GYRUSUtemeljen 2013.Founded 2013asopis Gyrus osnovala je Studentska sekcija za neuroznanost Medicinskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Sjedite Sekcije: Hrvatski insttut za istraivanje mozga.asopis Gyrus objavljuje se svaka tri mjeseca (oujak, lipanj, rujan i prosinac). Izneseni stavovi predstavljaju stavove autora i ne predstavljaju nuno stav redakcije.Izdavai:Glavni i odgovorni urednikEditor in ChiefFilip erkeSchool of Medicine, University of ZagrebZamjenik glavnog urednikaDeputy EditorKarlo ToljanSchool of Medicine, University of ZagrebPridrueni uredniciAssociate EditorsBoidar Nika TarabiUniversity Centre for Croatian Studies, University of ZagrebBarbara TomiSchool of Medicine, University of ZagrebKarlo ToljanSchool of Medicine, University of ZagrebMarko ZoriSchool of Medicine, University of ZagrebUredniki odbor Editorial CouncilMembers: Tomislav aleta, MDVinka Kovaevi, MD Dora Mandi, MDInes Martinec, MDMarko Petri, MDMarina Ragu, MDDinko Smilovi Mentors:Goran Sedmak, MD, PhDCroatian Institute for Brain ResearchSchool of Medicine, University of Zagrebeljka Krsnik, PhD, Professor (Assistant)Croatian Institute for Brain ResearchSchool of Medicine, University of ZagrebKorektorica Proof ReaderTena imeijaKatarina igiTisakPrintStega tisak,Heinzlova 60/1, Zagreb, HR Adresa redakcijeRedaction adressalata 12, ZagrebMarketing Maa Filipovi-GriUrednitvoEditorial BoardNaslovnicaJana Obradoviuniv. bacc. art.Grafki uredniciGraphic EditorsDora KasunFaculty of Design, University of ZagrebOtto KuecFaculty of Design, University of ZagrebJana Obradoviuniv. bacc. art.Urednik internetske straniceWeb EditorNikola PrpiSchool of Medicine, University of ZagrebVol 3 broj 1Oujak 2015. g. March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | iasopis Gyrus struni je asopis koji objavljuje pregledne strune lanke iz svih podruja biomedicine i javnog zdravstva. Naglasak je stavljen na podruja koja se bave ivanim sustavom. Ponajprije podruja psihijatrije, neurologije, neurokirurgije i neuroznanost kao predklinike discipline. Svi lanci objavljeni u asopisu Gyrus originalni su pregledni radovi za ije je eventualno daljnje objavljivanje potrebna pismena suglasnost Urednikog kolegija. Radovi se predaju u jednom primjerku, pisani dvostrukim proredom (30 redova na stranici), u digitalnom obliku u Word formatu (Font: Times New Roman, veliina 12). Uz svaki lanak autor(i) su duni popunit i Prijavni obrazac i Obrazac teksta. Oba obrasca dostupna su na web stranicama asopisa. lanak s pripadajuim popunjenim obrascima autor(i) alju na adresu elektronike pote: prijava.gyrus@outlook.com Uz svaki lanak potrebno je priloit kljune rijei i saetak lanka. Naslov rada, saetak i kljune rijei prilau se na hrvatskom i engleskom jeziku. Saetak treba imat najmanje 120, a najvie 150 rijei. Preporueni obim lanka je od 5 do 10 kartca teksta (1 kartca = 1800 znakova s razmacima). Preporueni broj kljunih rijei je pet do najvie sedam kljunih rijei. Kl-june rijei navode se abecednim redom, a englesku inaicu kljunih rijei potrebno je uskladit prema MeSH online bazi medicinskog nazivlja.lanci se piu u formi preglednog strunog rada s odvojenim uvodnim di-jelom, razradom teme, raspravom i zakljukom. Zbog lake preglednostlanka preporuamo upotrebu podnaslova. Pritom treba pazit na jasno oznaavanjehijerarhijepojedinihpoglavlja.Rukopislankatrebabiti usklaen s gramatkom i pravopisom jezika na koje je rukopis pisan. Upotreba kratca je doputena. Standardne kratce nije potrebno dodatno objanjavat (primjer: mRNA ili ATP). Prilikom upotrebe drugih kratca potrebno je pri put kada se koriste u tekstu navest puni naziv, a u zagradi kratcu (primjer: Znan-stvenici na Insttutu Ruer Bokovi (IRB) doli su do slijedeih zakljuaka. IRB danas je jedna od vodeih znanstvenih insttucija). Prilikom navoenja razliith vrsta potrebno je koristt njihovo latnsko na-zivlje prema standardima taksonomije. Dvojni se latnski naziv vrste uvijek pie u kurzivu (primjer: Mi Mus musculus). Prilikom prvog spominjanja vrste korist se puni naziv, a u svakoj sljedeoj upotrebi korist se skraenica (primjer: M. musculus). Naziv roda uvijek se pie velikim slovom dok se pridjev vrste pie malim slovom (!!!). Prilikom uporabe naziva razliith gena i proteina potrebno je slijedit stan-dardne smjernice za nazivlje gena i proteina. Nazivlje gena uvijek se pie u kurzivu. Literatura Referentna literatura (najvie do 20 referenci) navodi se na zasebnoj stranici i numerira prema redoslijedu navoenja citata/izvora u tekstu. Citat u tekstu oznaava se brojanom oznakom na kraju reenice (iza toke, bez razmaka). Reference se navode prema Vancouverskoj deklaraciji, uz skraivanje naslova prema Internatonal Periodical Title World Abbrevia-tons kojom se korist Indeks Medicus. Poeljno je citranje recentnih izvora i literature ne starije od 5 godina.PriLozi uz tekst Popratne ilustracije predaju se u originalnim zapisima, odnosnodigitaliziraneujednomoduobiajenihformata(TiFF,JPEG,u krajnjem sluaju PDF-u rezoluciji 300 dpi-a). Grafkoni se predaju u ispisu, uz mogui predloak u PowerPoint-u, Excel-u i sl. Tabline prikaze, uz ispis eljenog izgleda tablice, potrebno je pripremit i u obliku klasinog teksta uz koritenje tabulatora. Sve ilustracije potrebno je oznait brojem koji ih povezuje s naznaenim mjestom u tekstu rukopisa. Pripadajui opis slika, tablica i grafkona prilau se na posebnom listu papira, a trebaju bit to sadrajniji kako bi ilustracije bile razumljive neovisno od itanja rukopisa. Tekst je uputno opremit s do 5 ilustracija (slika, grafkona i tablica) ili vie ukoliko to zahtjeva priroda rukopisa.asopis Gyrus sastoji se od tri dijela: strunog dijela, stalnih rubrika i do-datka. Struni dio asopisa podijeljen je na 5 dijelova: tema broja, psihi-jatrija/psihologija, neuroznanost, neurokirurgija i neurologija.tema broja Ovu rubriku ureuje glavni urednik. Glavni urednik na poetku akademske godine ili semestra objavljuje teme broja za sve brojeve koji se planiraju publicirat u tekuem razdoblju. Orijentacijski broj radova u ovoj rubrici je od 4 do 5 radova.Psihijatrija/PsihoLogija Ovu rubriku ureuje lan urednikog kolegija. Teme u njoj mogu bit predloene, ali naglasak se stavlja izvorne ideje au-tora. Prednost za objavu u ovoj rubrici imat e radovi iz podruja: socijalne, biologijske i forenzine psihijatrije, psihoterapije, djeje i adolescentne psihi-jatrije, alkoholizma i drugih ovisnost, klinika psihologija i opa psihologija. Orijentacijski broj radova u ovoj rubrici je 4 rada. NeuroLogija Ovu rubriku ureuje lan urednikog kolegija. Teme u njoj mogu bit predloene, ali naglasak se stavlja izvorne ideje autora. Pred-nost za objavu u ovoj rubrici imat e radovi iz podruja: cerebrovaskularne bolest, bol, tumori ivanog sustava, paroksizmalni poremeaju svijest, poremeaji pokreta, demijelinizacijske bolest SS, ataksije, vrtoglavica, spi-nalni sindromi, neuromiine bolest, kognitvni poremeaji i upalne bolest SS. Orijentacijski broj radova u ovoj rubrici su 3 rada.NeurozNaNost Ovu rubriku ureuje lan urednikog kolegija. Teme u njoj mogu bit predloene, ali naglasak se stavlja izvorne ideje autora. Prednost za objavu u ovoj rubrici imat e radovi iz podruja: neurobiologija i neuro-anatomija. Posebnu prednost imat e radovi koji povezuju najnovija dostg-nua s njihovom implementacijom u praksi (klinici) te radovi koji povezuju neuroanatomske i neurobioloke problematke s najnovijim molekularnim dostgnuima na razini gena. Orijentacijski broj radova u ovoj rubrici su 3 do 4 rada.Neurokirurgija Ovu rubriku ureuje lan urednikog kolegija. Teme u njoj mogu bit predloene, ali naglasak se stavlja izvorne ideje autora. Prednost za objavu u ovoj rubrici imat e radovi iz podruja: ope neurokirurgije, cerebrovaskularne neurokirurgije, kirurgije hipofze, neurotraumatologije, tumorske neurokirurgije, spinalne kirurgije i neurokirurgije djeje dobi. Or-ijentacijski broj radova u ovoj rubrici su 2 do 3 rada. U dio asopisa Gyrus pod nazivom stalne rubrike spadaju: Uvodna rije, urednikov izbor, intervju broja, prikaz klinikog sluaja, predstavljanje novih knjige, infografke, najave kongresa i simpozija i najave dogaaja te izvjea o radu SSNZ. Ovaj dio u ureuje glavni urednik. Udio u stranicama ovog dijela asopisa Gyrus ne prelazi 25% ukupnog broja stranica.U dio asopisa Gyrus pod nazivom dodaci spadaju nastavni tekstovi i su-plement. Sadrajno ovaj dio asopisa ne mora nuno bit vezan uz tem-atku strunog dijela asopisa. U dogovoru s glavnim urednikom, redakcija asopisa i grafki urednik pomoi e svim autorima nastavnih tekstova u osmiljavanju i realizaciji ilustracija i grafka kao popratnih ilustracija uz tekst. Udio u stranicama ovog dijela asopisa ne prelat vie od 15% ukupnog broja stranica. Izuzetak ine tekstovi objavljeni kao suplement jer njihov broj stran-ica ne ulazi u ukupni broj stranica, tme omoguujemo svim autorima s poveim brojem stranica objavljivanje uz asopis Gyrus.Smjernice za objavljivanje u GyrusuForma LaNkaForma asoPisaii | Gyrus Journal | December 2014 | Vol IISadrajUvodna rijeUrednikov izborGlazba kao analgetkSviranje glazbenih instrumenata pomae u regulaciji ponaanja i emocijaListen; repeatMozart efekt stvarnost ili mit?Moe li sviranje Oraara i druge glazbe poboljat razvoj mozga kod djece?Uporaba pametnih telefona unaprjeuje nae palceParkinsonova bolest i vjebanjeNa mozak moe uit i prije roenjaGeni utjeu na razvoj nesanice u djece i adolescenataSnaga umaNeuronobelovciCamillo GolgiPonos medicineAkademkinja Vida DemarinInfografkaPrevalencija mS-aPrikaz sluajaNarkolepsija u obiteljiNeuroplastnost i depresijaHipnoza u lijeenju depresijeRecenzijaProust je bio neuroznanstvenikvviixiiixivxviiixxxxixxiixxivGyrusvol 3 broj 1oujak 2015. g. March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | iiiTema broja - Neuroznanost i umjetnostNeuroestetkaSonja MikulecNeuroznanost i apstraktna umjetnostKarlo ToljanUtjecaj sluanja glazbe na raspoloenje novi pristup lijeenju depresijeEma BokuliPlastnost mozga kod umjetnikaAnaBeganovi, Jerko AneliDepresija u oboljelih od shizofrenijeDora Katalenac, Vid MatiiKanabis i psihijatrijaDora Dujmovi, Luka Filipovi Gri, Ira FabijaniVjebanje i simpatka aktvnostStefan BoiZrcalni neuroni i njihova potencijalna uloga u psihopatologijiIvana BoiAmigdala i strahLuka TurkaljPrimjena matnih stanica u lijeenju tumora mozgaGabrijela KoricaBudna kraniotomijaMarko ZoriNastavni tekstNeurokirurko lijeenje hidrocefalusaMiroslav GjurainDogaanjaNajava sljedeeg brojaKazalo kljunih rijeiPopis autora28111417202732353943v46xxvxxviiixxiixUvodna rijeRije medicina latnskog je podrijetla i prvotno je znaila lijek dok su izrazom ars medica Rimljani podrazumijevali umijee lijeenja. Jesu li lijenici umjetnici?Razvoj medicine povezan je s razvojem ljudske civilizacije, meutim ni u jednoj medicinskoj disciplini taj se razvoj ne refektira tako dobro kao u neuroznano-sti, a od svih neuroznanstvenih disciplina ponajbolje u psihijatriji. Dio strunjaka sigurno se pita koliko je znanost rasv-jetlila umjetnost? Tezu pak postavljam u drugaijem smjeru. Koliko smo samo pitanja i hipoteza stvorili zahvaljujui umjetnosti? Koliko nepoznatih stvari sada prouavamo, a bez umjetnosti ne bismo ih moda ni primijetili? Stoljeima znanstvenici tragaju za izvorom umjet-nikog dara i kreativnosti. Najmodernija znanstvena dostignua i