h Dobre Prakse Za Procjenu Kr Rizika i Vrednovanje Kredita

7/17/2019 h Dobre Prakse Za Procjenu Kr Rizika i Vrednovanje Kredita

http://slidepdf.com/reader/full/h-dobre-prakse-za-procjenu-kr-rizika-i-vrednovanje-kredita 1/25

Bazelski odbor

za superviziju banaka

Dobre prakse za procjenu

kreditnog rizika i

vrednovanje kredita

lipanj 2006.

BANKA ZA MEĐUNARODNE NAMIRE



Zahtjevi za primjerke publikacija, ili za dopune/promjene lista za slanje, upućuju se na:

Banka za međunarodne namirePress & CommunicationsCH-4002 Basel, Switzerland

E-mail: [email protected]: + 41 61 280 9100 i +41 61 280 8100

mailto:[email protected]

mailto:[email protected]



© Banka za međ unarodne namire 2005. Sva prava pridržana. Dozvoljeno je reproduciranje

ili prevođ enje kratkih izvadaka pod uvjetom da je naveden izvor.

ISBN tiskano izdanje: 92-9131-715-2ISBN web izdanje: 92-9197-715-2



Sadržaj

Načela na kojima se temelji ovaj dokument .......................................................... 6

Cilj i sažetak .......................................................................................................... 7

Nadzorna očekivanja koja se odnose na dobre prakse za procjenu kreditnog rizika ivrednovanje kredita ................................................................................................... 9

Načelo 1. ............................................................................................................ 9

Načelo 2. ............................................................................................................ 10

Načelo 3. ............................................................................................................ 11

Načelo 4. ............................................................................................................ 11

Načelo 5. ............................................................................................................ 13 Načelo 6. ............................................................................................................ 13

Načelo 7. ............................................................................................................ 15

Nadzorna ocjena procjene kreditnog rizika za kredite, kontrola i adekvatnosti kapitala 17

Načelo 8. ........................................................................................................... 17

Načelo 9. ........................................................................................................... 18

Načelo 10. ......................................................................................................... 18

Prilog ........................................................................................................................ 20

Dobre prakse za ocjenu kreditnog rizika i vrednovanja kredita 4



Članovi Radne skupine za računovodstvena pitanja

Bazelskog odbora za superviziju banaka

Predsjednik: prof. dr. Arnold Schilder, The Netherlands Bank, Amsterdam

gosp. Gerald Edwards ml., viši savjetnik za računovodstvenu i revizijsku politiku

Banking, Finance and Insurance Commission, Bruxelles gosp. Marc PickeurOffice of the Superintendent of Financial InstitutionsCanada, Toronto

gđa Karen Stothers

Banking Commission, Paris gđa Sylvie Mathérat

Deutsche Bundesbank, Frankfurt am Main gosp. Karl-Heinz Hillen

Federal Financial Supervisory Authority (BaFin), Bonn gosp. Ludger Hannenberg

Bank of Italy, Rome gosp. Carlo Calandrini

Bank of Japan, Tokyo gosp. Keiji Fukuzawa

Financial Services Agency, Tokyo gosp. Kenji Oki

Surveillance Commission for the Financial Sector,

Luxembourg

gđa Diane Seil

The Netherlands Bank, Amsterdam gosp. Ries de Kogel

Bank of Spain, Madrid gosp. Anselmo Diaz Fernandez

Finansinspektionen, Stockholm gosp. Percy Bargholtz

Swiss Federal Banking Commission, Berne gosp. Stephan RiederFinancial Services Authority, London gosp. Ian Michael

Board of Governors of the Federal Reserve System,

Washington, DC

gosp. Charles Holm

Federal Reserve Bank of New York gosp. Arthur Angulo

Office of the Comptroller of the Currency, Washington, DC gosp. Zane Blackburn

Office of Thrift Supervision gosp. Jeff Geer

Federal Deposit Insurance Corporation, Washington, DC gosp. Robert Storch

Basel Committee Secretariat gđa Linda Ditchkus

gosp. Hiroaki Kuwahara

Promatrači

Australian Prudential Regulation Authority, Sydney gosp. Robert Sharma

Austrian National Bank, Vienna gosp. Matthias Hahold

Central Bank of Brazil, Brasilia gosp. Amaro Luiz de OliveiraGomes

European Central Bank, Frankfurt am Main gđs Fatima PiresEuropean Commission, Bruxelles gđa Jane O'Doherty




Financial Stability Institute gosp. Jason George

Saudi Arabian Monetary Agency, Riyadh gosp. Abdulelah Alobaid

Monetary Authority of Singapore, Singapur gosp Teo Kok Ming




Dobre prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje kredita

Načela na kojima se temelji ovaj dokumentOve nadzorne smjernice temelje se na deset načela koja se mogu podijeliti u dvije glavnekategorije:

Nadzorna očekivanja koja se odnose na dobre prakse za procjenu kreditnog rizika i

vrednovanje kredita

1. Upravni odbor banke i viša razina rukovodstva dužni su osigurati da banka ima primjerene procese za procjenu kreditnog rizika i djelotvorne interne kontrole koja je u skladu sveličinom, prirodom i kompleksnošću kreditnih operacija banke radi dosljednog određivanja

ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima u skladu s definiranim politikama i postupcima banke, važećim računovodstvenim okvirom i nadzornim smjernicama.

2. Banka treba imati uspostavljen sustav za pouzdanu klasifikaciju kredita na temeljukreditnog rizika.

3. Politike banke moraju na primjeren način osigurati validaciju svih internih modela za procjenu kreditnog rizika.

4. Banka je dužna usvojiti i dokumentirati dobru metodologiju za gubitke po kreditima kojaobuhvaća politike, postupke i kontrole za pravovremenu procjenu kreditnog rizika,identifikaciju problematičnih kredita i za utvr đivanje ispravaka vrijednosti za gubitke pokreditima.

5. Ukupan iznos bančinih ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima, bilo pojedinačno ilizajednički procijenjenih, mora biti dovoljan da neutralizira procijenjene kreditne gubitke u

portfelju kredita.

6. Procjena kredita koja se temelji na prethodnom iskustvu (iskustvena prosudba) i realne procjene nužan su dio priznavanja i mjerenja gubitaka po kreditima.

7. Sustav banke za procjenu kreditnog rizika treba banci osigurati potrebne alate, postupke ividljive podatke za korištenje u procjeni kreditnog rizika, računovodstvu umanjenjavrijednosti kredita i utvr đivanju zahtjeva jamstvenog kapitala.

Nadzorna ocjena procjene kreditnog rizika, kontrola i adekvatnosti kapitala

8. Supervizori banaka dužni su povremeno vršiti ocjenu djelotvornosti politika banke zakreditni rizik i praksi za procjenu kvalitete kredita.

9. Supervizori banaka se moraju uvjeriti da metode kojima se banka koristi za izračunispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima osiguravaju realnu i bonitetnu mjeru

procijenjenih gubitaka po kreditima u kreditnom portfelju koji se pravovremeno priznaju.

10. Prilikom procjene adekvatnosti kapitala banke, supervizori banka trebaju uzeti u obzir politike i prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje kredita.

Nadzorne smjernice nemaju za cilj postavljanje dodatnih računovodstvenih zahtjeva zaispravke vrijednosti za gubitke po kreditima na one koje utvr đuju tijela nadležna za




računovodstvene standarde. Umjesto toga ova nadzorna smjernica bavi se pitanjima poputupravljanja kreditnim rizikom banaka i pitanjima procjene kapitala vezanima uz kredite.

Cilj i sažetak

1. Cilj je ovog dokumenta da pruži bankama i supervizorima smjernice o dobrim politikama i praksama za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje kredita bez obzira na računovodstveniokvir koji se koristi. U skladu s time, načela navedena u ovom dokumentu u skladu su sonima iz Međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja (MSFI) koji se odnose naumanjenje vrijednosti kredita1. Tako ovaj dokument ispituje kako se isti podaci i procesimogu koristiti u procjeni kreditnog rizika, u računovodstvu i u svrhu adekvatnosti kapitala teističe pojmove provođenja ispravaka vrijednosti koji su u skladu s bonitetnim iračunovodstvenim okvirima. Ova smjernica ima težište na politikama i praksama za kojeBazelski odbor za superviziju banaka2 vjeruje da će unaprjeđivati dobre prakse za procjenukreditnog rizika i kontrolu.3

2. Prakse izložene u ovom dokumentu bave se dobro uspostavljenim procesima banaka za procjenu kreditnog rizika, vrednovanje kredita, i kontrolu kao i odgovornostima upravnogodbora i više razine rukovodstva za održavanje primjerenih ispravaka vrijednosti za gubitke

po kreditima. Ovaj dokument također razmatra opće smjernice o načinu na koji bi supervizoritrebali ocjenjivati djelotvornost politika kreditnog rizika banke prilikom procjenjivanjaadekvatnosti procjene kreditnog rizika banke i jamstvenog kapitala4.

