136

137

Ivana Haničar Buljan

Graditeljsko naslijeđe Podsusedaod kraja 19. stoljeća do danas

Podsused, danas najzapadniji dio Zagreba, od 1886. pripadao je Kra-

ljevskoj kotarskoj oblasti Zagreb, odnosno Općini Stenjevac. Ge-

ografski položaj na dodiru prometnih putova (cesta, željeznica, ri-

jeka) doprinosio je njegovom gospodarskom razvoju, a periferijski položaj

spram Zagreba odredio ga je kao njegovo izletište. Krajem 19. stoljeća za

vrijeme tzv. utemeljiteljskoga razdoblja i u Podsusedu dolazi do značajni-

jih graditeljskih zahvata koji će odrediti njegov daljni razvoj. U prvom je

redu to izgradnja željezničke pruge Zidani Most – Zagreb - Sisak 1862.

godine koja je imala postaju i u Podsusedu. Izgradnjom mosta preko Save

1884. godine, stotinjak metara nizvodno, istočnije od postojeće skele, te

osnivanjem nove prilazne ulice 1891. do novoga mosta, središe naselja

proširuje se prema istoku. Na sjevernom rubu tog središnjeg prostora, no-

voga trga, Podsusedski trg 1-2, gradi se niz prizemnica dužim pročeljem i

sljemenom paralelnim ulici. Pored navedenoga niza kuća tu je još i prize-

mna uglovnica na istočnom rubu trga (nekada mesnica Strunjak i Narod-

na gostiona, danas na tom mjestu višestambena zgrada s lokalima u prize-

mlju). Osim tih kompaktnijih nizova naseljem dominira rahla izgradnja

slobodnostojećih kuća s dvorištima i vrtovima.

Urbanom ambijentu svakako pridonosi i sadnja drvoreda divljega kestena

početkom 20. stoljeća koji je danas u velikoj mjeri sačuvana i proteže se duž

Podsusedske aleje i nastavlja preko Podsusedskoga trga. Visoke kriterije u

oblikovanju urbanoga mobilijara dokazuje i postavljanje betonskih klupa

i parapeta duž prilaznoga puta prema mostu izvedenih po projektu pozna-

toga zagrebačkog graditelja Ignjata Fischera oko 1914. godine.

Uz gostionice, obrtničke radnje i trgovine u središtu naselja izgrađeno je

i nekoliko građevina javne namjene koje Podsusedu daju urbani karakter.

Neposredno uz most preko Save izgrađena je 1888. godine zgrada mitni-

ce − jednokatna građevina s razvedenim krovištem ukrašena uglovnim

Pogled na brijeg

s rahlom izgradnjom obiteljskih kuća

Snimio: M. Golubić, 2009.

138

kamenjem i plitkom profilacijom oko prozora. Zgrada danas ne postoji.

Par godina kasnije, 1891. godine, na južnoj strani trga, uz ulicu prema mo-

stu izgrađena je zgrada jednorazredne pučke škole kao visokoprizemnica

pravokutnoga tlocrta s bočno postavljenim ulaznim stubištem i sanitarija-

ma. Projekt je izradio kraljevski vladin Građevni odsjek, a izveo građevin-

ski poduzetnik Franjo Chicco iz Krapine. Škola će biti dograđena 1908.

godine. Danas je u toj zradi gradska knjižnica.

Devedesetih godina 19. st. izgrađena je na brijegu podno Susedgrada Erar-

ska kuća, jednostavna prizemnica s dvostrešnim krovom i dubokim nad-

sterešnicama na sjevernoj i južnoj strani. Tu će zgradu od 1890. iznajmlji-

vati Hrvatsko planinarsko društvo iz Zagreba. Danas više nije u funkciji

i zapuštena je, a mogla bi služiti kao ugodno izletničko odmorište. Još je

jedna državna građevina podignuta u Podsusedu. To je zgrada nadcestari-

je sa stanom za nadcestara, danas na adresi Podsusedska aleja 36. Zgrada

je izgrađena 1913. godine kao visokoprizemnica s mansardnim krovom

i jednostavnim dekorativnim sustavom geometrijske secesije.

