78 Nisu li ovaj lanac i ovi zastori povezani s brojem devetnaest, posebice sa devetnaest džehenemskih demona od kojih se traži utočište recitiranjem Bismi-lle, kako bi postali preobraženi u devetnaest džennetskih meleka?

Naš autor prvotno zapaža da, ako je devetna-est slova u Bismilli, što je predočeno u prijašnjim dijagramima, odgovarajuća brojka stepenovanja sistema svjetova – onog očitovanog i duhovnog svijeta – njihovo podrobno ozbiljenje se dose-že samo posredstvom sistema slova kao cjeline.

Amuli je već ranije aludirao na ovo kad je kazao da, od 28 slova arapskog alfabeta, njih četrnaest bez tačke pripada Malakutu ili duhovnom svi-jetu, dok ostalih četrnaest koji su označeni di-jakritičkim znakovima, pripadaju Mulku ili oči-tovanom svijetu. Ovaj sistem ćemo razmatrati u zaključku pri ispitivanju balansa od dvadeset i osam. Tema o 70.000 zastora svjetlosti i tame je proizvela značajan literarni korpus među mi-stičnim teozofima. Ono što Haydar Amuli ov-dje želi naglasiti jest zamisao da i lanac i zastor označavaju sve spone i privrženosti ovom svijetu kojeg se čovjek treba osloboditi prije svog exi-tusa. Smatra da njegovi veliki preci poput Ga-zalija, Fahruddina Razija, Nadžmuddina Ku-braa, Nadžmuddina Dayah Razija i Fahruddina ‘lraqija,79 unatoč svojim naporima, nisu bili kadri pojasniti simbolizam broja 70. Nasuprot tome, kaže: “Čini se da je Bog otvorio oči naše nu-tarnje vizije... čime smo raskrili i kontemplirali nad zbiljskim stupnjem bivstvovanja koje smo, u traktatima na arapskom i perzijskom jeziku, pojasnili na više načina.”80

Njegovo obrazloženje jest kako slijedi. Pri-sjeća se da, dosezanjem osamnaest kosmoloških stupnjeva (18 ili 18.000 svjetova), te pridodajući im svijet Savršenog čovjeka, dosežemo cjelinu od devetnaest. Znanost o balansu zahtijeva da se ovih osamnaest kosmičkih sjedinjenja poima tako da svaki obuhvata egzoterijsku i ezoterij-sku dimenziju, to će reći, jedan aspekt koji se tiče Mulka, svijeta očitovanog čulima, te drugi koji se tiče duhovnog svijeta ili Malakuta. Zdru-živanjem njihova dvojakog aspekta, osamnaest kosmičkih sjedinjenja daju zbir od 36. U sugla-sju s prethodnom metodom proračuna, ovih 36 kosmičkih sjedinjenja se pridodaje čovjekovom univerzumu, jer potonji bijaše pridodat uz osa-mnaest kosmičkih stupnjeva kako bi 18 + 1 dalo zbir od devetnaest. Shvatimo li ga pomno, Hay-dar Amuli ovdje slijedi jedan drukčiji, obrnuti i dodatni smjer. Na osamnaest univerzuma gle-da kao na lance i zastore u odnosu na čovjeka, i

77 N al-N, § 713.78 Ibidem, §§ 714-715.79 O ovim ličnostima, vidi moju Histoire de Ia philosophie isla-

mique, part II: ‘ Depuis Ia mort d’ Averroes jusqu’ a nosjours’. (Skraćena verzija se može naći u Encyclopedie de Ia Pleiade, Histoire de la philosophie, III).

80 N. al-N., § 716. Ovo je vjerovatno referenca na traktat koji je naslovljen kao Risalat al-hujub wa-khulasat al-kutub (Traktat o zastorima i kvintesenciji knjiga). Uporedi moj uvod La Philosophie Shi ‘ite, op . cit., p p . 40 ff, no. 15 bi-bliografske skice.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 55sa čovjekom oni postaju devetnaest. Međutim, nije riječ o pridodavanju čovjeka zbiru ovih uni-verzuma, već o njegovom izdvajanju iz njih. Iz-dvajanje čovjeka iz ovih univerzuma eda bi ovaj mogao sačiniti vlastiti univerzum koji je lišen lanaca i zastora, sa ovdje naglašenog stajališta, označava njegovo oduzimanje od njihove sveu-kupnosti. Ovo čini da je 36-1=35.81 Ovih 35 se javljaju u Knjizi obzorja i Knjizi duše, što nam daje brojku od 70 – to jest: 70 svjetova, 70 za-stora, 70 lanaca u odnosu na globalna sjedinje-nja, no 70.000 zastora i 70.000 lanaca u odnosu na detalj koji je simboliziran poretkom hiljada. Quod erat demonstrandum.82

Ovo, uopćeno kazujući, jest način na koji je balans od devetnaest izložen u suglasju s kores-pondencijama između Knjige obzorja, Knjige duše i Knjige Kur’ana. Naš autor usputice uka-zuje na to kako je 28 slova arapskog alfabeta povezano sa devetnaest slova u Bismille, čime kodiraju postanak svih svjetova. Ponovo ćemo se sučeliti sa brojem 28 u vezi s načinom na koji, poput Dantea, Ibn ‘Arebi raspodjeljuje 28 dže-henemskih obitavališta. No, kod Haydara Amu-lija, balans od dvadeset i osam potpada pod ra-skošnu cjelinu koja oličava kulminaciju njegove vjerovjesničke historiozofije. Druga kulminacija jest balans od sedamdeset i dva koji obujmljuje sveukupnost religijske povijesti, prije i poslije islama, u odveć nadahnutom i veličanstvenom maniru. Nažalost, usljed nedostatka prostora, ovaj posljednji nećemo predočiti ovdje.

4. Balans od dvadeset i osamU određenom smislu se može kazati da ba-

lans od dvadeset i osam djeluje u srcu profetolo-gije uopće. Osobito cilja ka očitovanju pleroma koji se sačinjen od muhammedanskog perioda vjerovjesničkog ciklusa, a ovo čini razlikovanjem idealne topološke korespondencije između stup-njeva koji, respektivno, označavaju pretke i po-tomke Vjerovjesnika islama. Ovaj poduhvat je

nešto odveć drukčije od proste pravolinijske gra-đe, onog vektora filozofije povijesti koja razmatra ili nužnu uzročnost imanentnu u činjenicama, ili puki slučajni slijed ovih činjenica. U našem slučaju, činjenice se razmatraju onako kako su uređene i dominirane transcendentnim zako-nom, višim zakonom građe koja određuje tvari u formi ciklusa (ili kupola). Postoji homologi-ja između stupnjeva svakog ciklusa što omogu-ćuje dovođenje njihovih osobnosti u međusob-nu korespondenciju. Sukladno razlici koju smo već ustanovili, zakon kao takav, transcendentni i transpovijesni, nije zakon puke filozofije histo-rije, nego zakon historiozofije.

Profetologija priznaje postojanje 124.000 po-slanika: ne nabija kojima se nasilu pridaje odli-ka vjerovjesnika, već nabija kao takvih. Svakom od ovih nabija bijaše dodijeljen prijatelj Boži-ji (wali) kao njegov duhovni nasljednik (wasi). sukladno ovom poretku, bijaše 120.000 ‘awliya u odnosu na 124.000 nabija. No, profetologija podesno drži da sedam velikih zakonodavnih vjerovjesnika posjeduju besprimjerni stupanj. Svakog od njih je naslijedilo dvanaest Imama u vidu njihovih duhovnih nasljednika, sve do do-laska novog vjerovjesnika.83 Ovo se također od-nosi na Vjerovjesnika islama koji, za razliku od onih prijašnjih, bijaše Pečatom poslanstva i pro-fetologije, a čiji će dvanaesti Imam biti Pečatom ‘awliya njegova doba. Ako je ovo slučaj, kako se, onda, uspostavlja balans koji dovodi u ravnote-žu pretke i potomke posljednjeg zakonodavnog Vjerovjesnika?

Naši autori su se posvetili zadatku rekonstru-iranja porodičnog stabla Vjerovjesnika Muham-meda, pa sve do Adema. Dobijen rezultat je lanac od 51 karike. Istaknuti položaji su određeni za ‘Abdul-Muttaliba, zajedničkog pretka Vjerovje-snika i prvog Imama; za al-Nadr ibn Kinana, od kojeg potječe pleme Kurejšija; i za Ismaila sina Ibrahimova preko kojeg se vraćamo do Arphaxa-da, Shemove linije. Nakon ovoga, u ortografiji koja je više ili manje precizna, ostaje ustanoviti

81 Ako ovo nije slučaj, teško bi bilo uočiti kako bi ga, budu-ći da čovjek nije uključen u osamnaest (pridodat je da bi činio devetnaest), autor mogao oduzeti od 36 (= 18 × 2) da bi dobio 35. Ako nije tu, kako može biti oduzet? Hay-dar Amuli se vraća na brojku 36 u odnosu na balans od

72 (to jest, 72 religijske škole ili grupe prije i poslije isla-ma), u koje ne možemo zadirati uslijed manjka prostora. Uporedi §§ 872 ff.

