GRAFICKE BOJE

 

1. UVOD

U covjeku postoji prirodni nagon da sa svojom inspiracijom i talentom iskaže svoje doživljaje i emocije slikovnim izrazom. Postoje brojni ostaci djelovanja prapovijesnog covjeka koji nam govore da su ondašnji ljudi savladali tehniku nanošenja boje na odredenu podlogu. Gotovo je sigurno da ni sami nisu bili svjesni da ce njihovi radovi biti ocuvani i nakon toliko tisuca godina. Bilo je potrebno pronaci odgovarajuci prirodni materijal koji ce covjeku omoguciti da sa dovoljnom jasnocom i preciznošcu prikaže svoju graficku formu.

Nastankom prvih civilizacija i prvih pisama javila se je konkretna potreba da se pronadu odgovarajuci materijali i kao podloga za pisanje i kao sama boja koja ce se nanosit na podlogu. Kinezi i Egipcani su ostavili prve pisane tekstove na materijalu koji je slican današnjem papiru. Boja je bila izradena na bazi cade koja se je nakon usitnjavanja i prosijavanja miješala sa uljem i ljepilom. Umnožavanje tekstova pisanjem, odnosno prepisivanjem je neminovno imalo za posljedicu brojne netocnosti i greške te je samo po sebi predstavljalo mukotrpan posao. Za prvo umnožavanja knjiga, bez prepisivanja perom, smatra se pokušaj Tsai Luna, Kina 105 g.pr.Kr., pomocu glinenih slova i sustava preše, dok oko 1313 g. Neng Chen uvodi drvena slova.

Oko 1450 g. Johan Gutenberg, graver iz Mainza, izumio je pomicna lijevana slova i prešu za otiskivanje. Ovaj izum smatra se epohalnim otkricem koji je omogucio velikom broju ljudi da se koristi znanjem putem tiskanih knjiga. Tada su tiskari sami proizvodili graficke boje. Pigmente su nalazili u prirodi, a osnovna crna boja se je dobivala iz raznih vrsta cada paljenjem smola, smolastih drveta i cade iz ognjišta. Ubrzo se pokazala potreba za novim zanatom odnosno zanimanjem - graficki zanat. U pocetku graficki strojevi su bili pogonjeni ljudskom snagom što je ogranicavalo broj otiska na "svega" nekoliko desetina otisaka po satu. Oko 1700 g. pojavila su se prva strojno lijevana pojedinacna slova, a 1880 g. Mengenthaler je izumio stroj za lijevanje olovnih redaka kojeg je nazvao Lunotype. Stoljecima ova tehnologija zasnovana na lijevanim olovnim slovima i redcima ostaje

nepromijenjena, dogadale su se samo manje promjene u smislu mehanickih inovacija.

Pojavom suvremenih racunala graficka tehnologija se drasticno mijenja. Ulaze u domenu izrade tiskovne forme i samog tiska. Prvo u slog (slaganje teksta), a zatim i u reprodukcionu fotografiju, prijelom teksta, integraciju teksta i slike kao i u same prijelome cijelih stranica.

Kao što vidimo tiskarska tehnika je jako napredovala, pa tako i kemijska industrija sudjeluje u ovom razvoju sa modernim plasticnim masama, sintetskim smolama, organskim bojama i pigmentima, foto industrijom i konacno sa ogromnim asortimanom grafickih boja.

2. BOJA

Pod rijec boja obicno podrazumijevamo:" opticko zapažanje covjeka pri pogledu na neku obojenu tvar, gdje izražavamo osjecaj koji opisujemo rijecima (plavo, žuto, zeleno, crveno...) i" pojam koji je materijalne naravi te oznacava samu tvar kao nositelja boje, a iskazujemo ga nazivom pojedinih boja.

Ljudsko oko zahvaljujuci svojoj gradi omogucava osjet vida, te osjet boja. Osjet boje moguc je zato što u oku (mrežnici) postoje tri vrste receptora (fotoosjetljive stanice) koje imaju razlicite maximalne osjetljivosti u tri spektralna podrucja: plavom, zelenom crvenom.

Osjet boje je posljedica vidljivog zracenja. Valovi cija se valna duljina krece u rasponu od 380 - 750 nm moguce je razdvojiti na pojedine valne duljine cime dobivamo monokromatsku svjetlost. Svjetlost nastaje u samom izvoru svjetla koji može biti primaran (prirodno i umjetno) i sekundaran. Primarni izvori emitiraju kontinuirani spektar koji ljudsko oko vidi kao bijelo svjetlo. Ako to svjetlo pomocu prizme rastavimo na valne dužine onda možemo razabrati niz boja jednake

svjetloce. Bilo koji ton boje definiran je dominantnom valnom dužinom. Iz prizme neizravnog izvora odnosno tijela, svijetlo dolazi u oko i tako primjecujemo razlicite nijanse. Tijela u prirodi primljenu energiju svjetla najcešce prenose apsorpcijom, refleksijom i transmisijom. Upravo o tim svojstvima zavisi boja svakog tijela.