Da je Podsused bio izletište i odmaralište potvrđuje i gradnja kupališta i

sanatorija. Na lijevoj obali Save gradi se moderno kupalište 1934. godi-

ne, odnosno dograđuje se i obnavlja poplavom uništeno staro. Jednokatna

Prilaz mostu preko Save

sa zgradom mitnice lijevo, kraj 19. st.

139

građevina drvene konstrukcije imala je šezdesetak kabina, restoran i terasu

za sunčanje na krovu. Projekt i izvedbu potpisuju inženjeri Faltus i Bado-

vinac. Zgrada sanatorija građena je početkom 20. st. na istočnim obron-

cima susedgradskoga brežulja kao slobodnostojeća kuća u teresastom pe-

rivoju. Njegov položaj najbolje je opisan u propagandnoj knjižici Doma

dojenčadi Marije Horvatić iz 1923. godine: “U neposrednoj blizini Za-

greba nalazi se ubavo i omiljeno izletište Podsused. U zaledju mu je kra-

sna jelova šuma, iz koje se na visoku brijegu ponosno izdiže poznati stari

i historijski Susedgrad. Sa sadašnjih njegovih ruševina pruža se prekrasan

i romantičan pogled na srebropjenu rijeku Savu odmah pod brijegom, a

dalje u čarobnu okolicu Samobora i divno Hrvatsko Zagorje. I u tome

krasnom i zdravom mjestu, baš na podnožju samoga Susedgrada, nala-

zi se taj Dom dojenčadi, prvi i jedini zavod te vrste u našoj državi”. Dese-

tak godina nakon Doma dojenčadi ondje je za kratko vrijeme bio privat-

ni sanatorij dr. Niketića “za liječenje živčanih bolesti”, a potom sanatorij

dr. Horetzkog.

Ideja o zdravom duhu u zdravom tijelu ponovno je oživljena kroz Sokol-

ski pokret. Tako je i u Podsusedu 1933. godine izgrađen Sokolski dom na

nekadašnjem Jelačićevu posjedu s prizemnicom koju je škola koristila dok

nova zgrada još nije bila izgrađena. Grofica Anka Jelačić prodala je svoj

posjed općini. U dogovoru sa Sokolskim društvom i općinom školi je bila

prepuštena jedna prostorija u domu u kojoj se zbog skućenosti postojeće

škole odvijao dio nastave. Sokolski je dom oblikovno i organizacijski pri-

padao arhitekturi međuratne moderne – s karakteristikama čistih stro-

gih linija, funkcionalnosti, geometrijskom čistoćom volumena. Dugi niz

Nacrt kuće Karlin,

1898. Podsusedski trg 25,

HR-DAZG-24, sign. 34

Klupe i ograda uz prilaz Podsusedskom mostu

prema nacrtu Ignjata Fischera oko 1914.

Snimila: I. Haničar Buljan, 2002.

140

godina bio je okupljalište Podsuseđana (Sokolski dom, Hrvatski ustaški

dom pa Dom kulture) da bi ga na istom mjestu 1987. godine zamijenila

dvorana “Sutinska vrela”.

Doprinos je gospodarskom razvoju Podsuseda svakako i izgradnja Tvor-

nice cementa “Croatia” 1908. godine na njegovoj istočnoj periferiji. Bo-

gata nalazišta vapnenca i lapora te blizina prometnih putova bila su ide-

lano mjesto za ovakvu tvornicu koju je prema nacrtima njemačke tvrt-

ke “G.Polysius Eisengiesserei u. Maschinen fabrik” iz Dessaua izvelo

građevinsko poduzetništvo “Hönigsberg & Deutsch”. Pored upravne

zgrade te pogona, tvornica cementa gradi i radničke stanove južno od

pruge. To su dva niza prizemnica tipičnoga oblikovanja radničkih ko-

lonija s prijelaza stoljeća: pročelja od nežbukane opeke s minimalnom

Dom dojenčadi (Sanatorij),

Aleja Seljačke Bune 7,

fotografija iz propagandne knjižice 1923.