3. Supervizori očekuju od politika i praksi banaka za procjenu kreditnog rizika i vrednovanjekredita da budu usklađeni s važećim računovodstvenim okvirima, bonitetnim zahtjevima iostalim primjerenim nadzornim smjernicama. Ova smjernica Bazelskog odbora pretpostavljada se banke koriste čvrstim računovodstvenim okvirom. Svrha ovog dokumenta nije

postavljanje daljnjih računovodstvenih zahtjeva za ispravke vrijednosti za gubitke pokreditima5 na one koje su propisala tijela nadležna za računovodstvene standarde. Svrha ovog

dokumenta nije povezivanje provođenja ispravaka vrijednosti za procjenu kreditnog rizika uračunovodstvene svrhe s mjerama za adekvatnost kapitala. Međutim, ovaj dokument se baviodređenim razlikama u mjerenju gubitaka po kreditima između računovodstvenog okvira i

1 Radi jasnoće i izravnosti strukture i sadržaja ovog dokumenta, ovaj dokument ne sadrži reference na pojedineMSFI-je ili ostale relevantne računovodstvene okvire. Međutim, u interesu praktičnosti u Dodatku ovomdokumentu navode se relevantni izvaci iz Međunarodnog računovodstvenog standarda (MRS) 39 i smjernica za

njegovu primjenu.2 Bazelski odbor za superviziju banaka (Bazelski odbor ili Odbor) je odbor tijela nadležnih za superviziju banakakoji su osnovali guverneri središnjih banaka Grupe deset država 1975. godine. On se sastoji od viših

predstavnika tijela nadležnih za superviziju banaka i središnjih banaka iz Belgije, Kanade, Francuske, Njemačke,Italije, Japana, Luksemburga, Nizozemske, Španjolske, Švedske, Švicarske, Velike Britanije i SjedinjenihAmeričkih Država. Odbor se obično sastaje u Banci za međunarodne namire u Baselu, gdje je smješteno injegovo stalno Tajništvo.3 Ovaj dokument zamjenjuje dokument o dobrim praksama za računovodstvo i objavljivanje kredita kojega jeOdbor objavio u srpnju 1999.4 U lipnju 2004., Odbor je objavio svoj dokument o standardima za jamstveni kapital ( Međ unarodnakonvergencija mjerenja kapitala i kapitalnih standarda: Revidirani okvir) koji je poznat i pod naslovom "BaselII". Svrha ovog dokumenta nije dodavati ili mijenjati operativne zahtjeve i smjernice Odbora vezano uzodređivanje zahtjeva za jamstvenim kapitalom.5

Ovaj se dokument koristi pojmom "ispravci vrijednosti" umjesto "rezerve" budući da bi mnogi računovođe iz pojmovnih razloga izbjegavali potonji pojam u kontekstu računa bilance za umanjivanje vrijednosti kredita. U pojedinim se zemljama za taj račun bilance koristi pojam "odobrenje" .




okvira jamstvenog kapitala u Načelu 7. Odbor uviđa da odgovornost za usklađenost6 sračunovodstvenim standardima leži na višoj razini rukovodstva i upravnom odboru banke7, au većini slučajeva podliježe provjeri formalne vanjske revizije, Nadalje, razna javna tijela,

poput regulatornih tijela za vrijednosne papire i revizore, vrše nadzor nad tim procesom.

4. Bazelski odbor je izradio zasebne dokumente koji obrađuju veći broj povezanih pitanja u područ ju kreditnog rizika uključujući modeliranje kreditnog rizika i upravljanje kreditnimrizikom8. Bankovni supervizori imaju razumljiv interes u promicanju upotrebe od strane

banaka dobre i bonitetne politike i prakse u ocjeni kreditnog rizika i vrednovanju. Iskustvoukazuje na lošu kvalitetu kredita i ocjenu kreditnog rizika kao značajan uzrok propasti

banaka. Propust u pravovremenom otkrivanju i prepoznavanju pogoršanja kvalitete kreditamože pogoršati i prolongirati problem. Stoga neprimjerene politike i postupci za ocjenukreditnog rizika koji mogu dovesti do neadekvatnog i nepravovremenog priznavanja imjerenja gubitaka po kreditima ugrožavaju korist kapitalnih zahtjeva i koče pravilnu ocjenu ikontrolu izloženosti banke kreditnom riziku.

5. U Osnovnim bazelskim načelima9, Odbor definira minimalne zahtjeve za djelotvorni sustav

bankovne supervizije i razmatra mehanizme za unaprjeđenje stabilnosti na financijskimtržištima. Pojedina Osnovna načela traže od bankovnih supervizora da se uvjere da bankeimaju i pridržavaju se primjerenih politika, praksa i postupaka za ocjenu kvalitete imovine iadekvatnosti ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima, čime se supervizoru omogućavadobivanje istinitog i fer prikaza financijskog stanja banke i profitabilnosti njenog poslovanja.

6. Rasprava o zahtjevima za jamstveni kapital za kreditni rizik u ovom dokumentu temelji sena upotrebi Internog sustava raspoređivanja - naprednog pristupa u skladu s Baselom II. No

bez obzira na to, budući da se u ovom dokumentu obrađuju pojedina bazelska načela, on jevažan za sve banke bez obzira na pristup kojim se one koriste u izračunu zahtjeva za

jamstvenim kapitalom za kreditni rizik u okviru Basela II. Međutim, mjera u kojoj se dobre

prakse provode treba odražavati opseg i kompleksnost poslovanja svake banke. S obzirom narazlike u zakonskim ovlastima nadzornih agencija u različitim jurisdikcijama, posebno u pogledu računovodstvenih pitanja, ovaj dokument ima za cilj pružiti samo smjernicu za dobre prakse u procjeni kreditnog rizika.

7. Težište ovog dokumenta je na dobrim praksama u procjeni kreditnog rizika i vrednovanjukredita koji se knjiže po amortiziranom trošku. U dokumentu se stoga ne razmatrajueksplicitno oni procesi koji se odnose na kredite koji se knjiže po fer vrijednosti ili vrijednostikoja je manja od amortiziranog troška ili fer vrijednosti. Naravno da je kreditni rizik prisutan

6 U travnju 2005., Odbor je izdao važan dokument o riziku usklađenosti (Usklađ enost i funkcija praćenja

usklađ enosti u bankama). Taj dokument razmatra specifične odgovornosti upravnog odbora i više razinerukovodstva banke u područ ju usklađenosti i opisuje dobre prakse za pomoć bankama u izradi, provedbi i radudjelotvorne funkcije praćenja usklađenosti.7 Ova se smjernica odnosi na upravljačku strukturu koju čini upravni odbor a i viša razina rukovodstva. Bazelskiodbor je svjestan da postoje određene razlike među državama u zakonodavnom i regulatornom okviru u pogledufunkcija upravnog odbora i više razine rukovodstva. Zbog tih razlika, pojmovi upravnog odbora i više razinerukovodstva ne koriste se u ovom dokumentu kao pravni pojmovi već u kontekstu označavanja tih dvaju funkcijakoje su nadležne za donošenje odluka.8 U travnju 1999., Odbor je izdao dokument o modeliranju kreditnog rizika ( Modeliranje kreditnog rizika:Važeća praksa i primjena) koji razmatra važeće prakse i pitanja u područ ju modeliranja kreditnog rizika. U rujnu2000., Odbor je izdao dokument o upravljanju kreditnim rizikom ( Nač ela upravljanja kreditnim rizikom),kompleksno pitanje u kojem računovodstvene politike igraju važnu ulogu. Ti dokumenti pružaju obuhvatnijesmjernice o pitanjima procjene kreditnog rizika i upravljanja.9

Osnovna nač ela djelotvorne supervizije banaka izdao je Bazelski odbor u rujnu 1997. Trenutno se vrši preispitivanje Osnovnih bazelskih načela (Basel Core Principles - BCP) te su stoga zahtjevi navedeni u ovojtočki podložni promjenama.




u imovini banke osim kredita koji se knjiže po amortiziranom trošku i u izvanbilančnimizloženostima. Iako su prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje koje se odnose na tuostalu imovinu banaka i izloženosti izvan opsega ovog dokumenta, Bazelski odbor vjeruje da

bi banke trebale osigurati postojanje dobrih politika i praksa za procjenu kreditnog rizika utim područ jima te primjereno uzimati u obzir kreditni rizik te imovine i tih izloženosti

prilikom vrednovanja te imovine i izloženosti. Nadalje, banka mora zbrojiti sve izloženostiradi procjene njenog ukupnog kreditnog rizika. Stoga načela iz ovog dokumenta trebaju bitirelevantna bankama i njihovim supervizorima u bavljenju procjenom kreditnog rizika i

pitanjima vrednovanja u pogledu imovine koju ne čine krediti koji se knjiže po amortiziranomtrošku i ostalih kreditnih izloženosti.

Nadzorna očekivanja koja se odnose na dobre prakse za procjenu kreditnog

rizika i vrednovanje kredita

8. Temeljni zahtjevi navedeni u daljnjem tekstu omogućavaju bankama korištenje zajedničkih

elemenata sustava za nadzor kreditnog rizika za procjenu kreditnog rizika, u računovodstvu iu svrhu ocjene adekvatnosti jamstvenog kapitala.

Načelo 1.