Idealno crno tijelo apsorbira svo upadno svjetlo, dok bijelo tijelo reflektira sve zrake svjetlosti. Tijelo nam se pricinjava sivo ako djelomicno apsorbira zrake bijele svjetlosti, dok sve ostale reflektira. Bijelo, crno i sivo zovemo nešarenim bojama, dok sve ostale boje nazivamo šarenim.

3. KEMIJSKA SVOJSTVA BOJA

KONZISTENCIJA - je generalno stanje boje u masi. Obuhvaca razna specificna svojstva kao što su adhezija, kohezija, viskozitet, granica tecenja, tiksotropija i površinska napetost. Kozistencija boje varira s obzirom na utjecaj promjene temperature.

ADHEZIJA - je uzajamno privlacenje sila izmedu molekula razlicitih tekucina. Djelovanje adhezije utjece na prenošenje boje iz bojanika do tiskovne forme i sa tiskovne forme na tiskovnu podlogu. Omogucuje lijepljenje kao i još neke pojave.

LJEPLJIVOST - se može definirati kao njena relativna prijemljivost ili izvlacenje. Ljepljivost je odredena adhezijom, viskozitetom, granicom elasticnosti i granicom tecenja. Slabo ljepljiva boja obicno ne daje dobar otisak te uzrokuje taloženje u bojaniku i zapunjava raster. Previsoka ljepljivost uzrokuje lijepljenje na tiskovnu formu i cupanje, što uzrokuje necisti otisak.

TIKSOTROPIJA - je svojstvo koloidnih otopina da stajanjem prelaze u gel, a da bi miješanjem ponovo postale tekucine.

TECENJE BOJE - omogucava razmještavanje boje po valjcima za razribavanje. Jedan od nacina mjerenja toka boje je stavljanje boje u koso nagnute žljebove te mjerenje vremena za koje boja prijede odredeni put.

KOHEZIJA - se definira kao privlacenje cestica iste supstance. To je zapravo snaga koja je potrebna da se razdvoji jedinicu supstance. Kratka boja je boja sa malom kohezijom cestica dok je duga boja sa jakom kohezijom cestica.

KRATKA BOJA - ima malu ljepljivost, dobro je pokretna i dobro leži na tiskovnoj podlozi. Loša osobina kratke boje je daje relativno neoštar otisak.

DUGA BOJA - u procesu tiska razvlaci se na dugacke niti. Te su boje obicno previše ljepljive i uzrokuju prašenje boje, daju oštar otisak.

VISKOZITET - je mjera internog trenja jedne cestice boje preko druge. Mjeri se otpor boje prolazu metalne plocice odredene mase kroz boju ili otporom rotacije metalnog valjka u boji.

VRŠNI TON - je boja koju vidimo na otisku neposredno po izlazu iz tiskovnog agregata. Kod mnogih boja vršni ton mijenja se sušenjem boje na otisku. Opcenito se može reci da su boje nešto svjetlije neposredno nakon otiska. Iz tog razloga treba pricekati par trenutaka da se otisak osuši.

POD TON - je boja koja se vidi na otisku kad se on odstrani od izvora svjetlosti.

TINKTORIJALNA MOC - je jacina boje koja ovsi o ucešcu pigmenta u boji. Može se reci da boja ima vecu moc obojenja što je više pigmenta. No ova konstatacija vrijedi samo do odredene granice jer preveliki sadržaj pigmenta u boji može uzrokovati lošiji otisak.

TON U MASI - je nijansa boje koju vidimo kad otvorimo pakovanje odnosno ambalažu. Ta nijansa varira od nijanse na otisku i to u praksi vrlo cesto. Transparentne boje pokazuju najvecu razliku izmedu tona u masi i otisnutog tona. Pokrivne boje obicno pokazuju gotovo isti ton u masi i na otisku.

4. KARAKTERISTIKE GRAFICKIH BOJA

Uloga boje je da sliku i tekst sa tiskovne forme prenese na tiskovnu podlogu sa što je moguce maje gubitaka u informaciji. Graficke boje se prenose na tiskovne podloge iskljucivo pomocu tiskarskih strojeva. Glavna funkcija im je da odraze kontrast što bolje uocljiv od podloge, a primjetljiv u svim svojim detaljima (raster tockica) koji zajedno daju cjelinu.Graficke boje se sastoje od:" pigmenata" veziva" punila" smole" raznih dodataka.

Nanos boje na tiskovne podloge iznosi svega nekoliko mikrona te zavisi o samoj tehnici tiska, tako na primjer:" offset 2 - 3 mikrona" visoki tisak 3 - 4 mikrona" duboki tisak 12 mikrona" sitotiska 20 - 60 mikrona.