Sokolski dom (Dom Kulture),

prije rušenja, 1986.

141

dekoracijom (drukčije slaganje opeke u nadvoju). Kuće i danas postoje

u ulici Vučak 4 i 6.

No ono što je karakteristično za izgradnju u Podsusedu je svakako velik

broj kvalitetnih primjera individualne stambene izgradnje - slobodnosto-

jeći obiteljskih kuća, vila i ljetnikovaca s bogatim zelenim okućnicama. Po-

vezanost s prirodom te oblikovanje u tzv. ladanjskom, cottage, stilu (rusti-

kalnim kamenom obloženi soklovi, razvedeni kosi krovovi, prozori s dr-

venim kapci, upotreba rezbarenih drvenih detalja, kanatna konstrukcija,

i sl.) zajednička su im karakteristika.

U samom centru Podsuseda polovicom 19. stoljeća, južno od središnjeg

trga, izgrađena je lovačka kuća baruna Raucha, Podsusedski trg 5, vrije-

dan primjer graditeljstva tradicionalnim materijalom. Drvena konstrukcija

Imanje i kuća Nikole pl. Košćeca

podignuto krajem 19. st.,

Podsusedska aleja 7

Snimila: I. Kraševac, 2009.

Lovačka kuća baruna Raucha,

Podsusedski trg 5

142

obložena je žbukom s vidljivom plastikom konstruktivnih elemenata. Za-

bat i streha obloženi su drvom bogato ukrašenim rezbarijama. Vrlo viso-

ko drveno krovište, pokriveno crijepom, nedavno je obnovljenjo nakon

urušavanja stoljetne lipe. Kuća je u dobrom stanju, no izgradnja u njezi-

noj blizini zaklanja pogled s trga i umanjuje njezinu ambijentalnu vrijed-

nost. Južno od lovačke kuće Rauch, danas uz Aleju Bologne, nalazi se gra-

đevina kockastoga oblika, nekadašnja “ledana” dok je na ovom prostoru

bila gostionica “Čakanić”.

Vila Hütter (Ljetnikovac Tucić), Dvoriček 22, građena je 1910. godine za

gospodina Tucića, upravitelja imanja baruna Raucha. Jednokatnoj slobod-

nostojećoj vili s razvedenim krovištem pristupa se kroz prostrani perivoj

te se simetričnim polukružnim stepenicama uspinje do pristupne terase.

Arhitekt je vile nepoznat, no moguća je povezanost s graditeljem raskoš-

noga vrtnog stubišta vile Gvozdanović na Tuškancu, Stjepanom Uršićem.

Od nekadašnjeg raskošno uređenog perivoja vile Hütter s bazenom sa zlat-

nim ribicama ostalo je samo drveće. Do današnjega derutnog stanja vile

koja je opasnost za sve stanovnike dovela je nebriga gradskih ureda koji od

Dr. Franjo Vrus na stepenicama

vile Hütter (ljetnikovca Tucić),

Dvoriček 22, snimljen 1950-ih godina

kada je u vili bila ambulanta

(izvor fotografije: obitelj Vrus)

Nadcestarija, Podsusedska aleja 36,

nacrt uličnog pročelja,

1913. HR-DAZG-3, sign. 258

143

početka 90-tih pa sve do danas nisu u stanju pronaći način obnove i od-

govarajuću namjenu.