82 Ibidem, § 717.83 Ibidem, § 731.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


imena koja se javljaju u knjizi Postanka.84 Hay-dar Amuli zapaža da od ovog 51. pretka, seda-mnaest bijahu vjerovjesnici, drugih sedamnaest kraljevi, a trećih sedamnaest ‘awliya85 – što je opaska koja u islamskoj gnozi svjedoči ovjeko-vječenje aritmoloških vrlina broja 51 kad se mo-tri kao množina od sedamnaest (17 × 3). Slavni alhemičar Džabir ibn Hayyan je već smatrao da je opipljivi svijet pod nadzorom broja sedamna-est koji je ovdje podno trebao oličavati, premda unakaženu, sliku nebeskog čovjeka.86

Ostaju dvije stvari za uočiti, a) Vjerovjesni-kovo porijeklo praćeno putem muške linije, od oca do djeda, posve je ezoterijsko; ono nema dodira s pitanjem njegova ezoterijskog porije-kla preko linije njegove supruge Hatidže i nje-na rođaka Waraqe, kršćanskog monaha koji je uveo Muhammeda u značenja njegove prve vizije, b) važno je naglasiti gledište po kojem je al-Nadr predak Kurejšija; on je četrnaesti u liniji, što je stav koji će omogućiti, na temelju brojke 28, uspostavu balansa između Vjerovjesnikovog egzoterijskog porijekla i njegovog ezoterijskog potomstva u osobnostima Imamā.

Stoga što je muška linija opisana kao posve egzoterijska, ona samo nanovo križa liniju mu-hammedanske svjetlosti (Nur muhammedi) koja leži u srcu Muhammedove vjerovjesničke harizme. Ova praiskonska duhovna svjetlost je prenošena od vjerovjesnika do vjerovjesnika kao istovjetna svjetlost koja je jedinstvena vjerovjesništu i ima-metu (“Bijah sa ‘Alijem jedna svjetlost pred Bo-gom, prije negoli je On ispoljio Svoje Stvaralaš-tvo”), sve dok se od ‘Abdul-Muttaliba naovamo

ne razgranjuje u dvije ličnosti, onoj Vjerovje-snikovoj i Imamovoj. Čistota ove svjetlosti is-ključuje bilo kakvu ukaljanost tokom stupnjeva svog preobražaja, do mjere da je usputice nuž-na izrazita preciznost glede istinskog identiteta Ibrahimova oca.87

Balans Vjerovjesnikova porijekla i potom-stva time biva ustanovljen na temelju brojke 28. Značaj brojke 28 za profetologiju, s kojom smo se već sučelili u ovom kontekstu, naposljetku biva objelodanjen. Uistinu, u Kur’anu je poi-menice spomenuto 28 vjerovjesnika, a ovaj broj je eo ipso razlikovno obilježje profetologije koja je zaje dnička religijama Knjige, abrahamskom ekumenizmu koji pokriva vjerovjesnički slijed od Biblije do Kur’ana. Ovaj slijed dopušta Vje-rovjesniku islama da oživi svetopisamske pret-ke vlastite revelacije. Naučavanja koja se izvode iz brojke 28 su olahko predvidljiva stoga što već bijahu navođena. Broj vjerovjesnika spomenut u Kur’anu odgovara broju koji određuje zaje-dničku građu triju velikih knjiga. Knjiga obzorja je sačinjena od 14 stupnjeva: Prve inteligencije, 9 nebeskih sfera i 4 elementa. Uzimajući u ob-zir egzoterijske i ezoterijske aspekte, na stupnju Mulka i Malakuta dobijena suma iznosi 28. Isto važi za Knjigu duše i Knjigu Kur’ana koja je sa-činjena od 28 slova. Jednako tome, kad se sedam vjerovjesnika motre u svijetu vidokruga i svijetu duša, s obzirom na njihove metafizičke i očito-vane aspekte, dobijen zbir je opet 28 (7 × 4).88

Tu je odveć više simbolizama. Uočili smo kako je potrebno da devetnaest čuvara Džehennema spomenutih u Kur’anu, moraju imati protutežu

84 N. al-N., § 732. Štaviše, premda se pominje 51 ime, Hay-dar Amuli navodi samo 46. Nakon loze od Ismaila do Arp-haxada, lista je u suglasju sa Knjigom Postanka n: 10-32.

85 Ibidem, § 733.86 Uporedi Paul Kraus, Jabir ibn Hayyan, op. cit., II, pp. 216

-217, 222-223, koji je sakupio neke sugestivne usporedbe. U nusayrijskoj tradiciji, 51 (= 3x17) velikodostojnici sto-je na kapijama grada Harrana (grada sabejskih hermeuta, opisanih u maniru nebeskog Jeruzalema) da bi zaprimili pravednike koji će nastaniti Nebo (Otkrivenje 21:10 ff ). Prema određenim jevrejskim gnosticima, sedamnaest je primordijalnih bića. Prema šiijskom gnostiku Mughirah ibn Sa‘idu (umro 119/737), sedamnaest je ljudi koji će uskrsnuti u času Mahdijeve pojave, “i svakom će biti dato jedno slovo alfabeta koje čini krunsko Ime Božije.” U 153 ribe čudesne mreže pune riba (Ivan 21:11), sv. Augustin ra-zlikuje trojaki broj čija je baza sedamnaest. Broj 51 je broj dnevnih molitvi prvog Imama; to je također broj traktata

(od čega sedamnaest o fizici) u ismailijskoj enciklopediji Braće čistog srca (Ikhwan al-Safa’), i tako dalje.

87 N al-N, §§ 733-734. Preciznost koju naš autor navodi, pota-knuta je kur’anskim stavkom 6:74, gdje je rečeno da je Azer otac Ibrahimov. Azer bijaše štovatelj idola prije negoli ga je Ibrahimova misija preobratila i nikako ne dolazi u obzir da muhammedanska svjetlost koja se prenosi od poslanika do poslanika – što je, nepotrebno je reći, misterija koja izranja iz suptilne fiziologije – treba prebivati u nečistim slabinama. Štaviše, Azer bijaše Ibrahimov amidža, a Haydar Amuli ka-zuje da kur’anski stavak potvrđuje arapsku upotrebu naziva-nja amidža imenom otac. Štaviše, Ibrahim bijaše Terahov sin i glede ovoga se naš autor slaže s Knjigom Postanka, 11:26. Vrlinom nepogrešivosti (uporedi koncept άνάμάρτητος u judeo-kršćanskoj profetologiji) koju traže Vjesnici i Imami, Haydar Amuli brani i uspomenu na Abu Taliba, koji bijaše otac Imama ‘Alija i Vjerovjesnikov posvojitelj.

88 Ibidem, §§ 736-737.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 57u vidu devetnaest džennetskih meleka. Na sličan način je Ibn ‘Arebi (kojeg Haydar Amuli ovdje nanovo citira) držao da spram građe Džehenne-ma stoji džennetska struktura oličena u termini-ma broja 28. Žitelji Džehennema potpadaju pod četiri kategorije, jer strategija Iblisa, Sotone jest da salijeće ljude sprijeda i straga, zdesna i slije-va” (7:17).89 Nadalje, rečeno je da će Džehennem (15:44) imati sedam kapija, sedam stupnjeva ili krugova u kojima su raspoređene četiri katego-rije džehennemlija. Kad se ovaj broj (4) umnoži brojem krugova (7), rezultat je 28. Veliki ara-bist Asim Palacios je Ibn ‘Arebijevu topografiju Džehennema uporedio s onom Danteovom.90

Ovim 28 džehennemskih obitavalištima od-govara 28 slova koji čine kalimat, riječi, putem kojih su vjera i potiranje istine manifestirani u ovom svijetu; Bog kazuje i obraća se svakom čo-vjeku putem vjere ili nedostatka vjere koja je u tom čovjeku, putem njegove iskrenosti ili dvolič-nosti; a dokaz Božiji optrajava u svijetu u svakoj riječi koju čovjek izrekne, čak iako ih izrekne da bi zanijekao Boga. Već smo vidjeli kako stoti-ne i hiljade mogu služiti da bi označili – sim-bolički, a ne statistički – mnoštvo pritajeno u svakom kosmičkom sjedinjenju. Ovdje je svako džehennmsko obitavalište sačinjeno od stotinu stupnjeva, što daje broj od 2.800 obitavališta. Dvadeset i osam stotina džennetskih obitavali-šta odgovara simetrično ovim džehennemskim obitavalištima, jer je rečeno: “Poput sedam kla-sova i u svakom klasu po stotinu zrna” (2:261), što daje zbir od 700. Oni blagoslovljeni također potpadaju pod četiri kategorije: vjerovjesnici-za-konodavci, nabiji, awliya’ i obični vjernici. Dobi-jen broj je opet 2.800 (700 × 4). Skale koje mjere

