2

Harry Mulisch

PROCEDURA

De Procedure, 1998

3

Spis A

Govorenje

Tako se umjetvo krije u umjetvu.

P. Ovidije Nazon, Metamorfoze, X, 252

Prvi svezak

ovjek

Da, naravno da bih mogao onako s neba pa u rebra zapoeti reenicom: Zazvonio jetelefon. Tko zove? Zato? Sigurno je neto vano jer inae ne bih ovako otvarao dosje.Uzbuenje! Akcija! Ali ovoga puta ne ide tako. Ni priblino tako. Prije nego to se neto rodi,nuno je da se oboje povuemo u sebe i molitvom pripremimo. Tko odmah eli biti ponesen,ne bi li ubio vrijeme, bolje je da odmah zatvori ovu knjigu, ukljui televizor i uroni u kaukao u toplu pjenastu kupku. Da bismo mogli nastaviti s pisanjem i itanjem, prvo emo jedandan postiti, zatim se okupati u hladnoj, istoj vodi, pa se omotati u opravu od najfinijegbijelog pamuka.

Iskljuio sam telefon i zvono na vratima, preokrenuo sat na pisaem stolu: sve u mojojradnoj sobi iekuje skoranji dogaaj. Prve svjetlee rijei pojavljuju se na ultramarinskomkompjutorskom ekranu, dok vani zasljepljujue, zalazee jesenje Sunce obasjava trg. Izuarena neba na zapadu teku tramvajske tranice poput taljenog zlata iz visokih pei; krozcrna stabla iz kaosa izlaze automobili, i ponovno u njemu nestaju; ljudi hodaju po glavamavie metara visokih sjena. Prema poloaju Sunca u sobi vidim koliko je sati: est, svjetlostpada ukoso, pica, za veinu kraj radnog dana.

Nastanak ovjeka bio je sloen dogaaj. Ima u njemu jo mnogo nejasnoa, ne samo ubiolokim, ve i u teolokim krugovima. U Bibliji je to bie stvoreno ak dva puta, a sodreenom sigurnou mogli bismo ustvrditi, i tri puta. U Knjizi Postanka 1:27 stoji da seestoga i posljednjeg dana stvaranja dogodilo ovo: "I na svoju sliku stvori Bog ovjeka, nasliku Boju on ga stvori, muko i ensko stvori ih." Bilo ih je dakle dvoje i Bog je odmahrekao: "Plodite se i mnoite." Mukarac je dakle bio Adam, ali ena nije bila Eva, jerpramajka sviju nas svjetlo je ivota ugledala neto kasnije, kad je tjedan stvaranja ve bio izanas; ona nije ni posebno stvorena, ve je nastala iz Adamova rebra. Ovaj je zbog toga bio vrlozadovoljan jer u Knjizi Postanka 2:23 izjavljuje: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, i mesa odmesa mojeg!" Konano! I iz ovoga se vidi da je Eva bila njegova druga ena. No to je sprvom? Tko je ona? Sreom, strunjaci su uspjeli otkriti: Lilith.

Izrazito samosvjesna, jer bila je ona zasebno stvorena kao i Adam i nije mu se htjelapodrediti. Razdor je nastao i oko naina "razmnoavanja"; nije htjela lei ispod. U njihovuerotino-tehnikom sukobu moda je ulogu odigrala i injenica da je Adam tada ve nosioEvu, pa je u tom stanju morao biti poprilino feminiziran. Sukob se u svakom sluajurazbuktao i Lilith je na kraju uinila neto uasno: opsovala je. A to znai da je izgovorilaneizrecivo, 72 slova dugako ime JHVH, u trenu se pretvorivi u demona i odletjevi. Istogatrenutka JHVH je za njom poslao anele SNVJ-a, SNSNVJ-a i SMNGLPH-a, koji su jojpreprijeili put iznad Crvenog mora. Ali unititi je nisu mogli. Otada ona lovi usamljene

4

mukarce i davi djecu po kolijevkama. Ukratko, Lilith je u svemu ista suprotnost kasnijojEvi, pramajci, ijim je tek nastankom Adam postao pravi momak.

Ali ovaj je Adam do tada, dakle nakon tjedna stvaranja, stvoren i drugi put. Ako jonegdje imate Bibliju (ili je potraite na nonom ormariu oblinjeg hotela) proitat ete uKnjizi Postanka 2:7 "JHVH, Bog, napravi ovjeka od praha zemaljskog i u nosnice muudahne dah ivota. Tako postane ovjek iva dua." Za razliku od onog prvog puta, sada evoujemo i neke konkretne detalje, no sve je to premalo da bismo neto zapoeli. Na svu sreu,osim Biblije postoje i drugi izvori. Kroz stoljea je nekoliko uenjaka, a da nisu razlikovaliprvo i drugo stvaranje Adama, rekonstruiralo tijek dogaaja, iz sata u sat, estog i posljednjegdana stvaranja, no termini kako su ih predstavili jedan se od drugoga razlikuju. Premajednome, Adam se u prvom satu stvaranja javio u mislima JHVH-a. U drugom satu se onjegovu dolasku raspravljalo u kabinetu arhanela. Neki su od njih smatrali da je to dobraideja, drugi se nisu slagali, no dok su se oni jo prepirali i raspravljali, JHVH je u treem satukrenuo skupljati crvenu, crnu, bijelu i smeu zemlju. Ovo naravno nije bio bilo kakavmaterijal, ve onaj najfiniji, iz svih smjerova iz kojih vjetar pue, a posebno s onoga mjestagdje e se kasnije uzdizati Hram Salomonov. U etvrtom satu JHVH je s najistijom vodomzamijesio glinu. Petoga sata oblikovao je Adamovo tijelo. U estom satu uinio je od njegaGolema, "zemljinu klicu", entitet koji vie nije bio anorganski, ali nije jo postao niovjekom. Na istom brdu Hrama, na kojem e se kasnije dogoditi jo toliko znaajnihdogaaja, u sedmom je satu embrijskom biu udahnuo duu, nakon ega je Adama ("Zemlju")osmoga sata spustio u raj, a ovaj je pokazao da zna i govoriti, ivotinjama nadjenuvi imena:"impanza", "orangutan"...

U meuvremenu, arhaneli se na nebu i dalje svaali o poeljnosti ovjeka, ali JHVH jerekao: "O emu vi to jo raspravljate? Pa ve je stvoren." Izgleda da je i kasnije imaoproblema sa svojim ministrima, jer prema nekim je izvorima Adam bio velik kao cijelisvemir, pa su se aneli osjetili ugroenima. Zbog toga ga je smanjio na umjerenu, no ipak jouvijek golemu veliinu. Tek nakon smrtnoga grijeha i on i Eva svedeni su na mjere danasuobiajene.

Sad smo ve saznali i neto vie. Samog me, profesionalno, zanimaju detalji tajnovitogestog sata. to je to zapravo JHVH izvodio? Meustanja, postanci, propasti, sutoni ipreobrazbe uvijek su zanimljiviji od onoga to ve jest, jo nije ili vie nije. Prijelaz organskematerije u ovjeka boanskim udahom ivota u sedmome satu manje je vaan od prijelazamrtve u ivu materiju u estome satu. Razlika izmeu amebe i ovjeka neznatnija je od razlikeizmeu kristala i amebe, koja iznosi skoro 100 %. (Skoro? Nije 100 % ? Koliko onda?99,999... % ? Strpljenja, molim!) Pri prijelazu, u estome satu, dogodilo se dakle stvarnoneto iznimno vano. Ali to je to tono bilo?

Imam veliku novost. U beskrajnim obratima i preokretima Svetog pisma postoji spis kojikae neto o tome: Sefer Jezira, "Knjiga Postanka". Napisao ga je anonimni, idovskineopitagorejac, na hebrejskome, vjerojatno negdje oko treeg stoljea u Palestini, i potpuno jeoprean onome to se na kraju dvadesetog stoljea smatra itljivim tekstom. Sumnjam da je uovom trenutku u itavom svijetu stotinu ljudi pognuto nad tom misterioznom knjigom; ona jeneto poput metafizike kraljevske sobe u piramidi pisane rijei. "Knjiga" je uostalom velikarije; jer sastoji se od est kratkih poglavlja, podijeljenih na osamdeset i jedan dio, sve usvemu ni dvije tisue rijei, to e rei jedva pet listova A4. Moram priznati da me toispunjava neizmjernom zaviu: pet A4! A budui da je kvantiteta i kvaliteta, svaki si pisaceli knjigu od tisuu stranica, no traktat od pet stranica, prouavan iz stoljea u stoljee,popraen neizbrojivim komentarima, a da jo uvijek nije odao svoju tajnu; takvo to ve idekorak dalje.

Tekst zavrava priopenjem da ga je i Abraham prouavao i razumio, ime on ukreativnom smislu postaje gotovo Bogu nalik; svim ostalim ljudima zajedno nije uspjelo niodkrinuti vrata.

U srednjem su vijeku ljudi koji su mogli znati dodali da se u samoi posvetioprouavanju, kad je zauo glas JHVH-a, stvarnog autora, i saznao da nitko sam za sebe nemoe razumjeti Sefer Jeziru potrebno je dvoje. Abraham je izabrao svog uitelja ema,

5

sina Noina. To pravilo dvojnosti zadralo se do dana dananjega, a to i nije tako loe, jer i ti ija smo dvoje.

Sluaj. Naravno da zna da su i svijet i Adam stvoreni rijeju, no kako se to odvijalo utehnikom smislu, moe se proitati iskljuivo u zagonetnim uputama kojima se sluio samJHVH, i koje dakle potjeu iz doba prije ina stvaranja. Lingvistika kreacija nije, kao to jeuobiajeno, shvaena figurativno, ve neumoljivo konzistentno idovskome misticizmu doslovno.

A budui da se rijei sastoje od slova, kao molekule od atoma, panju valja usmjeriti kosnovnom graevnome materijalu: dvadeset i dva slova hebrejske abecede, nazvane otijot. Nezaboravi da je svijet stvoren na hebrejskome; na nekom drugom jeziku to ne bi ni bilomogue, a najmanje na nizozemskome u kojem pravopis nee biti ureen prije nego to senebo sudari sa Zemljom. Da uvidi razliku, prozvat u ovaj uzvieni otijot abecedom: Alef,[]Bet ,[] Gimel [], Dalet [], He [], Vau [], Zajin [], Het [], Tet [], Jod [], Kaf [],Lamed [], Mem [], Nun ,[] Samek [], Ajin [], Pe [], Tsade [], Kof [], Re []. Sin [],Tau []. Sastoji se samo od suglasnika. I Alef i Ajin su suglasnici. Tako Alef nije glas "a",ve samo snaan klik u grlu, kao kad se ovjek iznenada poree ili opee, takozvani "glotalnistop", kod kojeg, prema filolozima, moramo zamisliti da nam je u grlo ubaena udica i istogtrena ponovno izvuena. Suglasnici stvaraju vidljivo tijelo rijei samoglasnici su njihovadua, pa su stoga nevidljivi. Ili bolje: SMGLSNC S NJHV D, P S STG NVDLJV.

Prvo poglavlje govori o "trideset i dva skrivena puta mudrosti": misterioznim"beskonanim brojevima bez iega", od 1 do 10 plus 22 slova. Sam JHVH je 1, 22 slovaizveo "s blatom i glinom" iz 2 i 3; tek je 4 porodilo nebo i anele. Zatim je uzeo tri najvanijaslova (A M SH: "tri majke") koje je pod vladavinom brojeva od 5 do 10, za visinu, dubinu,istok, zapad, sjever i jug zapeatio permutacijom svoga neizgovoriva imena JHV, JVH, HJV,HVJ, VJH i VHJ. Brojevi se dalje vie ne spominju, ve samo slova.

Da bih to i ilustrirao, u povjerenju u vam dopustiti da vidite drugo poglavlje JHVH-ineknjige uputa:

1. Dvadeset i dva slova: tri majke, sedam dvostrukih i dvanaest jednostrukih. Trimajke, A M SH, osnova im je: omjer zasluge, omjer krivnje, a jezik je pokretna kazaljkaizmeu tog dvoga. Tri majke A M SH: M je nijem, SH je piskav, a A ih dovodi uravnoteu.

2. Dvadeset i dva slova: oblikovao ih je, isklesao, izvagao, kombinirao,ispremetao, svakog sa svakim; pomou njih dao je oblik cjelokupnom stvaranju i svemuto je jo trebalo stvoriti.

3. Dvadeset i dva slova: tri majke, sedam dvostrukih i dvanaest jednostrukih:stvoreni u glasu, oblikovani na zraku i smjeteni na pet mjesta u ustima. Slova A H CHAJ u grlo, G J K Q na nepce, D L N T na jezik, Z S TS R SH na zube, B V M PH na usne.

4. Dvadeset i dva slova: smjetena u krug kao zid s dvjesto trideset i jednimvratima. Krug se moe okretati prema naprijed i prema natrag, i njegov znak je ovo:nita ne nadmauje AJ N G (= "zadovoljstvo") u dobru, i nita ne nadmauje N G AJ (="nesreu") u zlu.

5. Kako ih je kombinirao, vagao i premetao? A sa svima ostalima i sve ostale saA, B sa svima ostalima i sve ostale sa B, G sa svima ostalima i sve ostale sa G, i svi sekruno vraaju prema polazitu kroz dvjesto trideset i jedna vrata, i tako cjelokupnostvaranje i cjelokupan jezik nastaje iz jednog imena.

6. Stvorio je neto iz niega i napravio iz ne-bia bie, oblikovao visokestupove od neopipljiva zraka. To je znak: pogledao je, izgovorio i izveo stvaranje i svestvari iz jednog imena, iji su znak dvadeset i dvije stvari u jednome tijelu.