najsuvremenija tehnologija omoguuju nam slikovni prikaz te mjerenje promjena modanih funkcija za vrijeme kreativnih procesa poput slikanja, pokreta, sluanja, oblikovanja...Teko je zamisliti ljudsku kulturu bez umjetnosti. Apstraktne rezbarije naene na koljci na otoku Javi jo prije vie od 430 000 godina upuuju na kombinaciju kreativnosti i smiljenog pokreta. Razvojem ljudskog mozga, koji se volumno udvostruio od ondanjeg, razvijao se i umjetniki izriaj. Umjetnost je proizvod kreativnog uma. Neuroznanost stoga ne treba uiti o umjetnosti, ve nas umjetnost treba uiti o mozgu i neuroznanosti. Bez umjetnosti nemogue je shvatiti psihiku strukturu ovjeka ( Josef Benys). Umjetnost nije cilj, ve sredstvo. Umjetnost nije ogledalo koje odraava svijet, ve eki s kojim ga treba oblikovati (Vladimir Majakovski). Namee se pitanje: Kako mi to obliku-jemo medicinu? Jesu li umjetnost per-kusija ili palpacija? Vidimo li umjetnost u rendgenskim slikama, ili pak u sekvenciji genoma? Gdje je umjetnost?U slijepom slijeenju smjernica, algoritama, tzv. kuharica medicine? Umjetnost je u umjetniku, u lijeniku. Svaki puta kada vlastitom kreativnosti pronae rjeenje problema, kada razumijevajui anat-omske, patoloke, patofzioloke i druge zakonitosti pronae uzrok problema, uzrok bolesti. Kada na prvi pogledner-jeiv problem pretvori u rjeiv i izljeiv. To je umjetnost, ta dinamika, ta neizv-jesnost, ta kreativnost, ta posveenost. fotografja: Ino Kermc March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | vUvodna rijeU ovom broju Gyrusa donosimo Vam nekoliko iznimno zanimljivih pogleda i analiza odnosa neuroznanosti i um-jetnosti. Autori nam donose prikaze o neuroestetici, apstraktnoj umjetnosti, odnosu glazbe i depresije. Osim navede-nih, donosimo Vam i prikaz kreativnog stvaralatva naih prijatelja umjetnika na temu neuroznanost i umjetnost. Kolege iz Osijeka, Sveuilite J. J. Strossmayera, donose nam teksto psihopatolokoj ulozi zrcalnih neurona.Na prvim stranicama Gyrusa nalazi se i naa nova rubrika ponos medicine. ast nam je bila ugostiti gospou akademkinju Vidu Demarin. Zahvalni smo akademkinji Demarin na pregrt zanimljivih pria, novih informacija i pogleda. Tema kojoj smo se u ovom broju Gyrusa detaljnije posvetili je depresija. etvrta najea bolesti u Hrvatskoj. Od nje bo-luje preko 300 000 ljudi u Hrvatskoj. U posljednje vrijeme biljeimo porast obol-jelih meu studentskom populacijom. Studenti su u dananje vrijeme izloeni nikad jaem intelektualnom i socijalnom pritisku. Unazad dvadesetak godina sve grane znanosti biljee eksponencijalni napredak. Udbenici postaju sve deblji, predaja znanja tehnoloki naprednija, a studenti u tzv. radnoj memoriji trebaju imati sve vie podataka. Osim intelek-tualnog, prisutan je i socijalni pritisak. U, kako ga strunjaci nazivaju, on-line vremenu nema mjesta odmoru, izostanku, stagniranju. Ako u obzir uzmemo i oko-linu u kojoj se nalazimo. Drutvo u kojem zaposlenje i redovita primanja postaju luksuz, u kojem je stopa nezaposlenosti mladih najvea u EU. Navedeni razlozi lako mogu rezultirati depresijom. S pra-vom se postavlja pitanje: Kako prevenirati studentsku depresiju? Postoji nekoliko rjeenja, ali kako ja kao pojedinac mogu doprinijeti? Studenti danas mogu, ele i znaju vie od onoga to drutvo od njih oekuje, vie od onoga to im drutvo doputa. Sputavanje i marginaliziranje studenata jo vie doprinosi prevalenciji depresije kod njih. Odobravajui stu-dentski angaman i prihvaajui studenta kao partnera vjerujem da bi se znaajno smanjila depresivnost studenata, sman-jio bi se i opeprisutni pesimizam, dok bi s druge strane drutvo napredovalo. asopis Gyrus partner je 4. hrvatskog kongresa o prevenciji i rehabilitaciji u psi-hijatriji s meunarodnim sudjelovanjem. Tema kongresa je: Depresija u stoljeu uma. Nai autori-studenti aktivni su sudionici. U ovom Vam broju donosimo nekoliko lanaka koji se bave depresijom. U rubrici Psihijatrija donosimo Vam i pregledni lanak o uporabi kanabisa u psihijatriji. Autori donose dvosmjerni pre-gled utjecaj kanabisa na patologiju, te utjecaj patologije na ovisnost o kanabisu. Va urednik,Filip erkeProtiv depresije na najbolji se nain bore nai prijatelji iz Rijeke. Radom, upor-nou, edukacijom. Uskoro e se odrati 5. studentski kongres neuroznanosti, NeuRi 2015. Teme su kongresa edukacija i iskustvo. Na je asopis je- dan od podupiratelja Kongresa Pozivam sve zainteresirane da posjete Rijeku od 24. do 26. travnja. S velikom Vas radou obavjetavam da je na Gyrus zadovoljio sve kriterije i dobio certifkate te pristup pretraivakoj bazi Google-Scholar. Ujedno Vas obavjeta-vamo da smo u zavrnici procesa certif-ciranja i za jo nekoliko baza. U sijenju nam je odobrena prijava za DOI broj Neuroznanost stoga ne treba uit o umjetnost, ve nas umjetnost treba uit o mozgu i neuroznanost.(Digital Object Identifer Number) to znai da svi struni lanci dobivaju svoj jedinstveni DOI broj. Stav je urednitva da je itatelj mjerilo svih stvari. Posto-jimo zbog Vas, itatelja, a ne primarno zbog vanjskih ocjenjivaa. Ipak, ugodno nas razveseli podatak da nas i oni visoko ocjenjuju. Uspjeh asopisa, uspjeh je svih nas koji smo na njemu radili, ali i Vas koji ga itate. Volio bih se zahvaliti svima koji su nam na izravan ili neizravan nain pomogli u unaprjeenju kvalitete i standarda objavljivanja u Gyrusu. Zahvaljujem se gospoi Davorki Grani, prof. na pomoi oko tehnikih i opih pitanja o ustroju asopisa. Zahvaljujem se dr.sc.Miroslavu Gjurainu na nastavanom tekstu u ovom broju Gyrusa. Zahvaljujem se Hrvatskom drutvu za neuroznanost to su nam donirali sredstva za pristupanje sustavu DOI brojeva. Posebno se zahvaljujem naoj krovnoj instituciji, Medicinskom fakultetu, na odobrenju sredstava za tisak ovog broja Gyrusa. Posebno bih sezahvalio svima Vama, naim itateljima iz cijele Hrvatske, na prekrasnim komentar-ima, na konstruktivnim sugestijama i na ohrabrujuim porukama. vi | Gyrus Journal | December 2014 | Vol IIUrednikov izborPut boli je dobro poznat - signali putuju od mjesta ozljede, preko lene mo-dine do mozga, gdje se naposljetku formira svjesna spoznaja. Sluanje glazbe, s druge strane, dokazano utjee na oslobaanje dopamina u mozgu, te znanstvenici McGill sveuilita u Kanadi smatraju kako upravo ta karak-Glazba kao analgetikteristika moe pomoi pri ublaavanju boli koju osjeamo. Studija provedena na Sveuilitu Colorado Boulder u SAD-u bazirala se na pretpostavci da veina ljudi smatra kosonantne melo-dije i tonove ugodnima, a disonantne, naravno, neugodnima. Od ispitanika se zahtijevalo da ocijene jainu boli prilikom sluanja Straussovog valcera Na lijepom plavom Dunavu, kao i za vrijeme sluanja nekih modernih min-imalistikih skladbi; to je sluateljimabilo uhu ugodnije, to su slabiju bol osjeali. Daljnje studije su ukazale na moguu sposobnost glazbe da utjee na signale boli ve na razini lene modine, dakle prije nego signal doe do samog mozga. Takoer, jedan od bitnih faktora u terapiji glazbom je samo odvraanje pozornosti - ako je mozak zaokupljen razmiljanjem ili uivanjem u pjesmi, ne usredotouje se toliko na bol. Brojna is-traivanja su pokazala da sluanje glazbe prije, tijekom, i neposredno nakon medicinskih zahvata dovodi do sman-jenja krvnog tlaka, relaksacije miia, te smanjenja stresa i nervoze. tovie, na Rehabilitacijskom Institutu Chicago, terapija glazbom se koristi u kombinaciji sa ostalim tehnikama kako bi se pacijen-tima pomoglo u kontroli kronine boli. Iako moda nije djelotvorna kao recimo, ibuprofen, (dobra) glazba ipak lijei.Emina Horvat VeliIzvor: htp://www.brainfacts.org/Sensing-Think-ing-Behaving/Senses-and-Percepton/Artcles/ 2013/A-Dose-of-Music-for-Pain-Relief to je sluateljimabilo uhu ugodnije, to su slabiju bol osjeali March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | vii1. What does the fox say? Ylvis2. Wannabe Spice Girls3. Gangnam Style PSY4. The Lion Sleeps Tonight The Tokens5. Who let the dogs out? Baha MenListen; repeatVrapci, vrapci i komarci, lete, lete, lete, lete svud oko nas... Koliko puta vam se dogodilo da vam dio pjesme, ili samo melodija ostane u glavi, i iritantno se ponavlja?Pa iako je tajfenomen, pop-ularno zvan earworm, uestala pojava, znanstvenici jo uvijek nisu do kraja razjasnili mehanizam njegovog nastanka, ponajprije zato jer je sam fenomen ne-hotian i nenamjeran, te ga je u laborator-ijskim uvjetima teko reproducirati. Jedna od pretpostavki nastajanja je mogua veza s motornim korteksom mozga koji je aktivan za vrijeme sluanja glazbe. S druge strane, sr problema moda lei u injenici da za vrijeme sluanja glazbe ak 90% potroimo na sluanje pjesama Emina Horvat VeliIzvor: htp://www.brainfacts.org/in-society/in-society/artcles/2014/why-do-songs-get-stuck-in-our-heads/koje smo ve uli. Sama struktura pjesme je takoer bitna - jednostavne pjesme sa ponavljajuim sekvencama, te blagim nepodudarnostima imaju veu tendenciju zapeti u umu, za razliku od dugih i kompliciranih skladbi. Nadalje, studije Sveuilita Cincinnati u SAD-u su poka-zale da se earworms ee pojavljuju kad su osobe umorne ili pod stresom, kao i kod osoba koje pate od neuroticizma, te blagih obsesivno - kompluzivnih misli. Kao najuinkovitiji nain izbacivanja Mineine pjesme koja vam se upravo vrti po glavi, psihologinja Victoria William-son preporua odvraanje pozornosti nekom drugom glazbom, hvatanjem ukotac sa nekom lingivstikom vjebom kao to je osmosmjerka, ili jednost-avno presluavanje cijelog glazbenog uratka kako bi se onaj mali, ponavljajui dio zamorio i naposljetku nestao.James Hudziak, profesor psihijatrije na Sveuilitu u Vermontu, i njegovi suradnici tvrde da su proveli dosad najvee istraivanje o utjecaju sviranja glazbenih instrumenata na razvoj mozga. Prethodno su analizom MRI snimki otkrili da je promjena debljine korteksa u specifnim podrujima mozga povezana s aksioznou, depresijom, problemima s koncentracijom i agresijom, ak i u djece bez dijagnoze mentalnog poremeaja. U istraivanje su krenuli s idejom da otkriju moe li pozitivna aktivnost poput sviranja glazbenog instrumenta, utjecati na debljinu korteksa u tim segmentima.Istraivanje je potvrdilo promjene u motorikim podrujima mozga, to je oekivano, ali takoer i u podru-jima mozga povezanim s regulacijom ponaanja i emocija, kontrolom koncen-tracije, organizacijom i planiranjem. Zakljuak istraivakog tima je da sviranje glazbenog istrumenta moe pomoi djeci u kontroli emocija i smanjiti njihovu anksioznost. Profesor Hudziak je to saeo: Sviranje violine moe po-moi djetetu da se bori protiv psihikih poremeaja vie nego boica tableta. Izvor: James Hudziak, M.D. et al. Cortcal Thick-ness Maturaton and Duraton of Music Train-ing: Health-Promotng Actvites Shape Brain Development.Journal of American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, December 2014 DOI: 10.1016/j.jaac.2014.06.015 showSviranje glazbenih instrumenata pomae u regulaciji ponaanja i emocijaNina IvaniUvodna rijeviii | Gyrus Journal | December 2014 | Vol IIIzvor: J S Jenkins; The MOzart Efect; J R Soc Med. 2001 Apr; 94(4):170-172Davne 1993. godine mala studija na elu s psihologinjom Frances Rauscher ukazala je na postojanje veze izmeu sluanja Mozartove sonate za dva klavira u D majoru i usjenijeg rjeavanja IQ testova. Sam efekt traje relativno kratko, svega petnaestak minuta, te naalost ne utjee na ukupno poveanje inteli-Mozart efekt stvarnost