Kreaciju u dva svijeta Dženneta i Džehennema su posve precizne. Posljedično tome, broj od 28 vjerovjesnika spomenutih u Kur’anu, daje temelj-nu mudrost, istu mudrost koja je uspostavljena između korespondencije dvaju svjetova o kojima praktički ne znamo ništa.91

Tu izvire suštinski odnos između nauke o ba-lansu kao znanosti o korespondencijama i ras-poznavanja teofanija; ne postoji biće koje nije teofanijska forma (mazhar) jednog od božanskih Imena, a znanost o korespondencijama sastoji se u homogeniziranju teofanija jedinstvenog božan-skog Imena na svim kosmičkim stupnjevima kao i u svakom ciklusu vjerovjesničke hijerohistori-je. U ovom vidu, broj 28 oličava aritmozofijske vrline jer, kao što označava broj vjerovjesnika spomenutih u Kur’anu, također određuje struk-turalnu homologiju između dva ciklusa koja su sačinjena od predaka i potomaka Vjerovjesnika islama. Haydar Amuli crpi nadahnuće iz suptil-nih dokaza kojima ga obdaruje autor iz trinae-stog stoljeća Muhammed ibn Talha.92

Kazujući prethodno o Vjerovjesnikovom 51. pretku sve do Adema, spomenuli smo značaj koji je dodijeljen al-Nadru ibn Kinanu kao utemelji-telju plemena Kurejš. Ovo je stoga što je Vjero-vjesnik izjavio da će “Imami koji će doći nakon mene biti iz plemena Kurejš.” Stoga, imamet nekog Imama, čak iako je Arapin, bio bi neza-konit i nepravilan ako ne bi bio Kurejšija. Takva privilegija nesumnjivo daruje besprimjernu čast i otmjenost plemenu Kurejš, no eo ipso označava da Vjerovjesnikovo porijeklo, linija koja počinje s al-Nadrom, ocem Kurejšija, mora biti razlikovna i odlikovana u odnosu na druge.93 Između Vje-rovjesnika i al-Nadra je 12 veza u rodovskom

89 Ibidem, §§ 738-739. Uporedi Futuhat, poglavlje 62: “Iblis se javlja mnogobošcu sprijeda; ateisti se javlja straga; oholniku se javlja s njegove desne strane; a licemjeru s njegove lijeve, jer to je najslabija strana i ujedno najbje-dnija skupina.”

90 Uporedi Miguel Asln Palacios, La Escatologia musulmana en Ia Divina Comedia, II izdanje (Madrid/Granada, 1943), pp. 144-148. Odnos 4x7 je prikazan u dijagramima na str. 147 koja prikazuje korespondenciju između islamskih krugova pakla i onih Danteovih.

91 N al-N, §§ 740-741. O broju 28 kao savršenom broju u aritmologiji, vidi P. Kraus, op. cit., p. 199.

92 U to vrijeme, Muhammed ibn Talha (Kamaluddin Abu Salim) bijaše jedan od lidera šafijske škole (štaviše, čini se da je, poput mnogih, bio skriveni šiija). Umro je u Halebu

652/1254‒1255. u 70-oj godini. Njegovo glavno djelo o ličnostima Imama, Matalib al-usul fi manaqib Al al-Rasul, izrađeno je u Iranu. Također se kazuje da je napisao traktat o krunskom Imenu Božijem. Uporedi Rayhanat al-adab, III, p. 385, no. 96.

93 O al-Nadr ibn Kenanu, pretku plemena Kurejš, vidi Safi-nat Bihar al-anwar, II, p. 424, s.v. qrs. Ne treba ga miješa-ti sa al-Nadr ibn al-Harthom, Safinat, II, p. 594, čije ime se dovodi u vezi sa čudnovatom pojavom iranskog zanosa. Otišao je u Perziju i obznanio Kurejšijama: Muhammed vam je kazao priču o Adu i Semudu, ja ću vam ispričati o Rustemu i Isfandjaru. Slušateljstvo je kazivanje našlo od-već lijepim da su napustili slušanje Kur’ana. Čini se da je bio Abu Jahlov saputnik i da ga je ‘Ali ubio nakon bitke na Bedru. Ibidem, II, 210.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


lancu (kojima odgovara 12 Imama), od ‘Abdulla-ha, Vjerovjesnikova oca, do Malika, al-Nadrovog sina. Stoga, Malik ibn al-Nadr, na vrhu ove rodov-ske linije, simetrično korespondira pečatnoj karici vjerovjesničkog potomstva koja je označena dva-naestim Imamom, Muhammedom al-Mehdijem. Ukoliko upotpunimo dvanaest spona rodovskog lanca sa dvije krajnosti Vjerovjesnika i al-Nadra, dobijamo zbir od četrnaest ljudi.

Ovo je jasno označeno u dijagramu koji pri-kazuje naš autor (vidi dodatak: figura 5, dija-gram br. 12). U perifernom prstenu je 51 ime koje označava liniju uspona od Muhammeda, pa natrag do Adema; imena posljednje dvojice kulminiraju na najvišem stupnju (jer svršetak predstavlja vraćanje na početak). U središnjem krugu su utisnuta imena četrnaest Kurejšija; u malom središnjem kružiću je ime Vjerovjesnika, povezano pisanim zamahom do imena njegova oca. U kružnom slijedu, čitajući zdesna nalijevo, stoje imena dvanaest predaka koji okončavaju s Malikom al-Nadrom čije ime je sjedinjeno pisa-nim zamahom s malim kružićem sa strane koji nosi ime al-Nadra ibn Kinana.94

Dijagram koji oličava Vjerovjesnikove po-tomke striktno odgovara prethodnom dijagra-mu. Ovdje se nanovo podsjećamo razloga zašto je broj Imama ograničen na dvanaest. Ovo nužno ograničenje posjeduje četiri aspekta:

a) simbolizirano je u dvanaest slova koja čine dvojaku potvrdu islamske vjere: potvrdu o Jedinstvu (LA ILH ILA ALLH = La ilaha illa Allah), te potvrdu o Vjerovjesnikovoj misiji (MHMD RSUL ALLH = Muham-med rasul Allah). Imamet ishodi iz ovog dvojakog principa, a brojka onih koji ga prisvajaju jest dvanaest;

b) drugi aspekt jest Vjerovjesnikov odabir dvanaesterice ljudi, te njegov nagovještaj da će ga naslijediti dvanaest Imama;95

c) treći aspekt je oličen u prototipu dvanae-sterice vođa dvanaest plemena Izraelovih, dvanaest vrela koja su potekla iz Horeb stijene pri udaru Musaova štapa;

d) konačno slijedi aspekt koji je baziran na jednakosti koju je znanost o slovima ili filozofska algebra ranije ustanovila, a to je jednakost između riječi ZaMaN (vri-jeme) i MiZaN (balans).

Protok vremena označen revolucijom zvijezda, osobito revolucijom devete Sfere, nužan je ako se dobiti koje ishode iz zvjezdanog slijeda šire u ovozemnom svijetu. Slijed zvijezda je određen u odnosu na računicu glede dvanaest mjeseci i dvanaest sati dana i noći. Istovjetno, vrlinom sa-vršene korespondencije dvaju svjetova, neosjetil-ni utjecaj Imamā na duhovni svijet je određen u odnosu na njihov broj, to jest dvanaest.96 Vrijeme (zaman) imameta je balans (mizan) koji dovodi u jednakost ezoterijski aspekt imamijske lini-je dvanaest Imama sa egzoterijskim aspektom dvanaest Vjerovjesnikovih kurejšovskih predaka. Kad su označeni formom ciklusa koji odgovara onom prethodećem, vrijeme imameta je odveć liturgijsko vrijeme, pri čemu dvanaest sati dana i noći bivaju pod zaštitom jednog od Dvanaesto-rice. U odnosu na hronološko vrijeme koje teče postojanim slijedom, liturgijsko vrijeme uspo-stavlja stupanj transpovijesne nepromjenjivosti koju smo spomenuli ranije. Neprestano je tu; ne taji prošlost koja je protekla. Njen slijed ne jamči njen nestanak, već njeno vraćanje. Ovda-šnje vrijeme imameta jest međuvrijeme skrive-nog Imama čiji će liturgijski zazivi odjekivati do Sudnjega dana.

