Haruki Marikami - Sputnik Ljubavi

7/30/2019 Haruki Marikami - Sputnik Ljubavi

1/155

Page 1

Haruki MurakamiMoj slatki SputnikSPUTNIK

Sovjetski Savez lansirao je 4. listopada 1957. prvi umjetni satelitSputnik 1 iz svemirskog centra u Bajkanoru u Republici Kazahstan.Sputnik je imao 58 cm u promjeru, teio je 83,6 kg i prelazio jeorbitu oko Zemlje za 96 minuta i 12 sekundi.Dana 3. studenog iste godine uspjeno je lansiran i Sputnik 2 ukojem je bio pas Lajka. Lajka je prvo ivo bie koje je izalo izZemljine atmosfere, ali satelit se nikad nije vratio na Zemlju i Lajka

je tako rtvovana biolokom istraivanju u svemiru.

iz Kronika svjetske povijestiU proljee svoje dvadeset i druge godine, Sumire se prvi put uivotu zaljubila. Bila je to intenzivna ljubav, pravi orkan to vitlaravnicama sve pred sobom sravnjuje sa zemljom, baca u zrak,trga u komadie, drobi u krhotine. Snaga mu ni na tren ne jenjavadok hui preko oceana, razara Angkor Wat, spaljuje cijelu jednuindijsku dunglu zajedno s tigrovima, pretvara se u perzijskupustinjsku pjeanu oluju, zakapa egzotinu tvravu pod morempijeska. Ukratko, bila je to ljubav doista monumentalnih razmjera.Osoba u koju se Sumire zaljubila bila je od nje starija sedamnaestgodina. I k tome u braku. I, moram dodati, ena. Tu je sve poelo, isve dolo kraju. Gotovo.U to je vrijeme Sumire to na japanskom znai ljubica radilana tome da postane pisac. Kakve god da su joj se mogunosti nudileu ivotu, ona je htjela biti ili spisateljica ili nita. Odluka joj je bilapostojana poput stijene. Nita se nije moglo isprijeiti izmeu nje injezine vjere u knjievnost.Kad je maturirala na dravnoj srednjoj koli u prefek-turi Kanagava, upisala je drutveni smjer na ugodnu malu privatnu

fakultetu u Tokiju. Ustanovila je da je fakultet totalno izvanvremena, maloduan i mlak, i ogadio joj se a to se tie ostalihstudenata (meu kojima sam, bojim se, bio i ja) smatrala ih jebeznadno dosadnim, drugorazrednim primjercima ljudskog roda.

Page 2

Nije stoga udo to je, malo prije no to je upisala treu godinu,


2/155

jednostavno digla ruke i odustala. Ostati i dalje na fakultetu,zakljuila je, gubitak je vremena. Mislim da je to bio ispravan potez,ali ako mi se dopusti jedna neuzbudljiva generalizacija, nemaju libesmislene stvari takoer mjesto u ovom svijetu koji je daleko odsavrenstva? Uklonite sve to je besmisleno iz nesavrenog ivota

pa e on izgubiti ak i svoje ne-savrenstvo.Sumire je bila beznadno romantina i nesklona promjenama pomalo naivna, da se lijepo izrazim. Ako si je naveo na razgovor,mogla je priati bez kraja i konca, ali u drutvu s nekim tko joj nijepo volji drugim rijeima, s veinom ljudi na svijetu jedva da jeotvarala usta. Previe je puila i, kad god se vozila vlakom,neizostavno je gubila kartu. Povremeno bi se tako zanijela u mislida je zaboravljala jesti i bila je mrava kao ratni siroii u kakvomstarom talijanskom filmu tapi s oima. Volio bih vam pokazati

njezinu fotografiju, ali nemam ni jedne. Mrzila se slikati nijeimala nikakvu elju potomstvu ostaviti "portret umjetnice umladosti". Da postoji Sumirina fotografija iz tog vremena, znam dabi posluila kao dragocjen dokaz za to kako su neki ljudi posebni.Malo sam pomijeao redoslijed dogaaja. ena u koju seSumire zaljubila zvala se Miu. Barem su je tako svi zvali. Ne znam

joj pravo ime, to je kasnije izazvalo potekoe, ali opet brzam predrudo. Miu je po narodnosti bila Ko-rejka, ali sve dok u dvadeset inekoj godini nije odluila nauiti korejski, nije znala niti rijei toga

jezika. Rodila se i odrasla u Japanu i studirala na glazbenojakademiji u Francuskoj pa je uz japanski teno govorila francuski iengleski. Uvijek se lijepo nosila, elegantno, sa skupim alisuzdranim modnim detaljima, a vozila je tamnoplavi Jaguar sdvanaest cilindara.Prvi put kad je srela Miu, Sumire joj je priala o romanima JackaKerouaca. Sumire je bila potpuno luda za Ke-rouacom. Uvijek jeimala knjievnog idola mjeseca i u tom asu to je sluajno bio taddemodirani Kerouac. U depu kaputa nosila je izlizani primjerakromana Na cesti ili Usamljeni putnik i listala ga kad je stigla. im bi

naila na reenicu koja joj se svia, oznaila ju je olovkom i nauilanapamet kao da je Sveto pismo. Omiljena reenica bila joj je ona iz

Page 3

odlomka o protupoarnoj slubi iz Usamljenog putnika. Kerouac jetri samotna mjeseca proveo u kuici na vrhu visoke planine, gdjemu je dunost bila paziti da ne izbije poar. Sumire je posebno


3/155

voljela ovaj dio: "Nijedan ovjek ne bi smio proi kroz ivot a da barjednom ne iskusi zdravu, ak dosadom ispunjenu samou u divljini,gdje ovisi iskljuivo o sebi, i tako spozna svoju istinsku i skrivenusnagu.""Ne misli da je to predivno?" rekla mi je. "Svaki dan stoji na vrhu

planine. Okrene se za tristo ezdeset stupnjeva i provjeri je linegdje izbio poar. I to je to. Gotov siza danas. Ostatak vremena moe itati, pisati, raditi to hoe.Nou ti se oko kolibe uljaju kosmati medvjedi. To je ivot! Uusporedbi s tim studirati knjievnost isto ti je to i vakati gorki krajkrastavca.""U redu", rekao sam ja, "ali jednog dana mora sii s planine." Kao iobino, moji praktini, obini stavovi nisu je ni najmanje zanimali.Sumire je htjela biti poput lika u Kerouacovu romanu divlja,

otkaena, razuzdana. Hodala je uokolo s rukama za-guranimduboko u depove, raupane kose koja danima nije vidjela elja,zurila u nebo kroz naoale s crnim plastinim okvirima u stiluDizzvja Gillespieja koje je nosila unato savrenu vidu. Nije izlazilaiz prevelikog sakoa s uzorkom riblje kosti iz duana s rabljenomrobom i grubih radnikih izama. Da je mogla, siguran sam da bi ibradu pustila.Sumire nije bila ba ljepotica. Obrazi su joj bili upali, usta malopreiroka. Nos joj je bio omanji i prast. Imala je izraajno lice isjajan smisao za humor, premda se gotovo nikad nije glasnosmijala. Bila je niska, a ak i kad je bila dobre volje, govorila je kaoda e svaki as zapodjenuti svau. Koliko ja znam, nikad nijeupotrijebila ni ru za usta ni olovku za oi, a pomalo sumnjam je liuope znala da postoje razliiti brojevi grudnjaka. Ipak, Sumire jeposjedovala neto posebno, neto to je privlailo ljude. Definirati toneto posebno nije lako, ali ako ste joj se zagledali u oi, uvijek sevidjelo kako se zrcali negdje duboko iz nutrine.Najbolje da bez prenavljanja odmah priznam. Bio sam zaljubljen uSumire. Privukla me odmah prvi put kad smo razgovarali i ubrzo

Page 4

vie nije bilo povratka. Dugo vremena samo sam o njoj mogaomisliti. Pokuao sam joj rei to osjeam, ali nekako nisam mogaospojiti osjeaje i prave rijei. Moda je tako i najbolje. Da sam jojuspio priznati to osjeam, samo bi mi se nasmijala.Dok smo Sumire i ja bili prijatelji, izaao sam s dvije ili tri djevojke.


4/155

Nije da se ne sjeam tonog broja. Dvije, tri, ovisi kako se broji.Dodajte tome djevojke s kojima sam spavao jednom ili dva puta ipopis bi se malko produio. Uglavnom, dok sam vodio ljubav s timdrugim djevojkama, mislio sam o Sumire. Ili su mi barem misli nanju dodirivale kutove svijesti. Zamiljao sam kako je drim u

zagrljaju. Prilino svinjski od mene, ali nisam se mogao oprijeti.Da se vratim susretu Sumire i Miu.Miu je ula za Jacka Kerouaca i mutno je znala da je on nekakavpisac. Kakav tono pisac, meutim, nije se mogla sjetiti."Kerouac... hmmmm... nije li on bio Sputnik?"Sumire nije shvaala to misli. Zastavi s noem i vilicom u polapokreta, razmislila je o tome. "Sputnik? Mislite, prvi satelit koji suSovjeti poslali u svemir pedesetih godina? Jack Kerouac bio jeameriki pisac. Vjerojatno se poklapaju u generacijskom smislu..."

"Nisu li tako u to vrijeme zvali pisce?" upitala je Miu. Vrkom prstaocrtala je krug na stolu kao da kopa po staklenki punoj uspomena."Sputnik...?""Knjievni pokret. Zna kako su klasificirali pisce po razliitimkolama pisanja. Recimo, Siga Naoja bio je u koli bijele breze."Napokon je Sumire sinulo. "Bitnik!"Miu je lagano potapkala uglove usnica ubrusom. "Bitnik, Sputnik.Nikako ne mogu zapamtiti takve termine. To je kao Kenmunskarestauracija ili Rapalski mir. Bilo pa prolo."Medu njih se spustila blaga tiina koja je podsjeala na protokvremena."Rapalski mir?" upitala je Sumire.Miu se nasmijeila. Nostalginim, intimnim smijekom nalik kakvudragocjenom starom predmetu to smo ga izvukli s dna ladice. Oisu joj se iznimno armantno suzile. Pruila je ruku i dugim tankimprstima blago prola kroz Sumirinu ionako raupanu kosu. Bila jeto tako nagla, a opet prirodna gesta da je Sumire samo mogla

Page 5

uzvratiti smijekom.Od tog dana Sumirino privatno ime za Miu bilo je '%Ao\ slatkiSputnik". Sumiri se svialo kako zvui. Podsjealo ju je na psetoLajku. Umjetni satelit koji beumno plovi kroz tamu dubokogsvemira. Tamne, sjajne oi psa zure kroz siuno okno. Ubeskonanoj samoi svemira, u to je to pseto moglo gledati?Razgovor o Sputniku dogodio se na svadbi Sumirine roakinje u


5/155

otmjenom hotelu u Akasaki. Sumire se nije posebno dobro slagala stom roakinjom. Zapravo, nisu se uope podnosile. Prije bi sepodvrgnula mukama nego i-1la na neku obiteljsku svadbu, ali iz ove se nije mogla izvui. Nala

se kraj Miu za jednim od stolova. Miu nije ulazila u pojedinosti, ali,kako se inilo, poduavala je Sumirinu roakinju glasoviru ilineto tome slino kad se ova spremala za prijamni ispit namuzikologiji. Oito se nisu poznavale ni dugo ni osobito dobro, aliMiu se osjeala dunom odazvati se pozivu.U trenutku kad joj je Miu dotaknula kosu, Sumire se zaljubila, kaoda hoda poljem i bum! munja je pogodi ravno u glavu. Neto kaoumjetnika objava. Zbog ega, u tom asu, Sumire nije ni najmanjesmetalo to je osoba u koju se zaljubila sluajno ena.