ili mit?Emina Horvat VeliU djejoj dobi, korteks mijenja svoju debljinu. Prouavajui MRI nalaze mozga djece u dobi od 6 do 18 godina, otkriveno je kako zadebljanje ili stanjenje korteksa u specifnim podrujima mozga ima utjecaja na pojavu anksioznosti i depresije, problema s panjom, agresije i problema s ponaanjem, i to u djece bez dijagnoze mentalnih poremeaja. Stoga su istraivai postavili hipotezu moe li neka pozitivna aktivnost, poput sviranja glazbe, djelovati na odreena podruja korteksa i poprav-iti loe karakteristike i emocije?Hipoteza je bila potvrena. Sviranje glazbe utjee na motorna podruja korteksa, vjerojatno zato to sviranje zahtjeva kontrolu i koordinaciju pokreta. No jo vaniji su rezultati utjecaja svi-ranja glazbe na podruja mozga pove-zana s ponaanjem pokazno je kako je sviranje glazbe dovelo do zadebljanja dijela korteksa odgovornog za radnu memoriju, odravanje panje, organi-zaciju i planiranje budunosti. Takoer, kod te djece poboljana je kontrola emo-cija i smanjen je stupanj anksioznosti.Moe li sviranje Oraara i druge glazbe poboljati razvoj mozga kod djece?Djeca koja sviraju violinu ili klavir moda ue vie od samog ajkovskog iliMozartaInes KovaiIzvor: University of Vermont. Could playing Tchaikovskys Nutcracker and other music improve kids brains? ScienceDaily. Science-Daily, 23 December 2014. www.sciencedaily.com/releases/2014/12/141223132546.htmgencije. Daleko impresivniji je terapeutski uinak Mozart efekta na pacijente s epilepsijom. Osim usmanjenu napdaja, napredak je bio vidljiv i kod EEG statusa pacijenata. Daljnja istraivanja su poka-zala da skladbe sline Mozartovoj sonati u melodiji, harmoniji, tempu i strukturi (neke Bachove kompozicije) takoer pozitivno utjeu na modane valove. Iako je mehanizam djelovanja jo uvijek nedovoljno istraen, smatra se da takva glazba rezonira unutar samog mozga te tako dovodi do smanjenja napdaja.Uvodna rije March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | ixUporaba pametnih telefona unaprjeuje nae palceIstraivanje provedeno na Sveuilitu u Zurichu (objavljeno u asopisu Current Biology) pokazuje da uporaba zaslona osjetljivih na dodir mijenja nain komuni-kacije mozga i paleva, odnosno modane signale povezane s koritenjem paleva, to govori u prilog plastinosti mozga.Ispitanici su praeni putem EEG-a te je sniman odgovor na stimulaciju palaca, kaiprsta i srednjeg prsta u korisnika pametnih telefona, u usporedbi s onima koji jo uvijek koriste staro-modne ureaje. Istraivai su otkrili da u usporedbi s ljudima koji ne koriste pametne telefone, oni koji ih koriste imaju vei stupanj aktivnosti u podru-jima mozga povezanima s palevima i jagodicama ostalih prstiju. Oekivano, to se ee pametni telefon koristi, to je vea razina aktivnosti. Takoer, najveu razinu aktivnosti pokazali su palevi, neto manju kaiprsti i srednji prsti. Autori zbog toga pretpostavljaju da koritenje pamet-nih telefona kontinuirano preoblikuje korteksnu senzornu obradu i reprezent-aciju jagodica u naem mozgu. Svakako, bilo bi zanimljivo saznati utjee li i vrsta aktivnosti koje se izvode na pametnim telefonima na stupanj modane aktivnosti. esti padovi jedna su od neugodnih posljedica Parkinsonove bolesti, a ozljede i bol koji pritom nastaju itekako utjeu na zdravlje i kvalitetu ivota ovih bolesnika. Istraivanje provedeno na Sveuilitu u Sydneyu pokazuje da vjeba u bolesnika s Parkinsonovom boleu poboljava ravnoteu, sposobnost kretanja i kvalitetu Izvor: Arko Ghosh et al. Use-Dependent Cortcal Processing from Fingertps in Touchscreen Phone Users. Current Biology, December 2014 DOI:10.1016/j.cub.2014.11.026Izvor: Colleen G. Canning, Catherine Sherrington, Stephen R. Lord, Jacqueline C.t. Close, Stephane Heriter, Gillian Z. Heller, Kirsten Howard, Natalie E. Allen, Mark D. Lat, Susan M. Murray, Sandra D. Orourke, Serene S. Paul, Jooeun Song, and Victor S.c. Fung. Exercise for falls preventon in Parkinson disease: A randomized controlled trial. Neurology, December 2014 DOI:10.1212/WNL.0000000000001155 1526-632XNina IvaniNina Ivani program vjebanja moe smanjit uestalost padova ako je zapoet dovoljno rano u tjeku bolestParkinsonova bolest i vjebanjeivota. 231 ispitanika su sudjelovala u istraivanju. Dio njih je tijekom est mjeseci vjebao ravnoteu i jaao miie nogu tri puta tjedno, a dio je primao samo uobiajenu njegu. U usporedbi s onima koji nisu vjebali, u ispitanika koij su vjebali uestalost padova je smanjena za 70%, ali samo u bolesnika s umjereno tekom boleu, dok kod bolesnika s teim oblicima bolesti takav rezultat nije zamjeen. Ovakvi rezultati dokazuju da program vjebanja moe smanjiti uestalost padova, ako je zapoet dovoljno rano u tijeku bolesti. Pored toga, bolesnici koji su vjebali tvrde da su sigurniji u hodu, bolje odravaju rav-noteu, a zbog toga su i bolje raspoloeni. Uvodna rijex | Gyrus Journal | December 2014 | Vol IIGeni utjeu na razvoj nesanice u djece i adolescenataNa mozak moe uiti i prije roenjaSnaga umaNovo istraivanje provedeno na Univer-sity of Pennsylvania ukazuje na mogui utjecaj genetikih imbenika na razvoj nesanice u djetinjstvu, a ti imbenici se mogu promijeniti s godinama, to znai da utjecaj gena izravno ovisi o razvojnoj fazi djeteta. Ispitanici su bili blizanci, njih 1412 par. Podvrgnuti su testiranjima u dobi od 8, 10, 14 i 15 god. Istraivanje je pokazalo da genetiki utjecaj ve u dobi od 8 god. pridonosi razvoju nesanice u svim sljedeim fazama razvoja, a novi ut-jecaj gena primjeen je u dobi od 10 god. Autori tvrde da geni koji kontroliraju ciklus spavanja i budnosti igraju ulogu u razvoju djeje nesanice, to upuuje na potrebu za daljnjim istraivanjima na molekularnoj razini kako bi se razjasnio ovaj mogui mehanizam. Ovakvi rezul-tati su u svakom sluaju znaajni jer up-uuju na potrebu za razliitim terapijskim pristupom nesanici u djece i adolescenata.Znanstvenici sa Sveuilita McGill u Montrealu proveli su istraivanje na djevo-jicama u dobi 9-17 god. (objavljeno u znanstvenom asopisu Proceedings in Na-tional Academy of Science) Prva skupina djevojica govorila je samo francuski, druga skupina je posvojena iz Kine kao novoroenad, govore francuski i nikad Svatko tko je nosio gips zna koliko teko moe biti obnoviti miinu snagu jednom kad se gips skine. Istraivai s Ohio University otkrili su da su men-talne vjebe kljune u ouvanju miine snage tijekom imobilizacije. 29 ispitanika nosilo je gips koji im je imobilizirao podlakticu i aku tijekom 4 tjedna. Kontrolnu skupinu je inilo 15 ispitanika koji nisu nosili gips. Iz skupine koja je nosila gips, 14 ih je redovito izvodilo mentalne vjebe u kojima su 5 sekundi naizmjence zamiljali da stiu aku najjae to mogu i zatim pauzirali. Vjebe su ponavljali tijekom 5 sesija tjedno, 13 puta po 4 minute unutar svake sesije. Druga skupina ispitanika s gipsom nije Izvor: Nicola L. Barclay, Philip R. Gehrman, Alice M. Gregory, Lindon J. Eaves, Judy L. Silberg. The Heritability of Insomnia Progression during Child-hood/Adolescence: Results from a Longitudinal Twin Study. SLEEP, 2015; DOI: 10.5665/sleep.4334 Izvor: Lara J. Pierce, Denise Klein, Jen-Kai Chen, Audrey Delcenserie, and Fred Gene-see. Mapping the unconscious maintenance of a lost frst language.PNAS, November 17, 2014 DOI: 10.1073/pnas.140941111Izvor: B. C. Clark, N. K. Mahato, M. Nakazawa, T. D. Law, J. S. Thomas. The power of the mind: the cortex as a critcal determinant of muscle strength/weakness.Journal of Neurophysiology, 2014; 112 (12): 3219 DOI: 10.1152/jn.00386.2014Nina IvaniNina IvaniNina Ivani mozak je prepoznao zvukove na kineskom jeziku iako nakon roenja taj jezik nikadnisu ulenisu bile izloene kineskom jeziku, a trea skupina govori oba jezika od roenja.Djevojice su bile podvrgnute MRI-u i istovremeno izlagane zvukovima kineskog jezika. Potvreno je da je kod djevojica koje su posvojene jo kao novoroenad i nikad nisu ule kine-ski jezik, prisutan isti uzorak kao i kod onih koje su kineski uile od roenja! Drugim rijeima, njihov mozak je prepoznao zvukove na kineskom jeziku iako nakon roenja taj jezik nikad nisu ule. Takoer, vano je napomenuti da se taj uzorak potpuno razlikuje od skupine koja je govorila samo francuski. Ve je otprije poznato da se bebe up-oznaju s uzorcima zvuka jo in utero, meutim ovo istraivanje pokazuje da se mozak toga sjea ak i ako djeca kasnije nikad nisu izloena tom jeziku. Naravno, ovakvi rezultati otvaraju nova pitanja, poput: mogu li ovi neuron-ski putevi koji su uspostavljeni prije roenja, i oigledno ouvani, ikako utjecati na sposobnost ponovnog uenja tog izgubljenog jezika? neuroloki mehanizmi igraju ulogu u ouvanju miine snageradila nikakve vjebe. Nakon 4 tjedna utvreno je da su svi ispitanici s gipsom izgubili miinu snagu u usporedbi s kontrolnom skupinom, ali skupina koja je izvodila mentalne vjebe izgubila je 50% manje snage u usporedbi sa skupinom koja vjebe nije izvodila. Ovakvi rezultati impliciraju da neuroloki mehanizmi, i to najvjerojatnije na kortikalnoj razini, igraju ulogu u ouvanju miine snage, odnosno da redovito aktiviranje kor-tikalnih neurona pomou ovakvih mentalnih vjebi u budunosti moe biti koriteno u terapijskom pristupu. Uvodna rije March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | xiExpansion microscopy Expansion microscopy (ExM) je metoda koja omoguuje promatranje detalja nanometarske veliine na velikim preparatima tkiva. Sve napredniji i skuplji mikroskopi omoguili su nam promatranje najsitnijih dijelova tkiva, no preparati za takve mikroskope moraju biti vrlo mali i tanki, to nije pogodno ako elimo, primjerice, napraviti mapu cjelokupnog modanog tkiva. Cilj je promatrati veliki preparat tkiva sa nanometarskom preciznou. Tom su problemu uspjeno doskoili istraivai sa MIT-a osmislivi metodu fzikog pov-eavanja preparata kojom fuorescentno obiljeeni dijelovi tkiva zadravaju istu relativnu lokaciju unutar preparata, iako je on viestruko fziki povean. Naime, u prvom se koraku komponente tkiva koje nas zanimaju obiljee antitijelima na njih e se potom zakaiti fuores-centna boja te molekulsko sidro koje te komponente uvrsti za materijal koji vrlo dobro apsorbira vodu (poliakri-latni gel). Nakon razgradnje proteina koji odravaju strukturu preparata, te ispiranja vodom, dolazi do jednolikog irenja gela u svim smjerovima. Na taj nain relativna lokacija svakog fuores-centno oznaenog dijela tkiva ostaje ista u odnosu na ostatak preparata jer je on usidren na gel. Primjena ove metode nije ograniena samo na modano tkivo te bi mogla nai svoju primjenu u prouavanju metastaza tumora kao i u nekim istraivanja imunolokog sustava.Izvor: 1. htp://newsofce.mit.edu/2015/en-larged-brain-samples-easier-to-image-0115htp://www.sciencemag.org/content/early/2015/01/14/science.12600882. htp://phys.org/news/2015-01-team-enlarges-brain-samples-easier.htmlIvan BeneUvodna rijexii | Gyrus Journal | December 2014 | Vol IINeuronobelovciNobelova nagrada za f-ziologiju ili medicinu 1906. godinePo povratku u Paviju, poeo je predavati histologiju, a nekoliko godina kasnije i opu patologiju te se nastavio baviti znanstvenim istraivanjima postigavi niz otkria koja i danas nose njegovo ime: Golgijev tetivni organ, Golgijeve stanice u kori maloga mozga, Gol-gi-Mazzonijeva tjeleca, druga Golgijeva metoda s kalijevim dikromatom i ivinim (II) kloridom, Golgi-Mllerovi tubuli (unutarstanini kanalii parijetalnih