Kao što vidimo graficke boje razlikuju se po svojim fizikalno-kemijskim svojstvima zavisno o tehnici tiska i tiskovnoj podlozi. Kvaliteta otiska bitno ovisi o

sušenju boje na tiskovnoj podlogi. Boja ne smije sušiti na valjcima i tiskovnoj formi prije nego se otisne na tiskovnu podlogu. Optimalna brzina sušenja je faktor kvalitete i ekonomicnosti, zato postoje razlicite boje za razlicite tiskarske tehnike, brzine strojeva i tiskovne podloge.

4.1 PIGMENT

Pigmenti su prirodni ili umjetno dobiveni prašci koji pomiješani s prikladnim tekucinama (vezivima) imaju svojstvo da oboje neku podlogu. Glavno svojstvo pigmenata je netopivost. Pigmenti daju obojenje bojama i oni su osnovni dio svake graficke boje, vidljiv oku za vrijeme procesa tiska i poslije na tiskovnoj podlozi. U proizvodnji pigmenata posebno se vodi kontrola velicine cestica pigmenta, jer velicina cestica utjece na fizikalna svojstva grafickih boja. Kod izbora pigmenta za odredenu boju treba voditi racuna za koju svrhu se boja priprema (tiskovna podloga, tehnika tiska, vrsta stroja, nacin sušenja, namjena grafickog proizvoda...).

U grupu prirodnih organskih pigmenata spadaju oni koji se dobivaju iz biljnih ili životinjskih organizama u kojima se nalaze vec obojene tvari. Ta bojila su gotovo istisnuta iz upotrebe pojavom umjetnih organskih pigmenata, koji se dobivaju složenim kemijskim reakcijama.

Prirodni anorganski (zemljani) pigmenti se dobivaju kopanjem iz zemlje na lokalitetima gdje postoje u izraženim i relativno cistim bojama, odnosno koncentracijama. Preraduju se drobljenjem, filtriranjem, sedimentacijom, sušenjem i selekcioniranjem s ciljem da se dobiju pigmenti što vece obojenosti i što finijeg zrna.

Kemijskim putem se dobivaju umjetni anorganski pigmenti (mineralni). Otopine razlicitih soli miješaju se pod odgovarajucim postupcima s ciljem postizanja traženih kemijskih karakteristika.

4.2 VEZIVO

Veziva su tekuca komponenta graficke boje. Ona služe kao sredstvo za dispergirane i nositelj su pigmentnih cestica. Vezivo daje boji reološka svojstva, plasticnost i tecenje. Zadatak veziva je da nosi pigmentnu cesticu kroz distributivne mehanizme strojeva za tisak sve do tiskovne podloge. Vezivo veže pigmentne cestice za površinu tiskovne podloge i daje bojama potrebne sušive osobine. Koje ce se vezivo upotrijebiti zavisi o tehnici tiska, brzini sušenja i tiskovnoj podlozi.

Boja mora imati dobra svojstvo ljepljivosti, viskoziteta, duljinu tecenja, odredenu radnu temperaturu i još neka svojstva kako bi stroj mogao optimalno raditi. Boje sa vecim viskozitetom ne smiju ostati nepomicne u bojaniku ili se okretati a da se pritom ravnomjerno ne prenose na valjke za razribavanje. Ako je put od bojanika do tiskovne forme dug, boja ne smije sadržavati lakohlapljive sastojke (veziva,

otapala) da se ne osuši pri transportu preko valjaka. Što je brzina stroja veca, boja mora biti po viskozitetu manja.

4.2.1 SUŠIVO VEZIVO

Ovo vezivo se suši oksidacijom ili polimerizacijom. To su sušiva ulja sama (npr. laneno) ili sa prirodnim (npr. damar, jantar, kolofinij...) odnosno umjetnim smolama te voskovima.

4.2.2 NESUŠIVO VEZIVO

To su kompoziciona veziva sastavljena od uglavnom mineralnih nesušivih ulja i smole. Kod uobicajenih tiskarskih boja umjesto smole upotrebljava se umjetni asfalt ili bitumen. Boje, izradene na bazi nesušivog veziva, suše se pentracijom veziva u upijajucem papiru.

4.2.3 HLAPLJIVA VEZIVA

Ova veziva su napravljena na bazi otapala u kojem je otopljena prirodna ili umjetna smola, a koristi se uglavnom u reproduktivnoj grafici, kao i u sitotisku.

4.2.4 KOMPOZICIONA VEZIVA

Veziva su sastavljena od nesušivog ulja i umjetne smole, te su važan sastojak brzosušivih tiskarskih boja u reproduktivnoj grafici.

