VELEUČILIŠTE U VARAŽDINU

Elektrotehnika

Igor Fečkeš

Hedonizam

Esej iz kolegija Socijalna filozofija

Predavač: mr.sc. Ćiril Čoh

Travanj,2007.

Hedonizam Fečkeš Igor

Hedonizam (grč. Hēdonē-zadovoljstvo, naslada).je povijesno filozofsko-etički

invidualistički pravac koji svrhu života i čovjekova djelovanja traži u senzualnim i

duhovnim zadovoljstvima. Osnivač hedonizma je grčki filozof Aristip Kirenjanin.

Hedonizam zapravo odbacuje prave, duhovne vrednote(vrednota može biti samo ono

što je duhovno neuništivo), te zanemaruje okolnost da je samo ugoda nešto

nestalno, stalno ugroženo i jedva dostižno.

Hedonist je čovjek koji pristaje uz hedonizam.

Grčki filozof Aristip, učenik Sokratov (prva polovica IV. st. pr. n. e.),osnivač hedonizma

Aristip Kirenjanin je učenjem o zadovoljstvu i uživanju postao osnivač hedonizma.

Učio je da je svrha života doživjeti optimum tjelesnog užitka i da je sreća

cjelokupnost doživljenih užitaka. Za Aristipa je postojanje želje osnova za pravo da ju

se zadovolji i da se na taj način ostvari cilj života: užitak.

Premda je težio zadovoljstvu, bio je neovisan i slobodan. Crte njegove duhovite i

slobodne naravi jesu nešto najinteresantnije, između ostalog, i zbog toga što nikada

nije postupao nerazumno.

Sve što je o Aristipu sačuvano više se odnosi na njegov način života i na anegdote,

nego na njegovo filozofsko učenje.U Diogena Laertija sačuvano je niz anegdota koje

svjedoče o Aristipovoj "izvanrednoj živoj duhovitosti i okretnosti" u razgovoru sa

njima. Kada ga je tiranin jednom pitao zašto filozofi kucaju na vrata bogataša, a ne

bogataši na vrata filozofa, on je odgovorio: "Zato što filozofi znaju šta im treba, a

bogataši ne znaju" (D. L. II 69).

Jedna moguća skica za izvođenje kirenjske etike je: Ako su osjećanja zadovoljstva i

bola jedino stvarno mjerilo za naše saznanje, onda su to oni i za naše praktično

djelovanje.Tako da samo zadovoljstvo može biti cilj našeg etičkog života, jer ono je

jedino dobro, kao što je bol jedino zlo.

1

Hedonizam Fečkeš Igor

Glavna ideja kod hedonizma je to da se sve akcije koje napravimo mogu mjeriti po

mjerilu koliko ti mnogo zadovoljstva daju i koliko malo boli tj. nezadovoljstva.

Zadovoljstvo samo sebe opravdava, bez obzira da li je posljedica dopuštena ili

nedopuštena čina.

Aristip Kirenjanin je pravio i razliku između zadovoljstva kao cilja i blaženstva:

"Jer cilj je samo pojedinačno zadovoljstvo, a blaženstvo se sastoji samo u zbiru

pojedinačnih osjećaja zadovoljstava, i samo u njima sadržani su i minulo i buduće

zadovoljstvo. Samo za pojedinačnim zadovoljstvom treba žuditi radi njega samoga, a

za blaženstvom ne radi njega samoga nego samo radi pojedinačnih trenutaka

zadovoljstva koji ga sačinjavaju" (D. L. II 87)

Epikur (340.-270.p.n.e)

Epikur (341-270. p.n.e.) rođen je na otoku Samosu. Bio je filozof iz helenisti č ko -

rimskog razdoblja . Epikur je utemeljitelj vedre i optimističke životne zajednice, koja je

imala velik broj sljedbenika.

Filozofija jača čovjekovu samosvijest i pokazuje put sreći. Opći ideal helenističkoga

doba - duševni mir pojedinca, blaženstvo nepomućenosti mudraca (ataraksija)

određuju epikurejci kao bezbolan mir (tjelesno zdravlje) i bezbrižnost.

Spoznajom prirode i razboritim životom oslobađamo se želja i prevladavamo strah od

smrti i bogova, strah što se temelji u neznanju i predrasudama.

Dobro je i zlo u osjećanju, a sa smrću prestaje osjećanje. Stoga je besmislen strah

od smrti. »Dok smo mi, nema smrti; a kad nastupi smrt, tada više nema nas.«

Epikur uči hedonizam: ugoda je dobro, a bol je zlo; ali ugoda mu znači ponajprije

upravo odsutnost bola. Sloboda od boli omogućava duševni mir, koji ne znači

2

Hedonizam Fečkeš Igor

pasivnost, nego uživanje u višim i trajnijim zadovoljstima. Epikurejskom mudracu nisu

cilj tjelesne, osjetilne naslade (kao kirenjanima), nego viša i trajna zadovoljstva,

radosti duha koje doživljavamo u ljepoti, prijateljstvu, solidarnosti, razboritosti,

mudrosti, čestitosti,pravednosti. .

Teško da bismo Epikura mogli smatrati predstavnikom Aristipove vrste hedonizma.

Budući da je za Epikura najviši cilj »čisti« užitak, on ga shvaća kao »odsustvo boli«

(aponia) i kao mirnoću duše (ataraxia).

Prema Epikuru, užitak kao zadovoljenje želje ne može biti cilj života, jer za takvim

užitkom nužno slijedi niz neužitaka koji tako udaljava ljudski rod od njegovog

istinskog cilja, odsustva boli.

Epikurova etika je materijalistička i individualna i kao takva antireligiozna. Za njega je

najveće dobro blaženstvo i uživanje, te govori da sva bića izbjegavaju patnju.

Zadatak filozofije je da pronađe put do sreće. Tvrdio je da je pravo uživanje duhovno

uživanje, a to je prijateljstvo i znanje.

Tvrdio je da je društvo skup individua i da pravednost utvrđuju ljudi, i da ona ne

postoji sama od sebe.

ZAKLJUČAK

Hedonizam je uživanje u ovom životu i negiranje postojanja nečeg više osim naših

vlastitih potreba i želja. Kao što je prije navedeno hedonizam je invidualistički pravac

i ovisi od pojedinca do pojedinca u kojem će ga oni smislu upražnjavati.Hedonizam

po meni može bit i nešto dobro i nešto loše. Kad sam tražio informacije na internetu o

hedonizmu nailazio sam na tumačenja koja nisam mogao povezati. Jedni previše

idealiziraju hedonizam a drugi ga previše spuštaju. Moje mišljenje bi se moglo izraziti

citiranjem Heraklita «Oči i uši su ljudima zli svjedoci, ako imaju barbarske duše». Vjerujem

da treba uživati u životu, ali i misliti na budućnost i truditi se pa čak ponekad i mučiti

da bi postigli ono što želimo,treba biti skroman i težiti zlatnoj sredini.

Naš život je cjelovremena težnja prema zadovoljstvu i miru duha. Nebi smjeli uzimati

svoje zadovoljstvo kao mjeru svega jer to bi značilo i gaženjem preko drugih ljudi koji

su nam putu prema zadovoljstvu. Ne želiti drugima zlo i ne činiti zlo,pravo

zadovoljstvo je u činjenju dobra ne samo sebi već i drugima…

3