Na ovaj način se neposredno razaznaje struk-tura dijagrama koji oličava imamijsku liniju u od-nosu na liniju kurejšijskog porijekla (vidi dodatak: figura 6, dijagram br. 13). Na perifernom prste-nu je dvanaest Imamā počinjući sa dvanaestim,

94 N al-N, §§ 747-751. Situs Vjerovjesnik stoga određuje ravnotežu između njegovih dvanaest kurejšijskih pre-daka i dvanaest imamskih potomaka. U vezi s ovim će biti opaženo da prvom Melkizedeku u Drugoj Enohovoj, prethodi dvanaest svećenika (trinaest uključujući Nira, Noina brata) i da je drugi Melkizedek, kralj Salema, po-kretač linije od dvanaest svećenika. Uporedi Le Lime des secrets d ’Henoch, ed. i prijev. A. Vaillant (Paris, 1952), pp. 115-117.

95 Ibidem, §§ 753-754. “I stoga je u noći Akabe (na vrhu Mine gdje je Vjerovjesnik prvi put javno priznat) kad je Poslanik Božiji zaprimio zavjet od svojih drugova, kazavši im: ‘Izaberite među sobom dvanaest vođa poput dvanaest vođa djece Izraelove.’ Što oni učiniše. Stoga je ovo postao izraziti broj i običaj za slijediti. Tako je ovo Vjerovjesniko-vo kazivanje izraženo na više načina: ‘Imama nakon mene će biti dvanaest. Prvi je ‘Ali, a posljednji je Mehdi.’”

96 Ibidem, § 755.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 59kojeg slijede oni koji pripadaju liniji onih 51, što čine lozu od Muhammeda do Adema. Dva ime-na na krunskoj tački – tački porijekla i povratka – nisu imena Adema i Pečatnog Vjerovjesnika, već Adema i Pečata svih awliya’, to jest, dvanae-stog Imama. U prethodnom dijagramu, u centru kruga bijahu utisnuta imena četrnaest Kurejši-ja, to jest, imena dvanaest predaka zajedno sa al-Nadrom, njihovim ocem, te Vjerovjesnikom u malom središnjem kružiću. U malom središ-njem kružiću je i ime Fatime, Vjerovjesnikove kćeri i izvora imamijske linije. No kako je Fatima znana kao majka svog oca (Ummi abiha), ona je istodopce izvor Vjerovjesnikovih predaka i nje-govih potomaka. Oko malog kružića s njenim imenom su raspoređeni krugovi koji sadrže ime-na dvanaest Imama; čitajući slijeva nadesno, ova imena se kreću od dvanaestog do prvog Imama koji sjedinjuje svoje porijeklo u Vjerovjesniko-voj ličnosti. Vjerovjesnikovo ime nastanjuje mali kružić sa strane, simetričan onom koji je u pret-hodnom dijagramu sadržavao ime al-Nadra ibn Kinana, izvora linije Kurejšija.

S jedne strane imamo dvanaest kurejševskih predaka uz dodatak inicijalne ličnosti al-Nadra i zaključne figure Vjerovjesnika Muhammeda. To ukupno čini četrnaest. S druge strane ima-mo dvanaest Imama, skupno sa Vjerovjesnikom i njegovom kćeri Fatimom koji čine izvore što sjedinjuju vlastitu liniju sa onom kurejšijskom. Ovi također čine zbir od četrnaest (četrnaest ne-poročnih, četrnaest svjetlosnih Aeona, haqiqah muhammediyah). Balans je isti: 14 + 14 = 28. Ravnoteža balansa je ustanovljena na temelju ove brojke koja se očituje kao ezoterijski broj muhammedanskog perioda vjerovjesničkog ci-klusa koji sukladira sa 28 slova, 28 Mjesečevih faza itd.97

Kao zaključak ćemo citirati našeg autora: “Svjetlost Imameta vodi srca i inteligencije pu-tem Istine (ili Božijim putem, tariq al-Haqq) koja im jasno predočava ciljeve na putu spasenja kao što svjetlost Sunca i Mjeseca vodi poglede stvorenja putevima osjetilnog svijeta. Jasno im razbistrava one staze koje su označene i lahke kako bi ih mogli slijediti, kao i one koje su strme

i opasne, eda bi ih zaobilazili. Obje te svjetlosti su vodilje: jedna, koja je svjetlost imameta, usmje-rava poglede ka nutarnjoj viziji; a druga, u vidu sunčeve i mjesečeve svjetlosti, upravlja pogledi-ma izvanjske vizije. Svaka od ove dvije svjetlosti posjeduje stupnjeve svog prenošenja, svoje seobe. Stupnjevi svjetlosti koji usmjeravaju poglede izvanjske vizije, oličeni su u vidu dvanaest zo-dijakalnih znakova, gdje je prvi ovan, a posljed-nji riba. Ova svjetlost se prenosi od jednog do drugog znaka, dok ne dosegne onaj posljednji, dvanaesti. Slično tome, stupnjevi svjetlosti koji usmjeravaju “poglede nutarnje vizije, svjetlost imameta, također su ograničeni na dvanaest i oličeni su u osobama dvanaesterice Imama: To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvataju (29:43).”98

Ovaj kur’anski stavak koji naš autor citira na kraju, sučeljuje nas s pitanjem svih pitanja: šta zapravo jest ova znanost o korespondencijama – korespondencijama koje utjelovljuju simbole i, otuda, čine srž jedinih istinskih kazivanja koja su, moguće, parabole? Kako je takva znanost o korespondencijama moguća i ko je kadar da je provodi? Kakav-takav odgovor na ovo pitanje se nalazi u izvanrednim stranicama – a nisu li sve izvanredne? – raskošnog Ibn ‘Arebijeva djela.

5. Konjanik neosjetilnog i znanost o korespondencijamaPrizovimo sad neke od tema koje smo osta-

vili postrance u slijedu ove studije. Rečeno nam je da je čovjekov modalitet bivstvovanja u ovom svijetu, onaj u stanju sna. Može li biti da ljudi u stanju sna nazoče znamenjima i dokuče poima-nja parabola koje, kako nam je kur’anski stavak upravo kazao, dosežu samo oni mudri? Ko su, zapravo, ovi mudri? U tri veličanstvena poglav-lja Ibn ‘Arebi nam ih opisuje kao konjanike i vi-tezove neosjetilnog, blagodareći kojima u ovom svijetu optrajava znanost o korespondencijama.

Kad smo sačinjavali kratki prikaz ezoterijske hijerarhije u šiizmu i sufizmu, naišli smo na ka-tegorije awtad, abdal, nujaba’, nuqaba’, itd. (vidi poglavlje 2). Jednu kategoriju smo namjenski izostavili jer je podesni čas da je spomenemo morao biti odložen do ovog trena; a ovo upravo

97 Ibidem, § 758.98 Ibidem, § 757.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


jest kategorija koju Ibn ‘Arebi označava kao ruk-ban ili rukkab, konjanik.99 Nepotrebno je kazati da je riječ o konjici ili viteštvu čija je uloga po-sve ezoterijska, konjici neosjetilnih svjetova do kojih ljudski pogledi ne dopiru.

Dvije su kategorije ovih konjanika. Prva je sa-činjena od onih koji prebivaju u velikim kontem-placijama i uzvišenim vizijama; druga se sastoji od onih koji bdiju nad velikim zgodama, velikim podvizima. Može se reći da ove dvije kategorije odgovaraju, s jedne strane, spekulativnom, kon-templativnom viteštvu, a s druge strane, posve-ćenom i praktičnom djelovanju. Prva kategorija sačinjena od kontemplativaca, označena je kao afrad: Neuporedivi, Besprimjerni, Jedinstveni. Na čovjekovom stupnju, odgovaraju onim me-lekima koji su prethodno opisani kao meleki lju-bavlju ushićeni za božanskom ljepotom i slavom (uporedi sa sedam Kerubina koji bi, u dionozij-skoj hijerarhiji, odgovarali Serafimima; uporedi također sedmericu u knjizi o Enohu, Tobijinoj knjizi, Apokalipsi, sedam izvora-duhova kod Jacoba Boehmea itd.). Ovi meleki su suštinski posvećeni nebeskoj liturgiji. Druga kategorija vitezova posvećenih praktičnom djelovanju, na čovjekovom stupnju odgovara melekima čija je zadaća vladati svijetom i bdjeti nad ovosvjetov-nim stvarima. Kako ćemo vidjeti, blagodareći nji-ma i njihovom djelovanju, moguće je postojanje nečega kao što je znanost o korespondencijama.