4.3 PUNILAVažna komponenta za izradu grafickih boja su punila. Uglavnom je potrebno da boja ne bude previše koncentrirana pigmentima, jer previše pigmenata u boji negativno djeluje na tiskarska svojstva boje. Punila su fino zrnati bijeli ili transparentni anorganski prašci. Kao i pigmenti, i ona su netopiva u vezivima. Punila dodana u veziva daju transparentnu disperziju. Zadatak punila je da u odredenom postotku zamijene skupe pigmente i da svojim pozitivnim svojstvima utjecu na tiskarska svojstva boja. U upotrebi su jeftina mineralna punila, i sintetska punila koja su nešto skuplja.

Punila se razlikuja po kemijskom sastavu i po finoci cestice. Srednja velicina cestica je izmedu 0,01 i 1 mikron. Na velicinu cestice, zapravo njenu površinu, moguce je kemijski utjecati i s tim prilagoditi je vezivu, odnosno utjecati na njeno kvašenje. Najcešca punila su aluminijev hidrat, kalcijev karbonat, kalcijev dioksid, magnezijev karbonat, barijev silfat itd.

Punilo Aluminijev hidrat jedno je od najvažnijih punila u industriji grafickih boja. Odlikuje se malom specificnom težinom, velikom disperzijom i jako je transparentan. Odporan je prema svjetlu, alkalijama i vodi ali neotporan na visoke temperature. Koristi se za izradu šarenih boja i za sve transparentne boje.

Kalcijev karbonat je kalcijeva neutralna sol ugljikove keiseline. U prirodi se nalazai kao kalcit, mramor, vapnenac, kreda i sl. To je bijeli prah, ne topiv u vodi i alkoholu dok je topljiv u kiselinama te je dosta postojan na svijetlo.

Magnezijev karbonat je bijeli prah, topljiv u kiselinama, a ne topiv u vodi. U praksi se koristi kao dodatak grafickim bojama da bi se sprijecila prevelika sjajnost tiskovne površine na estampu.

Barijev sulfat (barit) je fini bijeli prah, ne topiv u vodi, kiselinama (osim u vrucoj sumpornoj), otopinama i alkalijama. Može se koristiti i kao pigment u sastavu graficke boje.

Dodaci grafickim bojama mogu biti razne vrste ulja, masti, mirisi i sl. Ovi dodaci se koriste radi otklanjanja nepoželjnih pojava u toku tiska te poboljšavaju odredena svojstva.

4.4 SMOLE

Važno mjesto u proizvodnji grafickih boja zauzimaju smole. Smole su nekristalizirajuce tekuce ili krute tvari relativno velike molekulerne težine. One daju grafickim bojama cvrstocu, sjaj, adheziju i fleksibilnost. Smole su sastavni dio veziva boje te ih dijelimo na:" prirodne," sintetske i " celulozne derivate.

Kolofonij je prirodna smola i jedna od najvažnijih u industriji grafickih boja. Razlikuje se po boji i oznacava se posebnim oznakama, strogo je standardiziran.

Sintetske smole su vrlo kvalitetne smole i upotrebljavaju se za pripremu boja i lakova gdje se traže posebni uvjeti kao što su: postojanost prema višim temperaturama, kiselinama, lužinama, i drugim kemikalijama.

4.5 RAZNI DODACI GRAFICKIM BOJAMA

U slucaju kada graficke boje treba modificirati, odnosno poboljšati neka željena svojstva kao što sušenje, (otpornost na trenje, plasticnost, miris... ) za konacno formuliranje boje upotrebljavaju se odredeni dodaci kao što su:" sapun," vosak," masti," ulja," mirisi," fino dispergirana punila," odpjenjivaci...

5. SUŠENJE GRAFICKIH BOJA

Sposobnost sušenja grafickih boja u svim tehnikama tiska je izirazito bitna za ekonomicnost te kvalitetu grafickih radova. Dobar otisak izmedu ostalog je onaj otisak gdje je postignuta dobra povezanost graficke boje s podlogom na koju se tiska. Otisak mora biti otporan prema otiranju, brisanju i pritisku, a to je u direktnoj vezi sa sušenjem boje. Osim sušenja boje na otisku, sušenje utjece i na pravilan rad tiskarskih strojeva. Mora se posvetiti znatna kolicina pažnje sušenju grafickih boja u cilju postizanja vece produktivnosti te same kvalitete rada. Sušenje boje zavisi o nekoliko kemijskih kao i fizikalnih karakteristika kao što su:" veziva i otapala," podloga na koju se tiska (razina upojnosti)," tehnika tiska," konzistencija boje," zemperatura boje i radnog prostora.

Vidimo da se sušenje grafickih boja odvija prijelazom same boje iz tekuceg u kruto stanje što se može odvijati u nekoliko procesa.

