Gradovi i Himere, Jovan Dučić
-
Upload
ema-hodzic -
Category
Documents
-
view
395 -
download
48
description
Transcript of Gradovi i Himere, Jovan Dučić
Gradovi i himereJovan Dučič
Studentkinje: Mentorka:Arnela Lakota Aleksandra PopinEma Hodžić
mart, 2015.godine
Dučićevi gradovi i njegove himere
deset pisama kroz koje nas Dučić vodi u deset različitih gradova( Alpi, Ženeva, Pariz, Krf, Rim, Delfi, Avila, Atina, Jerusalim, Kairo)
Stilski izuzetan i tematski inspirativan Himere gradi na temeljima koji u sebi prepliću
prošlost, sadašnost i viziju budućih vremena Značenje reci Himera: 1. legendarna, strašna neman
kod starih Grka2.samoobmana, uobraženje, sanjarija
Slika istorije, religije, žena, Boga, čoveka kroz sliku jednog grada
Prvo pismo iz Švajcarske- AlpiSati spori i neopaženiSve ogromno i hladno“Ja se ovde osećam vezan za drvo ili
prikovan za stenu”Čovek s juga se plaši alpske hladnoće i
hladnog srcaHotelski smeštaj i stanovanje sa
Rusima, Francuzima, Nemcima i SrbimaEnglezi kao najčudniji svet po alpskim
naseljima
•Noći pune gorčine i tegobeJedina istinska ljubav prema Alpima- Žan Žak Ruso
Kako je Bog stvorio Alpe i kako ih je Ruso objavio
“Ako ne putujete sami, onda putujte samo sa ženama”
Poljkinje: senzualne kao Španjolke, duhovite kao Francuskinje, čistog srca i tople kao Ruskinje, nostalgične kao Skandinavke – najženskije od svih žena
Težina huke iz glečeraPredeo bez umetnosti, bez legende i predanja
Švajcarska kao ideal najvećeg unutrašnjeg spokojstvaIdeja o životu uska, sebična i plašljiva“Svaki niz ovih bregova izgleda da je stao između nas i nečeg boljeg i nežnijeg. Sve je ogromno i sve je hladno; i sve je ili veoma tamno ili veoma svetlo. Ti kontrasti tište dušu i sputavaju misao...”
Drugo pismo iz Švajcarske- Ženeva“Ima gradova koji imaju svoju
dušu; to su oni gradovi koji imaju svoju prošlost. U tome su i gradovi slični ljudima.”
Venecija kao čudo od grada mirne i melanholične duše
Ženeva nema dušuCentar užasne verske borbeKalvin i ženevska crkva Svetog
Petra
•Vera ne dolazi od mudraca, već od sanjalica i omađijanih ljudiLjudi bez sećanja na prošlost, mladi i novorođeni
Lepota Lemanskog jezeraVolter i Ruso“I naš grad prve mladosti, i naša žena prve
ludosti, nemaju ničega zajedničkog sa realnim svetom”
Ženevljanin kao čovek s malo duše ali mnogo principa
“Za Francuza je žena muza, za Rusa sabesednica, za Nemca ženka, za Balkanca sluškinja, za Talijana model, za Španjolca robinja, a za Ženevljanina ortak u radnji”
•Srbi u Ženevi“Ženeva, to su naše dvadesete
godine. Lepa reč Ženeva ne može se dvaput reći istim glasom...jer je Ženeva samo jedan kapric mašte i samo jedan slučaj srca.”
Pismo iz Francuske- Pariz
Parisko proleće u mirisu žena i prašine
Pariz je najveća raskrsnica životaFrancuski patriotizamItalijani i FrancuziSrpsko društvo u pariškoj kafaniFrancuz kao najveći ljubavnik
modernog vremena i francuska ljubavnica
“Čovek u Francuskoj više misli kako će govoriti nego kako će pisati ili nego kako će živeti.”
Ropska i ezopska jevrejska duhovitost
“Danas bi svet zaboravio da se smeje da nema veselih Francuza.”
Francuska umetnost i francuska književnost
Pariz kao jedno čudo, a Sena kao drugo
“Rim je svetom vladao, a Pariz je svet iznova stvarao”
Pisma sa Jonskog mora- Na KrfuSamoća na broduHolantkinja- žena za ljubav“Žena i more! Dve elementa od kojih
je napravljen ovaj svet.”Velike ljubavi i veliki moral“Duša je slovenska stvar i nju treba
ostaviti tome plemenu, zaljubljenom u nesreću i suze.”