Upravni odbor banke i viša razina rukovodstva dužni su osigurati da banka ima primjerene

procese za procjenu kreditnog rizika i djelotvorne interne kontrole koji su u skladu s

veli č inom, prirodom i kompleksnoš ć u njenog kreditnog poslovanja radi dosljednog

određ ivanja ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima u skladu s definiranim

politikama i postupcima banke, važeć im rač unovodstvenim okvirom i nadzornom

smjernicom.

9. Odgovornost je upravnog odbora i više razine rukovodstva svih banaka da održavaju primjerenu razinu ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima i da vrše nadzor i prate procese za procjenu kreditnog rizika i ispravaka vrijednosti. Upravni odbor i viša razinarukovodstva također su dužni pružiti prihvatljivo jamstvo da njihove institucije imaju

primjerene procese za procjenu kreditnog rizika i interne kontrole za dosljedno utvr đivanjeispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima u skladu s definiranim politikama i postupcima

banke, važećim računovodstvenim okvirom i svim relevantnim nadzornim smjernicama. Uispunjavanju tih odgovornosti, upravni odbor nalaže višoj razini rukovodstva izradu iodržavanje primjerenog i sustavnog postupka za utvr đivanje ispravaka vrijednosti za gubitke

po kreditima kao i njegovu dosljednu primjenu. Kako nove ili dodatne važne informacije onaplativosti kredita postanu dostupne, dosljedno primjenjivan proces treba omogućiti

uzimanje u obzir takvih informacija za utvr đivanje ispravaka vrijednosti za gubitke pokreditima. Viša razina rukovodstva treba izraditi, provesti i ažurirati prikladne politike i

postupke za informiranje relevantnog osoblja o procesu provođenja ispravaka vrijednosti .

10. Sustav interne kontrole procjene kreditnog rizika i procesa provođenja ispravakavrijednosti mora, između ostaloga:

a. uključiti mjere kojima se pruža osiguranje u pogledu pouzdanosti i cjelovitosti informacija iusklađenosti sa zakonima, propisima, internim politikama i postupcima;

b. pružiti primjereno osiguranje da su financijska izvješća banke i njena nadzorna izvješćasastavljeni u skladu s primjerenim računovodstvenim okvirom i relevantnim nadzornimsmjernicama za bonitetno provođenje ispravaka vrijednosti; i




c. uključiti dobro definiran proces za preispitivanje kredita koji je neovisan o funkcijikreditiranja a koji sadrži:

• djelotvoran sustav rangiranja kreditnog rizika koji se dosljedno primjenjuje,omogućuje pravovremenu identifikaciju i točno rangiranje različitih obilježjakreditnog rizika i problema u kvaliteti kredita te koji potiče primjerne administrativne

postupke;

• zadovoljavajuće interne kontrole koje pružaju prihvatljivo jamstvo da su sverelevantne informacije o preispitivanju kredita uzete obzir prilikom procjene gubitaka.To uključuje sastavljanje primjerenih izvješća, informacije o provedenim

preispitivanjima te identifikaciju uključenog osoblja; i

• jasnu formalnu komunikaciju i koordinaciju između funkcije kreditne administracije banke, osoblja za financijsko izvješćivanje, internih revizora, više razine rukovodstva,upravnog odbora i ostalih osoba koje su uključene u procese procjene i mjerenjakreditnog rizika, već prema slučaju (npr. pisane politike i postupci, upravljačka

izvješća, programi revizije i zapisnici odbora).

Načelo 2.

Banka treba imati uspostavljen sustav za pouzdanu klasifikaciju kredita na temelju

kreditnog rizika

11. Djelotvorna procjena kreditnog rizika i djelotvorne računovodstvene prakse za kreditetrebaju se provoditi na sustavan način te u skladu s uspostavljenim politikama i postupcima.Kako bi se omogućilo bonitetno vrednovanje kredita i utvr đivanje primjerenih ispravakavrijednosti za gubitke po kreditima, posebno je važno da banke imaju uspostavljen sustav za

pouzdanu klasifikaciju kredita na temelju kreditnog rizika. Klasifikaciju većih kredita trebavršiti na temelju sustava rangiranja kreditnog rizika. Klasifikaciju ostalih, manjih, kredita

treba vršiti ili na temelju sustava rangiranja kreditnog rizika ili na temelju statusa kašnjenja u plaćanju. Oba računovodstvena okvira i Basel II smatraju sustave rangiranja kreditnog rizikaalatima za točnu procjenu ukupnog kreditnog rizika. Nadalje, i Basel II i računovodstveniokviri smatraju da je za procjenu vjerojatnosti neispunjavanja obveza i umanjivanjavrijednosti kredita potrebno uzeti u obzir sve klasifikacije kredita, a ne samo one kojeodražavaju ozbiljno pogoršanje kvalitete kredita.

12. Dobro strukturirani sustav rangiranja kreditnog rizika važan je alat za utvr đivanje stupnjakreditnog rizika različitih kreditnih izloženosti banke. To omogućava točnije utvr đivanjeukupnih obilježja kreditnog portfelja, vjerojatnost neispunjavanja obveze te u konačnici

adekvatnost ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima. U opisivanju sustava rangiranjakreditnog rizika, banka treba obuhvatiti definicije svih gradiranja kreditnog rizika i navestiodgovornosti za izradu, provedbu, rad i uspješnost sustava.

13. Sustavi rangiranja kreditnog rizika obično uzimaju u obzir trenutno financijsko stanjezajmoprimca i njegovu platnu sposobnost, trenutnu vrijednost i ostvarivost kolaterala i ostalaspecifična obilježja zajmoprimca i kredita koji utječu na izglede za naplatu glavnice i kamate.Budući da se ta obilježja ne koriste samo za jednu svrhu (poput primjerice, kreditnog rizika ilifinancijskog izvješćivanja), banka može izvršiti jedinstveno rangiranje kreditnog rizikaodređenog kredita bez obzira na svrhu za koju se navedeno rangiranje koristi. I Basel II iračunovodstveni okviri dopuštaju upotrebu internih (ili eksternih) sustava rangiranja

kreditnog rizika u utvr đivanju skupine kredita koji bi se zajednički procjenjivali u svrhu




mjerenja gubitaka po kreditima. Stoga banka može vršiti jedinstveno određivanje skupinekredita za zajedničku procjenu i prema Baselu II i važećem računovodstvenom okviru.

14. Potrebno je vršiti preispitivanje i ažuriranje ocjene kreditnog rizika u skladu s noviminformacijama koje se dobivaju. Potrebno je vršiti periodično preispitivanje kredita za koje jeizvršeno rangiranje njihovog kreditnog rizika (najmanje jednom godišnje) kako bi seosigurala njihova točnost i aktualnost. Potrebno je vršiti češće procjene kreditnog rizika za

pojedinačno procijenjene kredite koji su ili veliki, kompleksni, rizičniji ili problematičniji.

Načelo 3.

Politike banke trebaju na primjeren nač in uključ ivati validaciju svih internih modela za

procjenu kreditnog rizika.

15. Procjena kreditnog rizika i provođenje ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima moguuključivati modele za mjerenje rizika i procjene koje se temelje na pretpostavkama. Modeli semogu koristiti u različitim aspektima procesa procjene kreditnog rizika uključujući bodovanjekredita, procjenu ili mjerenje kreditnog rizika kako na razini pojedinačnih transakcija tako ina razini cjelokupnog portfelja, administraciju portfelja, testiranje otpornosti na stres kreditaili portfelja i raspodjelu kapitala. Modeli za procjenu kreditnog rizika često uzimaju u obziručinak promjena varijabli koje se odnose na zajmoprimca i na kredite poput vjerojatnostineispunjavanja obveza, gubitka zbog neispunjavanja obveza, iznose izloženosti, vrijednostikolaterala, vjerojatnosti migracija ocjena i interne ocjene zajmoprimca.

16. Budući da modeli za procjenu kreditnog rizika uključuju visoku razinu prosudbe, odiznimne su važnosti djelotvorni postupci za validaciju modela. Banke trebaju povremeno

provoditi testiranje otpornosti na stres i retroaktivno testiranje (engl. back testing) prilikomocjenjivanja kvalitete svojih modela za procjenu kreditnog rizika i uspostaviti interne granice

tolerancije za razlike između očekivanih i stvarnih rezultata i postupke za ažuriranje tihgranica u skladu s uvjetima. Banke trebaju imati politike koje traže poduzimanje korektivnihmjera u slučaju prekoračivanja okvira tolerancije politika. Banke također morajudokumentirati svoje postupke vrednovanja i rezultate. O tim je rezultatima potrebno redovitoizvješćivati primjerenu razinu rukovodstva banke. Uz to, kvalificirani, neovisni pojedinci(npr. vanjski i unutarnji revizori) moraju vršiti periodičnu validaciju internih modela za

procjenu kreditnog rizika.10

Načelo 4.

Banka mora usvojiti i imati dokumentiranu dobru metodologiju za gubitke po kreditima

koja obuhvać a politike, postupke i kontrole za pravovremenu procjenu kreditnog rizika,

identifikaciju problemati č nih kredita i utvr đ ivanje ispravaka vrijednosti za gubitke po

kreditima.