Mislim da Sumire nikad nije imala, da kaemo, ljubavnika. Usrednjoj koli hodala je s nekoliko deki, momaka s kojima je ila ukino ili na kupanje. Teko je zamisliti da se koja od tih veza razvilau neto ozbiljno. Sumire se previe usredotoila na to da postanepisac da bi se doista zagrijala za bilo koga. Ako je i doivjelaseksualno iskustvo ili neto nalik tome u srednjoj koli,siguran sam da je to bilo vie iz knjievne znatielje nego izseksualne elje ili ljubavi."Da budem potpuno iskrena, seksualna mi je elja zagonetna", reklami je jednom Sumire, ozbiljna lica. To je bilo neposredno prije negoto je prekinula studij, ini mi se; ispila je pet daiquirija s bananom iprilino se napila. "Zna, kako se pojavljuje. to ti misli o tome?""Seksualna elja nije neto to se razumije", rekao sam, iznosei svojuobiajeni umjereni stav. "Jednostavno je osjeti."Pomno me prouavala neko vrijeme kao da sam kakav

Page 6

stroj koji radi na dosad nikad vieni pogon. Izgubila je zanimanje izabuljila se u strop te je razgovor zamro. Nema svrhe s njim o tome

razgovarati, oito je zakljuila.Sumire je roena u igasakiju. Stanovala je blizu morske obale iodrasla je uz suhi um pijeskom natopljena vjetra to joj udara oprozore. Njezin otac imao je zubnu kliniku u Jokohami. Bio jeupadljivo naoit ovjek, tako lijepo oblikovana nosa da je podsjeaona Gregorvja Pecka u filmu Opsjednut. Sumire nije naslijedila tajlijepi nos niti ga je, po njenim rijeima, naslijedio njezin brat. Sumire


6/155

se nije mogla nauditi kamo su nestali geni koji su proizveli taj nos.Ako su doista zauvijek potonuli na dno genskog bazena, svijetmoe samo aliti. Tako je krasan bio taj nos.Za ene u Jokohami koje su trebale zubarske usluge Sumirin je otacbio gotovo mitska figura. U ordinaciji je uvijek nosio kirurku kapu

i masku preko lica tako da mu se vide samo oi i ui. ak i tako,jasno se vidjelo kako je privlaan. Njegov lijepi, muevni nossugestivno se ocrtavao ispod maske i tjerao pacijentice daporumene. U istom trenutku bez obzira na to je li imzdravstveno osi-nje pokrivalo zubarske trokove ili nije zaljubilebi se u njega.Sumirina majka umrla je od uroene srane mane kad joj je bilasamo trideset i jedna godina. Sumire jo nije bila navrila tri godine.Majke se sjeala sasvim mutno, tek mirisa njezine koe. Imala je tek

nekoliko njezinih fotografija namjetenu fotografiju s vjenanja ijednu snimljenu neposredno nakon Sumirina roenja. Sumire je10znala vaditi album i zuriti u slike. Sumirina je majka bila blago reeno osoba koja se vrlo lako zaboravlja. Kratkabezvezna frizura, odjea koja ovjeka tjera da se pita gdje joj je bilapamet, smijeak pun nelagode. Da zakorai samo korak unatrag,stopila bi se sa zidom. Sumire je vrsto odluila urezati majino liceu pamenje. Tako e je moda jednom sresti u snovima. Rukovat ese, dosita se napriati. Ali, nije sve teklo tako glatko. Koliko god setrudila upamtiti majino lice, uvijek bi joj izblijedjelo u sjeanju. Makakvi snovi da je Sumire srela roenu majku na ulici, usred bijeladana, ne bi je prepoznala.

Page 7

Sumirin otac gotovo nikad nije spominjao svoju pokojnu enu. Prijesvega, nije bio osobito priljiv, niti je kad govorio o osjeajima kao da je to kakva zaraza usne upljine koju nikako ne eli zaraditi.Sumire se ne sjea da je ikad pitala oca o pokojnoj majci, osim

jednom, dok je jo bila vrlo mala; iz nekog razloga upitala ga je"Kakva je bila moja mama?" Vrlo se jasno sjeala tog razgovora.Otac je pogledao u stranu i trenutak razmislio prije no to joj jeodgovorio. "Dobro je pamtila", rekao je. "I imala je lijep rukopis."udan nain da se opie neka osoba. Sumire je napeto ekala, nadotvorenom snjenobijelom prvom stranicom biljenice, rijei okrepekoje e joj pruiti toplinu i utjehu


7/155

osovinu, stup kojim e poduprijeti svoj neizvjesni ivot ovdje natreem planetu od Sunca. Otac joj je trebao rei neto za to sekerkica mogla uhvatiti. Ali Sumirin naoiti otac nije izgovorio terijei, ba one rijei koje su joj bile najpotrebnije.11

Sumirin otac ponovno se oenio kad joj je bilo est godina, a dvijegodine kasnije na svijet je doao njezin mlai brat. Ni nova majkanije bila lijepa. Povrh toga, nije ni dobro pamtila, niti joj je rukopisbio emu. No, bila je draga ena i pravedna. Sreom za maluSumire, novu pastorku. Ne, srea nije prava rije. Napokon, njezin

je otac odabrao tu enu. Moda nije bio idealan otac, ali u izborudruice znao je to radi.Maehina se ljubav prema njoj nije pokolebala nijednom tijekomdugih tekih godina odrastanja, a kad je Sumire objavila da e

napustiti fakultet i pisati romane, maeha je premda je o tojstvari imala svoje miljenje potovala Sumirinu elju. Uvijek joj jebilo drago to Sumire toliko voli itati i poticala je njezine knjievneinterese.Maeha je s vremenom nagovorila oca da joj popusti i odluili su dae Sumiri davati malu stipendiju sve dok ne napuni dvadeset osamgodina. Ako se do onda ne bude u stanju sama izdravati pisanjem,neka se snae kako zna. Da joj maeha nije stala u obranu, Sumirese lako mogla nai na ulici bez novca i bez potrebnih vjetina zapreivljavanje u pustinji poneto sumorne zbilje. U kojoj Zemlja,naposljetku, ne obilazi oko Sunca uz kripu i stenjanje samo zato da

Page 8

se ljudska bia na njoj mogu zabavljati i cerekati.Sumire je upoznala svojeg slatkog Sputnika malo vie od dvijegodine nakon to je prekinula studij.Sumire je tad ivjela u jednosobnom stanu u Kiioji koji jenamjestila minimalnom koliinom pokustva i ma-12

ksimalnim brojem knjiga. Ustajala je u podne, a poslijepodne saarom hodoasnika koji se probija kroz svete breuljke odlazila naetnju po perivoju Inogaira. Za sunanih je dana sjedila na klupi uparku, vakala kruh, pu-ila cigaretu za cigaretom i itala. Ako jepadala kia ili je zahladilo, odlazila je u neku kavanu staroga tipagdje glasno svira klasina glazba, tamo se zavalila na tronu sofu iitala svoje knjige, ozbiljna izraza lica dok je sluala Schubertove


8/155

simfonije, Bachove kantate. Uveer bi popila jedno pivo i usamoposluivanju kupila gotovo jelo za veeru.Tono u 23:00 smjetala se za pisai stol. Tu je uvijek stajalatermosica s vruom kavom, alica za kavu (ona koju sam joj kupioza roendan sa slikom Snafkina), kutija Maribora i staklena

pepeljara. Naravno, imala je i kompjuter. Svaka tipka svoje slovo.Zavladala bi potpuna tiina. Um joj je bio kristalno ist poputnonog neba zimi, gdje Veliki medvjed i zvijezda Sjevernjaasvjetlucaju svatko na svom mjestu. Toliko je toga morala napisati,toliko pria ispriati. Samo da nae pravi ventil, uskiptjele misli iideje navrijet e poput lave, sliti se u postojanu bujicu inventivnihradova kakve svijet jo nije vidio. Ljudi e zinuti od uda kad sepojavi ta mlada spisateljica koja obeava, spisateljica posebnogtalenta. Fotografija e joj izai u rubrici kulture u novinama, a

izdavai e ekati u redu pred njezinim vratima.Ali to se nikad nije dogodilo. Sumire je napisala neka djela kojaimaju poetak. I neka koja imaju kraj. Ali nikad nijedno koje ima ipoetak i kraj.Ne moe se rei da se zakoila. Daleko od toga pisala je ubeskraj, sve to joj je padalo na pamet. Problem je bio to je pisalaprevie. ovjek bi pomislio da mora samo izrezati suvine dijelove isve je rijeeno, ali stvar nije bila tako jednostavna. Nikad nije moglasagledati cjelinu odluiti to je nuno a to nije. Kad je sljedei

Page 9

dan ponovno itala ono to je isprintala, svaka joj je reenicaizgledala apsolutno bitna. Ili bi opet najradije izbrisala sve. Neke jerukopise u oaju cijele razderala i bacila u smee. Da se to dogaa uzimskoj noi i da je u sobi imala kamin, zraila bi iz toga nekatoplina zamislite prizor iz ha Bo-heme ali u Sumirinom stanune samo da nije bilo kamina, nego ni telefona. A da pristojno zrcaloi ne spominjemo.Za vikende Sumire mi je dolazila u posjet, teglei naramke rukopisa

svojih romana rukopisa koji su izbjegli pokolj. I ovako ih senakupila poprilina hrpa. Sumire je svoje rukopise pokazivalajednoj jedincatoj osobi na cijelom svijetu. Meni.Na faksu sam bio dvije godine ispred nje i studirali smo narazliitim odsjecima pa nije bilo mnogo prilike da se sretnemo. Srelismo se pukim sluajem. Bilo je to jednog ponedjeljka u svibnju, dannakon cijelog niza praznika, i stajao sam na autobusnoj postaji


9/155

ispred glavnog ulaza na fakultet, itajui roman Paula Nizana kojisam pronaao u antikvarijatu. Niska djevojka pokraj mene nagnulase, pogledala knjigu i upitala me, Zato ba Nizan, od svih ljudi nasvijetu? Zvuala je kao da se hoe svaati. Kao da elineto opaliti nogom tako da odleti u zrak, ali, kako joj se u blizini

nije nalo nita prikladno, okomila se na moj izbor tiva.Sumire i ja bili smo u mnogoemu nalik. Knjige smo gutali prirodnopoput disanja. Svaki smo slobodni trenutak koristili da sezavuemo u neki miran kutak i beskrajno listamo stranicu zastranicom. Japanski romani, strani romani, nova djela, klasici,avangarda ili bestseleri itali smo svaku knjigu koja je nudila bartrunku intelektualnog poticaja. Visjeli smo po knjinicama, danimaprekapali po knjigama u Kandi, najveem antikvarijatu u Tokiju.Nikad nisam upoznao nikoga tko je itao s takvom strau tako

duboko i tako iroko kao Sumire, a siguran sam da je ona mislilaisto o meni.Diplomirao sam nekako u vrijeme kad je Sumire odustala od studijai nakon toga dolazila mi je u posjet dva ili tri puta mjeseno.Povremeno sam ja posjeivao nju, ali u njezin se stan jedva moglougurati dvoje ljudi pa je veinom ona dolazila meni. Razgovaralismo o romanima koje smo proitali i izmjenjivali knjige. Skuhao

Page 10

sam nam bezbroj veera. Kuhanje mi ne pada teko, dok je Sumireod onih koji radije gladuju nego da sami sebi neto skuhaju. U znakzahvalnosti donosila mi je darove sa svojih povremenih poslova.Jednom, kad je radila u skladitu farmaceutske kompanije, donijelami je est paketia od po dvanaest kondoma. Vjerojatno su jo nadnu ladice.Romani zapravo dijelovi romana koje je Sumire napisala nisubili tako grozni kao to je ona mislila. Istina,njezin je stil povremeno podsjeao na areni prekriva Sto ga je odkrpica sastavila skupina tvrdoglavih starih gospoa, od kojih svaka

ima vlastiti ukus i vlastite boljke, i to Sijui u mrgodnoj tiSini. Akose tome doda Sumirina katkad manino depresivna osobnost, stvarisu znale izmaknuti kontroli. A kao da to nije dovoljno, Sumire jevrsto odluila da e napisati velianstveni totalni roman u stiludevetnaestog stoljea, neku vrst golema kovega u koji su utrpanesve mogue pojave da se uhvati dua i sudbina ovjeanstva.Nakon svega ovoga, mora se rei da je Sumirino pisanje odlikovala


10/155

posebna svjeina, pokuSaj da poteno prikae ono to joj je vano.Pozitivno je to nije imitirala niiji stil, niti se trudila sve destilirati uishitrene, dovitljive esej-ie. To mi se najvie svialo kod njezinapisanja. Ne bi valjalo zauzdati izravnu snagu njezina pisanja samozato da ga se ulije u bezopasni, ugodni kalup. Nije bilo potrebe

brzati. Imala je ona vremena za zaobilaske. Kako kae izreka, "tose polako uzgaja, dobro raste"."Glava mi je kao neka glupa Stala puna stvari o kojima hou pisati",rekla je Sumire."Slike, prizori, rijei... u mojoj glavi sve to ija, sve jeivo. Pii! viu mi. Fantastina nova pria samo to se nije rodila,osjeam to. Prenijet e me u neko drugo, potpuno novo mjesto.Problem je to kad jednom sjednem za stol i sve stavim na papir,uviam da neto vano nedostaje. Ne kristalizira se nemakristala, samo ljunak. I nikamo se nisam prenijela."

Sumire se namrtila, uzela ve dvjesto pedeseti kameni i bacila gau jezero.16"Moda mi neto nedostaje. Neto to apsolutno mora imati dabude pisac."