6

Ime, iz kojeg sve proizlazi je, dakle, neizgovorivo ime Boje: tetragram JHVH. U etiri jepreostala poglavlja mranim kombinacijama i permutacijama sve u prostoru i vremenuporoeno iz "tri majke", sedam dvostrukih i dvanaest jednostrukih, beskonanimdopisivanjem prirode, ljudskog tijela i godine.

Knjiga Postanka najvia je oda pisanome ikad napisana.

Drugi svezak

Osoba

Vidi, namjera nam se ostvarila. Ostali smo sami. Ostali neisti itatelji pobjegli suglavom bez obzira od svih ovih sablasnih slova. "Pa na to ovo slii!" uo sam ih kako viu. Iti si rekao isto, ali malo drugaije: "Ovo je neusporedivo." Samo to si ti jo ovdje. Ne vidimte i ne znam kako se zove, kao da sam nazvao nasumian broj, kako to obino ine usamljeniluaci.

Nakon godina razmiljanja o ovom spisu, eksperimentiranja, padova, ponekad do granicaiscrpljenosti, shvatio sam da mi je potrebna pomo, kao i Abrahamu. Ali gdje sam je mogaonai? Tebe jo nije bilo. Da bih ipak mogao zapoeti ovu priu koja je u meuvremenu ipoela, premda ni tebi jo ne nalikuje na priu, ali ekaj samo odluio sam potraiti nekuviu pomo, i okrenuti se svojem transcendentalnom kolegi, samome sebi.

Jer i njegov postanak svijeta, ovjeka lingvistike je naravi, na kraju krajeva stvarpravopisa, ba kao i svijet i ljudi koje bih sada, kad sam sam na redu, elio pozvati. Ni oni sene pojavljuju drugaije doli kroz slova i brojke. Kad pogledam tipkovnicu, vidim samoabecedu i brojke od 0 do 9, koji se kao svjetlosni likovi pojavljuju na ekranu; preostaliznakovi tek su usputni. Povrh toga, u abecedi, slova su i brojevi i ako ovjek moeistovremeno itati rijei i brojke, a prianje je istovremeno i brojenje, pred nama se otvarajunepoznate mogunosti.

Ako se dakle sada pripremim za imitatio dei, kao sjena JHVH-a, i moje ime mora postatisjena njegova neizrecivog imena. Znakovi su povoljni. Budui da su tri majke A M SH, kojeje JHVH dodao svom imenu, inicijali i moje vlastite idovske majke, moram dakle poetiodande, kao to sam i ja odande. Ovo je dakle unaprijed odreeno. Sad jo samo u igrumoram uvesti svoga ekog oca, iji su se roditelji vjenali u Pragu i gle to u dobiti:Victor Werker.

Najprije jo tri dodatna promiljanja.

Prvo dodatno promiljanje. Pjesnici su zapisivai rijei, dakle neprevodivi, jer uprijevodu njihove rijei nestaju. Svaka rije ima svoj zvuk, koju drugi jezik mijenja u drugizvuk, kakav si pjesnik nije zamislio. To je kao kad bi u Nizozemskoj trebalo izvestiBeethovenovu sonatu s prvim tonom za tercu vie, a drugim za kvintu nie, i tako dalje; a uFrancuskoj za tercu nie i septimu vie, i tako dalje. Romanopisci se, pak, mogu podijeliti nazapisivae reenica i pisce knjiga. Nabokov je zapisao nezaboravne reenice, Dostojevskinezaboravne knjige. Na ovom se mjestu razilaze miljenja o tome to je to "dobar pisac".Nabokov je dobar pisac, Dostojevski je velik pisac. U loem prijevodu od zapisivaa rijeimalo e toga ostati, dok to kod velikog pisca i nije toliko vano. Jezik mora potpuno nestati,preostati mora samo ono napisano. Kad proza kica poeziju i privlai panju na sebe, kaokico pred ogledalom, dogodit e se ista stvar kao i s onim koji zna da je lijep: porunjet e, aona jo vie. Samo djeca i ivotinje mogu biti savreno lijepi.

A sa mnom je ako smijem biti toliko slobodan jo i gore. Kad sam u odreenom

7

trenutku svoga ivota napisao odreeno slovo, na primjer, tri rijei unazad, slovo i u rijeinapisao, tada nisam napisao samo slovo i, crticu s tokom, pa ni veznik i, jer kad sam napisaoi, napisao sam i u rijei napisao, a kada sam napisao i iz rijei napisao, nisam napisao samorije napisao, ve i ovu cijelu reenicu, pa i onu prethodnu, a i sljedeu: sve ove reenice,cijelo ovo poglavlje, cijelu ovu knjigu, svih njenih 61 585 rijei da, sve ono to sam ikadanapisao ili u jo napisati. Ja nisam zapisiva rijei, a ni pisac reenica, ve pisac svogivotnog djela. Ono jedno i ne bih mogao napisati sa smislom kad na ovaj ili onaj nain ne bipostojalo i sve drugo. Ali gdje? Ne na ovome svijetu, jer ak i preda mnom pojavljuje se tekkada je napisano. Postoji dakle jo jedan svijet sada je to dokazano.

Kako stvari stoje, oprezno moram krenuti na posao. Ispada da je to otprilike pisanje jednereenice svakoga sata. Ti pak jednu reenicu ita prosjeno deset sekundi. Nerazmjer enestati ako jednu reenicu proita 6 x 60 = 360 itatelja: to je naklada zbirke hermetinihpjesama. Moja nagrada zapoinje kod 361. itatelja. Prvo izdanje ove knjige tiskano je u50.000 primjeraka. Ako na tome i ostane, i svaki primjerak ne proita vie od jednog itatelja,onda se svakom reenicom bave 500.000 sekundi to je gotovo jedan cijeli tjedan!

Drugo dodatno promiljanje. Tisuu godina pria nije smjela nalikovati prii, vesamo takozvanoj stvarnosti: tijekom itava stoljea pripovjeda je morao biti nevidljiv ianoniman jednako kao i itatelj. To pravilo izvedeno je iz Flaubertove kabanice. (udanizraz? Dostojevski je jednom rekao: Svi smo mi izali iz Gogoljeve kabanice.) Kad jepripovjeda rekao Ja, pritom nije smio misliti na sebe, ja je trebao biti netko drugi:pripovjeda, lik koji pripovijeda. Zvalo se to realizam, a najmanje je bio to. Gr smo umeuvremenu ostavili iza sebe, jer pria, kako su otkrili pripovjedai, kad se jednom smiri, ukonanici se i ne sastoji od drugog doli od pripovijedanja pripovjedaa. Osobno me nikadanije privlaila floberovska kamuflaa. Istodobno sa smru pripovjedaa, Nietzsche jeproglasio i smrt Boga ali ja sam od samog poetka bio uvjeren da pria moe samoprividno dati sliku svijeta u kojem vlada slobodna volja i sluaj, jer u njoj je i najmanja sitnicapredviena i unaprijed odreena od sveznajueg, svemogueg, sve-predodreenogpripovjedaa, ak i kad je prividno slobodna i sluajna. Svaka pria, mislio sam, ak i onazadrtog ateista, nuno oslikava stvoreni svijet u kojem vlada krajnje istinski Bog. Knjievnostje, ukratko, u svojoj biti teoloke naravi i, prema meni, trebala bi napustiti iluziju da joj jemogue dati vjerodostojnu sliku postojee stvarnosti.

Kasnije sam uvidio da i nije tako jednostavno. Previdio sam neto to mi je svih ovihgodina jasno stajalo pred nosom. Pripovjeda prie istodobno i nije pripovjeda. Sama priaje stvarni pripovjeda, ona sama pripovijeda; da je od prve reenice pripovijedanjeiznenaenje za pripovjedaa, poznato je svim pripovjedaima. Stvarna je avanturapripovijedanje o avanturi. Nije istina da pripovjeda a la Flaubert vjerojatno postoji, a ne bismio, ve bi se trebao sakriti, ne, on stvarno ne postoji, dok naravno istodobno i postoji tepria priu. Pa u tom smislu, kroz njegov predvidljivo-nepredvidljiv nain postojanja, njegovuslobodnu volju, pria e ipak dati vjerodostojnu sliku svijeta isto kao to je i fizikastvarnost tek dijelom odreena uzrokom i posljedicom, no na kraju podlona temeljnimnesigurnostima, vjerojatnostima, sluaju.

Dakle: pisac koji kae da je presahnuo jer vie nema to rei, nikada i nije bio pravi pisac.Rekao je to je imao rei, no pravi pisac nikada i nije imao to rei: neto su imale rei samonjegove prie, prvo njemu samome i tako je to ostalo sve do njegove smrti na knjievnompolju asti.

Ja se uostalom dobro slaem sa svojim zabludama. I JHVH je grijeio: u poetku je mislioda je njegovo stvaranje jako dobro, ali pokazalo se da i nije tako; da bi se uveo red, bio jepotreban potop i dolazak Mesije. Pogledamo li unazad, ni te drakonske mjere nisu biledovoljne morat e smisliti i trei dogaaj. Vrijeme prijeti.

Tree dodatno promiljanje. Pripovjeda koji postoji i ne postoji s ime usporedititakvu logiku nemogunost? S Bogom stvoriteljem, dakle, rezerviranim patrijarhom, kojivlada istom svijeu u apstraktno-higijenskom kraljevstvu brojeva, slova i rijei. Ali i sa

8

enom koja raa: mjesecima je stvarala svoje dijete i ne znajui kako to ini i premda je toinila, nije to inila ona; a koga e roditi, znala je jo manje. Saznat e to tek nakon roenja ukrvi, dreku, krikovima, boli, ili uistinu tek kada prou mjeseci, godine.

"U poetku bijae krv, drek, krikovi, bol; i krv, drek, krikovi, bol bili su kod Boice; i krv,drek, krikovi, bol bili su Boica."

S obzirom da ovdje vrijedi procedura patrijarha kao i matrijarha, rijei i krvi, to dvojemoraju biti sjedinjeni u braku. Ako treba nastati majstorsko djelo, imitatio dei mora ruku podruku ii s imitatio deae.

Na ovaj me put, uostalom, moglo navesti i jo neto. Svaki put kad bi mi neko vrijemeilo pisanje, poslije se nikada nisam mogao sjetiti kako mi je to uspijevalo isto kao to idanju vie ne znam kako je sanjati, dok mi nou to i ne predstavlja neki problem. Kad mi upisanju vjetar udari u lea, ne mogu si zamisliti kako je to ne-pisati, ali kad vjetar stane, nemogu se domisliti kako se to radi, pie. Ne, doista, pojma nemam, premda sam napisao tisuestranica. Tada vidim sliku jedrenjaka iz davnih vremena, kako negdje oko ekvatorabespomono pluta po oceanu bez vjetra. Naravno da kapetan moe dati patrijarhalnu naredbuda se uzmu vesla u ruke, ali to nije ni za usporediti s onim to e se zbiti kad iznenadaponovno udari matrijarhalni vjetar, kad oputena jedra ponovno zavijore, a malo kasnije se inapnu.

Kako nastaje pria? Zamislite film o tvornici koju se die u zrak. Vidite eksplozije,uruavanje zidova, visoki dimnjak kako se u cik-cak putanji uruava sam u sebe, sve dotrenutka kad ostane samo ruevina, oblak praine koji se die i vjetar ga odnosi. Zaboravitefilm. Gledate posljednju sliku, a film se lagano vrti unazad. U zraku se stvara udesan oblakpraine i lagano se sputa do razvaline, koja se pretvara u zgradu, cik-cak nadvija je dimnjak,diu se zidovi, sve dok ne nastane tvornica. Tako to ide. A pitanje se postavlja samo: kako jeto mogue, ako obrnut proces nije sam proces? Je li ova graevina postojala na neki druginain prije nego to je postojala? Moda. Gdje? Ne znam.

I zato to ovjek zapravo ini, svaki put iznova? Jer eli ivjeti u dva svijeta. Ovaj jedannije mu dovoljan. Ponovno mi se pred oima odigrava problematina pria, koja se protividrugom zakonu termodinamike, i namjera mi je ispriati je, a nisam je izmislio, ve jekoristim za svoje postojanje, kao to dijete koristi svoju majku. Ja, koji ovo priam, ne priamsamo za tebe, ve zato to i ja elim saznati koju priu priam. Ne mogu to dovoljnoponavljati. Ako ve znam, zato bih uope jo priao? Sav taj napor! Svi ti prorauni! Sav tajtrud! Proces od mene prema ekranu nije jednostavan, ali od ekrana prema meni jo je tei. Toje meudjelovanje, razgovor, u kojem glavnu rije ne vodim ja, ve pria, provodei svojuvolju.

Visim na vlastitim usnama, sav sam se pretvorio u uho, a i ti mi se moe pridruiti usluanju moje prie koja nije moja koja se nije uistinu dogodila, ali se dogodila: ovdje isada.

Bio jednom, u nekoj dalekoj zemlji... ne, ne tako. Sada je, u ovoj zemlji, ovjek koji sezove Werker. Siguran sam. Victor Werker. Ne pitaj kako to znam, jer ne znam. No je li vanokako se zove? Mora li stvorenje uvijek imati ime? Nije li se Adolf Hitler mogao zvati i BubiMauskopf? What's in a name? pitao je Shakespeare. Sve JHVH mi je svjedok. U Novomzavjetu napisano je da se Josipu u snu prikazao aneo i rekao da mu je ena zaela po DuhuSvetome i da e roditi Mesiju, kojemu e dati ime Isus. Zamislite da je Josip zanemario tuuputu i nazvao dijete Maurice to bi se tada dogodilo s kranstvom? Nita. That's in aname! Shakespeare je zbog te ohole primjedbe za sva vremena kanjen teorijama da samnikada i nije postojao, ve da je njegovo ime Francis Bacon ili Edward de Vere.