17. U okviru procesa procjene kreditnog rizika, banka treba definirati i provesti obuhvatne postupke i sustave informiranja za praćenje kvalitete svog kreditnog portfelja. To uključujekriterije za prepoznavanje problematičnih kredita i izvješćivanje o njima kako bi se osiguralonjihovo primjereno praćenje i upravljanje te rješavanje.

18. Sustav za praćenje kreditnog rizika pruža višoj razini rukovodstva informacije važne zadonošenje iskustvene prosudbe o kvaliteti kreditnog portfelja i osigurava temelj na kojem

10 Ovaj dokument pruža samo kratak pregled nadzornih pitanja koja se odnose na vrednovanje modela. Radneskupine Odbora rade na detaljnijem razmatranju ovog pitanje te će možda izdati daljnje smjernice u tom smislu.




banka gradi svoju metodologiju za utvr đivanje gubitaka po kreditima ili za provođenjeispravaka vrijednosti. Drugim riječima, viša razina rukovodstva koristi se istim informacijamaza praćenje stanja kreditnog portfelja kao što su one kojima se koristi u svojoj metodologiji zaodređivanje iznosa ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima, vezano uz procjenukreditnog rizika, računovodstvene svrhe te adekvatnost kapitala.

19. Na metodologiju banke za gubitke po kreditima utječe mnogo čimbenika, poput tehničkerazine poslovanja institucije, poslovnog okruženja i strategije, obilježja kreditnog portfelja,

postupaka za upravljanje kreditima i sustava za upravljačke informacije. Međutim, postojeodređeni zajednički elementi koje banka treba uvrstiti u svoju metodologiju za gubitke pokreditima, od kojih mnogi čine elemente sustava banke za nadzor kreditnog rizika.Metodologija banke za gubitke po kreditima treba:

• uključivati pisane politike i postupke za sustave za kreditni rizik i kontrole koji činesastavni dio metodologije, uključujući uloge i odgovornosti upravnog odbora banke iviše razine rukovodstva;

•

uključivati detaljnu analizu cjelokupnog kreditnog portfelja, koja se vrši na redovitojosnovi;

• identificirati kredite koje je potrebno vrednovati radi umanjenja vrijednosti na pojedinačnoj osnovi i podijeliti ostatak portfelja na skupine kredita sličnih obilježja u pogledu kreditnog rizika (poput vrste kredita, vrste proizvoda, tržišnog segmenta,rangiranja i klasifikacije kreditnog rizika, vrste kolaterala, zemljopisnog položaja istatusa proteklog roka dospijeća) radi ocjene i analize na zajedničkoj osnovi;

• utvrditi, za kredite koji se pojedinačno procjenjuju a čija je vrijednost umanjena, načinutvr đivanja i mjerenja svih umanjenja, uključujući postupke kojima se opisuju

postojeće tehnike za mjerenje umanjenja i mjere koje se poduzimaju za utvr đivanje

najprimjerenije tehnike za određenu situaciju;• obuhvatiti metode koje se koriste za utvr đivanje da li i kako treba kredite čija se

procjena vrši pojedinačno, a koji se pojedinačno ne smatraju kreditima s umanjenomvrijednošću, svrstavati u skupine s ostalim kreditima (isključujući pojedinačno

procijenjene kredite čija je vrijednost umanjena) s kojima dijele slična obilježjakreditnog rizika radi zajedničke procjene umanjenja vrijednosti;

• temeljiti se na tekućim i pouzdanim podacima, uključivati iskustvenu prosudburukovodstva u pogledu kreditne kvalitete kreditnog portfelja i uzeti u obzir sve

poznate relevantne interne i eksterne čimbenike koji mogu utjecati na naplativostkredita (poput sektorskih, geografskih, gospodarskih i političkih čimbenika);

•

definirati način utvr đivanja stope gubitka (npr. povijesne stope gubitka usklađene začimbenike okruženja ili analizu migracija) i faktore koji se uzimaju u obzir prilikomutvr đivanja primjerenog vremenskog okvira tijekom kojega se treba izvršiti ocjenaslučaja gubitka;

• uzeti u obzir trenutne vrijednosti kolaterala (umanjeno za troškove raspolaganja koji proizlaze iz stjecanja i prodaje kolaterala) i ostale elemente za smanjenje kreditnogrizika koji su uključeni u ugovor o kreditu, već prema slučaju;

• obuhvatiti politike i postupke banke za otpis i povrat kredita;

• tražiti da analize, procjene, preglede i ostale funkcije metodologije provođenja

ispravaka vrijednosti vrše kompetentni i dobro obučeni zaposlenici i tražiti njihovu




primjerenu dokumentiranost, u pisanom obliku, s jasnim objašnjenjima analiza iargumenata na kojima se temelje;

• uključiti sustavnu i logičku metodu za konsolidaciju procijenjenih gubitaka pokreditima te pružiti prihvatljivo jamstvo da je stanje ispravaka vrijednosti po kreditimau skladu s važećim računovodstvenim okvirom (npr. MSFI-jem) i relevantnim

bonitetnim zahtjevima; i

• obuhvatiti metode koje se koriste za validaciju modela za procjenu kreditnog rizika ialata za upravljanje kreditnim rizikom (npr. testiranje otpornosti na stres i retroaktivnotestiranje podataka).

20. U sastavljanju računovodstvenih informacija, banka mora imati realnu sliku svojihkreditnih aktivnosti i na primjeren način uzeti u obzir nesigurnost i rizike povezane s timaktivnostima.

21. Odabir i primjena politika i praksi računovodstva za kredite treba se vršiti na dosljedannačin koji pruža prihvatljivo jamstvo da su podaci o kreditima i ispravcima vrijednosti za

kredite pouzdani i provjerljivi.22. Iz razdoblja u razdoblje banka se treba dosljedno koristiti odabranim politikama i

postupcima za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje te dosljedno slijediti načela mjerenja i postupanja za povezana pitanja.

Načelo 5.

Ukupan iznos pojedinač no i zajedni č ki procijenjenih ispravaka vrijednosti banke za gubitke

po kreditima treba biti dovoljan za neutralizaciju procijenjenih gubitaka po kreditima u

kreditnom portfelju.

23. U cilju pružanja prihvatljivog osiguranja da iskazani iznos ispravaka vrijednosti zagubitke po kreditima odražava trenutnu naplativost kreditnog portfelja, potrebno je vršitigodišnje preispitivanje postupka za procjenu gubitaka po kreditima ili češće, ukoliko je toopravdano.

24. Procjene pojedinačno i zajednički procijenjenih gubitaka po kreditima trebaju odražavatisve značajne čimbenike koji utječu na naplativost kreditnog portfelja od datuma ocjene. Uslučaju pojedinačno procijenjenih kredita, te procjene trebaju odražavati činjenice i okolnostikoje utječu na otplatu svakog pojedinačnog kredita na dan ocjene. Sljedeći čimbenici surelevantni i za Basel II i za računovodstvene okvire u procjenjivanju gubitaka po kreditima za

pojedinačno procijenjene kredite:

•

značajne financijske poteškoće zajmoprimca;

• moguć stečaj ili druga vrsta financijske reorganizacije zajmoprimca;

• kršenje ugovora, u vidu neispunjavanja obveza ili zakašnjelog plaćanja kamata iliglavnica; ili

• koncesija koju daje najmodavac zbog ekonomskih ili pravnih razloga a koja se odnosina financijske poteškoće najmoprimca, koja inače ne bi bila razmatrana.

25. Za skupine kredita koji se zajednički procjenjuju radi umanjenja vrijednosti, procijenjenigubici po kreditima trebaju odražavati povijesnu neto stopu otpisa11 po tim skupinama,

11 Povijesna neto stopa otpisa općenito se temelji na povijesnom bruto otpisu kredita na godišnjoj razini,umanjenom za naplatu, kojeg banka knjiži.




korigiranu naviše ili naniže ovisno o promjenama u trendu, uvjetima i ostalim relevantnimfaktorima koji utječu na otplatu kredita u tim skupinama od datuma ocjene. Metodologije zaodređivanje povijesne neto stope otpisa za određenu skupinu kredita mogu se kretati od

jednostavnog prosjeka iskustva neto otpisa banke tijekom relevantnog kreditnog ciklusa - uz primjerena prethodno spomenuta usklađenja za čimbenike koji utječu na otplatu - do

kompleksnijih tehnika, poput analize migracije ili modela za procjenu gubitaka po kreditima.I Basel II i računovodstveni okviri zahtijevaju upotrebu povijesnih podataka koji su usklađeniza tekuće trendove i uvjete prilikom zajedničke procjene skupine kredita sličnih obilježjakreditnog rizika. Bez obzira na različitost metodologija za utvr đivanje povijesnih neto stopaotpisa, usklađenih za trenutne uvjete, zbog razlika u razini napretka i kompleksnostiinstitucije, banka se mora dosljedno koristiti definiranim metodologijama za utvr đivanjegubitaka po kreditima u svrhu procjene kreditnog rizika, u računovodstvene svrhe i u svrhuadekvatnosti kapitala.

Načelo 6.