Page 11

Zavladao je tajac. Kao da je ekala moje obino, prosjeno miljenje.Malo sam priekao, a onda rekao: "Prije mnogo godina u Kini supostojali gradovi okrueni visokim zidinama, s golemim,velianstvenim vratima. Vrata nisu sluila samo tome da kroz njihljudi ulaze i izlaze, nego su imala i vee znaenje. Vjerovalo se dadua grada obitava u tim vratima. Ili barem da bi trebala tamoobitavati. Kao u Europi u srednjem vijeku, kad se mislilo da je srcegrada u katedrali i sredinjem trgu. Zato jos i danas u Kini stojemnoga prelijepa gradska vrata. Zna kako su Kinezi gradili tavrata?""Pojma nemam", rekla je Sumire."Zaprenim su se kolima vozili na stara bojita i skupljali izbijeljene

kosti koje su ondje zakopane ili razbacane. Kina je vrlo stara zemlja,u njoj ima mnogo bojnih polja iz davnine pa nikad nisu moralidaleko traiti. Na ulazu u grad podizali su velika vrata i u njihzazidali kosti. Nadali su se da e, ako im tako odaju poast, mrtvivojnici i dalje uvati grad. Ima jo. Kad su vrata bila gotova, dovelibi nekoliko pasa, prerezali im vrat i njihovom krvlju pokropilivrata. Tek kad se svjea krv izmijea sa sasuenim kostima, drevne


11/155

e due pokojnika udesno oivjeti. Tako se bar mislilo."Sumire je bez rijei ekala da nastavim."Pisanje romana vrlo je slino. Skuplja kosti i podie vrata, alikako god lijepa ta vrata bila, to samo po sebi nee dati roman kojiivi i die. Pria nije neto to pripada

17ovome svijetu. Prava pria zahtijeva neku vrst arobnog krtenjakoje e povezati svijet s ove strane s onim na drugoj strani.""Znai, ti mi govori da moram sama krenuti u potragu i pronaisvojega psa?"Kimnuo sam glavom."I pustiti svjeu krv?"Sumire je zagrizla usnicu i razmislila. Bacila je u jezero jo jedankameni. "Zbilja ne elim ubijati ivotinje ako ne moram."

"To je metafora", rekao sam. "Ne mora nikoga zapravo ubiti."Sjedili smo kao i obino jedno kraj drugoga u perivoju Inogaira nanjezinoj najdraoj klupi. Pred nama se prostiralo jezero. Dan bez

Page 12

vjetra. Lie je lealo gdje je palo, prilijepljeno za povrinu vode.Negdje iz daljine dopirao je vonj paljevine. Kraj jeseni mirisao je uzraku i udaljeni su zvui bolno jasno odzvanjali."Tebi treba vrijeme i iskustvo", rekao sam."Vrijeme i iskustvo", razmiljala je Sumire i gledala u nebo. "to setie vremena, tu se ne moe mnogo uiniti, ono prolazi samo odsebe. Ali iskustvo? Nemoj mi to spominjati. Nisam na to ponosna,ali nemam seksualne elje. A kakvo iskustvo moe pisac imati akone osjea strast? To je kao kuhar bez apetita.""Ne znam kamo je nestala tvoja seksualna elja", rekao / sam."Moda se samo skriva. Ili je otila na izlet i zaboravila se vratiti. Alizaljubljivanje je uvijek prilino mahnito.18Moe se dogoditi iz ista mira i pogoditi te kao grom iz vedra neba.

Tko zna, moda ba sutra."Sumire je spustila pogled s neba na moje lice. "Kao orkan?""Moglo bi se tako rei."Razmislila je 0 tome. "Jesi li ikad zapravo vidio orkan?""Ne", odgovorio sam. "Hvala bogu, Tokio ba nije poznat poorkanima."Poslije otprilike pola godine, ba kao to sam predvidio, odjednom,


12/155

potpuno neoekivano, orkanska je ljubav pogodila Sumire. Ljubavprema eni starijoj sedamnaest godina. Prema njezinom slatkomSputniku.Dok su Sumire i Miu sjedile zajedno za stolom na svadbi, uinile suono to svi na svijetu rade u toj situaciji, to jest, predstavile se jedna

drugoj. Sumire je mrzila svoje ime i pokuavala ga je zatajiti kadgod je mogla. Ali, ako vas netko pita kako se zovete, pristojno jeodgovoriti i rei ime.Otac joj je rekao da je majka izabrala ime Sumire. Voljela jeMozartovu pjesmu istog imena i jo je davno bila odluila da e,bude li ikad imala ker, djevojicu nazvati Sumire. Na polici udnevnoj sobi stajala je ploa s Mozar-tovim pjesmama, vjerojatnoba ona koju je sluala njezina majka, a Sumire je kao dijete paljivostavljala teku longplejku na gramofon i uvijek iznova presluavala

pjesmu. Sopran je pjevala Elisabeth Schwarzkopf, za glasovirom jePage 13

bio Walter Gieseking. Sumire nije razumjela rijei, ali zbog ljupkogje motiva bila sigurna da je pjesmaoda lijepim ljubicama koje cvatu u polju. Sumiri se ta slika silnosviala.U srednjoj koli je, meutim, u kolskoj knjinici naila na japanskiprijevod pjesme i zaprepastila se. Rijei su govorile o beutnojpastirovoj keri koja gazi bezazlenu malu ljubicu u polju. Djevojkaak i ne primjeuje da je zgnjeila cvijet. Rijei su se temeljile naGoetheovoj pjesmi, a Sumire nije u njima nalazila nita utjeno, nitipouku koja bi se mogla izvui."Kako me majka mogla nazvati po tako odvratnoj pjesmi?" mrtilase Sumire.Miu je presloila ubrus na krilu, neutralno se nasmijeila ipogledala Sumire. Imala je sasvim tamne oi. U njima su se mijealemnoge boje, jasne i nezamuene."Misli li da je pjesma lijepa?"

"Da, glazba je sama po sebi lijepa.""Ako je glazba lijepa, mislim da bi ti to trebalo biti dovoljno.Napokon, ne moe sve na ovom svijetu biti lijepo. Nije li tako?Tvoja je majka vjerojatno voljela tu pjesmu pa joj rijei nisu smetale.A osim toga, ako se i dalje bude tako durila, ostat e ti bore."Sumire se prestala mrtiti."Moda ste u pravu, ali osjeam se kao da me netko iznevjerio.


13/155

Hou rei, to je ime jedino opipljivo to mi je majka ostavila. Osimmene same, naravno.""No, ja mislim da je Sumire krasno ime. Jako mi se svia", rekla jeMiu i lagano nagnula glavu kao da eli sve promotriti iz novogugla. "Usput, je li tvoj otac na svadbi?"

20Sumire se osvrnula oko sebe. Svadba se odravala u prostranojdvorani, ali njezin je otac bio visok i brzo ga je pronala pogledom.Sjedio je dva stola dalje, okrenut postrance, u razgovoru s niskim,postarijim ovjekom u smokingu. Smijeio se tako toplo ipovjerljivo da bi se i ledenjak rastopio. Pod svjetlom raskonihlustera, naoiti mu se nos blago uzdizao, poput rokoko ukrasa, pa jeak i Sumire, premda se naviknula na njega, dirnula njegova

Page 14ljepota. Njezinu je ocu doista bilo mjesto na ovakvim sveanimskupovima. Sama njegova nazonost oplemenjivala je ugoaj. Kaosvjee cvijee u velikoj vazi ili dugaka crna limuzina.Kad je ugledala Sumirina oca, Miu je ostala bez rijei. Sumire je ulakako joj je stao dah. Kao zvuk barunaste zavjese koju netko povlaiu mirno jutro putajui da sunce s prozora probudi neku vrloposebnu osobu. Moda sam trebala ponijeti kazalini dalekozor,mislila je Sumire. Ali naviknula se na dramatinu reakciju koju jeizgled njezina oca izazivao kod ljudi posebno kod sredovjenihena. to je ljepota? Koliko vrijedi? Sumire se nije mogla tomenauditi. Ali nikad joj nitko nije odgovorio. Samo je vidjela to uvijekisto djelovanje."Kako je imati ovako naoitog oca?" upita je Miu. "Pitam izradoznalosti."Sumire je uzdahnula ljudi su doista predvidljivi. "Ne mogu reida mi se to svia. Svi uvijek misle isto. Kakav naoit ovjek. Svimaupada u oi. Ali ki mu je, no nije ba bogzna to. Valjda se topodrazumijeva pod pojmom atavizam, misle si oni."

21Miu se okrenula prema Sumire, mrvicu uvukla bradu i zagledala jojse u lice. Kao da se divi slici u galeriji."Ako tako misli, grijei", rekla je Miu. "Ti si zgodna. Jednako sizgodna kao i tvoj otac." Posegnula je rukom i, potpuno prirodno,lagano dotaknula Sumirinu ruku koja je leala na stolu. "Ti neshvaa koliko si privlana."


14/155

Sumirino je lice buknulo. Srce joj je galopiralo glasno poputpodivljalog konja na drvenom mostu.Nakon toga Sumire i Miu udubile su se u vlastiti privatni razgovor.Svadba je bila ivahna, s uobiajenim repertoarom govorancijaposlije veere (meu kojima je dakako bila i ona Sumirinog oca), a

hrana uope nije bila loa, ali nita od toga Sumire nije zapamtila. Jeli za predjelo bilo meso? Ili riba? Je li se sluila noem i vilicom ipazila na ponaanje? Ili je jela rukama i polizala tanjur? Sumirepojma nije imala.Njih dvije razgovarale su o glazbi. Sumire je bila velikaoboavateljica klasine glazbe i od djetinjstva je presluavala oevu

Page 15

zbirku ploa. Pokazalo se da Miu ima vrlo slian ukus u glazbi.

Obje su voljele klavirsku glazbu i smatrale su da je BeethovenovaSonata br. 32 apsolutni vrhunac povijesti glazbe. I da jeneponovljiva izvedba Wilhelma Backhausa za Deccu interpretativnistandard. Kakva je to vedra, poletna, prekrasna glazba!Mono snimke Vladimira Horowitza kad svira Chopina, posebnoscherza, silno su uzbudljive, nije li tako? Debussv-jevi preludiji uizvedbi Friedricha Gulde duhoviti su i draesni; Giesekingov Grieg

je, od poetka do kraja, presladak. Prokofjev Svjatoslava Richteramoe se sluati bezbroj puta njegova interpretacija tono jeuhvatila nagle promjene22raspoloenja. A Mozartove sonate u izvedbi Wande Lan-dovsketoliko su pune topline i njenosti da je neshvatljivo zato ih kritikanije vie hvalila."A ime se ti bavi?" upitala je Miu kad su zavrile raspravu oglazbi.Prekinula sam studij, objasnila je Sumire, i povremeno uzimam nekiposao da preivim dok piem romane. Kakve romane?, pitala jeMiu. Teko je to objasniti, odgovorila je Sumire. No, onda, rekla je

Miu, kakve romane voli itati? Da ih sve nabrojim, sjedili bismoovdje sto godina, rekla je Sumire. U posljednje vrijeme itam JackaKerouaca.I tu dolazi onaj dio razgovora gdje se spomenuo Sputnik.Osim neto lake literature koju je itala za razonodu, Miu gotovonikad nije itala romane. Nikako ne mogu smetnuti s uma injenicuda je to sve izmiljeno, objasnila je, pa ne mogu niti suosjeati s


15/155

likovima. Uvijek sam bila takva. Zato je i itala iskljuivo one knjigekoje su zbilju promatrale kao zbilju. Uglavnom knjige koje su jojpomagale u poslu.Kakvim se poslom vi bavite?, pitala je Sumire."Posao mi je uglavnom povezan s putovanjima u inozemstvo", rekla

je Miu. "Prije trinaest godina preuzela sam trgovinsku tvrtku koju jevodio moj otac, zato to sam najstarija u obitelji. Uila sam zapijanisticu, ali otac mi je umro od raka; majka mi nije fiziki bilatome dorasla, a osim toga, nije dobro govorila japanski. Brat mi je

Page 16

jo iao u srednju kolu pa smo odluili da u privremeno japreuzeti brigu o tvrtki. Tvrtka je bila jedini izvor prihoda cijelomnizu roaka pa nikako nisam smjela pustiti da propadne.

To je naglasila s uzdahom."Oeva tvrtka isprva je uvozila suhu hranu i ljekovite biljke izKoreje, ali sada barata irokom paletom robe i usluga. ak ikompjuterskim djelatnostima. Ja sam i dalje slubeno na elu tvrtke,ali posao su preuzeli moj mu i mlai brat pa vie ne moram takoesto u ured. Umjesto toga, vodim svoj privatni biznis.""A to je?""Uglavnom uvoz vina. Povremeno i organiziram koncerte.Razmjerno esto putujem u Europu budui da ta vrsta posla ovisi oosobnim vezama. Zato i mogu sasvim sama konkurirati nekim vrlo

jakim agencijama. Ali, odravanje kontakata zahtijeva mnogovremena i energije. No, tako valjda mora biti..." Podigla je pogledkao da se upravo neeg sjetila. "Kad smo kod toga, govori li tiengleski?""Govorni engleski nije mi ba najjaa strana, ali mislim da nisam niloa. Ali zato oboavam itati na engleskom.""Zna se sluiti kompjuterom?""Zapravo ne, ali sluim se programima za pisanje pa se sigurnomogu snai i u svemu ostalome."

"Voziti zna?"/ Sumire je zavrtjela glavom. Kad se upisala na fakultet, pokuala jeutjerati oev Volvo karavan natrake u garau i razbila je vrata. Odonda gotovo i nije sjela za volan."U redu. Moe li u dvjesto rijei ili manje objasniti razliku izmeuznaka i simbola?"Sumire je podigla ubrus s krila, lagano potapkala usnice i ponovno


16/155

ga odloila. Na to ta ena cilja? "Izmeu znaka i simbola?"24"Nita posebno. Samo primjer."Sumire je ponovno zavrtjela glavom. "Pojma nemam."Miu se nasmijeila. "Ako ti nije teko, htjela bih da mi kae kojim

praktinim vjetinama raspolae. Sto ti posebno lei osim itanjagomile romana i sluanja glazbe?"