Današnji Podsusedski vrtni centar, Podsusedska aleja 12, smješten je u

vili koju je za sebe i svoju obitelj 1927. godine izgradio graditelj Stjepan

Wutté. Visokoprizemnicu s četverostrešnim krovom na sjevernom i juž-

nom pročelju dopunjuju raskošno oblikovana vanjska stubišta. Zanimlji-

vo je oblikovana i dobrim djelom očuvana dvorišna ograda vile koja se sa-

stoji od raznovrsnih betonskih prefabriciranih elemenata. Ona je doista

reklama svoga vlasnika jer je Wutté imao tvornicu za proizvodnju beton-

ske galanterije “Ferobeton”. Vila je u dobrom stanju i zaslužuje zaštitu kao

kulturno dobro.

Velik broj vila izgrađen je na “bregu” odnosno nekadašnjem posjedu Anke

Jelačić. Nakon agrarne reforme zemljoposjednici pokušavaju spasiti svoj

imetak parcelacijom velikih posjeda u manja građevinska zemljišta i nji-

hovom prodajom. Tako je i grofica Jelačić, posljednja nasljednica obite-

lji Jelačić, 1933. godine parcelirala svoje imanje s vinogradima, između

Vila Wutté, Podsusedska aleja 12

Snimila I. Kraševac, 2009.

144

Vinobreške, Susedgradskoga vidikovca i Blanja, u 65 građevinskih par-

cela. Kao uspomena na staro imanje Jelačića ostala je sve do 2006. godi-

ne vincilirska kuća, Susedgradski vidikovec 7, vidljiva još i na katastru iz

1862. Bila je to skladna visoko prizemnica s dvostrešnim krovom, klasi-

cistički oblikovana centralnim izbačenim rizalitom. U suterenu rizalita

nalazio se ulaz u podrum, na katu lođa. Premda je bila u zaštićenoj zoni

povijesne cjeline naselja, kuća je u novije vrijeme bespravno srušena, a

danas se na tom mjestu planira izgradnja tri urbane vile tj. višestambene

zgrade s parkiralištima.

Novoosnovana su se gradilišta pojedinačno prodavala i na njima su kra-

jem 1930-tih polako počele nicati kvalitetno projektirane slobodnostoje-

će obiteljske kuće. Uz one koje još uvijek nastavljaju tradiciju oblikovanja

s prijelaza stoljeća postoji i nekoliko vrijednih primjera međuratne mo-

derne arhitekture s karakterističnim funkcionalističkim oblikovanjem in-

ternacionalnoga stila. Arhitekt Zdenko Strižić projektira kuću u Sused-

gradskom vidikovcu 23. Kuća je prema ulici gotovo zatvorena dok se juž-

nim, dvorišnim, pročeljem i terasama otvara prirodi i pogledima. Znako-

vito je i to što će Strižić poglavlje pod nazivom “Zadaci vanjskog prostora”

u svom udžbeniku za arhitektonsko projektiranje O stanovanju ilustrira-

ti upravo nacrtima ove kuće. Sličan stav o organizaciji prostora izrazio je

i arhitekt Zvonimir Kavurić u projektima dvije kuće na brijegu, Tihomi-

la Vidošića 2 i 4. Vrlo raskošno, ali također s funkcionalističkim predzna-

kom, orijentiranu prema jugu, arhitekt Zvonimir Požgaj isprojektirat će

vilu u Don Boscovoj 4. U Vilharovoj 8 arhitekt Stjepan Planić isprojek-

tirao je kuću također udaljenu od ulice, a otvorenu balkonom i velikim

prozorima južnom pogledu.

Vincilirska kuća na nekadašnjm

Jelačićevom imanju, Susedgradski vidikovec 7,

srušena 2006.

Snimila: I. Haničar Buljan, 2002.

Kuća Hranilović, Vilharova 8,

izgrađena prema projektu Stjepana Planića

Novoizgrađene kuće u današnjoj ulici

Tihomila Vidošića, pogled s gradilišta

salezijanske kuće, 6. srpnja 1943.

Fotografija iz Župne Spomenice 1941.-1945.

145

Na brijegu, u Vinobreškoj ulici, izgrađena je 1939. godine i nova crkva.