stanica eluanih lijezda), Golgi-Rezzo-nicov mijelinski kruni aparat, Golgijev ciklus (ivotni ciklus uzronika malar-ije, Plasmodium spp., u ljudskoj krvi), Ivan MlinariIzvor: The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1906. Nobelprize.org. Nobel Media AB 2014. Web. 18.1.2015. htp://www.nobelprize.org/nobel_prizes/medicine/laureates/1906/ Camillo Golgi - Biographical. Nobelprize.org. Nobel Media AB 2014. Web. 17.1.2015. htp://www.nobelprize.org/nobel_prizes/medicine/laureates/1906/golgi-bio.html Life and Discoveries of Camillo Golgi. Nobel-prize.org. Nobel Media AB 2014. Web. 17.1.2015. htp://www.nobelprize.org/nobel_prizes/medicine/laureates/1906/golgi-artcle.htmlGolgijev zakon (povezanost febrilih napadaja s umnoavanjem Plasmodium spp. u krvi), neuroni I. Golgijevog tipa (s dugim aksonom), neuroni II. Golgijevog tipa (s kratkim aksonom) te svakako ono najvanije, Golgijev aparat (ili kompleks). Jednako tako, opisao je morfoloke karak-teristike glija stanica te odnos citoplaz-matskih nastavaka glija stanica sa stijen-kom krvnih ila. Golgijev laboratorij na Sveuilitu u Paviji posjeivali su vodei znanstvenici toga doba (Fridtjof Nansen), a bilo je to i mjesto na kojemu su mladi znanstvenici dolazili do svojih prvih otkria (Adelchi Negri, Emilio Veratti). Golgi je obnaao funkcije dekana Medicinskog fakulteta i rektora Sve-uilita u Paviji, a bio je i senator Kraljevine Italije. U mirovinu je otiao 1918., ali je ostao predavati na Sveuilitu kao professor emeritus. Umro je 21. sijenja 1926. godine, a njegovi su radovi objavljeni u knjizi Opera Omnia.Godina 1906. svakako je vana za povijest neuroznanosti, ali i za povijest dodjele Nobelove nagrade. Bila je to prva No-belova nagrada dodijeljena za podruje neuroznanosti, a istovremeno i prva Na-grada koja je zajedniki dodijeljena dvojici znanstvenika. Bili su to Camillo Golgi i Santiago Ramn y Cajal, a Nagradu su dobili kao priznanje za njihov rad na strukturi ivanog sustava.Camillo Golgi rodio se 7. srpnja 1843. go-dine u Cortenu u sjevernoj Italiji, gdje mu je otac radio kao lokalni lijenik. Studirao je medicinu na Sveuilitu u Paviji gdje je, izmeu ostalog, radio i u laboratoriju za eksperimentalnu patologiju koji je vodio Giulio Bizzozero, mladi profesor histologije i patologije uz kojega veemo otkrie hematopoetskih svojstava kotane sri. On je Golgija upoznao s eksperi-mentalnim istraivanjima i histolokim tehnikama, to je bio poetak njihova doivotnog prijateljstva (kasnije je Golgi oenio njegovu neakinju Linu Aletti).Golgi je diplomirao 1865. godine, a znanstvenu karijeru zapoeo 1869., zani-majui se za eksperimentalno istraivanje strukture ivanoga sustava, no tadanje histoloke tehnike, poput fksacije i bojanja, bile su nedostatne i nezadovol-javajue za adekvatnu analizu sloene grae ivanoga sustava. Godine 1872. prihvatio je mjesto glavnog lijenika u Bolnici za kronine bolesnike (Pio Luogo degli Incurabili) u Abbiategrassu, gdje je malu kuhinju pretvorio u svoj laboratorij i nastavio istraivati nove tehnike bojanja za ivano tkivo. Godinu dana kasnije, objavio je kratki lanak (O strukturi sive tvari mozga) u asopisu Gazzetta Medica Italiana, u kojemu je opisao svoju analizu strukture ivanog tkiva pomou nove metode bojanja tzv. crne reak-cije (la reazione nera), koja se temelji na ovrsnuu tkiva u otopini kalijeva nitrata te impregnaciji otopinom srebrova ni-trata. Ta revolucionarna metoda po prvi je puta omoguila vizualizaciju opsega grananja citoplazmatskih nastavaka pojedinih ivanih stanica, a u upotrebi je jo i danas te Golgiju u ast nosi ime Golgijeva metoda ili impregnacija. March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | xiiiAkademkinja Vida DemarinPonos medicineU ovom izdanju Gyrusa u rubrici Ponos medicine iznimna nam je ast predstaviti gospou akademkinju Vidu Demarin, redovitu profesoricu Zagrebakog sve-uilita. Akademkinja Demarin izuzetna je znanstvenica, lijenica, profesorica, osoba ija biografja izaziva divljenje i potovanje. S druge strane Akademkinja Demarin izuzetno je pristupana osoba, zainteresirana za mnoge stvari, rado razgovara i odgovara na studentska pitanja. Studienti je vole sluati. Tome u prilog ide i injenica da su njezina pre-davanja poprilino posjeena. Posljednje predavanje, odrano u Muzeju suvremene umjetnosti na temu Neuroznanost i - redovita lanica HAZU-a- fellow: FESO, FAAN, FAHA- redovit profesor Zagrebakog sveuilita- specijalist neuropsihijatrije- dugogodinja predstojnica Klike za neurologiju KBC-Sm- medicinska ravnateljica poliklinike Aviva- predsjednica Zagrebakog insttuta za kulturu zdravljaObjavljeni radovi: ukupno 1064 rada- 322 rada u CC, SCiE i im i Em- 418 saetaka u CC, SCiE- 89 knjige - 75 strunih radova- 166 kongresnih priopenja- 252 pozvana predavanja- 1858 citata u Web of Science umjetnost posjetilo je preko stotinu stu-denata i lanova Sekcija za neuroznanost. U razgovoru s akademkinjom Demarin fokusirali smo se na poloaj studenata u drutvu, kvalitetu studentskog ivota, neuroznanost i umjetnost te modani udar.Vida Demarinosobna iskaznicaRazgovarao: Filip erkexiv | Gyrus Journal | December 2014 | Vol IIPonos medicineAkademkinjo Demarin, to Vas je nadahnuo da upravo podruje neuro medicine, podruje neuroznanosti bude Va ivotni poziv? Iza svakog uspjenog lijenika stoji kvalitetan mentor, uitelj. Koga biste Vi istaknuli kao Vaeg uitelja na poetku Vae karijere? Nakon zavrenog studija medicine, dobila sam sta u bolnici dr. Mladen Stojanovi, sada se ta bolnica zove Sestre milosrdnice, nakon staa ostala sam tamo i na speci-jalizaciji. Tada se ta specijalizacija zvala neuropsihijatrija. Ona je objedinjavala ono to danas spada u neurologiju i u psi-hijatriju. Zanimanje za podruje mozga i neuroznanosti poelo je vrlo rano. Ono mi je bilo enigma itavo vrijeme, u vrijeme kad sam ja studirala, jako malo se znalo. Neuroimaginga nije ni bilo, dananja dijagnostika nije postojala, sve je bilo de facto enigma, te smo se morali oslanjati na na kliniki pregled, anamn-ezu, kako bismo dobili neku dijagnozu. Meni je to fascinantno kako pregledom moe ustanoviti da je u mozgu neto loe jer se to refektira u statusu. Danas nam sva ta silna tehnologija, olakava, pomae, ubrzava put do dijagnoze. Prije to nije postojalo, i upravo to terra incognita podruje me vuklo naprijed.Kao specijalizant dola sam kod prof. Vladimira Hudolina. On je bio vizionar i nevjerojatno vaan ovjek za socijalnu psihijatriju, on je utemeljio socijalnu psihijatriju u Hrvatskoj. Mi smo imali sreu da je dovodio svijet nama na dlan, organizirao je masu razliitih sastanaka na kojima su predavali lideri poput Carltona i sl. Mislim, to su bila imena socijalne psihijatrije koje je prof. Hudolin doveo u Zagreb, Opatiju, Dubrovnik. Imali smo velike meunarodne kongrese socijalne psihijatrije, tada smo mi, kao mladi lijenici, puno proftirali jer smo imali prilike s njima i razgovarati, sluati njihova predavanja, diskutirati. Moram rei, to je bilo vrijeme prije Interneta. Osim to su nama dolazili, prof. Hudolin nas je slao van u inozemstvo na edukacije. Da nisam tad ve krenula na sve temeunarodne sastanke, ne bih sigurno uspjela postii sve to danas jesam, ne bih uspjela biti dio svjetske mree neuroz-nanost. Najbitnije je stalno se kretati, biti prisutan, razgovarati s ljudima, prenosit znanje mladima, uit od kolega. Osim u Zagrebu, kolovali ste se i u vodeim neurolokim klinikama u za-padnoj Europi, meu kojima izdvajam pariku kliniku Salpetriere, u kojoj su u prolosti radili brojni poznati lijenici poput Charcota i Sigmunda Freuda. Koliko su Vas, kao mladog neurologa, tamonja iskustva obogatila?To je bilo sjajno iskustvo, tada sam upoznala kolege iz puno zemalja, jasno i puno Francuza. S nekima jo i danas imam odline kontakte i uvijek se s veseljem susreemo na neurolokim znanstvenim skupovima. A osjeaj da uim struku u ustanovi u gradu gdje su je neuroloki velikani stvarali, zaista je izuzetan. S puno potovanja, ra-doznalosti i elje za novim spoznajama, upoznavala sam se tajnama neurologije i neurolokih otkria, itala u knjinici njihove tekstove, slikala se s kolegama u parku bolnice ispred kipova tih naih velikih prethodnika, koji su zaista stvorili neurologiju, i to u vrijeme kada nisu imali puno dijagnostikih mogunosti, ve samo svoj veliki um i sustavno razmil-janje, analiziranje i zakljuivanje na temelju anamneze i klinikog pregleda.U odnosu na ta vremena, je li do danas otkriveno vie bolesti ili smo ve postojee bolesti potvrdili, odnosno prikazali ih modernim tehnikama? Puno se toga otkrilo. Naravo, puno se toga i potvrdilo. Upravo zbog tog tzv. def-icita znanja o mozgu, od 1990. do 2000. Svjetsko je udruenje neurologa (WFN) proglasilo desteljee mozga. Ameriki senat je to i potvrdio. U tom se desetljeu jako puno otkrilo i to ne samo neuroim-aging metodama ve i citokemijskim i biokemijskim istraivanjima. Ponovno se otvorilo pitanje neuroplastinosti mozga. Prije se tvrdilo da su oteenja mozga neljeiva, eventualno moemo smanjiti kolateralne tete. Danas pak znamo da se stvaraju nove veze, interkonekcije izmeu neurona, remapping i sl.Primera radi, 1904. g. je Santiago Ramon y Cajal rekao: Svaki ovjek moe, ako to hoe, postati skulptor vlastitog mozga. Ameriki psi-holog William James je 1890-ih govorio kako mozak nije statini organ ve da se podeava situaciji. U meuvremenu je to palo u zaborav, te su se tek u desetljeu mozga ove teze potvrdile. Danas se te spoznaje koriste u neurorehabilitaciji, primjerice nakon ozlj-ede mozga, modanog udara i sl. Da se ne zavara-vamo, pacijent mora samostalno jako puno napraviti, a mi, lijenici, smo tu da ga usmjerimo i pomognemo mu. March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | xvPonos medicineMoemo rei da se nalazimo u on-line vremenu. Studenti su izloeni ubrzanom nainu ivota. Rije odmor poistovjeuje se s neuspjehom, gubitkom pojedinog angamana. Stu-denti sve ee odustaju od slobodnog vremena. Smatrate li da je to ispravno? Nikako, to nije dobro. Stati na loptu positovjeivati sa neuspjehom je potpuno krivo. Mi moramo za sebe nai vrijeme u kojem emo napraviti neto to je ne samo uenje i stvaranje novih angamana. Treba se malo razveseliti, posluati dobru glazbu, proitati knjigu Jako me alosti kad vidim mlade u kafu kako sjede jedni pokraj drugih i tipkaju SMSove. Ljudi danas sve manje uivo razgovaraju, a to je loe. ivot prolazi, a ako ste u online svijetu, proputate mnogo toga. Tehnika mladima postaje cilj i okupacija, a ne sredstvo.Smatrate li da ubrzan nain ivot moa ii u korak s kvalitetom? Prije sam tjednima iekivala pismo iz inozemstva, danas u tri klika i za pola sata mogu dobiti odgovor s drugog kraja svijete. Ovakvo ubrzanje pozdravljam i to mislim da je najbolje to nam se moglo dogoditi. S druge strane, mladi vei-nom ne znaju to ih zanima, hrle prema naprijed te nerjetko, kako bismo rekli, tre pred rudo. Na neki su se nain ve u mladim danima pretvorili u predatorsko drutvo koje samo gleda za uspjehom, za ocjenom. Kasnije se to pretvara u tranje za pozicijama, a sve oko sebe, svoju oko-linu sve vie odmiu od sebe. U konanici postanu robovi ambicija, a naalost prekasno postanu toga svjesni.Koliko je komunikacija uivo i nain komunikacija s kolegama vana? Tre-bali se studenta medicine vie poduiti o komunikaciji? Komunikacija je jako vana. U ljenikoj komori sam bila lanica Odbora