Procjena kredita koja se temelji na prethodnom iskustvu (iskustvena prosudba) i realne

procjene važan su dio priznavanja i mjerenja gubitaka po kreditima.

26. Procjena i vrednovanje umanjenja vrijednosti kredita ne smiju se temeljiti samo na preskriptivnim pravilima ili formulama već ih se mora jačati prosudbom primjerene razinerukovodstva. 12 Iskustvo povijesnog gubitka ili vidljivi podaci mogu biti ograničeni ili ne u

potpunost relevantni za trenutne okolnosti; stoga se od rukovodstva može tražiti da se koristisvojom iskustvenom prosudbom za procjenu iznosa gubitaka po svim kreditima. I Basel II iračunovodstveni okviri predviđaju upotrebu iskustvene prosudbe u procjeni vjerojatnostineispunjavanja obveza, gubitka zbog neispunjavanja obveza i ispravaka vrijednosti za gubitke

po kreditima. Iako iskustvena prosudba može biti potrebna, treba razborito ograničiti opseg

takvog diskrecionog odlučivanja i treba osigurati dokumentaciju kojom se omogućavarazumijevanje provedenih postupaka i prosudbi rukovodstva, posebice u okviru sljedećeg:

• iskustvena prosudba kredita mora biti u skladu s utvr đenim politikama i postupcima;

• treba postojati odobreni i dokumentirani analitički okvir za procjenu kvalitete kredita,osigurati njegovu dosljednu primjenu ;

• procjene se trebaju temeljiti na realnim i dokazivim pretpostavkama i trebaju biti popraćene primjerenom dokumentacijom;

• pretpostavke koje se odnose na učinak promjena opće gospodarske aktivnosti nazajmoprimce, kako povoljne tako i nepovoljne, moraju se donositi s primjerenomdozom opreza.

27. Metoda utvr đivanja ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima treba osigurati primjereno jamstvo pravovremenog priznavanja gubitaka po kreditima. Iako su iskustvo povijesnog gubitka i novija gospodarska kretanja prihvatljiva polazišna točka za analizuinstitucije, ti čimbenici ne pružaju, sami po sebi, dovoljan temelj za utvr đivanje primjerenerazine ukupnih ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima. Rukovodstvo mora uzeti u obziri sve tekuće faktore zbog kojih je vjerojatno da će se gubici po kreditima povezani uz kreditni

portfelj banke razlikovati od onih koji se temelje na iskustvu povijesnog gubitka, uključujući:

12 Postoje slučajevi kad nije potrebno vršiti usklađenje podataka prilikom priznavanja i mjerenja gubitaka pokreditima budući da su podaci u skladu s trenutnim uvjetima.




• promjene u kreditnim politikama i postupcima, uključujući standarde preuzimanjarizika (engl. underwriting standards) 13 i naplatu, otpis i prakse povrata;

• promjene u međunarodnim, nacionalnim i lokalnim gospodarskim i poslovnimuvjetima i kretanjima, uključujući uvjete različitih tržišnih segmenata;

•

promjene trenda, opsega i ozbiljnosti dospjelih nepodmirenih kredita i kredita koji suocijenjeni kao krediti niske kvalitete, kao i trendove u pogledu obujma kredita sumanjenom vrijednošću, restrukturiranju problematičnih dugovanja i ostalih promjenakredita;

• promjene u iskustvu, sposobnosti i stručnosti osoblja koje radi na odobravanju kreditai njihovog rukovodstva;

• promjene koje se odnose na nove tržišne segmente i proizvode;

• promjene u kvaliteti sustava banke za preispitivanje kredita i razine nadzora od straneviše razine rukovodstva i upravnog odbora banke;

•

postojanje i učinak eventualnih koncentracija kredita i promjene tih koncentracija;

• učinak vanjskih faktora poput tržišnog natjecanja i pravnih i regulatornih zahtjeva narazinu procijenjenih gubitaka po kreditima u tekućem portfelju institucije; i

• promjene profila kreditnog rizika kreditnog portfelja kao cjeline.

28. Iskustvenu prosudbu kredita treba koristiti i za utvr đivanje prihvatljivog razdoblja koje ćeosigurati pouzdane povijesne stope gubitka s obzirom da se razdoblja stope gubitka ne bitrebala ograničiti na fiksno razdoblje za utvr đivanje prosječnog iskustva povijesnog gubitka

bilo koje skupine kredita sa sličnim obilježjima kreditnog rizika. Banka mora imati dovoljno podataka o povijesnom gubitku tijekom cjelokupnog kreditnog ciklusa radi osiguravanja

čvrstih i značajnih statističkih procjena o gubicima po kreditima za utvr đivanje razinezajedničkih gubitaka od umanjenja vrijednosti svih skupina kredita sa sličnim obilježjimakreditnog rizika. Prilikom primjene iskustvene prosudbe kredita, banka je dužna pružiti dobarrazlog za svako isključivanje podataka o povijesnom gubitku za koje se smatra da nisureprezentativni za uspješnost portfelja.

29. U procjenjivanju vjerojatnosti neispunjavanja obveza, gubitaka zbog neispunjavanjaobveza i gubitaka po kreditima i u okviru Basela II i računovodstvenih okvira, banke moguutvrditi ili jedan iznos ili niz mogućih iznosa. U slučaju potonjeg, banka mora priznati gubitakod umanjenja koji je jednak najboljoj procjeni unutar takvog niza nakon uzimanja u obzir svihrelevantnih informacija o uvjetima na datum mjerenja koje su dostupne prije nego što onazavrši svoja bonitetna ili financijska izvješća. Prilikom određivanja iznosa gubitka odumanjenja unutar određenog niza, banke se oslanjaju na čimbenike koji su u skladu sobilježjima kreditnog rizika utvr đenima u okviru Basela II.

13 Opća kreditna politika banke obično se dopunjava detaljnijim standardima preuzimanja rizika, smjernicama i

postupcima za upravljanje procesom za odobravanje kredita i održavanje željene razine rizika. Na primjer,standardi preuzimanja rizika mogu odrediti zahtjeve za amortizacijom, standarde ročnosti, pokriće kolateralom ivrednovanje kolaterala i standarde koji se odnose na davatelja kolaterala.




Načelo 7.

Sustav banke za procjenu kreditnog rizika za kredite trebao bi osigurati banci potrebne

alate, postupke i vidljive podatke za procjenu kreditnog rizika, rač unovodstvo umanjenja

vrijednosti kredita i određ ivanje zahtjeva za jamstvenim kapitalom.

30. Kao što je opisano u prethodnom tekstu, sustav banke za praćenje kreditnog rizika trebazadovoljavati temeljne zahtjeve i postupke uključujući primjerene alate za točnu procjenukreditnog rizika. Ti temeljni zahtjevi, postupci i alati jednako su potrebni za procjenukreditnog rizika i za računovodstvene svrhe i kao element važan u razmatranju adekvatnosti

jamstvenog kapitala. Stoga ti temeljni zahtjevi služe kao zajednički elementi u procjenikreditnog rizika u sva tri navedena područ ja. To obilježje zajedničkog omogućava upotrebuistih sustava za sve tri svrhe. Zajednički sustavi jačaju pouzdanost i dosljednost dobivenihiznosa, povećavaju dosljednost rezultata postignutih u sva tri područ ja i smanjuju na najmanjumoguću mjeru potencijalni rizik odvraćanja od pridržavanja dobrim praksama za provođenjeispravaka vrijednosti u jednom ili više područ ja mjerenja. Općenito, zajednički tipovi

podataka koji se koriste u postupcima procjene i vrednovanja uključuju rangiranje kreditnog

rizika, povijesne stope gubitaka, obilježja koja se koriste za svrstavanje u skupine kredita radizajedničke procjene i vidljive podatke koji se koriste za procjenu gubitaka po kreditima ili zausklađenje povijesnih stopa gubitaka.

31. Ukoliko banka utvrdi da vidljivi podaci ne ukazuju na postojanje umanjenja za pojedinačno ocijenjen kredit, banka treba taj kredit uključiti u skupinu kredita sličnih obilježjakreditnog rizika i izvršiti zajedničku procjenu te skupine kredita radi umanjenja. Svi kreditikoji nisu bili zajednički ocijenjeni radi umanjenja trebaju također biti uključeni u skupinekredita sličnih obilježja kreditnog rizika radi zajedničke procjene umanjenja. Te je radnje

potrebno poduzeti budući da umanjenje može biti evidentno u određenoj skupini sličnihkredita iako vidljivi podaci još možda ne ukazuju da je došlo do umanjenja vrijednosti

određenog kredita iz te skupine. Ova zajedni

čka procjena predstavlja privremeni korak doidentifikacije gubitaka od umanjenja po pojedinačnom kreditu.

32. Banke se mogu koristiti različitim metodama za svrstavanje kredita u skupine u svrhu procjene kreditnog rizika i vrednovanja. Na primjer, krediti se mogu svrstavati u skupine natemelju jednog ili više sljedećih obilježja: procijenjene vjerojatnosti neispunjavanja obveza ilirangiranja kreditnog rizika, vrste kredita, vrste proizvoda, tržišnog segmenta, geografskelokacije, vrste kolaterala ili statusa proteklog roka dospijeća. Napredniji modeli za procjenukreditnog rizika ili metodologije za procjenu budućih novčanih tokova, uključujući sustave zarangiranje kreditnog rizika, mogu uključivati nekoliko tih obilježja.