5.1 SUŠENJE UPIJANJEM (PENETRACIJA)

Penetracija je fizicki proces u kojem vezivo tiskarske boje prodire u tiskovnu podlogu, dok manji dio zaostaje na površini gdje veže pigment. Ovaj nacin sušenja gotovo pa iskljucivo se koristi kod tiskanja novina (roto tisak). Boje su izradene na bazi veziva koji se ne suši, vec je vezivo takve konzistencije da lagano prodire u papir te se veže za sama vlakna papira. Kod ovog postupka vezivo se ne smije odjeljivati od pigmenta, nego mora ostati u vezi s njim. Sušenje boje ovisi o vrsti papira, konzistenciji boje, brzini tiska te o doziranju boje na stroju. Konzistencija boje odreduje se prema upijanju boje upijanju boje papira. Ako papir jako upija boju, a boja je prerijetke konzistencije može doci prejakog upijanja boje u papir. Dok se pregusta boja sporo upija u papir što uzrokuje dugo sušenje samog otiska.

5.2 SUŠENJE ISPARAVANJEM

Vezivo ovih boja sastavljeno je uglavnom od smola i otapala, bez ulja. Ove vrste boja ne smiju sušiti na valjcima ili tiskovnoj formi. Put boje od bojanika do tiskovne podloge je kratak zahvaljujuci konstrukciji tiskarskog stroja.

Boje za duboki tisak, fleksotisak, sitotisak i graficki lakovi sadrže otapala koja za vrijeme tiska isparavaju a na tiskovnoj podlozi ostane kruta boja.

5.3 SUŠENJE ŽELIRANJEM

Veziva ovih boja su smole koje su topljive u otapalima koja se mješaju sa vodom. Za vrijeme tiska uvodi se na otiskani vodena para kod cega se u vodi ne topiva smola izluci a otisak želira i ocvrsne.

5.4 SUŠENJE UKRUCIVANJEM

Ta metoda se sastoji upotrebom cvrstih boja koje su pri upotrebi u rasraljenom stanju (grijanje), a kod prijenosa na relativno hladan papir boje se same skrucuju. Bojanik, metalni valjci i ploce na ovim strojevima se griju do nešto iznad od temperaturalne tocke topljnja same boje, tako da boja u tekucem stanju dolazi u kontakt s tiskovnom podlogom.

5.5 SUŠENJE OKSIPOLIMERIZACIJOM

U ovom procesu sušenja otisnuti film boje na tiskovnoj podlozi veže na sebe kisik iz zraka i ujedno se formiraju duže molekule (polimerizacija). Ove boje su bazirane na ugušcenom lanenom ulju i sušivim uljima. Na sušenje ovih boja utjecu sikativi. Oksipolimerizacijom se suše boje za offsetni tisak i visoki tisak.

6. MIJEŠANJE GRAFICKIH BOJA

U prirodi postoje tri osnovne boje:

" ŽUTA," PLAVA i" CRVENA

Miješanjem tih boja nastaju:" ZELENA = PLAVA + ŽUTA" NARANCASTA = ŽUTA + CRVENA" LJUBICASTA = CRVENA + PLAVA

Osnovne boje i boje dobivene iz tih boja nazivamo komplementarnim bojama. Miješanjem komplementarnih boja dobivamo sivu boju, dok sve tri osnovne boje zajedno daju crnu boju. Svaka boja u sebi sadrži izvjesnu kolicinu "bijeloga" i "crnoga", pa se pri nijansiranju boja služimo i pomocnim bojama: crnom i bijelom. Crne boje cine boju tamnijom, te umanjuju samu jasnocu boje, dok bijela boja služi za osvjetljivanje boje, odnosno toniranje.

Svaka boja nastaje miješanjem osnovnih boja aditivnom sintezom (zbrajanje boja) ili suptraktivnom sintezom (oduzimanje boja). Šarene boje osim valnih duljina karakteriziraju i:" ton ili tonalnost boje, klvalitetno svojstvo kojim se neka šarena boja razlikuje od sive boje," stupanj zasicenja ili kolicina bijelog (saturacija), govori o odsutnosti bijele boje u šarenoj boji, manjim stupnjem zasicenja imamo svjetliju boju," stupanj tamnoce, svjetloca ili luminacija je sadtžaj crne boje u nekoj šarenoj boji.

 

Najvažnije kod miješanja boja je što jednostavnije, odnosno sa što manje komponenata postici traženi ton boje. Kod toga nam najbolje pomaže krug boja u kojem su 8 boja duge (crvena, narancasta, žuta, zelena, plava, indigo, ljubicasta i purpurna) svrstane u oblik kruga.Ukoliko se tiska boja na boju, tonove je potrebno raditi iz transparentne bijele, jer se u protivnom radi prema pokritnom crtežu iz pokritne boje. Ova je boja specificki teška i lakše je s njom raditi uz dodatak cinkove bijele u knjigotisku i offset tehnici, jer se dodatkom ove boje poboljšava tisak.

7. RAZRIJEÐIVANJE GRAFICKIH BOJA

Kvaliteta tiskanja ovisi i o razrijedivanju grafickih boja. Razne tehnike tiskanja se služe razlicitim sredstvima za razrijedivanje. Omjer razrijedivanja ovisi i o vrsti stroja na kojem se radi te o kvaliteti podloge na koju se tiska. Boje je potrebno razrijediti najcešce radi:" velikih brzina tiskanja," niske temperature," cupanja papira i " gubljenja dijela otapala boje isparavanjem pri tiskanju.