Sećanje na more u detinjstvuO ženama i mačkama
•Misao o Bogu začeta na moruAlbanija kao najneprosvećeniji deo
Kleopatra- najinteresantnija figura žene starog veka
Svet ima dva Istoka- balkanski i budistički
“Najlepši grad na svetu, to nije onaj čije su pijace i bulevari najraskošniji, nego onaj grad na čijoj ulici ima najviše lepih žena.”
Na Krfu je sve legendaUlice mirišu na tamjan, ribu, naranče i
vino
•Grčki manastiri, katolički i srpski sveštenici“Sve je u umetnosti lakše stvoriti nego jedan jezik pesnikov”“Uspomene, to su beli novci za crne
dane. Kako će nekad, mnogo docnije, izgledati ovo more u mojoj uspomeni. Koliko će biti nežna ta daleka vizija kad ostarim...”
Pismo iz Italije- Rim
“Jedini grad koji ima sva naša doba i koji daje svakoj našoj strasti svoje magije i svoje istine”
“Rim nije samo večit nego i večno drugačiji”
Neprikosnovena Rimska država“Nikad Rim nije lepši nego noću i
nigde noć nije lepša nego u Rimu”
Samoća i smrt
•Bez velikih samoća nema ni velikih ljubaviLegenda o Aventinu
“U Francuskoj su danas na najlepšim mestima hoteli, u Švajcarskoj sanatorijumi, u Nemačkoj kasarne, u Srbiji pivnice, u Belgiji fabrike, u Rusiji crkve, u Turskoj groblja. Samo je još u Italiji moguće videti lepotu i tišinu...”
Franja i DominikoRimljani i ideja građanske
veličine
“Rim je grad slave i tuge”
Prvo pismo iz Grčke - DelfiHeronejski lav – najžalosniji beleg na
jednom raskršću istorijeMrak i okamenjenostAtinjani – filozofi; Spartanci – soldati;
Tebanci – najveći grčki vitezovi, u hrišćanskom i srednjovekovnom smislu ( Samo epsko srpsko pobratimstvo je bilo slično tebanskom. )
Veličina naroda je u legendi a ne u istoriji.Dan i noć su u Tebi najveći apsurdumi
belog i crnog koji postoje na svetu.
Prvo pismo iz Grčke – Delfi • Meni se čini da na Heroneji ništa nisam video ali sam sve čuo. Jer sve je muzika; a ono što nije muzičko, mrtvo je zanavek .
• Našao sam Delfe pod samim nebeskim svodom.
Prvo pismo iz Grčke – Delfi Parnas – ne sunčano brdo, već dolina puna
tmine ; sve je tamo još sjajni starinski mit, arhaički pano, antička bukolika .
Sve što ima najvišeg u hrišćanskoj umetnosti, kao za renesanse, sve je inspirisano paganstvom. (...) Umetnički instinkt u čoveku uvek je vitalniji od religioznog.
Sve inače u prirodi uverava o egzistenciji božijoj; a samo takve protivurečnosti u ljudskoj sudbini vode u sumnju i ateizam.
Prvo pismo iz Grčke – Delfi ...naročite doline, bregovi i proplanci na kojima su najbolje sa Bogom nasamo.
Drugo pismo iz Grčke – Atina Spiritualnost i eteričnostNebo i zemlja nigde nisu ovako
tesno vezani. Ovde sve živi od sunca, zbog sunca, za sunce.
Ideja – kosmos ; Lepota – religija ; Tišina – arhitektura
-Šta su ljudi? Bogovi smrtnici.- A šta su bogovi? Ljudi besmrtnici. (Lukijan)
Jednino nacionalna religija može roditi nacionalnu umetnost.
Drugo pismo iz Grčke – Atina
Grčki narod nije izgubio svoj stvaralački genije dok nije izgubio svoje bogove.
Drugo pismo iz Grčke – Atina Bez Partenona kosmos bi bio umanjen.
Linije Partenona same bi bile dovoljne da pokažu današnjem svetu ceo izraz uzvišene mirnoće s kojom se nekad verovalo.
Drugo pismo iz Grčke – Atina Život je za ovaj narod izgledao zauvek
kao jedan zlatni most između dva sunčana kontinenta.
Sveopšta harmonija proistekla iz hedonizma i bliskosti s bogovima
Lepota i uzvišenost kao imperativUsredsređenost na život sada i život
nakon smrti, bez svesti o tome da strah od smrti može da postoji.
Apolon - Sunce
Pismo iz Španije – Avila Parališuća danonoćna tišinaMrak pada brzo kao da se više nikada
neće dići, težak, materijalan. Zloslutna zvonkost večernjih zvonaJedna strašna vera bez milosrđa i jedna
peščana zemlja bez lepote, napravili su tragičnu dušu španskog čoveka.