33. Procjene gubitaka po kreditima se mogu razlikovati među pojedinim državama zbog

različitih razloga uključujući razlike u računovodstvenim i regulatornim okvirima. ProvedbaBasela II i konvergencija računovodstvenih okvira na međunarodnoj razini (primjerice kroz provedbu MSFI-ja) mogu smanjiti te razlike. U svakom slučaju dobra procjena kreditnogrizika i politike i prakse vrednovanja ne ovise o svrsi mjerenja ispravaka vrijednosti ili

procijenjenih gubitaka po kreditima. Drugim riječima, isti dobar sustav praksi za procjenukreditnog rizika daje informacije ili rezultate koji se mogu koristiti u mjerenju gubitaka pokreditima za procjenu kreditnog rizika, u računovodstvene svrhe i za procjenu adekvatnostikapitala banke. Stoga to može dovesti do toga da se slični iznosi gubitaka po kreditima koristekao input u procjeni kreditnog rizika, u računovodstvu i u svrhu izračuna adekvatnostikapitala.

34. Iako jedinstveni sustav procjene kreditnog rizika pruža informacije o kreditnom rizikukoje se koriste za određivanje ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima, te se informacije




mogu, nakon što je izvršena provjera njihove pouzdanosti, različito koristiti ovisno o svrsicilja izvješćivanja ili mjerenja.

35. Vidljivi podaci koji se koriste za mjerenje očekivanih gubitaka po kreditima za procjenukreditnog rizika mogu se razlikovati od onih koji se koriste u računovodstvene svrhe. Iakosustavi za procjenu vjerojatnosti neispunjavanja obveza i umanjenja i u okviru Basela II i uokviru računovodstvenih okvira uzimaju u obzir sve kreditne izloženosti, a ne samo one kojiodražavaju ozbiljno pogoršanje kvalitete kredita, računovodstveni okviri koji primjenjuju

pristup nastalog gubitka traže za priznavanje gubitaka po kreditima vidljive podatke koji pružaju dokaz o događajima koji se odvijaju nakon početnog priznavanja imovine. Iz bonitetnih razloga, uključujući i procjenu kreditnog rizika i adekvatnost kapitala u okviruBasela II, izračun očekivanih gubitaka ne mora zahtijevati iste vidljive podatke kao što su onikoji su potrebni za računovodstveno priznavanje gubitaka po kreditima. Ova razlika u

pristupu priznavanja gubitaka može imati za posljedicu različitu primjenu informacija okreditnom riziku u mjerenju gubitaka po kreditima za procjenu kreditnog rizika i uračunovodstvene svrhe, posebice u pogledu novih kredita. Nadalje, vremensko razdoblje od

godinu dana na kojem se temelji Basel II može također dovesti do razlika u procijenjenimgubicima po kreditima u odnosu na one koji su priznati u računovodstvene svrhe.

36. Banke koje se koriste sustavom rangiranja kredita koji se temelji na bonitetnom pristupuočekivanog gubitka, mjere gubitke po kreditima po svim rangiranjima kreditnog rizika bezobzira na to radi li se o novom kreditu. Ovaj pristup ne zahtijeva selidbu pojedina čnih kreditau nižu ocjenu kreditnog rizika od one koja im je dodijeljena prilikom kreiranja kredita radi

priznavanja mjerljive vjerojatnosti gubitka. Međutim, za računovodstvo priznavanja gubitakatrebalo bi uzeti u obzir pogoršanje unutarnjeg ili vanjskog rejtinga, koje stvara ili povećavaočekivanje gubitaka po kreditu.

37. Daljnja razlika u načinu primjene informacija o gubitku po kreditima odnosi se na

vremensko razdoblje koje se koristi za mjerenje gubitaka. Prema Baselu II, identificiraju seočekivani gubici tijekom razdoblja od jedne godine u svrhu utvr đivanja adekvatnosti jamstvenog kapitala. Iako računovodstveni okviri dopuštaju uzimanje u obzir nastalih ali jošneidentificiranih gubitaka za mjerenje ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima, takvamjerenja nisu vezana uz vremensko razdoblje od jedne godine, čime se stvara razlika izmeđuračunovodstvenih i bonitetnih okvira.

38. Stoga se može zaključiti da eventualne razlike između razine umanjenja koje se priznaje uokviru računovodstvenih okvira i očekivanih gubitka u okviru Basela II mogu proizlaziti iz,između ostaloga, mogućeg isključenja novo financiranih kredita i vremenskih razdoblja kojase koriste za procjenu gubitaka po kreditima.

39. Treba napomenuti da pristup u okviru Basela II nema za posljedicu stvaranje zasebnogispravka vrijednosti za gubitke po kreditima u svrhu procjene kapitala već on ima za posljedicu odbitak od ili dodatak jamstvenom kapitalu za svaku razliku izmeđuračunovodstvenih iznosa ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima i traženih očekivanihgubitaka prema Baselu II tijekom vremenskog razdoblja od jedne godine.




Supervizijska ocjena procjene kreditnog rizika za kredite, kontrola i

adekvatnosti kapitala14

Načelo 8.

Bankovni supervizori bi trebali s vremena na vrijeme ocjenjivati djelotvornost politika i

praksi banke za kreditni rizik i za procjenu kvalitete kredita.

40. Bankovni supervizori imaju politike koje traže bonitetno preispitivanje kreditnihfunkcija i funkcija za procjenu kreditnog rizika banke na povremenoj osnovi kao i preporukeza poboljšanja u područ jima gdje je to potrebno. Supervizori se trebaju uvjeriti:

- u snažnu internu funkciju banke za preispitivanje kredita kojom se osigurava primjereno ispitivanje i dokumentiranost interne usklađenosti s kriterijem banke zarangiranje kreditnog rizika;

- u primjerenu kvalitetu procesa i sustava banke za identifikaciju, klasifikaciju, praćenjei pravovremeno rješavanje pitanja kredita s problemima kreditne kvalitete;

-

da se primjerene informacije o kreditnoj kvaliteti kreditnog portfelja i povezaneodredbe osiguravaju upravnom odboru i višoj razini rukovodstva na redovitoj i

pravovremenoj osnovi; i

- u prihvatljivost i primjerenost prosudbi rukovodstva.

41. U donošenju tih ocjena, supervizori se mogu odlučiti na dobivanje informacija putemredovitih supervizorskih izvješća ili izravnog nadzora koje banke javno ne objavljuju.Supervizori bi se također mogli koristiti tim mogućim pristupima za dobivanje informacija pri

provođenju ocjena koje se traže u skladu s niže navedenim Načelima 9. i 10.

Načelo 9.

Bankovni supervizori se trebaju uvjeriti da metode kojima se banka koristi za izrač un

ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima pružaju realnu i bonitetnu mjeru

procijenjenih kreditnih gubitaka u kreditnom portfelju koji se pravovremeno priznaju.

42. Prilikom procjene metoda kojima se banka koristi za izračun ispravaka vrijednosti zagubitke po kreditima, supervizori se trebaju uvjeriti:

- u bonitet postupaka kojima se banka koristi za utvr đivanje ispravaka vrijednosti zagubitke po kreditima čije se umanjenje vrijednosti procjenjuje pojedinačno i njihovo uzimanjeu obzir kriterija poput ažuriranog vrednovanja kolaterala i predviđanja novčanog toka na

temelju tekućih procjena gospodarskih uvjeta;

- u primjerenost okvira za utvr đivanje zajednički procijenjenih ispravaka vrijednostiza gubitke po kreditima te u prihvatljivost metodologije koja se koristi;

- u primjerenost ukupnih ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima u odnosu naukupnu izloženost kreditnom riziku u kreditnom portfelju;

14 Primarni cilj supervizora za bonitet je održavanje financijskog zdravlja pojedinačnih financijskih institucija istabilnosti financijskog sustava kao cjeline. Supervizori za bonitet djelomično postižu taj cilj izdavanjemsmjernica o dobrom upravljanju rizicima, ocjenom profila rizičnosti svake uređene institucije i propisivanjem

zahtjeva za kapitalom koji se temelji na riziku. Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) potvrdio je važnu ulogu koju u tom smislu imaju supervizori u točki OZ 79 izmjena i dopuna MRS-a 39 iz lipnja2005.




- da su krediti (ili njihovi dijelovi) koji su utvr đeni kao nenaplativi priznati pravovremeno i na primjeren način putem ispravka vrijednosti ili otpisa; i

- da banka slijedi politike i prakse koje su u skladu s onima prikazanima u ovomdokumentu.