Page 17

Sumire je tiho odloila no i vilicu na tanjur, zagledala se ubezimeni prostor iznad stola i razmislila 0 pitanju."Umjesto onoga to mi lei, krae e trajati da nabrojim sve to neznam raditi. Ne znam kuhati ni spremati kuu. Moja soba je utotalnom neredu i nikad nita ne mogu pronai. Volim glazbu, ali

ne mogu otpjevati ni jedan ton. Trapava sam i ne znam ni gumbpriiti. Osjeaj za orijentaciju mi je katastrofalan i uglavnom nerazlikujem lijevo od desnoga. Kad se naljutim, znam razbijati stvari.Tanjure, olovke, budilice. Kasnije mi bude ao, ali taj as ne moguse obuzdati. Nemam novaca u banci. Srameljiva sam bez razloga izapravo nemam prijatelja."Sumire je uzela dah i hrabro nastavila."Ali zato znam zbilja brzo naslijepo pisati na stroju. Nisam sportskitip, ali osim to sam imala mums, nisam ni jedan dan u ivotu bilabolesna. Uvijek sam tona, nikad ne kasnim na dogovor. Mogu jestitakorei sve. Nikad ne gledam televiziju. I osim to se tu i tamoglupo pravim vana, nikad se ne izmotavam i ne izvlaim. Otprilike

jednom mjeseno ukoe mi se lea pa ne mogu spavati, ali inaespavam kao klada. Menstruacije su mi kratke. Nemam ni jedanpokvareni zub. I sasvim pristojno govorim panjolski."Miu je podigla pogled. "Govori panjolski?"Kad je Sumire ila u srednju kolu, provela je mjesec25dana kod ujaka, poslovnog ovjeka koji se preselio u Meksiko.

Iskoristivi priliku do maksimuma, intenzivno je uila panjolski. Ina fakultetu je upisala panjolski.Miu je prstima primila stalak vinske ae i poela je polako okretatikao da zavre vijak na stroju. "to misli o tome da neko vrijemeradi za mene?""Da radim?" Nesigurna kakav bi izraz bio najprikladniji u ovojsituaciji, Sumire je posegnula za svojim uobiajenim nadurenim


17/155

licem. "U ivotu se nikad nisam ozbiljno zaposlila i vjerojatno se neznam ni propisno javiti na telefon. Izbjegavam javni prijevoz prijedeset ujutro i, kao to ste ve sigurno primijetili dok smorazgovarale, ne znam uljudno govoriti.""Nita od toga nije vano", jednostavno je rekla Miu. "Kad smo kod

Page 18

toga, jesi li slobodna sutra oko podne?"Sumire je mehaniki kimnula. Nije morala ni trena razmiljati.Napokon, ako je neeg imala u izobilju, bilo je to slobodno vrijeme."No onda, mogle bismo skupa ruati. Rezervirat u stol u restoranuu blizini", rekla je Miu. Podigla je au crnog vina to joj ga jekonobar natoio, paljivo ga prouila, udahnula aromu i otpila prvigutljaj. Taj niz pokreta odi-sao je prirodnom elegancijom kratke

kadence koju je pijanist usavravao godinama."Onda emo razgovarati o pojedinostima. Danas bih se radoprepustila uitku. Zna, ne znam odakle je, ali ovaj bordo uopenije lo."Sumire je malo ublaila nadureni izraz i bubnula: "Ali tek ste meupoznali i ne znate nita o meni.""To je tono. Moda ne znam", priznala je Miu.26"Zato onda mislite da bih vam mogla pomoi u poslu?"Miu je zavrtjela vino u ai. "Ljude uvijek sudim po licu", rekla je."to znai da mi se tvoje lice svia. Svia mi se kako izgleda."Sumire se uinilo da se zrak oko nje odjednom razrije-dio.Bradavice su joj se stvrdnule pod haljinom. Automatski jeposegnula za aom vode i naduak je iskapila. Iza lea joj sesmjesta stvorio konobar otra sokolova lica i nalio joj vode s ledomu praznu au. U Sumirinu zbunjenom umu zveket kocki ledaodjeknuo je uplje poput stenjanja razbojnika skrivenog u pilji.Mora da sam se zaljubila u ovu enu, sa zaprepatenjem je shvatilaSumire. Nema sumnje. Led je hladan, rue su crvene, ja sam

zaljubljena. I ta e me ljubav nekamo odnijeti. Struja presnanovue; nemam izbora. Moda e to biti posebno mjesto, mjesto kakvonikad prije nisam vidjela. Tamo mi moda prijeti opasnost, modae me neto duboko i kobno raniti. Moda na kraju sve izgubim. Alipovratka nema. Mogu se samo prepustiti struji. Cak i ako to znaida u sagorjeti, zauvijek nestati.Sad, nakon svega, znam da se njezin predosjeaj pokazao tonim.


18/155

Dvjesto posto tonim.Prolo je otprilike dva tjedna od svadbe kad me Sumire nazvala unedjelju ujutro, malo prije no to je svanulo. Naravno, spavao sam.

Page 19

Spavao sam dubokim snom, kao top. Proli tjedan zapalo me daorganiziram jedan sastanak i uspijevao sam uhvatiti samo nekolikosati sna dok sam prikupljao svu potrebnu (itaj, besmislenu)dokumentaciju. Kad je napokon doao vikend, htio sam senaspavati do mile volje. A onda je, dakako, zazvonio telefon."Spavao si?" upitala me znatieljno Sumire."Mmm", zastenjao sam i nagonski pogledao na budilicu krajkreveta. Sat je imao velike fluorescentne kazaljke, ali nisam vidiokoliko je sati. Slika koja mi se projicirala na Vnrenicu i dio mozga

koji ju je obraivao nisu se uspijevali sinkronizirati, kao kad se staragospoa uzaludno trudi udjenuti konac u iglu. Jedino sam uspiorazabrati da je oko mene mrak, nalik Fitzgeraldovoj "Mranoj noidue"."Uskoro e svanuti.""Mmm", promrmljao sam."U mom susjedstvu ivi ovjek koji uzgaja pijetlove. Dri ih vegodinama. Za nekih pola sata poet e kukurikati kao ludi. To mi jenajdrae doba dana. Kad crno nono nebo zasja na istoku, apijetlovi kukuriu iz petnih ila kao da se nekom osveuju. Ima kodtebe pijetlova?"Na svom kraju telefona lagano sam zatresao glavom."Zovem te iz govornice kraj parka.""Mmmm", rekao sam. Govornica je od njezinog stana bila udaljenaoko dvjesto metara. Kako Sumire nije imala telefon, morala jepjeaiti onamo kad god je htjela nazvati. Bila je to najobinijatelefonska govornica."Znam da te ne bih smjela zvati ovako rano. Zbilja mi je ao. U ovodoba dana kad ni pijetlovi jo ne kukuriu. Kad bijedni mjesec jo

visi u uglu neba na istoku kao iscijeeni bubreg. Ali, sjeti se kako jemeni morala sam ovamo potegnuti pjeice po mrklom mraku. Ipritom sam u ruci stiskala telefonsku karticu koju sam dobila na darna sestrininom vjenanju. Na njoj je slika sretnog para kako se driza ruke. Moe zamisliti kako je to depri-mantno? Za boga miloga,ak su mi i sokne rasparene. Na jednoj je slika Mickevja Mousea,druga je obina vunena, bez slike. U mojoj sobi je nered kao da je


19/155

bomba pala, ne mogu nita pronai. Ne elim ovo rei preglasno, ali

Page 20

ne moe si zamisliti u kakvom su mi degutantnom stanju gaice.ak ni pervertiti koji kradu gaice ne bi ih tapom dodirnuli. Da me

sad ubije manijak, javno bih se osramotila. Ne traim suut, ali bilobi mi drago da pokae malo vie entuzijazma dok mi odgovara. Ane da samo ledeno ubacuje hmm i umm. to kae na neki veznik?Veznik bi dobro doao. Neto kao ipak ili ali.2829"Meutim", rekao sam. Bio sam iscrpljen i inilo mi se da josanjam."Meutim", ponovila je ona. "U redu, s tim se da ivjeti. Jedan mali

korak za ovjeka. Vrlo mali korak, meutim.""No, neto si trebala?""Tako je, htjela sam da mi neto kae. Zato te i zovem", reeSumire. Lagano je proistila grlo. "eljela bih znati koja je razlikaizmeu znaka i simbola?"Osjetio sam neto vrlo udno, kao da mi neto neujno stupa krozglavu. "Moe ponoviti pitanje?"Ponovila ga je. "Koja je razlika izmeu znaka i simbola?"Uspravio sam se u krevetu, premjestio slualicu iz lijeve u desnuruku. "Daj da raistimo ti me zove zato to eli saznati koja jerazlika izmeu znaka i simbola. U nedjelju ujutro, prije no to jesvanulo. Hmmm."U etiri i petnaest, da budemo precizni", ree ona. "Mui me to. tobi mogla biti razlika izmeu znaka i simbola? Netko me to pitaoprije petnaestak dana i vie to ne mogu izbiti iz glave. Spremalasam se u krevet i odjednom sam se toga sjetila. Ne mogu zaspatidok ne saznam. Moe mi ti objasniti? Razliku izmeu znaka isimbola?""Da razmislim", rekao sam i zagledao se u strop. ak i kad sam pri

punoj svijesti, logino objasniti neto Sumiri nikad nije lako. "Car jesimbol Japana. To ti je jasno?""Na neki nain", odgovori ona."Na neki nain nije dovoljno. Tako kae japanski Ustav", rekao samto sam staloenije mogao. "Nema mjesta za rasprave ili sumnje. Tomora prihvatiti ili neemo nikamo stii."


20/155

Page 21

"O.K. Prihvaam."3"Hvala. Dakle, car je simbol Japana. Ali to ne znai da su car i Japanekvivalenti. Je li ti to jasno?"

"Ne ba.""U redu pokuajmo ovako. Strelica pokazuje u jednom smjeru.Car je simbol Japana, ali Japan nije simbol cara. To ti je valjda

jasno?""Mislim da je.""A recimo da napie 'Car je znak Japana'. Ta reenica izjednaavato dvoje. Pa kad kaemo 'Japan', to ujedno znai 'car', a kadgovorimo o caru, mislimo i na 'Japan'. Drugim rijeima, to je dvojeuzajamno zamjenjivo. Isto kao da kaemo 'a jednako b, dakle, b

jednako a'. To je znak.""Znai, ti mi govori da moemo zamijeniti cara i Japan. To semoe?""Nisam to mislio", rekao sam i estoko zavrtio glavom na svojemkraju linije. "Samo ti hou objasniti najbolje to mogu. Ne pada mina pamet da zamjenjujem cara i Japan. To je samo nain da tiobjasnim."Hmmm", rekla je Sumire. "Mislim da sam shvatila. Kao sliku. Kaorazliku izmeu jednosmjerne i dvosmjerne ulice."Za tvoje potrebe dovoljno si blizu.""Uvijek se divim kako ti dobro objanjava.""To mi je posao", rekao sam. Rijei su mi zvuale ustajalo ibezbojno. "Vidjela bi da si ti uiteljica u osnovnoj koli. Ne moezamisliti kakva mi pitanja postavljaju. 'Zato svijet nije etvrtast?''Zato lignje imaju deset krakova a ne osam?' Nauio samodgovoriti praktiki na svako pitanje.""Sigurno si sjajan uitelj.""Ma, pitam se", rekao sam. Zbilja sam se pitao."Kad smo kod toga, zato lignje imaju deset krakova a ne osam?"

"Smijem sad natrag na spavanje? Mrtav sam umoran. Drim ovuslualicu kao da drim kameni zid da se nesrui.""Zna..." rekla je Sumire i dopustila da se umijea jedna fina stanka

Page 22

kao da stari eljezniar uz zveket sputa eljezniku rampu


21/155

trenutak prije no to projuri vlak za Sankt Petersburg. "Zbilja mi jeglupo ovo rei, ali zaljubila sam se.""Hmmm", rekao sam i ponovno premjestio slualicu u lijevu ruku.uo sam je kako die preko telefona. Pojma nisam imao kako na totrebam odgovoriti. I kao to mi se esto dogaa kad ne znam to da

kaem, izletjela mi je potpuno idiotska primjedba. "Ne valjda umene, pretpostavljam?""Ne u tebe", odgovorila je Sumire. uo sam klik jeftinog upaljaakojim pripaljuje cigaretu. "Ima danas vremena? Htjela bih o tomerazgovarati.""Misli, o tome kako si se zaljubila u nekoga, a to nisam ja?""Tono", ree ona. "O tome kako sam se mahnito zaljubila u nekoga,ali ne u tebe."Stisnuo sam slualicu glavom o rame i protegnuo se. "Imam

vremena naveer.""Dolazim u pet", rekla je Sumire, a onda dodala kao da joj je to teksad palo na pamet: "Hvala ti.""Na emu?""Na tome to si tako zlatan da mi odgovara na pitanja usred noi."Promrmljao sam neto neodreeno, spustio slualicu i ugasiosvjetlo. Vani je i dalje bio mrkli mrak. Neposredno prije no to samutonuo u san, mislio sam na njezino posljednje hvala i o tome jesamli ikad prije od nje uo tu rije. Moda jesam, jednom, ali nisam semogao sjetiti.Sumire je stigla malo prije pet. Nisam je prepoznao. Potpuno jepromijenila stil. Kosu je odrezala u modernu kratku frizuru i naikama su joj se jo vidjeli tragovi kara. Nosila je lagani demperna kopanje preko tamnoplave haljine kratkih rukava i par crnihlakiranih cipela srednje-visokih potpetica. ak je imala i arape.arape? Nisam neki strunjak za ensku odjeu, ali bilo mi je jasnoda je sve na njoj prilino skupo. Tako odjevena, Sumire je djelovaladotjerano i ljupko. Sasvim joj je dobro to stajalo, moram priznati.Iako mi je draa bila stara otpadnica Sumire. Svatko po svom

ukusu."Nije loe", rekao sam, odmjerivi je od glave do pete. "Ali pitam se

Page 23

to bi rekao dobri stari Jack Kerouac."Sumire se nasmijeila trunicu sofisticiranije nego inae. "Moglibismo proetati."