Ve se mrai, jesen je, listopad, kii. Victor Werker poluokrenut sjedi u svojoj radnoj sobii gleda fotografiju iz velikog albuma to lei pored njega. U dugakoj haljini, bijeloj poputpeplosa koji su ene tamo nosile i prije tri tisue godina, okruena visokim, zelenim grmljem,ona sjedi razmaknutih nogu u sjeni stijene koja se, ini se, otkotrljala s Olimpa i pored njezaustavila. Iza nje se vidi mraan ulaz u peinu. Ona ima plavu kosu i ramena iroka poput

9

plivaice; u ruci dri jabuku s koje je odgrizen komadi. Zemlja ispred nje prekrivena jestricima i uvenulom travom. Svjetlost i vruina tog je popodneva poput uzavrele vode lealana naputenim razvalinama atenske Agore, ali sve to nasilje na njoj se nije primjeivalo.Promatra ga s nedokuivim osmijehom, za koji tek sada misli da ga razumije. Iz zvunikanjegove linije odjekuje Mahlerova etvrta, pod Bernsteinovom palicom.

On ustaje i s albumom kao s polomljenim pladnjem u ruci kree prema pisaem stolu.Dvije stvari upadaju u oi: kako je visok i mrav, i njegove ruke. Kretschmar je takvu grautijela nazvao "leptosomnom" u jednoj knjizi koju ve dugo vie nitko ne ita, no koju je onprouavao u mladosti zajedno s jo starijim djelima istoga anra, Van Lavatera, Galla,Carusa, koja se jo uvijek nalaze na najdonjoj polici s knjigama. Opisao sam ga kao mukarcadobra izgleda u najboljim godinama, tih fiziognomikih Lavaterovih dana: visoka ela, blagihoiju koje naginju osmijehu, jaka nosa, irokih, delikatnih usta, valovite tamnosmee kose,moda malo predugake, s primjetnim sijedim nijansama na sljepoonicama. Nosi elegantnotamnosivo odijelo i crnu dolevitu. Ali njegove mrave, dlakave ruke izgledaju kao da sujednom bile opeene, ili izgrizene kiselinom; nekoliko puta malo je i nedostajalo, ali ovo jevitiligo, zbog kojega cijela njegova pojava izgleda kao da je raskiena. Prsti i velik diostranje strane ruku bijeli su poput lea, ak i dlake su tamo bijele; prijelaz prema normalnojkoi oznaava samovoljna obalna linija, poput one grke, s tu i tamo malim otocima bezpigmenta. Male depigmentacije imao je ve kao dijete, no u posljednjih nekoliko godinaiznenadno su se proirile. Izgleda kao da je jednu ruku sve do zapea umoio u smrt.

Sjeda, odlae mobitel na stranu, pali stolnu lampu i povealom prouava njezino lice. Daje Zemlja velika, poznato mu je, kao i da u ovom trenutku ima est milijardi ljudi, i veina ihima lice, ali ini se da je lice ove ene u sjeni stijene drugaije od ostale tri milijarde enskihlica. I naravno da je tako, a to vrijedi i za sva ostala lica, ali to se njega tie, to vrijedi samoza nju. Veliko je i pomalo koso, pa se ini da se stalno smjeka, i desni je oni kapak netonii od lijevog, to joj istodobno daje neto pospano i neto ekstatino. Promatra ganedokuivim pogledom.

Naravno da ne gleda u njega. U ovom trenutku moda gleda nekog posve drugog:Dietricha Jger-Jenu, svoga veselog, slavljenog baritona, u nekoj od baroknih blagovaonica ucrvenom pliu hotela Sacher u Beu, a izmeu njih mirisni tanjuri Tafelspitza i bocaBlauburgunca; ili u ogledalu njegove garderobe, u Dravnoj operi, dok vrkom srednjeg prstalijepi brutalan brk i pretvara se u Don Giovannija. Ipak, sada ga gleda, premda nije ni uGrkoj, ni u Austriji. Na kojem je to onda nemoguem mjestu? Jer vidi je. Nije to njezinafotografija, koju je prole godine sam snimio, niti rezultat rutinskoga kemijskog procesa, kojiza njega vie nema tajni, ne, ne vidi latentnu sliku, pomou srebra uinjenu vidljivom, ve njusamu: Claru.

Bez sumnje, njeno ime je Clara. Clara Veith. Blii se etrdesetoj, no izgleda deset godinamlae. Neto u njenim jakim crtama podsjea ga na lice njegova oca. Nedokuivost pogleda,sjeti se odjednom, skriva se moda u auri suzdranosti kojom je obavijena, a razdaljinaizmeu njih oboje je smrt, premda u tom trenutku jo nije stigla.

Odjednom zajeca.

Trei svezak

Golem

Drite se! Podzemna tutnjava, kripa, svijet se trese, prijetea se sjena odjednom nadvilanad ovaj izvjetaj. to je to? to sam to prizvao? Neto se iznenada pokree, i sudara, kao kadse ploe kontinenata miu, i opet moram prekinuti priu o Victoru Werkeru, ba sad kad sepoela uobliivati. Iz kozmogonijskog se kaosa uzdie kolosalna, eruptivna formacija. Svi ti

10

tornjevi i mostovi! Onaj dvorac na breuljku! Zar to nije Prag? Hradany? I ovaj labirintuskih uliica i koliba na ovoj strani rijeke, gdje ona zavija gotovo pod pravim kutom zar tonije geto? Ali to ve odavna ne postoji! U kojoj smo godini?

Trei je Adar godine 5352. poslije postanka neba i Zemlje, i rabin prelazi prag u visokimcrnim izmama i staje na vrsto zaleen snijeg.

"Ne moe ovakav pred cara, Jehuda!" kae njegova ena na pragu njihove male,naherene kue. Jednom rukom pridravajui maramu na glavi, pokazuje tragove umanjka nareveru njegova kaftana.

On pogleda i slegne ramenima."Neka me prihvati ovakvog kakav jesam. I ja tako inim.""Tako i treba biti. Ali pripazi malo s onima gore.""Dosad je uvijek bio dobar s nama, Perl."Rijei su poput pare izlazile iz njihovih usta. Iako je bilo rano popodne, inilo se kao da

se veer spustila nad geto.Gusta je magla visjela u zraku, nebo mrano kao podrum s ugljenom i inilo se da jedina

svjetlost dolazi iz zemlje, iz zaleena snijega u kojem su otisci stopa i tragovi kola ouvanipoput fosila. Guva i vika u pelunkama ista je kao i u prethodnom i nadolazeem stoljeu,jednako tako i zadah kanalizacije i luka; dim se sputa iz dimnjaka, a tu i tamo kroz njegazaplamsa vatra. Polupodzemne staretinarnice prenatrpane su dronjcima, pokvarenimkuanskim aparatima, hravim starim eljezom i stvarima kojima se vie ne moe otkritipodrijetlo; oronule drvene kolibe, trulih zidova i poluuruenih nadogradnji, stube iju jenamjenu teko odrediti i koje se njiu naprijed-nazad prema pohotnoj pjesmi kurvi ubordelima i pjevanim psalmima pravovjernika, ujedinjenima u udnovatu kantatu, ujnu samona ovome mjestu. Unutra se ponekad vidi kako su uske sobe potezima krede podijeljene nastanove, i opet pune trgovake robe, kaveza s golubovima, lonaca i tava, vrea sa slamom suspavanom djecom, bolesnima, umiruima. Gostionice sa zadimljenim uljnim svjetiljkama supune: proroice, proricateljice iz dlana, gatare iz karata koje vrite za panjom; irevima ipritevima prekriveni epavci i patuljci vjeaju se na noge koje prolaze, molei milostinju,prije nego to ih izbace.

Samo oni koji ovdje stanuju poznaju put kroz labirinte krivudavih uskih uliica,unutarnjih dvorita i prolaza. Meu ovim siromanim ljudima koji esto nemaju ni cipele, vesu im noge zamotane u krpe, rabin djeluje poput bogata ovjeka. Izmeu visokog eira skrznenim rubom i gotovo bijele brade, dva jasna plava oka promatraju tu orijentalnu slikurasutog Izraela u zimskome Pragu. Svi prepoznaju asnog uenjaka, osnivaa i rektoraTalmudske visoke kole, klanjanjem mu oslobaajui prostor, to inae ne ine za neisterabine iz neke od desetaka sinagoga kojima geto obiluje, i koji su osim to su i rabini jo imesari ili popravljaju lonce. Na malom trgu pored Staronove sinagoge, najstarije u idovskojetvrti, stoji grupa ljudi i zadivljeno gleda gore. Zgrada stoji sama za sebe, to ju je stoljeimapotedjelo poara koji su s vremena na vrijeme proiavali geto. Ponad sivih oljutenihzidova uzdie se visoko gotiko stepenasto proelje, iza kojeg se nalaze tavani na koje nikadanitko ne zalazi. Svaka stepenica proelja okrunjena je ciglenim iljcima a tamo se sadaodvija udnovat prizor. Iz magle iskae sedam, osam malih plamiaka, velikih poput ruke,skau gore-dolje po stubama, premeu se jedan preko drugoga, izvode piruete, sjedinjuju se iiznova razilaze.

"to je to, rabine?" uplaenih oiju pita mlada ena. "Zar ne trebamo gasiti?"Ali na rabinovu licu pojavljuje se osmijeh."Nije ovo poar, Mirjam. Ovo je aneoski ples." I podigne ruke i pone pjevati, skaui s

noge na nogu.Bilo je ovo zarazno, pa su malo kasnije svi poeli skakati, okretati se i pjevati u ritmu

zaigranih plamiaka. Brzo se to prenijelo i u uske uliice, ak i tamo odakle se plamici nisuvidjeli, i za pola minute zanesenost je obuzela cijeli geto. Graja tisua glasova ula se dalekoizvan zidina, u ostalom dijelu grada.

"idovi su opet poludjeli", jedan drugome govorili su krani kuckajui se po elu. Ali utom trenutku, kao da je via sila puhnula prema proelju, plamici su se iznenada ugasili.

11

Rabin koji je s Mirjam plesao kolo, pusti njenu ruku i daui i znojei se dolazi do daha. Mirse i oko njih opet vraa.

"Kako si inae, dijete moje?" pita rabin sputajui ruku na njezinu glavu.Mirjam ga uhvati za ruku i poljubi je.Prije nekoliko mjeseci rodila je ivotinju, psa, koji je triput optrao sobu, poeao se iza

uha i pao mrtav."Vrijeme lijei sve rane", kae rabin, dok se njene velike, tamne oi vlae. Vrijeme!

Rabin pogleda na sat idovske opine, na uglu preko puta sinagoge; a budui da se hebrejskipie zdesna nalijevo, i kazaljke se okreu obrnuto. Dva su sata, mora pouriti. Kroz guvu ismrad izmeu straara i jazbina svjetine krene u smjeru rijeke, pored groblja s tisuamanadgrobnih kamenova, nakoenih i nakrivljenih poput trulog zubala pretpotopnog udovita, sostacima snjene glazure na rubovima. Dok ga dva kranska straara nepovjerljivopromatraju, prolazi kroz gradska vrata na mostu preko Vltave.

Ovdje iznenada sve utihne; samo na blatnoj obali, kod rudnika salitre zamjeuje se maloivosti. Dok slua kako u dubini sante leda udaraju o drvene stupove, naputa kao da seradi o religioznoj datumskoj granici 3. Adar 5352. i ulazi u 16. veljae 1592.

Na drugoj mu strani dobrodolicu zaele crkve i patetine slike svetaca, koje u njemuizazovu gaenje, jer nitko ne bi smio napraviti graviranu sliku, ili bilo kakav kip neega to senalazi na nebu ili ispod zemlje, ili u vodama ispod zemlje. Sve je to kopilad zlatnog teleta, sveje to rad njegova nadutog kolege, lanog Mesije, koji je degenerirao do spasitelja antisemita.Premda... nije li JHVH, blagoslovljeno ime Njegovo, sagrijeio protiv svoje zapovijedi, kadaje stvorio Adama na svoju sliku i priliku ? to je ovjek, ako nije iva slika? Rabin je stekaoosjeaj da se u tome nalazi klica male vjerske rasprave, jer JHVH, blagoslovljeno imeNjegovo, mora naravno biti bezgrean.

Dvorac na uzvisini jo se ne vidi od magle; stenjui poinje se uspinjati putem, svakih parkoraka proklizujui na ledu. Nema pojma to bi car mogao eljeti od njega. Poziv je stigaodok je drao predavanje na visokoj koli: u getu se pojavio carski kurir na bijelome konju i nesilazei s njega predao poruku Perl. Razgovarao je o tome s prijateljem, MordechaijemMaiselom, dvorskim idovom i carevim financijaem, koji je uz to i mecena idovske etvrti,ali ni on nije nita znao. Moda je iza svega stajao Tycho, danski astronom i carskimatematiar, s kojim se susreo nekoliko puta i s kojim se dobro slagao.

Kao da iz velike daljine sam sebe promatra: mala, skliska crna pojava na bijelombreuljku. Iza njega, u dubini, grad i rijeka nestaju sve dalje u oblaku koji se nadvio nadzemljom, a iz kojeg stre jo samo crkveni tornjevi, i ponegdje se vide plamtee vatre, dokpred njim svakim korakom postaje sve svjetlije. U posljednjem dijelu prema vrhu, na uskimdvorskim stubama daui zastaje na ledenu vjetru, polae ruke na deblo i u kalju se savijaprema naprijed. Nije ovo etnja za ovjeka od ezdeset i osam godina. Pod plavim nebom, naslabu zimskom suncu u dvorcu prostiru se palaa i katedrala. Osjea se usamljeno, ali osjeajnestane kad kod rampe pokazuje carev poziv i mora podnijeti nepovjerljiv pogled kopljanika;to idov radi u Dvorcu?