Rečeno nam je da je vitezovima prve kate-gorije Bog povjerio natprirodne moći,100 te su stoga prinuđeni kriti se iza velova paviljona ne-osjetilnog (suradiqat al-ghayb), ili čak iza velova staza koje su suprotne njihovom stanju. U odre-đenom smislu oni su dobrovoljci neodobravanja (malamatiyah) ako se javi potreba za lukavstvom

kako bi sačuvali svoju tajnovitost; oni su fityan (množina od fata), termin čija pojava u ovom kontekstu je odveć svojstvenija time što označa-va članove futuwwata – to jest, islamskog ekvi-valenta našeg zapadnjačkog fenomena viteštva i drugarstva.101 To su ljudi koji su posve slobodni (abriya’), čak i od autoriteta Pola (Qutb) koji je krunska tačka ezoterijske hijerarhije: oni ne stoje na raspolaganju Polu. Naprotiv, oni su navlastito označeni kao polovi, ne poradi toga što stoje na čelu neke skupine i vladaju njom – oni su dale-ko iznad toga – već poradi njihovog mističnog statusa i njihove službe božanskom. Ne izvrša-vaju nikakve naredbe jer su dosegli posvemašnje ozbiljenje svog bića u službi božanskom. To su konjanici koji se kreću bez pokreta, koji su noše-ni čvrstim spontanim poticajima svojih jahalica. Ukoliko, božanskom naredbom, velikom brzi-nom pređu određene razdaljine, zasluga pripada konjima koji ih nose i na kojima su postojani i nepomični u svojoj kontemplaciji. Ovo je izraže-no kur’anskim stavkom 8:17: “I ti nisi bacio, kad si bacio, nego je Bog bacio.” Nije moguće prisva-jati slavu za nešto što je odrično, a nepokretnost je prosto negacija kretanja. Oni prelaze duhovne razdaljine, tē opasne divljine, u njihovim dušama i mjerilima njihovih duša, ali ne ulažu povjerenje u svoje duše jer bivaju prenošeni (madždhubun) božanskom privlačnošću. Svake noći kušaju du-hovno uspeće (mi‘radž ruhani). Poput Ibrahima, njihova vizija o Malakutu102 je izravna, te usljed ovoga nastaje njihova nepokretnost. Oni nema-ju mostove preko kojih prelaze, jer izravna vizija ne potrebuje za tumačenjima. Rekli bismo da ne potrebuju za hermeneutičkim jahanjima.

Ova hermeneutička jahanja se prepuštaju ko-njanicima u drugoj kategoriji. Šta oni zapravo

99 Uporedi Ibn ‘Arebi, Kitab al-Futuhat al-Makkiyah I, pp.199 ff., poglavlja 30-32. Veliko kritičko izdanje koje je priredio Usman Yahya, još nije doseglo navedeni pasus. Ibn ‘Arebi pravi razliku između fursana, konjanika i rukbana, onih koji jašu na devama ili, preciznije, jednogrbim devama (hujun), što je sport u kojem vladaju arabijski Arapi. Njihova skupina je povezana sa smislom za elokvenciju, junačku poeziju, blagost – ukratko, sa svim što je svojstveno viteštvu pustinje. Otuda je Ibn ‘Arebi izabrao ime rukban. Štaviše, na ovim stranicama kao i u rječnicima, usredotočeni smo prosto na konjanika.

100 Ibidem, p. 201.101 Uporedi Traites des compagnons-chevaliers (Rasa’il-i Javan-

mardan). Recueil de sept “Futuwwat-Namah”, objavio Murtaza

Sarraf, uz analitički uvod Henrya Corbina, Bibliotheque Iranienne, vol. 20. (Tehran/Paris, 1973).

102 Ibidem, pp. 205-206. Uporedi kur’anski stavak 6:75: “I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao.” Ima jedan poznati dijalog o ovom stavku između petog Imama, Muhammeda al-Bakira i njegovog učenika Džabira ibn ‘Abdullaha, koji je postavio upit Imamu u ko-jem smislu treba shvatiti da je malakut – nadosjetilni svijet Nebesa i Zemlje – predočen Ibrahimu. Davši svom učeni-ku kratku viziju, Imam je učinio da (Džabir) vidi svjetlo-sne zastore koji oličavaju respektivne duhovne univerzume dvanaest Imama. Uporedi moju En islam iranien... op. cit., IV. index, s.v. Jabir ibn ‘Abdullah, Voiles de lumiere.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 61jesu? Ibn ‘Arebi nas navodi na ispravan put kad izražava divljenje spram kur’anskog stavka koji postojano čita i nad kojim promišlja. Kosmi-čka stvorenja su mnogoliki božanski znakovi, a među ovim znakovima, kazuje stavak, “jest san vaš noću i po danu i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova” (30:23). Zašto Ibn ‘Arebi smatra da se ovaj stavak par excellence odnosi na drugu kategoriju konjanika Neosjetilnog? Razlog je što, osim što kazuje o snu tokom noći što jest prirodan san, kazuje i o snu tokom dana, izuzi-majući pritom spomen o stanju budnosti. Ovdje leži tajna onog stanja koje je Vjerovjesnik opisao kad je, u već citiranoj predaji, kazao: “Ljudi spa-vaju; kad umru, probude se.” Nasuprot svjetov-nom gledištu, smrt nije uranjanje u san, nego bu-đenje. Ovo se može pripisati smrti u misti čnom smislu i smrti u fizičkom smislu exitusa; a, kako je Haydar Amuli pojasnio, svrha prve smrti jest da druga bude uskrsnuće.

Upravo je ovo odveć značajno za Ibn ‘Are-bija. Čovjekovo trenutačno ovozemno stanje je takvo da vizije koje gledamo u snu tokom noći, te ono što držimo da su naše percepcije tokom dana, jesu slične po tome što se obje vizije i per-cepcije odvijaju u stanju sna, tokom noći kao i tokom dana. Stoga, istovjetno, obje vizije i per-cepcije potrebuju za tumačenjem, za hermene-utikom; i zarad ovoga Ibn ‘Arebi drži ovaj svijet mostom, stupnjem koji treba preći.

Jedan arapski korijen (‘br) skriva značajnu dvosmislenost. On označava prelazak, prelaže-nje. U drugoj formi (kauzativ, ‘abbara) označava, primjerice, prelazak mosta ili prelazak preko ri-jeke. U označavanju čina prelaska s jedne strane na drugu, ista glagolska imenica ta‘bir označava eo ipso čin tumačenja – hermeneutike – jer ta‘bir ili hermeneutika taj prelazak načinjava od oči-tog do otajstvenog, od egzoterijskog (zahir) do ezoterijskog (batin). Ta‘bir al-ru’ya, tumačenje vizija i snova, jedna je od temeljnih primjena znanosti o balansu. Ona označava prelaženje od formi koje se nazočuju u vizijama, ka skrivenom značenju njihove pojave. Vizije koje gledamo u snu tokom noći, kao i percepcije koje kušamo tokom onoga što zovemo danom, potrebuju za istim prelaženjem prije negoli budemo kadri da dokučimo njihovo tajnovito značenje. Razlog

za ovo jest što su i noć i dan motivirani tajnom svrhom koja isijava iz drugog svijeta. Zato je naš ovdašnji svijet – svijet noći i svijet dana – most preko kojeg valja preći. Most je poprište prolaza, a ne obitavalište ili mjesto zaustavljanja. Preko mosta se prelazi i taj čin je nužan da bi se dose-glo skriveno značenje, neosjetilna koresponden-cija onoga što se odvija s ove strane zbilje. Ova zadaća je dodijeljena tumačima, hermeneutiča-rima ezoterijskog koji su uzdignuti na stupanj konjanikā neosjetilnog.

Ibn ‘Arebi sumira situaciju koja nas u ovom svijetu drži u stanju drijemeža, tokom dana i to-kom noći. Moguće je da neko doživi vizije tokom sna o tome kako se probudio, iako je još u stanju sna; te sanja – misleći da je budan – da svoje snove kazuje nekome ko je također dio njegovog sna. Nastavlja snivati isti san, snujući da tumači ono što je vidio tokom sna. Potom se budi i shvata da nije prestao bivati u stanju sna, tokom spavanja i tokom tumačenja vizija svog sna.