43. U preispitivanju kreditne funkcije banke i njene funkcije procjene kreditnog rizika,supervizori se mogu koristiti radom unutarnje i vanjske revizije. Bazelski odbor izdao jeopsežne smjernice o suradnji s unutarnjim revizorima uključujući i dokumente pod naslovomUnutarnja revizija u bankama i odnos supervizora i revizora (kolovoz 2001.) i Unutarnja

revizija u bankama i odnos supervizora i revizora: anketa (kolovoz 2002.). Nadalje, usuradnji s Odborom za međunarodnu revizijsku praksu Međunarodne federacije računovođa,Odbor je objavio dokument o Odnosu između bankovnih supervizora i vanjskih revizora

banaka (siječanj 2002.).

Načelo 10.

Bankovni supervizori trebaju prilikom procjene adekvatnosti kapitala banke uzeti u obzir

politike i prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje.

44. Pri procjeni primjerenosti ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima kao elementaukupne adekvatnosti kapitala banke, važno je imati na umu da povezani proces, metodologijai temeljne pretpostavke traže značajnu razinu iskustvene prosudbe u procjeni kredita. Čak i uslučaju kad banka ima dobre postupke za upravljanje i naplatu kredita i djelotvorne internesustave i kontrole, procjena kreditnih gubitaka neće biti precizna zbog velikog niza čimbenikakoje je potrebno uzeti u obzir. Nadalje, sposobnost procjene gubitaka po pojedinačnimkreditima i skupinama kredita poboljšava se s vremenom kako se prikupljaju značajneinformacije o čimbenicima koji utječu na izglede za otplatu. Stoga će supervizori općenito

prihvatiti procjene rukovodstva prilikom procjene primjerenosti ispravaka vrijednosti zagubitke po kreditima ako rukovodstvo: (i) održava djelotvorne sustave i kontrole za

pravovremeno utvr đivanje, praćenje i rješavanje pitanja problema kvalitete imovine, (ii)analizira sve značajne faktore koji utječu na naplativost portfelja na prihvatljiv način i (iii)ima uspostavljen prihvatljiv proces za provođenje ispravaka vrijednosti za gubitke pokreditima koji ispunjava prethodno opisane zahtjeve.

45. U ukazivanju na nedostatke ili u davanju preporuka za unaprjeđenje praksi banke za procjenu rizika, supervizori trebaju razmotriti cijeli niz nadzornih mjera koje im stoje naraspolaganju kako bi rukovodstvu pravovremeno ukazali na nedostatke i poticali njihovekorektivne aktivnosti. Odgovor supervizije trebao bi biti proporcionalan ozbiljnosti

nedostataka i adekvatnosti odgovora rukovodstva u smislu rješavanja tih pitanja. Na primjer,odgovori supervizije mogli bi uključiti sljedeće pristupe i mjere:

• redovito izvješćivanje više razine rukovodstva banke o problematičnim pitanjima iocjenu adekvatnosti odgovora rukovodstva u rješavanju tih pitanja;

• podjelu u supervizorske kategorije svih pitanja koja se odnose na provođenjeispravaka vrijednosti banke za gubitke po kreditima i prakse za procjenu kreditnogrizika (poput, primjerice njihove podjele na bonitetno upravljanje rizicima iliocjene adekvatnosti kapitala);

• redovito izvješćivanje više razine rukovodstva banke i upravnog odbora označajnim pitanjima; ili




• poduzimanje neformalnih ili formalnih nadzornih aktivnosti (koje mogu bitinejavne ili javne prirode) kojima se od rukovodstva i upravnog odbora traži daispravljaju nedostatke unutar određenog vremenskog okvira i da supervizoru u

pisanom obliku dostavljaju periodična izvješća o ostvarenom napretku.

46. Ovisno o značaju nedostataka u pogledu procjene kreditnog rizika ili ispravaka vrijednostiza gubitke ili njihovom pravovremenom neispravljanju, supervizor može razmotriti trebaju lise ti nedostaci odražavati u nadzornoj ocjeni ili u većem zahtjevu za kapitalom. Primjerice,ukoliko banci nedostaju primjerne politike, sustavi ili kontrole za procjenu kreditnog rizika,supervizor može razmotriti te nedostatke prilikom procjene adekvatnosti kapitalne pozicije

banke u odnosu na njene izloženosti rizicima. Nadalje, supervizor bi trebao uzeti u obzir kakoti nedostaci utječu na razinu ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima i kad ti nedostaci

postoje, supervizor bi to trebao raspraviti s bankom te poduzeti eventualne daljnje potrebneaktivnosti. Isto tako, u procjeni adekvatnosti kapitala, supervizori trebaju uzeti u obzir kako

politike i prakse banke za računovodstvo kredita i procjenu kreditnog rizika utječu nakvalitetu iskazane zarade banke te time i na njenu kapitalnu poziciju.




Prilog: Smjernice za umanjenje vrijednosti prema IASB-u

Kao što je prethodno spomenuto, načela navedena u prethodnom dokumentu trebaju bitidosljedna onima iz Međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja (MSFI) koji se primjenjuju na umanjenje vrijednosti kredita. Iako MSFI ili ostali relevantni

računovodstveni standardi nisu uključeni niti se na njih poziva u prethodnom dokumentu,u interesu praktičnosti se u daljnjim stavcima Dodatka navode određeni relevantni izvadciiz MRS-a 39 i smjernice za njegovu primjenu koje pružaju smjernice za umanjenjevrijednosti kredita.

Međunarodni računovodstveni standard (MRS) 39, Financijski instrumenti:priznavanje i mjerenje:

59. Vrijednost financijske imovine ili skupine financijske imovine se umanjuje i gubici odumanjenja vrijednosti nastaju samo i isključivo ako postoji objektivan dokaz o umanjenjuvrijednosti koje proizlazi iz jednog ili više događaja nastalih nakon početnog priznavanjaimovine ("događaj povezan s gubitkom") kada taj događaj povezan s gubitkom (ili

događaji) utječe na procijenjene buduće novčane tokove od financijske imovine iliskupine financijske imovine koji mogu biti pouzdano utvr đeni. Možda neće biti mogućeutvrditi zaseban, jasan događaj koji je uzrokovao umanjenje vrijednosti. Često jeumanjenje vrijednosti uzrokovano zajedničkim učinkom više događaja. Gubici čiji senastanak očekuje kao rezultat budućih događaja se ne priznaju, bez obzira na njihovuizvjesnost. Objektivni dokaz da je vrijednost financijske imovine ili skupine imovineumanjena uključuje vidljive informacije koje imatelj imovine primjećuje vezano zasljedeće događaje povezane s gubitkom:

(a) značajne financijske teškoće izdavatelja ili zajmoprimca;

(b) nepoštivanje ugovora, poput neispunjavanja obveza ili zakašnjenja plaćanja kamate ili

glavnice;(c) odobrenje koncesije primatelju od strane davatelja zbog ekonomskih i poslovnihrazloga koji se odnose na financijske teškoće primatelja, koje davatelj inače ne birazmatrao;

(d) zbog nastanka mogućnosti da će dužnik pokrenuti stečajni postupak ili postupak drugefinancijske reorganizacije;

(e) nestanak aktivnog tržišta za tu financijsku imovinu zbog financijskih teškoća; ili

(f) vidljivih podataka koji ukazuju na postojanje mjerljivog smanjenja procijenjenih budućih novčanih tokova od skupine financijske imovine od njezinog početnog

priznavanja, koji se mogu izmjeriti, iako se smanjenje još ne može identificirati za pojedinu financijsku imovinu unutar skupine, uključujući:

(i) negativne promjene platežnog statusa zajmoprimca unutar skupine (npr. povećan broj zakašnjelih plaćanja ili povećan broj zajmoprimaca koji podmiruju svoje obvezekreditnom karticom, a koji su dostigli kreditni limit i plaćaju minimalni mjesečniiznos), ili

(ii) nacionalne ili lokalne ekonomske uvjete koji su povezani s neispunjavanjemobveza vezanih za imovinu unutar skupine (npr. povećanje stope nezaposlenosti uzemljopisnom područ ju zajmoprimca, smanjenje cijene nekretnina danih u zalog urelevantnom područ ju, smanjenje cijena nafte za imovinu danu u zajam

proizvođačima nafte, ili negativne promjene industrijskih uvjeta koji utječu nazajmoprimce unutar skupine).




62. U nekim slučajevima vidljive informacije potrebne za procjenu iznosa gubitka odumanjenja vrijednosti financijske imovine mogu biti ograničene ili ne više potpuno relevantneza postojeće okolnosti. Na primjer, takav je slučaj ako zajmoprimac ima financijskih teškoća iako postoji samo vrlo mali obujam raspoloživih informacija o prethodnim iskustvima sasličnim zajmodavcima. U takvim slučajevima subjekt na temelju procjene koja se temelji na

prethodnom iskustvu procjenjuje iznos određenog gubitka od umanjenja vrijednosti. Sličnotome, subjekt, na temelju prethodnog iskustva, vrši usklađenje vidljivih podataka skupinefinancijske imovine kako bi isti odražavali trenutne okolnosti (vidi točku UP 89). Primjenarealnih procjena predstavlja bitan dio sastavljanja financijskih izvješća i ne umanjuje

pouzdanost istih.