Kroz sumporne pare prolazi Zlatnom uliicom. Tamo, u dugakom vijugavom nizumajunih kuica nalik onima za lutke, ugraenima u zid tvrave, tako malenih da crepovijedva nadvisuju njegov eir, car je smjestio alkemiare druge garniture. S odsjajem vatre nalicu praktiari hermetike umjetnosti sjede za svojim artanorima, a njihov majuni prostor doposljednjeg je kutka natrpan destilacijskim kotlovima, tikvicama i drugim instrumentima.Neki klee s rukama sklopljenim u molitvi nad destilacijskim procesom fosfora i ive vodeiga u pravom smjeru tijekom faze Velikog ina, od materia prima do lapis philosophorum, usjedinjenju Crvenoga i Bijeloga, Sunca i Mjeseca, kemijskog sjedinjenja Rexa i Regine, izkojega se raa vjeni ivot, a u retorti pojavljuje homunkulus. Nekoliko titonoa patroliragore-dolje vodei brigu da alkemiari ni na trenutak ne napuste pei.

Rabin je to esto viao, i ne eli imati nita s time. Svijet je iracionalan i prepun uda, kaoto je nedavno roen djeak sa zlatnim zubom, i naravno da takva uda moraju imati mjesto uuenju, ali ovjek ih ne smije pokuavati stvarati sam; ljudski magini trikovi, bez obzira radili se o alkemiji ili neemu drugom, sve je to glupost.

12

Jedino to ima smisla jest ono emu je on posvetio svoj ivot: Tora, moral i matematika, okojima je napisao petnaest knjiga. Ve je htio odvratiti pogled, kad je iznenada iza stakla nabroju 22 ugledao neto potpuno drugaije. ovjeka od nekih tridesetak godina kako sjedi igrozniavo zapisuje, pognut nad stolom, rairenih, ispruenih nogu, jedva dospijevajuinamoiti pero u tintu. Kad je rabin podigao pogled, pogodio ga je sjajan, melankolian odsjajtamnih oiju: oiju poput crnih mlaka u parku, zaostalih nakon pljuska. Sredinom njegoveguste crne kose prolazi jasan razdjeljak, otkrivajui bjelinu glave, kao da je pedantan krvnikoznaio mjesto za sjekiru kojom e mu rascijepiti lubanju. Kako je ovaj zaao meualkemiare? Rabin bi ga najradije upitao tko je, ali sada za to nema vremena.

Iznenada ga u vrat pogodi snjena gruda."idov! idov!" vie nekoliko uzbuenih djeaka kad se okrenuo i nastavljaju ga grudati

dok vojnici promatraju s osmijehom.Otarasio ih se tek na prepunom dvoritu katedrale svetog Vida, u kojem se na sve strane

rui i gradi. Kroz mnotvo prosjaka, lutajuih svinja i kokoi probija se do odmorita palae.Tamo ga eka elegantan oficir s visokim eirom, pripijenim visokim izmama i maem,okruen dvama muketirima i tako se nae u dobro podmazanoj monarhijskoj maineriji.Otrese snijeg s izama i krene za njim po mekim tepisima, kroz hodnik, mramornim stubama,a zatim kroz niz prolaza i dvorana, od kojih je svaka raskono ureena slikama, goblenima izlatno obojenim namjetajem, na kojemu nitko ne sjedi. Nikada nije bio ovdje i ono to muupada u oi jest da u sreditu moi vlada potpuna tiina. Unato samome sebi, osjea senesigurno i nervozno, i to ga jo vie ivcira. Kod dvostrukih vrata, prekrivenih mramornimorlovima, lavovima i drugom agresivnom faunom, preuzima ga drugi oficir, koji salutira,okrene se na petama, zakuca na vrata i ne ekajui odgovor, otvori ih.

U sredini velike dvorane, na ijim objema stranama gore divovske vatre, za prepunjenimstolom sjedi dvanaest ili etrnaest mukaraca i jede, a posluuje ih jednako toliko lakaja ucrvenim, zlatom vezenim livrejama. Zidovi su prekriveni slikama, zemljopisnim kartama iormarima s knjigama, a nalaze se tamo i veliki Zemljini i nebeski globusi. Rabin zastane;oficir za njim zatvori vrata. Sva lica okreu se prema njemu. Na elu dugakog stola onodmah prepoznaje Rudolfa II., s izraenom habsburkom donjom usnom na nadutom licu,Vladara Austrije, Kralja eke i Maarske, Cara Svetoga Rimskoga Carstva. Iza njeganekoliko dvorskih velikodostojnika, a po strani, za malim stolom, sjedi tajnik i zapisuje.

Rabin skine eir, nakloni se i ree:"Vae Kraljevsko i Carsko Apostolsko Velianstvo."Car kimne. U etrdesetima je, ali ve je elav i ugojen. vaui, s komadom mesa to se

pui u lijevoj ruci, i aom crnog vina u desnoj, odmjerava neko vrijeme svoga novoga gosta,od glave do pete, snudenim pogledom upalih oiju.

"Dobro", progovara konano. "Dakle, evo ga osobno, na uveni Maharal, Jehudah Lwben Bezalel. Kao i svi rabini, i vi nalikujete svim rabinima. Zato je tome tako?"

"To je stoga jer zapravo postoji samo jedan rabin." Lw je u trenutku shvatio da sadaslijedi opasno pitanje o identitetu toga jednog rabina, no, oito, car ga je odluio potedjeti.

"Sve u redu s izabranim narodom u Pragu?"Zauje se smijeh za stolom."Stekli su osjeaj da nemaju razloga za brigu, dok vi vladate, Velianstvo."Car ponovno kimne, ali ne ulazi dalje u to.Rukavom obrie mast s brade."eli li visoki rabin moda zaloiti sa mnom?"Ton pitanja Lwu se uope nije svidio, i premda je miris peene srnetine izazvao slinu u

ustima, pristojno je odbio. Oigledno, ovdje vlada pravilo da tko ne jede, taj i ne sjedi, jersada mu nisu ponudili ni stolac, iako je oito bio najstariji u drutvu. Za stolom je interes zanjega opao, lica su se okrenula i prekinuti razgovori opet su nastavljeni. Nije znao kamo e sasobom, ali je shvatio da mora ostati stajati gdje jest i ekati da mu se ponovno obrate. Jednomje tako i sam poslao uenika u kut; i odluio da to vie nikada nee uiniti. Zapone, jednogpo jednog, prouavati mukarce za stolom. Nemaju oni glatke obraze dvorjana, ve svaki odnjih ima karakteristinu glavu; neki izgledaju izrazito divlje i potroeno.

13

Oi mu susreu pogled Tycha Brahea, zdepasta ovjeka blizu pedesetih, sa zlatnimumjetnim nosom; on je ovdje jedini kojeg poznaje. S pitanjem u oima astronom gleda uRudolfa, koji mu kratko kimne, a ovaj ustane i krene prema njemu.

"U drutvu knezova ovjek uvijek mora biti spreman na ponienja", apne mu."A da i ne spominjem idova, ali na to smo navikli. Jeste li vi organizirali ovaj susret?""To vie ni sam ne znam", odgovori Brahe gledajui ga u oi."Razumijem", kimne Lw. "Dvorska tajna. A tko su ostali?""Cvijet Europe, dopunjen skupinom meunarodnih varalica i ostalog oloa, ali to e,

nadam se, ostati meu nama." Oima brzo prelazi du oba reda stola i urno objanjava Lwutko je tko. "Redovnik s careve desne strane je Giordano Bruno, zanimljiv pisac i filozof.Prema njemu, svemir je beskonaan, njegov obim je nigdje, a sredite svagdje."

"Dakle, i ovdje", ree Lw."I ovdje. Moda ba ovdje. Onaj momak pored njega od puno manjeg je znaaja,

Sendivogius, poljski avanturist i alkemiar, ali car je lud za njim. Nemate pojma to sve moguarlatani i prevaranti kad im uspije ui ovamo, i sve zbog toga, ako mene pitate, to je carispunjen strahom od smrti. Zatim evo i Corneliusa Drebbela, onaj plavokosi mladi. Dolazi izHaarlema i ini se da je izmislio podvodni brod. Pretpostavljam da je takvo to potrebno uHolandiji, jer tamo uvijek kii. Uza sve to on je, i to ne bez zasluge, graver, te naravno ialkemiar. Pored njega sjedi jo jedan tulipan, Adriaen de Vries, sposoban arhitekt i kipar,kojeg je car uzdigao do plemia. Zatim su tu i dva Engleza. Onaj s kozjom bradicom je JohnDee, miljenik kraljice Elizabete, arobnjak, alkemiar, astrolog, matematiar, geograf i neznam to sve ne. Zaklinje se da moe govoriti Adamovim jezikom."

"Luaci su nezgodni", odgovori Lw."No ipak, ini se da nije potpuno beznaajan. Momak pored njega, onaj kukasta nosa i

odrezanih uiju u svakom je sluaju dokazani varalica i histerik. Neki Edward Kelley,svojevrstan medij; prema svome svjedoenju, razgovara s anelima. Da, velecijenjeni,ponekad mi se ini da sam zalutao u ludnicu, car je pretvorio dvor u odraz svog siromanog,smuenog duha. A to je tek samo njegova ljudska kolekcija, to e rei, njezin maleni dio;morate jednom vidjeti i njegove ostale kolekcije. Takvo to ne postoji nigdje na svijetu, itavapalaa je kabinet rariteta, nijedno pero ne bi opisalo to blago. Njegovi agenti pretrauju itavuEuropu i kupuju sve to se moe i ne moe prenijeti, od dragocjenih Cranacha i Drera donajstranijeg kia, kao to su brnjice i oslikani kokosovi orasi. Lijevo od njega sjedi njegovnajdrai slikar, Arcimboldo, koji se uzdigao do carskog palatina. Tamo dalje vise njegova dvaportreta."

Blistavim zlatnim nosom Brahe pokae prema zidu. Kimajui glavom, Lw promatrafantastina lica, jednom sastavljena od riba, jednom od voa, a zatim opet od kuhinjskih alataili svakojakih ivotinja. to sve gojim ne izmisli, umjesto da se udubljuje u zakon JHVH-a.

"O onome mladiu plamteih oiju pored njega", nastavi Brahe, "koji se, ini se, svaa saSendivogiusom, jo emo mnogo uti. To je moj kopernikanski pomonik, Johannes Kepler,koji rezultate mojih promatranja koristi za jednu potpuno novu teoriju o putanjama planeta,koja mi se uope ne svia. Ali kako zadrati mladost kad vrvi idejama, poput njega. Trenutnose nalazi u prilinim tekoama, majka mu je optuena za vjetiarenje. Pored njega sjediMichael Maier, carev osobni lijenik, ijatrokemijski sljedbenik Paracelsusa; o njemu samproitao zgodnu knjigu, Atalcinta fugiens, i od svih ovdje prisutnih okultista ovaj je modanajzanimljiviji. Skoro smo napravili krug. Ono tamo je Roelant Savery, junonizozemskislikar i, konano, jo neki talijanski negromant, mislim da se zove Angelo Ripellino. Da,Maharale, sada ste i vi ovdje, ini se da se uklapate u ovo bizarno drutvo."

Lw podigne ruke."Ali kako?""Uskoro ete vidjeti. Doite, zasad je dovoljno. Mi emo jednostavno sjesti, a ako se caru

ne svidi, ve emo uti."Uhvati ga za lakat i pokae mu prazan stolac na kraju stola, upravo nasuprot Rudolfu.

Njihov dolazak jedva da je bio zamijeen.Raspoloenje gostiju postaje sve bolje i bolje; lakaji u pohabanim livrejama, veinom

14

premalenim ili prevelikim, neprekidno ulijevaju vino, otmjeno, s lijevom rukom na leima, iposvuda odjekuje smijeh i vode se glasni razgovori. Sam car ne sudjeluje. Utonuo usaturnalijsku melankoliju sjedi u svojem velikom naslonjau, glave lagano pognute, oijupoluzatvorenih. ini se da tako i eli, misli Lw, biti prisutan, a ipak odsutan. Primjeuje i daje car stavio svoju ruku na ruku Giordana Bruna, kao znak privrenosti, to je Sendivogiusdoekao s ljubomorom. Arcimboldo, koji vie nije tako mlad kao neko, zaspao je s glavomna stolu usred zlatnog jedaeg pribora. Kelley je pijan. Prevrne au, koju su odmah ponovnonapunili, njiui se ustaje, pri emu srui stolac s oitom eljom da caru odri zdravicu, toDee uspjeno spreava povukavi ga natrag za rukav. I pred Lwa stie aa, koju on prinosiusnama, ali ne pije. Kad podigne pogled, gleda ravno u Rudolfa i ini se da svi za stolomto osjeaju. U tiini koja je iznenada nastupila, car upita:

"Rabine, to je to Golem?"Tu smo. Lw u istom trenutku shvaa kamo sve to vodi, ali odluuje da e to dulje

glumiti budalu. Pomakne crnu kapicu na tjemenu i odgovori:"To je hebrejska rije koja se pojavljuje u Psalmu 139, stihu 16. A znai neto kao

'neoblikovana gruda'.""Zar je to samo rije?""Samo rije..." ponovi Lw. "to je uope vee od rijei, velianstvo?""Da, da, pusti to", car e umorno, "poznata su mi ve pomalo vaa shvaanja. Rije 'stol'

je samo rije, isto kao i rije 'Bog', ali stolovi postoje, a postoji i Bog.""Postoje li zmajevi-bazilisci jer postoji rije 'bazilisk', velianstvo?" upita Kepler.Car gleda u Maiera."Naravno", odgovori ovaj, "inae ne bi postojala rije."Lw potvrdi."To e dakle rei da sve postoji.""Tako je.""Ma dajte, molim vas", ree Kepler. "Ako sada dakle izmislim novu rije, recimo

'kraldor', onda prema vama na svijetu i postoji neki 'kraldor'?"Maier se zamisli."Da.""Ali prije pola minute, dok jo nisam izmislio tu rije, je li kraldor ve postojao?"Maier se poinje mekoljiti na stolcu. Kratko pogleda u cara i ree:"O tome moram razmisliti.""Ako ne postoji, onda sam ga upravo stvorio. Ali ja sam zapravo mislio da je stvaranje

ivih bia Boja povlastica.""A homunkulus?" ozlojeeno zapita Dee. "Zar ni on ne postoji?""To ete morati dokazati.""Paracelsus je napravio jednoga!""Tako tvrdi, ali jeste li vi ponovili njegov eksperiment?""Jo nisam.""Sve dok se to ne dogodi, i ostali ne vide homunkulusa, ostaje samo rije. Tako je kao to

Maharal kae: inae postoji beskonaan broj stvari, isto toliko koliko i rijei koje moemosastaviti." Na licu mu se pojavi kiseo osmijeh. "Tko bi rekao da u se ikada sloiti srabinom!"