Takav izbor mjesta vjerojatno se nadovezuje na jednu od osnovnih ide-

ja salezijanskoga reda – povezanost s prirodom – ali i potvrđuje Podsu-

sedu karakter ladanjskog mjesta. Crkva je izgrađena prema projektu ar-

hitekta Zvonimira Požgaja kao jednobrodna dvoranska crkva sa slobod-

nostojećim zvonikom. Crkva je pravokutna građevina (20x10m) sa šest

prozorskih osi na zapadnom odnosno četiri na istočnom pročelju. Pro-

strani kor nalazi se iznad ulaza. Drveni strop je kasetiran. Na pročelju cr-

kve u niši iznad ulaza postavljen je reljef s prikazom don Bosca među dje-

čacima koji je načinio Tine Kos 1939. Blagim skošenjem bridova zvoni-

ka (entazis) stječe se dojam masivnosti i stabiliteta zvonika. Iza glavnoga

oltara nalazi se mozaik od keramike s prikazom don Bosca, rad akadem-

skoga kipara P. Perića i keramičarke Wande Mayer iz 1965. godine. Glav-

ni oltar i krstionica izrađeni su od bračkoga kamena s podnožjem od cr-

noga mramora prema zamisli salezijanca Stanka Gašpareca, a njegovo su

djelo i križni put od keramičkoga mozaika kao i kip sv. Ante u bronci, kip

Obiteljska kuća, Susedgradski vidikovec 23,

izgrađena prema projektu Zdenka Strižića

Snimila: I. Haničar Buljan, 2003.

146

sv. Ivana Krstitelja te kip sv. Roka od drva koji je 1962. Godine zamije-

njen brončanim kipom Srca Isusova akademskoga kipara N. Orčića. Po-

stamenti su rad kiparice Lojzike Ulman. Deset vitraja postavljeni su u pr-

vim godinama od izgradnje crkve (izvedba Marinković, vitraj Bl. Nikole

Tavelića osmislio Božidar Kocmut). 1943. započela je i gradnja omladin-

skoga doma i župnog dvora (samo dio zamišljene velike građevine kakav

je danas). Godine 1992. obnovljena su pročelja crkve i tornja, a 2001. ob-

novljena je i kuća i u njoj smještena Zajednica za odgoj salezijanskih zva-

nja. 2002. obnovljen je pločnik pred crkvom, a ove 2009. godine postav-

ljena je nova vanjska rasvjeta.

Nakon Drugoga svjetskog rata, 1950. godine, Podsused i administrativ-

no postaje dio Zagreba. Provedbi prvih petoljetki i industrijalizaciji pri-

družuje se i Podsused te se obnavlja i proširuje cementara pod novim nazi-

vom “Sloboda”. Grade se novi pogoni (onaj uz Aleju Bologne projektirao

je Stjepan Gomboš), ali i prateći sadržaji kao što su kuglana, kantina i sl.

Pedesetih godina cementara za svoje radnike gradi jednokatne stambene

zgrade na istočnom kraju ulice Blanje. To su prve višestambene zgrade u

Podsusedu, a njihove projekte, tipizirane stambene arhitekture karakteri-

stične za poratne godine, potpisuju različiti arhitekti (Bartolić, Corone-

lli, Bučić i dr.). No svakako je najkvalitetniji primjer višestambene zgrade

u Podsusedu zgrada u Podsusedskoj aleji 87 prema projektu Mladena Vo-

dičke iz 1960. godine.

U prosincu 1957. dovršena je nova zgrada osnovne škole prema izvedbe-

nom projektu arhitekta Vladimira Ugrenovića i idejnom projektu arhi-

tekata Daše Crnković i Bernarda Bernardija iz 1954. godine. Jednokatna

građevina s plitkim dvostrešnim krovom izgrađena je na uvučenoj parceli

Župna crkva sv. Ivana Bosca

i obiteljska kuća u Don Boscovoj 4

izgrađeni prema projektu Zvonimira Požgaja.