64. Subjekt najprije procjenjuje postoji li objektivan dokaz o umanjenju vrijednosti odvojenoza imovinu koja je pojedinačno značajna, i odvojeno ili zajednički za financijsku imovinukoja nije pojedinačno značajna (vidi točku 59.). Ako subjekt utvrdi da ne postoji objektivandokaz o umanjenju vrijednosti, za pojedinačno procijenjenu imovinu, bez obzira je li istaznačajna ili ne, subjekt uključuje imovinu u skupinu financijske imovine sličnih obilježja

kreditnog rizika i vrši njihovu zajedničku procjenu za potrebe umanjenja vrijednosti. Imovinakoja se odvojeno procjenjuje u svrhu umanjenja vrijednosti, za koju je gubitak od umanjenja

vrijednosti priznat ili se nastavlja priznavati, ne uključuje se u zajedničku procjenu za potrebeumanjenja vrijednosti.

Dodatak A: Smjernice za primjenu; mjerenje

Umanjenje vrijednosti i nemogućnost naplate financijske imovine

Financijska imovina koja se vodi po amortiziranom trošku (toč ke 63-65 MRS-a 39)

UP84 Umanjenje vrijednosti financijske imovine koja se vodi po amortiziranom trošku mjeri

se primjenom originalne efektivne kamatne stope financijskog instrumenta jer bi diskontiranjesadašnjom tržišnom kamatnom stopom inače rezultiralo mjerenjem po fer vrijednostifinancijske imovine koja se inače mjeri po amortiziranom trošku. Ako je došlo do ponovnih

pregovora o uvjetima kredita, potraživanja ili ulaganja koje se drži do dospijeća, ili su isti nadrugi način izmijenjeni zbog financijskih teškoća zajmoprimca ili izdavatelja, umanjenjevrijednosti mjeri se primjenom izvorne efektivne kamatne stope prije izmjene uvjeta. Novčanitokovi koji se odnose na kratkoročna potraživanja ne diskontiraju se ako učinak diskonta nijeznačajan. Ako kredit, potraživanje ili ulaganje koje se drži do dospijeća ima promjenjivukamatnu stopu, stopa diskonta za mjerenje gubitka od umanjenja vrijednosti prema točki 63.

predstavlja sadašnju efektivnu kamatnu stopu (stope) utvr đenu prema ugovoru. Zbog praktičnosti, vjerovnik može mjeriti umanjenje vrijednosti financijske imovine koja se vodi

po amortiziranom trošku na temelju fer vrijednosti instrumenta, primjenom vidljive tržišnecijene. Izračun sadašnje vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova financijskeimovine u zalogu odražava novčane tokove koji mogu nastati iz ovrhe umanjene za troškovedobivanja i prodaje zaloga, bez obzira na izvjesnost ovrhe.

UP85 Proces procjene gubitaka od umanjenja vrijednosti uključuje sve kreditne izloženosti,ne samo one s niskom kreditnom kvalitetom. Na primjer, ako subjekt upotrebljava internisustav rangiranja kredita, u obzir treba uzimati sve kreditne kategorije, ne samo one kojeodražavaju ozbiljno pogoršanje kreditne kvalitete.

UP86 Rezultat procesa procjene iznosa gubitka od umanjenja vrijednosti može biti jedinstveniiznos ili niz mogućih iznosa. U drugom navedenom slučaju subjekt priznaje gubitak od

umanjenja vrijednosti koji je jednak najboljoj procjeni unutar niza*, uzimajući u obzir sve




relevantne informacije o uvjetima koji važe na datum bilance a koje su raspoložive prijeizdavanja financijskih izvješća.

* MRS 37, točka 39, sadrži upute za utvr đivanje najbolje procjene unutar niza mogućihrješenja

UP87 U svrhu zajedničke procjene umanjenja vrijednosti, financijska imovina svrstava se uskupine na temelju sličnih obilježja kreditnog rizika koja dokazuju sposobnost dužnika da plati sve nepodmirene iznose u skladu s uvjetima iz ugovora (na primjer, na temelju procjenekreditnog rizika ili procesa rangiranja koji uzima u obzir vrstu imovine, sektor, zemljopisnulokaciju, vrstu kolaterala, protekli rok dospijeća i ostale relevantne faktore). Odabranaobilježja značajna su za procjenu budućih novčanih tokova skupina takve imovine jer onaukazuju na dužnikovu sposobnost plaćanja svih dospjelih iznosa u skladu s ugovorenimuvjetima za imovinu koja se procjenjuje. Međutim, vjerojatnost gubitka ili druge statistikekoja se odnosi na gubitak razlikuje se na razini skupine vezano za (a) imovinu koja je

pojedinačno procijenjena u svrhu umanjenja vrijednosti a čija vrijednost nije umanjena i (b)imovinu koja nije pojedinačno procijenjena za potrebe umanjenja vrijednosti te kod koje bi se

stoga mogli zahtijevati drugi iznosi umanjenja vrijednosti. Ako subjekt nema skupinu imovinesličnih obilježja rizika, on ne vrši dodatnu procjenu.

UP88 Gubici od umanjenja vrijednosti priznati na razini grupe predstavljaju korak koji prethodi identifikaciji gubitaka od umanjenja vrijednosti pojedinačne imovine unutar skupinefinancijske imovine koja je procijenjena na zajedničkoj osnovi u svrhu umanjenja vrijednosti.Čim postanu dostupne informacije kojima se omogućava utvr đivanje gubitaka umanjenevrijednosti pojedine imovine u skupini, ta sa imovina uklanja iz skupine.

UP89 Budući novčani tokovi skupine financijske imovine koja se procjenjuje zajedno u svrhuumanjenja vrijednosti, procjenjuju se na temelju iskustva povijesnog troška za imovinu čija suobilježja kreditnog rizika slična onima unutar grupe. Subjekti koji nemaju zasebno vlastito

iskustvo o gubitku ili imaju nedovoljno iskustvo, koriste se iskustvom drugih sličnihsubjekata unutar grupe za usporedive grupe financijske imovine. Iskustvo povijesnog gubitkausklađuje se na temelju trenutno vidljivih podataka radi odražavanja učinaka trenutno važećihuvjeta koji nisu utjecali na razdoblje na kojem se iskustvo povijesnog gubitka temelji te radiuklanjanja utjecaja uvjeta iz prošlih razdoblja koji sada više ne postoje. Procjene promjena

budućih novčanih tokova odražavaju i mijenjaju se iz razdoblja u razdoblje sukladno promjenama povezanih vidljivih podataka (poput promjene stope nezaposlenosti, cijenanekretnina, cijena robe, statusa plaćanja ili drugih čimbenika koji ukazuju na nastale troškoveu skupini i njihovu veličinu). Metodologija i pretpostavke koji se koriste za procjenu budućihnovčanih tokova redovito se preispituju radi smanjivanja eventualnih razlika između

procijenjenih gubitaka i stvarnog iskustva gubitka.

UP90 Kao primjer primjene točke UP89, subjekt može utvrditi, na temelju povijesnogiskustva, da je jedan od glavnih razloga neispunjavanja obveza iz kredita po osnovi kreditnekartice smrt zajmoprimca. Subjekt može utvrditi da se stopa smrtnosti iz godine u godinu nemijenja. Usprkos tome, neki od zajmoprimaca unutar skupine kredita po osnovi kreditnekartice su mogli umrijeti te godine, što ukazuje da je kod tih kredita došlo do gubitka odumanjenja vrijednosti čak i ako, na kraju godine, subjektu još nije poznato koji su točnozajmoprimci umrli. Bilo bi prikladno priznati gubitak od umanjenja vrijednosti za ove„nastale, ali neprijavljene” gubitke. Međutim, ne bi bilo prikladno priznati gubitak odumanjenja vrijednosti za slučajeve smrti koji se očekuju u budućem razdoblju jer relevantandogađaj povezan s gubitkom (smrt zajmoprimca) nije još nastao.

UP91 Kod primjene stopa povijesnog gubitka za procjenu budućih novčanih tokova, važno jeda se informacije o stopama povijesnog gubitka primjenjuju na skupine koje su definirane na




način koji odgovara skupinama za koje su stope povijesnog gubitka razmatrane. Stoga bi primijenjena metoda trebala omogućiti svakoj grupi povezivanje s informacijama o prošlomiskustvu gubitka unutar skupina imovine sa sličnim obilježjima kreditnog rizika i relevantnimvidljivim podacima koji odražavaju trenutne uvjete.

UP92 Pristupi koji se temelje na formulama ili statističke metode mogu se upotrijebiti zautvr đivanje gubitaka od umanjenja vrijednosti unutar skupine financijske imovine (npr. zakredite manjeg iznosa) sve dok su isti u skladu sa zahtjevima iz točaka 63-65 i UP87-UP91.Svaki korišteni model uključivao bi učinak vremenske vrijednosti novca, uzimao u obzirnovčane tokove za cijeli preostali vijek trajanja imovine (ne samo narednu godinu), razmatraoročnost kredita unutar portfelja i ne bi doveo do gubitka od umanjena vrijednosti kod

početnog priznavanja financijske imovine.

h Dobre Prakse Za Procjenu Kr Rizika i Vrednovanje Kredita

Documents

Transcript of h Dobre Prakse Za Procjenu Kr Rizika i Vrednovanje Kredita