Isto važi za čovjeka čije su oči nutarnje vizi-je otvorene dok još obitava u ovom svijetu pri-je svog exitusa. Od trenutka njegovog velikog buđenja, shvata da je oduvijek snivao, no izriče hvalu Bogu što ga je obdario ovim snom, kao i činjenicu da je u snu doživio ove vizije i njihova tumačenja. Ovo je možda ono što činimo kad poput Haydara Amulija gradimo velike dijagra-me obzorjā i posredničkih svjetova. Ipak, ovo je skriveno značenje kur’anskog stavka koji kazuje o “iščekivanjima blagodati ovog sna.” Spremno se sučeliti s dekadencijom snova znači biti kadrim preći most tokom snova noći i dana, budući da je takvo naše ovozemno stanje; a ovo prelaženje je pod utjecajem viteštva posvećenog praktičnoj djelatnosti, viteštva posvećenog, kako Ibn ‘Arebi kazuje, velikim činima, velikim podvizima. Može li doista postojati veći podvig od toga da se neko posveti traganju za korespondencijama između onoga što kušamo u ovom svijetu i u neosjetil-nom, ghaybu, svijetu Misterija? Samo ova po-traga može poništiti granicu koja našu sudbinu drži u sužanjstvu.

Stoga, Ibn ‘Arebi ne samo da uočava kako je kur’anski stavak (30:23) koji kazuje o snu to-kom noći i dana, stavak čija je skrivena svrha ponad svega vezana za konjanike neosjetilnog.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


On također uočava da je srž njihova podviga označena u kur’anskoj suri koja je naslovljena kao Noć sudbine, jer njihov podvig jest ozbilje-nje tajnovitog značenja ove noći. Noć sudbine (liturgijski kazujući, jedna od noći mjeseca ra-mazana) je noć koja označava početak silaska svete Knjige, Kur’ana, u ovaj svijet: svete Knji-ge čije je suglasje i korespondenciju s Knjigom obzorja i Knjigom duše Haydar Amuli nasto-jao objelodaniti.

Kur’an za ovu Noć sudbine kazuje da je vrednija od hiljadu mjeseci. Ove noći se meleki i Duh, zbog odluke svake, spuštaju u ovaj svijet.

Mir prati ovu noć dok zora ne svane” (97:1-5). Budući da Noć sudbine označava spuštanje neo-sjetilnog u naš svijet, u noći koja se iznova javlja, konjanici neosjetilnog izranjaju; može se reći da njihovo jahanje predstavlja prelazak preko mosta kako bi se sučelili sa melekima i Duhom koji se neosjetilno spuštaju u ovaj svijet. Svakako, pre-ko mosta se uvijek nanovo prelazi; ali u ovom prelasku se krije znanost o korespondencijama kao hermeneutika neosjetilnog.

(Pariz, na blagdan silaska Duha Svetog 9. juni, 1973)

DodatakPojašnjenje dijagrama

Figure su označene brojevima od jedan do šest. Za svaku figuru sam odredio broj koji odgovara dijagramu u mom izdanju Nass al-nusus (Spis svih spisa) Haydara Amulija.

A. Dijagrami brojeva dvanaest i sedam

I. Dvanaest. 1. Obujam je sačinjen od dvojakog kruga koji

čini prsten. Ovaj prsten sadrži dvanaest malih kružića ili putanjā unutrašnjeg kruga gdje je sva-ki prepolovljen nutarnjim krugom prstena. Ove putanje unutrašnjeg kruga su grupirane po tri, pri čemu je svaka trijada razdvojena prostorom.

2. Izvanjska sekcija svake putanje unutrašnjeg kruga nosi ime jednog od dvanaest zodijakalnih znakova; nutarnja sekcija nosi ime jednog od dvanaest meleka spomenutih u Kur’anu, kao i kod Ibn ‘Arebija.

Gornja skupina trijade se sastoji od: Ovna (Hamal), Bika (Thawr) i Blizanaca (Jawza). Ovi-ma odgovaraju: oni koji odvraćaju (zairat, 37:2), oni koji opomenu čitaju (taliyat, 37:3), oni koji naredbe provode (muqassimat, 51:4).

Lijeva trijada sadrži: Raka (Saratan), Lava (Asad), Djevicu (Sunbulah). Njima odgovaraju:

oni koji se jedan za drugim šalju (mursalat, 77:1), oni koji objavljuju (nashirat, 77:3), oni koji ču-paju grubo (nazi’at, 79:1).

Donju trijadu čine: Vaga (Mizan), Škorpija (‘Aqrab), Strijelac (Qaws). Njima odgovaraju: oni koji vode blago (nashitat, 79:2), oni koji žurno izvršavaju naredbe (sabiqat, 79:4), oni koji brzo plove (sabihat, 79:3).

Desnu skupinu trijade čine: Jarac (Jady), Vo-dolija (Dalw), Riba (Hut). Njima odgovaraju: oni koji Objavu dostavljaju (mulqiyat, 77:5), oni koji sređuju ono što nije uređeno (mudabbirat, 79:5), oni koji su u redove poredani (saffat, 37:1).

U sekciji prstena između gornje desne trijade i trijade na vrhu, utisnuta su imena prva tri mjese-ca u godini: muharrem, safer, rebiul-evvel. Podno, u krugu, su riječi: Huwa al-awwal, “On je Prvi”.

U sekciji prstena između gornje trijade i li-jeve trijade su imena mjeseci: rebul-sani, džu-madel-evvel, džumadel-sani. Podno su riječi: wa’l-Akhir “i Posljednji”.

U sekciji prstena između lijeve trijade i trijade u podnožju su imena mjeseci: redžeb, šaban, rama-dan. Podno su riječi: wa’l-Zahir “On je Očitovani”.

U sekciji prstena između trijade u podnožju i de-sne trijade su imena mjeseci: ševval, zul-kadde, zul- -hidždže. Ispod toga su riječi: wa’l-batin, “i Skriveni”.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 63Figura 1, dijagram br. 8.

II. Sedam U središtu dijagrama je dvojaki krug koji čini

prsten sa sedam malih kružića ili putanja unutra-šnjeg kruga pri čemu je svaka, nutarnjim krugom prstena, podijeljena na dvije. U izvanjskoj sekciji svake putanje unutrašnjeg kruga (počinjući od vrha i čitajući zdesna nalijevo) utisnuta su ime-na sedam planeta u slijedu; u nutarnjoj sekciji svake planete su imena sedam Načela.

Sunce (Shams): inteligencija (‘aql)Jupiter (Mushtari): duša (nafs)Venera (Zuhrah): priroda (tabi’ah)Merkur (‘Utrid): materia prima (hayula)Mjesec (Qamar): tijelo (džism)Mars (Mirrikh): prijestolje (‘arsh)Saturn (Zuhal): nebeski svod (kursi)U središtu je mali kružić koji nosi definici-

ju dijagrama: manifestirani Svijet/Svijet formi (al-‘alam al-suri).

III.Sa strane, u četiri kuta idealnog kvadrata

u kojem je dijagram naslikan, nalaze se četi-ri mala kružića sa po dva natpisa. Na gornjem desnom: inteligencija (‘aql); čovjek (insan). Na gornjem lijevom: duša (nafs); melek (ma-lak). U donjem lijevom: priroda (tabi’ah); džin (džinn). U donjem desnom: tijelo (džism); ži-votinja (hayawan).

Figura 2, dijagram br. 9.

I. Dvanaest. 1. Kao u prethodnom dijagramu, obujam je

načinjen od dvojakog kruga koji čini prsten. Ovaj prsten posjeduje dvanaest malih kružića ili puta-nja unutrašnjeg kruga, pri čemu je svaki prepo-lovljen nutarnjim krugom prstena. Ove putanje unutrašnjeg kruga su grupirane u trijadama, gdje je svaka trijada razdvojena prostorom.

2. Izvanjska sekcija svake putanje unutra-šnjeg kruga nosi ime jednog od dvanaest Ima-ma ademovskog perioda. Nutarnja sekcija nosi ime jednog od dvanaest Imama muhamme-danskog perioda.

Gornja trijada: Šit, Habil, Kabil. Njima od-govara ‘Ali al-Murtada, Hasan al-Mudžtaba, Husejn al-Šehid.

Lijeva trijada: Mishama (sic), Shishama (sic) i Qadisa (sic). Njima odgovaraju: ‘Ali al-Sedždžad, Muhammed al-Baqir, Džafar al-Sadiq.

Trijada u podnožju ima: Qidhufa (sic), Imalyak-ha (sic), Idriz. Njima odgovaraju: Musa al-Kazim, ‘Ali al-Rida, Muhammed Taqi al-Džavad.

Desna trijada: Idrisa, Dinukha (sic), Nakhura. Njima odgovaraju: ‘Ali-Naqi al-Hadi, Hasan al-‘Askeri, Muhammed al-Mehdi.