za struni nadzor. esto sam primala Mladi sve ee oboljevaju od depresije. Prema slubenim anketama, mnogi nisu sretni svojim ivotom. Kako oc-jenjujete kvalitetu studentskog ivota danas?Moram priznati da me to poprilino zabrinjava. Opedrutvene pojave poput nezaposlenosti, i egzistencijalne krize utjeu na kvalitetu ivota. Mislim da se mladi moraju braniti od negativ-nih utjecaja, s druge strane ne moe o bjeati od stvarnosti. Mladi, naalost, ne mogu bitno na to utjecati. Vjerujem da nezadovoljstvu pridonosi i manjak komunikacije meu mladima, manjak za-jednitva. Problem je u tome to se mladi ne drue dovoljno, pri tome ne mislim na online druenja, ve uivo druenja. Najkvalitetnija prijateljstva stjeu se u srednjoj koli i na fakultetu. Kasnije je to puno tee, gleda se vie kolegijalnost, a ne toliko prijateljstvo. Najgore od svega je to to mislim da mladi nisu ni svjesni to sve gube injenicom da se ne drue, moda nisu ni stvorili potrebu za druenjem, za socijalnom interakcijom u onom smislu kako se to druilo u doba prije mobilnih telefona. Odmah da napomenem, nisam protiv napretka tehnologije, dapae ja se prva sluim i e-malom i SMSom, ali to je meni sredstvo i dio komunikacije, a ne kompletna interakcija s ljudima. Studentski ivot Uvijek treba dat sve od sebe u poslu, u ljubavi, u prijateljstvu! Jer predani rad ostavlja trag! A to je naa zadaa! Ostavit trag!Kako konkretno moemo potaknuti neuroplastinost kod pacijenata?Moemo bilo kojim stimulusom izaz-vati odreenu aktivnost u mozgu. Taj stimulus moe biti motorni, pokretom ili pak zvuni, sluni, vidni i kognitivni. Kognitivni stimulusi su jako poeljni kod demencija jer usporavaju propadanje i demjelinizaciju. Najbolji primjer su osobe na visoko intelektualnim funkcijama kada odu u mirovinu. Tada shvate da vie nikom nisu potrebni, tu se radi i o depresiji- psiholoka komponenta, a ta depresija u kojoj imaju mali broj impulsa u modanoj kori dovede do toga da svoj mozak vie ne upotrebljavaju. S druge strane, umirovljenici koji imaju odreene aktivnosti, bilo obiteljske ili rekreatinve, puno bolje odolijevaju propadanju i de-menciji. Treba biti aktivni umirovljenik!U desetljeu mozga slikovne, anat-omske, tehnike doivjele su svoj proc-vat. Danas ve imamo magnete jaine 22T i najmodernije sofware. Smatrate li da nam se blii desetljee genetike, genomike?Da, zasigurno. Neuroimaging metode se mogu jo sofwerski i vremenski pobolja-vati. Trajat e krae i dat e bolji prikaz. fMRI je, iako pokazuje funkciju, zapravo morfoloka slika. Sada nam dolazi vrijeme kada emo odgovarati na pitanje zato, kako, gdje je uzrok. A uzrok svih aktivnost u mozgu nalazi se zapisan u DNA. Vjerujem da e biomarkeri, genotipizacije i druge genetike pretrage uzeti maha i da e se najvee napredo-vanje u podruju neuroznanosti ostvariti upravo na podruju neurogenetike.xvi | Gyrus Journal | December 2014 | Vol IIPonos medicineZnaajan ste dio svoje karijere posvetili prouavanju i prevenciji modanog udara. Jedna je od tema mozga i modani udar. Smatrate li da je javnost dovoljno educirana o ovom tihom problemu?Modani je udar naalost pogubna situacija ne samo za pacijenta, ve za njegovu obitelj, a u konanici i drutvo. Svjetska organizacija za modani udar organizira snanu kampanju o prevenciji i lijeenju modanog udara. Na prevenciji treba jo mnogo raditi, znaajne korake smo napravili, ali treba svakako ustrajati u namjeri populariziranja i prevencije modanog udara. Moram rei da je prehrana vaan faktor prevencije. Mi tu imamo i sree jer je mediteranski tip na-jbolji tip prehrane kad se radi o zdravlju, pa tako i prevenciji modanog udara.Voditeljica ste elektivnog predmeta BOL. Bol je najei simptom zbog kojeg nam dolaze pacijenti. Smatrate li da bi u obveznom kurikulumu dobro doao jedan kolegij koji bi se bavio iskl-juivo boli?Da, svaki peti pacijent dolazi zbog boli svome lijeniku. U studiju medicine bol se obrauje gotovo u svakom kolegiju sa stajalita pojedine grane medicine. Najvie se obrauje u neurologiji. Mislim da lijenici dovoljno znaju o boli. Moja bi preporuka bila da se moda pred kraj studija napravi manji kolegij koji bi bio sinteza svog znanja o boli.Je li bol klju kvalitetne umjetnosti? esto govorimo o ludim genijima, napaenim umjetnicima i preklapanju to dvoje. Je li bol ahura iz koje izrasta dobra umjetnost?Na polju vizualne umjetnosti jasna je i ohrabrujua injenica da bolest nije pod svaku cijenu onesposobljavajui faktor. S jede strane, bolest oteava svakodnevne aktivnosti, ali s druge, kreativne strane, otvara nove mogunosti kojih um do tada nije bio svjestan. Prema staroj kineskoj poslovici, glazba ima mo da olabavi napetosti u srcu i smanji i otpusti skrivene emocije. Glazbi se okreemo, trebamo je, zbog njezine mogunosti da nas dirne, potakne nae osjeaje, raspoloenja i stanja uma.Je li medicina znanost ili umjetnost?Medicina je i znanost i umjetnost.Kako komentirate stav studenta u kojem oni sve intenzivnije izraavaju elju za odlaskom u inozamstvo? Sve znaajniji dio studenata ne planira ni zapoeti svoj profesionalni rad u Hrvatskoj.Nedavno sam razgovarala s kolegicom koja je jedna od prvih lijenica koja je otila raditi u zemlju EU. Ona je otila van na sta, a kasnije je ostala na specijalizaciji i sad radi vani u toj istoj bolnici. Sada kad gleda na svoju prolost najvanija razlika je ta to je tamo im je stigla dobila aktivnu ulogu u svom lijenikom timu. Dobila je svoje zadatke, ve kao specija-lizant je bila odgovorna za svoje odluke. Vani mlade ljude odmah doivljavaju kao lanove tima, oni tamo proaktivno ue. Nju je to motiviralo, ve nakon godinu, dvije, dobila je zadatke i zadobila pov-jerenje koje ovdje vjrojatno ne bi ni na kon pet godina sepcijalizacije. Vjerujem da drugaija organizacija posla, drugaiji pristup mlaim kolegama, meuljudska kompnenta, sve su to dijelii jednog mozaika, koji mlade lijenike vie privlai nego na sustav. Ja sam isto odlazila van na dodatne edukacije, istina na nekoliko mjeseci, i nisam nikad patila to moda mi u Hrvatskoj nemamo neto to oni vani imaju. Uvijek sam nastojala neto novo implemenirati u mojoj klinici. Rado sam se vraala jer sam odmah htjela neto poboljati. Moje je vienje da ima razloga to si roen tu. Stoga treba doprinostiti toj naoj Hrvatskoj medicini, ivotu izdravlju svoje zajednice. Studentski ivot Uivam u radu s mladima, mladi su moja inspiracija i dokaz da se isplat sve ovo to itav ivot radim ovjek dobro ivi tek kad ima slobodnog vremenaprtube obitelji i blinjih na ljeniki rad. Veina pritubi nije bila vezana uz strunost i strunu greku ve uz lou komunikaciju s pacijentom i njegovom obitelji. Obitelj nerjetko ne razumije to im lijenik govori, vano je i priati, ali i sluati. Na pitanja treba odgovarati isrc-pno, koliko god to bilo teko, a ponekad i neizvedivo. Studenti bi svakako trebali proi odreenu obuku o tome kako komunicirati, to je vano rei, kako znati da te druga strana razumije, kako priopiti lou vijest. U poslijednje vrijeme sve ee drite predavanja o povezanosti boli i um-jernosti. Sve ee govorite o neuroz-nanosti i umjetnosti. Koliko je vana umjetnost u medicini?Umjetnost je plod ljudske kreativnosti, ona je stvaranje lijepih i znaajnih djela, via vjetina kojom se ovladava uenjem, vjebom i promatranjem. Stoljeima znanstvenici tragaju za izvorom um-jetnikog dara i kreativnosti. Uvoenje moderne tehnologije u medicinu omoguilo je vizualizaciju i mjerenje promjena modanih funkcija za vrijeme kreativnih procesa poput slikanja, slua-nja ili izvoenja muzike. Neuroznanost je svjesna injenice da se umjetnost ne moe pojednostavniti i opisati kao isto senzo-romotorika aktivnost razliitih podruja mozga. Umjetnost je proizvod kreativnog uma. Temeljne funkcije mozga i najdojm-ljivija ljudska iskustva usko su povezane. to je iskustvo vanije, to e ono vie pridonijeti shvaanju temeljnih svojstava mozga. Ne radi se, stoga, toliko o tome to nas neuroznanost moe nauiti o ljubavi i umjetnosti, ve to nas ljubav i umjetnost mogu nauiti o mozgu. March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | xviixviii | Gyrus Journal | December 2014 | Vol IIOto Kuec, Nikola Prpi March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | xixNarkolepsija u obiteljiDvadesetdvogodinja pacijentica po-traila je lijeniku pomo zbog kronine pospanosti i iznenadnih napadaja sna tijekom dana. Simptomi su se poeli javljati jo dok je bila srednjokolka. Primijetila je da teko ostaje budna za vrijeme nastave, a s vremenom joj se stanje pogoravalo to joj je stvaralo neugodnosti u svakodnevnom ivotu, ak i ozbiljne posljedice. Tako je kao prodavaica vrlo esto znala zadrijemati na poslu zbog ega je ostala bez radnog mjesta, a prouzroila je i automobilsku nesreu jer je jednom prilikom zaspala za upravljaem. Uz neodoljiv poriv za spavanjem, razvila se i katapleksija, a nakon 19. godine na-padaj bi se javio gotovo svaki dan kao posljedica bilo kakvog emocionalnog uzbuenja smijeha, plaa, ljutnje. Kata-pleksija se manifestirala kao nagla slabost u koljenima i oputanje donje eljusti. Proivljavala je realistine i zastraujue none more, a kad bi se probudila, ne bi se mogla pomaknuti. esto je znala uti prizivanje vlastitog imena i razne druge zvukove i vidjeti duhove. Iako je zadnjih godina nekoliko puta posjetila lijenika, toan uzrok simptoma nisu pronali.Uvidom u obiteljsku anamnezu utvreno je i da njen otac pati od konstantne pospanosti, umora i povremenih napadaja katapleksije. Budui da su se kod njega, za razliku od djevojke, simptomi javljali rjee, bolest nije prepoznata i lijeen je protiv depresije. To nije umanjilo Anamnestki podaci i MSLT rezultatESS: Epworth sleepiness scale, MSLT: multple sleep latency testSOREMP: sleep-onset rapid eye movement (REM) periodnjegove tegobe. Otac i ker podvrgnuti su MSLT testu (Multiple Sleep Latency Test). Ispitanici su prikljueni na poli-somnograf i od njih se trailo da svaka dva sata pokuaju zaspati. Takoer je uinjena tipizacija HLA-DQB1*0602 alela koji je najbolji biljeg narkolepsije.MSLT je kod djevojke pokazao prosjenu latenciju spavanja od 1.9 minuta, a paci-jentica je 4 puta direktno utonula u REM fazu spavanja (sleep-onset REM) (slika 1). Otac je imao sline nalaze zbog ega im je postavljena dijagnoza narkolepsije s katapleksijom prema Meunarodnoj klasifkaciji poremeaja spavanja.Ono to je zanimljivo za ovaj sluaj jest pozitivan HLA-DQB1*0602 alel i kod Multple Sleep Latency Test. REM faza zapoela je unutar 30 sekundi nakon to je djevojka zaspala (sleep-onset REM period), EEG: elektroencefalogram, EOG: elektrookulogram, EMG: elektromiogramPrikaz sluajaanamnezaESS katapleksija paraliza u snuhipnagnone halucinacijeMSLTprosjena latencija spavanjaSOREMPsHLADQB1*060219nekoliko puta dnevnogotovo svaku no181 2 puta mjesenonegotovo svaku no ne1.9 min 5 min5 5+ +ker otacoca i kod keri, to ukazuje na genetsku podlogu bolesti. Narkolepsija u obitelji rjee se susree negoli sporadini sluajevi. Na primjeru keri vidi se da bolest moe biti tea, to je vea genetska povezanost i to se ranije jave simptomi.Terapija modafnilom (200 mg) i venla-faksinom (75 mg) ublaila je simptome bolesti, no djelotvornija je bila kod oca.Toni Iviixx | Gyrus Journal | December 2014 | Vol IINeuroplastinost i depresijaEmina Horvat VeliBrojni dokazi ukazuju da je proces neuroplastinosti, temeljni mehanizam prilagobe neurona, prekinut u Pore-meajima raspoloenja poput primjerice depresije.1 Antidepresivi koji se koriste u lijeenju depresije poboljavajuraspoloenje u otprilike polovice pacije-nata nakon nekoliko tjedana primjene,te se smatra da je jedan od glavnih razloga takvog uinka pozitivno djelovanje antide-presiva na neuroplastinost.1,2 Sama pato-fziologija depresije i slinih poremeaja ukljuuje smanjenu neuronsku povezanost i promjene pojedinih modanih podruja kao to su Area subgenualis (Brodmann area 25) i kompleksa amigdala-hipokam-pus.3Istraivanja provedenana takorima demonstrirala su inhibicijski efekt umjetno izazvanog stresa na dugoronu potenci-jaciju (engl. long-term potentiation, LTP) hipokampusa i prefrontalnog korteksa. Meutim, uinak samog antidepresiva na neuroplastinost ovisi o njegovom meh-anizmu djelovanja. Tianeptin, lijek koji stablizira aktivnost glutamata, moe u pot-punosti ponititi negativan uinak stresa na LTP, dok fuoksetin (selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina, SSRI) ima samo djelomian uinak. Venlafaksin, inhibitor ponovne pohrane noradrenalina i serotonina,nema nikakvog efekta. 