22/155

Proetali smo rame uz rame niz sveuilinu aveniju premakolodvoru i zastali u naoj omiljenoj kavani. Sumire je naruila to iobino, komad torte uz kavu. Bila je vedra nedjeljna veer potkrajtravnja. Cvjeamice su zatr-33

pali afrani i tulipani. Puhao je lagani povjetarac koji je blagonabirao rubove enskih sukanja i mirisao na mlado drvee iplandovanje.Stavio sam ruke iza glave i gledao kako Sumire polako ali u slasttamani tortu. Iz malih zvunika na stropu kavane Astrud Gilbertopjevala je staru bossanovu. "Odvedi me u Aruandu", pjevala je.Zatvorio sam oi i zveket alica i tanjuria zazvuao mi je kao umdalekoga mora. Aruanda tko zna kako je tamo?, zapitao sam se."Jo ti se spava?"

"Vie ne", odgovorio sam i otvorio oi."Dobro si?""Sasvim dobro. Dobro kao rijeka Vltava u proljee."Sumire je jedno vrijeme zurila u prazan tanjur na kojem je prije bionjezin komad torte. Podigla je pogled prema meni."Nije ti udno to sam ovako odjevena?""Malo je.""Nisam ja kupila ovu odjeu. Nemam ja tih novaca. Iza toga je cijelapria.""Smijem li pogoditi o emu se radi?""Izvoli", rekla je ona."Ba si u svom uobiajenom dronjavom kompletu ravno iz JackaKerouaca, s cigaretom koja ti visi iz usta, prala ruke u nekom

javnom zahodu kad je uletjela 152 cm visoka ena, svaizbezumljena, dotjerana da se smrzne, i bez daha rekla 'Molim vas,morate mi pomoi! Nemam vremena za objanjavanje, ali progoneme neki uasni ljudi. Mogu li s vama zamijeniti odjeu? Ako sepresvuemo, uspjet u34

Page 24

im pobjei. Hvala Bogu da smo isti broj'. Ba kao u nekomakcijskom hongkonkom filmu."Sumire se nasmijala. "A ta druga ena sluajno je nosila cipele broj36 i haljinu broj 36. Pukim sluajem.""I vi ste na licu mjesta zamijenile svu odjeu, ukljuivi i tvoje gaice


23/155

s Mickevjem Mouseom?""Imam arape s Mickevjem Mouseom, a ne gaice.""No, to ve", rekao sam."Hmmm", rekla je Sumire. "Zapravo, nisi daleko od istine.""Koliko sam daleko?"

Nagnula se prema meni preko stola. "Duga je to pria. eli da ti jeispriam?""Budui da si prela cijeli put ba zato da mi je ispria, osjeamutemeljenu bojazan da nije vano elim li to ili ne. U svakomsluaju, priaj. Dodaj uvod ako eli. I ples duhova. Meni jesvejedno."Poela je priati. O sestrininoj svadbi i o ruku na kojem je bila sMiu u Aojami. I to je zbilja bila duga pria.35

3Dan nakon svadbe, u ponedjeljak, padala je kia. Kiiti je poeloodmah poslije ponoi i padalo je bez prestanka sve do jutra. Topla,blaga kia natapala je proljetno tlo i tiho budila bezimena stvorenjato u njemu ive.Pomisao da e ponovno sresti Miu uzbudila je Sumire pa se nijemogla sabrati. inilo joj se da stoji sama na vrhu brijega, a oko njese uskovitlao vjetar. Smjestila se za svoj pisai stol kao i obino,zapalila cigaretu, ukljuila kompjuter, ali koliko god da je zurila umonitor, na pamet joj nije padala ni jedna jedina reenica. Sasvimnevjerojatna pojava za Sumire. Odustala je, iskljuila kompjuter,ispruila se na krevet u svojem sobiku i dok joj je nezapa-ljenacigareta visjela iz usta, pustila je da joj misli besciljno vrludaju.Ako me samo pomisao da u ponovno vidjeti Miu toliko uzbuuje,mislila je, kako bi tek boljelo da smo se na toj svadbi oprostile da sevie nikad ne sretnemo. Moda samo eznem da budem poput nje lijepa, profinjena

Page 25

starija ena? Ne, odluila je, nije to. Kad sam uz nju, elim jedodirnuti. To je ipak malo drukije od enje.Sumire je uzdahnula, neko vrijeme piljila u strop i pripalilacigaretu. Kad bolje razmisli, zbilja je to udno, mislila je ona. Evoga na, zaljubljena sam prvi put u ivotu u dobi od dvadeset dvijegodine. A ta druga osoba nekim je sluajem ena.Restoran u kojem je Miu rezervirala stol bio je na deset minuta hoda


24/155

od stanice metroa Omote Sando. jedan od onih restorana koje jeteko nai ako ve ne znate gdje je, nipoto mjesto gdje se svraaprigristi neto s nogu. ak mu se i ime teko pamti, osim ako ganiste vie puta uli. Na ulazu je Sumire spomenula Miu pa su jeotpratili do male, intimne blagovaonice na katu. Miu je ve bila

tamo i pijuckala ledeni Perrier, duboko u razgovoru s konobaromoko jelovnika.Miu je imala tamnoplavu koulju s ovratnikom i preko nje pamunipulover iste boje, a u kosi tanku jednostavnu srebrnu ukosnicu.Bijele traperice pripijale su joj se uz tijelo. Na stol je odloila naoaleza sunce sa svijetloplavim staklima, a na stolac kraj sebe reket zasquash i sportsku torbu marke Missoni. Djelovala je kao da seuputila kui nakon nekoliko podnevnih partija squasha. Obrazi su

joj se jo arili njenoruiasto. Sumire ju je zamislila kako se tuira

u sportskoj dvorani, trlja tijelo sapunom egzotina mirisa.Kad je Sumire ula u salu, u svom uobiajenom sakou s uzorkomriblje kosti i vojnikim hlaama, kose raupane37kao u siroeta, Miu je podigla pogled s jelovnika i blistavo joj senasmijeila. "Neki dan si mi rekla da jede sve, je li tako? Nadam seda te ne smeta to sam naruila za obje." Naravno da ne, odgovorila

je Sumire.Miu je naruila isti jelovnik za njih obje. Predjelo je bila lagana ribana aru s kapljicom zelenog umaka s gljivama. Riblji fileti bili subesprijekorno pripravljeni zlatili su se gotovo umjetniki tako daodmah bude jasno kako je sve ba kako treba. Objed su zaokruilinjoki od bundeve i delikatna salata od endivije. Za desert cremebrulee, koju je jela samo Sumire. Miu desert nije ni okusila. Na krajusu popili espresso. Sumire je primijetila kako Miu iznimno pazi to

Page 26

jede. Vrat joj je bio tanak poput peteljke, tijelo bez i trunke vidljivasala. Nije izgledala kao da mora drati dijetu. Ipak, oito se

pridravala superstrogih pravila kad je rije o hrani. Kao kakavSpartanac utaboren u planinskoj tvravi.Uz jelo su avrljale o svemu i ni o emu posebno. Miu se zanimalaza Sumirinu obitelj pa joj je odgovarala na pitanja iskreno koliko jemogla. Priala je Miu o ocu, majci, kolama koje je pohaala (iredom mrzila), nagradama koje je osvajala za sastavke bicikl ikomplet enciklopedija o tome kako je prekinula studij, kako sad


25/155

provodi dane. Ne osobito uzbudljiv ivot. Miu je ipak slualaopinjena, kao da slua o udesnim obiajima daleke zemlje.Sumire je toliko toga jo htjela saznati o Miu. Ali, Miu je neradogovorila o sebi. To nije vano, izvlaila se uz vedri smijeak. "Radijebih da priamo o tebi."

Do kraja ruka Sumire nije saznala mnogo. Ovo je otprilike sve toje otkrila: Miuin otac darovao je mnogo novca malenom gradu nasjeveru Koreje, u kojem se rodio, i izgradio nekoliko javnihustanova a stanovnici su mu zauzvrat podigli bronani kip nagradskom trgu."Gradi je visoko u brdima", objasnila je Miu. "Zimi je uasno, odsamog te pogleda na okolinu prou marci. Brda su stjenovita icrvenkasta, obrasla vomatim drve-em. Kad sam bila mala, tata me

jednom odveo onamo. Kad su otkrivali spomenik. Oko mene se

natisnula gomila rodbine, svi su plakali i grlili me. Od svega to sumi govorili nisam razumjela ni rijei. Sjeam se samo da sam sebojala. Za mene je to bio grad u stranoj zemlji koju nikad prijenisam vidjela."Kakav je kip?, pitala je Sumire. Nije poznavala nikoga kome supodigli spomenik. "Obian kip. Kakvih ima posvuda. Ali udno jevidjeti kip vlastitog oca. Zamisli da podignu spomenik tvojem ocuna trgu ispred postaje iga-saki. Malo bi se udno osjeala. Moj jeotac bio razmjerno nizak ovjek, ali na spomeniku izgleda kaogorostas. Bilo mi je samo pet godina, ali primijetila sam kako onoto vidi nije uvijek istinito."Da podignu spomenik mojem ocu, razmiljala je Sumire, kip biizvukao krai kraj. Jer njezin je otac u pravom ivotu bio malko

Page 27

previe lijep."Htjela bih nastaviti tamo gdje smo juer stale", rekla je Miu kad jestigla i druga alica espressa. "Onda, to ti se ini, bi li htjela raditikod mene?"

39Sumire je umirala od elje za cigaretom, ali nigdje nije vidjelapepeljaru. Umjesto toga otpila je gutljaj ledenogPerriera.Poteno je odgovorila: "Onda, kakav bi to tono bio posao? Kao tosam juer rekla, osim nekoliko jednostavnih fizikih poslova, nikadzapravo nisam zaozbiljno radila. Osim toga, nemam nijedan


26/155

prikladan komad odjee. Na onoj svadbi bila sam u posuenom odglave do pete."Miu je kimnula ne promijenivi izraz. Mora da je predvidjelaovakav odgovor."Mislim da prilino dobro razumijem kakva si ti osoba", ree Miu, "i

posao koji imam na umu ne bi ti smio zadavati nikakvih potekoa.Sigurna sam da e se sa svim uspjeno nositi. Doista je vano

jedino eli li raditi kod mene ili ne. Gledaj to na taj nain,jednostavno da ili ne."Sumire je paljivo birala rijei. "Drago mi je to ste to rekli, ali meni

je trenutano najvanije pisati romane. Uostalom, zato sam iprekinula studij."Miu je pogledala preko stola ravno u Sumire. Sumire je outjela tihipogled na koi i osjetila kako joj lice bukti.