"Smiri se, Johanne", ree Brahe, "zna gdje ti je mjesto.""Moda", predloi car, "moda je Bog tako stvorio svijet da je sve na njemu mogue." U

glasu mu se zauo ton prema kojem se moglo zakljuiti da ovaj predmet smatra zakljuenim."Uostalom, rekli su mi da je i Golem neka vrsta homunkulusa, umjetnog ovjeka, idealansluga."

Lw duboko uzdahne."To su samo legende. idovi su uvijek bili dobri u izmiljanju velikih pria.""Je li to onda samo pria?""To je ponovno neto kao... samo jedna pria...""Sluajte, Lw", ree car, malo se izdignuvi iz stolca, "razumijem da kao talmudist imate

15

kompliciran odnos s velikim priama, ali savjetujem vam da im prije postanete konkretniji."Krajikom oka Lw ugleda Braheov pogled koji mu govori da pripazi na svoje rijei. "Jeste liikada vidjeli Golema?"

"Ne, velianstvo.""Poznajete li nekoga tko je ikad vidio Golema?""Koliko mi je poznato, ne.""Poznajete li nekoga tko je ikad nainio Golema?""Kae se da to bijahu Abraham i Jeremija."Drebbel prasne u smijeh."To je bilo davno.""Prema Talmudu, prije nekih tisuu i tristo godina to se dogodilo nekoliko puta.""A u nae vrijeme?" usluno e Savery."Naravno, ne znam to se sve dogaa u idovskom svijetu, u Porajnju, Francuskoj,

panjolskoj ili Italiji, i to sve magiari ne izmisle, ali uo sam glase da je u Poljskoj rabinEliyahu Ba'al Shem iz Chelma nainio jednoga."

Car se nagne u stranu i podigne umornu ruku prema velikodostojniku koso iza sebe, kojise odmah nagne prema naprijed.

"Dovedite tog momka", ree, i ne pogledavi ga."To na alost nije mogue, velianstvo", ree Lw. "Umro je prije deset godina."Strpljenje je cara iznenada napustilo. Brzim pokretom, nezamislivim za nekoga tako

mlitava tijela, ustao je i zaprijetio savinutim kaiprstom prema Lwu, kao to uitelj ini suenikom. Lw ustaje i slijedi ga, dok ostatak drutva ostaje pomalo prestravljen. Udugakom, brokatnom kunom ogrtau, sve do zlatom izvezenih papua, Rudolf odlunimkorakom hoda prema vratima sa strane, koje lakaj uz naklon otvara. Ulaze u malu dvoranu,posvuda uokolo ureenu velikim, arenim slikama koje prikazuju fantastine scene. Lwnema vremena da ih sve proui i jedino to mu zapinje za oko, lik je Krista zatvorenih oijukoji nosi kri okruen neopisivo odvratnim licima koja nesumnjivo predstavljaju idove. Usredini se nalazi velik stol, napuen alkemijskim instrumentarijem, no za razliku od Zlatneuliice, ovdje je sve od srebra i kristala. Oigledno, ovdje car sam izvodi eksperimente.

Vrata se za njima zatvaraju i car se okree prema njemu."Da ne okoliamo, rabine, ja elim Golema. Moete li ga za mene napraviti?"Zamahnuvi rukama, Lw se odvrati od njega, a zatim opet okrene prema njemu."Velianstvo, morate razumjeti da je stvaranje Golema mistini ritual, kojim se ponavlja

stvaranje Adama. im jednom oivi, odmah ga treba unititi, inae moe doi do svetogra.Radi se samo o dokazivanju moi svetih slova."

Car pogleda ostatke od jaja na njegovu reveru."A va poljski kolega, je l' i on ostao na tome?""Ne, mislim da ga je pustio da ivi i iskoristio. Ali ta se ideja pojavila tek nedavno.""A kad biste i vi uinili isto?"Lw zatrese glavom."Problem je u tome, velianstvo, to ja nisam kabalist. Ja sam obian knjiki moljac koji

svoje uenike pokuava uvesti u uzviene tajne Tore. A to je i vie nego dovoljno posla.""Skromnost je va ures, ali moda ste ipak uli moje pitanje. Naravno i vi biste dobili

neto zauzvrat."Lw brzo razmisli. To, naravno, nije bilo pitanje, ve naredba. Ako je ne izvri,

posljedice bi mogle biti strane. to bi trebalo stajati nasuprot bogohuljenju? Plemiki status?Imanja? Ili jednostavno novac? Perl i on nisu ivjeli raskono, ali da je htio postati bogat,izabrao bi karijeru poput one Mordechaija Maisela. Zapita se je li stigao do toke u ivotu nakojoj e unititi svoj ivot ali iznenada mu sine kako e moda smiriti Elohima.

"Vaa volja, velianstvo, za mene je zakon, ali ne mogu vam nita obeati. Nikada senisam bavio takvom vrstom prakse, ali naravno da u pokuati, premda nije iskljueno ni dasu magini izvori u dananje doba zaepljeni."

"Moglo bi biti", car negodujui zakima glavom. Vjerojatno je ve negdje ranije uo tajargument. "A to za sebe elite, ako vam uspije?"

16

Lw malo ispravi lea."Obeanje da se moj narod na dulje razdoblje ne treba niega bojati, ovdje u Pragu."Car ga nastavi promatrati."Dulje razdoblje je dugako, Lw."Sa eirom u rukama, Lw napravi pokornu gestu."Znam da e ponienje Izraela neposredno prije njegova osloboenja biti vee no ikada. I

upravo iz njega e i proizai.""Ovo se ne slae s onim to ste me pitali. No dobro, Maharale, uinit u to mogu,

premda neke stvari nisu u mojoj moi. Ni ja ne mogu vladati preko svoga groba."Lwu je bilo ao to nitko nije bio svjedokom ovog obeanja no car se s druge strane i

ne bi obazirao na svjedoke. Ako bi bilo potrebno, bacio bi ga u tamnicu, ili, jo efikasnije,odsjekao mu glavu.

"Ovo mi se ne svia", kae Perl."Ni meni", odgovara Lw palei svijeu, "ali to u?""A ako ti ne uspije?""Onda imamo problem. A imamo ga ak i da mi uspije.""Uvijek je tako, s takvom vrstom ljudi, uvijek stvaraju drugima probleme. Car ve ima

sve, a sada hoe imati i Golema. Zaboga, zato?""Zato", odgovori Lw, "to kad ima sve, zapravo nema nita. Ima jo samo elje.""Normalan ovjek ve je zadovoljan i s novom efljom.""Caru bi bilo najdrae kad bi mogao biti zadovoljan s novom efljom. Ali kad uskoro

dobije Golema, ni s njime nee biti zadovoljan. Tada e ve odavna eljeti neto posvedrugo."

"Jadan ovjek", vrtei glavom odgovori Perl, dok je ulijevala juhu od luka. "Nadajmo seda e ti uspjeti. Vjerujemo u tebe."

Nakon boravka u Dvorcu na breuljku, Lw se morao priviknuti na svoj zaguljivi stan,kojih bi deset moglo stati u srednje veliku dvoranu palae. No primjedba njegove ene dalamu je vie snage nego sve to je dobio tamo gore od onih veleumnika. Naravno da e muuspjeti, premda mu je neugodno, kako sa stajalita religije, tako i sa stajalita prakse. Sada evjerojatno morati prekinuti pisanje komentara na Targum i Midra, jer e moda mjesecimabiti zadubljen u sve te udne spise, to mu po prirodi ne lei, zapoevi naravno sa SeferJezirom.

Uz pomo svoga starog uenika, sljedbenika i pomonika rabina Jakoba Sasona ha-Levija, vesela, vrckava ovjeka, koji se jedini snalazi u biblioteci Talmudske kole iStaronove sinagoge, sljedee tjedne Lw provodi u istraivanju i prouavanju lakrdijakihtraktata, dok se vani na uliicama neometano nastavlja graja ljudi, za koje postoji samo ovdjei sada. Dan za danom uzdiui pognut nad knjinim svicima, kojih ima koliko i listova nadrvetu spoznaje, razmilja kako na carevu zapovijed sada jo mora postati i arobnjak ustarim danima. Raunao je da e ui u povijest kao ugledan uitelj povijesti iz esnaestogstoljea, a moda i vie od toga, no sada se ini da e ga se sjeati iz posve drugog razloga barem ako mu uspije napraviti glupoga Golema, s doputenjem JHVH-a. No ini se da takoto ide u ivotu, nema smisla opirati se.

Prema svim su izvorima Abraham i Jeremija uli od JHVH-a da kao smrtnici nisu samisposobni prodrijeti u JHVH-inu kreativnu uputu Sefer Jezire, pa se Abraham obratio Noinusinu emu, a Jeremija svojem sinu Ben Siru. Lw je pronaao samo svog zeta, rabina Isakaha-Kohena, oca svojih unuka, trojki. Ovoga to uope ne zanima, ali kad u povjerenju sazna zasporazum, koji je njegov tast sklopio s carem, spremanje stati uz njega, premda pripadaskeptinim realistima iz Maimonideke kole, a ima, kako kae, i pametnijeg posla, u svomepekarskom zanatu. ak i vie od Lwa smatra on sve te kabalistike trice i kuinenedostojnima, neistim padom u mitsko predstanje rabinske ortodoksije. to li je Golem doizdjeljani ili barem zamijeeni kip? Ali oigledno ovoga puta JHVH tako eli. Tako to izloi itastu koji mu na to razdraen odgovori kako je sve to mnogo sloenije i da e kad sve ovozavri o tome napisati studiju. Isakova kosa i brada crvene su poput razbuktale vatre, to

17

ukazuje na ekstatian karakter, ali upravo je suprotno. I Ester, Lwova ki, saznala je toprekasno, to i nije neto posebno, jer skoro svi se uvijek vjenaju za pogrenoga.

"Kako je mogue, deko", zapita Lw, "da se ti nikada ni za to ne zagrije? Ne treba meuiti o problematici kabale, jer, kako stvari stoje, moramo napraviti Golema, svialo se tonama ili ne, a to se ne moe uiniti tako kao to ti pee kruh. Ve prije tristo godina RabinNathan je napisao da savrena Golema moe stvoriti samo savren ovjek, koji je potpunosjedinjen s Adonajem, blagoslovljeno ime Njegovo."

"Pa hajde! Ti se usuuje.""I ti se mora usuditi. Ne ini to za sebe, ve za svoj narod. to e rei ako nam ne

uspije i nastane pogrom, a car ne uini nita?" A kada mu Isak nije odgovorio, nastavi: "Kadve govorimo o tome, nedavno sam imao stravinu viziju. U komentaru rabina MenachemaTsioynija na Toru, sluajno sam proitao da su naa dvadeset i dva sveta slova zapisana naAdonajevoj ruci. Tada sam vidio bljesak ovjeka koji se zove 'ovjekotres', kao to imamo izemljotres, i malo kasnije vidio sam izraelski narod kako u beskonanim redovima ide u smrt,a na njihovim rukama slova, koja valja itati kao brojeve."

Isak ga pogleda kimajui glavom."Moda biste malo trebali pripaziti na sebe, oe, niste vie tako mladi.""Brigu ostavljam tebi, nikada se nisam tedio. Ali, naravno da si u pravu. Naveer, dok

leim uz Perl, zatvorenih oiju, ponekad se uhvatim kako jo uvijek itam. Slova vidim takojasno kao da pred otvorenim oima drim pergament."