4,5 Takoer, vaan aspekt neuroplastinosti je neurogeneza, stvaranje novih ivanih stanica, koju osim navedenih antidepre-siva stimuliraju i drugi faktori (okoli, tjelesna aktivnost). S druge strane, neka istraivanja su ukazala na mogu depre-soran uinak neuroplastinosti u amig-dali, potpuno suprotan cilju istraivanja.1S obzirom da glutamat, jedan od na-jvanijih neurotransmitera, ima kljunu ulogu u neuroplastinosti, glutamateriki signalni putevi mogli bi biti od velike vanosti prilikom razvoja novih lijekova.2 Idealni antidepresiv nebi imao pozitivno djelovanje samo na pamenje i kogniciju pacijenata, ve bi uvelike pridonosio samoj neurogenezi u hipokampusu, te utjecao na dendritsku razgranatost i Izvor: 1. Pitenger C. and Duman R. S. (2007.) Stress, Depression, and Neuroplastcity: A Convergence of Mechanisms. Nature, Neu-ropsychopharmacology 33, 881092. htp://www.nature.com/npp/jour-nal/v33/n1/full/1301574a.html3. Jay T. M.: Changing synapses to cure depression4. Mayberg H. S., Liot M., Brannan S. K., McGinnis S., Mahurin R.K.,Jerabek P.A.,5. Arturo Silva J., Tekell J. L., Martn C.C., Lan-caster J. L. and Fox P. T. (1999.) Reciprocal 6. Limbic-Cortcal Functon and Negatve Mood: Converging PET Findings in Depression and 7. Normal Sadness. American Journal of Psychiatry 156, 675-6828. htp://psychiatryonline.org/doi/full/10.1176/ajp.156.5.6759. Rocher C., Spedding M., Munoz C., and Jay T. M (2004.) Acute Stress-induced Changes in Hippocampal/Prefrontal Circuits in Rats: Efects of Antdepressants. Cerebral Cortex 14, 224-22910. htp://cercor.oxfordjournals.org/content/14/2/224.long11.Qia H., Maillietb F., Speddingd M., Rocher C., Zhanga X., Delagranged P., McEwene B., 12. Jay T.M., Svenningssona P. (2009.) Ant-depressants reverse the atenuaton of the 13. neurotrophic MEK/MAPK cascade in frontal cortex by elevated platorm stress; reversal of efects on LTP is associated with GluA1 phos-phorylaton. Neuropharmacology 56, 37-4614. htp://www.sciencedirect.com/science/artcle/pii/S0028390808002645Prikaz sluajaduinu.1Potrebna su daljnja istraivanja kako bi se tono utvrdio meusoban utjecaj stresa i antidepresiva, koliko na morfolokoj, toliko i na moleku-larnoj razini, te uloga glija stanica i gliogeneze u borbi protiv depresije. neurogenezu, stvaranje novih ivanih stanica, osim navedenih antdepresiva stmuliraju i drugi faktori (okoli, tjelesna aktvnost) March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | xxiPrikaz sluajaHipnoza u lijeenju depresijeDora KatalenacDepresija je vrlo uestala i teka bolest, koja pogaa sve aspekte ovjekovog ivota. Ona je jedan od najeih duevnih poremeaja dananjice te se pojavljuje u 20% ena i 10% mukaraca, najee u dobi izmeu 20 i 40 godina ivota. Osnovni simptomi bolesti su snieno (depresivno) raspoloenje, gubitak interesa i zadovoljstva te smanjena ivotna energija. U druge este simptome ubrajaju se poremeaji sna (hipersom-nija, insomnija), apetita, koncentracije i pamenja, smanjeno samopotovanje i samopouzdanje, ideje krivnje i bezvrijed-nosti, pesimistian pogled na budunost te suicidalne ideje. Ne postoji jednoznaan uzrok bolesti ve se radi o sloenom spoju biolokih, genetikih, psihosocija-lnih i psihoanalitikih komponenti koji zajedno oblikuju bio-psiholoki model.Depresija nije osjeaj tuge ili prolazno neraspoloenje, ve je to ozbiljna bolest kojase, ako se ne lijei, sve vie pogorava. Tradicionalno se u lijeenju koriste anti-depresivi i psihoterapija. I jedan i drugi oblik imaju svoje prednosti i nedostatke. Uporabom antidepresiva, prvenst-veno selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) postie se brza remisija te su izrazito uspjeni u lijeenju vegetativnih simptoma, no s druge strane, kao i kod svih psihofarmaka postoje razliite nuspojave, te je mogu razvoj tolerancije na lijek. Psihoterapija se primjenjuje u kombinacij s lijekovima ili kao samostalna terapija te je vaan dio antidepresivne terapije. Postoji nekoliko vrsta psihoterapije: interpersonalna (usmjerena na interpersonalne odnose), kognitivna (obnavljanje kognitivne funkcije uklanjanjem negativnog razmil-janja te vjebanjem novih kognitivnih i bihevioralnih odgovora) i bihevioralna (utjecaj na promijenu ponaana) terapija. Glavni nedostatak psihoterapije je duina njezinog trajanja i velika uesta- jedan od najeih duevnih poremeaja dananjice te se pojavljuje u 3-4%populacije najee u dobi izmeu 20 i 40 godina ivotaxxii | Gyrus Journal | December 2014 | Vol IIIzvor: 1. Hotujac Lj., i sur. Psihijatrija. 1. izdanje, Zagreb: Medicinska naklada; 2006. str. 165-184.2. Yapko D. M. Applying clinical hypnosis in the treatment of depression. Fronters in Neu-roscience, Volume 3, Issue 2, pp. 266-2673. Yapko D. M. Hypnosis in Treatng Symp-toms and Risk Factors of Major Depression. the American journal of Clinical Hypno-sis, Volume 44, Issue 2, pp 97-1084. Alladin A. Evidence-based Cognitve Hyp-notherapy for Depression. Britsh Society of Experimmental & Clinical Hypnosis. Con-temp. Hypnosis, Volume 26, pp 245-262Prikaz sluajalost remisije depresivnih simptoma. U svojim radovim dr. M. Yapko, kliniki psiholog, istie korist hipnoze u kontroli i lijeenju simptoma depresije. Brojne studije pokazuju kako hipnoza pomae u smanjivanju depresivnih simptoma, te u kombinaciji s psihoterapijom dovodi do brih rezultata. Ona se moe primjenjivati u svim stanjima koja su indicirana za psihoterapiju, budui da ove dvije metode koriste iste osnovne mehanizme komunikacije i utjecaja na pacijenta. Osim to uspjeno sman-juje simptome depresije, hipnoza je korisna i u lijeenju boli, anksioznosti i brojnih drugih psiholokih problema povezanih s depresijom. Takoer, vana uloga hipnoze je u lijeenju insomnije budui da je ona istovremeno i simptom depresije i rizini faktor za kasniji relaps. osim to uspjeno smanjuje simptome depresije, hipnoza je korisna i u lijeenju boli, anksioznost i brojnih drugih psiholokih problema povezanih s depresijomHipnoterapija klinike depresije se obino sastoji od 16 tjednih seansi. Svaka seansa traje 20-30 minuta sa ciljem sua-vanja pacijentovog fokusa i postizanja stanja izraenije podlonosti sugesti-bilnosti. Pacijenta se zamoli da zatvori oi, opusti se i koncentrira iskljuivo na rijei koje mu kliniar ponavlja te se na taj nain aktivno ukljui u unutarnje procese prilagodbe ideja i perspektiva koje mu kliniar nudi u smislu pristupu odreenom problemu. Na taj nain se depresivne pacijente ui kako se nositi sa ivotnim problemima, te kako ih razrijeiti, te u tome lei snaga hipnoze kao oblika antidepresivne terapije.Danas se hipnoza jo uvijek ne prim-jenjuje kao standardni oblik antide-presivneterapije prvenstveno zato to nema dovoljno klinikih istaivanja koja bi pokazala terapijsku uinkovitost hipnoterapije. Glavni razlog tome je to praktiari hipnoterapije veinom nisu znanstvenici. S druge strane u klinikim smjernicama za lijeenje depresije i brojnoj znanstvenoj literaturi istie se vanost obuavanja pacijenata vjetinama prepoznavanja i ispravljanja negativnih razmiljanja te sposobnostima razvitka uinkovitih strategija za obavljanje ivot-nih zadataka. Upravo ovi ciljevi mogu se uspjeno postii primjenom hipnoze. March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | xxiiiProust je bio neuroznanstvenikJonah Lehrer: Proust je bio neuroznanstvenik. Algoritam, 2012.izvornik: Proust Was a NeuroscientstZato je kljunu ulogu u povratku Marcela Prousta u djetinjstvo odigralo svakod-nevno iskustvo mirisa i okusa aja i made-leine kolaa? Zato je sjeanje promjenjivo i varljivo? Zato su po Waltu Whitmanu osjeaji tjelesni te stoga dua i tijelo neodjeljivi? Na koji na nain George Eliot predvidjela otkrie plasticiteta mozga? Zato je Auguste Escofer napravio revoluciju u francuskoj kuhinji, nesvjesno otkrivi novi okus? Kako je Paul Czanne shvatio nain stvaranja slike u mozgu? Koji je to postupcima Igor Stravinski nakon fjaska na premijerama uspio postati jedan od najutjecajnijih skladatelja XX. stol-jea? Kako to da su naizgled besmislene sintagme u knjievnosti Gertrude Stein zapravo pretee teorije Noama Chomskog o univerzalnosti gramatike? to nam je Virginia Woolf postupkom struje svijesti zapravo otkrila o svijesti i osobnosti?Neumoljiva ljudska potreba za kate-gorizacijom dovela nas je do toga da umjetnost i znanost gledamo kao na dva oprena podruja, koji su uredno sprem-ljeni u dijametralno udaljenim ladicama. Iako nam kategorizacija moe pomoi kod lakeg upamivanja i snalaenja u svijetu, svakim sljedeim poglavljem, knjiga nam pokazuje ogranienja takvog pristupa te na fantastian nain otkriva kako su znanost i umjetnost neodvojive i isprepletene. Neupitno je da je razvoj znanosti imalo utjecaja na razvoj umjet-nosti, meutim prosvjetljujua je spoznaja da u umjetnosti treba traiti odgovore na pitanja koja postavljasuvremena znanost. Autor, novinar, koji se specijalizirao za teme iz psihologije, neuroznanosti te pov-ezanosti izmeu znanosti i humanizma, na jednostavan i kreativan nain nudi novi pogled na pokrete knjievnosti, glazbe, slikarstva pa i kulinarstva u XIX. i u prvoj polovici XX. stoljea. Kroz zanimljive crtice ivota opisanih umjetnika, opise ljudi koji su ih oblikovali i imali upeatljiv utjecaj na njih, u kontekstu povijesnog, umjetnikog i znanstvenog razdoblja; knjiga prema opisanom umjetniku u nama istodobno budi razumijevanje i divljenje. Razumijevanje zbog autorovog pera koje nas s takvom lakoom unosi u ivote ljudi o kojima smo naviknuti sluati kao o udaljenim, briljantnim, ali neshvatljivim ekscentricima te divljenje jer ih pretvara u posebne, ali jednostavne hrabre istraivae istine. Istine, koja je prepoznatanekoliko desetaka godina kasnije u umjetnikim, ali i u znanstvenim krugovima.U knjizi je neuroznanost toliko jednostavno i pitko pribliena itatelju da u njoj moe uivati i osoba koja se u znanosti ili pak umjetnosti smatra poetnikom, ali i vrhunski znanstvenik ili umjetnik koji eli jo malo proiriti svoje vidike.itajui knjigu, imamo potrebu upoznati opisane velikane kroz njihova djela i vidjeti ono to su oni vidjeli, uti to Lucija Fusi, studij psihologije, Filozofski fakultet u ZagrebuRecenzijasu oni uli te razumjeti ono to su oni cijelog ivota, bez laboratorija, mag-netske rezonance, eksperimenata i rezus majmuna, pokuavali