Kod boje postoje dva faktora koja su od odlucujuce važnosti u pogledu njenog odnosa prema papiru za vrijeme tiskanja, a to su njena viskoznost i ljepljivost. Pod viskoznosti podrazumjeva se otpor prema razvlacenju. Radi što tocnijeg otiskivanja tiskarskih elemenata potrebna je što viskoznija boja, dok cupanje papira uzrokuje velika ljepljivost graficke boje. Kako se tiskarske boje sastoje od pigmenta i veziva, ista viskoznost se može postici sa mnogo pigmenta i rijetkim vezivima ili s manje pigmenta i više gustih veziva.

Prilikom razrijedivanja boje, boji je potrebno ostaviti što vecu koncentraciju pigmenta. Stoga se upotrebljavaju što jaca sredstva za razrijedivanje, da bi ih upotrijebili u što manjim kolicinama. Kod hrapavih papira je to obicno izvedivo, dok kod kromo - papira upotrebom jakih sredstata za razrijedivanje može doci do sniženja viskoznosti veziva boje što uzrokuje brisanje pigmenta sa površine papira. Danas se kao sredstvo za razrijedivanje boje sve više koriste razne paste. Njihova prednsot je što se odgovarajucim doziranjem viskoznost boje bitno nece promijeniti.

Razrijedivanje boje u anilinskom i dubokom tisku se treba obavljati sa velikom dozom opreza. Za vrijeme tiskanja kod ovih tehnika dolazi do gubljenja izvjesnog dijela otapala koji isparava u atmosferu. Održavanje ravnoteže izmedu veziva i pigmenta, ljepljivosti, viskoznosti i gustoce same boje, ostvaruje se postupnim dodavanjem veziva. Nedovoljno dodavanje uzrokuje poteškoce prilikom prijenosa boje dok prevelika doza razrijedivaca uzrokuje loš otisak.

Svaka vrsta boje zahtijeva poseban razrijedivac, odnosno ne postoji uiverzalni razrijedivac za sve tiskarske tehnike niti za razne vrste papira kao i ostale podloge.

8. VRSTE GRAFICKIH BOJA

8.1 GRAFICKE BOJE ZA VISOKI TISAK

Ovaj postupak traži najvecu kolicinu graficke boje i zbog toga je je to komercijalno najveca vrsta tiska. Za ovu vrstu tiska postoji veliki broj strojeva, razlicitih tipova i dimenzija, te zato postoji veliki asortiman boja za visoki tisak.

 Osim podjele boja po pojedinim vrstama strojeva, boje možemo podjeliti i po podlogama na koje se tiska.

Boje za ovu vrstu tiska možemo i podijeliti i po njihovom sastavu, tako da dobivamo sljedece grupacije grafickih boja:" laneno ulje - Boje se baziraju na tzv. "stand" ulju razlicitih gradacija viskoznosti. Ove boje pospješuju sušenje dodatkom sikativa," boje sa nesušivim vezivima - Predstavnik ovih boja je novinska boja, koja suši upijanjem boje u papir. Ove boje se sastoje od cade i veziva sastavljenog od smola i mineralnih ulja," boje na bazi umjetnih smola - Uljna veziva u boji ne mogu kvalitetno odgovarati za niz poslova, pa su se razvile boje na bazi umjetnih smola topivih u uljima i " brzosušece boje - Kao vezivo sadrže ciklizirani kaucuk, koji je otopljen u jednoj od srednjih frakcija destilacije nafte.

U praksi nalazimo boje za visoki tisak najcešce podjeljene u sljedece skupine:" crne rotacione boje - one su najveca vrsta grafickih boja," boje za djela - služe za tiskanje knjiga, casopisa, kataloga i sl., te su bazirane na kompozicionim vezivima i bojama za produbljivanje tona," ilustracione boje - spadaju u najbolje vrste grafickih boja zahvaljujuci kojima se uspješno reproduciraju ilustracje. Tiska se na najfinijim papirima, koji nemaju veliku upojnost, pa se boja mora dobro osušiti. Sastoji se od finih plinskih cada, umjetnih smola i ulja," boje za višebojni tisak - razlikujemo ih prema broju boja: dvobojne, trobojne i cetverobojne graficke boje,

Kod dvobojnog tiska otiskivanje se vrši sa dvije boje, cime se dobiva višebojno djelovanje. Kod trobojnog tiska koriste se žuta, crvena i plava boja, dok kod cetverobojnog tiska koristi se crna boja. Pomocu nje dobivamo sive i duboko crne otiske. Ove boje su u potpunosti transparentne u cilju postizanja što boljeg mješanja tonova.Tiskovni elementi (elementi koji proizvode otisak) su izboceni iznad slobodnih površina. Boja se nanosi na tiskovne elemente, koji nakon toga prenose sliku ne tiskovnu podlogu (papir). Otisak je rastriran. Može biti rastriran razlicitim rasterima, ali je najcešce tockica elipticnog oblika. Kod višebojnog tiska rasterske tockice najcešce formiraju rozetu. Najcešce korištena linijatura rastera je izmedu 133 i 150 lpi.