"Smijem li rei tono to mislim?" upita Miu."Naravno da smijete. Samo izvolite.""Moglo bi ti biti neugodno."Da pokae kako to moe podnijeti, Sumire je stisnula usnice izagledala se Miu ravno u oi."U ovom trenutku ivota mislim da nee napisati nita znaajno,koliko god vremena uloila u svoje romane", mirno i bez krzmanjarekla je Miu. "Ima dara. Sigurna sam da e jednog dana postatiiznimna spisateljica. I ne priam bez veze, doista to vjerujem. Tiposjeduje pri-40

Page 28

rodnu sposobnost, ali ovo nije pravo vrijeme. Jo nema snagu kojati je potrebna da napravi taj korak. Ne osjea li to katkad i sama?""Vrijeme i iskustvo", rezimirala je Sumire. Miu se nasmijeila. "Usvakom sluaju, doi raditi kod mene. To je za tebe najbolji izbor. Akad osjeti da je nastupio pravi as, nemoj oklijevati da sve drugopusti i posveti se pisanju romana koliko ti srce eli. Tebi samo

treba neto vie vremena da stigne do tog stupnja nego nekomprosjenom. ak i ako napuni dvadeset osam godina, a da ti sepritom nijednom ne posrei, da ti roditelji ukinu izdravanje iostane bez prebijene pare, no, pa to onda? Moda e malogladovati, ali to bi moglo biti dobro iskustvo za pisca."Sumire je zaustila da odgovori, ali nije rekla nita. Samo je kimnula.Miu je posegnula desnom rukom prema sredini stola. "Da ti vidim


27/155

dlan", rekla je.Sumire je ispruila desnu ruku i Miu ju je cijelu obuhvatila. Dlan joj

je bio topao i gladak. "Ne mora se toliko zbog toga gristi. Nemoj sedrati potiteno. Dobro emo se slagati."Sumire je progutala knedlu i nekako se uspjela opustiti. Dok je Miu

zurila ravno u nju, inilo joj se kao da se postupno smanjuje. Kaokocka leda koja je ostala na suncu, mogla bi se dokraja istopiti."Voljela bih da od sljedeeg tjedna dolazi u moj ured tri putatjedno. U ponedjeljak, srijedu i petak. Moe poeti u deset i otii uetiri. Tako e izbjei najveu guvu u prometu. Ne mogu ti platitimnogo, ali posao je lagan, a41kad nema to raditi, smije itati. Jedan je uvjet da dva puta tjednoide na talijanski. Ve zna panjolski pa ti to ne bi trebalo biti

prezahtjevno. I voljela bih da vjeba englesku konverzaciju ivonju kad god ima vremena. Misli da bi mogla?""Mislim da bih", odgovorila je Sumire. Glas joj je zvuao kao dagovori netko drugi u nekoj drugoj prostoriji. to god da od menezatrai, to god da mi zapovjedi, mogu samo rei da, shvatila je.Miu je netremice promatrala Sumire i dalje je drei za ruku.Sumire je jasno razabirala svoj obris kako se odraava duboko uMiuinim tamnim oima. inilo joj se da joj neto usisava duu s onustranu zrcala. Sumiri se svidjela ta slika, a u isto vrijeme ju je plaila.

Page 29

Miu se nasmijeila i armantne borie pojavile su joj se u kutovimaoiju. "Idemo u moj stan. Neto bih ti htjela pokazati."42Ljetne praznike na treoj godini fakulteta proveo sam lunjajui sampo Hokurikuu, naletio na enu osam godina stariju od mene, koja jetakoer putovala sama, i proveli smo no zajedno. U to doba to mi

je izgledalo kao pria iz uvoda Sosekijeva romana Saniro.ena je radila u odjelu inozemne razmjene jedne banke u Tokiju.

Kad god je imala slobodno, uzela bi nekoliko knjiga i sama nekamootputovala. "Mnogo je manje zamorno putovati sam", objasnila mije. Posjedovala je stanovit arm, zbog ega mi je bilo teko shvatitikako je uope moe zanimati netko poput mene povueni,mravi osamnaestogodinji student. A opet, dok je sjedila prekoputa mene u vlaku, oito je uivala u naem bezazlenomprepucavanju. Cesto se glasno smijala. A ja sam, netipino, brbljao


28/155

sto na sat. Sluajno smo silazili na istoj stanici, u Kanazavi. "Zna ligdje e odsjesti?" upitala me. Ne, odgovorio sam; nikad u ivotunisam rezervirao hotelsku sobu. Ja imam sobu u hotelu, rekla mi je.Moe sa mnom ako hoe. "Ne brini", nastavila je, "cijena je ista bezobzira jesu li u sobi jedna ili dvije osobe."

43Prvi put kad smo vodili ljubav, usplahirio sam se i spetljao, to memalo zakoilo. Ispriao sam joj se."Ba smo uljudni", rekla je ona. "Ne mora se ispriavati za svakusitnicu."Kad se otuirala, zagrnula se ogrtaem od frotira, izvadila dvahladna piva iz friidera i jedno dodala meni."Dobro vozi?" upitala me."Tek sam dobio dozvolu pa vjerojatno ne vozim osobito. Prosjeno."

Nasmijeila se. "Kao i ja. Mislim da sasvim pristojno vozim, ali mojise prijatelji ne slau. Po emu se moe zakljuiti da sam vjerojatno ija prosjena. Sigurno zna mnogo ljudi koji misle da izvrsno voze.Je li tako?""Ima pravo.""Ali sigurno postoje i oni koji ne voze ba dobro."Kimnuo sam glavom. Ona je utke otpila gutljaj piva i malo

Page 30

razmislila."Te su stvari do stanovite mjere uroene. Moglo bi se rei da je todar. Neki su ljudi spretni, drugi imaju dvije lijeve.. . Neki supaljivi, drugi nisu. Je li tako?"Ponovno sam kimnuo."U redu. A sad vidi. Recimo da si se uputio na dugako putovanjeautomobilom s jo jednom osobom. I vas dvoje ete se izmjenjivatiza volanom. Koga bi odabrao? ovjeka koji dobro vozi ali jenepaljiv, ili paljiva ovjeka koji nije ba tako dobar voza?""Vjerojatno ovog drugog", rekao sam.

"I ja", rekla je ona. "A ovo je slino. Biti dobar ili lo, vjet ilinespretan to nije vano. Vano je jedino biti paljiv. Ostati miran,biti budan, svjestan stvari oko sebe."44"Budan?" upitao sam.Ona se samo nasmijeila i vie nije rekla nita.Neto kasnije drugi put smo vodili ljubav i ovaj put sve je teklo


29/155

glatko, nali smo se. Biti budan mislim da sam poeo shvaati oemu mi je govorila. Prvi put sam vidio kako ena reagira u zanosustrasti.Sljedee jutro zajedno smo dorukovali i potom je svatko poaosvojim putem. Ona je nastavila svoje putovanje, ja svoje. Na

odlasku mi je rekla da se za dva mjeseca udaje za kolegu s posla."Jako je drag ovjek", vedro mi je rekla. "Hodamo ve pet godina isad smo napokon odluili ozakoniti vezu. to znai da vjerojatnovie neu sama putovati. to je bilo, bilo je."Bio sam jo mlad, uvjeren da se takva uzbuenja neprestanodeavaju. Kasnije sam u ivotu shvatio koliko sam pogrijeio.Tu priu sam davno ispriao Sumire. Ne znam kako sam na tonadoao. Moda dok smo razgovarali o seksualnoj elji."I to je poanta tvoje prie?" pitala me Sumire.

"Onaj dio o budnosti", odgovorio sam. "O tome da se ne smije suditiunaprijed. Da treba oslukivati to se dogaa, drati otvorene ui,srce i um.""Hmmm", odgovorila je Sumire. Kao da je prebirala po mojojbijednoj seksualnoj pustolovini, moda se pitala kako da je ugradi u

Page 31

jedan od svojih romana."Kako bilo, ti oito ima mnogo iskustva, je li?""Ne bih ba rekao mnogo", blago sam prosvjedovao. "Stvari se

jednostavno dogode."45Grickala je nokat zanesena u misli. "Ali kako postati budan? Kritinitrenutak nastupa i ti kae 'O.K. Bit u budan i pomno u sluati'.Ali te se stvari ne mogu svladati samo tako, dok kae keks. Moebiti malo precizniji? Moe mi dati kakav primjer?""Dakle, prvo se mora opustiti... Recimo, brojei.""to jo?""Razmiljaj o krastavcima u friideru u ljetno poslijepodne. To je

samo primjer.""ekaj malo", rekla je ona i znaajno zastala. "Ti mi hoe rei da,dok vodi ljubav s djevojkom, zamilja krastavce u friideru uljetno poslijepodne?""Ne cijelo vrijeme", rekao sam."Ali povremeno." Pa da.Sumire se namrtila i nekoliko puta protresla glavom. "Ti si puno


30/155

perverzniji nego to izgleda.""Svatko ima perverznu stranu", rekao sam."U restoranu, dok me je Miu drala za ruku i gledala mi duboko uoi, razmiljala sam o krastavcima", rekla mi je Sumire. "Moraostati pribrana, mora paljivo sluati, govorila sam sama sebi."

"O krastavcima?""Ne sjea se to si mi rekao, o krastavcima u friideru u ljetnoposlijepodne?""Aha. Mislim da se sjeam", prisjetio sam se. "I, je li ti pomoglo?""Malo", rekla je Sumire."Drago mi je to uti", odgovorio sam.46Sumire se vratila na temu. "Miu stanuje samo nekoliko minuta hodaod restorana. Stan joj nije velik, ali je zbilja lijep. Sunana veranda,

biljke, talijanski konati kau, Boseovi zvunici, grafike na zidu,Jaguar na parkiralitu. Tamo stanuje sama. S muem ima stannegdje u Setagaji. Ondje provodi vikende. Veinu vremena je u

Page 32

stanu u Aojami. I to misli to mi je tamo pokazala?""Omiljene sandale Marka Bolana od zmijske koe, u staklenojvitrini", pogaao sam. "Neprocjenjivo naslijee bez kojeg se nemoe ispriati potpuna povijest rock'n'rolla. Sve su ljuske na broju,njegov potpis na potplatu. Oboavatelji vrite."Sumire se namrtila i uzdahnula. "Da izume auto koji vozi na glupeale, ti bi daleko dogurao.""Pripii to osiromaenom umu", ponizno sam rekao."U redu, dosta ale. elim da ozbiljno razmisli. to misli, to mi jetamo pokazala? Ako pogodi, ja plaam raun."Nakaljao sam se. "Pokazala ti je ove predivne stvari koje ima nasebi. I rekla ti da ih moe nositi na posao.""Pogodio si", rekla je. "Ona ima jednu bogatu prijateljicu koja ne znakud bi s robom, a otprilike je iste veliine kao i ja. Nije li ivot

udan? Postoje ljudi koji imaju toliko odbaenih krpa da im nestanu u ormare. A opet postoje i ljudi kao to sam ja, koji ne moguni arape spariti. Uostalom, ba me briga. Miu je otila prijateljici ivratila se s naramkom odjee. Ako paljivo pogleda, sve je malodemodirano, ali to gotovo nitko nee primijetiti."Kako god da paljivo gledam, ja to ne bih primijetio, rekao sam joj.47


31/155

Sumire se zadovoljno nasmijeila. "Sve mi pristaje kao saliveno.Haljine, bluze, suknje, sve. Morat u malo uzeti u struku, ali akostavim pojas, nee se ni primijetiti. Sreom, imam isti broj noge kaoMiu, pa mi je ona dala nekoliko pari cipela koje joj ne trebaju.Visoke pete, niske pete, sandale za ljeto. Sve s talijanskim imenima.

I torbice. I malo kozmetike.""Prava Jane Eyre", rekao sam.I to je pria koja objanjava kako je Sumire poela raditi tri danatjedno u Miuinom uredu. Nositi sako i haljinu, visoke pete idiskretnu minku, voziti se ujutro metroom od Kiioje doHaraukua. Iz nekog razloga to jednostavno nisam mogaozamisliti.Osim ureda u zgradi svoje tvrtke u Akasaki, Miu je imala i vlastitimali ured u ingumaeu. Tamo je stajao njezin radni stol kao i stol

njezine pomonice (drugim rijeima, Sumire), uredski ormar, faks,Page 33

telefon i laptop. To je sve. Samo jedna soba u stambenoj zgradi, sasiunom kuhinji-com i kupaonicom koje kao da se netko naknadnosjetio dograditi. U uredu je imala i CD-player, male zvunike idesetak CD-a s klasinom glazbom. Prostorija je bila na treem katui s prozora koji je gledao prema istoku vidio se mali park. Prvi katzgrade zauzela je trgovina s namjetajem iz sjeverne Europe. Cijelazgrada bila je uvuena od glavne ceste tako da se buka prometasvela na minimum.im bi stigla u ured, Sumire bi zalila biljke i ukljuila aparat zakavu. Provjerila bi telefonske poruke i e-mailove na laptopu. Ako jebilo poruka, isprintala bi ih i stavila na Miuin stol. Pota jeuglavnom stizala od stranih mena-48dera, na engleskom ili francuskom. Papirnatu potu je otvarala ibacala u smee sve to je oito bilo nepotrebno. Svaki dan jenekoliko puta zvonio telefon, katkad s pozivima iz inozemstva.