shvatiti i preni-jeti drugima. No ono to je najvanije, imamo potrebu otvoriti obje ladice i sav sadraj prebaciti u zajedniku, na kojoj e pisati: Potraga za istinom.xxiv | Gyrus Journal | December 2014 | Vol IINEUROZNANOST I UMJETNOSTtema broja March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | xxv2|gyrus vol III br 1 | march 2015tema broja|psIhIjatrIja|neurologIja|neuroznanost |neurokIrurgIja UvodNeuroestetika mlado je podruje neuroznanosti koje prouava neurobioloku i evolucijsku podlogu doivljaja i stvaranja um-jetnosti te poiva na spoju kognitivne i afektivne neuroznanosti. Prije razvoja tehnologije, ponajvie fMRI, veinom su se istraivanja temeljila na prouavanje utjecaja razliitih modanih oteenja (od epilepsije, modanog infarkta do neurodegenerativnih bolesti) na umjetniko stvaranje, odnosno doivljaj umjetnikih djela. Kako se tehnologija fMRI razvila do te mjere da moe dovoljno pre-cizno registrirati signale modane aktivnosti tijekom izloenosti nekom podraaju zapoela su istraivanja usmjerena na otkrivanje modanihregijaukljuenihutzv.estetskidoivljajuglavnom likovne umjetnosti te interpretaciju nalaza u svjetlu dotadanjih saznanja o procesima koji se odvijaju u odreenim regijama mozga. Meutim, vremenom se podruje istraivanja proirilo i esto je kritiziran redukcionistiki pristup istraivanja iskljuivo estetskog doivljaja kao lijepog i ne-lijepog te se predlae da ono ukljuuje i prouavanje ne samo na neuroloke ve i evolucijske podloge kog-nitivnih i afektivnih procesa ukljuenih u estetski ili umjetniki pristup drugim oblicima umjetnikog izraavanja glazbu, ples, flm, kazalite, poeziju, knjievnost, arhitekturu, itd. i ne samo nji-ma ve i ne-umjetnikim objektima i prirodnim fenomenima.5 sonja mIkulecmedIcInskI fakultet sveuIlIta u zagrebuEvolucijski aspekti neurolokih mehanizama percepcije umjetnostiArheoloki nalazi ukazuju da su rani poeci umjetnosti, uz ost-vareni preduvjet postojanja kognitivnih sposobnosti simbolikog, apstraktnog i referencijalnog miljenja, zapoeli stratifkacijom drutva i potrebom za meusobnim razlikovanjem koritenjem nakita i ukrasa. Sluei praktino kao sustav komunikacije izmeu umjetnika i gledatelja prikazujui iskustva i ideje postala je in-tegralnim dijelom drutva. Polazei od te pretpostavke, umjet-nost je u samom poetku imala drutvenu ulogu odraavala je drutveno ponaanje i rituale istvarala bolju drutvenu ko-heziju. Potonje je odredilo adaptivnu ulogu umjetnosti, a time i prenoenje na druge generacije. Osim navedenog, sam umjetnik u tom je smislu je svojim djelima pokazivao bioloke signale dobrog genetskog materijala - talenta, vjetine i kognitivnih sposobnosti koji su bili vrijedni prijenosa na idue generacije.7Meutim, postavlja se pitanje na koji nain je dolo do razvoja specifnih regija u mozgu zaslunih za nae doivljavanje umjet-nosti. Neuroimaging studije na ljudima pokazale su da se aktivnost u dijelovima mozga koji sudjeluju u stvaraju estetskog odgovora na umjetnika djela preklapa s aktivnou koja nastaje pri procjen-jivanjuobjekatakojisuodevolucijskevanostipoeljnost odreene hrane ili privlanost potencijalnim partnerima. Stoga se smatra da su se procesi ukljueni u stvaranje estetskog doivljaja zapravo nadogradili na adaptivne procese procjene vezane uz hranu, odnosno odabir partnera.6 Osim toga, neki spominju i povezanost sklonost vizualnim estetskim objektima s odabirom stanita, odnosno procjenom okoline pogodne za naseljavanje.5NeuroestetkaSAETAK: Neuroestetika mlado je podruje neuroznanosti koje prouava neurobioloku i evolucijsku podlogu doivljaja i stvaranja umjetnosti te poiva na spoju kognitivne i afektivne neuroznanosti. Evolucijski gledano, smatra se da su se procesi ukljueni u stvaranje estetskog doivljaja zapravo nadogradili na adaptivne procese procjene vezane uz hranu, odnosno odabir partnera i stanita. Istraivanja modanih funkcija vezanih uz doivljaj umjetnosti u poetku su se veinom oslanjalana anegdotalne sluajeve utjecaja modanih oteenja ili neurodegenerativnih bolesti, a razvojem tehnologije i uporabom fMRI omogueno je mapiranje modanih regija koje sudjeluju u doivljaju umjetnosti. Neuroimaging studije pokazale su da u stvaranju estetskog doivljaja sudjeluju kortikalni senzorni procesi kao dio perceptivne komponente, kortikalna podruja ukljuena u procjenu, pozornost i pamenje koja su odgovorna za kognitivnu komponentu te sustav nagrade zasluan za afektivnu komponentu. Postoje mnoge kritike metodologije koja ograniava doivljaj umjetnikog djela samo na estetski doivljaj koji podrazumijeva procjenu objekta kao lijepog ili ne-lijepog izvlaei iz kulturolokog konteksta i znaenja za pojedinca svodei ga samo na neurobioloke mehanizme koji ne uzimaju u obzir njegovu posebnost u odnosu na svakodnevnu percepciju. Stoga se predlae konstruiranje studija s boljim kontekstualnim uvjetima koji to bolje imitiraju stvarni kontekst pri doivljaju umjet-nosti. Neki smatraju da je jedno od rjeenja i preimenovanje u neuroartologiju koja e staviti vei naglasak na razmatranje bihevioralne funkcije stvaranja i percepcije umjetnosti te uzimanje u obzir i drugih emocija osim estetskih proizalih iz percepcije objekta kako bi se potpunije opisao doivljaj umjetnosti.KLJUNE RIJEI: estetski doivljaj, evolucija, fMRI, mozak, neuroartologija, neuroestetika, umjetnostDOI: htp://dx.doi.org/10.17486/gyr.3.1001gyrus vol III br 1 | march 2015 | 3tema broja|psIhIjatrIja|neurologIja|neuroznanost |neurokIrurgIja Utjecaj neurodegenerativnih bolesti i modanog udara na kreativnost, odnosno doivljaj umjetnostiPostoje istraivanja na koji nain neurodegenerativne bolesti poput Alzheimerove i frontotemporalne demencije te modani infarkt uodreenojregijimozga,posebicedesnojhemisferiutjeuna stvaranje, odnosno doivljaj umjetnosti. Meutim, zbog prema-log broja istraivanja, moemo se vie pouzdati u njihovo anegdo-talno nego sveobuhvatno znaenje te stvaranje samo privremene i uvjetne slike o ulozi odreenih podruja mozga u odreenim estetskim kategorijama.3 U literaturi su prikazani sluajevi osoba sposebnimtipomfrontotemporalnedemencije,semantikom demencijom u kojoj dolazi do degenerativnih promjena u predn-jem dijelu temporalnog renja u kojih se javila sklonost stvaranju umjetnosti.Njihovojestvaranjeopsesivno-kompulzivnodo mjeredazaboravenaosnovneivotnepotrebepoputoneza hranom.Tipianjerealistianprikazbezsimbolinostiiliap-straktnih elemenata, usmjerenost na detalje uz esto koritenje ponavljajuih motiva.1 U 3 pacijentice oboljele od frontotempo-ralne demencije pri nastupu bolesti dolo je do kompulzivnog i neprestanog sluanja glazbe koje do tada nisu posebice voljele.4 Kod umjetnika oboljelih od Alzheimerove demencije radovi su postajali sve vie apstraktni i simbolini udaljujui se od realistino tonog prikaza.3 Jedan od najpoznatijih umjetnika koji je nastavio stvaralatvo nakon nastupa Alzheimerove demencije je Willem de Kooning. Njegova kasna faza karakterizirana je jednostavnou i proienou forme do same esencije i koritenju ivih boja. Drugi je sluaj slikara Williama Utermohlena koji njegovi au-toportreti postajali su takoer sve vie simplicifrani, distorzirani.1 Istraivanja Halpern i sur. (2008) te Halpern i OConnor (2013) pokazala su da kod oboljelih od frontotemporalne i Alzheimerove demencije ukus u vizualnoj umjetnosti ostaje konzistentan, samo to se oboljeli od Alzheimerove demencije ne sjeaju radova koje su prije vidjeli.4Bromberger i suradnici (2011) prouavali su posljedice modanog infarkta desne hemisfere. Oteenje u razliitim dijelovima fron-talnog parijetalnog i lateralnog temporalnog korteksa dovelo je do promjenjenog rasuivanja konceptualnih karakteristika slike -apstraktnosti,simbolizma,realizmaiivosti.Sdrugestrane, oteenje donjeg prefrontalnog korteksa promijenilo je samo for-malne karakteristike i to doivljaj dubine. Meutim, niti jedno podrujeoteenjamozganijebilopovezanospromjenamau prosudbizanimljivostiilisklonostipremaodreenomdjelu.2 Primjer promjene stila nakon modanog udara u lijevoj hemisferi je amerika slikarica Katherine Sherwood. Prije modanog udara svoj stil je opisivala kao suvie cerebralan, a njezine slike sadravale Slika 1. Modane regije ukljueneu procjenu, pozornost i pamenje ukljuene u doivljaj umjetnosti. Preuzeto iz Nadal M. (2013) Te experi-ence of art: Insights fom neuroimaging.su ezoterine prikaze osoba koje se odijevaju u odjeu suprotnog spola te srednjovjekovnih peata, a nakon njega poela je slikati lijevom rukom novim sirovim i intuitivnim stilom lakoom i njenou koju nikad nije imala njena desna ruka.1 S druge strane, Grifths i sur. (2004) posljedice modanog udara koji je ostavio oteenje lijeve insule, frontalnog korteksa i amigdala u jednog pacijenta ostavile su nemogunost emocionalnog doivljavanja glazbe, iako je nesmetano uivao u drugim aktivnostima te je ak uspjeno prepoznavao druge glazbene karakteristike. To dovodi do pretpostavke da su putovi perceptivnog i emocinalnog procesir-anja glazbe odvojeni i da je amigdala kljuna u stvaranju emocio-nalnog odgovora pri sluanju glazbe.3 Nadalje, opisan je sluaj dva pacijenta s obostranim oteenjem amigdala, koji su pokazivali veu sklonost prema trodimenzionalnim objektima, pejzaima i rasporedu boja od zdrave kontrolne skupine i to posebice prema onim stimulusima koji su se najmanje svidjeli kontrolnoj skupini. Takoer, prikazan je sluaj pacijentice koja nakon istog oteenja nije mogla prepoznati tunu i zastraujuu, ali ne i veselu glazbu, iako je mogla procesirati druge karakteristike glazbe poput tempa i tonaliteta.4 Sellal i sur. (2003) prikazali su sluaj pacijenta s epi-lepsijom kojem su resecirali lijevi temporalni reanj ostavivi para-hipokampalni girus i amigdala. U prvoj godini nakon operacije, pacijentu se promijenio ukus u glazbi, vie nije uivao sluajui rock glazbu ve mu je puno vie godilo keltsko ili korzikansko polifonsko pjevanje. Osim toga, njegov knjievni ukus se pomak-nuo sa znanstveno-fantastinih na kafijanske romane. Takoer je poeo vie uivati u realistinim slikama, posebice malim de-taljima koje prije nije ni opaao. Uz sve te promjene, njegov ukus u hrani te odjei te preferencija lica ostali su nepromijenjeni.4Neuroloki mehanizmi koji sudjeluju u procesiranju estetskog doivljajaUzima se da estetski doivljaj nastaje pri procjeni nekog objekta. Autori ranih radova (Ishizu T, Zeki S) oslanjali su se na Kantovo poimanje estetike9 prema kojem se lijepim smatra ono to se pro-matra lieno interesa, odnosno objekt koji ne elimo stei, kon-trolirati ili upravljati njime. Kako bi se objasnio neurobioloki mehanizam takvog mentalnog stanja lienosti interesa postav-ljena je hipoteza da bi ono moglo biti posljedica aktivnosti sustava svianja (sklonosti prema neemu) bez aktivnosti sustava elje (za neim) uz odgovarajui doivljaj ugodnih estetskih emocija. Same estetske emocije, poput zadovoljstva ili gaenja potaknute su doivljajem objekta za razliku od emocija potaknutih ishodom (srea, razoaranje). Nadalje, istraivanja na glodavcima pokazala su da postoji razlika u neurotransmiterskoj aktivnosti tih dvaju sus-tava sustav svianja posredovan je opijatnim i kanabinoidnim, a 4|gyrus vol III br 1 | march 2015tema broja|psIhIjatrIja|neurologIja|neuroznanost |neurokIrurgIja sustav elje dopaminskim.1 U stvarnosti, na doivljaj umjetnosti temelji se na dinaminoj interakciji procesa koji aktiviraju drukije dijelove mozga u drukijim vremenskim okvirima, a veu se uz perceptivne, kognitivne (pamenje, pozornost, donoenje odluka) i afektivne sposobnosti.4,5Uzimajui u obzir dosadanja saznanja proizala iz neuroimaging studija slijedi pregled modanih regija i njihovih funkcija u procesiranju estetskog doivljaja.Aktivnost kortikalnih podruja ukljuenih u procjenu, pozornost i pamenjeDorzolateralni prefontalni korteksUistraivanjuCela-Condeisur(2004)sudionicimasuprika-zane razliite umjetnike i neumjetnike, apstraktne i reprezen-tativne slike. Pri procjeni vizualnog podraaja lijepim dolo je do znaajne aktivacije u dorzolateralnom prefrontalnom korteksu. Smatra se da u tom podruju dolazi do stvaranja odluka temeljen-ih na irem izvanjskom kontekstu vizualnog podraaja stilu, eks-plicitnom sadraju i stupnju vjetine.3Anteriorni medijalni ( fontomedijani) prefontalni korteksFrontomedijani prefrontalni korteks pokazuje veu aktivaciju u procjeni ljepote geometrijskog oblika nego njegove simetrinosti. 