Jalovost i ruševineŠpanija – to je velika lokva krvi na svetlom
podu crkve, ubistvo u oltaru, zločin u ložnici.
Pismo iz Španije – Avila
• Osećaj zatočenosti i okovanosti Španija rodi, ubije i zaboravi .
Pismo iz Španije – Avila Sveta Tereza – zaštitnica gradaKao cela njena španska rasa, ona je očajnom
ljubavi za veru ispunila sve svoje besanice i sve svoje namere.
Radikalna hrišćanka, samozvana Hrisotva ljubavnica
Simbol inkvizitorskog razuzdanog španskog hrišćanstva
Svetlo u mtklom mraku hrišćanstva u Španiji – mogućnost dubokog i autentičnog osećanja
Cilj Španije – očuvanje neraskidivosti duhovne i svetovne vlasti
Pismo iz Palestine – Jerusalim Dučićevo zamrzavanje sveukupne impresije
predelom pa potom analiziranje isteSve je ovde aluzija, simbol i opomenaDom božiji je utvrđen na Sionu otkad je
prestao da bude usađen na Olimpu. Spokoj i osećaj konačnog olakšanjaCeo ovaj sunčani okvir, svaka stazica, svaka
senčica, sve je iz njega satkano, sve isčezava pred tihom i čistom legendom sina Marijinog.
Verske legende i njihov uticaj na grad na koji se odnose
Pismo iz Palestine – Jerusalim Večito će na zemlji biti poezije i ljubavi
od kojih je vera sazdana! Grčka je rodile ideju
i Lepoti, Egipat ideju o Smrti a Palestina ideju o Bogu
Pismo iz Palestine – Jerusalim Ovde je, mislim, najveća tragedija
božanstvenog mučenika sa Golgote. Niko ga, očevidno, nije krazumeo!
Epatija koja se oseća prema HristuOpisan ne kao naivan i slab već kao junak,
borac i heroj, sigurna u Istinu koja sama sebi , i nakon njega, krči put
Jerusalim/Jerušalaim znači priviđenje mira” Ma kolioko Bog bio jedan, ideja o njemu je
bila svugda drkča otkad sve postoji. Žaljenje Jevreja i njihove potlačene prirode
Pismo iz Palestine – Jerusalim Omarov hram ; Zid plača ; Hristov
grobSve što izdaleka izgleda
neverovatno ovde se pokazuje kao moguće i stvarno.
Pismo iz Egipta – Kairo Ovde prenerazi ta dalja savršena
praznina neba, zemlje i mora. I prenerazi nas osećanje: da je to troje sasvim dovoljno, makar i ovako izgubljeno u sveobimnoj pustoši. I da je sve drugo na svetu sporedno, čak i izlišno.
Pismo iz Egipta – Kairo Ništavilo ; nebeska i rečna fatamorganaČula obmnanjena i opijena praznom tišinomPrijatnost samoćeU pustinji se oseti sve drugo na svetu izlišnim i
sićušnim ali i bezbožnim i nečistim. Smrt kao glavni motiv EgiptaSmrt su napravili prolaznom a život
nepostojećim (za razliku od evropske kulture koja doživljava suprotno) .
Iz pojma smrti ponikao je i pojam o božanstvu. Sunce je jedan egipatski bog koji oživljava ali i proždire.
Pismo iz Egipta – Kairo Mojih deset godina
proživljenih u Atini i Egiptu, to je zlatni vek moje misli... Otad sam najdublje poverovao i da Bog postoji .
Pismo iz Egipta – Kairo Raspolućeni Kairo sa dijametralno
suprotnim polovinamaIslam u Egiptu kao hrišćanstvo u
GrčkojMokatin, brdo nad KairomEgipat – naposletku, kao nepostojeći,
iluzoranKairo postoji samo još u Nilu i
mumijama – jedinom oduvek živom i jedinom zauvek mrtvom
Pismo iz Egipta – Kairo
Samo Nil, uvek faraonski, i u hiljadama novih vatara, prolazi kao reka samog vremena, širok, nečujan, ravnodušan. Kao da sve ovde postoji samo zbog njega. Nil istovremeno teče i u vazduhu kao muzika, dokle po zemlji teče kao svetlost.
Putopis, kako ističe Dučić, ne može pisati književni turista već samo onaj ko u jednoj zemlji ostane, odnosno onaj ko biva usredsređen na njene esencije kao što su rasni genij, umetničke mogućnosti, viši motivi istorije, duh i duša naroda. (Vladimir Gvozden)