8.2 GRAFICKE BOJE ZA OFFSETNI TISAK

Plošni tisak je spada medu glavne tehnike tiska. Kod ovog postupka elementi koji se tiskaju i meduprostori su gotovo u istoj ravnini. Plošni tisak zasniva se medusobnom odbijanju masti i vode. U ovu vrstu tiska spadaju kamenotisak, offsetni tisak, suhi offset, linotisak itd. Tehnika offstnog tiska odlikuje se sa mekocom, ujednacenošcu i mirnocom tonova i polutonava, te sposobnošcu reproduciranja detalja i na hrapavim i "jeftinim" papirima. Glavne osobine offsetnih boja su:" dobra duljina boje," ispravna ljepljivost boje," oštar otisak," visoka izdašnost boje," boja ne smije naginjati mašcenju," boja ne smije emulgirati i tonirati,

" boja mora brzo "sjedati" na papir i " boja mora biti dobro dispergirana.

Na offsetne boje se postavljaju teži uslovi nego na boje viskog tiska. Odatle i dolaze same razlike izmedu tih boja. Offsetne boje su za vrijeme tiskanja podgvrnute djelovanju vode, te boje moraju udovoljiti dvostrukom prijelazu od ploce na gumeno platno, pa zatim na papir. Zbog dvostrukog transfera debljina boje na papiru je dvostruko manja nego na knjigotisku. Da bi se u offsetnoj tehnici tiskanja dobili oštri i cisti otisci potrebna je povoljna ljepljivost boje. U cilju postizanja zadovoljavajuceg obojenja uz tako tanak sloj boje, offsetne boje se izraduju iz pigmenta visoke izdašnosti. Pigmenti u offsetnim bojama su otporni na vodu i kiseline.

Poteškoca pri offsetnom tiskanju je tzv. "oksidiranje" valjaka. U slucaju korištenja masnijih boja ili prekisele vode za vlaženje kao i boje sa kiselim pigmentom ili vezivom, kovinski valjak prestaje primati boju i otisci posatju svjetliji. Oksidiranje valjaka se sprijecava dodavanjem offsetnog firnisa te zatvaranjem prevelikog priljeva vode i cišcenjem samih valjaka.

8.3 GRAFICKE BOJE ZA DUBOKI TISAK

Boje za duboki tisak možemo podijeliti na:" uljne," vodene i " nitro boje.

Sastoje se od firnisa, pigmenta i otapala. Za izradu firnisa za šarene dubokotiskarske boje upotrebljavaju se kolognij, alkidi, kopolimeri, nitroceluloza, klorkaucuk itd. Kod proizvodnje firnisa smole i asfalti sesmrve te se zatim otapaju u otaplamima. Zatim, firnis i pigmenti uz odredeni dio otapala se ribaju u zatvorenim strojevima da se izbjegne gubitak otapala. Nakon završetka ribanja, otapalo se dodaje u tolikoj mjeri da se postigne stalna viskoznost boje. Na kraju postupka boja se filtrira korz fina sita u cilju odstranjivanja nepoželjnih cestica. Prilikom korištenja mat boja može doci do nedovoljnog držanja boje za papir što se sprijecava dodatkom firnisa.

Kod ove tehnika tiska, tiskovni su elementi (elementi koji proizvode otisak) udubljeni u obliku cašica, ispod slobodnih površina. Boja se nanosi na tiskovne elemente i ulazi u njih. Boja se iz cašica prenosi na tiskovnu podlogu (papir). Zbog

mogucnosti variranja dubine cašica, moguce je nanositi razlicite kolicine boje na papir - nanos boje moguce je osjetiti pod prstima. Ovo kao rezultat daje otisak bogat tonovima koje druge tehnike tiska ne mogu proizvesti. Ova tehnika tiska koristi se obicno za tisak visokokvalitetne ambalaže. Zbog specificne tiskovne forme problemi se javljaju kod tiska linija. Linije su obicno više ili manje nazubljene.

8.4 GRAFICKE BOJE ZA SITOTISAKSitotisak se još i naziva serigrafija, šablon - tisak, svilo - tisak, svilo - tisak i mrežasti tisak. Razvio se je od tiskarskog postupka zvanog "tekstilni - film tisak", koji je vec duže vrijeme prisutan u tekstilnoj industriji. Sitotisak se koristi za tiskanje na papiru, kartonu, drvetu, metalu, staklu, keramici, celuloidu, plastici, gumi, koži itd.