"A nema ga, jer to nije mogue.""No ipak, ja itam. itam stvari koje nikada ranije nisam itao.""I koje nitko nije napisao."Lw uzdahne. "ivimo u nerazumljivom svijetu, Isae."Nakon mjesec dana led je nestao iz geta i vjetar bi katkad s breuljaka donio miris

proljea sve je spremno za poetak stvarnog prouavanja. Znaju da su i Abrahamu iJeremiji trebale tri godine da bi razumjeli Sefer Jeziru, no nadaju se da e s tucetomkomentara na dohvat ruke zavriti za nekoliko mjeseci. No u itanju, i ponovnom itanju iraspravljanju o Knjizi Postanka neprimjetno je stiglo ljeto, jesen, i na groblju su na spomenikeve ponovno padali poutjeli listovi. Zagonetni su tekst dotad ne samo znali napamet, ve seinilo da je on prodro u njihovu unutranjost i njihove kosti, iako knjigu jo uvijek nisurazumjeli. Ali stigli su dalje od razumijevanja, kao da su se pretvorili u nju, sami postaliknjiga; vie ne misle ni na to drugo i nou sanjaju o njoj.

ak i Isak. U njegov legalistiki duh iznenada je prodrlo neto, posljedica beskrajnihkombinacija i permutacija dvadeset i dvaju slova, triju majki, dvjesto trideset i jednih vrata,sedam dvostrukih, dvanaest jednostrukih... Ester, koju je uvijek ivcirala muevljeva tupost,sada je za njom eznula, jer njegov je entuzijazam bio jo nepodnoljiviji od njegovemrzovolje. Ne samo da je jo jedva s njom razgovarao, ve mjesecima nije s njom ni legao.Unato njenim lijepim okruglim grudima i irokim bokovima, no seksualnost mu ionakonikada nije bila jaa strana; jednom, napravivi trojke, inilo se kao da se dva puta uspiopotedjeti. Najradije bi pokupila svoje stvari i svoje djeake i napustila ga. S druge strane, zaPerl to nije bilo nita novo. Njezin Jehudah uvijek je takav kad ozbiljno radi. Ne zamjera mu,ali sjaj u njenim oima iz godine u godinu tamni.

Na kraju kranske godine 1592. Lw je u meuvremenu ve zaao u ezdeset i devetu ponovno se u getu pojavio, okruen malim djeacima, carev kurir na konju visoko seuzdiui nad gomilom. Njegovo Apostolsko Velianstvo, izjavio je glasonoa, eli znati kakoide s Golemom. Oito, car postaje nestrpljiv, ali nije ni zaboravio, to je dobar znak s obziromna obeanje koje je dao. U odgovoru glasonoi Lw napie da na zadatku radi i dan i no,osim na abat, ali da je ovaj fundamentalni eksperiment isti kao i pretvorba srebra u zlato:urba stvara samo olovo. Ali budui da e Golem zatititi idovski narod od progona,Njegovo Apostolsko Velianstvo moe biti sigurno da rad nee trajati ni dana vie no to jepotrebno. ak je za njega i ime izmislio: Josil Golem.

Ipak, sada s dvostrukim marom nastavljaju zadatak. Prvi i najvaniji komentar SeferJezire, koji je Sason stavio na stol, onaj je rabina Elazara ben Judaha iz Wormsa.

18

Napisan oko 5000. godine, to znai u trinaestom stoljeu kranstva, sadri podrobnepraktine upute za tisuu nunih kombinacija i recitacija slova, na kraju knjige razvrstanih udugake tablice. Ta posljednja, naravno duboka tajna, nedostaje u veini rukopisa, ali ne i uprimjerku u Staronovoj sinagogi. On je gotovo isto tako klasian kao i sam Sefer Jezira ibezbrojni kasniji komentatori temelje se iskljuivo na njemu.

Svjestan potencijalne ivotne opasnosti, u kojoj se, prema rabinu Gerschomu iz Berlina,nalazi svaki stvaratelj velikog djela, sljedee mjesece potroili su na ponavljanje kompliciranapostupka i uili ga napamet. Ubrzo su primijetili da im sjedei za stolom ba i ne ide takolako, pa se Lw domislio da je Sason spreman preuzeti ulogu budueg Josila.

Kako je u Talmudskoj visokoj koli naokolo hodalo previe znatieljnih oiju, a u getu seve aputalo da se Maharal i rabi ha-Kohen bave tajnom djelatnou, premjestili su podrujerada u hladno, mrano potkrovlje Staronove sinagoge, koja se nalazila nekoliko uliica dalje.Temeljne kamene te misteriozne graevine u Prag su svojedobno donijeli aneli ravno izopustoenog Hrama u Jeruzalemu, pod uvjetom da ih vrate ako Hram bude ponovno sagraen,i rabin ha-Levi nije se ba osjeao ugodno dok je leao na kripavu, pranjavu podu idoputao da se nad njim odvijaju rituali. Ipak, bio je sretan, jer se ovako osjeao korisnijimnego kad bi iz nia iskopavao i prenaao antike manuskripte. Ponekad bi zapao u san, ukojem bi ga odmah pohodili groteskni snovi prepuni bia koja su nalikovala Arcimboldovimslikama, o kojima mu je Lw priao, no ove njegove nisu bile sastavljene od voa ili lonaca itava, ve od udnovatih aparata i strojeva koji su mogli letjeti.

Kad bi se u oku probudio i pored sebe u odsjaju plamsavih svijea vidio dva ovjekakako lepraju poput imia, s divovskim sjenama na strmom kosom krovu, recitirajuimaginim glasovima, obuzeo bi ga osjeaj da su se prihvatili neega to daleko nadilazinjihove moi.

Kad je prola zima, a redoslijed radnji postao im toliko dobro poznat koliko i sam geto,Lw je odluio posvetiti jo nekoliko mjeseci prouavanju kasnijih komentara. Ljetos tomoraju konano uiniti. Tada e navriti i sedamdesetu; njegov roendan, jedanaesti dantamuza uinio mu se za to prikladnim datumom.

"Meni ne", rekla je Perl. "Na roendan bi trebao biti kod kue.""Stvarajui Golema jo sam u viem smislu kod kue.""Da, sve dok je neto vie, onda je sve u redu s tobom.""Istina. Ali ti to ne razumije, jer ti si ena.""Trebao bi zbog toga biti sretan.""Pa i jesam.""A to Isak misli o tome?""On bi na posao radije danas nego sutra.""Bolje da onda ve danas, a ne sutra, krene na posao s Ester. Jadno dijete iz dana u dan

postaje nesretnije.""to se toga tie, tebi nije uskraeno, premda sam ve u sedamdesetoj i stalno mislim na

vie ciljeve."Ne elei pokazati svoj osmijeh, Perl se brzo okrene i pone ljutiti luk.Rabin Abraham Abulafia, rabin Reuven Tsarfati, rabin Isak ben Samuel van Acre, rabin

Jehudah Albotini, rabin Josef ben Schalom Aschkenazi, i naravno poznati rabin Isak Luria ijo mnogi drugi, kao to su meu modernima bili rabin Abraham Bibago i rabin Jochanan benIsakc Allemanno profitirali su od svih njih, jer su u njihovim komentarima pronalidodatne tehnike podatke o oblikovanju. Kod mlae generacije kranskih kabalista, kao tosu Johannes Reuchlin i Agrippa von Nettesheim, pronali su tek blijeda, opa kabalistikarazmatranja, s kojima se svaki uenik Talmudske visoke kole upoznaje ve u esnaestojgodini, i koje im u tehnikom smislu nisu nita donijele. Jedini neskladan glas predstavljalo jemiljenje rabina Mozesa ben Jakoba Cordovera. Dok je rabin Isak van Acre bio uvjeren da sepomou Sefer Jezire moe stvoriti potpuni ovjek, prema Cordoveru je jedino bilo moguedati oblik niem biu, biu bez due, jedva naprednijem od ivotinje, premda izvanrednovitalnom. Tko ubije Golema, ne kri nijednu zapovijed. Ostala shvaanja nalazila su se negdjeizmeu: Golem vjerojatno ima ivotinjsku narav, ali nema duu, dakle glup je. Onaj koji je

19

stvoren rijeju, i nije nita drugo doli rije, sam ne moe govoriti, jer inae bi kabalist biopoput Boga, to prema istonom grijehu nije mogue.

"Golem je", zamiljeno e Lw svome zetu, "ovjek bez jezika. Mogli bismo ga smatrati iantipodom lica iz predstave, jer on se sastoji od jezika bez ovjeka. On tek kroz glumcapostaje."

U meuvremenu rabinu Jakobu, koji glumi Golema, i nije ba dobro. U proljee je poeokaljati i iz dana u dan izgleda sve gore: ali se na umor i nakon nekoliko tjedana od njegovevesele naravi nije preostalo nita. Blijed je kao tvrdo kuhano jaje, brzo mravi, a na grlu irukama poinju mu se pojavljivati zabrinjavajue crne mrlje veliine kovanice, kao da ga jeavao popljuvao. Doktor kae da se na sreu ne radi o kugi, ve o nekoj drugoj nepoznatojbolesti, kojoj nijedna trava nije dorasla. Kad je stiglo ljeto, preslab je i da ustane iz kreveta, nemoe vie ni govoriti i ubrzo umire. Na sprovodu, pod ne znam kojim grobnim kamenom,Lw i Isak primjeuju da ih ljudi sumnjiavo gledaju, i izbjegavaju.

Dok se pjeva kadi, lica okrenutih prema Jeruzalemu, Perl apne: "Jehuda, sad mora brzookonati. U getu se neto kuha."

"Misli da i sam ne vidim? Kao da to radim sam za sebe, sve je to za njihovo dobro, samoto im to ne mogu rei. Ako prekrim dvorsku tajnu, dogodit e se strane stvari."

Ali jedna se ve dogodila, Jakobova smrt, a to o njoj misli, ne bi se ni Perl usudio rei.Moda je uinio stranu pogreku. Moda kabalistiki mehanizmi djeluju tako da isti ritualikoji iz gline stvaraju ivot, ubijaju ive. Nigdje to jo nije proitao, vjerojatno stoga to jonitko dosad nije doao na tu bogohulnu ideju. No ako je tako, Jakobova smrt lei mu nasavjesti, a to se moe nadoknaditi samo na jedan nain: stvaranjem Golema.

Nakon nekoliko tjedana dogodila se druga nesrea. Ester je nestala sa svojim trojcima.Kad je Isak naveer stigao kui, naao je samo tiinu, kuu preokrenutu naopako i pismo. Sadjoj je stvarno dosta, pie, neka se dalje snalazi sam, ona mu oito nije potrebna, osim da mukuha i rublje pere. Nedostajat e mu sinovi, ali to je cijena koju mora platiti; njima nita neenedostajati. Bolje da je ne trai, jer nee je nai, za to se pobrinula. eli mu sreu, punouspjeha s Golemom, i donevienja.

Zbunjen, bulji u pismo u rukama, ali ni u ovom trenutku misli mu nisu potpuno ovdje, vekod mistinog poglavlja koje je upravo proitao u kabalistikom tekstu od prije tri stoljea:"JHVH stanuje u dubinama niega." Je li dakle iz niega stvorio i samoga sebe? Ilijednostavno ne postoji? Poinje se tresti, ne zna to ga je vie pogodilo: nestanak ene i djeceili sjena koja je iznenada baena na JHVH-a. Ali doe k sebi, ispusti glasan krik i kroz guvuse pone probijati uliicama do tasta i punice.

"O, Boe, o, Boe, o, Boe", narie Perl i stane trgati odjeu, ali Lw je kratkim pokretomruke utia i kae:

"Ve e se ona negdje pojaviti. Pa kamo e? To su enske muice.""Idem na policiju!"No premda je idovska policija ukljuila i carsku, od Ester nigdje ni traga ni glasa.Traiti je po getu, beznadan je posao, a da je i bila tamo, teko da bi to sat vremena ostalo

tajnom; a na izlaznim putovima iz Praga, natovarena i posustala ena s tri identina djeakabrzo bi se pronala.

"Za sve je to kriv va prokleti Golem!" vie Perl. "Kad e ve konano zavriti tasotonska umjetnost?"

"Sljedei tjedan navravam sedamdesetu", rekao je Lw tonom kao da je to u tomtrenutku odluio.

Dan prije njegova roendana posveen je postu i molitvi. Nakon zalaska Sunca, Perl gapoljubi na kunom pragu, dok joj suze naviru na oi. Da bi je smirio, Lw zatvorenih oijuzatrese glavom.

"Idi sada u krevet.""Misli li da sada mogu spavati?"utei on prolazi kroz mnotvo, koje i ne sluti to e se za njihovo dobro ove noi

dogoditi. U sinagogi ga eka Isak; Abraham, stari ames, ve je zapalio svijee. Spuste se u

20

mikve, obave ritualnu kupku u istoj kinici, zaogrnu se ogrtaima od bijelog pamuka, skapama na glavi, i recitiraju Psalam 119. legalistiki tekst bez nadahnua, podijeljen nadvadeset i dvije strofe od po osam stihova, iji je naslov uvijek slovo iz abecede, koje je ipoetno slovo svakog retka. Trzajui gornjim djelom tijela, preko usana im prelaze monotonestrofe najduljeg od svih psalama, dok mali prozori postaju sve tamniji i tamniji.

Kad su izali van sa svenjem amesove odjee za Golema, Isak pogleda uvis prema satuna vijenici na suprotnoj strani. Kazaljke se jasno raspoznaju na svjetlu punog Mjeseca koji jevisoko na nebu: pono je.

"Roendan ti je, oe!"Lw zamiljeno pogladi bradu."U ovom trenutku mogao bi to biti i obian sat."U getu je utihnulo, tek ponegdje neko svjetlo: iz mrane kolibe uje se pla djeteta.

Gradska vrata su otvorena, jo nije poeo rat, ali dva straara preprijee im put kopljima. Usvjetlu zadimljenih baklji odmjeravaju dvije bijele pojave od glave do pete.