Fotografije iz Župne Spomenice 1941.-1945.

147

sjeverno od glavnoga trga. Prostrana zbornica i administrativni trakt istoč-

no od središnjega predvorja te zapadno od njega 16 učionica, knjižnica,

praktikumi s radnom sobom nastavnika bili su vrhunac tadašnjih školskih

standarda. Školska zgrada povezana je s velikom dvoranom za tjelesni od-

goj i okružena bogatim zelenilom.

Sedamdesete godine donijet će velike promjene u prometnoj organizaci-

ji središta Podsuseda. Godine 1974. gradi se Aleja Bologne koja je presje-

kla vrtove kuća južno od trga, paralelno uz prugu, te je zbog nje srušeno

nekoliko objekata, a između ostalih, i raskošna Vila Greta (graditelj Stje-

pan Wutté, početkom 20. st.). No s druge strane Aleja Bologne pomogla

je Podsusedu na način da je rasteretila nekada jedini zapadni prilaz Zagre-

bu iz Zagorja koji je prolazio kroz samo središte mjesta. Na prostoru neka-

dašnjega Sokolskoga i Vatrogasnoga doma za potrebe Univerzijade 1987.

izgradit će se višenamjenska sportska dvorana “Sutinska vrela” prema pro-

jektu arhitekta Borisa Radovana. Zanimljivo je kako na tom mjestu po-

stoji projekt iz 1964. godine za otvorene bazene s termalnom vodom koji Osnovna škola bana Josipa Jelačića

Snimio: M. Golubić, 2009.

148

je potpisao arhitekt Franjo Bahovec. Nakon Domovinskoga rata izgradit

će se još jedan sportski objekt, a to je teniska dvorana koja je također rad

arhitekta Radovana.

Današnja se struktura naselja nije mnogo promijenila u odnosu na povi-

jesnu. I dalje dominira rahla izgradnja, no primjetan je i sve veći broj vi-

šestambenih kuća veće visine od postojećih. Obiteljske kuće grade se i da-

lje kao slobodnostojeći objekti u lijepo uređenim vrtovima. Postoji neko-

liko kvalitetnih primjera: kuća u Vidošićevoj 9 prema projektu arhitekta

Vjenceslava Richtera iz 1970-ih i odnedavno izgrađene kuće u Vinobreš-

koj 4 i Dvoričeku 26. Najveća promjena prostorne strukture dogodila se

u Podsusedskom polju na kojem je niknuo velik broj trgovačkih centara

premda je još 1994. Urbanistički zavod grada Zagreba ondje planirao iz-

graditi rekreacijski centar, bazen s toplom vodom, hotel, robnu kuću i bi-

ciklističku stazu do Jaruna.

Premda je povijesna jezgra Podsuseda zaštićeno kulturno dobro, arhi-

tektonska i prirodna baština u njoj nestaje. Ruše se kuće koje su organski

Stambena zgrada, Podsusedska aleja 87,

izgrađena prema projektu Mladena Vodičke

Snimila: Ana Alagušić, 2007.

149

srasle s ambijentom da bi na njihovim mjestima niknule “urbane vile” s

betoniranim dvorištima za parkirališta. Problem automobilskoga pro-

meta u centru svakoga je dana sve veći. Necjelovito rješenje prostora

nekadašnje cementare kao i neiskorištavanje nekadašnjih izletničkih

odredišta zahtijevaju izradu temeljite konzervatorske studije te detalj-

nog plana uređenja, koji su samo početan i nužan korak u očuvanju i

afirmiranju prirodnih, ambijentalnih, prostornih i arhitektonskih vri-

jednosti Podsuseda.

Obiteljska kuća Sokač, Dvoriček 26

Snimila: I. Kraševac, 2009.

150

Svijet, 23.06.1927.

Zagrebiensia - KGZ

151

Svijet, 8.06.1935.

Zagrabiensia - KGZ