U prostoru između svake trijade, unutar prste-na, su imena tri Imama Musaova perioda (ukupno dvanaest). Ispod ovih, u krugu, su imena Ima-ma Isaova perioda (ukupno dvanaest). Nažalost, imena su unakažena i poremećena, te se čak ne podudaraju s onima u glavnom tekstu. Suštin-sko je imati na umu da su dvanaest Imama sva-kog perioda vjerovjesničkog ciklusa, od Adema do Muhammeda, dovedeni u korespondenciju.

II. SedamU središtu dijagrama je dvojaki krug koji čini

prsten sa šest putanja unutrašnjeg kruga, svaka je prepolovljena unutarnjim krugom prstena. U izvanjskoj sekciji svake putanje unutrašnjeg kruga je utisnuto ime jednog od šest velikih zakonodav-nih vjerovjesnika koji su prethodili Muhammedu; u unutarnjoj sekciji je označen pol (qutb) svakog perioda. Ova imena su kako slijedi: Adem, Nuh, Ibrahim, Davud, Musa, Isa. Ime sedmog zako-nodavnog vjerovjesnika, Muhammeda, kao Pe-čata svih vjerovjesnika, zauzima kružić u središtu koji, u prethodnom dijagramu, bijaše utisnut s definicijom dijagrama. Ovdje je krug s definici-jom prebačen iznad Ademovog kruga i na njemu je utisnuto duhovni svijet (al-‘alam al-ma‘nawi).

III. Sa strana u kutovima idealnog kvadrata su

četiri mala kružića koja pronose dva natpisa. Na gornjem desnom stoji: al-nabi (vjerovjesnik); pol (qutb). Na gornjem lijevom: rasul (onaj koji je poslan); al-ghawth. Na donjem lijevom: al-wali (prijatelj, Imam); al-Fard ( Jedinstveni, Neupo-redivi). Na donjem desnom: al-khalifah (namje-snik); al-watad (šator-stup).

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


B. Dijagrami broja devetnaest


I. 1. Kao u prethodnim dijagramima (fig. 1 i 2),

obujam je načinjen od dvojakog kruga koji čini prsten. Ovaj prsten ima devetnaest malih kružića ili putanja unutrašnjeg kruga koje se međusob-no prožimaju i pri čemu je svaka prepolovljena nutarnjim krugom prstena. Putanja unutrašnjeg kruga u podnožju koja označava mjesečevo Nebo je izolirana od drugih, vjerovatno što je crtač na-činio grešku u svojim proračunima.

2. U izvanjskoj sekciji svake putanje unutra-šnjeg kruga utisnuto je ime jednog od devetna-est svjetova. U nutarnjoj sekciji je utisnuto ime jedne od sedam planeta, a potom imena dvanaest zodijakalnih znakova (ukupno 19).

3. Konačno, čineći temelj za sistem prepiski, ponad svake putanje unutrašnjeg kruga i izvan obujma, utisnuto je jedno od devetnaest slova u arapskom sricanju riječi bismillah: BiSM ALLaH AL-RaHMaN AL-RaHIM.

Prethodno smo predočili poredak korespo-ndencija onako kako ih je iznio Haydar Amuli u svojoj knjizi (§ 696, str. 312-313). Ovaj dija-gram je, međutim, nepravilan u jednom detalju koji ne možemo objasniti: Saturn je potisnut na 19. mjesto. Slijed poretka je ovaj:

B: Svijet Džabaruta – SunceS: Svijet Malakuta – JupiterM: Prijestolje (‘Arsh) – Mars

A: Nebeski svod (Kursi) – VeneraL: Saturnovo nebo – MerkurL: Jupiterovo nebo – Mjesec

A: Sunčevo nebo – OvanL: Venerino nebo – Bik

R: Merkurovo nebo – BlizanciH: Mjesečevo nebo – LavM: Sfera vatre – DjevicaN: Sfera zraka – Libra

A: Sfera vode – ŠkorpijaL: Sfera zemlje – Strijelac

R: Mineralno carstvo – JaracH: Biljno carstvo – VodolijaI: Životinjsko carstvo – RibaM: Svijet čovjeka – Saturn

II. U središtu je mali kružić koji pojašnjava zna-

čenje dijagrama: Očitovani svijet/Svijet formi (al-‘alam al-suri).

III.Sa strana, u kutovima idealnog kvadra-

ta (kao u prethodnim dijagramima) su četiri mala kružića, svaki sa po dva natpisa. Na gor-njem desnom: Džabarut; inteligencija (‘aql). Na gornjem lijevom: Malakut; duša (nafs). Na dornjem lijevom: Mulk (osjetilni svijet); priroda (tabi’ah). Na donjem desnom: čovjek; tijelo (jism).


I. 1. Kao ranije, obujam je načinjen od dvo-

jakog kruga koji čini prsten i koji ima devet-naest kružića ili putanja unutrašnjeg kruga. Ovi se međusobno prožimaju, te svaki je pre-polovljen kroz sredinu nutarnjim krugom pr-stena. Putanja unutrašnjeg kruga u podnožju je, međutim, izolirana od ostalih kao u pret-hodnom slučaju.

2. Na izvanjskoj sekciji svake putanje unu-trašnjeg kruga je utisnuto ime jednog od sedam velikih vjerovjesnika, a potom jedno ime od dva-naest Imama ademovskog perioda koji su pak neprepoznatljivi u spisu usljed, kako smo kaza-li, slijeda prepisivača (uporedi Postanak 5:1-32 za Ademovo potomstvo: Seth, Enoch, Cainan, Mahalaleel, Jared, Enoh, Methuselah, Lameh, Noa). U nutarnjoj sekciji, pol (qutb) je spome-nut sedam puta, a slijede ga imena dvanaest mu-hammedanskih Imama.

3. Konačno, kao u prethodnom dijagramu, nadaje se ključ za sistem prepiski: ponad svake putanje unutrašnjeg kruga i iznad obujma, uti-snuto je jedno od devetnaest slova koji čine arap-sko sricanje riječi bismilla, kao iznad.

Dijagram nudi sljedeći poredak, počinjući od vrha i čitajući zdesna nalijevo. Ovdje se ponovo nadaje nedosljednost između ovog i gore prika-zanog poretka, gdje smo slijedili niz koji iznosi Haydar Amuli u svom tekstu.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 65B: Adem – polS: Nuh – pol

M: Ibrahim – polA: Davud – pol

L: Šit – pvi Imam, ‘Ali ibn Abi-TalibL: Habil – drugi Imam, al-Hasan ibn ‘Ali

H: Kabil (Qinan) – treći Imam, al-Husejn ibn ‘Ali

A: Misham (sic) – četvrti Imam, ‘Ali al-Sedždžad

L: Shisham (sic) – peti Imam, Muhammed al-Baqir

R: Qadis (sic) – šesti Imam, Dža‘far al-Sadiq

H: Qidhuf (sic) – sedmi Imam, Musa al-Kazim

M: Ilimikh (sic) – osmi Imam, ‘Ali al-RidaN: Inwkh (Enoh) – deveti Imam,

Muhammed-TaqiA: Idris (Enoh, Hermes) – deseti Imam,

‘Ali-NaqiL: Dinuk (sic) – jedanaesti Imam,

Hasan al-‘AskeriR. Nakhur – dvanaesti Imam,

Muhammed al-MehdiH: Isa – pol

I: Musa – polM: Muhammed – pol

II.U središtu je kružić sa natpisom duhovni svi-

jet (al-‘alam al-ma‘nawi).

III.Sa strana, u četiri kuta idealnog trokuta,

nalaze se četiri kružića sa po dvojakim natpi-som. Imena su ista kao u odgovarajućem kru-gu u figuri 2.

C. Dijagrami broja 28


I. 1. Opet, obujam je dvojaki krug koji čini

prsten. U kružiću na vrhu je napisano: “Ciklus Vjerovjesnikovih predaka” (da’irat al-ansab).

2. Krećući slijeva ovog malog kružića i či-tajući zdesna nalijevo, nalazimo prvo: ime Vjerovjesnika (Khatim al-anbiya, Pečata svih vjerovjesnika); zatim – čitajući imena napisa-na u krugu – prolazimo kroz jedan ciklus koji nas vraća do Ademova imena koje je utisnuto na desnoj strani gornjeg kružića. Stoga, ime-na Muhammed i Adem otvaraju i zatvaraju ciklus uspeća od pretka do pretka. Kojim god smjerom se uputimo, zaključna tačka cikli čne vizije stvari nas suštinski vraća na početnu tačku. Na ovaj način se doseže posve ozbiljena cje-lina, pleroma.

N.B. U Haydar Amulijevom spisu (§ 733) čitamo da je broj ovih predaka 51 (17 × 3). Štaviše, spis na (§ 732) nudi samo 46 imena. U prstenovima dijagrama 12 i 13 nalazimo dodatna dva imena, ‘Amir i Ghabir, izme-đu imena Saruja (34-i) i Arphaxada (35-i); ipak, unatoč tome, nedostaju još tri imena da bi načinila zbir od 51.