Sumire bi zapisala ime osobe, broj i poruku, i to prenijela Miu kojuje zvala na mobitel.Miu bi se obino pojavila oko jedan ili dva poslije podne. Ostala bioko sat vremena, dala Sumiri razliite upute, popila kavu, obavilanekoliko telefonskih razgovora. Ako je bilo pisama koja suzahtijevala odgovor, izdiktirala bi ih Sumiri koja bi ih uistonapisala na kompjuteru i onda ili slala potom ili faksirala. Bila su


32/155

to uglavnom vrlo kratka poslovna pisma. Sumire je takoernaruivala Miu kod frizera, rezervirala joj stol u restoranu i teren zasquash. Kad bi obavile poslovni dio, Miu i Sumire su obino maloproavrljale, a onda bi Miu otila.Tako je Sumire esto sjedila u uredu sama i satima ni s kim nije

razgovarala, ali nikad joj nije bilo ni dosadno ni pusto. Pisala jezadae za teaj talijanskog na koji je ila dvaput tjedno, uilanapamet nepravilne glagole, ispravljala izgovor uz magnetofon.Upisala se na kompjuterski teaj i dola do stupnja da zna rijeitiveinu jednostavnih problema. Prouavala je podatke na hard-disku i u grubim se crtama upuivala u projekte na kojima je Miuradila.Svoj glavni posao Miu joj je opisala na svadbi. Ugovarala je

Page 34suradnju s malim proizvoaima vina, preteno u Francuskoj, i naveliko prodavala njihova vina restoranima i specijaliziranimtrgovinama u Tokiju. Povremeno je organizirala koncerteglazbenika iz inozemstva u Japanu. Prkave poslovne detaljerjeavali su agenti iz velikih tvrtki, dok se Miu koncentrirala nacjelokupni projekt49i samo neke pojedinosti. Specijalnost joj je bila pronalazitinepoznate mlade izvoae koji obeavaju i dovoditi ih u Japan.Koliko je Miu zaraivala od privatnog posla, Sumire pojma nijeimala. Raunovodstvo se vodilo na posebnim diskovima i knjige senisu mogle otvoriti bez lozinke. U svakom sluaju, Sumire je evalaod sree, srce joj je ska-kalo od uzbuenja, samo zato to se via sMiu i s njom razgovara. To je stol za kojim sjedi Miu, mislila je. Ovo

je kemijska olovka kojom pie, alica iz koje pije kavu. Kako godbeznaajan bio zadatak, Sumire je davala sve od sebe.Svako malo Miu je vodila Sumire van na ruak. Budui da se bavivinom, smatrala je da mora redovito obii poznatije restorane kako

bi drala korak s novostima. Miu je uvijek naruivala lagano jelo odribe ili, katkad, piletinu, premda je obino pola ostavljala, a desertpreskakala. Razmatrala je vinsku kartu do u sitnice prije nego biodluila koju e butelju naruiti, ali nikad nije popila vie od jedneae. "Samo izvoli, popij koliko god eli", nutkala je Miu Sumire,ali Sumire ni u snu nije mogla toliko popiti. Tako su uvijekostavljale barem polovicu vrlo skupe butelje, ali Miu se nije


33/155

uzrujavala."Zbilja je teta naruiti cijelu butelju samo za nas dvije", Sumire je

jednom rekla Miu. "Jedva da pola popijemo.""Ne brini se", nasmijala se Miu. "to vie ostane u boci, vie e ljudiu restoranu imati priliku kuati vino. Somme-lier, ef sale, svi do

onog zadnjeg konobara koji nalijevavodu u ae. Tako e mnogi nauiti cijeniti dobro vino. Zato nijeteta ne popiti skupo vino do kraja."Miu je prouila boju Medoca iz 1986. i onda, kao da uiva uelegantno napisanoj prozi, paljivo otpila gutljaj."Isto je sa svim ostalim, mora uiti kroz vlastito iskustvo, na

Page 35

vlastitoj koi. To se ne da nauiti iz knjiga."

Oponaajui Miu, Sumire je podigla au i vrlo paljivo otpilagutljaj, zadrala ga u ustima i onda progutala. Na trenutak jeosjetila ugodan okus, ali za nekoliko sekundi je ishlapio poput

jutarnje rose na listu ljeti. A to je pripremalo nepce za sljedeizalogaj. Svaki put kad je objedovala i razgovarala s Miu, Sumire jenauila neto novo. Zaprepastio ju je neizmjerni broj stvari koje jomora nauiti."Znate, nikad mi nije na pamet palo da poelim biti netko drugi",izletjelo je jednom Sumire, moda zato to joj se jezik razvezao odneuobiajeno velike koliine vina koju je ulila u sebe. "Ali, katkadpomislim kako bi bilo lijepo biti kao vi."Miu je nakratko zadrala dah, onda uzela vinsku au i otpilagutljaj. U jednom joj je trenutku svjetlo obojilo oi grimizom vina.Uobiajeni profinjeni izraz izbrisao joj se s lica."Sigurna sam da ovo ne zna", mirno je rekla i spustila au na stol."Osoba koja je sad ovdje zapravo nisam ja. Prije etrnaest godinapostala sam pola onoga to sam prije bila. Rado bih da sam te sreladok sam bila cijela, to bi bilo krasno. Ali, nema svrhe o tome sadmisliti."

Sumire se tako zapanjila da je ostala bez rijei. I propustila prilikupostaviti pitanja koja su se nametala. to sedogodilo Miu prije etrnaest godina? Zato je postala pola onogato je prije bila? I to je tono mislila pod pola? Na kraju je tazagonetna izjava samo jo vie opinila Sumire. Ta Miu, kakva je togenijalna osoba, mislila je Sumire.Iz djelia razgovora Sumire je uspjela povezati nekoliko injenica o


34/155

Miu. Mu joj je bio Japanac, pet godina stariji od nje i teno jegovorio korejski, jer je dvije godine proveo kao student na razmjenina ekonomskom fakultetu u Seulu. Bio je srdaan ovjek, dobar usvom poslu, zapravo, motor iza Miuine tvrtke. Iako je u poetkutvrtka pripadala iskljuivo obitelji, nitko protiv njega nikad nije

rekao ni rije.Jo od djetinjstva Miu je pokazivala dar za klavir. Kao tinejdericaosvojila je prve nagrade na nekoliko natjecanja za mladeglazbenike. Upisala se na konzervatorij, studirala kod slavnog

Page 36

pijanista i uz pomo profesorove preporuke nastavila studij naglazbenoj akademiji u Francuskoj. Repertoar joj se kretao uglavnomod kasnih romantiara, Schumanna i Mendelssohna, do Poulenca,

Ravela, Bar-toka i Prokofjeva. Njezinu je svirku odlikovao spojizrazito senzualnog tona i snane, besprijekorne tehnike. Kaostudentica odrala je niz koncerata, odreda dobro primljenih. Sve jeupuivalo da je eka sjajna budunost kon-certne pijanistice. Dok jebila u inozemstvu, meutim, otac joj se razbolio i Miu je spustilapoklopac klavira i vratila se u Japan. I vie nikad nije dodirnulaklavirsku tipku."Kako ste se tako lako odrekli klavira?" s oklijevanjem ju je upitalaSumire. "Ako ne elite o tome razgovarati, to

je u redu. Samo mi se to ini, ne znam, nekako neobino. Hou rei,morali ste mnogo toga rtvovati da biste postali pijanistica.""Za klavir nisam rtvovala mnogo", rekla je blago Miu. "rtvovalasam sve. Klavir je od mene traio svaku ilicu, svaku kaplju krvi inisam mu to mogla uskratiti. Niti jednom.""Nije li vam bilo ao toga se odrei? Ve ste gotovo us-pjeli."Miu se ispitljivo zagledala u Sumirine oi. Dubokim, netreminimpogledom. Negdje duboko u Miuinim oima, kao u kakvommirnom dijelu bistrog brzaca, nijeme su se struje uskovitlale jednaoko druge. I tek su se postupno te sukobljene struje smirile.

"Oprostite. Neu vie gurati nos gdje mi nije mjesto", ispriala seSumire."U redu je. Samo nisam to u stanju dokraja objasniti."O tome vie nisu razgovarale.Miu nije doputala puenje u uredu i smetalo joj je da ljudi pue unjezinoj blizini pa je Sumire, kad je poela kod nje raditi, zakljuilakako je to odlina prilika da prestane. No, kako je puila dvije kutije


35/155

Maribora na dan, stvari nisu tekle sasvim glatko. Nakon mjesecdana, poput ivotinje kojoj su odsjekli kosmati rep, izgubila jeemocionalnu vezu sa svijetom oko sebe ne da je ta veza bila iranije osobito vrsta. I, kao to ste moda ve naslutili, poela menazivati u svako doba noi.

53"Jedino o emu mislim je cigareta. Ne mogu spavati, a ako zaspem,

Page 37

imam more. Patim od zatvora. Ne mogu itati, ne mogu napisati niretka.""Svi to prolaze dok se odvikavaju od puenja. Bar u poetku", rekaosam."Nema tebi lakeg nego donositi sud, samo kad se radi o drugima",

otresla se Sumire. "Tebi, koji u ivotu nisi popuio ni jednu jedinucigaretu.""uj, da ne moemo suditi o drugima, svijet bi se pretvorio uprilino zastraujue mjesto, nije li tako? Ako to ne misli, samopogledaj to je Staljin napravio."Na drugom kraju ice Sumire je dugo utjela. Tekom utnjom,poput mrtvih dua na Istonom frontu."Halo?" rekao sam upitno.Sumire se napokon oglasila. "Da budem iskrena, ne mislim da nemogu pisati zato to sam prestala puiti. Moda je to jedan razlog,ali to nije sve. Hou rei, to to sam prestala puiti samo je izlika.Zna ve: 'Prestala sam puiti, zato ne mogu pisati. I tu nemapomoi!'""I zato si tako ivana?""Valjda zato", rekla je, odjednom pokunjena. "Nije samo da nemogu pisati. Zbilja me mui to se vie ne mogu pouzdati u sam inpisanja. itam ono to sam napisala ne tako davno i dosadno mi je.Gdje mi je bila pamet? Kao da gledam prljave arape baene na podu kut sobe. Uasno mi je kad uvidim koliko sam vremena i energije

protratila bez veze.""U tom sluaju svakako mora nekoga nazvati u tri ujutro iprobuditi ga simbolino, naravno iz mirna semiotikog sna.""Reci mi", ree Sumire "jesi li ikad nesiguran u ono to radi,pomilja da radi krivo?""Vie vremena sam nesiguran nego siguran", odgovorio sam joj."Ti to ozbiljno?"


36/155

"Aha."Sumire je zakuckala noktima po prednjim zubima, jedan od mnogihtikova dok je razmiljala. "Mislim da nikad nisam bila ovakozbunjena. Ne da se uvijek pouzda-jem u sebe, da sam sigurna u svojdar. Nemam ja te snage. Znam da sam smotana i sebina osoba. Ali

Page 38

nikad nisam bila ovako nesigurna. Moda sam tu i tamo grijeila,ali uvijek sam znala da sam na pravom putu.""Imala si sree", odgovorio sam joj. "Kao kad nastupi dugo kinorazdoblje odmah nakon to si zasadila riu.""Moda ima pravo.""Ali, ovog asa stvari ne idu po planu.""Tono. Ne idu. Katkad se strano uplaim, ini mi se da je sve to

sam dosad napravila pogreno. Sanjam ive snove i budim se usrednoi kao da me netko ubo. I u tom asu ne znam to je san, a tojava... Tako se osjeam. Razumije to ti govorim?""Mislim da razumijem", rekao sam."U posljednje vrijeme proganja me pomisao da je gotovo s mojimpisanjem. Svijet je pun glupih, naivnih djevojaka, a ja sam samo

jedna od njih, bezumno trim za snovima koji se nikad neeostvariti. Trebala bih zatvoriti poklopac klavira i sii s podija. Prijenego to bude prekasno.""Zatvoriti poklopac klavira?"5455,..m i .mM"To je metafora."Premjestio sam slualicu iz lijeve u desnu ruku. "Siguran sam u

jedno. Moda ti nisi, ali ja jesam. Jednog dana, bit e fantastianpisac. Proitao sam to si napisala i znam.""Zbilja to vjeruje?""Iz dna due", rekao sam. "Ne bih ti valjda lagao o takvim stvarima.

U onome to si dosad napisala ima nekoliko zbilja izvanrednihprizora. Recimo da pie o morskoj obali u svibnju. uje se zvukvjetra u uima i osjea miris soli u zraku. Osjea blagu toplinusunca na rukama. Da pie o tijesnoj sobi punoj dima cigareta,dajem ruku u vatru da bi se itatelj poeo guiti jer nema zraka. I oibi mu zasuzile. Takva je proza veini pisaca nedostina. U tvojempisanju ivi i die neka prirodna sila. U ovom asu moda jo nije


37/155

sve sjelo na svoje mjesto, ali to ne znai da je vrijeme da zatvoripoklopac klavira."Sumire je utjela dobrih deset, petnaest sekundi. "To mi ne govori

Page 39

samo da me utjei, da me razvedri, je li?""Ne. To je neoboriva injenica, kratko i jasno.""Kao rijeka Vltava?""Shvatila si. Ba kao Vltava.""Hvala ti", rekla je Sumire."Nema na emu", odgovorio sam."Ti si zbilja neki put presladak. Neto kao Boi, ljetni praznici i tekroeni mali psi u jednom."Kao i uvijek kad me netko hvali, promrmljao sam neto

neodreeno."Ali jedno me mui", rekla je Sumire. "Jednog e sedana oeniti s nekom finom djevojkom i zaboraviti na mene. I viete neu smjeti zvati usred noi kad god mi se prohtije. Je li tako?""Uvijek me moe zvati preko dana.""Preko dana ne pali. Ti nita ne razumije.""Ni ti", prosvjedovao sam. "Veina ljudi radi po danu, a naveergase svjetlo i idu spavati." Ali mogao sam isto tako stajati usredpolja kupusa i samom sebi recitirati pastoralnu poeziju."Proitala sam u novinama neki dan neki lanak", rekla je Sumire,uope ne obraajui panju na ono to ja govorim. "Pisalo je da selezbijke raaju kao lezbijke; u srednjem uhu imaju siunu kost koja

je potpuno drukija nego kod svih drugih ena. Neka sitna kost skompliciranim imenom. Znai, lezbijka se ne postaje, nego je togenetski. To je otkrio jedan ameriki doktor. Nemam pojma zato sebavio takvim istraivanjem, ali otkako sam to proitala, ne moguprestati misliti na tu malu i beskorisnu kost u svojem uhu. I pitamse, kakvog je oblika moja mala kost."Nisam imao pojma to da kaem. Tajac je zavladao tako naglo kao

da je netko nalio ulje u veliku tavu za prenje."Znai, sigurna si da je ono to osjea za Miu seksualna elja",upitao sam je."Sto posto sam sigurna", rekla je Sumire. "Kad sam s njom, ta kostmi zvoni u uhu. Kao zvonii od koljaka. I elim da me zagrli, dasve ide svojim tokom. Ako to nije seksualna elja, onda mi valjda uilama tee sok od rajice."