"Kamo emo?" pita jedan."Tamo dolje." Lw pokae na drvene stube kojima ribii i brodari silaze na obalu."to biste tamo?""Napravili Golema.""Napravili to?""Golema. Previe je komplicirano da vam objanjavam, moja gospodo, ali slobodno

razgledajte, nita ne skrivamo.""Nita ovdje nee biti napravljeno, idove. Pono je.""To je najbolje vrijeme.""Zavei svoja drska usta, smrdljivi luae! Istog trena se okrenite i vratite!"Sada Lw vadi svog asa iz rukava. Vadi depeu, u kojoj car inzistira na hitnji."Jeste li sigurni da elite prkositi zapovijedi Njegova Apostolskog Velianstva?"Proitati naravno ne znaju, ali im su vidjeli carev peat, ustuknuli su.Dolje, na obali, s izmama u blatu, Lw gleda oko sebe. U tihoj, sparnoj noi rijeka blista

kao tekua mjeseina, blijeda poput Jakobova lica na samrtnoj postelji. Most je prazan, amrano je i u daljini, na breuljku s Dvorcem. Spava li car? Sanja li da mu je sultan prerezaogrlo? Ili jo uvijek radi u svom laboratoriju, u sumpornim i ivinim parama od kojih e postatijo lui? Mjesec sjajem gotovo nadmauje zvijezde na nebu bez oblaka, samo se ukoenasvjetlost dvaju planeta, jednog pored drugog u zvijeu Lava ne da nadjaati.

Lw rairi ruke i uz Isakovu pomo pone recitirati drugo poglavlje Sefer Jezire, sosjeajem da ga sve to je stvoreno slua. Zatim klekne na rub rijeke i krene na posao. Ovo jeidealno mjesto jer se Golem moe napraviti samo od djevianske, neobraene zemlje, poredtekue vode; ovdje jo sigurno nikada nita nije obraivano. Dok Isak njiui se, pognut,pijevnim glasom ita prikladne tekstove iz Midraa, Lw iz masne rijene gline mijesi gruboblik leee figure, rairenih nogu i ruku.

Uasavao se toga, bojao se da ne stvori nakazu, ali na vlastito uenje dobro mu ide,proporcije su tono pogoene. U poletu pljesne rukama i povremeno pogledavajui u Isakanastavi modelirati lice, dok ga sve vie i vie obuzima uzbuenje. Kao same od sebe nastajusklopljene oi, nos, usta, on dae, stenje, piti, skae, udaljava se, ponovno klekne, bacipogled na Isakove ui i oblikuje labirintske koljke, koje palcem lijepi na prava mjesta, gornjirub u visini jo nevidljivih zjenica. Lwu se ini kao da su mu oi i ruke izravno povezane,neovisno o mozgu. Nakon to je oblikovao bradavice, njihovu meusobnu udaljenostporavnao s udaljenou od brade do ruba kose, vrkom malog prsta napravi pupak ali tadastane oklijevati. Treba li Golem imati pupak? Naravno da ne, pa on nema majku, isto kao iAdam, koji dakle takoer nije imao pupak. Uzme neto gline iz grude u lijevoj ruci i desnimpalcem ponovno namae pupak te ga zatvori. Kada su na kraju i ruke i noge dobile prste,preostaje jo samo jedna stvar. Penis. Onaj Isakov ne moe vidjeti, a i ne eli ga vidjeti isama Ester rijetko ga je viala, morat e raditi po sjeanju na svoj. Stojei modelira obrezanispolni organ, ni premalen ni prevelik, s lijevim testisom neto niim od desnoga. Paljivo gasmjesti meu prepone trupa.

21

Samo je stranja strana njegova ogrtaa jo bijela. Duboko diui, nakrivljene glavepromatra svoj rad. Hoe li ovo sivo lice bez brade doista uskoro oivjeti? Morao je paziti dato ne postane Isakov portret, ali budui Josil zgodniji je i mlai, oko dvadeset i dvije su mu.To to je elav, dobro mu stoji. Nepomino lei na tihoj mjeseini pored ruba vode.

Isak, koji je prekinuo svoje recitacije, otvorenih usta gleda u njega."Kako je mogue", kae, "da imate toliko talenta za neto to je Adonaj otro zabranio?

Vi visoki rabin!"Lw slegne ramenima i pokae uprljane dlanove."I sam se udim.""Dar dakle ne moe potjecati od Adonaja, blagoslovljeno ime Njegovo, ve samo od

Sotone, koji na savjesti ve nosi i kult zlatnog teleta.""udno je takvo to uti od vlastitog zeta. U Talmudu se nalazi i pria o rabinima

Chaninu i Oschaju, koji su stoljeima ranije napravili teleeg Golema.""Znam. A kasnije su ga zaklali i pojeli.""Oigledno se neto udno dogaa s telcima", nasmijei se Lw. "U budunosti e se s

njima dogoditi jo mnoge udne stvari.""Kako moete biti tako mirni? Da sam na vaemu mjestu, ozbiljno bih se zabrinuo nad

ovakvom avoljom darovitou.""Ali nisi na mojem mjestu, moj Isae, a i nee tako brzo biti. Ne budi uvijek tako

logian, razmisli dublje. A kad bi odjednom ispalo da je Adonaj, blagoslovljeno ime Njegovo,noas preko mene ukljuio ak i Belzebuba za spas svog naroda u Pragu. to bi na to rekao?A osim toga, ako sve dobro proe, ovaj kip nee jo dugo ostati samo kip."

Da, nakon godine i pol uenja i vjebanja stigao je trenutak da se sagradi kruni zid sdvjesto trideset i jednim slovnim vratima.

Lw stane iza glave, Isak kod nogu i nakon to su se na trenutak pogledali u oi, kaopjeva i njegov uitelj, polako ponu hodati oko kipa, suprotno od kazaljki kranskog sata,dok tisue kombinacija prema uputama rabina Elazara tiho i brzo izlaze iz njihovih usta, tri usekundi, sve vokalizacije, svaki put vezane uz slovo tetragrama prvi od dvadeset i jednogniza stalno poinjui glotalnim stopom Alefa:

"'aBaJ, 'eBaJ, 'iBaJ, 'oBaJ, 'uBaJ, 'aBeJ, 'eBeJ, 'iBeJ, 'oBeJ, 'uBeJ, 'aBiJ, 'eBiJ, 'iBiJ, 'oBiJ,'uBiJ, 'aBoJ, 'eBoJ, 'iBoJ, 'oBoJ, 'uBoJ, 'aBuJ, 'eBuJ, 'iBuJ, 'oBuJ, 'uBuJ, 'aBaH, 'eBaH, 'iBaH,'oBaH, 'uBaH, 'aBeH, 'eBeH, 'iBeH, 'oBeH, 'uBeH, 'aBiH, 'eBiH, 'iBiH, 'oBiH, 'uBiH, 'aBoH,'eBoH, 'iBoH, 'oBoH, 'uBoH, 'aBuH, 'eBuH, 'iBuH, 'oBuH, 'uBuH, 'aBaV..." a zatim i sveostale daljnje kombinacije A i B sa V od JHVH, iza kojih su slijedila druga vrata: svi oblici Ai G, treeg slova abecede, ponovno sa slovima tetragrama, a zatim sve sa A do H, trea vrata...mumljajui su kruili, oiju neprekidno usredotoenih na kip, dok su im noge postupno dubilesve dublji jarak oko nje.

Ali nakon pet minuta dogodilo se neto neoekivano. Kad su dostigli jedanaesta vrata,Isak je iznenada sve do pojasa potonuo u glinu. Pokuao se izvui, ali nije mu uspjelo.Bespomono gleda u tasta, koji je takoer prestao s recitiranjem i promatra ga kimajuiglavom.

"to si posljednje izgovorio?" otro ga zapita.Isak posramljeno sagiba glavu."'aLaJ", proape."Kao to sam i mislio, ti pametnjakoviu. Prvo mi odri lekciju o mom talentu, a zatim

uini najgluplje od najglupljeg. Zna isto kao i ja da, ako se u prepisivanju Tore ispusti jednoslovo, to moe znaiti kraj svijeta! Pa kakav si ti to rabin? 'aL ili 'eL, kako danas kaemo,najstarije je ime Boje, a Boga ne moe sklanjati s Bogom, koliko smo puta o tome govorili?Odmah mora nastaviti s 'aMaJ od dvanaestih vrata."

"Bio sam malo pospan.""Ve sada! Pa tek smo poeli! Bolje da to odmah ponitim."Lw napravi nekoliko koraka u smjeru kazaljki kranskoga sata, dok u obratnom

redoslijedu govori:'"aLaJ, 'uKuH, 'oKuH..."

22

Isak se u istom trenutku okomito digne iz zemlje, koja se zatvorila pod njegovim nogama.Bijeli ogrta nije zaprljao.

Nakon tog incidenta ponovno su uhvatili ritam i odradili strogu shemu bez daljnjihzabuna. Neprekidno govorenje i hodanje u krug postupno ih je bacilo u trans, zbog kojeganisu ni osjeali umor, i pribliavajui se kraju sve su ee izvodili udne, ekstatine poskoke.Sat i pol nakon to su poeli, zgotovili su nadnaravni program zakljuivi ga s dvjesto trideseti prvim vratima:

"... iTuV, oTuV, uTuV."Odjednom izmoreni i s vrtoglavicom, pali su na zemlju. Kad je Lw nakon minute doao

k sebi, imao je osjeaj da je satima spavao, duboko i bez snova. Na kraju snaga, pogleda uvis.Nita se nije promijenilo. Na obali nepokretno lei glineni kip. Postalo je hladnije, Mjesec idva planeta putovali su prema zapadnom obzoru. Duboko uzdahne i odmahne rukom. Ionakonikada nije u to vjerovao. Luda kabalistika kombinacija krajnje egzaktnoga s krajnjefantazmagorinim predivna je, ali to je sve to o tome moemo rei, sve ostalo je besmislica,koju je lakovjeran narod pripisao mistinim rabinima-udotvorcima. Ni Jakobova smrt, dakle,sreom nema veze s ritualom. Ostaje, naravno, udno to to je Isak iznenada utonuo u blato iponovno se iz njega izdigao, no to je oito bio sluaj, sve ostalo je bezumlje. Sutra e otiicaru i objasniti mu da je sada dokazano, i da kranstvo dakle ne treba gajiti nikakveiracionalne, agresivne strahove od idovstva jer oni imaju magine veze s avolom.

Isak une i poloi nadlanicu na obraz skulpture."Postao je topao", kae.Lw se skameni. Minutu, dvije minute, bulji u kip, ali nita se ne mijenja. Tada isprui

ruku, da bi osjetio obraz s krikom povue ruku i stavi prste u usta: opekao se. Dalje se svebrzo odvija. Tvorevina se lagano poinje ariti, ar postaje tamnocrven, jarkocrven, prelazi ubijelo, tako da na licima osjeaju toplinu i moraju se povui korak unazad. Malo kasnije, kaoda proces sam sebe gasi, cijelom duinom razvijaju se oblaci pare s mirisom svjeeg kruha istare krvi, koji blatnjavu lutku uine nevidljivom. Para se uspravno die uvis, stvarajui bijelistup, vii od mosta s kojega dva straara nagnuti nad balustradom promatraju i misle dasanjaju. Postupno stup postaje tanji, prozirniji i iznenada nestaje u pari.

Sekundama je zvijezda padalica jo jedino to se mie."Ne vjerujem vlastitim oima", mrmlja Lw sebi u bradu.Tamo lei ivi stvor. Glina je postala meso, mirno diui grudi se uzdiu i sputaju, kao u

spavaa. Na elu su se pojavila tri slova, koja Lw nije ucrtao: A M T prvo i posljednjeslovo abecede sa Mem izmeu.

"'eMeT", proita. "Istina.""Uspjelo je!" raduje se Isak. "Uspjelo nam je."No zapovjednim pokretom ruke Lw ga uutka i malo se nagne prema naprijed. Neto

nije u redu. Neto je krenulo naopako. Stvorenje oito ima enske grudi, ne velike, ali jasnozaobljene. Brzo pogleda nie: penis nije postao meso, ve peena glina. Paljivo uhvati organrukama i podigne ga. Odmah se odvojio. S predbacivanjem u oima, Lw pogleda Isaka.

"lemiel!" Zamahnuvi, Lw baci terakotni penis u Vltavu."Sada mi je konano postalo jasno. Nakon tvoje glupe pogreke s 'eL, iao je dakle 'aM:

'majka'. To je dovelo do kratkog spoja. Nismo oponaali stvaranje Adama, ve Lilith.""Ja..." zapone Isak, ali Lw mu istog trena upadne u reenicu:"Pusti to. Mogli bismo postupak vratiti unazad, ali ja vie ne mogu napraviti ni koraka. A

moda je i bolje tako. Car je lud za raritetima, moda e enskoga Golema jo vie cijeniti."Glavom su mu jurile misli. Zna da kneeva rije ne znai puno, ali obeanju cara da se

idovima u Pragu, ako napravi Golema, bar zasad nee nita dogoditi, moda se moe ivjerovati. to se njega tie, sigurno je da e deseci uenih traktata izblijedjeti pred ovim to jenoas stvorio, kao to zvijezde blijede osvijetljene Mjesecom. Pa neka bude. Misao se izgledane moe nositi s inom.

"Dakle", ree i malo se zamisli, "ovo onda nije Josile, ve... Mensjele Golem." Protegnelea, upravi pogled k uspavanom licu i podiui ton ree: "Mensjele!"

Drhtaj proe bespupanim tijelom, ona proguta, Adamova jabuica na tren se digne i

23

ponovno spusti, a tada ona otvori oi. Lw nikada nije vidio takav pogled. Kao da gleda upodrum mraan poput zemlje. Isak ne moe skinuti pogleda s mrava, djeakog tijela, koje jeprema njemu oblikovano.