II. Veliki središnji krug prikazuje Vjerovje-

snikovo kurejšijsko porijeklo koje je sadrža-no u Ademovom porijeklu kako je prikazano u obujmu prstena, no zaustavlja se kod imena al-Nadra ibn Kinana, s kojim počinje istinska genealogija plemena Kurejš. U središnjem ve-likog krugu je dvanaest malih kružića koji se međusobno prožimaju, skupno s malim kru-gom u sredini koji je vezan pisanim zamahom s onim koji mu je suprotan i ispod njega. Sli-čan pisani zamah veže krug koji se prožima s ovim posljednjim krugom, s jednim drugim kružićem izvana koji se opet prožima s veli-kim središnjim krugom.

Ovo se čita kako slijedi. Počinjemo s malim središnjim krugom na kojem je utisnuto ime Mu-hammed i slijedimo pisani zamah naniže koji ga veže s krugom u kojem je utisnuto ime ‘Abdu-llaha, oca Vjerovjesnika Muhammeda. Odavde nastavljamo prema gore od podnožja, krećući se zdesna nalijevo. U slijedu svakog kružića su uti-snuta imena ‘Abdul-Muttaliba, sina Hašimova, sina ‘Abdu Manafova, i tako dalje dok nanovo ne dosegnemo podnožje kod malog međuproži-majućeg kruga lijevo od kruga ‘Abdul-Muttaliba,

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


u kojem je napisano ime Malik. Pisani zamah veže ovo s malim izvanjskim krugom koji se prožima s velikim središnjim krugom u kojem je utisnuto ime al-Nadra ibn Kinana, osnivača linije Kurejšija.

Stoga veliki središnji krug nagovještava Vje-rovjesnikovih dvanaest predaka kurejšijske linije. Kad ovima pridodamo al-Nadra i Vjerovjesnika, dosežemo zbir od četrnaest figura; a ovaj broj čini temelj korespondencija s Vjerovjesnikovim potomstvom (vidi dijagram koji slijedi).

III. Sa jedne strane, u kutovima idealnog kva-

drata nalaze četiri kružića sa po dva natpisa. Na gornjem desnom: Adem; al-Sidik (Abu Bakr). Na gornjem lijevom: Ibrahim; al-Faruq (‘Umar). Na donjem lijevom: Musa; Dhu’l-Nurayn (‘Uth-man). Na donjem desnom: Isa; al-Murtada (‘Ali).


I. 1. Obujam je sačinjen od dvojakog kruga koji

čini prsten. Kao u prethodnom krugu, rečeno nam je: “Ovo je ciklus predaka” (hadhihi da’irat al-ansab). No ovdašnje porijeklo jest muham-medanska imamijska linija, linija “Imamā prije nego su postali Kurejšije.”

2. Krećući od desnog malog kružića na vrhu i čitajući zdesna na lijevo, prvo uočavamo ime dvanaestog Imama (Khatim al-Awliya’, Pečat prijatelja Božijih), Muhammeda al-Mehdija, po-tom Hasana al-‘Askerija, i tako redom do prvog Imama: ‘Ali ibn Abi-Talib, sin ‘Abdul-Mutta-liba, sin Hašima, sin ‘Abdu Menafa itd. Ovdje slijede imena koja smo već predočili u Vjero-vjesnikovoj genealogiji do Adema (figura 5), koji u teoriji čine 51 ime.

II.Veliki krug odgovara onome u prethodnom

dijagramu gdje je prikazano Vjerovjesnikovo kurejšijsko porijeklo. Ovdje je prikazan ima-mijski slijed, linija dvanaest Imama od Fati-me, Vjerovjesnikove kćeri. Otuda se dvanaest kružića međuprožimaju i utisnuti su u veliki

krug. U prethodnom dijagramu, ovi krugovi su nagovijestili dvanaest predaka kao posrednika između Vjerovjesnika i al-Nadra ibn Kinana; ovdje oličavaju dvanaest Imama muhamme-danske linije. Kružić u središtu prethodnog dijagrama nagovještava Vjerovjesnika Mu-hammeda; ovdje je u istom malom krugu uti-snuto ime njegove kćerke Fatime. U podnožju prethodnog dijagrama nalazi se kružić koji se prožima s velikim središnjim, uz ime al-Nadra ibn Kinana, osnivača kurejšijske linije, i pove-zan je pisanim zamahom s krugom koji nosi ime Malika ibn al-Nadra. Odgovarajući krug u ovom dijagramu je na vrhu, prožima se s veli-kim središnjim krugom i na njemu je utisnuto ime Vjerovjesnika Muhammeda; vezan je pi-sanim zamahom zdesna, s krugom koji sadrži ime prvog Imama.

Ovo čitamo kako slijedi. Krećući se od kru-žića na vrhu velikog središnjeg kruga, te čita-jući zdesna na lijevo, čitamo u slijedu imena Muhammed al-Mehdi (dvanaesti Imam), sin Hasana al-‘Askerija (jedanaesti Imam), sin ‘Ali al-Naqija (deseti Imam) i tako redom, završa-vajući s al-Husejnom (trećim Imamom), bra-tom al-Hasana (drugim Imamom), sinovima ‘Alija (prvog Imama, čiji krug je sjedinjen pi-sanim zamahom s izvanjskim kružićem koji sadrži ime Vjerovjesnika).

Na ovaj način, ravnoteža balansa je zasnovana na broju 28 (uporedi 28 slova arapskog alfabeta, 28 Mjesečevih faza, i tako dalje):

12 Imama 12 kurejšijskih predaka Fatima al-Nadr, otac Kurejšija Vjerovjesnik Vjerovjesnik Ukupno: 14 Ukupno: 14, 14 + 14 = 28 (četrnaestero neporočnih)

III. S jedne strane, u četiri kuta idealnog kvadra-

ta, nalaze se četiri kružića sa po dva natpisa. Na gornjem desnom: al-Murtada (prvi Imam); Pol (Qutb). Na gornjem lijevom: al-Hasan (drugi Imam); al-Ghawth. Na donjem lijevom: al-Hu-sejn (treći Imam); al-Fard (Neuporedivi, Bespri-jekorni). Na donjem desnom: al-Mehdi (dva-naesti Imam); al-Watad (jedan od četiri stupa kosmičkog šatora).

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.

Tema broja: Henry Corbin / STvaralaCka imaginaCija 67


Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.


Figura 2, dijagram br. 9

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.


Figura 3, Dijagram br. 10

Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.



Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.



Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

, go

d. 5

.



Živ

a B

ašt

ina

, br.

15

., g

od

. 5.


AbstractThe Science of the Balance and the Correspondences Between Worlds in Islamic Gnosis According to the

Work of Haydar Amuli, 8th/ 14th centuryHenry Corbin

This essay represents one chapter from the book Temple and Contemplation by Henry Corbin. In Islamic gnosis, the metaphysical and mystical basis of the science of correspondences is called the “science of the Balance” (‘ilm al-Mizan). This science, with which the name of Jabir ibn Hayyan is particularly associated, was practised par excellence by the alchemists. This being the case, it is important to free as far as possible the actual concept of alchemy from the ambiguities surrounding it; for only thus can we understand how the alchemical process, and the herme-neutical processes that are the subject of this study, both pertain to the “science of the Balance.” To be sure, we know from Jabir that “the idea of the Balance comprises a number of aspects, and varies according to the objects to which it is applied. There are balances for measuring the Intellect, the Soul of the World, Nature, Form, the Celestial Spheres, the stars, the four natural qualities, the animal world, the vegetable world, the mineral world, and lastly there is the Balance of letters, which is the most perfect of all.” There will be occasion to study here several examples of this last type of Balance. But there is something still more impor-tant: if “the Balance is the principle that measures the intensity of the Soul’s desire during its descent through Matter”, or if, in other words, the Balance “is the principle which measures the quantities of the Natures that the Soul has appropriated for the purpose of forming their bodies,” then it seems to us both exaggerated and improper to take the word “measure” in the sense in which it is used by the science of today, and to regard the science of the Bal-ance as “having as its purpose the reduction of all the data of human knowledge to a system of quantity and measure, thereby conferring on them the character of an exact science.”

Keywords: The science of the balance, The science of the correspondences, Haydar Am-uli, Ibn ‘Arabi

Henry Corbin S engleskog preveo Haris Dučić Znanost o ...Henry Corbin S engleskog preveo Haris...

Documents

Transcript of Henry Corbin S engleskog preveo Haris Dučić Znanost o ...Henry Corbin S engleskog preveo Haris...