Sitotisak je postupak pri kojem se otisak postiže prevlacenjem boje preko na okviru zategnute mrežice. Na mjestima gdje su oka mrežice popunjena boja ne može preci na podlogu, dok se prolaz boje ostvaruje na mjestima gdje su oka otvorena. Sitotiskarske tehnike možemo podijeliti na:" one koje se suše oksidacijom i polimerizacijom i " one koje se suše isparavanjem otapala.Standardne sitotiskarske boje se izraduju na bazi laneno - uljenih firnisa i umjetnih smola. Sušenje se poboljšava dodatkom odredene kolicine sikativa. Uglavnom se koriste mat boje dok se sjaj postiže dodatkom odredene kolicine laka za sjaj. Potrebno je navesti da postoji podjela sitotiskarski boja i na pokritne i transparentne. Pokritne boje su više u upotrebi, dok se transparentne koriste kod rijetkih višebojnih radova ove tehnike.

Sitotiskarskih boja koje se suše ima više vrsta, a razlikuju se po otapalima i smolama koje se nalaze u samim bojama. Za tisak na PVC folijama koriste se PBC sitotiskarske boje. Te boje su izrazito intezivnog mirisa, brzo se suše što je ujedno i razlog otežanog rada. Rad sa ovim bojama se treba vršiti neprekidno da ne dode do sušenja boje na mrežici. Otisci se mogu odlagati jedan na drugi i nece doci do

sljepljivanja naklade zato što je otisak suh gotovo nakon jedne minute. Ostale boje koje spadaju u grupu boja koje se suše isparavanjem otapala bazirane su na nitro bazi.

8.4 GRAFICKE BOJE ZA FLEKSO TISAK

Ove boje uglavnom dijelimo na transparentne (anilinske) i pokrivne (pigmentne) boje. Transparentne boje se temelje na bazicnim bojilima, kao otapalo koristi se etilni alkohol, a kao vezivo bijeljeni šelak. Cesto se dodaje i titanska kiselina koja reagira sa bojilom, te pospješuje intezitet boje i njenu prikladnost za tisak.

U proizvodnji pokrivnih fleksografskih boja dolaze u obzir gotovo svi pigmenti koji se koriste u proizvodnji tiskarskih boja. Pigmenti su dispergirani u otopini od 50% vode i 50% etilnog alkohola. Kao vezivo se koristi šelak ili emulgirana sintetska smola.

Za vrlo velike brzine tiska boje se kombiniraju s alifatskih ugljikovodicima,visoko polimeriziranim smolama i alkoholima. Polupigmentne fleksografske boje se sastoje od pokrivne pigmentne baze, nijansirane dodatkom otopljenog bojila.

9. ZAKLJUCAK Covijek je u svom razvoju nailazio na brojne tehnicke izazove, medu koje možemo svrstati i tehniku nanošenja boje na odredenu površinu. Potreba za tom tehnikom javila se pronalaskom pisma kojeg je trebalo reproducirati bojom na željeni materijal. U cilju povecanja dostupnosti stecenih znanja što vecem broju ljudi, rucno prepisivanje je zamijenjeno otiskivanjem mehanickim strojem. Graficke boje predstavljaju jedan od najbitnijih elemenata u cjelokupnom procesu tiskanja jer se upravo zahvaljuci njima postižu otisci traženih kvaliteta (jasnoca, trajnost...).Razvoj tiskraske tehnike pracen je od strane samih tehnickih inovacija u porcesima tiska, kao i od strane usavršavanja sastojaka grafickih boja. Tako su u pocetku tiskarski strojevi bili mehanicke preše, a graficke boje su se pronalazile u prirodi. Danas imamo brojne tiskraske strojeve bazirane na kompjuterskoj tehnologiji, a graficke boje su zapravo umjetne tvari dobivene željenim kemijskim reakcijama.Graficka industrija ima karakter pratece industrije i kao takva ima zadatak da zadovoljava potrebe ostalih industrijskih grana. Upravo radi te cinjenice razvile su se brojne tiskarske tehnike gdje se kemijski sastav i svojstva grafickih boja posebno pripremaju za svaku pojedinu tehniku. Graficke proizvode svakodnevno susrecemo, te ih u gruboj razclambi možemo podijeliti na:" novine, revije, casopisi," knjige, proizvodi sa zaštitom, katalozi, prospekti..." ambalaže od kartona, valovite ljepenke, papira i laminata.

10. LITERATURA

1. Babic, Darko: Uvod u graficku tehnologiju, Graficki centar, Zagreb, 1998.g2. Hozo, Ðevad: Umjetnost multiorginala, Prva književna komuna, Mostar, 1988.g3. Vancina, Vesna i Mikota, Miroslav: Boje, Graficki fakultet, Zagreb, 1993.g4. http://www.grafo-simbol.hr/stranice/boje/graficke_boje.htm5. www.studijdizajna.com/tkosic/boje.pdf