3,4,8 Osim toga, prema istraivanju Kirka10, pojaana aktivacija prisutna je i pri procjeni slika neobinih ili neoekivanih kom-binacija lik-pozadina koje su bile estetski privlanije.3,4,10 Obzi-rom da je ta regija povezana sa procjenom onoga to se odnosi na samoga sebe u korelaciji je sa prirodom estetske procjene koja je subjektivna za razliku od procjene simetrije to je objektivan sud.3 Aktivacija potonjih modanih regija vrlo vjerojatno prika-zuje stvaranje prvog dojma o vizualnom podraju koji utjee na ostale procese povezane s pozornou, percepcijom i odabirom odgovora i zapravo moe biti odgovorna za daljnji ishod interak-cije s podraajem.3,4Ventrolateralni prefontalni korteksPoveana aktivnost tog podruja prisutna je i u procjeni ljepo-te geometrijskih oblika u usporedbi s njihovom simetrijom, te estetskiprivlanijihslikaneobineineoekivanekombinacije lik-pozadina. Smatra se da je to posljedica poveanih zahtjeva za pozornou prilikom pretvorbe nedihotomne procjene u binarni odgovor (lijepo ili ne), odnosno deifriranje i procesiranje kom-pleksnih vizualnih podraaja.4,10Slika 2. Modane regije povezane s na-gradom, afektom i emocijama ukljuene u doivljaj umjetnosti. Preuzeto iz Nadal M. (2013) Te experience of art: Insights fom neuroimaging.Temporalni reanjU istraivanju Jacobsena i sur.8 pri procjeni ljepote geometrijskog oblikapronaenajejaaaktivnostlijevogtemporalnogrenja nego pri procjeni simetrinosti. Autori smatraju da to upuuje na prizivanje informacija iz sjeanja kako bi se stvorio semantiko i emocionalno obojen kontekst za procjenu vizualnog podraaja.4,8 Takoer, Kirkova studija10 pronala je poveanu aktivnost u li-jevom temporalnom renju pri procjeni estetski privlanih foto-grafja abnormalnih uparivanja lik-pozadina. Pretpostavlja se da ukazuje na koritenje prijanjeg znanja kako bi afektivno istaknute kombinacije lik-pozadina organizirali u razumljive prikaze s ko-jima se mogu poistovjetiti. 4,10 Osim toga, na lijevoj hemisferi u podruju gdje se dodiruju temporalni i parijetalni reanj, na stranjem djelu Sylvijeve fsure, primjeena je aktivacija tijekom gledanja lijepih, a ne i neutralnih slika. Smatra se da je aktivnost tog podruja odgovorna za prepoznavanje znaajnog, poznatog sadraja u reprezentativnim, ali ne i apstraktnim slikama.3Posteriorni cingularni korteks i precuneusIstraivanje Kirka10 pokazalo je da kod estetske ocjene prizora koji prikazuju sukladna uparivanja lik-pozadina dolazi do aktivacije u posteriornom cingularnom korteksu. To se objanjava koritenjem semantikog pamenja i upoznatosti sa sadrajem u stvaranju od-govora na podraaj.4 Nadalje, u istraivanju Jacobsena i sur.8pri ocjeni ljepote geometrijskih oblika bila je prisutna poveana ak-tivnost posteriornog cingularnog korteksa i precuneusa. Smatra se da ono odraava procese prizivanja iz sjeanja bilo zato to su uzimali u obzir oblike viene prije tijekom istraivanja ili su se oslanjali na one oblike iz svakodnevnog ivota koje su poznavali. Osim toga, kod arhitekata koji procjenjuju estetsku privlanost zgrada javlja se vea aktivnost precuneusa nego kod neprofesion-alno obrazovanih u tom smislu. Pretpostavlja se da ta aktivnost odraava prizivanje informacija spremljenih u pamenju u svrhu stvaranja konteksta primjerenog za procjenu.4Uloga sustava nagrade i stvaranje afekta u doivljaju umjetnostiInsulaPrema meta analizi koju su proveli S. Brown i suradnici6 anteri-orni dio inzule desne hemisfere najvie se podudarao s pozitivnom estetskom procjenom u 4 osjeta. To paralimbiko podruje se povezuje s interoceptivnom svijeu/uvidom odnosno osjeajem sebstva (engl. senes of feeling self ). Smatra da je upravo intero-gyrus vol III br 1 | march 2015 | 5tema broja|psIhIjatrIja|neurologIja|neuroznanost |neurokIrurgIja Slika 3. Umjetnost je u samom poetku imala drutvenu ulogu odravala je drutveno ponaanje, rituale i stvarala bolju komunikaciju.ceptivno procesiranje kljuno za dodjeljivanje valencije promatra-nom objektu. Pretpostavka je da se odreivanje valencije odvija osvrtanjem na visceralno odnosno motivacijsko stanje izazvano promatranjem tog objekta.6 Jo je jedan vrlo vaan nalaz poveane aktivacije tijekom subjektivnog doivljaja umjetnikog djela i iza-zvanog raspoloenja i osjeaja. Upravo se aktivacija inzularnog korteksa smatra odgovornom za emocionalni doivljaj prilikom gledanja slika od estetske vrijednosti.4Orbitofontalni korteks (OFC)Orbitofrontalni korteks smatra se najvanijom regijom mozga zamultisenzornuintegracijujerdobivainputiz5glavnihsen-zornih puteva i visceralnog aferentnog sustava. U tom podruju nalaze se sekundarni gustatorni i olfaktorni korteksi te je mjesto integracijetihdvajuosjetapriemunastajepercepcijaarome. Osim toga, kao i inzula, povezan je s visceromotornim regijama (anteriorni cingulatni korteks) i hipotalamusom, prua odgovor na nagradnu valenciju stimulusa i vana je regija mozga za emo-cije. Meutim, OFC takoer ima vanu povezanost s uenjem i pamenjem, vjerojatno zbog povezanosti s dorzolateralnim pre-frontalnim korteksom. Takoer se smatra da osim reprezentacije valencije objekta, odrava ju u radnoj memoriji i tako utjee na donoenje odluka i ponaanje. ak se i smatra da slui za pohranu sjeanja o podraajima koji su doveli do ugode to je takoer vano u donoenju odluka.6 Kako je OFC dio sustava nagrade u kojem se zbiva polisenzorna konvergencija podraaja izmeu kojih je i percepcija kvalitete izvora hrane ukljuujui okusnu, mirisnu, vizualnu i teksturnu komponentnu, smatra se da se iz te osnove procjene hrane evolucijski razvili i drugi modaliteti, od procjene partnera do uzvienih umjetnikih djela.6Anteriorni cingularni korteksest je nalaz da se kod sudionika pri doivljaju umjetnikih djela koje vole javlja pojaana aktivacija u anteriornom cinguralnom korteksu.Njegovaulogapovezujesesnadgledanjemvlastitog afektivnog stanja to slui u daljnjoj procjeni i donoenju odluka vezanih uz promatrani objekt.4Nucleus accumbens i ventralni striatumNucleus accumbens i ventralni striatum ubrajaju se u subkortikalne strukture koje imaju vanu ulogu u razliitim kompleksnim pro-cesima povezanim s uenjem, predvianjem i oekivanjem nagrade, emocijama i uitkom. U istraivanju Kirk i sur. (2009)* kad su sudionici gledali fotografje lica i zgrada koje su im se svidjele, bez obzira na razinu strunosti za arhitektonske sadraje, primjeena je poviena aktivnost nucleus accumbens. U drugom istraivanju, prilikom gledanja podraja koje su smatrali umjetnikim djelima prisutna je bila poveana aktivacija ventralnog striatuma. Nadalje, upravo se ventralni striatum smatra hedonistikim hotspotom mozga6 i uzima odgovornim za uivanje u umjetnosti.4Pojaana aktivacija kortikalnih senzornih procesaOkcipitalni korteksOkcipitalnikorteksineprimarnivizualnikorteksiekstrastri-jatnevidneareje(podrujaasocijacijskogvidnogkorteksa).U istraivanjima, neovisno radilo se o apstraktnoj i reprezentativnoj slici, aktivacija vizualnog korteksa sudionika bila je to vea to imseviesvidjelaodreenaslika.Topoveanjeaktivacijemo-glo bi biti povezano s pozitivnom valencijom preferirane slike ili izazivanjem vee pozornosti. Osim toga, poveana aktivacija ok-cipitalnog korteksa uoena je i kod izloenosti prikazima skladnih parova lik-pozadina, te pri vizualnim podraajima za koje je reeno da su umjetnika djela.4Parijetalni korteksPrema istraivanju Cela-Conde i sur (2009) vea aktivnost u bilat-eralnim angularnim girusima tijekom promatranja slika, fotograf-ja i dizajna smatranih lijepima povezuje se s poveanjem strategija njihovogprostornogprocesiranja.Udrugomistraivanju,pri-likom estetskog doivljaja slika mekih prijelaza (primjer Mone-tovih lopoa, op.a.) primjeena je poveana aktivnost superirornog parijetalnog korteksa koja se tumai kao nastojanje sudionika da stvori koherentni prikaz iz nedefniranih oblika.4Auditorni korteksIstraivanje Koelsch i sur (2006) pokazalo je da ugodna glazba dovodi do vee bilateralne aktivnosti u podruju Heschlovih giru-sa (transverzalni temporalni girus), podruje primarnog auditor-nog korteksa i procesiranja stalne visine tona. Autori predlau da je potonja vea aktivnost auditornog korteksa potaknuta aktivaci-jom mehanizama pozornosti u odgovoru na pozitivnu afektivnu valenciju ugodne glazbe te je posljednino uzrokovala i poveanu percepcijsku analizu ugodnih glazbenih ulomaka.46|gyrus vol III br 1 | march 2015tema broja|psIhIjatrIja|neurologIja|neuroznanost |neurokIrurgIja Reprezentacija pokreta tijelaPercepcija tijela odvija se u okcipitalnom i premotornom korteksu, prema istraivanjima Calvo-Merino i sur. (2008 i 2010). Ekstras-trijatne vidne areje (dorzalni vizualni put) ukljuene su u proce-siranje specifnih detalja o dranju tijela, a ventralni premotorni korteks u procesiranje konfguracije tijela.3,4 U ispitivanju utjecaja tih regija na estetsku procjenu tjelesnih pokreta koritena je TMS (trankranijalna magnetska stimulacija). Pokazalo se da je estetska senzitivnost na dranje poput plesaa znaajno smanjena kada je TMS primjenjena u podruju ekstrastrijatnih vidnih areja to navodi na zakljuak da rani perceptivni procesi u tom podruju imaju znaajan doprinos u estetskoj procjeni tjelesnih pokreta.4Funkcija poveane perceptivnog procesiranjaMeutim, iako su predloena objanjenja emu slui poveana ak-tivnost senzornih korteksa, postavlja se pitanje kako i zato dolazi do toga te kakvu ulogu ima u doivljaju umjetnosti.Poznato je da pozornost moe utjecati na razliite modane ak-tivnosti, od osjeaja pa do donoenja odluka. Pretpostavlja se da modulacijaneuronskeaktivnostiusenzornimkorteksimapri-likom odabira prostornih lokacija, specifnih karakteristika ili ak cijelih vizualnih objekata proizlazi iz poveanja osjetljivosti neurona ukljuenih u te procese. Nadalje, smatra se da poveana aktivnost senzornih korteksa zapravo slui kao poticaj aktivnosti u ventralnom striatumu to dovodi do osjeaja uitka povezanog s preferiranim podraajem. Naime, rezultati istraivanja Lacey isur.(2011)pokazalisudajeaktivnostventralnogstriatuma potaknuta aktivnou kalkarinog sulkusa i presuplementarnog motornog korteksa u lijevoj, te aktivnou hipotalamusa, poste-riornog frontalnog girusa i lateralnog okcipitalnog kompleksa u desnoj hemisferi. Osim toga, ini se da je aktivnost okcipitalnog korteksa preteno potaknuta aktivnou cingularnog korteksa i posteriornogfrontalnoggirusatoupuujenatop-downregu-laciju pozornosti.4Man