38/155

"Hmm", rekao sam. to sam mogao drugo rei?

Page 40

57"To sve objanjava. Zato me ne zanima seks s mukarcima. Zato

nita ne osjeam. Zato sam uvijek mislila da sam drukija oddrugih.""Smijem ja iznijeti svoje skromno miljenje?" upitaosam."U redu.""Bilo koje tumaenje ili logika koja nudi laka rjeenja za sve krije usebi zamku. Govorim iz iskustva. Netko je jednom rekao da ono tomoe objasniti jedna jedincata knjiga nije ni vrijedno objanjenja.elim ti rei da ne srlja sa zakljucima."

"Zapamtit u to", rekla je Sumire. I razgovor se okonao, prilinonaglo.Zamislio sam je kako sputa slualicu, izlazi iz telefonskegovornice. Po mom satu bilo je tri i trideset. Otiao sam u kuhinju,popio au vode, zavukao se ponovno u krevet i sklopio oi. Ali,san mi nije dolazio na oi. Razmaknuo sam zavjese i na nebu jeplovio mjesec nalik blijedom, podmuklom siroiu. Znao sam davie neu moi zaspati. Skuhao sam kavu, privukao stolac doprozora, sjeo i stao grickati sir i krekere. Sjedio sam, itao i ekaozoru.5Vrijeme je da kaem nekoliko rijei o sebi.Naravno, ovo je pria o Sumire, ne o meni. Ipak, ja sam onaj krozije se oi pripovijeda ova pria pria o tome tko je Sumire i to jenapravila i moram objasniti poneto o pripovjedau. Drugimrijeima, o sebi.Teko mi pada govoriti o sebi. Uvijek se spotaknem o vjeniparadoks tko sam ja? Jasno, nitko ne zna toliko istih podataka omeni kao ja sam. Ali kad govorim o sebi, cijeli niz drugih faktora

vrijednosti, standarda, vlastitih ogranienja kao promatraa tjeramene, pripovjedaa, da odabirem i eliminiram mnogo toga o sebi,predmetu pripovijedanja. Uvijek me nelagodom ispunjala pomisaoda ne donosim odvie objektivnu sliku samoga sebe.Veina ljudi obino ne razbija glavu takvim stvarima. Samo im dajpriliku i ljudi e zaudno otvoreno govoriti o sebi. "Poten sam i


39/155

Page 41

iskren do te mjere da ispadam glup", kau, ili "Njena sam duica ine znam se silom probijati u svijetu". Ili "Uvlaim se ljudima podkou i itam im misli". Ali ne znam koliko sam puta vidio da ljudikoji

59kau da ih je lako povrijediti bez ikakva vidljiva razloga vrijeajudruge. Oni koji se prikazuju kao iskrene pote-njaine glatko eposegnuti za varkama i izlikama da dobiju to hoe, a da uopenisu svjesni to rade. A oni koji "itaju misli" padaju na najprozirnijelaskanje. Zbog toga se moram zapitati: koliko dobro mi uistinupoznajemosami sebe?to vie mislim o tome, vie bih volio odgoditi ovu priu o sebi.

Mnogo me vie zanima objektivna realnost svijeta izvan mene.Koliko mi je vaan izvanjski svijet, kako odravam osjeajravnotee hvatajui se s njim u kotac. Tako bih stekao jasniji uvid usamoga sebe.Takve su mi se misli vrtjele po glavi kad sam bio tinejder. Kao tozidar zatee konop i slae ciglu na ciglu, izgradio sam svoj pogledna svijet ili, da to malko napu-em, ivotnu filozofiju. Uoblikovanju toga stava ulogu su igrali logika i razmiljanje, aliveim se dijelom temelji na mojim vlastitim iskustvima. A govoreio iskustvu, iz niza bolnih epizoda shvatio sam da objasniti mojsvjetonazor drugim ljudima nije najlaka stvar na svijetu.Uglavnom, zbog svega ovoga sam jo u mladosti poeo vuinevidljivu granicu izmeu sebe i drugih. S kim god imao posla,zadravao sam stanovit odmak i budno pazio da mi se druga osobaodvie ne priblii. Kod mene nije prolazilo to mi drugi govore.Jedina su mi strast bile knjige i glazba. Kao to vjerojatno pogaate,ivio sam sa-motnikim ivotom.Moja obitelj nije nita posebno. Tako je bljutavo normalna, zapravo,da ne znam odakle bih poeo. Otac mi je

60diplomirao prirodoslovne znanosti na mjesnom sveuilitu izaposlio se u laboratoriju velike prehrambene tvrtke. Volio je igratigolf i svake je nedjelje bio na terenu. Moja je majka ludovala za

Page 42

poezijom tanka i esto pohaala re-citale. Kad god joj se ime


40/155

pojavilo u knjievnoj rubrici u novinama, danima je pjevala odsree. Voljela je spremati, ali mrzila kuhati. Moja je sestra, petgodina starija od mene, mrzila i spremati i kuhati. To rade drugi,zakljuila je, a ne ona. to je u praksi znailo da sam kuhao sam sebiotkako sam dovoljno odrastao da me puste u kuhinju. Kupio sam si

nekoliko kuharica i nauio pripremati manje-vie sve. Od sve djecekoju znam, samo sam ja tako ivio. Roen sam u Subinamiju, alikad sam bio mali, preselili smo se u Tsudanumu u prefekturi Ciba,gdje sam odrastao. U susjedstvu je ivjelo mnogo obitelji srednjegsloja, poput nae. Moja je sestra uvijek bila najbolja u razredu; nijemogla podnijeti da ne bude prva i nikad nije zakoraila nicentimetar izvan svog kruga interesa. Nikad niti jedan jedini put nije izvela psa na etnju. Diplomirala je pravo na sveuilitu uTokiju i sljedee godine poloila odvjetniki ispit, to nije mala

stvar. Mu joj je ambiciozni savjetnik u upravi. ive u vlastitometverosobnom stanu, u elegantnoj zgradi kraj parka Jojogi. Ali stanje svi-njac.Bio sam ista suprotnost sestri, nisam mario ni za uenje ni za statusu razredu. Ali nisam htio ni da me roditelji tupe, pa sam urednoiao u kolu i uio onaj minimum koliko je trebalo da proem.Ostatak vremena igrao sam nogomet, a kod kue leao ispruen nakrevetu i gutao roman za romanom. Nisam bio treber, niti sam kaosvi61drugi uzimao instrukcije. Unato tome, ocjene mi uope nisu bileloe. Tim tempom, zakljuio sam, mogu se upisati na pristojanfakultet, a da se pritom ne ubijem uei za prijamni ispit. I tonotako je i bilo.Upisao sam fakultet i uselio se u mali stan. Cak i dok sam ivio kodkue u Tsudanumi, rijetko sam otvoreno razgovarao sa svojima.ivjeli smo pod istim krovom, ali i roditelji i sestra bili su mistranci, i nisam imao ni najblau ideju to ele od ivota. A istovrijedi i za njih nisu imali ni najblau ideju kakva sam ja osoba i

emu teim. Nisam, dodue, ni sam znao to traim u ivotu nisam pojma imao. Oboavao sam itati romane, ali nisam dovoljno

Page 43

dobro pisao da bih postao pisac; da postanem urednik ili kritiarnije dolazilo u obzir jer mi je ukus naginjao krajnostima. Romani sutu da prue isti osobni uitak, zakljuio sam, a ne da budu dio


41/155

rada ili studija. Zato sam diplomirao povijest, a ne knjievnost.Povijest me nije posebno zanimala, ali kad sam je poeo studirati,otkrio sam da je to fascinantan predmet. Nisam planirao upisatipostdiplomski i posvetiti ivot povijesti, ili takvo to, premda mi jementor to predloio. Volio sam itati i razmiljati, ali nisam bio

akademski tip. Kao to je to rekao Pukin:On nema elje da se mota Po praini kronolokoj, Da povijest uisloj po sloj.to nipoto nije znailo da sam bio pripravan zaposliti se unormalnoj tvrtki, boriti se zubima i noktima protiv es-62toke konkurencije i korak po korak uspinjati se kliskim stubamakapitalistike piramide.Tako sam procesom eliminacije zavrio kao uitelj. Do kole imam

samo nekoliko stanica vlakom. Pukim sluajem moj je stric ugradskom kolskom odboru i upitao me elim li moda raditi kaouitelj. Nisam odsluao sve potrebne pedagoke predmete pa su menamjestili kao asistenta; ali nakon kratkog pripravnikog roka,kvalificirao sam se za redovitog uitelja. Nisam planirao da upostati uitelj, ali kad jesam, otkrio sam da osjeam vie potovanjai naklonosti za tu profesiju nego to sam ikad zamiljao. Tonije,morao bih rei da sam otkrio sebe.Stajao sam pred razredom, uio svoje osnovnokolce temeljniminjenicama 0 jeziku, ivotu, svijetu i otkrivao kako istodobnosamog sebe ponovno poduavam tim temeljnim injenicama profiltriranim kroz djeje oi i um. Ako se radilo kako spada, bilo jeto isto osvjeenje. ak vrlo dubok doivljaj. Dobro sam se slagao sacima, njihovim majkama i ostalim uiteljima.Ipak, i dalje me kopkalo temeljno pitanje: Tko sam ja? to traim?Kamo idem?Odgovoru na ta pitanja najvie sam se pribliavao u razgovoru saSumire. Vie nego to sam govorio o sebi, meutim, pozorno samsluao nju, ono to je ona govorila. Nabacivala mi je sva mogua

Page 44

pitanja i, ako nisam znao odgovoriti ili joj moj odgovor bionerazumljiv, nije se skanjivala to mi dati do znanja. Za razliku oddrugih, ona je iskreno i od srca htjela uti to ja imam rei. Davaosamsve od sebe da joj odgovorim i nai su mi razgovori pomagali da se


42/155

otvorim pred njom i istodobno pred samim sobom.Satima smo razgovarali. Nikad se nismo umorili od razgovora,nikad nismo iscrpili teme romani, svijet, priroda, jezik.Razgovarali smo otvorenije i intimnije od ljubavnog para.Zamiljao sam kako bi bilo divno da zbilja moemo biti ljubavnici.

Ceznuo sam za toplinom njezine koe na svojoj. U mislima sam nasvidio u braku, kako ivimo zajedno. Ali morao sam se suoiti sinjenicom da Sumire prema meni ne gaji romantine osjeaje,kamoli seksualno zanimanje.Povremeno bi prespavala kod mene ako smo razgovarali do sitnihsati, ali o nekom ljubavnom zanosu nije bilo ni govora. U dva ili triu noi ona bi zijevnula, zavukla se u krevet, zaronila lice u moj

jastuk i odmah zaspala. Ja bih prostro posteljinu na pod i legao, aline bih mogao spavati, jer bi mi se u glavi rojile fantazije, zbrkane

misli, gnuanje nad samim sobom. Katkad bi mi neizbjene tjelesnereakcije zadavale bolnu nelagodu, pa bih se grio budan sve dojutra.Teko je bilo prihvatiti da ona gotovo nita, moda ak apsolutnonita ne osjea za mene kao mukarca. To me katkad boljelo kao dami netko noem ruje po utrobi. Ipak, vrijeme koje sam provodio snjom znailo mi je vie od svega. Pomagala mi je da zaboravimprizvuk samoe koji se provlaio kroz moj ivot. irila mi je granicesvijeta, pomagala mi da udahnem duboki smirujui dah. Samo jeSumire to mogla.64Da si olakam muke i, nadao sam se, eliminiram svaku seksualnunapetost izmeu sebe i Sumire, poeo sam spavati s drugimenama. Ne kaem da su se ene lijepile za mene; nisu. Nisam bazavodniki tip i ne mogu se pohvaliti posebnim draima. Ipak, izkojeg god razloga, nekim sam enama bio privlaan i otkrio sam daih, pustim li da se stvari razvijaju svojim tokom, razmjerno lako

Page 45

mogu nagovoriti da spavaju sa mnom. Pri tim malim izletima nikadse kod mene nije razbuktala strast, u najboljem sluaju tek osjeajugode.Svoje veze nisam skrivao od Sumire. Nije znala ba sve pojedinosti,samo glavne obrise. To je oito nije smetalo. U mojim je vezamanezgodna bila samo injenica da su sve ene bile starije od mene iudane ili zaruene, ili u stalnoj vezi. Moja posljednja partnerica bila


43/155

je majka jednog od mojih uenika. Spavali smo zajedno otprilikedvaput mjeseno.To bi te mogl

Haruki Marikami - Sputnik Ljubavi

Documents

Transcript of Haruki Marikami - Sputnik Ljubavi