"Ustani!" zapovjedniki e Lw.elava mlada ena se digne i nastavi ga ukoeno gledati. On pokae na zaveljaj odjee."Odjeni se!"ini se da ona ne mora uiti kako se to radi. Malo kasnije pred njih stane sinagoki sluga

u dugakom crnom ogrtau, s crnim arapama; crna kapica pokriva tri slova na njezinu elu."Poi s nama!"Uspnu se stubama i u straarskoj kuici Lw vidi ona dva vojnika; klee, sklopljenih

ruku, u svjetlu svijea nejasno mrmljajui okrenuti prema raspelu.Mjesec, sve vei i crveniji, zaao je i vratio crno nebo zvijezdama. Dok prolaze

uspavanim getom, Mensjele izmeu dvaju svojih otaca, ne govore; ini se kao da jeGolemova nijemost prela i na njih. Podupirui se Lw se vue naprijed. Izgleda da je danasnavrio dob onih vrlo jakih, no nikada se prije nije osjeao toliko umorno. Kad su stigli dokue, zora je ve poinjala bojiti nebo na istoku.

"Kako li izgledate!" povie Perl s otvorenih vrata. "Tko je bezbradi ames?""Ovo je Mensjele Golem, Perl. Uinili smo to. Uskoro je idem predstaviti u Dvorac, sada

je jo prerano. Donesi nam da neto popijemo, pa emo ovdje priekati do devet sati.""Ova k meni nee ui! Nikakva Golema ne elim u svojoj kui! ekaj negdje drugdje s

tim udovitem."Perl se ne da smekati. Lw predlae da onda krenu u kolu, ali pomalo mucajui i

nervozno Isak e:"Pa, moe sa mnom. Imam praznu djeju sobu. A vi nekoliko sati odspavajte, prijeko vam

je potrebno.""Dobra ideja", kae Lw. I okrenuvi se prema Mensjele: "Pokoravaj se Isaku dok ne

doem po tebe!"Ona kimne i nastavi ga gledati svojim mranim pogledom koji ulijeva strah. Iznenada

primijeti da ne trepe oima.

Lw sanja da sjedi u eljeznim kolima koja se kotrljaju s breuljka, ali tada vidi da sevozi du rijeke, a u kola nije upregnut nijedan konj...

"Jehudah! Jehudah!"Uplaeno, on otvara oi i podivljalim oima gleda u Perlino lice."to je bilo?""Brzo ustani! ini se da se neto strano dogodilo! S Isakom!"On navue izme i istri van. itav geto je u meteu. Jutarnje sunce obasjava uliice, a

stotine ljudi tri u smjeru Isakove kue. Da bi doao do vrata, Lw se mora probiti krozurliuu gomilu. Policajac ga zaustavi.

"to se dogodilo?""Poludjeli ames ubio je rabina ha-Kohena. Jo je unutra.""Pustite me naprijed, kaem vam!""Jeste li sigurni da elite vidjeti, Maharale?""Za Boga miloga, pazite."I u pekarnici i u maloj dnevnoj sobi strka je i vika. U par koraka stigao je do vrata djeje

sobe, i zastao na pragu. Isak je zaklan. U nemoguem, poluiskrenutom poloaju, kao da su munoge naopako nasaene na truplo, njegovo gotovo golo tijelo napola lei na krevetu, a napolaizmeu igraaka na podu, prekriveno velikim crnim muhama. Posvuda po tijelu izrezani sukomadi, ili oderani, krv se lijepi za zidove, ak i za niski strop. U kutu stoji Mensjele, sdugim, otrim noem u rukama; njezino lice, njezin ogrta, sve je poprskano krvlju. Nitko jojse ne usuuje pribliiti, zadrani su pogledom njenih oiju. Tada Lw zauje kako netkopored njega otputa okida pitolja. On gurne cijev prema dolje i kae:

"Mensjele! Daj mi no!"Otvorenih usta i zadrana daha, svi gledaju kako mu ona polako prilazi. Ne skidajui

24

pogled s njega, predaje mu okrvavljeni no."Skini kapu!"Kad je njena elava lubanja sa slovima A M T izala na vidjelo, sobom se pronio uzdah." 'eMeT..."Lw stavi vrak noa na Alef i pogleda duboko u mrak njezinih oiju. Kao da se sjetio

neega, neega davnog, jo od prije svojega roenja... iz grudi mu se otme uzdah, i brzimpokretom uniti Alef, tako da se rije "istina" pretvorila u "smrt": MeT. U istom trenutkunjene oi postanu tupe, lice se pone mrviti, i lubanja postane pjeskovita, kapa joj padne izruku, i malo kasnije cijelo se tijelo srui, tako da nije ostalo nita osim hrpe odjee i osuenablata na Lwovim nogama.

On baci i no na hrpu te se okrene."Recite nekome da iz pekarnice donese vreu od brana."Nitko nije mogao izustiti ni rijei. ulo se jo samo zujanje muha. Dobivi vreu, klekne i

sve rukama pokupi u nju. Smrvljena glina, arape, donje rublje, sve je jo toplo. Stavi vreuna rame i izae van, gdje se vijest ve proirila. Gomila mu nijemo oslobaa mjesto im imprie pognut pod teretom.

Dok oznojen prolazi mrtvom tiinom suncem okupana geta prema Staronovoj sinagogi,pita se to li se moglo dogoditi. Je li Isak pokuao lei s Golemom? Ona dolje, on gore? Ili jesam uinio drugu, kardinalnu greku, modelirajui njezino tijelo prema Isakovu? Moda onato nije mogla prihvatiti jer je time prije postala druga Eva nego druga Lilith? Nitko nikadanee saznati. A zamisli da je Mensjele dovrena nekoliko sati kasnije, a on je odmah isporuiocaru, pa ona moda ubila cara to bi se tada dogodilo? Tada bi svi idovi u SvetomRimskom Carstvu i izvan njega, sve do posljednje ene i posljednjeg djeteta bili istrijebljeni.Ne, on odmah mora ii ispriati caru da je umjesto njega ubijen jedan idov, ak dva, i da jeon, Lw, spasio njegov ivot unitivi Golema. Moda ga svijest o tome jo vie nagna daispuni obeanje dano idovima u Pragu.

Zajedno s Abrahamom, Lw u Staronovu sinagogu vue vreu po uskim tavanskimstubama. ames otvori malu sobu pod krovom, gdje su spremljeni stari stolci i jastuci.Napravivi mjesta, Lw stavi vreu na sredinu drvenog poda. Zakljua vrata, spremi klju udep i kae:

"Na ovaj tavan vie nikada ne smije doi smrtnik. Stube treba sruiti."

etvrti svezak

Victor Werker

Vizija ishlapi, nestane poput ledene sante koja se otkinula od ledenog pola i otapajui sepluta prema jugu. Bijeli led u plavom oceanu (moj plavi ekran i bijela slova na njemu),monstrum velik poput Alpa, od kojeg je na kraju preostala jo samo gruda, ne vea odmamutove kljove. Moda je promatra mala blijeda djevojica preko ograde broda koji e jeodvesti u Southampton, lipnja 1912. Ono to vie ne moe vidjeti jest posljednji, prozirantraak slatkovodnog leda, malen poput odrezana nokta sve dok i on ne nestane, i nita nepreostane od gleera koji je prije dva mjeseca raskolio Titanic.

Gdje sam ono stao? Netko se preplaio zvona: Victor Werker.

Jedne su olujne subotnje veeri krajem studenoga 1951. u Amsterdamu, major iportretistica zaeli Victora Werkera. Kako je budui otac sam doao na svijet 1917., zaet jedakle za vrijeme Bitke kod Verduna, to moda objanjava zato je, podrijetlom iz obiteljiburzovnih meetara, postao profesionalnim vojnikom.

Tijekom petodnevnog rata u svibnju 1940. borio se kao potporunik protiv Nijemaca,

25

prikljuio se desnomonarhistikom pokretu otpora u doba okupacije, dospio u nizkoncentracijskih logora, ponovno nakon rata stupio u slubu, u svojstvu porunika radio zavojnu vladu, nakon ega je od 1947. do 1949. kao kapetan sudjelovao u kaznenimkolonijalnim ekspedicijama u Indoneziji.

Nakon povratka iz tog, ponovno izgubljenog, rata, s jednim okom manje, visok, mravmajor Ferdinand Werker s visokim odlikovanjima posjetio je Visoku vojnu kolu, kosezaeljane na stranu ponad stroga lica, s razdjeljkom nepogreivim poput putanje topnikekugle. Godine 1950. vjenao se s deset godina mlaom Gretom Rector, a nekoliko dananakon njihova vjenanja buknuo je rat u Koreji, za koji bi se najradije dobrovoljno prijavio:ali ena je najavila da bi se istog trena rastala. To to nije izabrao nekoga iz svoga drutvenogkruga, ve samosvjesnu mladu enu iz lijevih krugova, ker trockistikog uokvirivaa slika,koji ga je njegovao u barakama za oboljele od pjegavog tifusa Dachaua, izazvalo je unjegovih kolega lagano podizanje obrva. Nesumnjivo, on je predstavljao generalski materijal,star tek trideset i tri godine, a s tolikim iskustvom, no ovo je vjenanje ukazivalo da ga se bai ne moe potpuno poistovjetiti s dojmom eljeznog ratnika kakav je izazivao, a uza sve to,uokviriva slika nosio je sa sobom i odreeni sigurnosni rizik; sve skupa nije puno obeavaloza njegovu buduu vojnu karijeru. To je naravno i sam znao, ali nije ga previe uzbuivalo.Neka ga prihvate ovakvog kakav jest. Ono to je Ferdinanda i Gretu privuklo jedno drugome,bilo je upravo to to nita nisu imali zajedniko, a to je bilo ujedno i jedino to im je bilozajedniko.

Razilazili su se i u erotskom pogledu. Seksualnost za Werkera nije bila vie nego jelo ilipie, a stvarno kod kue osjeao se samo u svijetu mukaraca, kojem nisu pripadale samovojne grupe ili pokret otpora, ve i koncentracijski logori. Njemu je bilo dovoljno jedanputtjedno, a Greta bi najradije jedanput dnevno. To je ponekad dovodilo do bolnih scena, kojesvatko poznaje i nije ih potrebno opisivati ali takva vrsta scena, koje dotiu sr ivota,sadri kritinu dozu cijepajueg materijala i moe dovesti do potpuna unitenja, ak doubojstva i umorstva. Pokuaji zavoenja nisu donosili rezultate; dogaalo se iskljuivo kad bise njemu prohtjelo, po mogunosti usred noi, prije nego to bi se ona uope probudila.

Poslije doruka, kad bi otiao na posao, Greta bi se ponovno uvukla u jo topao krevet isama se zadovoljila ali nakon nekoliko mjeseci samozadovoljavanja je vie nisuzadovoljavala, i nije se mogla pomiriti s izgledima da e tako biti itava ivota. Budui da jevidjela da je sukob nerjeiv, a ipak nije eljela izgubiti svoga Ferdinanda, niti nai ljubavnika,odluila je da mora dobiti dijete. Ono bi sve promijenilo. Nije znala eli li Ferdinand dijete, otome se nikada nije govorilo, a razumnim joj se inilo da tako i ostane. Da je jedanput rekaoda mu se i ne da, barem ne zasad, od toga ne bi bilo nita. Prije nego to bi svrio, obiavao bipitati mora li pripaziti, to je naravno sadravalo negativan sud po tom pitanju.

Otada bi ona uvijek kad bi zapitao mora li paziti, rekla "Ne", ak i ako je trebao, aliuestalost od etiri puta mjeseno oito je bila premalena za sluajan pogodak. Nakon polagodine, u kojoj se na njeno vlastito razoaranje menstruacija redovito ponavljala, otila je uUred maltuzijanskog saveza. U maloj sobi za konzultacije, s izloenim knjigama iprospektima, te dvjema alicama aja i tanjurom kolaia na stolu, suha gospoa sa sijedompunom, u puloveru koji je oigledno sama isplela, objasnila joj je sve o Ogino-Knausovojkalendarskoj metodi. Za poetak je trebala godinu dana paljivo biljeiti prvi danmenstruacije. Greta je to ionako ve inila, pa to nije predstavljalo problem; kalendari napoetku njezina notesa svaki su mjesec pokazivali okomit niz kriia. Dobro, iz toga semogao izvesti njen ciklus, koji je na primjer kolebao izmeu 25 i 30 dana. Uzimajui u obzirda se ovulacija uvijek dogaa izmeu 16. i 11. dana prije sljedee menstruacije, i da jajaceostaje plodno najvie 8 sati, te da spermatozoidi ostaju plodni najvie 3 dana, precizno semoglo izraunati kada je ena plodna, a kada se mora suzdravati od seksualnog odnosa. Prvoneplodno razdoblje sastojalo se od najkraeg ciklusa minus 19 dana, za kojim je slijedilorazdoblje u kojem se moglo dogoditi zaee, a koje se sastojalo od 9 dana plus jedan dan zasvaki dan razlike izmeu najkraega i najduljega ciklusa, a drugo neplodno razdobljeobuhvaalo je posljednjih 10 dana najduljeg ciklusa. Ukratko, rekla je gospoa maltuzijanka,

26

primjenom tih podataka, mogunost trudnoe prilino je nikakva."Ali ja elim zatrudnjeti", rekla je Greta."Oh, onda sam vas pogreno razumjela, to sve mijenja. Ili zapravo nita ne mijenja. Ali

moda je metoda mjerenja jutarnje temperature ipak za vas bolja."U subotu 10. studenog Greta je dobila menstruaciju. Kad je u petak 16. studenog prestala,

zapoela je, prema uputama gospoe maltuzijanke, svakog jutra prije ustajanja mjerititemperaturu: da Ferdinand ne bi primijetio, toplomjer je sakrila ispod madraca. Kad bi otiaona WC i u kuhinju pristaviti kavu, brzo bi ga stavila u stranjicu. Na zadnjoj stranici notesabiljeila je rezultate:

Sub. 17. 11.36,6Ned. 18.11. 36,7 Pon. 19.11.36,7Uto. 20.